PDF created with FinePrint pdfFactory Pro trial version http ... 13.pdfnosio u svom pamæenju i pamæenju mojih predaka, u mog nedavno preminulog oca, moje pokojne majke, mojih predaka

PDF created with FinePrint pdfFactory Pro trial version http://www.pdffactory.com

http://www.pdffactory.com





IN MEMORIAM POČAST UBIJENIM

I NESTALIM NOVOSELČANIMA U Glinskom Novom Selu otkriveno je spomen obilježje masovnih grobnica žrtava srpske agresije na RH iz konca 1991. godine. Ovo je treæe obilježje masovnih grobnica na podruèju grada Gline (Viduševac, glinsko novo groblje), a oèekuje se podizanje još desetak. Ne smijemo dopustiti vremenu da zaboravom prekrije sjeæanja na nevine žrtve èetnièkog bezumlja.

Treæeg listopada 2003. godine otkriveno je u Glinskom Novom Selu spomen obilježje masovne grobnice za 33 poginula i nestala Novoselèana - pogubljena i nestala u vremenu od okupacije sela od bivše JNA i èetnika treæeg na èetvrti listopada 1991. godine, pa do kraja 1991. godine. Spomen obilježje - rad akademskog kipara Slavomira Drinkoviæa, projektanta lokaliteta Bogomira Hrnèiæa, podignulo je Ministarstvo hrvatskih branitelja iz domovinskog rata u nazoènosti mnogobrojnih obitelji poginulih i nestalih branitelja i civila iz Glinskog Novog Sela, oko 300 mještana, rodbine i prijatelja te poèasnog postroja Hrvatske vojske. Prigodnim rijeèima, uz polaganje vijenaca i 33 zapaljene svijeæe, poèast poginulim izrazili su:

Marko Sremiæ – gradonaèelnik grada Gline, koji je uz nadahnuti govor, proèitao imena i svih poginulih u selu,

Ðuro Brodarac – župan Sisaèko-moslavaèke županije, Josip Vdoviæ – zamjenik ministra hrvatskih branitelja, Marijana Petir – saborska zastupnica, u ime Sabora RH,

Zvonimir Maheèiæ – brigadir i D. Èulina – pomoænici proèelnika vojnog kabineta Predsjednika RH, Tomislav Merèep – položio je vijenac ispred Republièke koordinacije udruga proizašlih iz domovinskog rata.

Vijence i cvijeæe položili su te zapalili svijeæe predstavnici udruga proisteklih iz domovinskog rata Sisaèko-moslavaèke županije i grada Gline kao i èlanovi obitelji poginulih i nestalih mještana. Spomen obilježje su otkrili Joso Šimanoviæ kome su èetnici ubili oca, majku, petnaestogodišnju sestru i djeda (svi se oni još uvijek vode kao nestali) te Nada Maroviæ, roðena Vidniæ, kojoj su èetnici ubili oca i majku (identificiran je samo otac Ivan Vidniæ).

Svijeæe i cvijeæe u spomen na poginule i nestale Novoselèane Molitvu za poginule i blagoslov spomen obilježja vodili su glinski župnik vlè. Tomislav Šestak i vojni kapelan vlè. Andrija Markaè. Iz prigodnog govora svih gostiju, uz dužno poštovanje prema svim žrtvama, sjeæamo se i pamtimo rijeèi da su ovi pitomi brežuljci, polja, livade i šume oko Novog Sela natopljeni krvlju njihovih mještana. Ovo što se ovdje u Novom Selu dogodili nikada se ne smije zaboraviti. Ovdje se trebaju održavati satovi povijesti djeci i uèenicima. Ovo treba biti vjeèno zapisano za sva hrvatska sela na glinskoj opæini koja su isto ovo proživjela i isto im se ovo dogodilo. Sva ta mjesta trebat æe uvijek posjeæivati, zauvijek se sjeæati svih poginulih i odavati im poèast jer su stradali nedužni, nevini i nemoæni starci i starice, ali i djeca (Katica Šimanoviæ imala je samo 15 godina). Svi su ponavljali da se ovo nikada više ne smije ponoviti, da se više nikada ne dogodi da nam drugi kroje buduænost i pišu našu povijest, da nas više nikada nitko ne ponižava i obezvrjeðuje i da nam više nitko ne gazi ponos i dostojanstvo. O svemu ovome treba se reæi istina, a tom istinom ne trgovati. Istina je da su ovi ljudi ubijeni u svom dvorištu, u svojoj kuæi, na svojoj stoljetnoj zemlji, vjerujuæi da nikom nisu ništa krivi, znajuæi da nikom zlo nisu napravili, da su bili pošteni ljudi i katolici. Tako su govorili svi naši gosti. Mi, Novoselèani koji smo imali sreæe i sve ovo preživjeli, s poštovanjem i s ljubavlju sjeæat æemo se vjeèno svih naših poginulih i nestalih u oba posljednja rata. Svi su oni gazili naše novoselsko blato i prašinu, pili novoselsku vodu, svi su oni natapali ovu pitomu zemlju svojim težaèkim znojem, nosili svatko svoj križ, sanjali, ali nisu dosanjali i doèekali san mnogih novoselèana i Hrvata o svojoj samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Svi su oni darivali ljubav svom Glinskom Novom Selu i svojoj domovini Hrvatskoj u èije temelje su, evo, ugraðeni njihova žrtva, bol, krv, kosti i njihov život. Koliko je to samo neisprièanih prièa, sudbina, osobnih križeva. Zato u ovom trenutku sjeæanja, opraštanja i rastanka od njih želimo reæi istinu o njima i Glinskom Novom Selu, a istina je da su:



-ubijena i nestala 44 mještana u II. svjetskom ratu i na križnom putu; -ubijena i nestala 33 mještana u Domovinskom ratu; -ubijeni i nestali stradali od «komšija» Srba i komunista boljševika; -da ove ratove nisu zapoèeli Hrvati iz Glinskog Novog Sela; -da više od pola stoljeæa nismo smjeli reæi da smo Hrvati, za njih smo svi bili ustaše; -da nismo smjeli govoriti i pisati hrvatski (nametali su nam nešto drugo); -da više od pola stoljeæa duga je šutnja o velikim patnjama Hrvata, križnim putevima, politièkim procesima, progonima, šikaniranjma, raseljavanjima; -gazili su nam ponos i dostojanstvo, ponižavali nas; -pola stoljeæa nisu nam dali slobodno ispovijedati svoju vjeru; -skrivajuæi, krstili smo djecu i obavljali vjenèanja; skrivali smo slike naših oèeva i djedova, strièeva i roðaka koji su poginuli za Hrvatsku na križnim putovima od Bleiburga do drugih stratišta;

-gdje su nam grobovi nestalih, prekopavanja mrtvih -ti koji su nam to radili htjeli su i pisati našu povijest; -mi dobro znamo kako je poèeo rat i tko ga je zapoèeo. -Zato u našem pamæenju mora ostati vjeèna opomena na našu prošlost i stradanja kao i trezveno razmišljanje o našoj buduænosti. Stoga ne zaboravimo da smo željeli i sada želimo: -samostalnu i suverenu Hrvatsku - želimo govoriti , pisati i misliti Hrvatski -čuvati naše običaje i kulturnu baštinu -želimo znati gdjesu naši nestali iz Glinskog Novog Sela -želimo znati imena onih koji su to napravili i odobrili -želimo da se ekshumiraju i pobroje žrtve iz Drugog svjetskog rata iz više masovnih grobnica u Majskim Poljanama (kod Mlade Nedjelje) -želimo provođenje pravdi i kajanje zločinaca za sva ova zlodjela, a tek onda ćemo graditi suživot. Zabilježio: Ivan Horvatić Glinsko Novo Selo, 22.6.2003.

SPISAK HRVATSKIH BRANITELJA I CIVILA IZ GLINSKOG NOVOG SELA UBIJENIH I NESTALIH 1991. godine

Šoštariæ Nikola 25.8.1930. – 3.10.1991. branitelj – identificiran Vidniæ Ivan 8.1.1928. – 3.10.1991. Kušan Stjepan 19.5.1936. – 3.10.1991. Vidniæ Josip 15.5.1931. – 20.10.1991. Horvatiæ Ivan 28.10.1933. - 3.10.1991. - nestao Šoštariæ Josip 18.5.1927. – 3.10.1991. Šimanoviæ Ivan 21.1.1939. – 3.10.1991. Valent Milan 14.10.1951. - 3.10.1991. Roksandiæ Nikola 18.10.1931. - 3.10.1991. civil - identificiran Horvatiæ Stjepan 5.4.1919. - 3.10.1991. Šoštarić Ana 24.4.1928. – 3.10.1991. Škrinjariæ Josip 14.8.1925. – 3.10.1991. Bradarić Ivan 4.7.1914. – 3.10.1991. civil - nestao Šimanović Mato 6.9.1938. – 3.10.1991. Šimanović Katica 2.5.1942. – 3.10.1991. Šimanović Marta 7.9.1918. – 3.10.1991. Horvatić Kata 13.6.1933. – 3.10.1991. Bradarić Kata 14.10.1911. – 3.10.1991. Škrinjarić Josip 14.8.1925. – 3.10.1991. Milošiæ Jela 15.2.1910. – 3.10.1991. Olija Jana 10.4.1908. – 3.10.1991. Marinoviæ Mara 21.7.1911. – 3.10.1991. Škrinjariæ Pavao 27.3.1913. – 3.10.1991. Tovunac Kata 13.12.1923. – 3.10.1991. Šoštariæ Milka 2.3.1926. - 3.10.1991. Šimanoviæ Pavao 14.4.1909. – 3.10.1991. Šimanoviæ Marica 18.1.1949. – 3.10.1991. Šimanoviæ Katica 3.2.1976. – 3.10.1991. Vidniæ Jela 27.7.1924. – 3.10.1991. Vidniæ Katarina 20.2.1937. – 3.10.1991. Šoštariæ Barica 13.1.1924. – 3.10.1991. Vidniæ Barica 4.7.1927. – 3.10.1991. Vidniæ Jela 29.9.1935. – 3.10.1991. Vidniæ Stjepan 1928. – 2.2.1991. civil, ubili ga Srbi iz Luš èana Podatke dao: Ivan Horvatić Zavičajni klub Glinsko Novo Selo

t



PETRINJSKA MATICA HRVATSKA U ZAGREBU

Naši dragi susjedi i suradnici, petrinjski èlanovi Matice predstavili su u Zagrebu svoje bogato i predano djelovanje i oduševili svoje goste i prijatelje. Radosti i dobrim željama za dalje, zbog još jedne uspješne izdavaèke godine, pridružujemo se i mi, malobrojni glinski «matièari».

U petak 12. prosinca 2003. godine u palaèi Matice hrvatske u Zagrebu održano je uspjelo predstavljanje djelovanja Ogranka Matice hrvatske Petrinja. Tom su èinu bili nazoèni mnogobrojni kulturni i javni djelatnici našeg glavnog grada, Petrinjci koji žive u Zagrebu te ostali dragi gosti i uzvanici koji su na bilo koji naèin vezani uz naš grad ili suraðuju s Ogrankom Matice hrvatske Petrinja. Posebice smo bili poèašæeni dolaskom dragih osoba iz prijateljskih ogranaka Garešnice, Križevaca i Kutine.

Predstavljanje je zapoèelo pozdravnim govorom Stjepana Suèiæa koji je naglasio znaèenje ovog èina i za Maticu hrvatsku, ali i za širu kulturnu javnost. Posebice je istaknuo vrsno djelovanje Ogranka Matice hrvatske Petrinja.

Dr.med. Miroslav Petraèiæ, predsjednik Gradskog vijeæa Petrinje govorio je u ime pokrovitelja ove priredbe i podcrtao veliki doprinos petrinjskog Ogranka u obogaæivanju kulturnog života Petrinje.

Posljednji govornik ovog dijela priredbe bio je Davor Salopek, predsjednik Ogranka MH Petrinja i èlan Glavnog odbora Matice hrvatske. Gospodin Salopek je u sažetom i nadahnutom govoru prikazao rad Matice hrvatske u Petrinji od njenog poèetka do danas. Pri tome je istaknuo bogatu djelatnost i pojedince koji su ostavili vidnog traga u djelovanju ove najznaèajnije kulturne ustanove u hrvatskom narodu.

Drugi dio ove priredbe obilježen je predstavljanjem nedavno izašle knjige Ivana Rizmaula «Blagdan i svagdan Petrinjski». O knjizi je govorila dr. sc. Aleksandra Muraj iz instituta za etnologiju i folkloristiku, dr. sc. Ivica Golec, vrsni poznavatelj petrinjske povijesti, Davor Salopek, glavni i odgovorni urednik svih izdanja petrinjskog Ogranka i Ivan Rizmaul, autor knjige.

Gospoða Muraj je istakla znaèenje ove knjige na podruèju etnologije i folkloristike naših sredina gdje se prepliæu urbani i ruralni elementi naše narodne baštine.

Ivica Golec je naglasio da ova knjiga nema znanstvenih pretenzija što je autor i naglasio, ali je Petrinja dobila knjigu koja æe se rado èitati i gledati, misleæi pri tome na obilje ilustrativnog materijala.

Davor Salopek kao glavni urednik je naglasio da je petrinjski Ogranak izdao još jednu knjigu koja je pobudila javnost i koju æe rado imati u svojoj knjižnici i Petrinjac kao i ostale osobe koje se zanimaju za interesantno štivo.

Autor je u obraæanju brojnim slušateljima najprije objasnio zašto je nakanio pisati ovu knjigu i na jednom mjestu govori: «Zabrinuo sam se zbog izgleda razorenog i uništenog grada, no još više zbog saznanja da to više nije i nikad neæe biti ona Petrinja koju sam nosio u svom pamæenju i pamæenju mojih predaka,

mog nedavno preminulog oca, moje pokojne majke, mojih predaka èiji se grobovi nalaze na petrinjskim katolièkim grobljima, mojih susjeda Petrinjaca i dotepenaca koji su stvarali jedno toplo i drago ozraèje blagovanja i svakodnevnice petrinjske. Njih spominjem kao poticatelje da napišem ovu knjigu, oni mi svojim iskonskim duhom i nježnim dahom šapnuše prvu rijeè i što sam mogao? Moradoh ih poslušati. Bila je to obveza i iskreno zadovoljstvo.»

U glazbenom dijelu programa sudjelovao je Muški vokalni ansambl Petrinjski slavulji pod ravnanjem maestra Josipa degl‘ Ivellia.

Veliko zanimanje izazvala je Puèka skupina Petrinjski betlemaši koji su izveli puèki prikaz velikog grijeha prvih ljudi. Mnogi posjetitelji stariji Petrinjci koji su napustili svoj rodni grad, sjetno i suznih oèiju pozorno su pratili ovaj igrokaz. Bilo je to pravo otkriæe da još danas petrinjske domove pohode betlemaši na sam Badnjak sve do polnoæke. Ovu drevnu tradiciju Petrinjci njeguju i danas i nadamo se da æe tako biti i ubuduæe.

Na kraju priredbe tajnik Ogranka MH Petrinja Vladimir Krpan predao je èetiri paketa s knjigama iz izdavaèkog programa petrinjskog Ogranka gospodinu Stjepanu Suèiæu za sestrinske ogranke u Jelsi, Peèuhu, Subotici i Zenici. U istoj prigodi Salopek je predao stucku, poznati petrinjski simbol, osobno gospodinu Stjepanu Suèiæu u znak sjeæanja na ovaj dogaðaj, izrazivši zahvalnost petrinjskog Ogranka za potrebnu i nesebiènu pažnju u u raznim prigodama.

Cijela je priredba bila nazvana Petrinjski blagdan u Zagrebu. Bio je to uistinu blagdan Petrinjaca u Zagrebu kojim je obilježena 65. obljetnica dvaju znaèajnijih događaja. Petrinjci sun a sam Božić 26. prosinca 1938.godine priredili prikaz petrinjskih božićnih običaja na Radio Zagrebu da bi 11.veljače 1939. veliku priredbu Matice hrvatske u Zagrebu upravo plesači I pjevači petrinjskog Banovca otvorili Petrinjskim kolom.

Svi nazočni , a posebice zagrebački Petrinjci bili su dirnuti ovim događajem u Palači Matice hrvatske izražavajući pri tom iskrenu nadu da je to tek nastavak sličnih susreta u Zagrebu.

Susret je, kako I priliči ovoj prigodi , završen poznatom rečenicom I čestitkom prilikom unošenja Božića u petrinjske domove: Na tom mladom letu zdravi I veseli bili, bogme I čestiti bili !

Zabilježeno: Ivan Rizmaul

Godišnja skupština KUU “Viduševac”

dana 03. sijeènja 2004. godine održana je godišnja skupština Kulturno umjetnièke udruge «Viduševac». Analizirali su dosadašnji rad i aktivnosti naglasivši problem kompletiranja narodnih nošnji jer su stare uništene i opljaèkane u ratu. Iznijeli su i planove za buduænost gdje se, izmeðu ostalog, planira odaziv na gostovanje u inozemstvu. Zahvalili su se dosadašnjim podupirateljima, a uz domjenak I domaću glazbu viduševačkih tamburaša domaći I gosti su se veselili dugo u noć.



PRIčA O KLAVIRU IZ KUćE GLINJANINA PELEŠA Vjerovali ili ne . . .

Vjerujem da Glinjani znaju da je u

Glini na klaviru u kuæi trgovca Petra Peleša mladi èasnik Josip Runjanin uglazbio hrvatsku himnu «Lijepa naša». Ušli smo u trag tom prelijepom i vrijednom glazbenom instrumentu koji se obnovljen èuva daleko od Gline. Kuæa èiji je interijer krasio i oplemenjivao svojim profinjenim zvukom, danas je, na žalost ruševina. Možda æe neki buduæi naraštaji doèekati njezinu rekonstrukciju, a klavir vratiti ovdje gdje i pripada.

Prelijepi klavir čuva se daleko od Gline-u muzeju u G. Stubici Malo je kome poznato da je klavir na kojem je skladana hrvatska himna «Lijepa naša» izložen u Muzeju seljaèkih buna u Gornjoj Stubici, a da je vlasništvo Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu. Nedavno je, 2001. godine, èak i restauriran u radionici «Trifora» iz Varaždina.

Klavir je nastao u prvoj polovici 19. stoljeæa, a prema dobro saèuvanoj ploèici s natpisom vidljivo je da je izraðen u tada poznatoj radionici glasovira Jacoba Czapke u Beèu.

Na tom je klaviru mladi 25.godišnji kadet Josip Runjanin 1846. godine u Glini

zasvirao pjesmu «Horvatska domovina», što ju je sastavio i u Gajevoj «Danici» 1835. godine objavio Antun Mihanoviæ.

Današnji izgled kuće koji ima slavnu prošlost nip

o čemu ne upućuje na to

Harmonizirao ju je i note napisao

Lichtenegger 1861., a prvi je put bila javno izvedena pod nazivom «Lijepa naša domovino» na Hrvatsko-slavonskoj gospodarskoj izložbi u Zagrebu.

Klavir je preživio mnoga desetljeæa i napokon je, 1950. godine, dospio i Hrvatski povijesni muzej, u njegov tadašnji Odjel Srba u Hrvatskoj. Muzeju ga je darovala obitelj Kovačić iz Gline kojoj moramo biti zahvalni što ga je tolike godine uspjela saèuvati. Klavir je zatim, zbog nedostatka prostora u Hrvatskom povijesnom muzeju, predan na pohranu gornjostubièkom Muzeju gdje ga se može svakodnevno vidjeti u stalnoj muzejskoj postavi. Kako je klavir bio u vrlo lošem stanju i nije se na njemu moglo svirati, ovaj se muzej pobrinuo za sredstva zahvaljujući kojima je instrument zadobio ponovo ne samo vanjski sjaj I ljepotu nego bi se, budući da su popravljene njegova njegova mehanika, klavijatura I žice, mogao opet čuti na njemu odsvirana lijepa naša himna.

Maja Škljljan,

Kustos u Hrvatskom povijesnom muzeju



UBIJEN U 102. GODINI ŽIVOTA Vjerojatno bi vas novinski èlanak ovakvog naslova zainteresirao i privukao vam pozornost èinjenicom da je netko ubijen u tako poodmakloj životnoj dobi, a misli bi vam odmah bile usmjerene da je razlog sigurno novac, koristoljublje ili neka druga niska ljudska pobuda.

Panorama starog mosta s čamcem

Ovdje se, ipak na sreæu, ne radi o klasiènom

ubojstvu koje je poèinio èovjek po imenu Ejub Begoviæ. Radi se o kulturocidu, zapravo o ubojstvu jednog spomenika kulture. Dotièni gospodin je s moænim oruðem u svojim rukama - kamionom šleperom uspio uništiti i poslati u povijest nešto što je 102 godine služilo svojoj svrsi i što je preživjelo dva svjetska rata, jedan domovinski rat, što je bilo simbol našeg grada i èesti motiv razglednica koje su graðani Gline i putnici namjernici slali diljem svijeta.

Ako još niste uspjeli riješiti ovu zagonetku o kome i èemu se radi, lišit æu vas daljnje radoznalosti. Radi se o željeznom mostu na rijeci Glini u gradu Glini, na magistralnom cestovnom pravcu D-6 Sisak - Glina- Karlovac, na izlasku iz grada prema Karlovcu.

Naš lijepi željezni most, koji je tako neslavno skonèao svoj dugi vijek na dan 23. travnja 2002. godine oko 1.30 sati ujutro, trebao je doživjeti pravu renesansu i obnavljanje tijekom 2002. godine, ali je sve ostalo samo na lijepim planovima, koji su naprasno prekinuti te kobne noæi.

U nekoliko slijedeæih misli pokušati æu nešto reæi o životu našeg stogodišnjaka da se saèuva od zaborava, kao spomen na dio povijesti Grada Gline što je i on svojim postojanjem bio.

Tijekom 18. i 19. stoljeæa na mjestu gdje je kasnije postavljen most, preko potoka Gline kako se onda zvala rijeka Glina prijevoz se obavljao èamcima. Prijevoz su obavljale osobe koje su na “jeftimbi” (dražbi), koje su se održavale u kraljevskom poreznom uredu u Glini, dobili u zakup naplatu prevoznine preko potoka Gline.

Poslije izgradnje prvog drvenog mosta na tom mjestu u vrijeme pukovnika J. Jelaèiæa 1847. godine i dalje su se u poreznom uredu održavale i dražbe za zakup naplate mostarine (maltarine) preko ostalih važnijih prijelaza preko potoka Gline, a to su tada bili

Vranovina i Kamen kod Topuskoga. Za primjer visine naknade navodim da je prijelaz kolima preko kupskog mosta kod Petrinje (Brest) bio 12 novèiæa 1898. godine kada je taj most izgraðen i pušten u promet, a posjednici zemlje s ove ili one strane mosta imali su besplatan prijelaz kao i pješaci. Uobièajen je tada bio zakup na tri godine.

Na fotografiji našeg željeznog mosta iz 1923. godine vidi se prije ulaska na most iz pravca Karlovca “harmica” (pohrvaæena maðarska rijeè) ili u hrvatskom jeziku tridesetnica ili danas carina, mjesto na kojem se vršila naplata za svu preveženu robu, kao i mjesto gdje su se naplaæivali i drugi državni, županijski ili mjesni prihodi i nameti zajednièkim jezikom nazivani “malta” ili maltarina. Poslije ukinuæa maltarina 1850. god. ostala je samo naplata prijelaza preko mosta za troškove održavanja mosta koji su naplaæivani do 1908. godine.

Oni koji nisu imali èime platiti prolaz morali su, na žalost, kolima - uzvodno ili nizvodno, tražiti pogodno mjesto za besplatan prijelaz. Vjerojatno je sve to bilo lako za ljetnih mjeseci dok je vodostaj bio nizak, ali za višeg vodostaja i taj naèin prijelaza postajao je rizièniji i opasniji iako o nezgodama ili posljedicama sa smrtnim ishodima nema pisanih tragova, što ne znaèi da ih nije bilo.

Pisani tragovi govore o tome da se u drugoj polovici 18 st., osim postojeæeg plovnog puta Kupom izmeðu Siska i Karlovca, nastojalo i kopnenim putem poboljšati i ostvariti povezanost mjesta u dolini rijeke Kupe izgradnjom nove dobre tvrde ceste izmeðu ta dva grada, što je i ostvareno 1785.g. preko Vojniæa, Gline, Petrinje do Siska, s posebnim odvojkom od Gline preko Vlahoviæa, Jabukovca, Komogovine i Kukuruzara do Kostajnice.

Osim povezivanja Siska s Karlovcem dobrom cestom, ista je trebala i pridonijeti razvoju do tada zapuštenih krajeva kako bi se poljoprivredni proizvodi i novootkrivena rudna bogatstva na Gvozdu i Zrinskoj gori lakše otpremala u druge krajeve.

Koristeæi se novom prometnicom nazvanom “Banskom cestom”, brzo se uvidjelo da su prijelazi preko drvenih mostova dotrajali i predstavljali usko grlo i potencijalnu opasnost za prijevoz ljudi i roba. Zato se tijekom 1899.g., a radi poveæanog obujma prometa po èelo razmišljati o gradnji pravog željeznog mosta na potoku Glini, kako bi se brže, lakše i sigurnije odvijao cestovni promet na tom važnom pravcu Karlovac –Sisak.

Tako je u petrinjskom tjednom listu “Banovac”, listu za pouku, trgovinu, obrt i gospodarstvo, koji se je tiskao u Petrinji od 1888. godine, u broju 36 od 02. rujna 1899. godine javljeno da æe se na cesti izmeðu Karlovca i Petrinje izgraditi slijedeæe godine tri nova mosta i to - dva kod Karlovca preko rijeka Korane i Mrežnice, a jedan preko potoka Gline uz glinsku mitnicu. Troškovi zidanih temelja proraèunani za tri mosta iznosili su 74.103. forinte i 10 nov èiæa. Dražba za gradnju trebala se održati 16. rujna 1899. godine u Sisku i kod Ministarstva trgovine u Pešti, dok je izvješteno da æe se željezne konstrukcije dražbovati ponaosob za svaki most kasnije.



Naš most standardizirana je izvedba luènog mosta dužine oko 50 metara, koji je bio izraðen u tvornici kraljevske ugarske državne željeznice u Budimpešti, kao i ostali željezni mostovi koji su na ovom podruèju postavljeni tih godina krajem 19. i poèetkom 20. stoljeæa (kupski most kod Petrinje 1898. godine). Stoga je netoèna tvrdnja dopisnika „Jutarnjeg lista“ iz Siska objavljenog u èlanku povodom rušenja mosta, da je isti oko 1900. godine izraðen u SAD-u otkud je brodom prevezen do luke Rijeka, a odatle u Glinu.

Prije dopreme željezne konstrukcije mosta koju su trebali postavljati radnici iz Budimpešte i uz nadzor inženjera koji je za tu priliku isto dolazio iz Budimpešte, trebalo je urediti i pripremiti zemljište za stupove temelja na koji se polagala konstrukcija.Obiène zemljane radove u kojima je trebalo izvesti ili dovesti kubike i kubike zemlje i šljunka, obavljali su težaci iz Gline i okolice. Za izvoðenje ostalih struènih poslove kao izmjere i premjere zemljišta, obavljanje pneumatskih radova na našem podruèju isticala se tvrtka “Gregerssen”, kojoj je bio na usluzi i poznati sisaèki obrtnik Momèiloviæ, a koji se i sam bavio održavanjem mnogih drvenih mostova u okolici ( mosta na Petrinjèici u Petrinji, mosta na Uni u Kostajnici).

Za gradnju potpornih noseæih kamenih stupova i zidova na obje obale koristio se vapnenac iz sela Gora kod Petrinje kojeg su u to vrijeme po okolici najviše razvozili graditelji braæa Cettolo iz Petrinje i Ožbolt iz Gora. Vanjske obloge zidova (taracanje) radili su u to vrijeme majstori iz Podsuseda i Gornjeg Stenjevca pokraj Zagreba. Zidarske radove na ovom mostu i na ostalim mostovima u okolici izvodili su po tom zanatu poznati i vješti zidari iz Bribira i Grižana ponad Rijeke. Poslove nadzora vršili su “državni županijski inžinieri” kao u to vrijeme za ovo podruèje zaduženi ing. Adamoviæ, a operativnim poslovima na terenu rukovodili su mladi inženjeri kao što je uz ing. Adamoviæa bio Kornel Byttyansky.

Kako su radovi na gradnji mosta poèeli u ožujku 1900. godine u listu “Banovac” u broju 32 od 04. kolovoza 1900. godine izvješteno je da æe uskoro biti dovršen most u Glini preko potoka Gline, pa je za pretpostaviti da su radovi bili pri kraju. U broju 41 lista od 06. listopada 1900. godine javljeno je da æe do 15. listopada u pogon staviti novi “gvozdeni” most preko potoka Gline u Glini.

Kako to obièno kod nas danas biva, a izgleda da je tako bilo i prije, most nije bio završen do predviðenog roka, pa je tek u broju 48 istog lista “Banovac” od 24. studenog 1900. godine izvješteno da je na dane 10. i 11. studenoga most pregledan po “strukovnjacima” i pušten u promet, a koji poèiva na kamenim stupovima, graðen željeznom konstrukcijom, te kako æe se puštanjem u promet toga mosta puno pomoæi prometnim prilikama u glinskoj okolici.

O samom mostu nije se dugo pisalo u slijedeæem razdoblju, osim kad se spominjao u kontekstu dražbe za zakupninu na ubiranje maltarina prilikom prelaska preko njega i ulaska u grad Glinu.

Most je u Drugom svjetskom ratu, sudeæi po kazivanju i usmenoj predaji, bio ošteæen, pa su ga Nijemci popravili da bi im mogao koristiti za brže kretanje na pravcu Sisak – Karlovac. Prestankom rata, most je povremeno održavan na naèin da su se izvodili potrebni zahvati, (farbanja i sl.), a 1965.g. je preko njega prevuèen asfaltni sloj u sklopu asfaltiranja magistralne ceste Sisak-Karlovac.

Takvo se stanje održavalo uz povremene

sitne popravke do 1991.g. kada je zapoèeo Domovinski rat. Boraveæi daleko od njega, strepili smo za njega da ga ne zadesi zla sudbina mnogih mostova u okolici i na okupiranim podruèjima, koji su porušeni zbog suludih ideja osvajaèa. Ipak, uz sitnija ošteæenja, i on doèekao “živ i zdrav” kraj rata i naš povratak u grad. Ipak, godine i ratovi uèinili su svoje pa je postajao sve nesigurniji. Godine 2000., po struènjacima iz Zagreba, ispitivana je njegova statika nakon èega je, zbog dotrajalosti, ogranièena masa vozila koja mogu prelaziti preko njega na 25 tona i brzina kretanja prilikom prolaska preko njega na 10 km/h i prijelaz vozila i tereta do max. visine od 4 m.

I onda je došao taj kobni utorak 23. travnja 2002. godine. Oko 1.30 sati u noæi kamion rijeèkih registarskih oznaka težak ukupno oko 45 tona, natovaren kontejnerom robe težine 25 tona, namijenjen tvornici stoène hrane u Gavriloviæevoj tvornici u Petrinji stigavši

na most brzinom, težinom i visinom veæom od dopuštene, zakvaèio je èeliènu gredu konstrukcije mosta koja se popreèno protezala u odnosu na pravac kretanja kamiona. Preopteretivši i pomjerivši kompletnu konstrukciju s nosivih kamenih stupova, prouzroèio je rušenje mosta, te se zajedno s mosnom konstrukcijom survao u rijeku. Samo napomena da je vozaè kamiona preživio nesreæu i nije bio ozbiljnije ozlijeðen.

Tim èinom završio se “život” našeg mosta i njegovog ispisivanja dijela povijesti grada Gline. Ja koji sam ovdje odrastao i koristio se njime nešto više od 40 godina, sad kada ga više nema, mogu se samo sa sjetom podsjeæati kako smo kao djeca proveli dane i dane na njemu pecajuæi ribe, milijun puta se prevezli biciklima preko njega, a kao odrasli dogovarali šetnje glinskim nasipom “ do mosta”,odlazili u birtiju “Kod mosta”, preko njega putovali na more I kupanje u Topusko ili na naš mlin. Na kraju, kad smo se vratili poslije domovinskog rata u Glinu, brojali smo na njemu rane od metaka iz domovinskog rata koje mu zadaše ratnici.

Privremeni most za potrebe pješaka i bicikla dobro je došao svima s druge obale

Nakon rušenja tog našeg starog mosta , izgrađena je privremena konstrukcija za prijelaz pješaka preko rijeke Gline dok se nije izgradio novi 58 metara dug čelični most. Novi most pušten je u promet dana 16. svibnja 2003. godine, na blagdan zaštitnika glinske župe sv. Ivana nepomuke. Stereotipnog izgleda, ovaj novi most više ne pobuđuje nič iju pozornost i sigurno nikada neće dostići slavu našeg starog glinskog mosta. Ja osobito, i ovom novom mostu želim dug život. I sad idem prijeći preko njega kako bih ušao u njegovu povijest, baš kao što sam bio i dio povijesti starog mosta zu sve ostale žive i one kojih više nema, a koji su se po njemu vozili ili pješačili. Do viđenja na drugoj strani. U Zagrebu, 20. studenoga 2003. Darko Kihalić, dipl.iur.



SUSRETI

GORANI U JUKINCU

Da je svijet mali, a naša lijepa Hrvatska još i puno, puno manja

znaju i ptice na grani. Dokazuje to i susret o kome pišemo. Naime, jesenas su

našu Banovinu posjetili prijatelji iz Gorskog kotara zaljubljenici u svoj kraj ali željni

upoznati gdje su se i zašto selili njihovi preci. Kako su mnoga naša sela nastala

od doseljenika iz Gorskog kotara, istovjetnost prezimena nije nikoga iznenadila.

Dakle, s mnogima od nas Gašljeviæa, Crnkoviæa, Vrbanaca, Golika, Greguriæa i

dr. su u dalekom rodu. Nakon susreta poslali smo im sve što o ovim temama

znamo kao i knjige koje su napisane o našem kraju. Vjerujemo da je to poèetak

jednog lijepog prijateljstva.

U par navrata nazvao me gospodin DRAŽEN BRAJDIÆ iz Gorskog kotara, toènije, iz mjesta Brod Moravice. Èuo je da u Jukincu postoji više prezimena istovjetnih onima u njihovom mjestu, pa ga zanima njihovo porijeklo njihov korijen i od kuda su došli u Jukinac. Izrazio je i želju da bi u Glinu došlo nekoliko ljudi s podruèja Brod Moravica koji nose ista prezimena kakvih ima kod nas u Jukincu. Gospodin Dražen povezao se i s gosp. Mirkom Abramoviæ iz Jukinca, no on mu je on predoèio podatak da je on Jukinèan koji se relativno kasno ovamo doselio i da o tome ne zna mnogo. Uputio je gosp. Dražena na mene jer bih ja, možda, o tome mogao nešto više reæi. Tako se razvio kontakt izmeðu mene i gosp. Dražena. Posebno ga je zanimalo ima li još danas u Jukincu obitelji s prezimenima: Crnkoviæ, Greguriæ, Nagliæ, Markoviæ, Jurkoviæ, Klobuèar i Brajdiæ te znam li od kuda su ovamo došli. Odgovorio sam potvrdno za sve osim za prezime Brajdiæ jer su kod nas prevladava oblik Prajdiæ. Što se tièe njihovog porijekla, još prije sam doznao da potjeèu iz Gorskog kotara i Like. Oèito zainteresiran ovim podacima, gospodin Dražen je najavio dolazak u Glinu izvjesnog broja prezimenjaka iz okolice Brod Moravica, a radi upoznavanja i kraæeg razgovora na ovu temu. Naravno, susret sam rado prihvatio. Prenijet æu onoliko koliko budem znao i mogao. Dakle, sastanak zakazaše sami Gorani za dan 19.listopada 2003. godine. Došli bi kao izletnici, a susret su ugovorili u «H2O» - u gostionici Marekoviæ kod novog glinskog mosta. Prihvativši takav susret i razgovor, našao sam se u složenoj situaciji. Sama je tema posebno povijesno neistražena pa sam na brzinu sastavio niz bilježaka na osnovu skromnih podataka koji mi se naðoše pri ruci. Tek sam tada uvidio cijeli niz problema, jer je to još neistraženo podruèje naše lokalne i zavièajne povijesti. Na zakazanome mjestu èekali smo goste - gospodin Mirko Abramoviæ i ja. Mirko je morao otiæi zbog radova u poljoprivredi, a sam je ocijenio da nije u moguænosti sudjelovati u razgovoru. U gostionici su stolovi bili veæspojeni i pripravni za domjenak i razgovor upravo kako su to gosti ugovorili. Ja sam èekao po strani za odvojenim stolom za kojim su bili Željko Štimac i Zvonko Lipak zvani «Ðona». U tome društvu i razgovoru i Štimac doda:»Pa ja sam korijenom iz Gorskog Kotara, samo su moji došli mnogo kasnije».

Gorani pred kapelom Sv. Nikole u Skeli

GORANI SU STIGLI Stigla su troja kola s registracijom «DE» (Delnice). Dvanaestorica gostiju uðoše i zauzeše svoja mjesta. Konobar me predstavi gospodinu Draženu, a on me upozna s ostalima. Sjeli smo zajedno i zapoèeli razgovor o temi koja nas je i spojila. Tu su, dakle, bila nazoèna gospoda s prezimenima: Crnkoviæ (2), Jurkoviæ (2), te po jedan: Klobuèar, Markoviæ, Nagliæ, Brajdiæ, Greguriæ, zatim Golik, Kruljac i Hat. Oèito je poznavateljima ovog kraja da posljednja trojica ne nose jukinaèka prezimena. Naveli su mi prezimena koja još danas žive u okolici Brod Moravica. To su slijedeæa (osim spomenutih) Štimac, Lisac, Abramoviæ, Arbanas, Šporèiæ, Grguriæ, Žagar, Raèki, Kavran, Mance, Èerne, Šprajcer, Piršl, Rauh, Gašljeviæ, Srkoè, Kvaternik, Jakovac, Podnar, Padaviæ, Šneperger i Rupe. Spomenuše i ne-stala prezimena (izumrla): Palijan i još par koje nisam zabilježio. Meðu gostima bilo je intelektualaca (profesora i inženjera). Svi su ispunjeni znatiželjom i zanimanjem za Jukinèane sa istim prezimenima i njihovim korijenima. Pitanja je mnogo, a odgovora æe biti relativno malo, jer to iziskuje veæu pripremu i istraživanje. Predoèio sam im ono što sam znao i mogao. Prema



dosadašnjoj spoznaji, domaæinstva Jukinèana u veæini su nosila prezimena: Greguriæ, Nagliæ, Crnkoviæ, Prajdiæ, Markoviæ, Klobuèar. Bilo ih je toliko domaæinstava da su èinili preko 90 % stanovnika Jukinca. Meðusobno su se ženili i udavali osim manjih iznimaka. Tako su mnogi rodbinski povezani. Prema dosadašnjim saznanjima, ovamo su se postupno doseljavali od poèetka 18. st. uglavnom iz Gorskog kotara i Like, a manje iz Hrvatskog primorja. O tome nam svjedoèi osnivanje jukinaèkog groblja s kapelom Svetog Križa nedaleko naselja 1745. godine. Staro groblje koje su zatekli bilo udaljeno od naselja i nesigurno od Vlaha, a sama kapela bila je tada veæ u ruševnom stanju. Drugi podatak o moguæem doseljavanju mogao bi se povezati sa utemeljenjem I. Banske glinske regemente (pukovnije) 1745. godine, jer tek tada ovaj uži prostor oko Gline postaje slobodniji i sigurniji za naseljavanje. Pored toga, u Glini se razvija buran gradski život što je bila osnova za moguænost razvoja raznih djelatnosti za potrebe vojske i stanovnika u Glini. Tako se u Jukincu, uz poljoprivrednu djelatnost, našlo i malih zanatlija. To su bili kovaèi, opanèari, ugostitelji, postolari, a bilo je nešto i vojnih službenika. Kako je sve to išlo u prilog lokalne vojne uprave, kasnije dobivaju i neke vojne objekte i zemljišta. U to spada Vojni šajer, Patrolnica, zemlju vojnih skladišta «hambara» koje nazvaše «zambar». Isto tako dobivaju zemlju koja je služila kao vojno vježbalište «EGSISCHIR PLATZ» što posta seoska zemljišna zajednica, ili kako to danas zovemo «jukinaèka gmajina». Tako je vojarna Glina podržavala «susjede» u Jukincu odvojene samo jednim drvenim mostom preko rjeèice Maje. Stari stanovnici su nestali u strahotama rata s Turcima, pa su ovi prostori bili uglavnom prazni. U silnom strahu ostavili su staro naselje zvano CRNOLUŽAC gdje je bilo ono staro groblje do 1795. godine. Te zemlje danas uživaju Jukinèani, a nazivaju ih «kuæišæa». Miran život Jukinèana poremetiše ratovi. Nešto ih je stradalo u I. svjetskom ratu, a u II. svjetskom ratu sva ta domaæinstava stradavaju. Broj nositelje prezimena se smanjuje. Ostaju udovice s djecom pa æe dugo vremena trebati da se domaæinstva obnove, a broj èlanova poveæa. Iz samog Jukinca nestaje 40 glava obitelji od kojih je : Prajdiæa 6, Crnkoviæa 8, Nagliæa 4, Greguriæa 2, Klobuèar 1 - ukupno 21, a ostalih prezimena 19. Selo se jedva podiglo djecom koju ostaviše stradalnici II. svjetskog rata. Doðe i ovaj -Domovinski rat. Narod ponovno krene u progonstvo, a selo do temelja najprije opljaèkaše, a zatim spali i poruši «goloruka i jadna komšijska ruka». Zbjeg ispred èetnièke horde spasio je mnoge živote Jukinèana, a kuæe je obnovila Država, pa tako Jukinac dobiva svoje novo i lijepo ruho. Danas u Jukincu žive domaæinstva starih prezimena i to : Greguriæa 5, Nagliæa 7, Prajdiæa 6, Klobuèara 4, Crnkoviæa 4, Štimac 1. Preostala domaæinstva nose druga prezimena, pristigla iz okolice naseljavanjem. Eto, to sam im znao reæi. U kraæoj raspravi razgovaralo se o još nekim prezimenima kao što su: Gašljeviæ, Abramoviæ, Lisac, Žagar, Grguriæ, Šnepergar, Rupe i mnogim drugima, a to je onda donekle izmijenilo i proširilo temu razgovora. Naime, tek se sada moglo vidjeti da se tu ne radi o Jukincu, nego o još nekim selima oko Gline i Topuskog, a poglavito o Viduševcu, Greðanima, Selištu, Skeli pa i o samoj Glini. Krajem 18. st. i poèetkom 19. st. u Glini nalazimo prezimena Repak, Šnepergar (Schneperger), dok su u Donjem Selištu svi bili Klobuèari koji su došli iz Like

(Donji Kosinj). Završavajuæi ugodni razgovor, gosti su izrazili želju da se još koji puta èujemo. Ovom su prigodom bolje upoznali i obišli Jukinac, a na povratku u Gorski kotar svratiše na viduševaèko brdo i u Skelu - selo u kojem su gotovo sva prezimena goranska (Štajduhar, Lisac, Goršeta, Bukovac, Conjar…), a sv. Nikola je zaštitnik Brod Moravica i Skele. Oèito, mnogo toga nam je zajednièko. Neka nas ta èinjenica još više zbliži i potakne na istraživanje.

Pripremio: Karlo Lipak, Glina

Iz ruševina do obnove župne crkve sv. Ilije u Maji Majska župa, obnovljena iz pepela Domovinskog rata, nastavlja živjeti svoj život. Iz dimnjaka u ove zimske dane vije se dim, a prigodni božiæni ukrasi s mnogo lampica osvjetljavaju proèelja kuæa dajuæii svima do znanja da se životni tijek nastavlja. Razigrana djeca igraju se ispred kuæa budeæ i nadu za opstanak ove Župe. Po obnovi obiteljskih kuæa, izgradnji elektro-energetskih postrojenja, telefonske mreže, ureðenju putova i mostova, u završnu fazu ulazi obnova župne crkve. Planom za 2004. godinu obuhvaæena je sanacija osnovne škole u Maji za koju je izraðena potrebita dokumentacija te izgradnja mjesnog vodovoda. Kao što smo veæ pisali, krajem 2002. godine zapoèeli su graðevinski radovi na sanaciji i obnovi crkve u izvornom obliku, koji su dovedeni do faze pokrivanja krova i zidanja zvonika. Dosadašnji troškovi pokrivani su sredstvima nadležnih ministarstava, nadbiskupije, grada Gline, poduzeæa i ustanova kao i priloga župljana i prijatelja: Ovisno o raspoloživim sredstvima, crkva æe se dalje ureðivati i opremati. Stoga, Ekonomsko vijeæe Župe sv. Ilije u Maji poziva sve župljane kao i prijatelje koji su na bilo koji naèin vezani za ovu Župu, da svojim prilozima pomognu koliko mogu. Prilozi se mogu uplatiti na žiro raèun 2407000-1188010363, «Nova banka» d.d. Hvala svima! Mijo Davidović















Kruhović ( 21,32,50), Milatović (1), Radočaj (18), Rožić (8), Špoljarić (23, 51), Žugaj (28,29,30,31,49), Vrbanec (13). Obveznici davanja lukna 1800. godine iz Šatornje bili su: Mihat Kruhovich, Martin Krismanich, Anton Krismanich, Mitah Krismanich, marko Krismanich, Miko Spolyarich, Joszo Spolyarich, Miko Kosutish, Miho Kosutich, Petar Klobuchar, Juro Gajdek, Gerga Wlahovecz, Anna Werbanecz, Miho Werbanecz, Damjan Manollovich, Ive Czernolatecz, Joszo Czernolatecz, Janko Czernolatecz, Jandro Rosich, Anton Czestarich, Gyuro Babich, Jandro Gazicza, Mihat Antolovich, Gyuro Antolovich, Joszo Antolovich, Gyuro Bellichich, Jandro Kruhovich, Thomo Issek, Marko Sugaj, Janko Sugaj, Thomo Sugaj, Miko Sugaj. Polovicom 19. st. Selo pripada I Banskoj pukovniji, satnija Čemernica, ima 59 kućanstava s 598 stanovnika – 470 rimokatolika, župa Viduševac i 128 pravoslavnih - parohija Topusko. Kruhović ( 21,32,50), Milatović (1), Radočaj (18), Rožić (8), Špoljarić (23, 51), Žugaj (28,29,30,31,49), Vrbanec (13). Obveznici davanja lukna 1800. godine iz Šatornje bili su: Mihat Kruhovich, Martin Krismanich, Anton Krismanich, Mitah Krismanich, marko Krismanich, Miko Spolyarich, Joszo Spolyarich, Miko Kosutish, Miho Kosutich, Petar Klobuchar, Juro Gajdek, Gerga Wlahovecz, Anna Werbanecz, Miho Werbanecz, Damjan Manollovich, Ive Czernolatecz, Joszo Czernolatecz, Janko Czernolatecz, Jandro Rosich, Anton Czestarich, Gyuro Babich, Jandro Gazicza, Mihat Antolovich, Gyuro Antolovich, Joszo Antolovich, Gyuro Bellichich, Jandro Kruhovich, Thomo Issek, Marko Sugaj, Janko Sugaj, Thomo Sugaj, Miko Sugaj. Polovicom 19. st. Selo pripada I Banskoj pukovniji, satnija Čemernica, ima 59 kućanstava s 598 stanovnika – 470 rimokatolika, župa Viduševac i 128 pravoslavnih – parohija Topusko. Turčenica Krajem 17. st. U Turčenici ( Turchenicza ) je podignut čardak za obranu od Turaka na prijedlog podbana Stjepana Jelačića pa se prvi puta i susreće taj naziv . U početku vođenja matičnih knjiga spominje se samo Turčenica . Godine 1733. ima 20 kuća . Kasnije se razdvaja na Turchenicza Superiori (1736) – Majori, Velika, Gornja, i Turchenicza Inferiori (1736)- Parva, Minori, Mala, Dolnja. Očito, prvva je nastala, Mala , a kad se uspoređuju prezimena vidi se da se i dio Šatornje u početku nazivao Turchenicza Inferior ( Donja). Krajem 18. st. U maloj Turčenici ( koju svi kasnije poznaju pod imenom Pariz) nalazimo slijedeće kuće i gospodare: Gazica (kbr. 42), Grgić (7, 40) Pereković ( 38,39,47), Tonković (41). Obveznici davanja lukna za 1800. godinu u « Turchenicza Minori « su: Ivan Perekovic, Lovro Perekovich, Ive Perekovich, Philip Gergich, Mathe Tonkovich, Gyuro Gazicza, Ferko Gergich. Polovicom 19. st. Pripada I Banskoj pukovniji , satnija Stankovac, ima 10 kućanstava sa 126 stanovnika, župa Viduševac. Obveznici davanja lukna za istu godinu u « Turcheniczi Majur « su Bartol Chulkich, Marko Sugaj, Janko Szillaj, Jure Schnaidar, janko Obradovich, Luka Glocz, Mathe Issek. Krajem 18. stoljeća u ovom selu nalazimo slijedeće kuće i

gospodare: Išek (8), Muža (5), Obradović (6), Šnajder (3,4), Žugaj (1), Silaj (2). Trstenica Kapela sv. Marije Magdalene u Trstenici ( Terstenicza) u početku je spadala u župu Pokupsko. Osnivanjem župe Viduševac dolazi pod njenu nadležnost (1731. – 1789.) . prema nekim podacima iz kasnijih dokumenata , prvi put je podignuta 1698. godine. Godine 1733. selo Trstenica ima 12 kuća , a 1771. 11 sa 170 stanovnika . Dok je pripadala župi Viduševac , sv. misa se služila dva puta na godinu i to na blagdan sv. Marije Magdalene i četvrtu nedjelju po svetkovini Presvetog Trojstva. Oko kapele je bilo groblje na kojem su sahranjivani pokojnici iz Trstenice, Goline, Bišćanova, Turčenice, Gornje Soline ( Velike) i Batinove Kose. Obveznici davanja lukna u « dorf Terstenicza» za 1800. godinu bili su: Mathe Sugaj, Joszo Sugaj, Marko Sugaj Senior, marko Sugaj Junior, Janko Gorssich, Joszo Blasevich, jandro Issek, Juro Medved, Thomo medved, Thomo Sugaj. Osnivanjem župe Golina (Bučica) 1789. selo Trstenica Dolnja ulazi u njen sastav. Polovicom 19. st. Pripada I Banskoj pukovniji , satnija Bović, ima 12 kućanstava i 151 stanovnika, župa Viduševac. Zanimljivo je da Sabljar u to vrijeme napominje da « ovo ( u Trstenicu Gornju, op.a.) spada hrp. Kuća Išeki». Na temelju tzv. regulacijske osnove koju je proveo 1789. godine car Josip II. I na našem se području osnivaju nove župe. Kako je, između ostalog, određeno da župe moraju imati manji broj vjernika , a sele – filijale ne smiju biti udaljene više od sat vremena hoda od središta, župa Viduševac ostaje bez pojedinih udaljenih sela. Osnivanjem župe sv. Ivana Nepomuka u Golini ( 1836 sagrađena j nova župna crkva sv. Antuna Padovanskog , a ne zna se točno kada je župa promijenila ime u Bučica), u sastav nove župe ulaze i sela Golinja i Trstenica. Isto tako , osnivanjem župe Ranjenog Isusa u Jamama u sastav nove župe ulaze sela Jame , Hađer, Šimčevo, Gločevo, Rožićevo, Maljevčevo i mala Solina. Nova župna crkva Ranjenog Isusa sagrađena je 1830. u Maloj Solini na mjestu drvene kapele. Naziv župe Jame nosi gotovo još pola stoljeća , a onda ga mjenja u župu Mala Solina. Eto tako su nastala naša sela- u potrazi za boljim životom i izdašnijom zemljom , stigli su naši preci i mukotrpno krčili stoljetne šume pripremajući zemlju za obradu. Svojim obiteljima stvorili su dom i ostali ovdje. Nisu ih štedjele bolesti, ratovi, prerane smrti i nesreće svih vrsta. No svjedoci smo da su se mnoga prezimena održala do danas , ali sva sela ipak nisu. Susrevši se sa starim matičnim knjigama župe Viduševac , ostala sam očarana raznolikošću i obiljem prezimena koja su ovdje ostavila svoj trag. Često mislim da bi nam i danas više nego ikad trebao sličan val naseljenika , ali ne vidim od kud bi mogao doći. Upravo zato, poučena iskustvima prošlosti, bilježim ove činjenice o svom rodnom kraju i selima koja su na razne načine bila povezana s njim. Mogao bi jednom netko ustvrditi da nismo ovdije nikad i bili…

mr. Katica Gašljević - Tomić



SJEĆANJA

POLNOĆKA KOJA SE NE ZABORAVLJA Iako je Božiæno vrijeme za nama, njegov

duh i poruke trebale bi trajati mnogo duže. Pamte se i drugaèija vremena - kada je slavljenje Božiæa bilo zabranjeno, a odlasci u crkvu bilježeni kao protudržavno djelovanje. Usprkos tome, Božiæ se radosno slavio, a crkve nisu mogle primiti u svoje okrilje sve koji bi došli na sv. Misu polnoæku. Hvala Bogu, ta su vremena za nama. Danas nam nitko ništa ne brani, ali nas sve manje toga privlaèi i veseli, a poruke jedva da dotièu okorjela srca. Zašto? Evo jednog malog svjedoèanstva o «zabranjenoj» Božiænoj noæi i radosti šaèice vjernika koji su poput pastira hodili za svojom zvijezdom repaticom do viduševaèkog brda…

Prije nekoliko desetljeæa bila je zabranjena sv. Misa polnoæka u župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka u Glini. Tu je zabranu donijela lokalna komunistièka vlast u svome nastojanju da nestane taj pobožni narodni obièaj jer to je, kako rekoše, èin «nepodobnog i neprijateljski zadojenog puka». Vijest o zabrani polnoæke u Glini brzo se proširila meðu župljanima. Ipak, pouzdano smo znali da æe se polnoæka održati u župi Viduševac- u crkvi udaljenoj svega tri kilometra, na Perlinskom brijegu koji dominira ovim krajolikom na sjeverozapadu ove naše ravnice. Spontano, jedan veæi broj naših župljana krenuo je u noæni pohod prema Viduševcu da tamo sveèano doèeka svoj dragi blagdan Božiæa. Zimska noæ bila je žestoko hladna. Snijega skoro da i nema, a ledena mjeseèina obasjava svaku granèicu okiæenu injem. Makadamska cesta prilièno je klizava što mladeži i nije smetalo, ali je starijima èinilo male teškoæe. Ipak, sve je to dopunjavalo ugoðaj i radost Badnje noæi. Naravno, ovaj pohod nije mogao ostati u tajnosti. Odmah je za njega doznala lokalna vlast pa se i ona zdušno «ukljuèila» u to naše vjersko slavlje. Radi «osiguranja» naših hodoèasnika postavljena je zasjeda milicije iza živice, rekli bismo - diljem od Gline do Viduševca. Za ovu «tešku akciju» milicije na vrijeme saznaše i hodoèasnici pa su radi opreznosti nastojali održati red i dostojanstvo kako ne bi «izazvali» stražare u tri kilometra dugom kordonu «narodne milicije». Stariji su nas doma odgovarali od toga puta. Bili su u brizi jer se nije moglo znati što bi se moglo dogoditi. Takvo je bilo vrijeme. Kroz samu Glinu prošli smo tiho u manjim skupinama, a sabirno mjesto bilo je kod željeznog mosta na rijeci Glini prema Viduševcu. Povorku su uglavnom èinili mladiæi i djevojke, mlaði muškarci i žene, svih oko 80 do 100 duša. Starije osobe nisu mogle na taj put, a školska mladež nije ni smjela u tome sudjelovati. Kad se zaèuo prvi zvuk zvona viduševaèke crkve (22 sata) kao poziv na polnoæku, naša povorka tiho krene put

Viduševca. Sjene «èuvara» iza živica kao da nismo vidjeli. Tiho razgovaramo o svojoj svakodnevici bez bilo kakvih politièkih konotacija. Krenusmo! Kada proðosmo još dva kamena mosta i još jedan drveni kod kuæe Turkoviæa, mlade žene poèeše pjevati prigodne božiæne pjesme: Na salašu kraj Betlema, Kyrie eleison, Narodi nam se kralj nebeski, Oj pastiri, Radujte se narodi, Svim na zemlji mir, veselje i još mnoge druge. I sve tako do viduševaèke crkve. Našoj povorci i pjesmi postupno se pridružuju i drugi hodoèasnici pa se sve nekim èudom pretvara u veliki pjevaèki zbor. Pred crkvom se malo zadržimo sa znancima iz Viduševca, a kad zazvoniše sva crkvena zvona jedva uðemo u prepunu crkvu punu topline i božiænog ugoðaja. I pred crkvom je ostalo mnogo svijeta, ali se i van èuju orgulje pa sav puk pjeva božiæne pjesme. Kad je zapoèela sv. Misa - sveèana polnoæka sve se lijepo odvija po crkvenom obredu, dostojanstveno, sabrano, sveèano i radosno. Svoju radost izrazio je i sam viduševaèki župnik vidjevši crkvu punu vjernika iz cijelog kraja. Sveèano ukrašenu crkvu dopunjavalo je ruho prekrasne narodne nošnje žena i djevojaka viduševaèke župe, a orguljaš Stjepan Greguriæ- Štefek (tako su ga zvali Vidušljani), iako samouk, dobro je vladao orguljama. Bio je sitan i slab èovjek, jednostavan i duhovit, pjevaè i svirac Viduševca, marljiv radnik kod kuæe i u trgovaèkom poduzeæu u Glini, rekli bi-dobrièina, pa su ga svi cijenili bez obzira što je orguljaš u crkvi. Zašto se tako dobro sjeæam tog skromnog èovjeka? Pored toga što je radio u istoj firmi kao i ja pa smo se dobro znali, posebno sam zapamtio kako je na spomenutoj polnoæki pored božiænih pjesama znao zasvirati i ono narodno drmeš ili polku . Time je još više unio radosti i veselja u prepunoj crkvi, dok ga je župnik samo povremeno pogledavao kao s upozorenjem. Znao je dobro Štefeka i nije mu zamjerao, nego ga samo opominjao ali Štefek je ostao Štefek do kraja života. Polnoæka je sveèano završila i narod se sporo razilazi kuæama. Moj me Štefek pozvao doma u goste (kuæa mu je bila odmah ispod crkve). Nikica I ja navratismo ali se nismo mogli duže zadržat jer naša povorka već kreće prema Glini. Ponovo pjesma sve do pred gradom, a onda tihi razlaz. Nismo primjetili kordon milicije. Vjerojatno su se smrzli čućeći iza živice I povukli se u bazu. Neke smo vidjeli I na polnoćki u civilu . Oni su imali drugi zadatak , jer ,eto, nešto će morati zapisati u svom izvješću o “ uspjeloj “ akciji. Mnogi su se sutra našli na poldanjij sv. Misi u svojoj župnoj crkvi u Glini . Bili smo malo umorni , ali u božićnom duhu izdržljivi. Crkva je bila po prilično puna vjernika , ali ipak ne kao na polnoćki u Viduševcu. Od hodočasnika koji su bili u opisanoj povorci na viduševačku polnoćku, danas mnogih više nema na životu, a one živuće ovladala je starost I nemoć. Sad ostaje na mlađima da napune našu glinsku ljepoticu “ glinsku katedralu”. Nema više straže ni kordona policije oko nas pa ostaje na slobodnoj volji slavljenje Božića sa svim njegovim sadržajima. Karlo Lipak













Imate li neostvarenih mladenačkih snova ili velikih želja ? Što Vas čini sretnom ?

Želje, snovi iz mladosti ?! Sve su mi ispunjene: obitelj , djeca , posao , kraj u kojem živim rad za zajednicu ….

Danas su mi želje dovršiti započete poslove glede obitelji, sela , šire zajednice kao i uspješno školovanje mojih kćeri. Vjerujem da će mi se i ove želje biti ostvarene predanim radom i zajedništvom. Što biste poručili današnjim mladim ženama ? Da li je samo dovoljno sijati nezadovoljstvo i sanjati , a sam ništa poduzimati kako bi nam svima bilo bolje? Moje je iskustvo i poruka : svaka osoba, bez obzira na mijesto gdje živi, posao kojim se bavi, važno je da ulaže u svoje obrazovanje i prati trendove koje nameće suvremeni život. Isto tako ,za boljitak obitelji i zajednice , moramo upotrijebiti vlastite snage , a ne očekivati da će nam netko sa strane, tek tako, donjeti neko dobro.

Smatrate li se sretnom ženom ? Imate li neki svoj recept za sreću ? Imam skladnu obitelj , zdravu i dobru djecu, posao koji me ispunjava, ljude koje me podržavaju, zdrava sam i slobodno činim sve ono što mislim da je na dobrobit moje obitelji , sela i kraja. Imam rodbinu i prijatelje. Pa jesam li sretna ? … Da, ja sam sretna osoba ! Recep za sreću?! Skromnost, iskrenost,ljubav, rad, razumjevanje, požrtvornost, molitva, sve dobro i pažljivo važete, mješate , njegujetee 24 sata na dan, 365 puta na godinu i darujete svagdje i svakom u primjerenim dozama. Na, kraju želim mnogo sreće, zdravlja, ljubavi i blagostanja u radu i privatnom životu svim čitateljima, suradnicima i urednicima «Matice ginske « u 2004. godini.

Razgovarala: mr. Katica Gašljević Tomić





se dobro živjelo . Puno smo delali, ali to je sve naše ( pokazuje staračkom rukom nizinu prema potoku ) pa sem mogla i kopati i kuvati … Moj pokojni stari imal je kovašnicu-konje je potkival i gumenjake delal. E, ti moji Sučeci sve su znali delat- i tambure, i kubure, a sad više nema nikoga «. Saginje glavu i otire suze s naboranog obraza . Nadovezuje se sin Ivan: « Imali smo prošćenje za sv. Janu. Par godina bilo je baš ono pravo . s licitarima, muzikom i mnogo svijeta. A sad nigdje nikoga…» Eto, život tu posustaje. Održao se dugo, stotinama godina, mukotrpan , zaliven suzama, krvlju i znojem, a sad se predao. Razasuti svijetom u potezi za boljim i lakšim životom sinovi i kćeri ovog kraja možda neće svojim potomcima ni reći kuda im sežu korijeni . A trebali bi, bez stida, s ponosom reći tko su im preci… Jer, da bismo znali kuda idemo, moramo znati odakle smo došli…

Zabilježila : Katica Gašljević Tomić















Keglevića , Matija, Petar i Šimun koji su zauzeli opatij u te iz samostana u svoj grad Kostel odnjeli sve važne stvari i spise uz tvrdnju da je to privatna svojina njihovog oca. No, na kraljev nalog morali su braća sve uzeto vratiti opatiji i posjedu zagrebačkog biskupa. Na smrti biskupa Brumana , novi zagrebački biskup Gjuro Drašković predao je opatiju topusku kanoniku Gašparu Stankovačkom. Iz istraživanja povjesničara topuske opatije zna se da su Turci od 1403. godine stalno uznemiravali i prijetili Topuskom i njenoj opatiji. Prvi jači napad bio je u travnju 1540. godine kada je Nikola Zrinski iz Gvozdanskog pisao da su Turci opsjeli Kostajnicu i Zrin i da ih ima oko 30 000. Tada su poharali druga imanja Zrinjskih kao Novigrad na Uni, Sračicu i Topusko. Ban Nikola zrinjski ( 1542. – 1556. ) doznao je 1545. godine od uhvaćenih Turaka da oni namjeravaju napasti neke gradove. Kako nisu mogli osvojiti ni jedan grad na Uni , prešli su turski konjanici preko Kupe i Une i strašno poharali posjede koji pripadali topuskoj opatiji. Prodor je bio na Miholje , 29. rujna 1548. godine , a izveo ga je bosanski paša , glasoviti Malkoč beg, kada je napao i orobio područje oko Topuskog, kao Zlat pod Petrovom gorom, kristinju, Kladušu, Bojnu, Vrnograč, Pernu – grad plemića Šubića peranskij i Stenjičak. Cijeli pohod Turaka trajao je puna četri dana i noći. Novi prodor Turaka u ove krajeve bio je deset godina kasnije , opet na Miholje 1558. godine kada jer ponovo Malkoč beg izvršio upad sa 10000 turske vojske i opustošio nanovo ove krajeve. Nedugo poslije ovih napada , opatija topuska bila je ponovo cilj napada 1561. godine kada s poharali sva okolna sela te ponovo rušene zidine samostana , crkve i varoši te je opatija od tada ostala posve zapuštena pa ju je kralj poklonio Herbertu Auerspergu. Ponovo su Turci 1565. godine doprli do Topuskog, opustošili i orobili okolna sela topuske opatije i razorili zadnje zidine samostana. Ovo zadnje razaranje bilo je razlog da je na saboru u Brucku na Muri u ožujku 1578. godine zaključeno da obrambena crta protiv Turaka bude na rijeci Glini, a gradove koji se ne mogu braniti treba razoriti osim Vrnograča, koji brani Topusko.

Iz ovih zaključaka Sabora vidi se da je Topusko i njegova opatija vrlo važna i da se treba braniti. Kako zagrebački biskup nije mogao sam braniti mjesto, ban Krištof Ungnad je na Saboru izjavio da se opatija u Topuskom ne smije dati na upravljanje biskupu ako ju sam ne može braniti i ako kralju ne dade stalni broj vojnika. U protivnom slučaju sve prihode opatije zadržati će za državnu blagajnu. Nedugo iza toga ponovo su Turci 14. svibnja 1578. godine došli pod topusku opatiju ali ovaj put, unato č navali nisu uspjeli zauzeti ovo mjesto. U drugoj odluci sabora iz 1582. godine odlučeno je da ako zagrebački biskup ne može braniti Topusko , mora kao odštetu kralju plaćati godišnji iznos od 200 forinti. Unatoč svim naporima da se topusko obrani, poslije pada Bihaća 1592. godine, Turci su iza toga zauzeli redom gradove na obije strane Kapele i zagospodarili cijelim podru čjem nakon što je Hasan-paša Predojević zauzeo 1592. godine Perušić , Plaški i Topusko koje je iza toga slijedećih 90 godina bilo u Turskim rukama sve do velikog rata za obranu Beča ( 1683. – 1699. ) i mira sklopljenog 1699. godine kada su ovi krajevi do Une i takozvane «suhe « granice vraćeni Hrvatskoj. Premda je optija bila u turskom području , kralj Ferdinand ju je sa posjedom i svim selima dodjelio zagrebačkom biskupu. Iz ovog kratkog pregleda događanja u Topuskom i njenoj opatiji vidi se da j povijest mjesta Topusko i topuske opatije te susjednih sela bila teška i nesigurna od njena osnivanja 1206. godine sve do mirnijeg stanja na granici koje je nastupilo sredinom 18. stoljeća nakon čega je počelo i novo vrijeme za žitelje. A o kasnijem razvoju Topuskog u moderno kupališno lječilište krajem 18. stoljeća sve do raspada Monarhije, opširnije u jednom od slijedećih priloga. Branko Vujasinovi ć





kojim su bili podmazani lageri zvona. Popisavši ih shvatili smo da niti jedno nije s pravoslavne crkve. U župnom uredu Viduševac našli smo i dokumente o porijeklu tih istih zvona, a stanje u tornju odgovaralo je dokumentaciji. Uvjerili smo se tako o lažnoj promidžbi koju je netko smišljeno vodio meðu pravoslavnim pukom. Tragajuæi za njezinim izvorima, negdje 1985. našao sam slijedeæi podatak: «Nikica Vidakoviæ poklonio je zvona s te crkve, kao svoj dar, katolièkoj crkvi u Viduševcu da bi okajao grijehe zbog zloèina koji je izvršio 1936. godine nad župnikom Buèice Jankom Vedrinom.» To je posebna prièa! Radi se o zvonima pravoslavne crkve srušene 1941. godine. Tu je propagandu zapoèeo «drug» Ðuro Roksandiæ, poznati pisac svjedoèanstva o zbivanjima u Glini tijekom II. svjetskog rata. Teza o «genocidnom hrvatskom narodu» poticala je još veæu mržnju prema Hrvatima, a tu su upletena (ni kriva ni dužna) crkvena zvona. Spomenuti «drug» nije svoje lažne teze širio samo usmeno veæ i pismeno u nekoliko svojih «književnih» izdanja. Vjerujem da je sve to utjecalo na širenje mržnje prema katolièkom puku, a poglavito prema Viduševcu. Ponos vjernièkog naroda, bijela golubica kako smo je od milja zvali - crkva sv. Franje Ksaverskog bila je žrtva strašnog vandalskog èina i zloèina kojem je dobrim dijelom pridonijela propaganda o tuðim zvonima u njenom zvoniku. Videozapis kao dokument i svjedoèanstvo ostaviše nam èetnièki «snimatelji» sa svim «glumcima» kojima znamo ime i prezime. Ostaje pitanje: da li su lažljivci o zvonima provjerili ta «svoja» zvona kad su, zajedno s tornjem, pokleknula pred razornom moæi eksploziva svih vrsta? Vjerujem da im to više nije bilo važno. Ispunilo se proroèanstvo koje su neki pravoslavci kroz pola stoljeæa najavljivali: ”Ta æe crkva biti srušena!” U svojoj zloj nakani su uspjeli. Zanima me da li je ponosni”nišandžija” dobio peèeno janje koje mu je prije rušenja obeæano ili je ostao prevaren?! Svaki radnik zaslužuje plaæu, pa i on, zar ne?

Star sam èovjek i mnogo sam toga vidio i doživio. Kao vjernik osuðujem svaki zloèin i ne mogu prihvatiti laži. Znatiželja me dosta koštala kroz život. Kao djeèak vidio sam sporna zvona koja su skinuta s pravoslavne crkve prije rušenja, natovarena na zaprežna kola i odvezena u suprotnom smjeru pa nisu mogla završiti u Viduševcu. Kad danas, zorom ili u predveèerje, èujem

pozdrav viduševaèkog zvona – jednog jedinog postavljenog na prilagoðeno postolje, sjetim se djetinjstva – da, to je viduševaèko zvono istog tihog, jasnog i neponovljivog zvuka. Da su pravoslavci zapamtili zvuk svojih zvona, ne bi ih nitko mogao slagati. A ovako, i ta je laž, koju su potpuno prihvatili, «kumovala» tolikom zlu koje je naneseno Viduševcu i svim hrvatskim naseljima između Gline i Kupe.

Pripremio : Karlo Lipak

Još malo o zvonima . . . «Spomenica župa Maja, Glina, Viduševac i Mala Solina» dostupna je svima i znam da se još može nabaviti kod našeg župnika. Tko je pažljivije proèita, može naæi sve što ga zanima o sudbini viduševaèkih zvona od podizanja crkve 1827. do 60-tih godina 20. st. Razgovarala sam prije nekoliko godina s Vidušljanima koji su se sjeæali s kojom su radošæu doèekana nova zvona nabavljena 1925. godine (danas pok Ivan Greguriæ i pok. Ivan Podnar). Kao djeèaci trèali su pred kola koja su ih dovozila i kitili ih na njihovom postolju cvijeæem. Zato, «nevjerovanim Tomama» preporuèam – èitati, pitati svjedoke vremena, istraživati. Proizvoljne procjene i neistine skupo su nas koštale. Evo što kaže «Spomenica» i sveæenik Janko Grguriæ koji je u to vrijeme bio župnik viduševaèki:

«Nezasitni moloh ratni ovoga svjetskoga požara segnuo je krutom pandžom i u visine svetih mjesta te skinuo posveæena zvona, da od njih salije smrtne cievi… «Osobito važan Hrvatski napis» spasio je veliko viduševaèko zvono saliveno 1853. godine po Hinku Degenu, visine 80 cm, širine 102 cm, težine oko 600 kg da postane topovska cijev. Evo tog napisa:

«Ime mi je Zvonimir.

Za spomenar kralja davna krstiše me Zvonimirom, Da imena slavno slavna mir razglašam u sviet širom. S vama molim, s vami tužim, s vami svietu slavu slavim, S vami božju službu služim, s vami liepo viek svoj bavim. Zvonim svietu Božji mir. Smetnu novce selo prema selu, sališe me u Zagrebu bielu, S Viduševca da me stoji jeka, da me čuju sela iz daleka. Na stolici Zvonimira tada Franjo Josip mladi car zavlada,



Banovao Jelačiću bane dika roda, čovjek s Božje strane, Bijaše nam Juraj blage krvi glava crkve i nadbiskup prvi. 1925. nabavljeno srednje zvono kupljeno od priloga župljana-355 kg nanovo preliveno 1933. godine iste godine na trošak crkve nabavljen cinkuš

BOŽIĆNI KONCERT LIMENOG PUHAČKOG

ORKESTRA

Pod ravnanjem prof. Milana Smidtha u Župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka u Glini održan je 28. prosinca 2003. godine Božiæni koncert. Glazbenici Limenog puhaèkog orkestra Vatrogasne zajednice grada Gline, izveli su osam skladbi. Na taj su naèin, sada veæ tradicionalno, uvelièali božiæno slavlje svojim sugraðanima. Nakon koncerta, u prostorijama DVD-a Glina za sve èlanove i goste prireðen je prigodni domjenak, a uruèeni su kalendari i èestitke.







poslove, a na sv. Misu su uvijek išli. Što danas ljudi rade i čime se bave kad nemaju blaga niti obrađuju zemlju, a, kao nikud i ništa ne stignu ? Ja ne gledam televiziju jer je to gubljenje vremena . prije rata sam bio član KUDA-a u Viduševcu, u ratu sam se 1993. uključio u « Glinsku tamburicu» u Novom Čiču. Obnovom rada viduševačkog KUD-a , izabran sam za zamjenika predsjednika. Član sam Pastoralnog vijeća župe Viduševac ,kao i Upravnog vijeća DVD Viduševac . Svake sam nedjelje s obitelji na sv. Misi, idem na probe, pjevam i plešem, igram nogomet. Prije rata sam sakupljao značke , a imao sam i zbirku kovanica iz svih evropskih zemalja, Venezuele, Iraka itd.,imao sam kompletan tkalački stan… Volim biti okružen ljudima i tako živim.

Što ti znači pjesma i ples ? To je zdravlje za dušu. To je u

meni… To imaš ili nemaš… Kad ja tebi kažem « Viduševac «,

što ti meni možeš reći ? A što bi drugo mogao reći – nego

da mi je to majdraže i najljepše selo na svijetu, u stvari mali gradić. Svaka čast dobrim , dragim i vrijednim ljudima koji su se vratili i žive u svojim kućama, na svojoj djedovini. Ono što ne mogu shvatiti je što naša prelijepa crkva nije još obnovljena. Samo mi koji smo ovdje koji smo rođeni i i koji smoi rasli u sijeni njenih monumentalnih zidova , uz zvuk njenih zvona, znam što je značila ovom kraju i ovim ljudima. Zato vjerujem da će opet uzletjeti naša golubica… To je naš dom, a tko ne zna gdje mu je dom ne trba ni njega ni doma.

Pribilježila: mr. K. Gašljević Tomić







IZ ZNANOSTI

GENETSKI MODIFICIRANI ORGANIZMI

Genetièki inženjering je postupak prenošenja gena iz jednog organizma (vrste) u drugi organizam (vrstu). Poèeo se razvijati 70-tih godina 20. stoljeæa. Rezultat genetièkog inženjeringa su genetièki modificirani organizmi. GMO BAKTERIJE PRVI GENETIÈKI MODIFICIRANI ORGANIZMI BILE SU BAKTERIJE. Unošenjem željenog gena u bakterijski genom, bakterije su sintetizirale tvari koje danas imaju farmaceutsko medicinsku primjenu. Važno je napomenuti da se koriste proèišæeni metabolièki produkti èije stvaranje su izazvali uneseni geni. Genetski modificirane bakterije se koriste za sintezu: ERITROPOETINA Hormon bubrega koji stimulira stvaranje eritrocita.

LJUDSKOG INZULINA Hormon nužan za dijabetièare (koristi se umjesto goveðeg inzulina). INTERFERONA Glikoproteinske supstance koje imaju protuvirusno i protutumorsko djelovanje.

ANTITIJELA Koriste se za pripravu cjepiva. HORMONA RASTA Daje se osobama kod kojih je došlo do poremeæaja u radu hipofize. GMO BILJKE

Danas je velik broj genetièki modificiranih biljaka. RAJÈICA Prva genetski modificirana biljka (1994. godine). Dodani su geni za usporavanje propadanja zrelih plodova što joj produžava svježinu.

SOJA Soja je genetski modificirana kako bi se poveæala velièina sjemenke i vitaminski obogatila. RIŽA Genetski modificirana biljka da bi se mogla uzgajati na podruèjima koja su siromašnija vodom. Dodani su geni za sintezu vitamina A i željeza. KUKURUZ Dodani su mu geni radi otpornosti na potpune pesticide. Uz nove gene stvaraju se i bjelanèevine koje usporavaju razvoj žiška - nepoželjnog nametnika u silosima gdje se èuva kukuruz. JAGODA Genetski modificirana biljka kako bi bio moguæ uzgoj tijekom cijele godine. To bi joj omoguæio gen odgovor za sintezu «antifriza». OSTALE GENETSKI MODIFICIRANE BILJKE su pamuk, duhan, kupus, bundeve … GMO ŽIVOTINJE AFRIÈKA ŽABA Prva genetski modificirana životinja. Iako žaba s novim svojstvima nije imala nikakve praktiène primjene, dala je podstrek genetièarima za daljnja istraživanja. MIŠ Genetski modificirana životinja s genima štakora za rast. Potvrdio oèekivanja genetièara da æe uspjeti u namjeri genetski modificirati bilo koju životinju. LOSOS Genetski modificirana riba kako bi se mogla uzgajati u toplijim morima te se ubrzao njen rast i razvoj.



SVINJA Genetski modificirana kako bi postala otpornije na stresne situacije (promjena mjesta boravka, klimatske promjene…) te poboljšala vitalnost životinje.

Leglo GM svinja DANAS JE VELIKI BROJ GENETIÈKIH MODIFICIRANIH ORGANIZAMA, A MNOGE NAMIRNICE PODRIJETLOM SU OD GENETSKI MODIFICIRANIH ORGANIZAMA. PREDNOSTI GMO: • genetièki preinaèena hrana je temeljito

ispitana (prema rijeèima nekih genetièara i proizvoðaèa),

• možemo imati ukusniju i prehrambeno

poboljšanu hranu, • jeftiniji naèin proizvodnje hrane, • genetski modificirani proizvodi mogu

riješiti problem gladi u svijetu. NEDOSTACI GMO: • nedovoljna ispitano djelovanje na

zdravlje životinja i ljudi (prema veæini poljoprivrednih i medicinskih znanstvenika, bioetièara…),

• pojavljivanje novih alergena i toksina u proizvodnji hrane

• poveæanje potrošnje tzv. totalnih pesticida, • postoji opasnost od nepovratnog

utjecaja na ekosustav. Najveæi proizvoðaèi, ali još uvijek I potrošaèi genetski modificirane organizama i hrane dobivene od njih su SAD (oko 75 %), Kanada, Argentina i Australija

GM hrana bi se trebala označiti Najaktivnije (najagresivnije) u proširenju tržišta su velike amerièke korporacije. Zemlje Europske unije se još uvijek protive upotrebi i proizvodnji GM organizama i hrane. Meðutim, manje zemlje, osobito one koje uvoze veæe kolièine hrane su potencijalni konzumenti takve hrane. Iako su mnoge pa tako I naše zemlje, donjele zakonske propise za označvamnje genetske modificirane hrane. Željko Jambrešić



PRVI BROJ

“ GLINSKOG ZATVORENIKA”

Na siromašnom medijskom glinskom

nebu pojavila se jedna nova i neobièna zvjezdica. Naime, više ili manje privremeni stanovnici Kaznionice izdali su svoj list. Iako je namijenjen ogranièenom krugu službenika i klijenata zatvorskog sustava, poneki broj došao je i u sasvim «neovlaštene» ruke i oduševio èitatelje. Kroz autentiène i proživljene prièe ljudi lišenih slobode, pjesme, rasprave i komentare upoznaje se sasvim drugi svijet iz zida i rešetaka. Oèito je da i tamo život vrije 24 sata na dan, složen u neke druge kockice, ali s moguænošæu da duh ostane slobodan i izrazi se na razne naèine kroz sport, èitanje, pisanje, uèenje, neposluh svih vrsta…I u zatvoru se u èovjeku prelijeva èitav spektar snažnih osjeæaja: voli se i mrzi, pati i prašta, ljuti i raduje, posustaje i uzdiže. Važno da vrijeme ide i da se križaju dani u kalendaru. Ostalo æe veæ nekako biti.

TRAGEDIJA U

BOŽIĆNOJ NOĆI

Iza požara ostaju strašne slike

Radost i mir Svete noći u našem gradu je narušio tragičan događaj. U požaru stana u Tomislavovoj ulici koji je , prema policijskom izvješću prouzročila upaljenja svijeća , smrtno je stradal starica, potpuno je uništen, a oštećeni su i stanovi u susjestvu. Intervencijom vatrogasaca u zadnji je trenutak spriječena još veća tragedija. Kako se građani Gline stanari stanova u nekoliko najvećih glinskih stambenih zgrada, silom prilika, ove zime griju s čim i kako stignu , samo ne onako kako je propisano i sigurno, ostaje nam nadati se da se slični događaji neće ponoviti.



OBLJETNICE

Čestitke i darovi najstarijem glinskom nogometašu

Glinjanin Vladimir Rukavina «Ruco», napunio je poèetkom ove jeseni 90 godina života. Na žalost, sada ga se veæ rijetko može vidjeti na biciklu, ali ga zdravlje još dobro služi, a vedar duh ne napušta. Zato se radosno pridružio glinskim nogometašima i drugim sportskim aktivistima glinskog kraja koji su u èast njegovog roðendana priredili malu sveèanost i predali mu prigodne poklone. S malim zakašnjenjem, èestitke i od nas!

Na ovoj utakmici prva lopta je bila Rucina

Sportska je javnost Gline skromno i s puno topline, ali dostojno velièine jubileja, 21. rujna 2003. godine obilježila 90-ti roðendan svog najstarijeg èlana živuæeg nogometaša-našeg sugraðanina Vladimira Rukavine Ruce – strastvenog sportaša, lovca, èinovnika s radnim vijekom od 45 godina. Tim su povodom brzojave s iskrenim èestitkama i lijepim željama našem popularnom Ruci poslali u ime Hrvatskog nogometnog saveza predsjednik Vlatko Markoviæ, u ime nogometne reprezentacije hrvatskih sveæenika izbornik vlè. Krešimir Žiniæ te predsjednik Komisije za informiranje HNS-a Branko Kanižaj. U ime Županijskog nogometnog saveza ovaj lijepi jubilej èestitali su tajnik Damir Nogiæ i predsjednik Davor Iviæ.

čestitka i dar od gradonačelnika grada Gline Marka

Sremića

Ruco je davnih 30-tih godina prošlog stoljeæa zaigrao za svoj klub koji danas nosi ime NK «Banovac». Još uvijek se dobro sjeæa da se

igralo na igralištu ispod Poglediæa. U prvu je momèad ušao sa 18 godina i na mjestu halfa igrao od 1931. do 1949. godine kada je, zapravo prestao igrati nogomet. Zato je današnjoj postavi bila èast uprilièiti sveèanost na 90 – ti roðendan svog najstarijeg èlana. Èestitke i darovi Kluba i igraèa, sportskih djelatnika, djelatnika ŽNS-a, Sportskih novosti, lovaèkih udruga Grada i, u ime Gradskog poglavarstva gradonaèelnika Marka Sremiæa, bili su samo dio ovog lijepog dogaðaja.



Slavljenik je ispucao poèetni udarac na prvenstvenoj nogometnoj utakmici 1. kola 1. Županijske nogometne lige «Banovac»-«Nacional» koja je uslijedila nakon sveèanosti. Bio je to dirljiv i radostan trenutak za sve prisutne, a naroèito za našeg Rucu. Tom simboliènom gestom navijestio je uspješan pohod «Banovca» prema 3. HNL. Osjeæaja nije manjkalo niti u trenutku kad mu je aktualni predsjednik NK «Banovac» Milan Bakšiæ uruèio dres Kluba s brojem 4 – brojem koji je na leðima nosio više od jednog desetljeæa aktivnog igranja nogometa.

U jednoj od brojnih èestitki koje je slavljenik Vladimir Rukavina Ruco primio piše: «90 je godina za Vama, a još lijepih trenutaka pred Vama.» Tu, bez sumnje, spada i vijest koju smo ovih dana saznali: Ruci će biti dodjeljeno I ugledno međunarodno sportsko priznanje Međunarodnog olimpijskog komiteta

( MOK-a) i FIF-e. Sjajan primjer i uzor sportskoj mladeži , zar ne ?

Zabilježio: Mirko Klobučar

Glinski nogometni veteran nosio je dres s broj 4



Život nam ponekad ostavlja samo krhotine,

na nama je da ih sastavimo

Često naš život nije onakav o kakvom sanjamo. U trenutku kada pomislimo da nam se sreæa smiješi i da nam je život posut ružama, dogodi se nešto nepredviðeno, neprihvatljivo i loše. Zadesi nas nešto što u potpunosti promijeni naš život. I ja sam doživjela takav primjer neoèekivane boli i patnje. Bila sam još vrlo mlada i živjela sam u krugu svoje sretne obitelji. Osjeæala sam puninu koja me èinila sretnom. Od svog života nisam oèekivala ništa više od onog što sam tada imala. Ipak je nešto bilo jaèe od mene! Na vedrom sunèanom nebu mog života pojavio se jedan strašan oblak. Nije to bio kumulus ili stratus. Zvao se jednim, za mene posve novim imenom: rat! Bio je to oblak iz kojeg nisu padale kapi kiše veæ je iz njega prštala krv naših najbližih. Umjesto sitnih komadiæa leda i nježnih pahuljica snijega, na tlu su se skupljali krovovi naših domova. U jednoj stotinki sekunde pojavile su se sve prirodne pojave samo u posve drugom obliku. Èak su i mirisno, šareno cvijeæe zamijenila mrtva tijela nevinih ljudi. Dobro se sjeæam tog prizora. U jednom trenutku sam pomislila da se ispred mog uplašenog pogleda pojavio veliki vatromet, ali posve sam se prevarila. Bio je to veliki prasak izazvan nekim velikim nepoznatim granatama koje su bez poziva dolazile na naše adrese i uništavale sve što bi se pojavilo pred njima. Èesto se sjetim tog oblaka. Iako sam mislila da æe vrijeme poduzeti nešto kako bi zaboravila taj iznenadni prolom oblaka, moje se želje nisu ostvarile. Crni oblak je nestajao, u njegovoj sjeni se nazirao traèak sunca, ali ožiljci su trajno preplavili moje tijelo. Mnogo se toga od tada promijenilo. Krovovi su opet pokrili naše domove, livade su prepune mirisnog cvijeæa, ali jedna je nepredviðena bura trajno oštetila ”jarbol” mog života. Izgubila se jedna puzzla koja je bila presudna u sastavljanju slike mog djetinjstva. Kada bih je mogla pronaæi i promijeniti, danas ne bih plakala od boli koja mi razara

srce. Možda se velika važnost te puzzle krije upravo u njenom imenu. Zove se neizljeèiva krhotina.

Silvija Kardaš, 4. ekonomske

In memoriam Dana 27. sijeènja 2004. godine preminuo

je gospodin Marko Rom - predsjednik Nadzornog odbora i èlan Udruge ratnih veterana ”Hrvatski domobran”.

Roðen je 18.6.1925. u Donjem Viduševcu. Kao hrvatski domobran prošao je ”križni put” od Bleiburga do Èemernice. Tada je po volji Božjoj ostao živ, ali su sada bol i dob ugasili njegovu svijeæu života. Slava mu!

Vjerujemo da æe mu Gospodin otvoriti rajska vrata. A mi, moleæi za njega pokoj vjeèni, umjesto cvijeæa i vijenaca namijenit æemo Sv. Mise zadušnice u Glini i Viduševcu.

Za obnovu župne crkve Sv. Franje Ksaverskog od srca darujemo skroman dar od 1.000,00 kn.

Udruga ratnih veterana Hrvatski domobran Ogranak Glina



“ Neka se Bog pomoli za onoga u kome se više ništa ne može promijniti “ Emille Sorraine

Promijeniti se! Mislim da je to nemoguæe. Promijeniti frizuru, odjeæu, jedan dan u svom životu moguæe je, ali promijeniti ono u sebi, dio duše, nemoguæe je.

Bog nas je stvorio takvima kakvi jesmo, vjerojatno to i je bio njegov cilj. Svatko od nas je na svoj naèin poseban, drugaèiji od drugih

i da nije tako, svijet na našem planetu ne bi bio tako dobar. Moraju postojati dobri i loši, bogati i siromašni, zdravi i bolesni.

Svatko bi htio promijeniti svoje loše osobine, nekome to i uspije. Ponekad se to dogodi uz pomoæ drugih ljudi. Alkoholièar æe prestati piti uz pomoæ drugih, bolesnik æe ozdraviti uz pomoæ lijeènika i obitelji, ali

svatko od njih æe u duši ostati onakav èovjek kakav je uvijek bio, razmišljat æe uvijek na isti naèin i tu promjene nema. Ne èini èovjeka njegova vaština , čini ga osobnost, a upravo nju nitko ne može promijerniti.

Svi smo mi ljudi na prvi pogled isti, srodne duše, istog životnog puta, istih životnih problema, ali ipak svatko ide svojim životnim putem, svako riješi svoj problem na svoj način. Bog jet u za nas, dao nam je život, a na nama ostaje da ga živimo. On nam tu pomaže. Svi smo mi veliko jato u moru, ali svaka ribica zasebna je jedinka, svaka je duša jedina takva I tu promjene nema.

Marikana Miftari, 3. ekonomske

«Neka se Bog pomoli za onoga u kome se više ništa ne može promijeniti»

Emille Sorraine





Documents

PDF created with FinePrint pdfFactory Pro trial version http ... 13.pdfnosio u svom pamæenju i pamæenju mojih predaka, u mog nedavno preminulog oca, moje pokojne majke, mojih predaka