Didaktika

Prof. dr. sc. Marko Palekčid

Ljetni semestar 2015. godine 10. ožujak 2015. godine

VRSTE ZNANJA I OBLICI MIŠLJENJA U DIDAKTICI

Vrste didaktike

VRSTE ZNANJA I

• Pred-znanstveno znanje

• Ne-znanstveno znanje

• Znanstveno (teorijsko) znanje

• Znanstveno (empirijsko-iskustveno) znanje

• Praktično znanje (umijeda ili prešutna znanja)

• Svakodnevno (iskustveno) znanje

• Stručno (profesionalno) znanje

• Školsko znanje

• Školsko znanje i kompetencije

VRSTE ZNANJA II

• “Knowing that” (propozicionalno znanje)

• “Knowing how” (proceduralno, implicitno znanje)

• “Knowing with” (znanje ophođenja s teorijama – primjerice uz pomod kognitivnih pedagogijskih shema strukturirati teorijski praktične pedagoške situacije )

VRSTE ZNANJA III

Znanje o odgoju je dio opdeg društvenog znanja i pripada common sense

• Insitucionaliziranjem školstva nastaje razlike između tzv. prirodnih odgajatelja i specijaliziranih stručnjaka

• Profesionalizacijom odgoja nastaju učenja i teorije o odgoju

• Pojavom pedagogije kao znanosti nastaje poznanstvljenje odgoja i obrazovanja

ODNOS RAZLIČITIH ZNANJA O ODGOJU

•Koegzistencija (miroljubiva?)

•Razlike (uvažavaju li se?)

•Relacioniranje (kako?)

OBLICI MIŠLJENJA U PEDAGOGIJI

• Linearno...(tablica misaonih polariteta)

• Kauzalno (ako...onda...)

• Dualno (ili/ili)

• Proturječno (antinomije, paradoksi)

• Polarno: dijalektičko ili uravnoteženo

(i/i mišljenje)

Kulturalne razlike

Didaktika u internacionalnoj usporedbi

• Srednje-europsko područje – njemačka didaktika

• Instructional Design (anglosaksonske zemlje)

• Skandinavske zemlje (i/ili; i/i)

• Rusija

• Kina

• Indija

• Brazil

• Južnoameričke zemlje

Didaktika, odgoj i obrazovanje

Didaktiku shvadam i određujem kao odgoj i obrazovanje kroz ili putem nastave

To shvadanje počiva na temeljnim pedagogijskim pojmovima: odgojivosti i obrazovljivosti i pedagoškim teorijama poučavanja i učenja

Takvo određenje didaktike pretpostavlja jasno definiranje i razlikovanje pojmova nastave i odgoja, ali i njihovo relacijsko shvadanje

ODREĐENJE DIDAKTIKE

• Grčki korijen riječi didaktika znači radnju pokazivanja i upudivanja (po-kazivanje – radnja koja je zajednička svim didaktičkim oblicima ) u cilju učenja.

• Didaktika je tako umijede pokazivanja, usmjeravanja i privlačenja, odnosno održavanja pažnje, omogudivanja da se nešto što se ne može jednostavno samo po sebi predstaviti ili razumjeti - bude viđeno, opaženo, prepoznato

DIDAKTIČKE DISCIPLINE

„TEORIJSKA“ DIDAKTIKA

„EMPIRIJSKA“ DIDAKTIKA

„PRAGMATIČKA“ DIDAKTIKA

“TEORIJSKA“ DIDAKTIKA

ima za cilj otkriti i predstaviti bitna obilježja i strukturalne zakonitosti nastave uopde - putem kritičke usporedbe, analize i sistematiziranja postojedeg nastavnog iskustva

“EMPIRIJSKA“ DIDAKTIKA

istražuje/ispituje odnose između bitnih momenata (varijabli) nastave – putem znanstveno valjanih i pouzdanih metoda i pripadajudeg instrumentarija

Empirijska didaktika se naziva i istraživanje nastave i/ili istraživanje procesa poučavanja i učenja

„PRAGMATIČKA“ DIDAKTIKA bavi se modelima (nacrtima) konkretnog nastavnog djelovanja

Riječ je o:

• postojedim modelima nastave ili

• novim modelima

U okviru pragmatičke didaktike traga se za rješenjima problema u nastavnoj praksi

Središnji problem “prakseološke” didaktike predstavlja odnos između planiranja i pripreme, s jedne strane, i djelovanja u neplaniranim didaktičkim situacijama, s druge strane

PRIMJER NASTAVE

• Usprkos naslovima knjiga tipa Teorije nastave (Baumgarten, 2005) u pedagoškoj literaturi ne samo što nedostaju pedagogijske teorije nastave (unatoč tzv. didaktičkim teorijama i modelima, koji izuzev Klafkijevog modela, sve do jednog su predstavnici ne-pedagogijskog pristupa nastavi) nego se teorijsko definiranje samog pojma nastave rijetko susrede

• U istraživanju nisu pronađeni pokušaji (izuzev jednog jedinog!) teorijski vođenog, niti deskriptivno određenog pojma nastave (Lüders, 2012).

Nastava iz kuta drugih disciplina

• Obilježja nastave koji se navode pripadaju didaktici i instituciji (škole), dakle pragmatičkoj perspektivi. Pozivi na empirijska istraživanja u opisu pojma nastave pate od nedostatka teorijskog utemeljenja kako tih istraživanja tako i samog pojma nastave. Teorije koje se pri tome navode ne samo što nisu nastavne teorije, nego nisu niti pedagogijske (nego su psihologijske teorije učenja i motivacije).

Dominira pragmatična perspektiva

• Nastava se ne određuje teorijski, nego se samo-razumijevajude shvada iz (dominantne) pragmatičke perspektive. Time što je nastava (iskustveno) poznata, ne znači da je time i teorijski spoznata iz pedagogijske perspektive. Empirijska istraživanja nastave su pretežito psihologijske provenijencije. Ona nisu teorijski utemeljena a posebice nisu pedagogijski utemeljena

Neki primjeri pokušaja pedagogijskih poimanja i

definiranja nastave

I. Peter Menck (2005) je pitanje Menona upudeno

Sokratu („Je li vrlina poučljiva?“; Sokrat: „Što je vrlina?“; Menon odgovara Sokratu: „Vrlina muškarca, žene, djeteta…“; Sokrat sad može precizirati: „Ali što jest vrlina, koja leži u osnovi svih pojedinačnih vrlina?..suština (bit) vrline?“) preveo na primjeru nastave ovako: Peter: „Kako trebam držati nastavu?“; Menck: „Što nastava jest?“; Peter: „Razredna, grupna, pojedinačna i projektna nastava…“;

II. Menck: „Ali što nastava jest u mnogim primjerima nastave?“

Što nastava jeste a ne što je dobra nastava?

• Dakle, teorijski tragati za suštinom nastave iz pedagogijske perspektive znači, prema Mencku, ne tematizirati što je „dobra“ ili uspješna nastava i kako nastavu poboljšati, što je planiranje nastave, poučavanje i učenje u nastavi, čak niti tzv. teorije i modele nastave (Gudjons, 1993) - jer su oni modeli za praktičnu izvedbu nastave a ne teorijsko promišljanje nastave (Menck, 2006, 10-11)

Što nastava jest neovisno od bezbrojnih pojavnih formi nastave jest teorijsko pitanje glede nastave. Otuda i naslov knjige Što nastava jest? (a ne primjerice Što je dobra nastava? ili Kako poboljšati kvalitetu nastave?

Aksiomi nastave

• Menck ponajprije prihvada određenu definiciju teorije: „Teorija je promatranje posebice duhovno promatranje onoga što čulnom opažanju nije dostupno…čista spoznaja i sustavno uređeno znanje bez obzira na njegovu primjenu i upotrebu za različite ciljeve“ (Menck, 2005, 9)

U definiranju nastave Menck polazi i od jasnog određenja pojma teorije i pojma kulture. Pri tome navodi nekoliko aksioma:

• 1. Aksiom kulture: U svakom društvu postoji kultura, koja, kao dopuna prirodne opremljenosti ljudi, omogudava zajednički život i preživljavanje njenih članova;

• 2. Aksiom tradicije: U svakom društvu postoji predaja kulture: kultura se prenosi od onih koji znaju na one koji (još)ne-znaju;

• 3. Aksiom institucije: U društvu postoje institucije koje se bave predajom kulture;

• 4. Aksiom generacije: U svakom društvu postoji starija generacija (odrasli) i mlađa generacija (odrastajudi);

• 5. Aksiom minimuma: Starija generacija ima obvezu prenijeti na mlađu generaciju kulturalni minimum.

Definicija nastave može se, prema Mencku

izvesti iz prva tri aksioma:

• „Nastava je institucionalizirani proces, u kojemu se kultura prenosi sa starije na mlađu generaciju“ (Menck, 2005, 44). Definicija nastave kao institucionalizirane djelatnosti potrebuje četvrti i peti aksiom. „Nastava je suštinska djelatnost škole - institucije u društvu u kojoj se prenose znanja, umijeda i (vrijednosne)orijentacije starije generacije (opdenito: oni koji više znaju) na mlađe generacije (opdenito: oni koji još ne znaju) s istaknutim zahtjevom obvezatnosti“ (Menck,2005, 45).

Neki primjeri pokušaja pedagogijskih poimanja i definiranja nastave

II. Wolfgang Sünkel (2002) je jedan od malobrojnih suvremenih pedagoga znanstvenika, koji je dao nacrt teorijske didaktike, odnosno opisao fenomenologiju nastave. Njega interesira, što nastava jest, a ne kako bi je trebalo poboljšati. „Teorija može nastavu poboljšati, ali samo na svojstven teorijski način. Njen doprinos poboljšanju predmeta njene spoznaje jest poboljšanje spoznaje predmeta“ (Sünkel, 2002, 21)

U njegovom pristupu se prepoznaje pedagogijska znanstvena perspektiva glede nastave, ali i samog predmeta pedagogije

Prema Sünkelu :„Odgoj je posredovano prisvajanje ne-genetičkih dispozicija za djelovanje“

Ako je odgoj širi i nadređeni pojam, a nastava uži i podređeni, tada je : „Nastava je posredovano prisvajanje ne-genetičkih objektiviranih dispozicija za djelovanje“.

Nastanak nastave

Parabola o izrađivaču luka

• Pretvorba radne u nastavnu situaciju

• Didaktički trokut (tri situacijske pozicije i pet veza ili odnosa):

- Luk se pretvara u ?

- Izrađivač luka u ?

- Dječak u ?

• Posredovanje nastavnika i usvajanje učenika slijedom logike didaktičkog trokuta

• Artikulacija predmeta 1, 2 i 3 (predmetna artikulacija nastave, sekvencioniranje i nastavna tema)

Tri uvjeta nastave

1. Ljudi po prirodi teže znanju

2. Postoji nastavnik koji drži nastavu i učenik na kojeg se nastava odnosi i

3. Proširenje prethodnih znanja učenika. Ispravno može poučavati samo onaj, koji ma uređeno znanje (sustav, načela) i koji razumije kako druge u njega uvesti

Samorazumljivost nastave

• Poznato vs. ?poznato

• Samorazumljivost pojma nastave

• Samorazumljivost onemogudava teorijsku refleksiju fenomena nastave glede njene suštine - sustavne strukture, distinktivnosti spram drugih sličnih i/ili različitih pojmova s jedne strane, i relacija nastave s drugim pojmovima kao što su poučavanje i učenje ili odgoj i obrazovanje, s druge strane

NASTAVA – ŠTO JE TO?

• Nastava je više od držanja nastave (priprema, držanje, evaluacija)

• Treba razlikovati funkciju od svrhe nastave (isto tako treba razlikovati školu kao “funkciju” društva od same “svrhe” škole) – vidi

moje u 2006 – zadnje dvije stranice

• Poučavanje i učenje u i putem nastave

• Odnos nastave (znanja) i držanja (kao forme odgoja i obrazovanja)

• Tri bitna razlikovna određenja nastave (Benner)

SLOŽENOST (DIMENZIJE) NASTAVE

I. Multidimenzionalnost

II. Simultanost

III. Neposrednost

IV. Nemogudnost predviđanja

V. Otvorenost (javnost)

VI. “Povijesnost” ili upudenost na proces razvoja

SLOŽENOST (DIMENZIJE) NASTAVE

SIMULTANOST

NEPOSREDNOST

MULTIDIMENZIONALNOST POVIJESNOST

OTVORENOST

NEMOGUĆNOST

PREDVIĐANJA

NASTAVA

“Pragmatična didaktika”

• Pripremati i analizirati nastavu

• Držati, oblikovati nastavu (metode, sredstva, mediji) – proces nastave

• Reagiranje (držanje i takt) u nastavnim situacijama

• Analizirati/reflektirati nastavu (ocjenjivati/evaluirati)

Drugi niz predavanja (9-14)

“Empirijska didaktika”

• Meyer,H. (2005). Što je dobra nastava? Zagreb: Erudita

• Palekčid, M. (2005),Utjecaj kvalitete nastave na postignuda učenika. Pedagogijska istraživanja, II (2), 209-233.