Diplomski studij: Povrćarstvo i

cvjećarstvo

Modul: Parazitski uzročnici

bolesti povrća i cvijeća

Koordinator modula:

Prof. dr. sc. Jasenka Ćosić

Literatura:

Kišpatić, J. (1988.): Bolesti šećerne repe i krumpira. Zagreb.

Maceljski, M. i sur. (1997., 2004.): Zaštita povrća od štetočinja. Znanje, Zagreb.

Koike, S.T., Gladders, P., Paulus, A.O. (2007.): Vegetable Diseases – A Color Handbook. Academic

Press.

Jones, J.B., Jones, J.P., Stall, R.E., Zitter, T.A. (1993.): Compendium of Tomato Diseases. APS Press.

Shwartz, H.F., Mohan, S.K. (2008.): Compendium of Onion and Garlic Diseases. APS Press.

Pernezny, K., Roberts, P.D., Murphy, J.F., Goldberg, N.P. (2003.): Compendium of pepper diseases.

APS Press.

Zitter, T.A., Hopkins, D.L., Thomas, C.E. (2010.): Compendium of Cucurbit Diseases. APS Press.

Plasmodiophora brassicae

- uzročnik kupusne kile (zaražava više od 300 biljnih vrsta – uzgajane i korovne)

- prvi puta je opisana 1852. godine u SAD-u (prisutna još u 13. st. ?)

- bolest je u nas prisutna u gotovo svim područjima intenzivnog uzgoja kupusa

- simptomi se uočavaju na korijenu ili korjenovu vratu svih pripadnika roda

Brassicaceae (zaraza nastaje i na pravom i na mesnatom korijenu – rotkva,

podzemna koraba; zadebljali hipokotil pokazuje određenu otpornost)

- na korijenu se formiraju zadebljanja (hipertrofija i hiperplazija)

- može biti zahvaćen cijeli korijen i pretvoren u kvrgavu masu

- razvijaju se malobrojni postrani korjenčići (na njima nastaju zadebljanja najčešće

valjkastog ili vretenastog oblika

- u početku zadebljanja imaju boju korijena, a kasnije postaju smeđa i raspucavaju se

- nadzemni dio biljaka: lisna masa je manja

- ukoliko su zaražene prijesadnice štete su najveće – vanjski listovi rozete gube turgor

i venu, biljke rijetko propadaju, često su nižeg rasta, starije lišće žuti i otpada

- glavati kupus – vanjsko lišće žuti i otpada, glavice su manje i često nedovoljno čvrste

- ako zaraza nastane kasnije u vegetaciji ili je zaražen samo manji dio korijena

simptomi na nadzemnim dijelovima biljke jedva se opažaju, a prinos nije značajno

smanjen

www.cals.ncsu.edu

www.commons.wikimedia.org

cvjetača

brokoli

www.umassvegetable.org

www.agroatlas.ru

www.omafra.gov.on.ca

- raspadanjem zaraženog korijena trajne spore dospijevaju u tlo i kliju u zoosporangij

sa zoosporama (dvije flagele) – u kiselom tlu iscjedak korijena kupusa potiče klijanje

spora

- zoospore se kreću do krijena biljke domaćina (kap vode) odbacivanje flagele

prodor u epidermalne stanice korijena ili korjenovih dlačica haploidni plazmodij

s više jezgara formiranje protoplasta s membranom mitoza

zoosporangij sa zoosporama odlaze u tlo

- nakon formiranja plazmodija zaraženim stanicama se poveća volumen (hipertrofija),

okolne stanice se ubrzano dijele (hiperplazija)

- u stanicama domaćina formiraju se trajne spore (debela membrana, veća količina

hranjivih tvari i mala količina vode); vitalnost u tlu zadržavaju nekoliko godina

- optimalne temperature za klijanje spora 18 do 23ºC

-zaraza nastaje na temperaturama 9 do 30

C

- tlo mora biti zasićeno vodom

- kod pH iznad 7,1 infekcije nisu moguće

- obligatni intercelularni parazit

- vegetativno tijelo - plazmodij

www.gov.mb.ca

Mjere zaštite:

- plodored 5-6 godina (ne kupusnjače i strne žitarice)

- uništavanje korova domaćina

- kalcifikacija (kiselost tla!)

- potapanje presadnica u 0,1% otopinu karbendazima

Spongospora subterranea

- uzročnik prašne krastavosti krumpira

- javlja se u područjima s težim ili slabo dreniranim tlima i hladnijom klimom ili u

hladnijim i kišovitijim godinama (opt. temperature 16-18

C), ali postoje podatci o

jakom napadu na lakim tlima Izraela i Južne Afrike s temperaturom tla od 40

C

- kod nas je javlja povremeno

- domaćin joj je i rajčica

- u Europi su poznati problemi s ovom pseudogljivom od 19. stoljeća (1842.)

- bolest se manifestira samo na podzemnim organima biljaka

- na gomoljima – u početku mali prištići svjetliji od okolnog tkiva kore (1-6 mm, mekani)

- nakon nekog vremena pokožica na prištićima puca, pukotina ima

zvjezdast oblik, u njima su spore spojene u glomerule hrđasto crne boje

(u svakoj glomeruli je 500-1000 spora koje kliju u zoospore, kreću se

kroz vodu i zaražavaju zdrave biljke)

- prištići mogu biti pojedinačni ili se spajati → veće površine na gomolju

- prištići rjeđe mogu nastati i na korijenu i stolonima

- 16-20

C – inkubacija 20 dana

- preživljavanje u tlu (5-6 godina) ili zaraženim gomoljima

zoosporangiji u korjenovoj dlačici www.spongospora.ethz.ch

www.spongospora.ethz.ch

original

Phytophthora infestans

(Pseudogljive; carstvo Chromista, razdjel Oomycota)

- uzročnik plamenjače krumpira ili krumpirove plijesni potječe iz Meksika

- najštetnija i najraširenija mikoza krumpira u cijelom svijetu

- vrlo značajna i na rajčici, a zaražava i patliđan i papriku

- u Europi se bolest javila oko 1840. godine (masovno iseljavanje u SAD)

-raširena u gotovo svim uzgojnim područjima ove kulture, posebice u

područjima s vlažnijom i hladnijom klimom

- napada patliđan, te različite korove iz porodice Solanaceae

- zaražava sve dijelove biljke osim pravog korijena

- na ekspresiju simptoma utječe temperatura, relativna vlaga zraka,

intenzitet svjetla i genotip

- prvi simptomi u drugoj polovini lipnja, prvo na prizemnom dijelu cime

i to na rubovima i vrhovima plojke

U povoljnim uvjetima

bolest se vrlo brzo širi

na cijelu biljku i susjedne

biljke, koje mogu potpuno

propasti.

- žućkaste pjege koje nisu

oštro odijeljene od zdravog

dijela lista

- paučinasta prevlaka

Tkivo se razmekša kao

da trune, a zatim se sasuši

i izlomi.

Simptomi na gomolju - tamne olovnosive pjege, lako se uočavaju na svježe

izvađenim gomoljima.

Pjege - u početku promjera 1 cm, s vremenom se povećaju.

Promjena boje se vidi i u unutrašnjosti, meso ispod pjege je smeđe boje i

postupno prelazi u zdravi dio.

- obligatni endofitni parazit

- micelij se širi intercelularno, u stanice ulaze končaste haustorije

- stanična stijenka građena od celuloze

- simpodijalno razgranati konidiofori (sporangiofori)

- konidije (sporangije) izlaze iz zaraženog lista kroz puči

- sporangiji imaju tanke stjenke i limunastog su oblika s izraženom apikalnom

papilom

Konidije (sporangije) Konidiofori (sporangiofori)

www.extento.hawaii.edu www.extento.hawaii.edu

- ako je temperatura niža od 15ºC (optimalno 10-14ºC) i prisutna je kap vode, konidije

(sporangije) se preobraze u zoosporangij sa zoosporama (2 flagele), koje se kreću do

biljke krumpira, prokliju u micelij i izvrše zarazu

Konidije (sporangije) mogu klijati na dva načina:

- ako je temperatura viša od 15ºC (optimalno 24-25ºC) i vlaga minimalno

91% kliju izravno u micelij koji vrši zarazu

www.apsnet.org

Bolest se prenosi iz godine u godinu zaraženim gomoljima u kojima se

gljiva se održava kao micelij sistemično zaražene biljke

Svježe izvađeni krumpir (ulazna mjesta za patogena)

posebno je osjetljiv na sporangije koje nose zračne

struje (skladišta).

Spolno razmnožavanje (oospora) kod nas je izuzetno rijetko i praktično

nema nikakav značaj u epidemiologiji

krumpirove plijesni.

Klijanje oospora u sporangij

website.nbm-mnb.ca

Izvor zaraze mogu biti i zaražene biljke

ostavljene na krumpirištu ili uz uzgojne

površine te konidije (sporangije) nošene

vjetrom zaražavaju zdrave biljke.

www.uwsp.edu

www.reference.findtarget.com

www.plant-disease.ippc.orst.edu

Također, izvor zaraze mogu biti korovi (npr. Solanum dulcamara, Solanum nigrum)

koji su domaćini ovoj pseudogljivi.

www.minnesotawildflowers.info www.ruhr-uni-bochum.de

Phytophtora infestans na rajčici

- vrlo destruktivna bolest za rajčicu (vanjski uzgoj)

- može za kratko vrijeme uništiti cijelu biljku

- na licu lista se javljaju 2-10 mm velike pjege nepravilnog oblika

- rub pjega je svjetlo zelen ili vodenast, nije oštro odjeljen od zdravog dijela

- sporulacija na naličju listova uočljiva je za vlažnog vremena (rub pjega)

- za vlažnog vremena pjege se vrlo brzo povećavaju

www.apsnet.org

www.hort.cornell.edu

www.hort.cornell.edu

www.laptopgardener.com

www.hort.cornell.edu

- tamno smeđe lezije na stabljikama koje za vlažnog vremena bivaju prekrivene bijelom prevlakom

sporangiofora i sporangija

- sporangije raznose zračne struje te za vlažnog vremena mogu obaviti zarazu zdravih biljaka za

nekoliko sati, a za nekoliko dana se pojave nove lezije

www.vegetablemdonline.ppath.cornell.edu

www.hort.cornell.edu

www.hort.cornell.edu

- na plodovima maslinasto zelene do tamno

smeđe lezije koje se vremenom povećavaju

- zaraženi dio ploda ima kožast izgled

- plodovi mogu biti zaraženi tijekom cijelog

razvoja, na plodove se mogu naseliti bakterije te

oni trunu (vlažna trulež)

Phytophthora capsici

- uzročnik je polijeganja rasada, truleži korijena, vrata korijena i plodova tikvenjača,

paprike, rajčice i patliđana

- ukoliko dođe do zaraze rasada biljke propadaju vrlo brzo

- ako do zaraze dođe iz tla nakon presađivanja biljaka tada se jave simptomi u zoni

korijenova vrata (pojava smeđe boje, nekroze i vlažne truleži kore), biljke venu i suše se

- ako zaraza nastane u pazušcima lista ili grane odumiru dijelovi iznad

- plodovi paprike mogu biti zaraženi preko peteljke ili direktno

- ako nakon zaraze ploda (paprike, tikvenjače ...) nastupi vlažno vrijeme oko mjesta

zaraze nastaje vodenasta pjega koja se brzo širi i zahvaća veći dio ploda, a na njoj siva ili

bjeličasta masa micelija i spora

- ako nakon zaraze nastupi suho vrijeme, plodovi se smežuarju, a pokožica izgled

pergamentnog papira

- na lišću nastaju nekrotične pjege (micelij za vlažnog vremena)

www.cals.ncsu.edu

www.cals.ncsu.edu

www.cals.ncsu.edu

sporangia

www.cals.ncsu.edu

www.cals.ncsu.edu

www.cals.ncsu.edu

www.omafra.gov.on.ca

www.agf.gov.bc.ca

www.agf.gov.bc.ca

vegetablemdonline.ppath.cornell.edu

www.longislandhort.cornell.edu

www.longislandhort.cornell.edu

www.longislandhort.cornell.edu

www.longislandhort.cornell.edu

www.omafra.gov.on.ca

masa spora

www.flickr.com

zasušivanje kore

www.agf.gov.bc.ca

www.agf.gov.bc.ca

- gljiva prezimi u zaraženim biljnim ostatcima ili slobodno u tlu bez biljke domaćina

- razmnožava se na temperaturama od 10 do 35

C i u prisustvu vode

A – sporangiji i zoospore

B – oslobađanje zoospora iz sporangija

C – oospore

D – oospora i anteridij

www.plantmanagementnetwork.org

Peronospora destructor

- uzročnik plamenjače luka, češnjaka i poriluka, domaćini su i druge vrste iz

roda Allium

- smanjenje količine i kakvoće uroda, zaraženi luk trune tijekom skladištenja

- iz zaraženih lučica razviju se sistemično zaražene biljke, patuljaste su, listovi su

zavinuti i svjetlije zelene boje, list je često prelomljen i visi prema tlu (ne otpada)

- za vlažnog vremena list je presvučen sivoljubičastom prevlakom (sporonosni

organi)

- na kraju se listovi suše

- lokalne lezije su posljedica sekundarnih zaraza, na listovima nastaju male svjetlo

žute pjege koje se vremenom povećavaju, za vlažnog vremena na njima nastaje

sivoljubičasta prevlaka konidiofora i konidija

- za suhog vremena nastaje nekroza napadnute zone na koju se nasele saprofitne

gljive (Stemphylium botryosum, Alternaria alternata) – lezija poprima crnu boju

- listovi gube čvrstoću na mjestu gdje je nastala pjega → list se prelomi i visi

- ako je zaražena cvjetna stapka na sjemenjačicama simptomi su kao i na listovima,

sjeme slabije sazrijeva

- nakon vegetacije u zaraženim biljnim organima formiraju se trajne oospore koje

nakon razdoblja mirovanja klijaju u micelij → infekcija

- najvažniji način prenošenja bolesti iz godine u godinu su zaražene lučice iz kojih se

micelij proširi na listove → konidiofori i konidije → sekundarne zaraze (klijanje

konidija, prodor u tkivo lista, micelij je intercelularan – haustorije – ishrana)

- infekcije nasatju na temp. 3,5 do 25

C (opt. 12

C) i RVZ najmanje 6 sati iznad 80%, a

nakon toga RVZ mora barem 11 sati biti iznad 95%

- iako sjeme može biti jako zaraženo oosporama, u prirodi nije dokazana mogućnost

prenošenja bolesti sjemenom

Mjere borbe:

- plodored

- sadnja zdravih lučica; ako su lučice posađene u jesen potrebno je u

proljeće pregledati usjev i zaražene biljke uništiti, vrlo često provođenje

ovih mjera nije dostatno

- fungicidi (na osnovi bakra, kombinirani fungicidi i karbamati). Ukoliko

se primjenjuju fungicidi s površinskim djelovanjem potrebno je dodati

okvašivač. Najbolje djelovanje imaju sistemični fungicidi.

Hyaloperonospora parasitica

- zaražava kultivirane (kupus, kelj, brokula, cvjetača, rotkvice, hren ) i korovne

vrste iz porodice Brassicaceae; postoji izvjesna specijalizacija izolata prema domaćinima

- osobito su osjetljivi kupus i cvjetača

- može se javiti tijekom cijele vegetacije, osobito su na zarazu osjetljivi klijanci i mlade

biljke u klijalištu

Simptomi:

- na svim nadzemnim dijelovima biljke

- kotiledoni zaraženih klijanaca žute, uvijaju se, venu i suše se

- ukoliko kotiledoni otpadnu prije pojave pravih listova biljke mogu propasti

- na naličju kotiledona i hipokotilu formira se paučinasta sivkasta prevlaka koju čine

reproduktivni organi gljive (sporangiofori i sporangiji)

- kasnije se na licu listova javljaju pjege nepravilnog oblika i veličine

- tkivo oko pjega žuti, a na naličju listova nastaju prevlake sporonosnih organa

- kod jakih zaraza oboljelo lišće gubi turgor, vene i otpada, a jako zaražene biljke

propadaju u polju nakon presađivanja

Starije biljke su otpornije i zančajnijih šteta nema.

www.ipm.ncsu.edu

www.apsnet.org

www.extension.umn.edu www.extension.umn.edu

U polju na površini glavica kupusa i kelja mogu nastati brojne ulegnute

tamne pjege

različite veličine, a sporulacija je vrlo oskudna ili je nema.

www.forestryimages.org

Kod cvjetače i brokule osim lista zaražene mogu biti cvati i cvjetne stapke na kojma se

vide tamno smeđe pjege.

Razvoj bolesti nastavlja se i u skladištu, a bolesne biljke osjetljivije su na zarazu drugim

gljivama i bakerijama koje uzrokuju trulež.

www.apsnet.org

mtvernon.wsu.edu

- obligatni parazit koji se nespolno razmnožava pomoću sporangija

- spolnim putem nastaju oospore, formiraju se u starijem tkivu prije odumiranja

- veći broj oospora nastaje u kotiledonima nego u listu zbog veće fiziološke starosti

- prezimljava u obliku oospora na korijenu ili drugim biljnim dijelovima

- oostoje indicije da se prenosi na sjemenu u obliku oospora i micelija

- održavanju parazita doprinose također samonikle biljke i korovi

- u proljeće na temperaturi oko 10°C oospore klijaju i vrše zarazu

- intercelularni micelij raste kroz biljku i formira novu generaciju sporangija

- sporangije se pri vlažnom vremenu šire zračnim strujama na velike

udaljenosti

- sporangiji klijaju i inficiraju biljke direktno kroz kutikulu, a optimalne

temperature za njihovo klijanje i infekciju su od 8 do 12°C

- razvoj bolesti osobito je brz kada su noćne temperature između 9 i 16°C, a

značajno se smanjuje ako noćna temperatura prelazi 24°C

Mjere zaštite:

- proizvodnja zdravih prijesadnica

- klijalište prije upotrebe sterilizirati ili dezinficirati

- osigurati dobru cirkulaciju zraka oko biljaka

- navodnjavati u jutarnjim satima

- fungicide početi primjenjivati kada su biljke u fazi kotiledona

Kada je proizveden zdrav rasad tretiranju u polju uglavnom nisu potrebna.

Pseudoperonospora cubensis

Parazit samoniklih i kultiviranih vrsta iz porodice tikava (Cucurbitaceae)

Parazit dinja, lubenica, krastavaca i bundeva

Simptomi: na krastavcima se najčešće javlja pred formiranje prvih plodova. U početku se vide pjege okruglastog oblika, zelenkasto svijetle list dobiva mozaičan izgled.

Vremenom se pjege povećavaju, postaju uglate jer su omeđene lisnom nervaturom

Na starijem lišću pjege se spajaju što dovodi do sušenja

Zbog oštećenja lišća asimilacijska površina je manja te plodovi ostaju manji i deformirani

Na naličju listova nastaje jedva zamjetna plavičasto siva prevlaka konidiofora i konidija. Konidiofori su dihotomo razgranati i na vrhu imaju 2 sterigme.

U biljnom tkivu parazit stvara oospore čija uloga u epidemiologiji bolesti nije

potpuno razjašnjena

Visoka vlažnost zraka i umjereno toplo vrijeme (opt. 18-22 ºC – za razvoj svih

plamenjača) pogoduje razvoju bolesti. Unutar staklenika kod uzgoja krastavaca

gljiva se održava na preostalim krastavcima i korovima iz porodice tikava. U

zatvorenom prostoru orošavanje ima bitnu ulogu u razvoju infekcije.

Za povoljnih uvjeta fruktifikacija je 4 dana

prgdb.cbm.fvg.it

www.omafra.gov.on.ca

Zaštita

Sjetva na parcelama na kojima nisu prethodno rasle biljke porodice

Cucurbitaceae.

Sijati otporne hibride

Primjena fungicida (bakreni fungicidi ili kombinacija organskih i bakrenih

fungicida). Prskanje obaviti na naličju lista jer infekcija nastaje kroz puči na

naličju.

Oboljele biljne dijelove odstraniti i uništiti.

Plodored 2-3 godine.

Bremia lactucae

- uzročnik plamenjače salate, endivije i radiča

- biljke su osjetljive u svim razvojnim stadijima

- kotiledoni i prvi pravi listovi mogu biti potpuno prekriveni sporonosnim organima →

biljke mogu propasti

- pjege na listovima su uglate (omeđene glavnim žilama) i različite veličine

- pjege su u početku svjetlozelene do žute, kasnije tkivo postaje tamnije (žutosmeđe),

tanje, suho i prozirno

Tipovi simptoma:

1. tipične pjege sa sporulacijom na donjoj strani lista

2. difuzne lezije vidljive s obje strane lista

3. široke lezije

4. male uglate nekrotične pjege

5. pjege sa sporulacijom na licu i naličju listova

Pojava različitih tipova simptoma posljedica je različite genetske osjetljivosti i različitih

vremenskih uvjeta tijekom razvoja bolesti.

www.pv.fagro.edu.uy

www.plante-doktor.dk

plant-disease.ippc.orst.edu

apps.rhs.org.uk

- sjemenjačicama mogu biti napadnute cvjetne stapke i brakteje; niža kakvoća sjemena

- sistemične zaraze: biljke su niže, a pred zatvaranje glavice jave se tamnosmeđe pjege

u pazušcima listova

Izvor zaraze:

1. oospore (anteridij + oogonij) formirane u biljnim ostatcima

2. micelij (sadnja salata po salati u zaštićenim prostorima)

3. zaražene biljke u okruženju

4. samonikle vrste iz roda Lactuca

5. zaraženo sjeme (malo značenje)

Sekundarne zaraze obavljaju konidije nastale na listovima: Formiraju se noću, a

oslobađaju ujutro pri RVZ 50-90% i temperaturi 18-20

C. Najveći broj konidija se

oslobodi noću jer kontinuirano svjetlo zaustavlja njihovo oslobađanje.

www.apsnet.org

www.forestryimages.org

- klijanje konidija:

2 do 31°C (opt. 10°C) i kap vode

- inkubacija

4 do 7 dana na 20 - 22°C

24 do 34 dana na 6°C

Mjere zaštite:

- uzgoj manje osjetljivih hibrida (patotipovi ???)

- uništavanje zaraženih biljnih ostataka

- fungicidi

angliasalads.co.uk

Tanatephorus cucumeris (Rhizoctonia solani)

Parazit izaziva štete na jednogodišnjim biljkama (povrće, neke ratarske kulture, ukrasne vrste),

višegodišnjim ukrasnim grmovima i nekim drvenastim biljkama.

Domaćini – 259 biljnih vrsta iz 60 porodica

Od ratarskih kultura najveće štete izaziva na šećernoj repi, pšenici i soji, a od povrtlarskih na

krumpiru.

Simptomi ovise o vrsti domaćina i stadiju njegovog razvitka.

Štete 20 do 50% (iznimno do 90%).

Kod pšenice ulazi u grupu uzročnika koji napadaju

vlat izazivajući polijeganje i šturost klasova

(Gaeumannomyces graminis, Pseudocercosporella

herpotrichoides, Leptosphaeria herpotrichoides).

Kod mladih biljaka (klice i klijanci, rasad) izaziva

truljenje, polijeganje i palež.

www.forestryimages.org

Na krumpiru je bolest poznata kao „bijela noga“. Zaražava sve podzemne dijelove

(korijen, stolone, gomolje), ali se simptomi vide i na nadzemnim dijelovima.

Raniji napad – biljke su grmolike, internodiji skraćeni, nodiji zadebljali.

Zaraza gomolja (sitni, crni, pločasti sklerociji na pokožici, klijaju u micelij koji može

zaraziti klice i korijen, vitalnost zadržavaju do 6 godina) - nespolni stadij

(Rhizoctonia). Klice iz zaraženih gomolja često propadaju.

U vrijeme nicanja na zaraženim stabljikama pjege su tamne boje, malo ulegnute i

suhe (nema truljenja).

Tijekom 6. i 7. mjeseca, ako je vlažno, razvija se gusta bijela prevlaka micelija na

stabljikama i doljnjem lišću. To je spolni stadij (Tanatephorus).

Za suhog vremena na stabljici nastaje oštećenje koje podsjeća na grizotinu.

Izvor zaraze: sklerociji, „trajni“ micelij.

Optimalna temperatura za klijanje sklerocija 23°C (8-30°C).

karekteristične “T” stanice

www.plantpath.wisc.edu

www.extension.missouri.edu

www.potatodiseases.org

sklerocije na gomoljima

SUZBIJANJE: nema potpuno učinkovitih mjera, osobito ne profilaktičnih,

jer to ovisi o domaćinu (nije isto za pšenicu i krumpir), preporuča se

višegodišnji plodored i sadnja zdravih gomolja.

www.forestryimages.org

www.apsnet.org

www.inra.fr

Rhizoctonia solani na cvijeću

- prisutna je svugdje u svijetu, ima vrlo širok krug domaćina (Gerbera, Impatiens,

Begonia, Campanula, Ficus...)

- uzročnik je polijeganja rasada, truleži korijena i krune korijena te pjegavosti

lišća i stabljika

- ako uzrokuje polijeganje rasada i mladih biljčica simptomi su posmeđenje stabljike

u razini tla

- ukoliko je toplo i jako vlažno micelij gljive prekrije cijelu mladu biljčicu

- micelij gljive je razgranat i smeđe boje i priljubljen je uz biljno tkivo i površinu tla

- micelij se može više ili manje kružno proširiti od prve zaražene biljčice pa se u nasadu

uočavaju oaze zaraženih biljaka

- intenzitet bolesti ovisi o osjetljivosti biljke domaćina, patogenosti izolata i okolišnim

čimbenicima

- najbolje se razvija u dobro aeriranom, vlažnom tlu pri temperaturama tla između

17 i 26

C

Synchytrium endobioticum

(uzročnik raka krumpira)

- nema veliko ekonomsko značenje

- u Hrvatskoj utvrđen 1956. godine na Žumberku

- karantenska bolest za Hrvatsku

- napada i rajčicu, te neke korovne vrste iz porodice Solanaceae (Solanum

nigrum, Solanum dulcamara, Hyoscyamus niger)

- napada sve dijelove biljke osim pravog korijena (biljka dobro raste)

- najtipičniji simptomi na gomolju

- obligatni intracelularni parazit

- prezimi u obliku zimskih zoosporangija (poznato je da ostaju vitalne i više

od 40 godina)

- u proljeće iz zimskog zoosporangija izlaze zoospore (200-300), njihova veličina

je oko 1/50 veličine zimskih zoosporangija

- vrše primarne zaraze

- na nova polja/područja bolest se prenosi komadićima tla (alat, ljudi), zaraženim gomoljima,

izmetom životinja koje se hrane zaraženim gomoljima, a neki autori navode da se čestice tla sa

zimskim zoosporangijima mogu prenijeti vjetrom u suhim česticama tla

zoospora biljka krumpira odbacivanje flagele prodor u stanicu

hipertrofija i hiperplazija stanica rakaste tvorevine hrani na račun

stanice domaćina i raste zaodjene se membranom i stvori se prosorus

nekoliko uzastopnih dioba jezgre prosorus se dijeli na 4-9 dijelova

u svakom dijelu prosorusa nastavlja se dioba jezgara, dok ih ne nastane

200-300 od svake jezgre i citoplazme formira se po jedna zoospora

svaki dio prosorusa postaje ljetni zoosporangij svi ljetni zoosporangiji

zajedno čine sorus oslobađanje zoospora sekundarne infekcije

- ciklus razvoja gljive od zaraze stanice do stvaranja zoospora traje 10-12

dana i u povoljnim uvjetima ponovlja se nekoliko puta tijekom vegetacije

Spolno razmnožavanje - fiziološki različite zoospore koje potječu iz

različitih zoosporangija kopuliraju dajući zigotu koja ima dvije flagele

pomoću kojih se kreće kroz vodu u tlu do gomolja krumpira, uvlači se u

stanicu, u stanici raste i nakon nekog vremena formira zadebljalu opnu

i nastaje zimski zoosporangij

Streptomyces scabies

- uzročnik obične krastavosti krumpira

- uz ovu bakteriju krastavost mogu izazvati i S. acidiscabies i S. turgidiscabies

- zaraženi gomolji ružno izgledaju te im je tržna vrijednost manja, ali ne i prinos

- teško se čuvaju

- simptomi se vide na gomoljima (ponekad i na stolonima)

- smeđe plutaste hrapave površine okruglastog nepravilnog oblika, veličine 5 do 10

mm, podsjećaju na krastice

Krastavost može biti:

1. plitka – na površini gomolja

2. duboka – nekoliko mm duboke udubine

3. izbočena – kraste u obliku prišteva

Tip i izgled krasta ovisi o sorti krumpira, rasi patogena i vremenu infekcije.

www.umassvegetable.org

www.potato.nl

www.potato.org.uk

- bakterija koja živi u tlu

- bakterija u gomolje ulazi kroz ozljede i lenticele brakteja

- opt. temperatura za zarazu je 20

C i vlaga tla 50-70% PVK

- pH tla 4,4 do 7,0

- kada se bakterija naseli u epidermalne stanice one odumiru, a ispod njih se stvara novi

sloj stanica koje bakterija opet napada

- posljedica napada je stvaranje plutastih izraslina ili udubljenja

Zaštita:

- sadnja zdravih gomolja

- plodored (izbjegavati šećernu repu, rotkvu, mrkvu, pastrnjak)

Clavibacter michiganensis subsp. sepedonicus

- jedna od najštetnijih bolesti krumpira

- u RH je nema

- odgovara joj umjereni klimat s nešto nižim ljetnim temperaturama (kod nas bi se

mogla udomaćiti u nešto višim predjelima) – opt. 18

C

Simptomi:

- gubitak turgora najdonjeg lišća, lišće dobiva žućkastu boju, svija se od rubova prema

licu lista

- promjene se šire na sve dijelove busa

- na gomoljima se vide prmjene u zoni provodnih snopova – tkivo prvo požuti, a zatim

postaje smeđe, eksudat

- trulež zahvaća i tkivo pokraj provodnih snopova → prstenasta zona trulog tkiva

- sadnjom zaraženih gomolja bakterija prelazi u novu biljku (stabljika, korijen, gomolji)

- prenosi se zaraženim gomoljima, alatima (noževima...) kojima se gomolji režu

- u tlu bakterija ne preživljava zbog prisustva antagonista

www.agroatlas.ru www.photos.eppo.org

www.forestryimages.org www.agf.gov.bc.ca

Sclerotinia sclerotiorum

- uzročnik bijele truleži

- više od 400 domaćina (kultivirane i korovne biljne vrste)

- kultivirane (suncokret, soja, uljana repica, duhan, salata, grah, kupus,

krastavci, luk, paprika, krumpir, dalija, gerber, begonija, karanfil, gladiole) i

korovne (Abutilon theophrasti, Ambrosia artemisifolia, Xanthium strumarium) vrste

Abutilon

theophrasti

Xanthium

strumarium

Ambrosia

artemisifolia

www.ipm.ncsu.edu www.umassvegetable.org

original

www.umassvegetable.org

omafra.gov.on.ca

hos.ufl.edu promedmail.oracle.com

Osnovni izvor zaraze su sklerocije (plodored 4 do 6 godina).

Sklerocije kliju ili u micelij ili u apotecij s askusima i askosporama.

- klijanjem sklerocija u tlu nastaje micelij koji se prvo naseli na mrtvu organsku tvar,

zatim prodire u korijen i vrši zarazu

- ako se radi o stabljičnoj tipu bolesti zarazu obavljaju askospore; hife iz proklijalih

askospora se šire s lista na lisnu peteljku i stabljiku

- askospore ne mogu ostvariti zarazu kroz neoštećene dijelove stabljike

- zarazu glave obavljaju askospore preko cvjetova

Mjere suzbijanja:

- agrotehničke mjere (plodored, sjetva zdravog dezinficiranog sjemena, uništavanje

samoniklog suncokreta i korova)

- fungicidi

Bijela trulež rajčice

- relativno je česta bolest rajčice koja je osjetljiva u svim razvojnim stadijima,

iako se prvi simptomi u pravilu uočavaju u cvatnji.

Do zaraze dolazi na stabljici u razini tla, iako ulazna mjesta za gljivu mogu biti

i pazušci zaperaka ili otkinuti zaperci.

Na napadnutim mjetima prvo se uočavaju vodenaste pjege koje se šire i

prstenasto obuhvaćaju stabljiku. Listovi iznad napadnutog mjeta gube turgor

i suše se. Na zaraženim mjestima formira se bijeli micelij unutar kojega nastaju

sklerociji.

Plodovi rajčice također mogu biti zaraženi. Postaju sivi, razmekšavaju se i

potpuno propadaju, sklerociji se formiraju najčešće kružno oko peteljke ploda.

Mumifikacija glave kupusa

S. sclerotiorum na kupusu uzrokuje mumifikaciju glave, simptomi se najčešće

pojave pred zriobu iako je do zaraze došlo znatno ranije.

Ukoliko je zaražen kocen dolazi do sušenja cijele biljke, a u kocenu se

formiraju micelij i sklerociji. Ukoliko dođe do zaraze glavice vanjski listovi se

suše, a peteljka puca na mjestu izlaska iz kocena. Veći broj listova otpada pa

glavica poprimi dugoljast oblik. Vanjski listovi koji ne otpadnu na vrhu se suše

i posive, a na donjem dijelu poprime svijetlo zelenu boju. Na tim se listovima

formiraju 1-2 cm dugi sklerociji.

Bijela trulež salate

Bijela trulež salate redovito se javlja u plasteničkom i stakleničkom uzgoju,

iako može izazvati štete i u uzgoju na otvorenom ako se ne poštuje plodored.

Bijelu trulež salate osim Sclerotinia sclerotiorum može izazvati i Sclerotinia minor.

Do zaraze dolazi u zoni korjenova vrata, a na mjestu prodora parazita nastaje

vlažna trulež. Glavice salate gube turgor i lako se odvajaju od korijena koji

ostaje u zemlji. Na mjestu odvajanja glavice od korijena uočava se bijeli micelij

unutar kojega se formiraju crni duguljasti sklerociji nepravilnog oblika.

Ukoliko je uzročnik truleži S. minor sklerociji su veliki 0,5-2 mm, a ako je

uzročnik S. sclerotiorum sklerociji su veći (3-9 mm).

Gljiva u obliku sklerocija može održati svoju vitalnost duži niz godina.

Na sklerocijima nastaju plodišta (apoteciji) s askosporama koje omogućuju

zarazu zdravih biljaka. Na sklerocijima se može razviti micelij koji također

može zaraziti biljku

Bijela trulež graha i graška

Bijela trulež graha i graška

Bolest se najčešće pojavljuje na starijim biljkama za vrijeme kišnog vremena

ili u gustom sklopu. Zaražene mogu biti stabljike, listovi i mahune, posebice

oni bliže tlu gdje je vlaga veća, a cirkulacija zraka otežana.

Na donjem dijelu stabljike uočavaju se vodenaste pjege, a napadnuta mjesta

postaju sluzava. Na površini stabljike i u njezinoj unutrašnjosti formira se

bijeli micellij i sklerociji. Budući da stabljika trune dolazi do prekida

provodnih snopova i biljka se suši.

Na zaraženim mahunama nastaju vodenaste pjege, a micelij se može proširiti

u unutrašnjost te je u tim slučajevima i sjeme površinski zaraženo.

Od ukrasnih biljaka najviše se javlja na lončanicama pri stakleničkom

uzgoju, što ne znači da ne napada ukrasno bilje na otvorenom polju.

U staklenicima može uzrokovati propadanje klica u tlu, klijanaca nakon

nicanja, a kada se biljke razviju parazit napada korijen, vrat korijena i

stabljiku.

Na bolesnim dijelovima, najčešće na stabljici odmah iznad razine tla kao i

na lišću koje je u doticaju sa zemljom gljiva stvara gusti bijeli splet izgrađen

od epifitnog micelija. Micelijska prevlaka često pokriva površinu tla oko

bolesnih biljaka.

- ubikvist i polifag

- maline, jagode, vinova loza, rajčica, paprika, patliđan, salata, suncokret, soja,

duhan, uljana repica …

- tijekom vegetacije gljiva razvija isključivo konidijski stadij.

Pred kraj vegetacije stvara sklerocije ili prezimljuje kao micelij na zaraženim

biljnim dijelovima. Na sklerocijama u proljeće dolazi do stvaranja micelija s

konidijama, ili rjeđe apotecija s askokarpima.

Botryotinia fuckeliana (teleomorf Botrytis cinerea)

U fitopatologiji gljive se opisuju pod imenom telemorfnog ili spolnog stadija.

Gljiva Botryotinia fuckeliana mnogo je poznatija po svom konidijskom stadiju

(anamorfni ili nespolni stadij) a to je Botrytis cinerea. Upravo konidijski stadij

pričinjava štetu u poljoprivrednoj (biljnoj) proizvodnji.

Ukrasno bilja može biti zaraženo u staklenicima, ali i na otvorenom prostoru.

Bolest koju uzrokuje B. cinerea ima različita imena: siva palež, siva plijesan,

siva trulež, palež pupova i cvjetova te «rak» izboja ili stabljike.

Infekcija osjetljivih biljaka nastaje kroz prirodne otvore ili rane. Za

klijanje konidija i infekciju potrebna je kap vode (navlaženi biljni organ)

ili visoka vlažnost zraka (iznad 90%) i temperatura između 15 i 20ºC. U

literaturi se navodi da konidije klijaju u širokom rasponu temperatura od

1 - 30ºC. Klijanje spora potiču različite kemijske tvari koje se nalaze u

kapima vode kao što su šećeri, aminokiseline, organske kiseline, hormoni

rast i dr.

Suzbijanje sive plijesni nije jednostavno obzirom da gljiva preživljava kao

saprofit, vrlo brzo napada biljne organe i za kratko vrijeme stvara obilje

konidija koje se lagano raznose zračnim strujanjima. Preventiva ne može

spriječiti pojavu bolesti iako u integriranim mjerama suzbijanja ima

važnu ulogu. Fitosanitarne mjere, kontrola okolinskih uvjeta(u

staklenicima), agrotehničke mjere i primjena fungicidnih pripravaka daju

dobre rezultate. Preporučuje se uklanjanje izvora zaraze, a to znači

uništavanje zaraženih biljaka ili biljnih dijelova. Rezano cvijeće (ruže,

gerberi na pr.) skladištiti (čuvati) suho na odgovarajućoj temperaturi uz

obvezno prozračivanje kako pri skladištenju tako i tijekom transporta.

Kemijska kontrola bolesti može biti otežana s jedne strane zbog moguće

fitotoksične reakcije koja je specifična zaneke vrste cvijeća, odnosno neke

kultivare (sorte). S druge strane B. cinerea stvara patotipove otporne na

neke fungicide (npr. benzimidazol,dicarboximid) za relativno kratko

vrijeme što čini njihovu primjenu neučinkovitom i skupom.

U novije vrijeme se istražuje mogućnost korištenja bioantagonističkih gljiva

(Trichoderma harzianum) za kontrolu B. cinerea, ali rezultati nisu za sada

zadovoljavajući.

Siva plijesan rajčice

Botrytis se u našem klimatu na rajčici javlja kod uzgoja u

zaštićenom prostoru. Povećana vlaga zraka, niže

temperature i pojačana gnojidba dušikom uvjetuju

razvoj biljaka osjetljivih na sivu plijesan.

Gljiva prodire kroz oštećena mjesta (ubodi insekata,

oštećenja od vjetra, neopreznog zalijevanja, ožiljci

nastali prilikom berbe, zakidanja zaperaka i sl.).

Rasad rajčice može biti napadnut već u klijalištu.

Na presađenim biljkama napad se najčešće uočava na

stabljici, na mjestu zakinutih zaperaka u obliku

nekroza eliptičnog oblika sive boje.

Idealno mjesto za razvoj gljive su dijelovi cvijeta (latice) nakon cvatnje.

Infekcija može nastati i na mjestu gdje je plod pričvršćen za peteljku (javlja

se vlažna trulež koja zahvaća veći dio ploda ili cijeli plod, tkivo ploda oko peteljke

se razmekša i plod otpada, a na plodovima se javlja sivo smeđa prevlaka).

"Srebrnasta pjegavost plodova" nastaje kao rezultat zaraze jednom jedinom

sporom B. cinerea. Infekcija nastaje dok su plodovi još zeleni, a srebrnkaste pjege

su u promjeru 2-3 mm. U sredini pjega nastaje jedva vidljiva nekroza okružena

izblijedjelim tkivom. Pjege se ne povećavaju niti se stvara prevlaka. Ovaj tip bolesti

ne utječe na kvantitet prinosa već na njegov kvalitet.

original

original

• Od mjera zaštite značajno je za podizanje staklenika izbjegavati mjesto gdje je visoka relativna vlaga zraka. Sorte grmolikog rasta osjetljivije su napad Botrytisa (mikroklimat u nasadu).

• Biljne ostatke, posebice zaražene, odlagati na udaljena mjesta jer su izvor zaraze.

• Zemlju za uzgoj rasada kao i onu u plastenicima i staklenicima sterilizirati.

• Vrlo je važna regulacija temperature i vlage u tlu i zraku.

• Od fungicida za zaštitu se mogu koristiti fungicidi na osnovi iprodiona i vinklozolina. Prvo tretiranje treba obaviti već u cvatnji.

Siva plijesan paprike

- propadanje klijanaca

- vodene pjege na listovima

- na plodovima vodene pjege koje se brzo povećavaju i postaju

sivo smeđe

- optimalne temperature za razvoj bolesti 17-23

C i visoka RVZ

- najveći broj zaraza se ostvaruje kroz ozljede

ipm.illinois.edu

agritech.tnau.ac.in

original

growingproduce.com

www.apsnet.com

www.flickr.com

web2.gov.mb.ca

original

www.ionopsis.com

original

www.uoguelph.ca

www.apsnet.org

www.ces.ncsu.edu

Verticillium vrste

- traheoverticilioze

- V. albo-atrum i V. dahliae – simptomi su isti, razlike u morfološkim i kulturalnim

karakteristikama

- zemljišni, fakultativni i polifagni paraziti

- krumpir, paprika, rajčica, patliđan, krastavac

- optimalne temperature tla za razvoj oko 25°C (13 do 30°C)

Vertcillium albo-atrum

- nema poznat spolni stadij

- relativno mali broj domaćina (vrlo značajni su hmelj i lucerna)

- patogenost mu je veća u odnosu na V. dahliae

- ne stvara mikrosklerocije

- micelij je bijele boje, konidiofori su razgranati i dugi, konidije su jedno ili dvostanične

Vertcillium dahliae

- širok krug domaćina (350 vrsta iz 160 rodova)

- mikrosklerocije (0,1 mm) se mogu održati u tlu do 15 godina

- hijalini micelij, jednostanične, rijetko dvostanične konidije, slabo razgranati konidiofori

www.cals.ncsu.edu

www.inra.fr

Simptomi:

- gubitak turgora, žućenje lišće i venjenje (vene dio biljke ili cijela biljka)

- nekrotične lezije (“V” – rajčica)

- nekroza provodnih snopova

- izvor zaraze: biljni ostatci u tlu, zaraženi gomolji (krumpir)

ohioline.osu.edu

www.omafra.gov.on.ca

www.apsnet.org

www.agf.gov.bc.ca

greenspade.com

www.hdc.org.uk

Passalora fulva

(Mycovellosiella fulva, Cladosporium fulvum, Fulvia fulva)

- uzročnik baršunaste plijesni rajčice

- ozbiljan problem u uzgoju u zaštićenim prostorima, javlja se i na otvorenom

- poznat mu je samo nespolni stadij

- domaćini su mu vrste iz roda Lycopersicon; divlje vrste rajčice su otporne na ovog

patogena

Simptomi

- najčešće zaražava listove rajčice, a mogu biti zaraženi plodovi, cvjetovi, peteljke i

stabljika

- prvi simptomi uočavaju se 10 do 15 dana nakon zaraze na starijim listovima, a

zatim se šire na mlađe

- na licu lista vide se svijetlozelene do žute pjege nepravilnog oblika, a na naličju

maslinasto-zelena baršunasta prevlaka (konidiofori i konidije)

- listovi se suše, cijela biljka može ostati bez lišća

- do zaraze cvijeta dolazi preko tučka ili prašnika, zaraženi cvjetovi se suše i otpadaju

- zaraza zelenih i zrelih plodova je moguća uz peteljkovinu ili na mjestima oštećenja

ploda

- na plodovima nastaju tamne pjege nepravilnog ruba (mogu biti vrlo velike)

- zaraženo može biti i sjeme na kojem se uočavaju pjege smeđe boje

- iz zaraženog sjemena formiraju se zaražene biljke

rmsjr.com

- temperatura i vlaga od posebnog su značenja za

razvoj bolesti

- parazit egzistira na 4 do 32°C

- infekcije 10-27

C (opt. 22

C uz RVZ 90-95%)

- infekcije ne nastaju na RVZ <60%

- iz vegetacije u vegetaciju prenosi se zaraženim biljnim ostatcima, zaraženim

sjemenom ili ostaje na armaturi plastenika/staklenika

- gljiva stvara patotipove

Zaštita:

- prozračivanje, ne pregust usjev, iznošenje biljnih ostataka, dezinfekcija prostora,

tolerantne/otporne sorte i hibridi, fungicidi

Erysiphe cichoracearum

Krastavac

foto original

foto original

foto original

- uzgoj u zaštićenim prostorima (češće)

i na otvorenom

- domaćini: krastavci, tikve, bundeve, lubenice, rajčica, paprika, salata, suncokret,

begonije, dalija, gerber, gloksinija, božićna zvijezda, hibiskus, menta, mak, jaglac,

verbena, …

- na mnogim domaćinima pepelnicu mogu izazvati i druge gljive (Sphaerotheca fuliginea,

Oidium sp., E. polygoni i dr.)

Begonija Erysiphe cichoracearum

Erysiphe polygoni

Oidium begoniae

Dalija Erysiphe cichoracearum

Erysiphe communis

Erysiphe polygoni

Mentha Erysiphe cichoracearum

Erysiphe galeopsidis

Erysiphe polygoni

Sphaerotheca macularis

Helianthus annuus Erysiphe cichoracearum

Sphaerotheca fuliginea

Leveillula taurica

- obligatni parazit

- unutar vrste postoji veći broj varijeteta

- gusta prevlaka brašnasto bijele boje na licu i naličju listova, peteljkama i stabljikama

- ispod prevlake uočava se promjena boje, jako napadnuto lišće može potpuno požutjeti i osušiti se

- crni loptasti kleistoteciji se na nekim domaćinima razvijaju relativno rijetko, na nekim

domaćinima njihov razvoj potpuno izostaje dok se na nekim domaćinima formira razmjerno velik

broj ovih plodišta; nastaju pojedinačno ili u grupama

- u kleistoteciju nastaje veći broj askusa (> 10) s 2-3, rijetko 4 jednostanične ovalne askospore

- izvor zaraze su konidije (oidije) i kleistoteciji s askusima i askosporama

- oidije ostaju klijave 7 do 8 dana na tlu i dijelovima staklenika/plastenika

- mnogi korovi su domaćini ovoj gljivi i izbor zaraze za kultivirano bilje

- razvija se pri vlazi zraka većoj od 20% (optimum 65 do 85%)

- razvoj konidija ograničen je vrlo visokim temperaturama (iznad 32

C), optimalne temperature su

oko 23

C

www.plante-doktor.dk

www.plante-doktor.dk

www.carb.umbi.umd.edu

Leveillula taurica (Oidiopsis taurica)

www.agf.gov.bc.ca

www.agf.gov.bc.ca

- za razliku od drugih pepelnica prevlaka

nastaje na naličju listova, a na licu se uočava

promjena boje (mrlje) u svjetlo zelenu do

žutu, nije oštro ograničena od zdravog dijela

- u centru pjega uočava se nekroza

- prevlaka je rjeđa nego kod drugih pepelnica,

prljavo bijele boje

- zaraženi listovi požute, uvijaju se, djelomično

ili potpuno se osuše, vise na biljci

- polifag (zaražava više od 1000 biljnih vrsta)

- paprika, rajčica, patliđan, ružmarin, artičoka

- obligatni parazit

- ne napada plodove i stabljike

- gljiva subtropskih i tropskih područja (kod

nas je česta u Dalmaciji)

www.agf.gov.bc.ca

Konidiofori i konidije (oidije)

- inkubacija traje 18-21 dan

- osjetljiviji su donji listovi i starije biljke

- konidije raznose vjetar (zračna strujanja) i radnici na svojoj odjeći i rukama

www.agf.gov.bc.ca

www.plantmanagementnetwork.org

www.agf.gov.bc.ca

Leptosphaeria maculans (anamorf Phoma lingam)

- raširena je svuda u svijetu i ozbiljna je bolest biljaka iz porodice Brassicaceae

- može se vrlo brzo proširiti na polju

- do zaraze može doći od faze klijanaca pa tijekom cijele vegetacije

- može preživjeti do 5 godina na sjemenu i 3 godine na zaraženim biljnim ostatcima

- pojava u klijalištima – rezultat sjetve zaraženog sjemena

- tijekom klijanja i nicanja zaražava hipokotil i kotiledone (blijedo zelene, kasnije

pepeljastosive pjege, piknidi); zaraza prelazi na korijen koji pocrni, a biljčica propada

- na korijenu se formiraju piknidi koji su izvor zaraze za druge biljke

- nakon presađivanja parazit napada stabljiku (sivkaste pjege purpurnog ruba,

piknidi se formiraju tek kada se tkivo osuši)

- gljiva može prodrijeti duboko u stabljiku i izazvati pucanje tkiva i formiranje rak rana

- na listovima sivkastosmeđe pjege oštro odijeljene od zdravog dijela, brojni piknidi

- biljke su kržljave i mogu se osušiti

www.ipm.ncsu.edu www.umassvegetable.org

- prenosi se sjemenom i

zaraženim biljnim ostatcima

- na sjemenu piknidi, u

sjemenoj ovojnici spavajući

micelij

- piknidi nastaju na biljnim

dijelovima, a piknospore

nošene vodom izvor su

zaraze

www.inra.fr

• L. maculans (Ascomycota, Loculoascomycetes, Leptosphaeria) je teleomorfni stadij gljive u kojemu nastaju pseudoteciji s askusima i askosporma.

• Nespolni (anamorfni) stadij je Phoma lingam (Deuteromycota, Coelomycetes, Sphaeropsidales, Phoma) s piknidima i konidijama (piknosporama).

• Micelij je kod oba stadija višestaničan.

Pseudoteciji Askospore Konidije

Uromyces appendiculatus

- uzročnik hrđe graha

- napada list, rjeđe stabljike i mahune

- kasnije u proljeće na naličju lista nastaju bijele ecidije (poput bijelih prištića) –

najčešće ih nema puno i prođu nezapaženo

- uredosorusi – smeđe boje, nastaju na listu, rjeđe na stabljici i mahunama; oko njih

je tkivo svijetložute boje; veći broj uredosorusa formira se za vlažnog vremena

- velik broj uredo generacija može dovesti do sušenja lišća i manjeg prinosa

- tijekom vegetacije uredosorusi postaju teleutosorusi (crne boje)

- autoecijska hrđa

- teleutosorusi prezimljavaju na zaraženim biljnim ostatcima

- teleutosporuse klijaju u bazid s bazidiosporama – one obavljaju infekciju graha

- na naličju listova nastaju ecidiji s ecidiosporama

- ecidiospore zaražavaju listove graha i nastaju uredosorusi s uredosporama

- uredospore raznosi vjetar do 1 km i obavljaju ponovne infekcije

- uredospore klijaju ukoliko je list vlažan barem 8 sati uz temp. 16 do 25

C

www.apsnet.org

www.poljoberza.net

commons.wikimedia.org ecidije

- klijanje uredospora je značajno manje na

temp. ispod 15 i iznad 28°C

- teleutosorusi s teleutosporama

teleutospore

www.ag.ndsu.edu

Colletotrichum lindemuthianum

- javlja se svugdje u svijetu gdje se uzgaja grah izuzev u suhim vrućim područjima

- parazitira sve nadzemne dijelove biljaka

- iz godine u godine prenosi se zaraženim biljnim ostatcima i zaraženim sjemenom

- u nasadu se širi s bolesnih na zdrave biljke zračnim strujama i vodom (kišnim kapima)

- razvoju bolesti pogoduje vlažno prohladno vrijeme, visoka zračna vlaga i povremene

oborine

Biljke izrasle iz zaraženog sjemena imaju tamna udubljenja na kotiledonima.

Na hipokotilu nastaju duboke smeđe lezije i

biljka može propasti.

Na lišću nastaju tamnosmeđe ovalne pjege,

koje kasnije, obrubljene lisnim žilama,

postaju uglate.

tematico.asturias.es

forestryimages.org

Simptomi se očituju na lisnim peteljkama i stabljici u obliku duguljastih tamnih pjega.

www.umassvegetable.org

Na mahunama su pjege male, okrugle ili ovalne, a vremenom se povećavaju.

U sredini su smeđe, s crvenkastim rubom.

www.bitkisagligi.net

www.bitkisagligi.net www.bitkisagligi.net

Biologija

Parazit se prenosi u unutrašnjosti i na površini sjemena

Micelij koji se nalazi u

sjemenu ulazi u kotiledone,

na kojima nastaju plodna

tijela (acervuli).

Gljiva može prezimjeti na

zaraženim biljnim ostacima,

ali taj način prezimljenja

manje je važnosti.

Na kotiledonima nastaju

acervuli iz kojih konidije

obavljaju sekundarne

infekcije.

Kiša i vjetar omogućavaju širenje konidija, na taj način nastaju sekundarne zaraze.

Da bi nastala infekcija potrebna je relativna vlaga 95% ili kiša.

Optimalne temperature su od 16 do 18

C.

Inkubacija je kratka, u optimalnim uvjetima 4-5 dana.

www.ag.ndsu.edu

Zaštita

-sjeme treba uzimati sa zdravih usjeva, jer fungicidi koji se koriste u nas ne daju

sigurne rezultate

-nakon žetve treba spaliti biljne ostatke

-treba uvesti dvogodišnji, trogodišnji plodored

-sijati treba tretirano sjeme

-sjemenski usjevi se mogu zaštititi prskanjem početkom cvatnje, pri završetku cvatnje

i prema potrebi u vrijeme punjenja mahune

- u nekim zemljama preporučuje se karbendazim i fungicidi na osnovu bakra

ALTERNARIA SOLANI

• - koncentrična pjegavost lišća rajčice i krumpira

• Na rajčici je poznata u svim uzgojnim područjima

• Ekonomski je veoma štetna u pojedinim područjima SAD-a (Virginia, Pennsylvania), Australiji, Izraelu, Italiji i Engleskoj.

• Bolest se javlja u humidnim ali i u semiaridnim područjima, gdje su rose česte i osiguravaju dovoljno vlage za razvoj gljive.

• Ipak A. solani manje je osjetljiva na nižu relativnu vlažnost zraka od Phytophtora infestans, a kako podnosi više temperature od P. infestans, razvija se cijelog ljeta i može uzrokovati defolijaciju rajčice.

• Simptomi se mogu javiti na stabljikama, lišću i plodovima u bilo koje vrijeme vegetacije. A. solani parazitira također krumpir, patlidžan i papriku, te neke korovne vrste iz porodice Solaneceae.

• Ukoliko se bolest javi u stadiju klijanaca dio biljaka će propasti, a preživjele biljke će zaostajati u rastu. Na njima se uočavaju smeđe, malo udubljene pjege koje prstenasto obuhvaćaju struk, a mogu zahvatiti cijelo područje između dva nodija. Unutar većih pjega vide se karakteristični koncentrični krugovi.

apsnet.org

umext.maine.edu

• Na starijim listovima prvo se vide malene smeđe-crne pjege nepravilnog oblika, a tkivo oko njih poprima žutu boju. Pjege brzo rastu, dobivaju manje ili više okrugao oblik s više koncentričnih krugova, te na kraju mogu doseći veličinu 1 do 1,5 cm. Ukoliko se na listovima razvije više pjega one se spajaju u veće nekrotične površine, ali se unutar njih uvijek vide pojedinačne pjege. Jako zaraženi listovi s vremenom posmeđe i otpadnu. Nekontrolirana, bolest može izazvati defolijaciju i smanjuje broj i veličinu plodova.

apsnet.org

horticulturetalk.wordpress.com

• Plodovi bivaju zaraženi dok su još zeleni ili tijekom sazrijevanja. Do zaraze u pravilu dolazi u zoni peteljke, a pjege se javljaju i na čaški, lapovima i peteljkama ploda. Pjege na plodovima su udubljene, smeđe do crne boje s koncentričnim krugovima, veličine oko 3 cm. Unutar njih tkivo postaje kožasto, a za toplog i vlažnog vremena prekriveno je gustom tamnom prevlakom od konidiofora s konidijama. Većina jače zaraženih plodova otpada, a prinos može biti umanjen za 30-50%.

agritech.tnau.ac.in

apsnet.org

www.ipmimages.org

• Prenosi se zaraženim sjemenom ili biljnim ostacima. Također se može

održati na samonikloj rajčici i na drugim biljkama iz porodice

Solaneceae (krumpir, patliđan i neke korovne vrste). Primarne

infekcije omogućuju konidije formirane na sjemenu ili pri poviljnim

okolišnim uvjetima na ostacima iz prošle vegetacije.

Konidije A. solani

- prve pjege na donjem lišću, u početku su 1-2 mm,

žućkaste, oštro ograničene od zdravog dijela,

kasnije postaju smeđe do crne; okrugle do eliptične

s koncentričnim krugovima

- pjege se povećavaju, listovi se suše i ostaju na

stabljici

- na gomoljima se vide udubljene tamne pjege oštro

odjeljene od zdravog dijela

Krumpir

plantpath.wisc.edu hort.uconn.edu

plant-disease.ippc.orst.edu

• Najznačajnije mjere borbe su sjetva zdravog i tretiranog sjemena tolerantnih kultivara iz kojih će se proizvesti zdrav rasad. U tu je svrhu neophodna i sterilizacija tla u klijalištima.

• Važna mjera borbe je i dovoljno širok plodored, te suzbijanje samonikle rajčice i korovnih vrsta koje su alternativni domaćini ovoj gljivi.

• Iako se Alternaria vrste teško suzbijaju fungicidima mogu se primjeniti fungicidi za suzbijanje plamenjače, odabirući one s kraćom karencom.

Fusarium vrste na povrću

Fusarium vrste (prije svega različite f.sp. F. oxysporum, zatim F. solani, F. verticillioides

i neke druge vrste) izazivaju različite tipove bolesti na povrću.

Trulež gomolja krumpira izaziva nekoliko Fusarium vrsta. Do zaraze dolazi u polju na

mjestima oštećenja gomolja. Vlažni uvjeti u polju pogoduju razvoju bolesti, a loši uvjeti

skladištenja pospješuju razvoj bolesti.

F. solani f.sp. eumartii

- lišće zaraženih biljaka poprima žućkastu boju, s malim smeđim pjegama između

glavnih žila lista, biljke venu

- tkivo kore podzemnog dijela stabljike krastavo je trulo

- korijenje je djelomično tamno i odumrlo, provodno tkivo korijena i stabljike je

tamno

- na presjeku stabljike vidi se posmeđenje srži, osobito u području nodija

- zaraza se širi s pupčane strane i zahvaća veći dio gomolja, a trulo tkivo posmeđi i

bora se

Fusarium solani var. coeruleum

- izaziva suhu trulež gomolja

- zaraza se redovito javlja u skladištu, gomolj poprima smeđu boju, postepeno se

suši i nabora

- na tim mjestima pojavljuju se bjelkaste, plavkaste ili ružičaste nakupine konidija

- u trulom tkivu gomolja katkad nastaje šupljina, prevučena plavkastim micelijem

- zaraženi gomolji se mumificiraju

Fusarium oxysporum

- provodni su snopovi gomolja smeđi, a zaražene biljke pokazuju lagano uvijanje,

žućenje lišća i gubitak turgora

- tkivo kore podzemnog dijela stabljike razoreno je, a korijenje tamno i djelomično

odumrlo

- provodni snopovi podzemnog dijela stabljike su posve smeđi i ispunjeni micelijem

gljive

- biljke venu

Zaštita

- neposredno nakon vađenja, a najkasnije četiri sata nakon nastalog oštećenja

gomolje sjemenskog krumpira treba tretirati

- gomolj treba skladištiti na temperaturi oko 4

C, a saditi samo zdrave gomolje

ohioline.osu.edu

www.science.oregonstate.edu

www.science.oregonstate.edu vegetablemdonline.ppath.cornell.edu

Rajčica

Fusarium oxysporum f. sp. lycopersici

Simptomi

-mlade biljke dobivene iz zaraženog sjemena brzo propadaju bez nekih vidljivih

vanjskih simptoma

- biljke zaražene iz tla svijetle između glavnih žila, lišće žuti

- za toplih dana napadnute biljke gube turgor, a obično i venu nakon zametanja prvih

plodova

-ako stabljiku takve biljke presiječemo vidjet će se provodni snopovi tamne boje

- parazit zatvara provodne snopove te na taj način onemogućuje normalan protok vode

zbog čega biljka vene

Biologija

Gljiva može preživjeti dugi niz godina u tlu u obliku hlamidospora - može preživjeti u

tlu i na 90 cm dubine

-za razvoj zahtjeva visoke temperature tla (optimalne 26 do 28

C).

- u zoni korjenovog vrata se razvijaju konidije i hlamidospore odakle se vodom za

navodnjavanje šire od biljke do biljke

original

ohioline.osu.edu

original

Zaštita

- dezinfekcija tla, plodored, sadnja otpornih sorata ili hibrida, cijepljenje na podloge

koje su otporne prema parazitima koji napadaju korijen, uzgojem u hidroponu

original

Krastavci, dinje, lubenice

- različite f.sp. F. oxysporum

- traheofuzarioze – začepljenje provodnih snopova, venuće biljaka, gubitak turgora,

provodni snopovi smeđe boje, propadanje čitavih biljaka

www.hydroponicsworld.info aggie-horticulture.tamu.edu

www.omafra.gov.on.ca

www.omafra.gov.on.ca

www.omafra.gov.on.ca

Ralstonia solanacearum

- aerobna, nesporulirajuća, Gram-negativna bakterija

- parazitira oko 200 biljnih vrsta (krumpir, rajčica, paprika, patliđan)

Simptomi:

- promjene boje na lišću, lišće postaje žuto i gubi turgor; turgor se gubi prvo za

najtoplijih dijelova dana, a preko noći biljke se oporave

- nakon nekog vremena biljke propadaju

- prizemni dio biljke posmeđi, kada se stisne izlazi eksudat

- naseljava provodne snopove – venuće

- gomolj izvana izgleda zdrav, u unutrašnjosti vide se nekroze provodnih snopova

(smeđi prsten); neke gljive izazivaju pojavu smeđeg prstena, ali ne i sluzi

- ako se gomolj presječe i stavi se u komoru na 24-48 sati pojavljuje se žućkasti iscjedak

- ako se zaraženi gomolji posade oni brzo trunu, a ako se iz njih razvije nova biljka ona

je također zaražena

plantmanagementnetwork.org agroatlas.ru

- simptomi na gomoljima koje izaziva R. solanacearum vrlo su slični onima koje izaziva

Clavibacter michiganensis, ali C. michiganensis izaziva uvijanje listova prema licu

plojke i nekrozu rubova lista, a Ralstonia ne

apsnet.org

apsnet.org

apsnet.org

edis.ifas.ufl.edu

erec.ifas.ufl.edu

Izvori zaraze: oruđe i alati

tlo

presadnice

korovi

www.cals.ncsu.edu/course/

plantpath.ifas.ufl.edu plantpath.ifas.ufl.edu

infonet-biovision.org

www.forestryimages.org

Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis

- uzročnik bakterijskog venuća rajčice

- gubitci mogu biti i veći od 70%

Simptomi: na listovima, peteljkama listova i cvjetova, stabljikama i plodovima

- pjege na listovima koji žute, venu, suše se

- na stabljikama i peteljkama nastaju dublje ranice u obliku malih pukotina

- zaražen je dio biljke ili cijela biljka

- za vlažnog i toplog vremena stvara se iscjedak (eksudat)

- na plodovima nastaju žutobijele pjege s bradavičastom smeđom sredinom – izgled

ptičjeg oka

- ako je plod zaražen kroz peteljku nema vanjskih simptoma, ali je unutrašnjost

razmekšana i žućkaste boje

- izvor zaraze su sjeme (presadnice) i zaraženi biljni ostatci (bakterija u njima

preživi do 3 godine)

- zaraze nastaju korz oštećenja na biljci

- eksudat je također izvor novih zaraza

original

original

original

original

www.forestryimages.org

omafra.gov.on.ca

omafra.gov.on.ca photos.eppo.org

Pythium vrste ( uzročnici paleži klijanaca ili polijeganja nasada)

rodu pripada više od 125 vrsta (P. ultimum, P. splendens, P. irregulare,

P. vexans, P. graminicola, P. rostratum), polifagne gljive, žive u tlima bogatim

organskom tvari

-do zaraze dolazi u najranijim stadijima razvoja, od klijanja sjemena,

tijekom nicanja do formiranja 1-3 lista (za biljke starije od 1-2 mjeseca ova

gljiva je praktično bezopasna); uvjeti za klijanje i nicanje!!!

- ako zaraza nastupi tijekom nicanja klica propada u tlu

-prizemni dio stabljike potamni i sasuši se (sušenje napreduje prema

korijenu i prema listu)

- propadanje je brzo pri većoj vlažnosti i temperaturi (biljke jednostavno

istrunu i nestanu)

Pythium na duhanu

dinja ječam

šećerna repa

grah

- dvije vrste micelija - vanjski ili epifitni i unutarnji ili endofitni,

jednostaničan

- endofitni micelij - intercelularni ili intracelularni

- micelij je bijele boje, jednostaničan, dobro razgranat

- nespolno razmnožavanje - konidija koje u vlažnoj sredini kliju u micelij

- u kapi vode sporangiji daju zoospore (bubrežastog oblika s dvije flagele)

- spolno razmnožavanje je oogamija (kopulacija anteridija i oogonija)

- na jedan oogonij nastaje 15 do 25 anteridija

- u kontaktu s oogonijem anteridij stvara kličnu cijev koja prodire u

oogonij; jezgra iz anteridija prelazi u oogonij, spajanjem jezgara nastajanje

zigota

- oospora je krajnji rezultat spolnog razmnožavanja

http://rds.yahoo.com/S=96062883/K=Pythium+images/v=2/l=IVI/*-http:/plantclinic.cornell.edu/FactSheets/pythium/phythium_cycle_big.jpg

Mjere zaštite:

- sterilizacija supstrata za uzgoj presadnica (vodena para ili kemijski

pripravci)

- higijena

- tretiranje sjemena kao dodatna mjera

- tretiranje presadnica fungicidima nije dozvoljena u RH, za lukovice

cvijeća može se koristiti 0,3% otopina Previcura ili Trepaka, a lukovice se

potapaju u otopinu 15-20 min.

- prozračivanje

- izbalansirana ishrana

- bolesne biljke odstraniti i spaliti

- biološki fungicidi

Rhizoctonia solani

• vrlo raširena parazitna vrsta na različitim biljkama, štete ponekada

mogu biti ekonimski značajne

• gljiva zaražava biljke u različitim stadijima razvoja, osobito je štetna

kada se javlja kao parazit mladih biljaka: palež klijanaca, trulež

korijena, palež stabljike

• javlja se na mnogim lončanicama: Begonia sp. Gerbera jamesonii,

Saintpaulia jonata (afrička ljubica), Euphorbia pulcherima (božična

zvijezda), Campanula sp.(zvončić), Pelargonium i dr.

• simptomi polijeganja nasada: stabljičice potamne na razini tla

dobijajući izgled končića i iskrivljene su

• trulež korijena prepoznaje se po blagim smeđim pjegama koje se ne

vide na razvijenijim biljkama kada trulež zahvati tkivo

http://vegetablemdonline.ppath.cornell.edu http://gardener.wikia.com

• hife su relativno široke, svjetlosmeđe boje i granaju se skoro pod

pravim kutem i to u blizini septe

• u nekim slučajevima gljivva stvara sklerocije

• pojava i intenzitet bolesti ovise o domaćinu i okolinskim uvjetima

• parazit se najbolje razvija u vlažnim i toplim tlima (17 - 26

C), ali i

prozračnim tlima s niskom razinpm CO2

http://www.plantpath.wisc.edu

• Mjere zaštite su jednake za sve zemljišne gljive, za dezinfekciju

lukovica cvijeća mogu se koristiti Kidan ili Lupo (iprodion) u konc.

0,4%/ 15 min.

THIELAVIOPSIS BASICOLA (sin. Chalara elegans)

• raširen parazit na povrću i cvijeću

• biljke zaražava u različitim fazama razvoja, velike štete

mogu nastati na mladim biljkama i u proizvodnji

preijesadnica

• važniji domaćini: Begonia sp., Cyclamen pesicum (sobna

ciklama), Euphorbia pulcherima, Fuchsia hybrida, Gerbera

jamesonii, Pelargonium hortorum, Verbena hybrida

• gljiva napada korijen, kod mladih biljaka zaražen je cijeli

korijen zbog čega biljke propadaju, kod razvijenih biljaka

oboli samo dio žila (pocrne i trunu) ali biljke prežive napad

parazita

http://www.plante-doktor.dk

http://www.news.admin.ch

• parazit ima dvije vrste micelija: epi- i endofitni micelij i dvije vrste

spora:

• mikro konidije ili endokonidije

• makrokonidije ili hlamidospore

• u tlu su hlamidospore vitalne do 5 godina, a micelij (tzv. saprofitska

faza) neograničeno dugo

• uvjeti za razvoj gljive : 70%> vodnog kapaciteta tla, pH 7 ili malo viši,

temperatura između 13 i 17

C

• Mjere suzbijanja kao i za druge zemljišne gljive

http://www.plante-doktor.dk

PHYTOPHTHORA RAMORUM (plamenjača ili palež)

• novi parazit u Rh na ukrasnim vrstama (Rhododendron/azalea,

Viburnum/bekovina, Camellia, Syringa/jorgovan)

• utvrđen je i na drveću (Quercus/hrast, Fagus/bukva, Castanea/kesten)

• parazit je utvrđen u SAD, Kanadi i 15-tek europskih zemalja

uključujući Hrvatsku

• simptomi na granama su tamne pjege, lišće gubi turgor i izboj se suši

• palež na rubovima lišća je karakterističan znak, na kraju oboli cijeli

list i on otpada

Foto: A. Novak

• micelij je jednostaničan i intercelularan

• u nespolnom razvoju gljive razvijaju se zoosporangiji sa zoosporama,

oospore kao spolne strukture nisu nađene

• parazit se održava u formi hlamidospora (nastaju fragmentacijom

micelija) što nije karakteristika vrsta roda Phytophthora

http://genome.jgi-psf.org

http://www.plantmanagementnetwork.org

http://www.forestresearch.gov.uk

• zaraza nastaje kroz puči ili direktnim probijanjem kutikule, za

infekciju je neophodna visoka RVZ, vlažno biljno tkivo i

temperaturo 20

C

• širi se zaraženim sadnim materijalom, vodom za zalijevanje,

česticama zemlje na obući, alatu i dr.

• Mjere suzbijanja: uništavanje izvora zaraze, kontrola pri uvozu

PERONOSPORA SPARSA (plamenjača ruže)

• plamenjača ruže je opće proširena bolest a napada sve sorte i

uzgojne tipove ruža

• pretežito napada lišće, ali zaraziti može stabljike (zelene),

cvjetne stapke, čaške, latice

• simptomi na lišću su tamnocrvene, kasnije tamnosmeđe pjege,

ponekada je lišće žuto s malonormalno zelene boje

• na naličju lišća je bjeličasta prevlaka od konidiofora i konidija,

oospore nastaju u zaraženom lišću

http://plant-disease.ippc.orst.edu

• izvori primarnih zaraza su oospore, dormantni micelij prezimljuje u

zaraženim stabljikama

• uvjet za infekciju je RVZ barem 85%, optimalna temperatura 18 -

22

C

• konidije na visokim temperaturama (27

C) propadaju tijekom 24 sata

• na plamenjaču su više osjetljive ruže u staklenicima/plastenicima

(mikroklima!)

Mjere suzbijanja:

u zaštićenim prostorima regulacija temperature i vlage

bolesne ruže temeljito orezati

primjena fungicida nema dozvolu u RH

Sphaerotheca pannosa var. rosae

Simptomi su najkarakterističniji na lišću premda gljiva napada i stabljiku

dok ne odrveni, cvjetne stapke, cvjetne pupove, čašku i latice. Novi izboji

(grane) mogu biti zaraženi micelijem koji je prezimio između listića

spavajućih pupova.

- Micelij prekriva manje ili veće površine lista koji se uvija i deformira. Pri

jakom napadu pepelnice lišće se suši i otpada.

Konidije su propagativne spore, a nastaju u kraćim nizovima na

konidioforu. Šire se zračnim strujanjima te uz povoljne okolinske uvjete

osiguravaju mnogobrojne sekundarne infekcije. Optimalna temperatura za

rast micelija je 18-25ºC, a za klijanje konidija 21ºC. Istovremeno potrebna je

visoka relativna vlažnost zraka između 97 i 99%.

Formiranje kleistotecija nije redovito zbog čega oni nemaju značajnu ulogu

u epidemiologiji bolesti. U staklenicima i područjima s toplijom klimom

micelij i konidije su trajni izvori infekcije.

Suzbijanje pepelnice ruža najsigurnije je kombinacijom profilaktičnih i

kemijskih mjera. One se ponešto razlikuju pri uzgoju ruža u stakleniku i

na otvorenom. U stakleniku treba regulirati vlažnost zraka i temperaturu

kako bi uvjeti za klijanje konidija i infekciju bili nepovoljni. Fungicidne

pripravke treba koristiti ako okolinski uvjeti favoriziraju razvoj parazita.

Tretiranja treba ponavljati svakih 6-7 dana odnosno dok god postoji

opasnost od zaraze. Na otvorenom treba ukloniti izvor zaraze. To znači

orezati ruže, pokupiti i uništiti otpalo lišće kao i odrezane dijelove biljke.

Čime se uoče prvi simptomi treba koristiti fungicide. Primjeniti se mogu

preventivno (fungicidi s površinskim djelovanjem) ili sistemični fungicidi.

Otpornost sorata je različita. Nove sorte su otpornije, a nekoliko ima vrlo

visoku otpornost. Međutim ona nije trajna obzirom da se formiraju novi

agresivniji patotipovi gljive. Prema nekim istraživanjima sorte s debljom

kutikulom ispoljavaju veći stupanj otpornosti prema pepelnici.

BOTRYTIS CINEREA - siva plijesan

- ubikvist i polifag

- maline, jagode, vinova loza, rajčica, paprika, patliđan, salata, suncokret, soja,

duhan, uljana repica …

- tijekom vegetacije gljiva razvija isključivo konidijski stadij.

Pred kraj vegetacije stvara sklerocije ili prezimljuje kao micelija na zaraženim

biljnim dijelovima. Na sklerocijama u proljeće dolazi do stvaranja micelije s

konidijama, ili rjeđe apotecija s askokarpima.

Ukrasno bilja može biti zaraženo u staklenicima, ali i na otvorenom prostoru.

Bolest koju uzrokuje B. cinerea ima različita imena: siva palež, siva plijesan,

siva trulež, palež pupova i cvjetova te «rak» izboja ili stabljike.

Oboljeti mogu skoro svi dijelovi biljke, a simptomi ovise o domaćinu i

organu biljke koji je zaražen. Oni variraju od pjega na lišću, laticama,

braktejama (na pr. kod ruža, pelargonija, božićne zvijezde, ciklama) do

truljenja, paleži ili «raka» na stabljikama (na pr. kod pelargonija,

hortenzija, perzijske ruže, božićne zvijezde, kalanhoe, ruže). Na infekciju

posebno je osjetljivo oštećeno tkivo kao i ono koje fiziološki stari.

Formiranje obilne, sive, pahuljaste prevlake na zaraženim biljkama

tipičan je i lagano prepoznatljiv simptom. Prevlaka se razvija pri visokoj

zračnoj vlazi, a sastoji se iz vrlo dugačkih (1 – 3 mm) u gornjoj trećini

razgranatih konidiofora.

U razvojnom ciklusu B. cinerea postoje još sklerociji, apoteciji s askusima i

askosporama. U epidemiologiji sive plijesni stadij parazita je malo

značajan i u prirodi se rijetko nalazi.

Za klijanje konidija i infekciju potrebna je kap vode (navlaženi biljni

organ) ili visoka vlažnosst zraka (iznad 90%) i temperatura između 15 i

20ºC.

Suzbijanje sive plijesni nije jednostavno obzirom da gljiva preživljava kao

saprofit, vrlo brzo napada biljne organe i za kratko vrijeme stvara obilje

konidija koje se lagano raznose zračnim strujanjima. Preventiva ne može

spriječiti pojavu bolesti iako u integriranim mjerama suzbijanja ima

važnu ulogu. Fitosanitarne mjere, kontrola okolinskih uvjeta(u

staklenicima), agrotehničke mjere i primjena fungicidnih pripravaka daju

dobre rezultate. Preporučuje se uklanjanje izvora zaraze, a to znači

uništavanje zaraženih biljaka ili biljnih dijelova. Rezano cvijeće (ruže,

gerberi na pr.) skladištiti (čuvati) suho na odgovarajućoj temperaturi uz

obvezno prozračivanje kako pri skladištenju tako i tijekom transporta.

Kemijska kontrola bolesti može biti otežana s jedne strane zbog moguće

fitotoksične reakcije koja je specifična zaneke vrste cvijeća, odnosno neke

kultivare (sorte). S druge strane B. cinerea stvara patotipove otporne na

neke fungicide (npr. benzimidazol,dicarboximid) za relativno kratko

vrijeme što čini njihovu primjenu neučinkovitom i skupom.

U novije vrijeme se istražuje mogućnost korištenja bioantagonističkih gljiva

(Trichoderma harzianum) za kontrolu B. cinerea, ali rezultati nisu za sada

zadovoljavajući.

LEPTOSPHAERIA CONIOTHIRIUM (anamorf Coniothirium

fuckelii)

(obični rak ruže)

• zaražava ruže pri uzgoju na otvorenom i zaštićenom (staklenici)

prostoru

• iz roda Leptosphaeria na ružama se javlja također L.

wernsdorffiae koji uzrokuje tzv. palež izboja

• simptomi na kori stabla ruže su žute ili crvene pjege čiji je

središnji dio svjetlije boje, rub pjrga je taman

• posljedica je sušenje epidermalnog tkiva, ponekada se javlja i

raspucavanje kore

• u sredini pjega parazitna gljiva stvara piknide i piknospore kojima se

bolest širi

Plant Disease Diagnostic Clinic, Cornell University

• zaraza nastaje uglavnom na izbojima, ali oboljeti mogu i litovi

• infekcija nastaje kroz ozljede nastale biotskim i abiotskim čimbenicima

(često su ulazna mjesta rane nakon orezivanja)

• glavni izvori zaraze su zaražene sadnice i prostori u kojima se one

čuvaju (okolinski uvjeti!)

• Mjere suzbijanja: spriječiti ozljeđivanje biljaka, kontrolirati (koliko je

moguće) mikroklimu u prostorima gdje se čuvaju ruže do sadnje ili

prodaje

Puccinia horiana

Simptomi se javljaju na lišću, ponekada na stabljici, braktejama i cvijetu.

Na gornjoj strani lista prvo se vide malene (do 5 mm) svjetlo zelene do žute

pjege , mogu biti i malo izbočene. Vremenom srednji dio pjega posmeđi i

nekrotizira. One se mogu spajati u veće nekrotizirane površine. Na naličju

lista u okviru pjega formiraju se u koncentričnim krugovima teleutosorusi

s teleutosporama. Oni su bjeličasto-pahuljastog izgleda po čemu se bolest

zove bijela hrđa.

autoecijski (monokseni) parazit u čijem razvojnom ciklusu postoje samo dva

stadija:

teleutostadij (teleutosorusi s teleutosporama) i bazidiostadij (bazidi s

bazidiosporama).

U staklenicima se P. horiana održava na lišću i drugim biljnim dijelovima u

formi teleutospora. One su vrlo vitalne pa tako na odsječenim biljkama (na

lišću) mogu sačuvati vitalnost i nekoliko tjedana. Klijanje teleutospora odvija se

pri temperaturi od 4 - 23ºC (optimum 17ºC).

Inkubacioni period je prosječno 7 – 10 dana, ali pri visokim temperaturama

(većim od 30ºC), čak i kada one traju kraće vrijeme, vrijeme inkubacije se

produžuje do 8 tjedana.

Donja (lijevo) i gornja (desno) strana lista

Teleutosorusi

Kada je bolest prisutna treba sakupljati i uništiti bolesne biljke, kao i

biljne ostatke nakon završenog ciklusa proizvodnje. Za sadnju

koristiti samo zdrave prijesadnice. One se mogu potapati u toplu vodu

(45 C, 5 min) što će inaktivirati micelij a neće oštetiti prijesadnice. U

nasadima se mogu primijeniti i fungicidi) na pr. Na osnovi

triadimefona, triporina, strobilurin).

Klorotične pjege na gornjoj strani lista krizanteme

Klijanje teleutospore

Phragmidium mucronatum

P. mucronatum i P. tuberculatum su najznačajnije.

Hrđa je raširena svuda gdje se uzgajaju ruže.

Simptomi se vide najviše na lišću, zatim zelenim mladim granama te

čašićnim listićima.

P. mucronatum je makrociklična (5 stadija u razvitku) monoksena (svi

stadiji na ruži) hrđa.

Stadij spermagonija se obično ne primjećuje.

On dolazi zajedno s krupnim narančastim ecidijama.

Ecidije nastaju u grupama i imaju brašnast izgled zbog velikog broja

ecidiospora.

Uredosorusi s uredosporama, ružičaste ili crveno-narančaste boje,

nastaju na naličju lišća tijekom ljeta.

http://www.viarural.com.ar/viarural.com.ar/agricultura/aa-enfermedades/phragmidium-mucronatum.htm

U povoljnim okolinskim uvjetima nove

generacije uredospora formiraju se svakih

10-14 dana.

Spore su osjetljive na isušivanje, te

zadržavaju klijavost samo 7 dana pri

temperaturi 27ºC.

Uz prisutnost vode infekcija se ostvaruje

već za 2-4 sata.

U blagoj klimi razvitak uredostadija

nastavlja se i nakon ljetnih mjeseci, dok u

područjima oštrije klime gljiva formira

teleutosoruse s teleutosporama, stadij u

kojem prezimljuje.

Teleutosorusi su slični uredosorusima, ali su crne boje.

• Mjere suzbijanja su u prvom redu preventivne: skupljanje i uništavanje zaraženog lišća i tijekom vegetacije i pred zimu.

• Ruže temeljito orezati prije kretanja novih izboja kako bi odstranili izvor zaraze. U staklenicima spriječiti kondenzaciju jer je voda neophodna za infekcije. Ukoliko okolinski uvjeti pogoduju parazitu suzbijanje fungicidima je neophodno.

• Danas u RH dozvolu za suzbijanje hrđe na ružama imaju pripravci na osnovi bitertanola (Baycor) i propineba (Antracol, Chromoneb).

GLOMERELLA CINGULATA (anamorf Colletotrichum gloeosporioides)

(antraknoza)

• gljiva je parazit brojnih ukrasnih vrsta kao na pr.:Cisus/sobna lozica, Ficus, Dieffenbachia, Hedera/bršljan, Sedum/žednjak, Dracena/zmajevac kao i cvjetajućih lončanica: Anthurium/ flamingov cvijet, Anemone/vrtna šumarica, Beginia, Cyclemen

• osim G. cingulata antraknozu mogu uzrokovati i neke druge vrste iz rodova Glomerella/Colletotrichum

• simptomi ovise o domaćinu, najčešće su to okrugle malo uleknute tamne pjege neravnih rubova

• pjege se mogu spajati u veće lezije, kada je zahvaćena glavnina lista on otpada

http://www.agrolink.com.br

kamelija http://aggie-horticulture.tamu.edu

http://www.apsnet.org

• gljiva je fakultativni parazit, plodišta acervuli pripadaju nespolnom stadiju (Colletotrichum) i vide se u okviru pjega kao narančaste kapljice

• periteciji nastaju spolnim razmnožavanjem, kruškolikog su do okruglastog oblika s ostiolom na vrhu i djelomice su smješteni u biljnom tkivu

• zaraza nastaje kroz ozljede, za infekciju je potrebna visoka RVZ, vlažno biljno tkivo, opimalna temperatura je oko 26

C;

stres u vrijeme vegetacije doprinosi razvoju bolesti

• Mjere zaštite: su preventivne jer fungicidi za ovu namjenu nemaju dozvolu, preporučuje se smanjiti vlagu u staklenicima, zalijevati u juarnjim satima, ukloniti i uništiti bolesne biljke i kao dopunska mjera za velike proizvođače plodored

DIPLOCARPON ROSAE (anamorf Marssonina rosae)

(zvjezdasta pjegavost lista ruže)

• najznačajnija bolest ruže, utvrđena je na svim kontinentima

• najčešće zaražava lišće, ali i jednogodišnje izboje, cvjetne i lisne

peteljke, čašićne listiće i plod (šipak)

• na lišću pjege 2 – 12 mm u promjeru, mogu biti okruglaste do

nepravilne, neravnog ruba (kao da su izvućene niti što daje

„zvjezdast“ izgled)

• razvojem bolesti lišće žuti i otpada, plin etilen koji nastaje kao

metabolit pospješuje proces defolijacije

• na izbojima su pjege tamne , malo izdignute i nepravilne, ponekada

tkivo puca

http://www.apsnet.org

konidije - http://www.forestryimages.org

http://www.ipm.org.cn

• acervuli (stadij Marssonina) nastaju na lišću i izbojima (važan izvor

zaraze) subkutikularno, konidije se pojavljuju u sluzastoj masi

• apoteciji (stadij Diplocarpon) su rijetki

• optimalni uvjeti za zarazu su temperatura 18

C, 100% RVZ ili kap

vode za klijanje konidja, ako su temperature visoke (30

C i više)

konidije ne kliju i nema infekcije

• Mjere suzbijanja su: prevantivne (cijepiti ruže na otporne podloge,

zalijevanje obaviti u jutro, zaraženo lišće i izboje uništiti. Od fungicida

dozvolu ima Baycor (bitertanol)

AGROBACTERIUM TUMEFACIENS

• polifagni parazit na mnogim drvenastim i zeljastim biljkama

• od ukrasnih vrsta najčešće dolazi na ružama ali može zaraziti i više

vrsta cvjetajućih lončanica kao Beginia, Euphorbia , Kalanchoe

• tumori su posljedica hipertrofije i hiperplazije stanica

• u početku su svjetle boje, glatke površine, kasnije potamne i imaju

hrapavu površinu

• u tlu se tumori raspadaju (utjecaj zemljišne mikropopulacije),

oslobađaju se bakterije koje napadaju tkivo domaćina preko rana

http://microbewiki.kenyon.edu

http://arabidopsis.info/students/agrobacterium

• bakterije su najaktivnije ljeti pa su sekundarne infekcije česte

• u tlu bakterija žive najmanje 2 godine

• bolest se širi zaraženim sadnicama, tlom, priboromza orezivanje i rad

u nasadu

• za infekciju optimalna temperatura tla je 22

C i vlažnost oko 60%

vodnog kapaciteta

• iako je bakterija toploljubiva ona izdržava i vrlo niske temperature

(ispod -30

C)

http://www.bio.davidson.edu

Mjere suzbijanja :

• saditi zdrave (certificirane) sadnice

• spriječiti ozljeđivanje biljaka

• dezinficirati tlo, alat i pribor za rad

• zaražene biljke i zemlju oko njih ukloniti iz nasada

http://www.forestryimages.org

XANTHOMONAS CAMPESTRIS pv. PELARGONII (crna

trulež stabljike)

• bakterija zaražava stabljiku, ali se na lišću javljaju pjege pa lišće vene

• bolest je raširena u Europi, Australiji i SAD-u, vjeruje se da je

prisutna i u Hravatskoj

• bakterija uzrokuje dva tipa pjega:

1. male, okrugle, vodenaste, 3 – 5 mm u promjeru, okružene

žućkastom zonom

2. pjege nepravilnog oblika, tzv, „V“ oblik, klorotično i kasnije

nekrotično tkivo omeđeno je lisnim žilama

http://www.inspection.gc.ca http://www.plantpath.wisc.edu

http://plantdiseasehelp.tripod.com/diseases.htm http://www.plantpath.cornell.edu

• na stabljikama i bočnim granama prvo su pjege vodenaste a zatim crne, tkivo trune

• bakterija se širi kroz biljku provodnim sustavom, dospjeva u korijen koji pocrni ali ne trune

• zaraza nastaje kroz puči ili ozljede, optimalna tempertura za razvoj bakterije je 25 - 27

C

• na temperaturama ispod 10

C i iznad 32

C simptomi su maskirani

• prenosi se vodom, dodirom bolesne i zdrave boljke, reznicama, tlom i alatom

• vektori bakterije mogu biti štitasti moljac i lisne uši

Mjere suzbijanja: sadnja zdravih sadnica, dezinfekcija alata i ptibora za rad, sadnju obaviti u nezaraženo tlo, bolesne biljke uništiti

PSEUDOMONAS SOLANACEARUM

• izrazito polifagna vrsta s domaćinima u svim granama biljne

proizvodnje (više od 200 biljnih vrsta uzgajanih i divljih)

• može biti značajan parazit na pelargonijama na kojima uzrokuje

venuće (traheobakterioza)

• bakterija je stanovnik tla i infekcija nastaje kroz korijen

• simptomi se vide kao nekroza traheja (na presjeku stabljike) i venuće

lišća

• izvor zaraze su zaražene reznice, tlo, biljni ostatci, voda, korovi i

insekti

• u tlu vitalnost može očuvati više godina

• Mjere suzbijanja su preventivne

http://www.ipmimages.org

PSEUDOMINAS CARIOPHYLLI

• bakterija je raširena u Sjevernoj i Južnoj Americi, Aziji i Europi, nije

poznato je li prisutna na području Hrvatske

• bez laboratorijskih analiza ne može se znati je li u pitanju bakterija,

jer slične

• simptome uzrokuje Fusarium oxysporum dianthi

• prvi simptomi su promjena boje lišća (mijenja se od zelene u

sivozelenu, zatim u žutu)

• sljedeć iznak je sušenje kao posljedica nekroze u provodnim staničju

iz kojeg izlazi bijeli bakterijski eksudat, stabljika iznad površine tla i

korijen trunu

• ukoliko su zaražene sasvim mlade biljke sušenje se odvija vrlo brzo,

tako da štete mogu biti velike

• u tlu bakterija živi do 10 mjeseci, pa je takvo tlo izvor zaraze

• može se prenositi također vodom za zalijevanje i nematodama

• optimalna temperatura za razvoj bolesti j2 30 - 33

C

• Mjere suzbijanja su preventivne

http://www.ipmimages.org http://www.srpv-midi-pyrenees.com

ERVINIA CHRYSANTHEMI

E. CAROTOVORA pv. CAROTOVORA

• obe bakterije su polifagne i domaćine (osobito E.carotovora) imaju i

izvan kruga ukrasnih vrsta

• zaražavaju stabljike, plodove i lišće uzrokujući vlažnu trulež i/ili

pjegavost lišća

• važniji domaćini u cvjećarstvu su: a) E. carotovora:Anthurim, Begonia,

Schefflera, Ficus, Marantha, Saintpaulia i dr.; E. chrisanthemi:

Dieffenbachia, Cyclamen, Aecmea, Euphorbia, Dianthus,

Chrisanthemum i dr.

http://www.eppo.org

• simptomi ovise o domaćinu

• bakterije se održavaju u tlu i na zaraženim biljnim ostatcima, vlažno i

toplo tlo pogoduje zarazama

• infekcija nastaje kroz prirodne otvore (lenticele) i ozljede biotskog i

abiotskog podrijetla

• Mjere suzbijanja: sadnja zdravih sadnica ili gomolja, pomogućnosti u

dezinficirano tlo ili tamo gdje bolest nije utvrđena,uništavanje bolesnih

biljaka, dezinfekcija alata i pribora za rad

MOZAIK RUŽE

• virusna bolest proširena u svim uzgojnim područjima

• mozaik može uzrokovati nekoliko vrsta virusa: virus nekrotične

prstenaste pjegavosti kruške, virus mozaika jabuke, virus mozaika

gušarke

• simptomi variraju od običnog mozaika do klorotičnih crtica, pjega ili

klorotičnih prstenova

• kod temperature od 21

C može se javitižilni mozaik

• zaražene biljke slabije cvatu (kvalitet cvjetova), češće propadaju

tijekom zime

• tko su vektori virusa nije točno utvrđeno, virus mozaika gušarkre

prenosi nematode roda Xiphinema

• zaraženi pupovi, sadnice kao i polen (za neke viruse) izvor su zaraze

• osim ruža svi navedeni virusi imaju široki krug domaćina

• Mjere suzbijanja: sadnja zdravih sadnica iz kontroliranog uzgoja

Foto: Cvjetković

http://gardener.wikia.com

VIRUS LATENTNE PRSTENASTE PJEGAVOSTI

JAGODE NA RUŽI

• najštetnija viroza ruže u Engleskoj, za Hrvatsku nema podataka

• virus zaražava više od 126 dikotiledonskih biljnih vrsta

• zaražene ruže očigledno zaostaju u razvoju, na lišću se javljaju

nepravilne klorotične pjege

• virus je često udružen s virusom prstenaste pjegavosti šljive ili s

virusom mozaika gušarke

• vektor virusa su nematode roda Xiphinema (nisu nađene u svakom

nasadu gdje je identificiran virus

• izvor zaraze su bolesne sadnice (izbojci)

• Mjere zaštite: uništavanje zaraženih biljaka, sadnja certificiranih

sadnica

http://www.invasive.org

PRSTENASTA PJEGAVOST PELARGONIJE

• bolest uzrokuju sojevi dva virusa :virus prstenaste pjegavosti rajčice i i

virus prstenaste pjegavosti duhana

• osim na pelargonijama utvrđeni su i na Dahlia, Begonia, Imatiens,

Sinningia i Hydrangea

• simptomi su vidljivi u proljeće kao klorotični i kasnije nekrotični

prstenovi , ponekada se javlja žućenje lisnih žila

• zaraženo lišće može otpadati

• prenose se reznicama, sjeme također može biti izvor zaraze, uloga

insekata nije dovoljno proučena (Xiphinema, Trips, lisne uši)

• Mjere suzbijanja: zdrave reznice, suzbijanje mogućih vektora,

dezionfekcija alata i pribora za rad

http://www.eppo.org

http://hyg.ipm.illinois.edu

http://www.ipmimages.org