SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET

Zlatko Buljeta, Ivan Vrljić, Marijana Sinanović

OVISNOST I ODGOJ U KOMUNAMA

Seminar

Mentor: dr. sc. Zlatko Miliša

Mostar, 2011.

SADRŽAJ

Uvod………………………………………………………………………………………...3

1. Ovisnost odnosno konzumacija opijata kao dio kulture………………………………….4

1.1. Droga……………………………………………………………………………5

1.2. Alkohol……………………………………………………………………….....7

2. Što je to ovisnost?...............................................................................................................9

2.1. Ovisnost o drogama…………………………………………………………….9

2.2. Alkoholizam………………………………………………………………..….10

3. Uzrok ovisnosti……………………………………………………………………...…..12

3.1. Prevencija ovisnosti……………………………………...……………………15

3.2. Posljedice konzumacije alkohola u Europi………………….………………...16

3.3. Prepoznavanje ovisnosti u školi……..………………………………….……..17

4. Centri za odvikavanje od droge i ovisnosti – komune…………………………………..19

Zaključak………………………………………………………………………………...…21

Literatura…………………………………………………………………………………...22

2

UVOD

.

Konzumacija psihoaktivnih droga nije novitet ni izmišljotina modernog društva,

arheološki dokazi ukazuju na to da uporaba psihoaktivnih supstanci datira unazad bar

10.000 godina, a povijesni dokazi uporabe u okviru kultura kroz zadnjih 5.000 godina. I u

novijoj povijesti je utjecaj narkotika dubok i dalekosežan u suvremenoj kulturi. Bitno je

znati kako je ovisnost pojam koji označava neodoljivu, bolesnu vezanost uz uzimanje

psihoaktivnih sredstava čiji nedostatak uzrokuje poremećaj normalnog duševnoga

djelovanja, tjelesni poremećaj ili poremećaj oba sustava, a kako je narkomanija bolest, a

osoba koja je ovisna o nekom težem narkotiku spada u nadležnost adekvatnih medicinskih

ustanova. Sigurno je bolje spriječiti nego liječiti, ali ako već nastane situacija da je čovjek

zahvaćen opasnom požudom, najbolje je obratiti se ustanovama koje se profesionalno bave

rehabilitacijom ovisnika.

3

1. OVISNOST ODNOSNO KONZUMACIJA OPIJATA KAO DIO

KULTURE

Otkako postoji, čovjek je svoj život nastojao učiniti ljepšim i ugodnijim. Budući da

se čovjek često morao iscrpljivati da bi osigurao vlastitu egzistenciju ali i svoje obitelji,

tražio je tvari koje će mu omogućiti stanovito olakšanje, ugodu itd. Te je tvari čovjek

nalazio uglavnom u biljkama koje su rasle oko njega u prirodi, i trebalo ih je samo rabiti u

odgovarajućoj mjeri ali čovjekova neumjerenost za užitkom često se pretvarala u „patnju“.

Budući da su se čovjekove zajednice tisućljećima stvarale i izgrađivale s prirodom,

upotreba „opuštajućih“ ili „čudotvornih“ sredstava bila je utkana u život sve složenijih

zajednica. Njihovo uzimanje dobilo svoje je mjesto u zajedničkim plemenskim ritualima,

religijskim obredima, nepisanim zakonima i stilu života karakterističnom za pojedine

dijelove svijeta.1

Ljudska vrsta što se više odvajala od prirode, to je intenzivnijom postajala potreba

nalaženja novih načina da se izbjegne odvojenost. Jedan od načina postizanja tog cilja naći

ćemo u različitim vrstama orgijastičnih stanja. Ono može imati formu transa koji smo sami

izazvali, katkada uz pomoć droga. Mnogi rituali primitivnih plemena pružaju živu sliku

rješenja toga tipa.

U kratkotrajnom stanju uzbuđenja vanjski svijet iščezava, a s njim i osjećaj

odvojenosti. Budući da se ti rituali provode zajednički, pridolazi doživljaj sjedinjenja s

grupom, koji to rješenje čini još djelotvornijim.2 Te „normalne navike“ uživanja u opijatima

se često stječu pod već spomenutim grupnim utjecajem. Bojazan od odbacivanja i težnja da

budu prihvaćeni motivira ljude na konformizam sve zbog utjecaja nekih normi, u

suprotnom ponašanje koje nije usklađeno s reagiranjem većine može imati za pojedinca

negativne posljedice, kao što su npr. odbacivanje, ismijavanje i sl .3

1 JOZO MIHALJEVIĆ, Ovisnost o drogi i alkoholu - bolest, liječenje, prevencija, Matica Hrvatska Livno - Mladež HDZ-a BiH, Livno, 2003., str. 7-8.

2 ERICH FROMM, Umijeće ljubavi, str. 23-24.3 SKUPINA AUTORA, Psihologija - udžbemik za gimnazije, Školska knjiga, Zagreb, 1998., str. 189-

190.

4

Usko vezano uz to orgijastičko rješenje, i često prožeto njime, jest i seksualno

doživljavanje. Seksualni orgazam može proizvesti stanje slično onome koje izaziva trans ili

djelovanje nekih droga. Obredi zajedničkih seksualnih orgija bili su sastavni dio mnogih

primitivnih rituala. Čini se da čovjek nakon orgijastičnog doživljaja može nastaviti živjeti

neko vrijeme a da ne pati mnogo zbog odvojenosti. Ali napetost tjeskobe se polako diže, i

tada se opet smanjuje ponovljenim izvođenjem rituala.

Dok su ta orgijastička stanja stvar zajedničke prakse plemena, ona ne izazivaju

tjeskobu ili krivnju. Doći u takvo stanje na taj način ispravno je, dapače kreposno, jer u

njemu sudjeluju svi, a odobravaju ga i zahtijevaju vračevi ili svećenici. Stoga nema razloga

za osjećaj krivnje ili stida. Sasvim je drugo kad pojedinac izabere isto rješenje u kulturi

koja je napustila tu zajedničku praksu.

Alkoholizam i uživanje droga forme su koje pojedinac izabire u nekoj

neorgijastičkoj kulturi. Suprotno onima koji sudjeluju u socijalno prihvaćenim rješenjima,

takvi pojedinci pate od osjećaja krivnje i grižnje savjesti. Premda se nastoje spasiti

odvojenosti pribjegavajući alkoholu i drogama, oni se osjećaju još više odvojenima kad

orgijastički doživljaj završi, i tako su natjerani da mu pribjegavaju sve češće i sve

intenzivnije.4

To je sjedinjenje u kojem individualni „ja“ u velikoj mjeri iščezava i u kojem vlada

težnja da se pripada gomili. Ako sam poput svih ostalih, ako nemam osjećaja ili misli po

kojima se razlikujem od ostalih, ako uskladim običaje, odijelo, ideje s uzorom grupe, ja sam

spašen: spašen od zastrašujućeg doživljaja samoće.5 Mnogi pušači su stekli tu nezdravu

naviku zbog želje da se ne razlikuju od drugih vršnjaka u grupi, pa su čak pri prvim

pokušajima pušenja trpjeli mučninu i druge tegobe, samo iz razloga da bi bili slični

vršnjacima odnosno da bi bili prihvaćeni. To je primjer konformizma u užem smislu.6

1.1. Droga

Sjedinjenje s gomilom i prihvaćanje normi određene kulture nije ništa neobično,

novo i nepoznato. Na Dalekom istoku opijum je bio sredstvo društvenog kontakta i lijek

4 E. FROMM, Umijeće ljubavi, str. 23-24.5 E. FROMM, Umijeće ljubavi, str. 26.6 SKUPINA AUTORA, Psihologija - udžbemik za gimnazije, str. 190.

5

tisućama godina. Sličnu ulogu imao je na Bliskom istoku hašiš7, u Americi marihuana8

Indiji konoplja9, u Africi kif. Kokain10 je karakteristika kultura vezanih za kulturu Inka u

Srednjoj Americi. Europsko područje, za istu svrhu koristilo se i koristi i danas alkoholnim

pićem.

Velik problem je nastao kad je došlo do civilizacijskih pokreta odnosno miješanja

kultura, prenošenja opojnih sredstava na područja u kojim ne postoji tradicija njihove

uporabe u određenoj kulturi, pa nisu uspostavljeni društveni mehanizmi zaštite od

neželjenih učinaka. Poznat je primjer teških posljedica unošenja opijuma u Kinu i alkohola

u Afriku. Kina je vodila dva rata da bi se zaštitila od zapadnjaka, ali se nije mogla obraniti

jer je zapadnom kapitalu trebalo novo tržite za plasiranje spomenutih proizvoda.11 Stoga je

poplava i najezda narkotika svih vrsta, domaćih i stranih, danas vrlo raširena na našim

prostorima i zahtijeva suočavanje s tom epidemijom.

7 Kanabis je u raznim dijelovima svijeta poznat pod raznim imenima, a opisan je u širokom rasponu djela, od perzijske “Zend Aveste” do priča iz tisuću i jedne noći. Neka su iskapanja u Grčkoj potakla špekulacije da je nađeni komad hašiša dokaz da je ovu drogu kod proricanja koristila delfijska proročica Pitija (DRAGO PLEČKO, Droge - Bič novog doba, K - 2, Samobor, 1997., str. 26.).

8 Da li je marihuana ljekovito sredstvo? Već spomenuti kokain, morfij, kodein, amfetamin-ritalin, primjenjuje u medicini.U tom slučaju govorimo o korisnoj upotrebi droga (ublažava bolove od raka i sl.). Nema reazloga da biljka Cannabis sativa nema medicinsku primjenu. Tako se tvrdi da marihuana samnjuje mučninu i poboljšava apetit kod osoba koje u postupku liječenja zloćudnih bolesti npr. leukemije, uzimaju citostatike. Tvrdi se da je korisna za još neke bolesti (kod nekih oblika glaukoma). Ako medicina definira područje primjene te droge,i ona će služiti i pomagati čovjek ali na način koji će preporučit liječnik jer sve izvan lijčničkog recepta je zlouporaba marihuane, odnosno drogiranje (S. SAKOMAN, Obitelj i prevencija ovisnosti, str. 28-30.). Uz navedene bolesti, marihuana se pokazala efikasnom u borbi protiv herpesa, raspuklina na površini kože, groznica, tetanusa i kolere. Od svih nabrojenih bolesti kojima su se suprotstavljali marihuanom u tim ranim dvadesetima ovog stoljeća, liječnici izdvajaju migrenu kao onu kod koje je droga uzimana u kontroliranim dozama dala najbolje rezultate (D. PLEČKO, Droge - Bič novog doba, str. 41.)

9 Cannabis indica klasificirana je 1783. godine, a kako je moguće zaključiti iz njena imena, potječe iz Indije. Tamo ne samo da je lako možete kupiti, već i nabrati, dakako izađete li malo izvan nekih naseljenih mjesta. Ova je biljka zabilježena u Atharva Vedi kao jedna od “pet svetih” biljaka hinduističke religije. Pušenje hašiša kao nešto uobičajeno među nekim indijskim sad huima i aghori, jogijima odlično opisuje Robert Svoboda u svojoj knjizi “Aghora” (D. PLEČKO, Droge - Bič novog doba, str. 21-22.).

10 Kokain stavljen na jezik uzrokuje utrnulost i potpun gubitak osjeta, pa se zbog toga u medicini koristi kao anestetik (S. SAKOMAN, Obitelj i prevencija ovisnosti, str. 26.).

11 J. MIHALJEVIĆ, Ovisnost o drogi i alkoholu - bolest, liječenje, prevencija, str. 8-9.

6

1.2. Alkohol

Priču o alkoholu započet ćemo objašnjenjem o pojmu alkohola kao o najstarijem i

najraširenijem sredstvu ovisnosti, tj. legalnoj, kućnoj ili narodnoj drogi. Pijenje alkohola u

svim prigodama sastavni je dio naše tradicije i „kulture“. Alkohol je prisutan i u prigodama

kad se slavi i u prigodama kad se žaluje, a jako je teško mijenjati uvriježene stavove i

navike sveukupnog društva.

Povijest pijenja alkoholnih pića stara je gotovo koliko i povijest čovjeka jer su ljudi

vrlo rano primijetili da i male količine alkohola djeluju na duševno stanje čovjeka i

mijenjaju njegovo ponašanje. Postojeći arheološki nalazi govore da su ljudi već prije 30

000 - 40 000 godina proizvodili i pili alkoholna pića od meda, mlijeka, voća i žitarica.

Smatra se da je vinogradarstvo i selektivan uzgoj grožđa u svrhu proizvodnje vina započelo

u planinama između Crnog i Kaspijskog mora (6000 - 4000. g. prije Krista). Vino i ostala

fermentirana pića pili su se i u vrijeme egipatskih faraona, a i stari Grci i Rimljani bili su

poznati kao uživaoci vina.12

Alkohol (pivo) se našao i u prvom pisanom zakoniku na svijetu - Hamurabijevom

zakoniku (uklesanom klinastim pismom na stupu od crnog diurita - vrsta kamena

vulkanskog porijekla). Hamurabi, babilonski kralj (1729. - 1686.g.p.n.e.) kaže: "Pivo ne

smije sadržavati previše vode i ne smije se prodavati po previsokoj cijeni" U zakonu jos

stoji: "Ako ne naplaćuje gostu žitom, nego traži novac, vara li na težini ili toči loše piće,

treba biti pozvan na odgovornost i bačen u vodu. U pivnici žena može biti točiteljica, ali u

pivnicu ne smije doći kao gošća. Žena koja želi posjetiti krčmu da u njoj pije, ima se

spaliti."13

Stari Rimljani su ga pili u ogromnim količinama. Grožđe se cijedilo nogama uz

zvuk pjesme i svirala (ritual). Tad najcjenjenija vina potjecala su iz Grčke, s Cipra, Sirije ili

Falerna u južnoj Italiji. U doba Cezara, Galija (Francuska) je jedino u Bordeauxu imala

vina. Egipat je također pravio odlična vina.14 Jedan rimski zakon zabranjivao je ženama da

piju vino. Rimljani su pili u krčmama, gdje su i kockali, razgovarali o politici, dnevnim

12 DIANA UVODIĆ-ĐURIĆ, Mladi i alkohol, Autonomni centar, Čakovec, 2007., str. 3-4.13 http://free-st.htnet.hr/jim/povijest.html14 PIERRE MIQUEL, Rimljani - povijest ljudskog roda, Sv. 2, Založba mladinska knjiga, Ljubljana,

1989., str. 19.

7

događanjima, znači radili su isto što rade mnogi studenti. Doručak im je bio sir, voće i kruh

namočen u vino (prehrambeno sredstvo).15

Vikinzi su pravili domaće pivo od hmelja. Žene su spravljale bjor, pivo s mnogo

alkohola, cijenjeno na gozbama i za žrtve ljevanice (libacije). Za ljetnog suncostaja, kad su

polja obrađena, te pri kraju jeseni kada su plodovi spremljeni, seljani su se okupljali da bi

slavili i to bi dobrano zalijevali alkoholom (dio rituala).16 Alkohol je bio i dio religije.

Valkire, ratničke djevice odabiru poginule Vikinge na bojištu i primaju ih u Walhallu,

ratnički raj gdje im nose oružje i toče medovinu, piće vječnosti.17

U različitim povijesnim periodima alkoholnim pićima pripisivala se i različita uloga

(prehrambena, zdravstvena, religijska, kulturalna, itd.), a vrlo brzo su ljudi shvatili da

alkohol ima i niz štetnih djelovanja, tako da neke civilizacije i zabranjuju njegovo

konzumiranje. Muhamed npr. svojim sljedbenicima u Kuranu zabranjuje konzumiranje

alkoholnih pića. Mojsije: „Vino i silovito piće nemoj piti ti ni sinovi tvoji s tobom. To neka

ti je uredba vječna s koljena na koljeno. “Prema Bibliji vino je dar Božji kao i svi plodovi

zemlje, ali može voditi u pijanstvo i idolopoklonstvo. „Neumjerenost u vinu, pijanstvo,

izlaže čovjeka ruglu i sramoti, pijan čovjek gubi obraz, vlast nad sobom, zaboravlja naum

Božji (Iz 5,12), nagrđuje u sebi sliku Božju, napušta potrebnu budnost i put spasenja, ostaje

izvan gozbe kraljevstva nebeskog (Mt 24, 45-51; 1. Kor 5,11). Alkoholu je ime dao

Paracelsus u 16. stoljeću prema arapskoj riječi „al-kuhl“ što u prijevodu znači jako fin.18

Kao što vidimo alkohol je skoro pa neizbježan. Da bi u potpunosti riješili probleme

povezane s alkoholom morali bi iz temelja promijeniti čitavo društvo i njegove navike.

15 P. MIQUEL, Rimljani - povijest ljudskog roda, Sv. 2, str. 25-33.16 LOUIS-RENE NOUGIER, Vikinzi - povijest ljudskog roda, Sv. 5, Založba mladinska knjiga,

Ljubljana, 1990., str. 29-30.17 LOUIS-RENE NOUGIER, Vikinzi - povijest ljudskog roda, Sv. 5, str. 55. 18 D. UVODIĆ-ĐURIĆ, Mladi i alkohol, str. 4.

8

2. ŠTO JE TO OVISNOST ?

2.1. Ovisnost o drogama

Ovisnost je pojam koji označava neodoljivu, bolesnu vezanost uz uzimanje

psihoaktivnih sredstava čiji nedostatak uzrokuje poremećaj normalnog duševnoga

djelovanja, tjelesni poremećaj ili poremećaj oba sustava. Za većinu vrsta ovisnosti

zajednička su dva aspekta. :

a) Psihička ovisnost za koju je karakterističan osjećaj zadovoljstva i želja za ponovnom

konzumacijom droge kako bi se izazvala ugoda i izbjegla neugoda i b) Fizička ovisnost se

definira kao stanje prilagodbe na drogu praćeno potrebom za povećanjem doze kako bi se

postiglo njeno djelovanje kakvo je u početku izazivala manja količina i javljanjem

apstinencijskih kriza u odsustvu droge. Ovisnost može biti i kombinacija oba vida!19

Narkomanija je posljedica zlouporabe psihoaktivnih sredstava, a očituje se kao

ovisnost o jednoj ili više takvih tvari. U nas je vrlo čest slučaj uzimanja alkoholnih pića i

tableta, tako da se javlja i „kombinirana ovisnost“.

Droga je pojam koji prvobitno označava sirovine od kojih se prave lijekovi. Kasnije

se upotrebljava za opijum i njegove derivate, zatim za sve opijate, da bi taj pojam danas

obuhvaćao sva psihoaktivna sredstva, prirodna i sintetička.20

Zlouporaba droga prisutna je u svim dobnim skupinama, ali je rizična skupina ipak

adolescentna dob. "Krivci" za to su novi načini zabave, trendovi, pozitivni stavovi prema

drogama, materijalistička filozofija, hedonistička orijentacija prema životu, povodljiva

adolescenta osobnost itd. Osjećaj inferiornosti i nedostatak samopoštovanja; loše socijalne

prilike u obitelji, nedostatak roditeljske pažnje i ljubavi doprinose vjerojatnosti da će

adolescent posegnuti za drogama.21

Zlouporabu ilegalnih droga možemo definirati kao visoko rizičan, neprirodan,

bolestan i društveno neprihvatljiv način zadovoljenja ljudske potrebe za osjećajem ugode i

zadovoljstva. U perspektivi takav će status dobiti i pušenje duhana. Za razliku od uživanja

19 http://www.amoic.hr, Ovisnost o drogi, (15. 11. 2011.). 20 J. MIHALJEVIĆ, Ovisnost o drogi i alkoholu - bolest, liječenje, prevencija, str. 9-10.21 http://anksioznost123.blog.hr, Ovisnost o drogama, (15. 11. 2011.).

9

ilegalnih droga, u našoj kulturi, „umjereno“ pijenje alkohola i napitka s kofeinom izrazito je

rašireno kao prihvatljiv oblik ponašanja i lako dostupan izvor ugode.22 Iako kod nas, kao i u

ostatku zapadne kulture, u svezi s alkoholnim pićima postoji stanovita rezerviranost, nije

slučajno da je i u govoru i za ta pića u upotrebi riječ „droga“. Stoga možemo reći da svako

sredstvo koje dovodi do promjene u doživljavanju sebe samog i okoline, u raspoloženju i

ponašanju ili oboje, a nakon višekratne uporabe izaziva ovisnost i negativne tjelesne,

psihološke i društvene posljedice.23

Narkomanija je bolest, a osoba koja je ovisna o nekom težem narkotiku spada u

nadležnost adekvatnih medicinskih ustanova. Sigurno je bolje spriječiti nego liječiti, ali ako

već nastane situacija da je čovjek zahvaćen opasnom požudom, najbolje je obratiti se

ustanovama koje se profesionalno bave rehabilitacijom ovisnika.

Širenje zlouporabe droge može se protumačiti na nekoliko načina. Posljedica je

širenja i jačanja međunarodnog kriminala te povećanjem proizvodnje i ponude; promjene

kvalitete življenja i povećanim zahtjevima koje moderno društvo stavlja pred čovjeka.

.

2.2. Alkoholizam

Što se tiče alkoholizma definiramo ga kao socijalno-medicinsku bolest ovisnosti

koja nastaje dugotrajnim i prekomjernim pijenjem, te dovodi do zdravstvenih, obiteljskih i

širih društvenih promjena, a alkoholičarom smatramo osobu koja prekomjerno konzumira

alkoholna pića duži niz godina, tako da je to prekomjerno konzumiranje postalo sastavni

dio života i ovisni oblik ponašanja.24

Priču o alkoholu započet ćemo objašnjenjem o pojmu alkohola kao o najstarijem i

najraširenijem sredstvu ovisnosti, tj. legalnoj, kućnoj ili narodnoj drogi. Pivo (alkohol) je u

zapadnoj kulturi toliko rašireno i prihvaćeno da je postalo dio svakodnevnice. Pivo nosi

etiketu prehrambenog proizvoda. Pijenjem alkohola mijenja se raspoloženje, osjećanje i

ponašanje čovjeka, dakle, alkohol djeluje kao opojno sredstvo (opće prihvaćeno opojno

sredstvo).

22 SLAVKO SAKOMAN, Obitelj i prevencija ovisnosti, SysPrint, Zagreb, 2002., str. 7.23 J. MIHALJEVIĆ, Ovisnost o drogi i alkoholu - bolest, liječenje, prevencija, str. 10.24 J. MIHALJEVIĆ, Ovisnost o drogi i alkoholu - bolest, liječenje, prevencija, str. 41.

10

Alkohol je adiktivan. Kod osobe koja redovito pije alkohol nakon

nekog vremena razvija se psihička i tjelesna ovisnost. Simptomi

ovisnosti su kompulzivno pijenje, nesposobnost ograničavanja količine

pića i alkoholna amnezija ( gubitak pamćenjao dogaðajima u pijanom

stanju).

Alkohol dospijeva preko krvi u sve dijelove tijela i oštećuje pojedine

organe i organske sustave. Organske komplikacije javljaju se kao

kronična upala jednjaka i želuca, masna infiltracija i ciroza jetre,

degeneracija pankreasa, arterijska hipertonija, srčana insuficijencija,

polineuropatija i encefalopatija. Psihički poremećaji javljaju se kao

delirium tremens, alkoholna halucinoza, Korzakovljeva psihoza,

alkoholičarska ljubomora i alkoholičarska demencija.

Svi znaju da prevelika doza tableta unesena u tijelo može biti smrtonosna. Alkohol

jednako djeluje. Osoba koja je prekomjerno popila može prestati disati i zaspati zauvijek.

Kombinacija tableta za spavanje i alkohola još je opasnija i može dovesti do sasvim

nepredvidivog djelovanja.25

Ipak, u radu na prevenciji ovisnosti ljude je lakše uvjeriti u štetno djelovanje

ilegalnih droga nego u štetu koju izaziva prekomjerno pijenje alkoholnih pića, iako uporaba

alkohola višestruko premašuje štetu izazvanu zlouporabom tzv. ilegalnih drogi. Ne postoje

alkoholna pića koja nisu štetna, a stupanj njihove štetnosti ovisi o količini i koncentraciji

alkohola koji sadrže. 26 Pravilo: Manja količina alkohola, manje šteti organizmu, a veća više

šteti

25 NEVENKA BLAŽIĆ-ČOP, Put u život bez ovisnosti o drogama - priručnik za roditelje i učitelje, Genesis, Zagreb, 2003., str. 17.

26 D. UVODIĆ-ĐURIĆ, Mladi i alkohol, str. 3-4.

11

3. UZROK OVISNOSTI

Uzimanje psihoaktivnih sredstava kao što su duhan, alkohol, droge, psihoaktivni

lijekovi i sl. ogroman broj ljudi koristi kao najjednostavniji i najefikasniji način brzog

stvaranja osjećaja ugode ili zbog ublažavanja, izbjegavanja i prolaznog uklanjanja neugode,

što je osobito često u stanjima psihičke napetosti, frustriranosti, nesanice, bolova i

depresije. Problem konzumacije je opijata je to što mnogi ljudi ne odvagnu njihovu korist i

štetu.

Već je spomenuto to da svako sredstvo koje dovodi do promjene u doživljavanju

sebe samog i okoline, u raspoloženju i ponašanju, izaziva ovisnost i negativne tjelesne,

psihološke i društvene posljedice. Problem koji se javlja je utjecaj roditelja ovisnika ili

općenito nezdrave okoline na dijete. Kako će se dijete ponašati u takvoj situaciji ovisi o

načinu na koji smo ga odgojili i kakav smo mu primjer pokazali svojim vlastitim

ponašanjem.

Mnoga djeca su odmalena morala živjeti u zadimljenim prostorima jer roditelji

puše, koliko ih je samo izloženo teškim frustracijama, nemiru, neredu zbog poremećenog

ponašanja alkoholiziranih roditelja, koliko djece promatra kako roditelj guta tablete za

umirenje.27 Sve navedene stvari profesor Sakoman spominje u svojoj knjizi Obitelj i

prevencija ovisnosti. Zamjerio sam se profesoru Sakomanu jer težište krivice namjerno ili

nenamjerno stavlja na roditelje. Mnogi roditelji nisu uvijek bili pušači, alkoholičari i

„tankih živaca“, mnogo je tomu pridonio i prošli rat, koji je prekinuo kontinuitet njihove

sreće („blaženi socijalizam“ i solidarnost koja je izgubljena), koji mnogo utjecao na naše

roditelje, branitelje (PTSP) koji su proživjeli sve i svašta, obične ljude koji su doživjeli

osobne tragedije. Tu su i frustracije zbog ekonomske nestabilnosti u zemlji, izrabljivanje od

strane poslodavaca, nesigurnost, stalni porast kriminala (korumpirana vlast?), neimaština,

bijeda, itd. za što naši roditelji uglavnom nisu krivi. Volio bi da mi netko kaže kako ostati

normalan? Koja je to gumica koja može izbrisati prošlost, neugodnosti, patnju, nakupljene

27 S. SAKOMAN, Obitelj i prevencija ovisnosti, str. 7-8.

12

frustracije i dr., a da čovjek ne mora „betonirati“ s 5 piva da bi zaboravio svakodnevnicu

odnosno to koliko je jadan? Nimalo me ne čudi to što su djeca do ulaska u tinejdžersku dob

umorna od života zbog kaosa uzrokovanog vanjskim faktorima koji imaju za posljedicu

stalne svađe, verbalne, pa i fizičke sukobe između njihovih roditelja, a kad čovjek svlada

umor od života odnosno od svakodnevnice, prisiljen je naći ključ od „vrata sreće“ (alkohol,

duhan, droga itd.).

Prema njemačkom autoru T. Bernhardu, čovjek današnjice se boji

samostalno kreirati svoje slobodno vrijeme jer je “izmanipuliran u svom

radnom vremenu i zbog toga se gubi u slobodnom vremenu, nema svoj

izbor…” (Bernhard T., 2002, 76) Prema profesoru Zlatku Miliši i Mladenu

Mavaru jedan od problema mladih je višak dosade i manjak ambicija.

Najjednostavnije je manipulirati mladima kada oni preferiraju

hedonističku orijentaciju i vrijednosnu matricu oslobađanjem od rada.

Sociološki aspekt analize otkriva da dokoličarenje postaje proizvod

masovne kulture, dok se slobodno vrijeme ne ograničava samo na taj

segment kulture. S druge strane, odnos prema radu implicira i jednak

odnos prema slobodnom vremenu i njegovoj drugoj dimenziji -

dokoličarenju! Dakle, čovjekov položaj u radu, kao i njegov odnos prema

radu, determinira njegovo ponašanje i odnos prema slobodnom

vremenu. To ne znači i potpunu jednakost izražavanja u jednom i

drugom vremenu.

Ovisnici o teškim drogama, značajno važnijim procjenjuju

ekstrinzične radne vrijednosti: radno vrijeme, novac i socijalnu sigurnost;

a studenti i maturanti (neovisnici) - realizaciju sposobnosti, postignuće i

altruizam (Z. Miliša, A. Proroković: 2000.). Odnos prema radu i korištenju

slobodnog vremena su indikatori i neizostavni čimbenici u odgoju,

prevenciji i moćni rizični čimbenici - oslobađanje od rada i/ili hedonizam

kao životni stil.28

28 ZLATKO MILIŠA, MLADEN MAVAR, Resocijalizacija i prevencija. U: Ovisnost, zlouporaba droga, rehabilitacija, resocijalizacija, smanjenje štete : Zbornik radova. Zagreb: 2006., str. 90.

13

Moralna kriza suvremene civilizacije, poremećen sustav i

odbacivanje tradicionalnih vrijednosti, životna filozofija „živi brzo, umiri

mlad“, kriza institucije braka i obitelji u kojoj roditelji suviše toga

podređuju materijalizmu odnosno stvarima za koje misle da su od

egzistencijalne važnosti i drugim bitnim, ustvari nebitnim stvarima kad

se uspoređuju s djecom.

Sve više ljudi živi pod pritiskom i stresom i uz osjećaj nesigurnosti

zbog poremećenih međuljudskih odnosa. Zbog toga su ljudi sve više

napeti, neurotični i depresivni. Sve to povećava potražnju za psihoaktivnim

sredstvima.29 Čini se da smo prisiljeni sami naći formulu kojom ćemo olakšati život sebi,

svojoj obitelji, i način na koji ćemo zaštiti sebe i svoju obitelj od negativnih vanjskih

utjecaja ali i nas samih. Jedna od najtežih ovisnosti je alkoholzam. Alkoholizam je kronična

ovisnost o alkoholnim pićima.Manifestira se kroz snažnu želju za pićem, gubitkom kontrole

prilikom pića, simptomima fizičkog odvikavanja i povećanom tolerancijom na alkohol.

Ovisnost o alkoholu je težak psihički poremećaj, jer dolazi do patološkog procesa,

koji mijenja način na koji mozak funkcionira.Alkoholizam na duži rok uzrokuje cijeli niz

ozbiljnih zdravstvenih problema kao što su ciroza jetre, trovanje alkoholom, srčane bolesti,

bubrežne bolesti kao i cijeli niz psihičkih poremećaja od kojih je najpoznatija

Korsakovljeva psihoza.30

Kod djece majki-alkoholičarki je zabilježen cijeli niz malformacija, u daleko češćem

slučaju, nego kod djece čije su majke bile ovisne o teškim opojnim drogama.Brojne su i

posredne posljedice alkoholizma u obliku prometnih i nesreća na radu, odnosno povećane

stope kriminaliteta s obzirom, da je učestala konzumacija alkohola jedan od važnih

kriminogenih faktora.Iako je konzumacija alkoholnih pića dio kulture skoro svakog

ljudskog društva, tek s pojavom industrijske revolucije se alkoholizam počeo shvaćati kao

ozbiljan zdravstveni, odnosno društveni problem.

29 S. SAKOMAN, Obitelj i prevencija ovisnosti, str. 12.30 V. Hudolin, Alkoholizam, str. 3231 V. Hudolin,, Istina o alkoholu i alkoholizmu, str. 17

14

To je potaklo stvaranje trezvenjačkih pokreta, koji su u nekim slučajevima od vlada

ishodile cijeli niz zakonskih i drugih mjera za suzbijanje alkoholizma, od kojih je

najpoznatija prohibicija u SAD-u.31

15

3.1. Prevencija ovisnosti

Iako je alkoholizam "postao" bolest ili poremećaj, u stvarnom svakodnevnom životu on

se smatra lijepo rečeno samo "stilom života" ništa više. Kroz povijest do danas oblikovao se

mentalitet u kojemu je pijenje nešto sasvim normalno, štoviše ljudsko je društvo izgradilo niz

običaja i navika te tako alkoholizam duboko ukorijenilo u svoju stvarnost kao običajnu pojavu, ne

vidjevši pritom kako prije tako i danas posljedice i stvarnu sliku, koju alkoholizam ostavlja za

sobom. Kažemo kako alkoholizam nije bolest pojedinca, već bolest obitelji, bolest društva.Danas

postoje dva zanimljiva vladajuća stava o alkoholizmu. 32

Jedan je liberalan prema pijenju, pijanstvu i alkoholizmu, a drugi osuđuje alkoholizam i

promovira takozvano "normalno pijenje" i "društveno prihvatljivo pijenje". Što opet s druge

strane dokazuje ukorijenjeni mentalitet, kako je pijenje "društveno prihvatljivo", ali tobože u

"granicama normale".

Najpoznatiji pristup liječenja u Hrvatskoj je Hudolinov kompleksni socijalno-psihijatrijski

postupak Zagrebačke škole alkohologije. Sastoji se od grupne psihoterapije, obiteljske terapije,

edukacije, terapijske zajednice, mogućega farmakološkog liječenja i kluba liječenih alkoholičara.

Postoji i razvijeni obiteljski pristup sastavljen od obiteljske terapije kroz duže vrijeme.

Alkoholizam se prije liječenja smatra dugotrajnim poremećajima pa tako i liječenje mora biti

dugotrajno, a najmanje 5 godina. Za sada su najbolje rezultate dali kombinacija raznih obiteljskih

terapija koje uključuju samu obitelj i "alkoholnu obitelj", edukacija, sustavi samopomoći i

uzajamne pomoći kao što je klub liječenih alkoholičara.

Djelotvorne su terapijske zajednice s više obitelji. Liječenje je bolničko (stacionarno ili

dnevno) i izvan bolničko (odlazak na terapije 2-3 puta tjedno).U liječenju alkoholizma se zna

upotrebljavati i disulfiram. Ako se s disulfiramom uzima alkohol dolazi do teških nuspojava

poput crvenila u licu, gušenja, lupanja srca, glavobolja, mučnina, povraćanje, vazodilatacija, pad

tlaka, a može doći i do smrtnih komplikacija. 33

___________________________________________

32 Vladimir Hudolin, Alkohološki priručnik, Medicinska naklada, Zagreb, 1991, str. 5.

33 Vladimir Hudolin, Klubovi liječenih alkoholičara, str. 25

16

3.2. Posljedice konzumiranja alkohola u Europi

Zemlje OECD-a koje su zabranile reklamiranje alkoholnih pića imaju 16 posto manju

konzumaciju alkohola i 23 posto niži broj prometnih nesreća, nego zemlje u kojima je

reklamiranje dopušteno. Istraživanje je pokazalo da samo pet minuta dodatnog gledanja

televizijskih reklama za alkoholna pića, znači dnevno povećanje unosa alkohola od pet grama! 

U Stockholmu je održana ministarska konferencija o alkoholu i mladima, koju je

organizirala Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Na njoj je jednoglasno prihvaćena

deklaracija koja, doduše, niti jednu zemlju članicu WHO-a ne obvezuje na konkretne korake u

zaustavljanju širenja upotrebe alkohola, ali donosi preporuke o akcijama koje bi mogle pomoći u

smanjivanju broja mladih ljudi, ogrezlih u ovisničko ponašanje. 

Alkohol se danas u Europi tretira kao psihoaktivna droga koja može izazvati ovisnost te

povećati mogućnost obolijevanja i umiranja. Konzumiranje alkohola, kao i teško opijanje,

povezuje s povećanim rizikom od nesreća, što uključuje prometne nezgode, namjerno nasilje

usmjereno prema sebi i drugima, samoubojstva, obiteljsko nasilje, zločin te uključivanje u

kriminalna ponašanja, poput pljački i silovanja. 

Alkoholni proizvodi odgovorni su za oko devet posto svih bolesti, koje su javljaju u

Europi. Šteta učinjena konzumacijom alkohola osobito je visoka u zemljama istočne Europe, a

odgovorna je za smanjenje očekivanog trajanja života. Između 40 i 60 posto svih smrti u

europskoj regiji povezuje se s namjernom ili nenamjernom ozljedom, koja je posljedica

konzumiranja alkohola. Alkohol ima i svoju ekonomsku cijenu: procjenjuje se da košta društvo

između dva i pet posto bruto nacionalnog dohotka. Pijenje mladih koštalo je pak SAD 1996.

godine gotovo 53 milijarde dolara. Drugo istraživanje pokazalo je da godišnji trošak

hospitalizacija povezanih s alkoholom u državi New Mexico iznosi 51 milijun dolara, dok

godišnji porezi na alkohol tamo iznose tek 35 milijuna dolara. 

Čak pet posto svih smrti mladih ljudi, između 15 i 29 godina, zabilježenih 1990. godine u

cijelome svijetu, pripisuje se alkoholu. U Europi, jedna od četvero smrti u grupi između 15 i 29

godina starosti povezuje se s alkoholom. U nekim dijelovima istočne Europe, omjer se povećava

na jednu od tri smrti. Sve zajedno, oko 55.000 mladih umrlo je 1990. godine zbog konzumiranja

alkohola. U cijelome svijetu, od ovisnosti o alkoholu pati čak 140 milijuna ljudi«, rekla je na

17

konferenciji direktorica WHO-a dr. Gro Harlem Brundtland. 

Direktorica WHO-a rekla je okupljenim ministrima, među kojima je bila i hrvatska

ministrica zdravstva prof. dr. Ana Stavljenić - Rukavina, da je očito kako prohibicija ne djeluje.

Treba, dakle, posegnuti za nekim drugim mjerama. Mjere koje ograničavaju pristup alkoholu

pokazale su se učinkovitima. Potrebno je povisiti dobnu granicu, koja omogućuje zakonski

pristup alkoholu, zatim ograničiti broj sati dnevno ili broj dana tjedno kada se alkohol može

kupiti, te odlučiti tko smije i gdje prodavati alkohol. Kampanje koje upozoravaju na opasnost

vožnje u alkoholiziranom stanju također su učinkovite. Restrikcije u reklamiranju također djeluju.

OECD zemlje koje su zabranile reklamiranje alkoholnih pića imaju 16 posto manju konzumaciju

alkohola i 23 posto niži broj prometnih nesreća, nego zemlje u kojima je reklamiranje dopušteno.

Istraživanje je pokazalo da samo pet minuta dodatnog gledanja televizijskih reklama za alkoholna

pića, znači dnevno povećanje unosa alkohola od pet grama! 

U posljednjih 10 do 15 godina svjedoci smo toga da su mladi postali najvažnija meta onih

koji reklamiraju alkoholna pića«, rekla je dr. Brundtland. Osobito su opasne one reklame u

kojima se mlade poziva da miješaju alkoholna pića s voćnim sokovima ili energetskim pićima, a

čije se reklame vežu uz mladenački način života, seks, sport i zabavu. Opasnost prijeti i od

zabava u disku, gdje se mlade poziva da popiju dva pića za cijenu jednoga ili gdje se cijelu večer

jeftinije prodaje neko žestoko alkoholno piće. Satelitska televizija dovela je pak reklame za

alkoholna pića čak i u zemlje u kojima su one desetljećima zabranjena (skandinavske zemlje) ili

gdje se ne smiju reklamirati žestoka pića, kao što je slučaj s Hrvatskom. 

3.3. Prepoznavanje ovisnosti u školi

Najbolji primjer dao nam je prof. Milivoj Miliša. U njegovom primjeru škola je napravila

sve što je bilo u njenoj moći kako bi pomogla dvojici učenika jednog IV. razreda koji su, kako se

kasnije ispostavilo, drogu prvi put probali na maturalnom putovanju.

Razrednik je uočio da se učenici čudno ponašaju te je uslijedio razgovor s ravnateljem i

školskim pedagogom. Jedan je mladić je pritom otkrio drugog te se utvrdilo da su obojica uzimali

18

drogu. Međutim, samo je jedan u razgovoru s ravnateljem to i priznao.

Ravnatelj je odmah pozvao roditelje, obavijestio ih što se događa i u zajedničkom

razgovoru s ravnateljem i roditeljima učenici su rekli da drogu smatraju nečim lošim, što je,

prema Milišinim riječima, dobar pokazatelj da su učenici na dobrom putu da prestanu

konzumirati drogu.

Učenici su sve češće izbjegavali nastavu i pale su im ocjene. Kad smo rekli roditeljima što

se događa, u oba je slučaja njima to bio prvi glas. U školu je došla i policija koja je odradila svoj

dio posla i s kojom dobro surađujemo, otkriva prof. Miliša dodajući da je problem IV. gimnazije

to što je smještena u naselju s mnogo dilera i narkomana. Što je prisutnost droge veća, raste i

rizik da je mladi počnu konzumirati.

Škola može mnogo napraviti da se što prije otkrije da učenik uzima drogu. Kako bi

nastavnici mogli na vrijeme uočiti da učenik ima taj problem, planiram tijekom drugog

polugodišta organizirati edukaciju profesora kroz seminare koje će voditi stručnjaci. Čim se

problem prepozna, odmah moramo reagirati i bez imalo milosti obavijestiti roditelje, rekao je

prof. Miliša, koji je i sâm pohađao seminar o drogi kojeg je za ravnatelje organiziralo

Ministarstva prosvjete i sporta Republike Hrvatske.

Što se tiče edukacije učenika o štetnosti zloporabe opojnih droga, u IV. gimnaziji već se

nekoliko godina provodi edukativni program pod vodstvom školskog pedagoga, profesorice

biologije i razrednika. Svake školske godine posvećuje se najmanje jedan sat razredne zajednice

upravo temama vezanim uz drogu. Uz pedagoga, učenicima je predavanja ponekad održe i

školski liječnik ovisno o školi i njezinom planu i programu.

 Poštujući rezultate mnogih istraživanja koja su pomogla odgovoriti na pitanje koji

čimbenici utječu na interes ljudi, posebice mladih, za uzimanje droge, došlo se i do odgovora što

bi trebalo učiniti da se potrošnja što je više moguće smanji. Ako već ne možemo ukloniti drogu,

potrebno je educirati ljude kako da prema onom što nas okružuje stvore razboriti odnos. Treba

kroz kontinuirano provođenje organiziranih preventivnih odgojno-obrazovnih programa naučiti

ljude, pogotovo mlade ljude - adolescente, o rizicima kojima se mogu izložiti ako započnu

iskušavati droge.

19

4. CENTRI ZA ODVIKAVANJE OD DROGE I OVISNOSTI - KOMUNE

Posljednji stup odbrane i suzbijanja droge i ovisnosti predstavljaju komune u koje ovisnici

odlaze na svoju ili incijativu svojih bližnjih.

Komune, zajednice ili udruge koje se bave prevencijom i izvanbolničkim tretmanom

bolesti ovisnosti obuhvaćaju djelovanje od tretmana osoba s početnim poremećajima u ponašanju

do stručnog terapijskog rada s ovisnicima kroz programe odvikavanja, savjetodavnog rada i

terapijske zajednice.

U okviru programa vrši se psihosocijalna rehabilitacija ovisnika i resocijalizacije

rehabilitiranih ovisnika uz paralelan rad s članovima njihovih obitelji. Stručni tim zadužen za

provođenje trebao bi biti sastavljen od posebno educiranih terapeuta od kojih su polovica

stručnjaci (psiholozi, socijalni radnici, radni terapeuti, liječnik, soc. pedagog, sociolog, pravnik),

a druga polovica uspješno rehabilitirani i resocijalizirani bivši ovisnici. Posao liječenja ovisnika

od neprocjenjive je koristi za društvo, posebice zbog smanjenja širenja droge na zdravu mladež i

smanjenja drugih oblika kriminala koji počinju neliječeni ovisnici, ali i radi smanjenja širenja B i

C hepatitisa, HIV infekcije, uništavanja obitelji...

Uloga liječnika obiteljske medicine u liječenju ovisnosti je značajna jer je liječnik prva

osoba u zdravstvenom sustavu kojoj se ovisnik obraća za pomoć, a zatim i glavni nositelj

provođenja metadonskog programa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Osnovni principi u

organizaciji i provođenju tretmana ovisnika su maksimalna individualizacija pristupa i

omogućavanje dostupnosti programa, razvoj mehanizma aktivnog pristupa, prilagodba ciljeva

tretmana realnim očekivanjima, mogućnost provođenja jednog od programa detoksikacije

(program uz primjenu opijatskih agonista ili program bez primijene istih), provođenje programa

održavanja i spore redukcije metadona, mogućnost specifičnih psihoterapijskih postupaka

(obiteljska terapija, reintegracija, potpora separaciji i osamostaljenju) te standardizacija

postupaka detoksikacije u bolničkim i izvanbolničkim programima po najboljim načelima struke.

Kako bi liječnik najbolje funkcionirao u toj ulozi, potrebno mu je omogućiti kvalitetnu edukaciju

i intenzivnu suradnju sa psihijatrima i centrima za prevenciju i liječenje ovisnosti da bi na taj

načni liječenje ovisnika postalo njihova rutinska aktivnost.

20

Kako sada stvari stoje, na osnovi rezultata ankete koju je Ured za suzbijanje zlouporabe

opojnih droga proveo, stopa ovisnika registriranih u primarnoj zdravstvenoj zaštiti na 100.000

stanovnika u Hrvatskoj iznosi 34,81, a stopa ovisnika u metadonskom programu također u

primarnoj zdravstvenoj zaštiti na 100.000 stanovnika je 17,59. Stopa liječenih ovisnika je među

najnižima u Europi.

ZAKLJUČAK

Mladi su ogledalo odraslih, a problem je u tome što odrasli u tome “ogledalu“ ne žele

vidjeti sebe i svoje greške. Oni žive u društvu krize - koju nisu izazvali, društvu rizika - kojeg

nisu proizveli, već upravo oni postaju žrtve društva krize i društva rizika. Istraživanja pokazuju

kako ovisnost među mladima je sve zastupljenija. Sve je to posljedica činjenice da Država nema

vizije za mlade! Nezainteresirani za probleme i potrebe mladih su: ministarstava znanosti i

obrazovanja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti, pravosuđa, ministarstvo kulture, policije, te

zdravstva i socijalne skrbi. Ipak najbolja poruka mladima je - jedina prava prevencija ovisnosti je

neuzimanje spomenutih.

21

LITERATURA

DRAGO PLEČKO, Droge - Bič novog doba, K - 2, Samobor, 1997.

JOZO MIHALJEVIĆ, Ovisnost o drogi i alkoholu - bolest, liječenje, prevencija, Matica Hrvatska

Livno - Mladež HDZ-a BiH, Livno, 2003.

ERICH FROMM, Umijeće ljubavi,

SKUPINA AUTORA, Psihologija - udžbemik za gimnazije, Školska knjiga, Zagreb, 1998.,

DIANA UVODIĆ-ĐURIĆ, Mladi i alkohol, Autonomni centar, Čakovec, 2007.

PIERRE MIQUEL, Rimljani - povijest ljudskog roda, Sv. 2, Založba mladinska knjiga, Ljubljana,

1989.

LOUIS-RENE NOUGIER, Vikinzi - povijest ljudskog roda, Sv. 5, Založba mladinska knjiga,

Ljubljana, 1990.

NEVENKA BLAŽIĆ-ČOP, Put u život bez ovisnosti o drogama - priručnik za roditelje i učitelje,

Genesis, Zagreb, 2003.

VLADIMIR HUDOLIN, Alkohološki priručnik, Medicinska naklada, Zagreb, 1991.

ZLATKO MILIŠA, MLADEN MAVAR, Resocijalizacija i prevencija. U: Ovisnost, zlouporaba droga,

rehabilitacija, resocijalizacija, smanjenje štete : Zbornik radova. Zagreb: 2006.

http://anksioznost123.blog.hr, Ovisnost o drogama, (15. 11. 2011.).

http://www.amoic.hr, Ovisnost o drogi, (15. 11. 2011.).

22

23