Osnovi evropskog privatnog prava - Pomoćni materijal za pripremu ispita II

8/13/2019 Osnovi evropskog privatnog prava - Pomoni materijal za pripremu ispita II

1/35

WWW.EPRAVO.BA

1. OPE KARAKTERISTIKE BARBARSKIH ZBORNIKA RIMSKOG PRAVA

Nezavisna, germanska plemena bila su brojano mnogo slabija od svojihromaniziranih podanika, te su im stoga rado preputala odravanje njihovihpostojeih pravnih ustanova. Germani su se drali principa personaliteta, to jest svoje

pravo su zadrali za sebe, ne nastojei ga nametati drugima. Oni napredniji od tihnaroda su osjeali potrebu da svoje plemensko pravo urade i u pisanom obliku.Znakovito je to to pravo nisu objavljivali na vlastitimjezicima, nego na latinskom,jeziku upravne vlasti i prava. Pri zapisivanju su se sluili galoromanskim pisarimakojima je bilo poznato pojmovlje rimskog prava i kojima bi bilo vrlo teko, sve i da suhtjeli ouvati sadraj zapisanih obiajnih pravila slobodnim od pravnotehnikogpojmovlja kojim su ga izrazili. U 5. i 6. st nastaju tzv.barbarski zbornici rimskog prava

kojima zapoinje druga povijest rimskog prava u Zapadnoj Europi.

Najznaajniji od njih su:

CODEX EURICI kojeg je vjerojatno oko 475. g objavio vizigotski kralj Eurik u oblikuedikta u stilu carskih konstitucija. Pri njegovoj izradi koriten je materijal izGregorijanovog, Hermogenijanovog i Teodozijevog kodeksa.

EDICTUM THEODORICI kojeg je objavio ostrogotski kralj Teodorik Veliki, proglaenje oko 500. g, pri ijoj izradi je osim materijala iz ve spomenutih kodeksa, koritenmaterijal iz Paulovih sentencija, Gajevih Institucija i Ulpijanove knjige o prokonzulskoj

slubi.LEX ROMANA BURGUNDIONUM kojeg je donio kralj Gundobad, oblikom je

usporediv s Teodorikovim ediktom, a i potjee iz istih izvora. LEX ROMANA VISIGOTHORUM kojeg je objavio vizigotski kralj Alarik II. 506.g za

svoje rimske podanike vjerojatno pokuavajui osigurati njihovu vjernostprednapadima Franaka koji u pak bili u savezu s Gundobadovima Burgunanima.Koriteni su isti izvori kao i u Teodorikovom ediktu i Lex Romana Burgundiounum.Kasnije e se primjenjivati na cijelom terioriju Galije i predstavljat najvaniji izvorrimskog prava u kraljevstvima nastalim na podruju nekadanjeg Zapadnog RimskogCarstva.

Dakle, pod rimskim pravom 6-11. st podrazumijeva se pravo zapisano u gore

navedenim zbornicima.

2. CODEX EURICI

Prvi poznati primjer barbarskog zakonodavstva u obliku edikta objavio je Eurik, kralj

Vizigota 466-484.g. Bio je objavljen vjerojatno oko 475.g. kada je Eurik uzeo ovlasti

koje su dotada pripadale rimskom prefektu Galije. Umjesto pisanog formuliranja

postojee vizigotske prakse u stilu obiajnih germanskih prava, Eurik je s velikaimasvojega kraljevstva formulirao taj zakonik u stilu carskih konstintucija. Svoje rimske

podanike je htio drati odvojene od Vizigota, pa je zabranio brak izmeu te dvijenarodnosne skupine. Ima , meutim, vie primjera izravnog utjecaja rimskog prava,npr klauzula kojom se zabranjuje podizanje tube za dogaaje koji su se zbili predvie od trideset godina. Rimskopravno naobraeni, redaktori Eurikova zakonika bili suskloni vidjeti rimsko pravo kao izraz opih naela koja trebaju leati u temelju pravasvih naroda. Tako su smatrali ispravnim i da mora postojati vremenska granica za


2/35

WWW.EPRAVO.BA

pokretanje procesa bilo koje privatne parnice, te su stoga uvrstili i odgovarajuerimsko pravilo u svoj zakonik.

3. EDICTUM THEODORICI

Teodorikov edikt, proglaen je oko 500.g. od Teodorika Velikog, ostrogotskog kralja uItaliji.On je iz politikih razloga drao primjerenim smatrati se namjesnikomistonorimskih careva u Konstantinopolu. Njegov edikt je bio namijenjen i za Rimljanei za Gote, ali mu je sadraj bio rimski.Premda to nije bilo izrijekom navedeno, izvoretog edikta ine slijedei tekstovi: Codex Theodosianus s dvjema prethodeimzbirkama carskog zakonodavstva, proiren s poslijeteodozijevskim novelama(novellae constitutiones), Paulove Sentencije (koje predstavljaju rani potklasini izbornjegovih kratkih pravnih miljenja) kao i Gajeve Institucije.

4. LEX ROMANA BURGUNDIONUM

Burgundski i vizigotski kraljevi u Galiji izdavali su za Rimljane na svojim podrujimaposebne zbirke pravnih propisa. Kraljevina Burgundija je bila iznova uspostavljena

junije idalje od prvobitnog mjesta naseljavanja na Rajni. Nalazila se na donekleranjivu poloaju, uklijetena izmeu Franaka na sjeveru, Vizigota na zapadu iOstrogota na istoku. Kralj Gundobad je donio dva zakona. Prvi s razliitim imenima,Lex Burgundionum, Lex Gundobada, Loi Gombette ili Knjiga konstitucija, bio je

odreen iskljuivo za Burgunane. Usporedno s njim doneen zakon Lex RomanaBurgundionum, oblikom je usporediv s Teodorikovim ediktom, a i potjee iz istihizvora.

5. LEX ROMANA VISIGOTHORUM

Meu zakonskim zbirkama sainjenim iz materijala rimskog prava najvei utjecaj jeimao Lex Romana Visigothorum koji je postao poznat pod imenom Breviarum Alarici

(Alarikov brevijar ili Vizigotski brevijar). Donio ga je vizigotski kralj Alarik II. 506.g za

svoje rimske podanike vjerojatno pokuavajuosigurati vjernost pred napadimaFranaka koji su pak bili u savezu s Gundobadovim Burgunima. Stvar je zavrila507.g porazom Vizigota i potom pripajanjem veine njihovog kraljevstva panjolskoj. Iu tom zakoniku su koriteni isti izvori kao i u Teodorikovom ediktu i Lex RomanaBurgundionum. Ali ovdje su izrijekom navedeni i koriteni su na opirniji nain. I ovdjese razlikuje lex, dravno zakonodavstvo od ius. U zakoniku se nalaze raznekonstitucije iz Teodozijevog kodeksa i poslijeteodozijevskih novela, zatim slijede

izvodi iz Paulovih Sentencija te Epitome Gai , nastao u Galiji saetak GajevihInstitucija. Preuzeti su osim toga izvadci iz oba kodeksa prije Teodozijeva vremena

koje se kao privatne a ne kao slubene zbirke tretiraju kao ius a ne kao lex. Postojijedan jedini ulomak iz Papinijana, uvrten vjerojatno zbog velike glasovitosti togpravnika. S iznimkom Epitome Gai, svaki dio zbirke je popraen tumaenjima(interpretationes) koja bitni sadraj teksta donose u jezgrovitoj i krepkoj latintini.

6. HISTORIJSKE OKOLNOSTI NASTANKA KOLE GLOSATORA


3/35

WWW.EPRAVO.BA

Ve u 10 i 11 st dolazi do promjene strukture feudalnog drutva zajedno s pojavomprvih embriona robnonovanih odnosa. Dolazi do razvoja gradova kao sreditaekonomskog, politikog i kulturnog ivota. Organizacija vlasti u tim gradovima imadosta elemenata ugledanja na organizaciju vlasti iz doba rimske republike.

Izabrani gradski magistrati npr nose naziv konzul i mandat im traje godinu dana.

Poinje osamostaljivanje gradova od svjetovnih i crkvenih feudalaca. Gradovi iresvoju vlast na susjedne teritorije, okolna seoska podruja pa ak i manje susjednegradove koji na taj nain prerastaju u komune odnosno postaju gradovi -drave.

Ekonomske i politike promjene prati i duhovni preporod. U najrazvijenim gradovimadolazi do tzv.rane renesanse. Obrazovanje prestaje biti monopol Crkve. Osnivaju se

elementarne kole po uzoru na kasnoantike kole. U tim kolama otkriva sezaostavtina antikog svijeta. Izuavaju se djelaAristotela, Platona, neoplatoniara iretora.

Dolazi do obrazovanja prvih stadija pravne kulture. Odvjetnici i biljenici poinjukoristiti neke elemente rimskog prava. Dolazi do upoznavanja s Justinijanovom

kodifikacijom iji se tekstovi nalaze u biblioteci. Ti tekstovi u to vrijeme su tekorazumljivi, pa za njihovo itanje prvenstveno interes pokazuju svenici. Javljaju seprve pravne kole. Kao prva najznaajnija pravna kola u 11 st se javlja kola uPaviji, prijestolnici langobardskog kraljevstva.

7. ZNAAJ PRAVNE KOLE U PAVIJI

Najvea kola za svjetovno pravo u 11 st bila je ona u Paviji, prijestolnici

langobardskog kraljevstva. Pravnici u Paviji bavili su se u prvom redu pravomlangobardskog kraljevstva, sabranim u Libri Papiensis (pavijska knjiga prava). To je

bila zbirka edikata langobardskih kraljeva i franakih kapitulara iz vremena prijefranakog osvajanja. Pri tumaenju tekstova, pavijski pravnici prvi put su upotrijebilimetodu stavljanja glosa po rubu tekstova. Glede pitanja sadraja, ti pravnici se dijeleu antiqui i moderni. Prvi su ostajali vjerni tradicionalnom shvaanju langobardskihtekstova, dok su se drugi isticali spremnou da se pozivaju na rimsko pravo kao naopenito, primjenjivo pravo u svrhu dopune i tumaenja langobardskog prava. Prilogtih modernih je bio Expositio ( Objanjenje), nastao oko 1070.g. Expositio se pozivana izvore koji su ve neko vrijeme bili dostupni u Italiji; Institucije, Kodeks i EpitomeJuliani. Sadri i devet citata iz Digesta.

Pavijski pravnici nisu obraali osobitu pozornost na Digeste jer im u prvom redu nijebilo do rimskog prava. Njih je vie zanimalo pravo langobardskog kraljevstva te im jecilj bio da suci i odvjetnici langobardskih sudova budu dobro pripremljeni za njihovu

zadau. Prepoznavalisu vrijednost Justinijanovih tekstova kao osnovu za usaivanjepravnikog naina miljenja ali nisu tumaili te tekstove za volju njihovog samogsadraja. Pravnikiargumenti u Digestama zanimali su ih manje od onoga to su urimskim izvorima mogli pokupiti o prirodi i svrsi prava openito. Expositio pokazujekako pravnike vie ne zanimaju jednostavni saeci tekstova ve oni te tekstove eleinterpretirati dubinski i temeljito. Tamo gdje bi slovo nekog teksta moglo dovesti do

nepravde, Expositio upuuje datreba pronai ratio legis, svrhu i smisao neke pravnenorme i tekst razumijeti u tom svjetlu.


4/35

WWW.EPRAVO.BA

8. METODE RADA GLOSATORA

Irnerius je prvi utemeljio podjelu na pravnu znanost i pravnu praksu. Irnerius je isprva

bio uitelj gramatike. Prouavanje pravnih tekstova je otpoeo objanjavanjem tekih

pojmova u njima. Nakon toga je preao na komentiranje cijelih odlomaka. Njegovaobjaenjenja su se isprva sastojala u napomenama smjetenim izmeu redaka tekstatzv interlinearnih glosa koje je stao iriti na rub tekstau obliku tzv marginalnih glosa.Koristio je jeziku metodu i formalno-logiku metodu indukcije i dedukcije. Irnerius jetako bio prvi od skupine uenjaka u Bologni koje su zbog njihove karakteristinemetode objanjavanje tekstova nazivali glosatori.

Uobiajeno je bilo gledite da pravo pripada etici jer ima posla s ljudskimponaanjem. Ali sada se reklo da je to ispravno samo glede sadraja normi. to setie tumaenja rijei nekog teksta, pravo sainjava dio logike. Logika je proimala sva

tri umijea onog dijela tradicionalne naobrazbe poznatog kao trivium, naimedijelektiku, gramatiku i retoriku. Tehnikama razvijenim u koli za te discipline, posluilisu se u Bologni pravni uenjaci.

Glosatori su Justinijanove tekstove smatrali gotovo Svetim pismom i pripisivali ima

gotovo isti autoritet kao i Bibliji. Prihvaali su bez dvojbe Justinijanovo uvjeravanjekako ti tekstovi ne sadre nikakve proturjenosti, to ih onaj koji im otroumnopristupa ne bi mogao rijeiti. Uzimali su za gotovo da ta zbirka kao cjelina sadri sveto je potrebno kako bi se rijeio neki pravni problem.

Jedna od najveih potekoa s kojom su se glosatori morali suoiti je bio nedostatakkoherentnog rasporeda teksta. Iste pravne materije bile su obraene u Institucijamajednako kao u Digestama i Kodeksu, bez precizne meusobne usklaenosti. Usprkostome, bolonjski glosatori su ostavljali netaknutim tekst to ga je bio odobrio Justinijan.Dodavali su ipak meusobne uputnice svim tekstovima koji su se bavili nekomodreenom temom, objanjavali razlike i redali argumente za i protiv nekogkonkretnog ishoda. Njihovo dobro poznavanje cjeline teksta pokazuje injenica to susvaki ulomak teksta iz Corpus Iuris mogli citirati po njegovim prvim rijeima. Glosatorisu se sluili svim tehnikama dijalektike kako bi iz teksta izvukli njegovo pravoznaenje. Pritom je za njih svaki tekst tovie svaki zasebni izraz u tekstu onako kakoga je utvrdio car Justinijan imao jednak autoritet.

9. NEKA TEORIJSKA I PRAKTINA PITANJA KOJA RAZMATRAJU GLOSATORI

Aktivnost glostora odvija se u ambijentu opeg preporoda: ekonomskog, kulturnog ipolitikog. Zbog toga oni trae odgovore na brojna pitanja, poev od opih filozofskihpa do sasvim konkretnih, nametnutih tadanjim prilikama. Na pitanje o mjestu prava uopoj shemi znanja uobiajeno je gledite bilo da pravo pripada etici jer ima posla sljudskim ponaanjem. Sada se meutim reklo da je to ispravno samo glede sadrajanormi. to se tie tumaenja rijei nekog teksta, pravo sainjava dio logike. Logika jeproimala sva tri umijea onog dijela tradicionalne naobrazbe poznatog kao trivium,

naime dijalektike, retorike i gramatike.


5/35

WWW.EPRAVO.BA

Vodili su rasprave o tome ta je tumaenje prava u sutini i to se pod timepodrazumijeva. Bulgarus je Justinijanove zakone samo se po sebi smatrao

pravednima i pravinima, te je drao da je zadaa tumaenja u odnosu na svaki tekstpronai ratio legis, smisao neke pravne norme.U tumaenju se moe primjeniti svakitekst koji se odnosi na isti predmet. Martinus je bio uvjeren da se svaka po njenom

znaenju, jednoznana norma pri njenom izdvojenom promatranju u odreenojmjerimoe modificirati u svrhu postizanja pravinosti. Stoga se u tumaenju nekog tekstamoe upotrijebiti svaki tekst koji bi mogao osvijetliti odnosni problem. Glosatori se nisu zaustavili samo na prostom tumaenju pronaenih tekstova, jer tonije bio njihov pravi cilj. Njihova vizija prava podrazumijevala je njihovu primjenu. Imali

su priliku upotrijebiti ih u praksi jer su obavljali sudske i odvjetnike poslove u svojimkomunama.

Od vremena krunidbe Karla Velikog za cara Rimljana, 800.g u Europi je prisutna

ideja o obnovi rimske Imperije, renovatio Imperii Romani jer je drava Karla Velikog

pokrivala dobar dio nekadanje rimske Imperije.U vezi s idejom o obnovi Imperije postavilo se pitanje ta je osnova i gdje su granicecarske vlasti. Glosatori su u prvoj knjizi Digesta pronali Ulpijanov fragment u kojemstoji da snagu zakona ima sve to se princepsu svidi to je posljedica injenice danarod svoja ovlatenjaprenosi na cara. Polazei od tog istog teksta Placentinusizvodi zakljuak da osnove carske vlasti treba vidjeti u injenici da je car zastupniknaroda.

Kada je rije o granici carske vlasti glosatori nemaju jedinstveno miljenje. Irnerius,Rogerius i Placentinus kau da narodu nakon prijenosa ne ostaje nikakva vlast.

Bulgarus, Azo i Hugo tvrde da narod uvijek ima mogunost da povrati jedan dio vlasti,pa je za njih kao i za Accursiusa, populus nosilac javnih ovlatenja i subjektsuvereniteta.

Glosatori su suglasni da je car ovlaten donostiti zakone, ali smatraju da morapotovati odreenu proceduru. Car po njima nije osloboen obaveze potivanjazakona jer nije legibus absolutus, kao to je to bio princeps u Rimu. Zbog toga, podolasku na vlast treba poloiti zakletvu da e potovati zakone, pa i one koje samdonese.

Jedno od osjetljivijih pitanja bilo je i o carevim svojinskim ovlatenjima. Martinu je carna svim dobrima svojim podanika imao vlast kao sopstvenik, dok je Bulgarusu to

samo vlast radi zatite izricanja pravde.O odnosu dvije vlasti, papinske i carske, nisu raspravljali samo kanonisti. Glosatori su

usvojili dualistiku koncepciju po kojoj i papa i car imaju najviu vlast , svaki u svojojdomeni. Papa u duhovnim stvarima, a car u svjetovnim. Accursius izriito kae da sepapa ne smije mijeati u svjetovne, a car u duhovne stvari.

to se tie problematike rata, glosatori razvijaju institut da je rat ius gentium, daklenije prirodno pravo i ne odgovovara prirodnom stanju odnosa meu ljudima . Glosatorisu izgradili doktrinu o pravinom ratu, o zakonitoj upotrebi sile i time postavljaju jedan

od temelja dananjeg meunarodnog ratnog prava.


6/35

WWW.EPRAVO.BA

Drugi temelj je u crkvenoj doktrini, u djelu sv. Augustina. Po njemu dato obeanjeobavezuje i kada koristi neprijatelju. Elaboracije ideje o pravninom ratu (bellumiustum) glosatori su nali u rimskim tekstovima. Za rimske pravnike pravian je onajrat koji se vodi s ciljem obrane ili s ciljem traenja zadovoljenja zbog pretrpljene tete.Glosatori postavljaju pitanje postoji li pravian rat izvan ovih sluajeva. Accursieva

Glossa smatra pravinim ratom samo onaj obrambeni. Naelo privatnog prava da sepostignuti dogovori moraju potovati, pacta sunt servanda, oni proteu na sluajevekada su sporazumi zakljueni po javnopravnoj osnovi radi postizanja mira.

10. TIPOVI DJELA KOJE SU STVARALI GLOSATORI

Iz glosiranja pojedinih tekstova razvili su se razliiti tipovi pravnike literature. Saecisadraja pojednih naslova iz Digesta ili Kodeksa narasli su do summae sadrajacijelih dijelova Corpus Iuris, osobito Kodeksa i Institucija. Zbirka glosa koja je materijal

pojedinih naslova (titulus) Justinijanove kompilacije obuhvaala na opseniji nain od

summae je apparatus. Tekst koji je osobito bio primjeren toj vrsti obrade je posljednjinaslov Digesta koji je obuhvaao u obliku openitih maksima preko 200 pravila.Glosatori su osobito voljeli distinctiones, klasifikacije s mnogo podjela i potpodjela

koje su kadkad pojanjavali tabelama. Bilo je i zbirki koje su sabrale meusobnosuprostavljena miljenja o konkretnim pitanjima (dissensiones dominorum) zatimquestiones zbirke prijepornih pitanja s argumentima za svako zastupano shvaanje stekstovima u njihovu potvrdu a obino i neko rijeenje sluaja (solutio).Bassianusov uenik Azo uzeo je na sebe zadau usustaviti ve podrobno razraenerasprave ranijih narataja glosatora o pojedinim pravnim sluajevima. NjegovaSumma Justinijanova Kodeksa imat e golem utjecaj i smatrat e se

nenadomjestivom u pravnoj praksi. Jedna izreka glasi: Bez Aza ne idi u Palazzo(palau suda). Izmeu 1220 i 1240 njegov uenik Accursius sabrat e pravna uenja ishvaanja cijele kole glosatora sastavivi time djelo poznato kao Glossa ordinariakoja je odmjenila sve ranije komenatare, bila esto prepisivana i kasnije tiskanazajedno s izvornim tekstovima propisa.

Objavljivanje Accursieve Glosse oznaava kraj rada kole glosatore i vie se nitanije novo moglo otkriti primjenom jezike metode i formalno-logike metode uJustinijanovim tekstovima.

11. NAJZNAAJNIJI PREDSTAVNICI GLOSATORSKE KOLE

Irneriusa je slijedio narataj etvorice doktora; Bulgarus, Martinus, Iacobus i Hugood kojih su se najvie isticali Bulgarus i Martinus. Bulgarus je davao ton u Bologni,gdje je bio poznat kao zlatousti, dok je Martinu bio miliji slobodniji pristup tekstovima.

Bulgarus je Justinijanove zakone same po sebi smatrao pravednima i pravinima, teje drao da je zadaa tumaenja, u odnosu na svaki tekst pronai ratio legis, svrhuneke odreene pravne norme. Martinus je bio uvjeren da se svaka, po njenomznaenju, jednoznana norma pri njenom izdvojenom promatranju moe modificirati usvrhu postizanja pravinosti. Stoga se pri tumaenju nekog teksta moe primjenitisvaki tekst koji bi mogao osvijetliti odnosni problem.

elnik Bolonjske kole nakon Bulgarusa bio je njegov uenik, Johannes Bassianus

koji je znatno usavrio metodu interpretacije tekstova. Njegov uenik Azo uzeo je nasebe zadau usustaviti ve podrobno razraene rasprave ranijih narataja g losatora


7/35

WWW.EPRAVO.BA

o pojedinim pravnim sluajevima. Njegova Summa Justinijanovog Kodeksa imat egolemi utjecaj i smatrat e se nenadomjestivom u pravnoj praksi. Jedna izreka glasi:BEZ AZA NE IDI U PALAZZO ( palau suda). Azov uenik Accursius e izmeu 1220i 1240 sabrati sva pravna uenja i shvaanja cijele kole glosatora rimskog prava,sastavivi time djelo poznato kao Glossa ordinaria koje sadri 96 ooo zasebnih glosa,

te je odmjenila sve ranije komentare, bila esto prepisivana i kasnije tiskana zajednos izvornim tekstovima propisa.

12. MOS DOCENDI ITALICUS I MOS DOCENDI GALLICUS

Bartolus, Cinin uenik i profesor u Perugi i Pisi, je uveo novu metodu rada mosdocendi Italicus koja je u narednim vijekovima bila toliko cjenjena da je vladalo

miljenje da nitko ne moe biti pravnik ako ga ne slijedi (nemo iurista nisi Bartolista).Smatra se osnivaen nauke o meunarodnom privatnom pravu.

Baldus je bio Bartolusov uenik. Napisao je komentar Justinijanove kodifikacije i bioje veliki poznavalac kanonskog prava. Predavao je u Perugi, Pisi, Paviji i Firenzi.

Njegov i Bartolusov opus smatra se za pisani razum (ratio scripta) i kao takav je

ugraen u ope pravo Europe. Budui da su postglosatori izuavali i komentiraliAccursievu Glossu, njihov rad se nadovezuje na kolu glosatora.

Dok su se glosatori zadovoljavali pronalaenjem opih pravnih pravila brocardica uJustinijanovoj kodifikaciji, postglosatori polazei od rimskih tekstova nastoje da stvorenova opa pravna pravila i definicije kojih u kodifikaciji nije bilo. Oni se oslobaajukazuistikog tumaenja prava, te tako Bartolus formulira sljedea pravna pravila:

a) Postupak u graanskim sporovima treba se voditi u skladu sa pravilima sudakojem je podnjeta tuba

b) Forma ugovora mora biti u skladu s pravilima mjesta u kojem je ugovor sainjenc) Ispunjenje ugovorne obaveze mora biti u skladu s pravilima mjesta u kojem

obaveza treba biti ispunjena

1518-1522 talijanski humanista A. Alciato je poduavao u Avignonu i uveo novumetodu u Francuskoj te su je za razliku od tradicionalne bartolistike metode mositalicus ( talijanski nain) stali nazivati mos gallicus ( galski, francuski nain). 1544.Duarenus je obrazloio taj novi pristup u traktatu O poduavanju i uenju prava

(Epistola de ratione docendi discendique iuris)

13. POSTGLOSATORI (KOMENTATORI): NAJVANIJI PREDSTAVNICI I DJELA

Drugu polovicu 13 st i naredna dva vijeka obiljeio je rad kole postglosatora.Pravnici koji pripadaju ovoj koli vie ne izuavaju izvorni tekst Justinijanovekodifikacije, ve djela glosatora, prije svega Accursievu Glossu. Zbog toga tonajee komenatiraju djela svojih prethodnika nazvani su jo i komentatorima. Uitelji prava iz Orleansa su dijelove Corpus Iurisa objanjavali vrlo tono slijedeipritom vrlo paljivo izvorni redoslijed tekstova. Svoj materijal nisu ni pokuavali urediti

sustavno. Rezultate njihovog nauavanja donio je u Italiju Cino de Pistoia. Bio jeplemikog porijekla, prijatelj Dantea, a karijeru je dijelio izmeu dravne slube i


8/35

WWW.EPRAVO.BA

uiteljske karijere. Glavno mu je djelo bio iscrpan komentar Kodeksa pod utjecajemJacoba de Ravanisa.

Njegov uenik Bartolus je uveo novu metodu mos docendi Italicus koja je u narednimvijekovima postala toliko cijenjena da je vladalo miljenje da nitko ne moe biti

pravnik ako ga ne slijedi (nemo iurista nisi Bartolista). Osim radova o posebnimtemama, napisao je iscrpne komentare uza sve dijelove Corpus Iuris Civilis koji su u

prvim tiskanim izdanjima ispunili nita manje od devet svezaka in folio. Istina je da suse njegova djela preteito sastojala od citata njegovih prethodnika. Ali je on u tomeuvijek dodavao neto svoje, redovito bi probio ravni put kroz ikaru ranijih prijepora inalazio praktino rijeenje. Bartolus i njegovi sljedbenici suu tekstovima nastojalipronai norme koje bi bile primjerene drutvu kasnog srednjeg vijeka a ipak imaleautoritet carskog prava.

Jedno od vanijih pitanja kojim su se bavili postglosatori je bio odnos gradova i

carske vlasti. Bartolus je uvidio da u stvarnosti mnogi gradovi ne podlijeu ni na kojinain caru premda je striktno po pravu on bio dominus mundi. Puanstvo talijanskihgradova nije nad sobom priznavalo nikakvu nadreenu vlast. Gradovi su donosilistatute koji su odgovarali njihovoj volji. Iz toga je Bartolus zakljuio da oni posjedujuimperium koji im unutar njihova vlastita podruja daje istu onu vlast koja caru pripadaopenito.

Njegov uenik Baldus de Ubaldis bio je dominantna figura 14 st. Komentirao jerimsko, kanonsko i feudalno pravo. Doveo je do savrenstva consilium, struno pravno miljenje, vrstu pravne literature kojom su se raspravljala pravna pitanja

potekla iz nekog konkretnog sluaja. Tim tipom pravnike literature bila je dovrenaprilagodba rimskog prava potrebama vremena.

14. KOLA ELEGANTNE JURISPRUDENCIJE-POKRET HUMANIZMA

U 14 st javlja se u Sjevernoj Italiji, a u slijedeem vijeku iri se po cijeloj Europi jedannovi pokret-humanizam. Humanistikimislioci naputaju dotada prevladavajuicrkveni pogled na svijet. Propovijedaju da je ovjek mjera svih stvari i nastoj e otkritivrijednosti koje su mu primjerene.

U tom nastojanju okreu se antikoj zaostavtini i iznova je prouavaju. Kritike ifiloloke analize nije bila poteena ni rimska pravna zaostavtina.

U 15 st talijanski humanisti ve znaju da u Digestama ima mnogo greaka. Smatrajuda su Justinijanovi kompilatori unosei izmjene pokvarili klasine tekstove.Najutjecajniji pravnik te prve faze humanizma bio je Talijan A. Alciato. 1518-1522

Alciato je poduavao u Avignonu i uveo novu metodu u Francuskoj te su je za razlikuod tradicionalne bartolistike metode mos italicu ( talijanski nain) stali nazivati mosgallicus ( galski, francuski nain). 1544. Duarenus je obrazloio taj novi pristup utraktatu O poduavanju i uenju prava (Epistola de ratione docendi discendique iuris).

U 16 st vodeu ulogu u izuavanju rimskog prava vie nemaju profesori u Italiji, ve

oni na francuskim univerzitetima. Dolaze do zakljuka da je pravo u kodifikaciji plodhistorijskog saznanja (razvoja). Kad su postali svjesni te injenice nastavljaju da


9/35

WWW.EPRAVO.BA

izuavaju pravo na sistematski nain, kao jednu cjelinu, ali u njegovoj razvojnojhistorijskoj perspektivi. Tako se zaslugom ove kole u Buru javlja historija prava kaoposebno podruje historijske nauke.

Najvei kritiar tekstova bio je Jacques Cujas koji je prvi poeo istraivati interpolacije

u Digestama.

Profesori humanisti iz Bura dali su veliki doprinos nauci graanskog prava. Smatralisu da u izuavanju prava i zakljucima treba ii od opeg ka posebnom, a da priizlaganju pravo treba prikazati kao sistem logiko povezanih materija, kreui se odonoga to je zajedniko i blisko ka onome to je posebno.

Kako su u okviru Justinijanove kodifikacije samo Institucije imale sistem izlaganja

materije koji je odgovarao nainu razmiljanja profesora u Buru, a uz to su polazileod ovjeka, oni su taj institucionalni model uz neke izmjene prihvatili. U ovom periodukada rimski pravnici upotrebljavaju termin isu civile, oni uglavnom misle na privatno

pravo koje je dato u 49 od 50 knjiga Digesta.

Francuski romanista Donellus je u svom djelu izloio ius privatum tj pravo kojedodjeljuje pojedincu sve ono to mu pripada u razliitim situacijama. Iz toga sezakljuuje da on privatno pravo promatra kao sustav subjektivnih prava. Po njemucivilno pravo najprije utvruje to pojedincu pripada, a zatim odreuje procesualnasredstva kojima on ta prava ostvaruje. On prihvaa institucionalni sustav u kojem setube izlau na kraju nastavnog programa rimskog prava. Smatrao je da su Rimljanipod pojmom actio podrazumijevali sudski postupak.

Privatna prava je podijelio na ona prava koja pojedincu zaista pripadaju i na ona

prava koja se pojedincu duguju. U prvoj grupi su pravo na ivot, slobodu.... i pravakoja pojedinac ostvaruje nad stvarima.

Analizirajui sadraj stvarnih prava Donellus je prvi uveo kategoriju iura in re alienaodnosno kategoriju stvarnih prava na tuim stvarima.U kategoriju prava koja seduguju pojedincu Donellus navodi potraivanje iz obveznog odnosa.

Ovaj naunik je prvi izvrio podjelu na materijalno pravo i graanski postupak.Njegova sistematizacija prava je predstavljala novi doprinos jaanju pravnogpozitivizma, stvarajui tako pravila koja do tada nisu bila sadrana u Justinijanovojkodifikaciji.

Istaknuti predstavnik ove kole bio je i Gotofred koje je 1594 prvi objavio sve dijeloveJustinijanove kodifikacije koja se od tada oznaava terminim CORPUS IURISCIVILIS.

15. NAJZNAAJNIJI PREDSTAVNICI HUMANIZMA I NJIHOVA DJELA

Humanist Poliziano je usporeivao "Florentinu" s jednim tiskanim izdanjem Digesta.Pri svretku Digestum Vetus pribiljeio je da je usporedbu do tog mjesta obavio19.7.1490. est tjedana poslije je dovrio i cijelu usporedbu. Time je stvorio predobukako je Florentina bila arhetip tekstualne predaje Digesta pa je prema tome najbolji

onaj tekst koji se zasnivao na njoj.


10/35

WWW.EPRAVO.BA

Prvi humanistikipravnici koji su se javili polovicom 16 st, usredotoili su se na to datekstove oslobode od glosa i komentara koji su ih progutali. Francuz Guillaume Bude

u djelu "Biljeke uz Pandekte" iz 1508, iako je bio pravnik vie je zanimanja pokazaoza neobine izraze koji se javljaju u Digestama i za podatke to ih daju o ivotu uantici nego za samo pravo. Njegov njemaki suvremenik Ulrich Zasi, gradski pisar i

profesor na sveuilitu u Breisgau, nazvao je starije komentare golemom puzavicomkoja se pripila oko teksta. Ipak ga je zanimalo pravniko znaenje. U Lucubrationes(Nona djela) iz 1518 naglasak je stavio na otkrivanju izvornog znaenjaJustinijanovih tekstova.

Najutjecajniji pravnik te prve faze humanizma je bio Talijan Andrea Alciato. 1518 je

objavio tri kratka djela od kojih su najvei uspjeh postigla Paradoxa u kojima iznosiprigovore protiv ope uvrijeenih miljenja. Postavio je sebi zadau povezato studijprava s humanistikim studijama. 1518-1522 Alciato je poduavao u Avignonu i uveonovu metodu u Francuskoj te su je za razliku od tradicionalne bartolistike metode

mos italicu ( talijanski nain) stali nazivati mos gallicus ( galski, francuski nain).1544. Duarenus je obrazloio taj novi pristup u traktatu O poduavanju i uenju prava(Epistola de ratione docendi discendique iuris).

Humanistiki pravnici su htjeli opet oivjeti Justinijanov izvorni zakon i okrenuti senepatvorenoj rijei tekstova. Prvi humanisti meu pravnicima trudili su se okopoboljanja tekstova. 1533. Lelio Torelli je u suradnji sa panjolskim uenjakomAntoniom Augustinom, objavio izdanje Digesta koje se zasnivalo na firentinskom

rukopisu.

Najvei humanistiki tekstovni kritiar bio je Jacques Cujas koji je priznavao vanost"Florentine" ali je takoer vidio da se ni onaj najbolji rukopis ne smije jednostavnoropski slijediti. Treba uzeti u obzir do kakvih pravnikih zakljuaka vodi odreenavrsta itanja te pod svim okolnostima ispitati moe li rimski pravnik o kojem je rije,doista neto takvo i napisati. Za Cujasa je to znailo da se tekst "Florentine" moraodmjeriti onime to se zove ratio iuris ili svima naelima koja lee u temelju nekepravne norme. Kako bi se to uspjeno moglo provesti, potrebno je imatienciklopedijsko znanje i glede tekstova Corpus Iuris i glede humanistikih studijaantike literatureopenito. Njegova djela se i danas citiraju kako pomono sredtsvopri tumaenju Justinijanovih pravnih tekstova.

Ispunjavajui svoju zadau oslobaanja rimskog prava od oneienja glosatora ikomentatora, humanisti su ustanovili da tekstovi Justinijanova zakonodavsta ne

sadre samo bizantsko pravo 6 st nego i pravo iz 2 i 3 st, vremena velikih pravnika izijih djela su potjecali ulomci uvrteni u Digesta. To vrijeme su smatrali klasinimvremenom rimskog prava.

1515. Francuz Aymar Du Rivail objavio je "Povijest rimskog i papinskog prava". U

sreditu svoje knjige postavio je najtoniji pregled "podrijetlaprava" u Digestama te jepokuao rekonstruirati i sadraj Zakonika XII ploa.Humanisti su ustanovili da je pravo ovisilo o stanju rimskog drutva te se s mijenama

drutva i ono samo mijenjalo. Shvatili su da su na pravo nekog odreenog razdobljauvijek utjecali politiki odnosi.


11/35

WWW.EPRAVO.BA

Naglaavanjem povezanosti izmeu rimskog prava i antikog rimskog drutva,humanisti su naposljetku doveli u pitanje i pretenziju rimskog prava na univerzalno

vaenje. Najznaajniji zastupnik takve misli bio je Francois Hotman. On je tvrdio da jejavno pravo svake zemlje nuno povezano s oblikom vladavine, naglaivi timeponajprije razlikovanje izmeu javnog i privatnog prava.

U knjizi Franaka Galija iz 1573 zastupao je gledite kako je Francuska njegovavremena rezultat franakih, a ne rimskih ustanova te da su Franci bili germanskinarod koji nije doao u doticaj s rimskim pravom.

16.ANTIKE I SREDNJOVJEKOVNE IDEJE O PRIRODNOM PRAVU

Ideja da pravo proizlazi iz sutine prirode zboge ega je ono zajedniko svim ljudimaje veoma stara. Jo je Aristotel ukazivao da ono to je pravedno po prirodi, nije uvijekpravedno i sa stanovita prava. Stoika filozofska kola je dosta panje posveivalapitanju prirodnog prava pod kojim je razumijevala pravo koje je u skladu sa

ovjekovim razumom.

Antiki Rimljani su preuzeli niz grkih filozofskih ideja pa razmatranja i napomene oprirodnom pravu nalazimo i u njihovim tekstovima. Najira filozofska razmatranja oovom pitanju nalazimo u filozofsko-teoretskom dijelu stvaralakog opusa Marka TulijaCicerona, dok saznanja o prirodnom pravu od strane rimskih pravnika nalazimo u

Justinijanovoj kodifikaciji. Klasini pravnik Ulpijan kae da je prirodno pravo onopravo koje je priroda podarila svim ivim biima.

Justinijanovi kompilatori diskretno povezuju prirodno pravo sa Bogom, usporeujui

zakone u zajednicama graana sa prirodnim pravom. U prvoj knjizi JustinijanovihInstitucija se kae: " Ali prirodni zakoni ustanovljeni nekom boanskom providnoukoji su kod svih naroda bez razlike primjenjeni ostaju uvijek potvreni i nepromjenjivi".Srednjovjekovni kranski mislioci takoer povezuju prirodno pravo sa Bogom.Poznati teolog Toma Akvinski pie da postoji nepromjenjivo pravo boanskog razumau koje zbog njegove savrenosti ovjek svojim razumom moe samo djelominoproniknuti. Prirodno pravo po njemu sadri ona pravila nepromjenjivog boanskogprava koja je ovjek u stanju da izrazi. Budui da ovjek posredstvom prirodnogprava bolje upoznaje Boga i njegovo pozitivno pravo koje stvara, sam ovjek treba bitiodreena vrsta primjene prirodnog prava. Svoja filozoska naela crpio je iz Aristotela.Toma Akvinski je u svojim analizama kao uzore uzimao Cicerona i Ulpijana.

Meutim, ve u 13 st meu crkvenim misliocima javljaju se neke druge ideje.panjolskiteolog Suarez tvrdi da obvezujua snaga prirodnog prava je veim dijelomutemeljena na razumu nego na boijoj volji. Ali i on je zamjetio da ono to zapovijedarazum, moe ve prema okolnostima biti razliito.

17. NASTANAK MODERNE KOLE PRIRODNOG PRAVA

Moderna kola prirodnog prava je nastala u Holandiji, a njenim osnivaem smatra seHugo Grotius. Pojava ove kole bau Holandiji i ne predstavlja neku sluajnost.Kopnena i pomorska trgovina dovele su do razvoja holandskih gradova i opeg

kulturnog napretka. Nova graanska klasa je prihvatila racionalistiku filozofiju i imalaje potrebe za razvijenim pravom. U holandskom gradu Leidenu je 1575 g osnovano


12/35

WWW.EPRAVO.BA

prvo sveuilite sjeverne Nizozemske. Na tom sveuilitu je pravni fakultet zauzimaovrlo vano mjesto. Kasnije su i druge vane pokrajine osnovale sveuilita s pravnimfakultetima. Pravo novih drava bilo je velikim dijelom kreacija nizozemskih, posebnoleidenskih profesora, a tako i sudska praksa vrhovnih sudova pokrajine, u prvome

redu za Hooge Rad (Visoko vijee) pokrajine Holandije. Svojom sintezom pravne

znanosti i sudske prakse Nizozemska je u 17 st zauzela vodee mjesto u Europi naisti nain kao to je to u 16 st uinila Francuska.

18. HUGO GROTIUS I NJEGOVO DJELO

Najznaajniji uenik pravnog fakulteta uLeidenu bio je Hugo Grotius koji je otpoeostudij u 11 godini ivota. Premda nije neposredno sluao Donellusova predavanja, nanjega je sigurno utjecao njegov nauk. Svoj studij dovrio je u Orleansu gdje jepromoviran u doktora. Zbog toga jer je zapeo u neki teoloki prijepor s politikimposljedicama, pao je u zatvor. Tamo je iskoristio prisilnu dokolicu i napisao na

nizozemskom jeziku uvod u pravo pokrajine Holandije tiskan 1631 g. U tom djeluprikazuje holandsko pravo kao samostalni pravni sustav. Sainio je amalgamgermanskog obiajnog prava, rimskog prava i novijeg zakonskog prava.

Po uzoru na Donellusa obradio je samo materijalno, ne i procesno pravo. Kako bi

ipak ostao uz trodiobu Institucija, pravo je podijelo na osobe, stvari i obvezne odnose.

1625. u Parizu je objavio djelo " Tri knjige o pravu rata i mira" u kojem je vrstopostavio meunarodno pravo na temelj prirodnog prava koje je htio izvesti samo izovjekove naravi i u punoj neovisnosti od rimskog prava. Pravila prirodnog prava semogu izvesti na dva naina a priori, isto pojmovno, logikim izvoenjem iz osnovnih

naela ili a posteriori, iskustveno, motrenjem pravila to ih u praksi svi civiliziraninarodi primjenjuju na isti nain. Jer ako se neka norma posvuda priznaje kao pravo,to je jasan dokaz da ona svoju osnovu ima u prirodnom, svim ljudima zajednikomrazumu. Pritom se esto ispostavilo da su se norme prirodnog razuma tonopoklapale s pravilima Justinijanovog prava ili barem s onime to se iz njegovihtekstova dalo izvesti.

Grotiusov prikaz upravo vrvi ukazivanjem na tekstove rimskog prava koji se citiraju u

potporu normama to ih on navodi kao prirodno pravo. Naglaavao je kako to pravonije dano od Boga, jer bi ono vrijedilo i kada Boga ne bi bilo ili kada se Bog ne bi

brinuo o ljudskim stvarima. Na taj nain su se rimska pravila o prisvajanju niije stvariprotegla na osvajanje novih zemalja, a rimsko ugovorno pravo na meunarodneugovore. Prirodno pravo se prikazivalo kao produbljenje ili ispunjenje rimskog ius

civile. To pravo nije sva obeanja dralo obvezujuima, ali je u prirodnom pravusvako ozbiljno obeanje zasnivalo obvezu. Stoga se jednom sklopljeni ugovorimoraju i odrati. Maksima je glasila: pacta sunt servanda (sporazuma se morapridravati).

19. NAJVANIJE PRAVNE IZREKE IZ PEDESETE KNJIGE DIGESTA U TITULUSU DEDIVERSIS IURIS ANTIQUI

U ovaj titulus su Justinijanovi kompilatori unijeli izreke klasinih rimskih pravnika kojesu po njima sadravale opa pravna pravila. Profesori u Leidenu su te izreke veoma


13/35

WWW.EPRAVO.BA

uvaavali zato to su putem njih dokazivali da je pravo racionalna tvorevina. Smatralisu da ove izreke sadre ope aksiome koje ne treba dokazivati i iz kojih se logikimrazmiljanjem mogu izvui detaljnija pravila.

1) U zakljuenim poslovima jedan je kvalitet kauzekod maloumnih, a drugi kod

onih koji mogu sklapati poslove2) U skladu je sa prirodom da onome kome pripadaju koristi, pripadnu i tereti te

stvari

3) Ono to je nae ne moe se bez naeg injenja pren ijeti na drugoga4) to je od poetka nedozvoljeno, ne moe se osnaiti protekom vremena5) Nitko ne moe prenijeti na drugoga vie prava nego to ih on sam ima6) Nikada se ne smatra da zlonamjerno postupa onaj koji koristi svoje pravo

7) Savjesnost i potenje ne doputaju da se dva puta isto zahtijeva 8) Pri jednakom pravnom osnovu dralac treba biti jai9) Nitko ne moe svojom nedozvoljenom radnjom popraviti svoj poloaj

10) Onaj koji je stekao odlukom suca smatra se savjesnim draocem11) Ne smatra se da trpi tetu onaj koji tetu trpi zbog vlastite krivice12) Po prirodnom pravu pravino je da se nitko ne uini bogatijim na osnovi

nanoenja tete drugome iprotupravno

20. FAZA ZRELOG PRIRODNOG PRAVA

G.W. Leibniz bio je matematiar, pravnik i filozof. U svom djelu " Nova metodanauavanja i prouavanja pravne znanosti" zalagao se da da bi jedan prirodni sustavralambe prava mogao biti samo onaj geometrijski. Morao bi polaziti od vrhovnih

istina, te iz njih povlaiti neposredne zakljuke te tako napredujui od zakljuka odzakljuka, doi do jednog istog logikog sustava. Po njegovom miljenju, konkretnarjeenja rimskih pravnika bila su po svoj svojoj razumnosti nenadmaiva. Ipak,Justinijanovo zakonodavstvo je trpjelo od cijelog niza nedostataka jer sadri mnogotoga suvinoga, ali i praznina, nejasnih odlomaka i nesreenih pravila. Stoga jeposvetio mnogo truda, ne bi li sastavio Corpus iuris reconcinnatum, tj popravljeni

Corpus Iuris, u kojem bi tekstove trebalo rasporediti iznova na nain koji bi vieodgovarao logici.

Na dijelove Justinijanova teksta gledalo se kadto i kao na opevaee spoznaje kojesu primjenjive i izvan prava. Sam Leibniz rado citira takve reenice posebno u sklopurasprave o etici. U predgovoru svog djela " Kodeks prava naroda" kae : " Pravo jejedna udoredna mogunost, a obaveza je udoredna nunost. Pod udorednim,meutim, razumijem ono to kod nekog dobrog ovjeka odgovara naravi. Jer kao toje umjesno rekao neki rimski pravnik, trebamo vjerovati kako ne moemo poinitineto to je protivno dobrim obiajima. "

Pravnik na kojeg se Leibniz poziva bio je Papinijan kojeg je imperator Karakala

pozvao nakon to je ubio svog brata da opravda njegov zloin to je Papinijan odbio .Svoje ustrajavanje na moralnim principima platio je glavom. Poznata je njegova

izreka da je vei grijeh opravdati zloin nego ga uiniti.


14/35

WWW.EPRAVO.BA

Istovjetnost moralne filozofije i prirodnog prava potvrivao je i SamuelPufendorf, anjegovo postavljanje na prvu katedru za " Prirodno pravo i pravo naroda" filozofskog

fakulteta u Heidelbergu 1661 g oznailo je datum slubenog priznanja prirodnogprava kao zasebne discipline.

Pufendorf je ustrajao na specifino kranskom obiljeju prirodnog prava i stoga je

pomakao teite s prirodnog prava na prirodne dunosti. Pufendorf je naao svoj uzoru Ciceronovu tekstu o dunostima, DE OFICIIS. Njegovo glavno djelo jesveobuhvatan pregled prirodnog prava po naslovom De iure naturae et gentium. Jovei utjecaj izvrio je svojom kratkom i openito razumljivom knjigom " O dunostimaovjeka i graanina po prirodnom zakonu" iz 1673. Tim djelom Pufendor naputaprovjerenu shemu Institucija i predstavlja materiju u novom rasporedu, zadravajuitemeljne rimskopravne pojmove.

Pufendorf je svoj pregled otpoeo dunostima ovjeka kao takvoga, te utvrdio kako jeBog stvorio ovjeka kao drutveno i razumno bie te mu dao prirodno pravo, kojega

su osnovne zapovijedi ljubav prema Bogu i blinjemu, to je svoj izraz nalo uEvanelju. Stoga ljudi imaju tri osnovne dunosti: prema Bogu, sebi i drugim ljudima.Te dunosti ine vrhovna naela.

Najvanija ovjeka dunost u odnosu na druge ljude jest obveza, koja nastaje tako dase drugome ovjeku daje obeanje. Iz toga slijede dunosti glede vlasnitva drugihosoba i ugovora koji se tiu vlasnitva, u prvome redukupoprodaje. Dunosti to ihovjek ima kao graanina nadaju se iz raznih skupina kojima on pripada, poevi odkune zajednice pa sve do drave. Odnosi koji proizlaze iz kune zajednice su odnosimua i ene, roditelja i djece, kao i gospodara i sluge.

Francuski pravnik Jean Domat je prirodnopravno uenje primjenio na podrujegraanskog prava u svom djelu "Graanski zakoni u njihovom prirodnom poretku".Privatno pravo po njemu se temelji na dva osnovna principa. Prvo princip: drugoga ne

povrijediti. Drugi princip: svakome treba dati ino to mu pripada. Te principe jepreuzeo iz prve knjige Digesta, iz poznatog Ulpijanovog fragmenta. Ovo su naelakoja prethode pravu: asno ivjeti, drugoga ne povrijediti i svakome dati ono to mupripada.

Naputajui institucionalnu shemu podjele prava na personae, res i actiones, Domatprivatno pravo izlae na slijedei nain:1) Vrste lica i stvari

2) Obveze

3) Nasljeivanje

On je logiki povezivao materiju, vrio je uopavanja onoga to je u Justinijanovojkodifikaciji kazuistikom metodom bilo podijeljeno na razliite pravne institute, pa je uokviru obveza i nasljednog prava odstupio od rasporeda materije u Justinijanovim

Institucijama.

Ovakvim pristupom graanskom pravu Domat je sauvao mnotvo instituta ikategorija rimskog prava, ali je doveo u pitanje institucionalni sustav podjele prava.

U prvoj polovici 18 st javljaju se nove varijante prirodnopravnog uenja. Premaliberalnom misliocu Christianu Tomasiusu prirodno pravo ne sadri boanske


15/35

WWW.EPRAVO.BA

elemente, dok njemaki filozof imatematiar Christian Wolff konstruira sustavprirodnog prava koji se sastoji iz niza moralnih dunosti. U osnovi sustava su opemoralne dunosti, a sve ostalo se iz njih izvlai logikom metodom.

Francuski filozof Montesquie u svom poznatom djelu "Duh zakona" izlae novi pogled

na prirodno pravo. On prirodne zakone vidi kao nune odnose koji proizlaze iz prirodestvari, dok su ljudski zakoni posljedica primjene razuma.

Kako se priroda stvari razlikuje od drutva, tako i prirodni zakoni koje stvaraju ljudinemaju univerzalni ve relativni karakteri. Uvjetovani su razliitim faktorima npr klima,privreda, religija,tradicija... svi ovi faktori u svojoj cjelokupnosti predstavljaju duh

zakona odreenog drutva koje zakonodavac ni u kom sluaju ne smije predvidjeti.

21. LEIBNIZ I NJEGOVO DJELO

G.W. Leibniz bio je matematiar, pravnik i filozof. U svom djelu " Nova metoda

nauavanja i prouavanja pravne znanosti" zalagao se da da bi jedan prirodni sustavralambe prava mogao biti samo onaj geometrijski. Morao bi polaziti od vrhovnihistina, te iz njih povlaiti neposredne zakljuke te tako napredujui od zakljuka odzakljuka, doi do jednog istog logikog sustava. Po njegovom miljenju, konkretnarjeenja rimskih pravnika bila su po svoj svojoj razumnosti nenadmaiva. Ipak,Justinijanovo zakonodavstvo je trpjelo od cijelog niza nedostataka jer sadri mnogotoga suvinoga, ali i praznina, nejasnih odlomaka i nesreenih pravila. Stoga jeposvetio mnogo truda, ne bi li sastavio Corpus iuris reconcinnatum, tj popravljeni

Corpus Iuris, u kojem bi tekstove trebalo rasporediti iznova na nain koji bi vieodgovarao logici.

Na dijelove Justinijanova teksta gledalo se kadto i kao na opevaee spoznaje kojesu primjenjive i izvan prava. Sam Leibniz rado citira takve reenice posebno u sklopurasprave o etici. U predgovoru svog djela " Kodeks prava naroda" kae : " Pravo jejedna udoredna mogunost, a obaveza je udoredna nunost. Pod udorednim,meutim, razumijem ono to kod nekog dobrog ovjeka odgovara naravi. Jer kao toje umjesno rekao neki rimski pravnik, trebamo vjerovati kako ne moemo poinitineto to je protivno dobrim obiajima. "

Pravnik na kojeg se Leibniz poziva bio je Papinijan kojeg je imperator Karakala

pozvao nakon to je ubio svog brata da opravda njegov zloin to je Papinijan odbio .Svoje ustrajavanje na moralnim princpima platio je glavom. Poznata je njegova

izreka da je vei grijeh opravdati zloin nego ga uiniti.

22. PUFENDORF I NJEGOVO DJELO

Istovjetnost moralne filozofije i prirodnog prava potvrivao je i SamuelPufendorf, anjegovo postavljanje na prvu katedru za " Prirodno pravo i pravo naroda" filozofskog

fakulteta u Heidelbergu 1661 g oznailo je datum slubenog priznanja prirodnogprava kao zasebne discipline.

Pufendorf je ustrajao na specifino kranskom obiljeju prirodnog prava i stoga je

pomakao teite s prirodnog prava na prirodne dunosti. Pufendorf je naao svoj uzoru Ciceronovu tekstu o dunostima, DE OFICIIS. Njegovo glavno djelo je


16/35

WWW.EPRAVO.BA

sveobuhvatan pregled prirodnog prava po naslovom De iure naturae et gentium. Jovei utjecaj izvrio je svojom kratkom i openito razumljivom knjigom " O dunostimaovjeka i graanina po prirodnom zakonu" iz 1673. Tim djelom Pufendor naputaprovjerenu shemu Institucija i predstavlja materiju u novom rasporedu, zadravajuitemeljne rimskopravne pojmove.

Pufendorf je svoj pregled otpoeo dunostima ovjeka kao takvoga, te utvrdio kako jeBog stvorio ovjeka kao drutveno i razumno bie te mu dao prirodno pravo, kojegasu osnovne zapovijedi ljubav prema Bogu i blinjemu, to je svoj izraz nalo uEvanelju. Stoga ljudi imaju tri osnovne dunosti: prema Bogu, sebi i drugim ljudima.Te dunosti ine vrhovna naela.

Najvanija ovjeka dunost u odnosu na druge ljude jest obveza, koja nastaje tako dase drugome ovjeku daje obeanje. Iz toga slijede dunosti glede vlasnitva drugihosoba i ugovora koji se tiu vlasnitva, u prvome redu kupoprodaje. Dunosti to ih

ovjek ima kao graanina nadaju se iz raznih skupina kojima on pripada, poevi odkune zajednice pa sve do drave. Odnosi koji proizlaze iz kune zajednice su odnosimua i ene, roditelja i djece, kao i gospodara i sluge.

23. HISTORIJSKOPRAVNA KOLA:HISTORIJSKI USLOVI NJENOG NASTANKA

Za razliku od Holandije, Francuske i Engleske u njemakim dravicama 17 i 18 st nijebilo uvjeta za znatno irenje prirodnopravnog uenja. Naime, u tom periodu egzistiraoko 300 njemakih drava. Ne postoji graanska klasa koja bi nosila tu ideju, afeudalni odnosi i velika dravnopravna rascjepkanost raalisu pravni partikularizam

koji je bio nespojiv s idejom o univerzalnom pravu.

Uenje prirodnopravne kole o univerzalnom i nepromjenjivom pravu u Njemakojnije bilo prihvaeno i zbog toga to se smatralo da iza njega stoji Napoleonovimperijalni ekspanzionizam. Napoleon je svoj Code civil donijet pod utjecajem

prirodnog prava nametao pokorenim zemljama, izmeu ostalog i njemakim dravatzv Rajnskog saveza.

1814. Napoleon je abdicirao, te iste godine njemaki pravnik Thibaut voenpatriotskim ubjeenjimai uvjerenjem da je kodificiranje korisno u djelu " O potrebiopeg graanskog prava za Njemaku" pozvao njemake pravnike da kodificirajugraansko pravo te da se putem zajednikog graanskog zakonika pravno ujedinesve njemake drave kako bi se postigliistovjetni rezultati koji su ostvareni uFrancuskoj donoenjem Code civil. Toj ideji se otro suprostavio Savigny i njemakapravna kola koju je on utemeljio. Njezin manifest je polemiki spis " O pozivu naegavremena zakonodavstvu i pravnoj znanosti" to ga je 1814 objavio Savigny.

24. FRIEDRICH KARL VON SAVIGNY: NJEGOVA DJELA I POGLED NA PROBLEM

KODIFICIRANJA PRAVA

Savigny je utemeljio njemaku historijsku kolu iji je manifest bio polemiki spis " O

pozivu naega vremena zakonodavstvu i pravnoj znanosti" to ga je 1814. objavioSavigny. Taj spis bio je odgovor na zahtjev njemakog pravnika Thibauta glede


17/35

WWW.EPRAVO.BA

stvaranja zajednikog graanskog zakonika za sve njemake drave emu seSavigny otro suprostavio.

Po Savignyjevu shvaanju pravo je plod tradicijei etosa nekog konkretnog drutva.Po tom uenju, ustanove svakog naroda poput jezika i prava zrcale karakter tog

naroda pa ih stoga treba mijenjati kako se mijenja i samo drutvo. Savigny je smatraoda je zakonodavstvo i previe tupo orue za daljnji razvoj prava. Taj se razvoj naranijim stupnjevima razvoja nekog drutva temeljio na obiajima i praksi, kako bipotom, u nekom razvijenijem drutvu, postao zadaom rasprave meu pravnicima.Zakonodavstvu je jedino primjereno ono srednje razdoblje, u kojem je maksimalni

udio naroda u stvaranju prava u suglasnosti s visokom razinom isto tehnikoga,strunoga znanja, koje meutim ne lei u rukama zakonodavca nego u rukamapravne znanosti. Ali upravo zbog toga takvo razdoblje nema potrebu za kodifikacijom.

Savignyjev model razvoja pava je bio oito poopenje odreenog pogleda na rimski

pravnu povijest, po kojem republikansko pravo nije bilo jo dovoljno razvijeno,justinijansko pravo je bilo rezultat jednog drutva u opadanju, a pravo klasinog dobapoistovjeeno s vremenom drutvene zrelosti.Savigny je previao sve dokaze opostojanju prijepora meu klasinim pravnicima i zastupao gledite da su bili nesklonisvakoj polemici, pa njihova djela ukazuju manje na njihovu osobnost od drugih

podruja pravne literature. Njihov nain rada posjeduje gotovo matematikusigurnost, tako su mogli uvoditi i nove ustanove, a da one stare ne bace preko

palube.

Savigny nije ni pokuavao svoj model evolucije prava proirivati na sva drutva, nego

se ograniio na ona "odlinija" meu njima. Ta kategorija, po njemu, meutim nijeobuhvaala samo Rimljane nego i Germane. Recepciju nije smatrao prekidom urazvoju prava nego posljedicom unutarnje nunosti. Drao je kako Njemaka u 16 stnije imala alternative recepciji rimskog prava. Rimsko pravo nije pravo vezano za

neku naciju nego nadnacionalno pravo na koje se jednako kao ni na religiju ili

knjievnost ne moe gledati kao na neki nacionalni posjed. Pojam nacionalnog dugato su ga izgradili njegovi sljedbenici imao je gotovo mistini karakter i u cijelosti jeodgovarao romantici ranog 19 st.

U 40-tim godinama 19 st povijesna kola se podjelila u dvije grane; germaniste koji surimsko pravo smatrali tuinskim pravom i romaniste pod vodstvom Savignya koji surimsko pravo nastojali oistiti od oneienja i istaiopa vaea naela sadrana urimskim tekstovima.

Osnovu za to stvorio je monumentalnim djelom " Povijest rimskog prava u srednjem

vijeku" gdje prikazuje preivljavanje rimskih pravnih tekstova u tamnim stoljeimaranog srednjeg vijeka i ponovni poetak njihova prouavanja u 12 st. Njegovim drugim djelom " Sustav modernog rimskog prava" pokazao je kako pravna

znanost treba ne biti samo povijesna nego i sistematska, tj da mora pokazati

unutranju koherentnost materijala sadranog u povijesnim izvorima rimskog prava.Prema njemu kodificiranje je mogue tek kad drutvo doe u progresivnu fazurazvoja, a ishitreno kodificiranje treba izbjegavati. Svako kodificiranje pretpostavlja

sutinsko razumijevanje i uvaavanje duha odreenog drutva.


18/35

WWW.EPRAVO.BA

25. SAVIGNYJEVO UENJE O NARODNOM DUHU

Po Savignyjevu shvaanju pravo je plod tradicije i etosa nekog konkretnog drutva.Po tom uenju, ustanove svakog naroda poput jezika i prava zrcale karakter tognaroda pa ih stoga treba mijenjati kako se mijenja i samo drutvo. Savigny jesmatrao

da je zakonodavstvo i previe tupo orue za daljnji razvoj prava. Taj se razvoj naranijim stupnjevima razvoja nekog drutva temeljio na obiajima i praksi, kako bipotom, u nekom razvijenijem drutvu, postao zadaom rasprave meu pravnicima.Zakonodavstvu je jedino primjereno ono srednje razdoblje, u kojem je maksimalni

udio naroda u stvaranju prava u suglasnosti s visokom razinom isto tehnikoga,strunoga znanja, koje meutim ne lei u rukama zakonodavca nego u rukamapravne znanosti. Ali upravo zbog toga takvo razdoblje nema potrebu za kodifikacijom.

Savignyjev model razvoja pava je bio oito poopenje odreenog pogleda na rimskipravnu povijest, po kojem republikansko pravo nije bilo jo dovoljno razvijeno,

justinijansko pravo je bilo rezultat jednog drutva u opadanju, a pravo klasinog dobapoistovjeeno s vremenom drutvene zrelosti. Savigny je previao sve dokaze opostojanju prijepora meu klasinim pravnicima i zastupao gledite da su bili nesklonisvakoj polemici, pa njihova djela ukazuju manje na njihovu osobnost od drugih

podruja pravne literature. Njihov nain rada posjeduje gotovo matematikusigurnost, tako su mogli uvoditi i nove ustanove, a da one stare ne bace preko

palube.

Savigny nije ni pokuavao svoj model evolucije prava proirivati na sva drutva, negose ograniio na ona "odlinija" meu njima. Ta kategorija, po njemu, meutim nijeobuhvaala samo Rimljane nego i Germane. Recepciju nije smatrao prekidom u

razvoju prava nego posljedicom unutarnje nunosti. Drao je kako Njemaka u 16 stnije imala alternative recepciji rimskog prava. Rimsko pravo nije pravo vezano zaneku naciju nego nadnacionalno pravo na koje se jednako kao ni na religiju ili

knjievnost ne moe gledati kao na neki nacionalni posjed. Pojam nacionalnog dugato su ga izgradili njegovi sljedbenici imao je gotovo mistini karakter i u cijelosti jeodgovarao romantici ranog 19 st.

26. PANDEKTNA PRAVNA NAUKA

Kodifikatorske snage u 19 st postaju sve jae i u Njemakoj. Zbog toga neki romanistiu drugoj polovici 19 st poinju na sistematski nain, dogmatskom metodom daprouavaju pravo sadrano u Justinijanovoj kodifijaciji.Njihov cilj je bio da izvuku iz tog prava rjeenja koja e iskoristiti prilikom izradegraanskog zakonika. Poto su najveu panju posveivali Digestana koje sudrugaije nazivali Pandekte, romanisti koji imaju ovakav pristup rimskom pravudobivaju naziv pandektisti.

Dva najznaajnija njemaka pandektista bili su Jhering i Windscheid. 1857. Jhering jepokrenuo Godinjak za dogmatiku dananjeg rimskog i njemakog privatnog prava"u kojem je objavio krajnje utjecajne tekstove koji su imali za cilj dokazati u kojoj mjeri

rimsko pravo moe posluiti za rijeavanje modernih problema.


19/35

WWW.EPRAVO.BA

Windscheid je postao glasovit po knjizi " Tuba u rimskom pravu". Izveo je dokaz daje pretor, predstavljajui rimsku dravu, odobravao tubu u svakom onom sluajukada je to bilo smisleno iz pravnopolitikih razloga.

Dostignua pravne znanosti Windscheid je u periodu 1862-1870 sabrao u

trosveanom djelu " Udbenik pandektnig prava". To djelo su usporeivali sAccursiusovom Glossom. Ono je na primjereni nain i s velikim autoritetom razradilorezultate pandektne znanosti do dobro ureenog i lako koristivog sustava. Utjecaj teknjige na sadraj Njemakog graanskogzakonika iz 1900 je bio neizmjeran.Svi pandektisti su na sistematski i dogmatski nain prouavali rimsko pravo, ali izanjihove djelantosti nije stajao neki jedinstveni filozofski pogled na pravo tako da

pandektistika ne predstavlja pravnu kolu u punom smislu te rijei.

27. SADRAJ POJMA USUS MODERNUS PANDECTARUM

Ponovna primjena Digesta u praksi trajala je sve do stupanja na snagu Njemakoggraanskog zakonika 1900 g i poznata je kao usus modernus pandectarum. Unoenje rimskih pravnih rjeenja u Njemakigraanski zakonik bilo je i posljedicatijesne povezanosti njemake pravne znanosti sa rimskim pravom i njenogtradicionalno velikog utjecaja na stvaranje prava. Graansko pravo je u njemakimzemljama prije svega pravniko pravo, a postalo je tako ba zahvaljujui rimskompravu.

Naime, primjenom opeg rimskog prava na njemakim prostorima lokalni sudovi supoeli da se suoavaju spravom koje nisu razumijevali i s kojim nisu mogli izai na

kraj. Suci na tim sudovima nisu imali pravno obrazovanje. Poznavali su lokalneobiaje, ali ne i rimsko pravo, pa se nisu snalazili u sofisticiranoj argumentacijiadvokata utemeljenoj na rimskom pravu. Traile su zato pomo od obrazovanihpravnika, posebno od profesora prava.

Takva praksa je bila u Carolini Karla V donesenoj 1532. ozakonjena. U tom zborniku

prava je bilo propisano da sudac koji nema pravno obrazovanje mora od najblieguniverziteta ili nekog drugog poznavaoca prava traiti miljenje kako treba rijeitisudski spor. Sudovi su fakultetima najee slali na razmatranje kompletan sudskispis.

Ova obraanja sudova bila su tako esta da je davanje ekspertnih miljenja preraslou najvaniju aktivnost pravnih fakulteta. Kako je miljenje fakulteta bilo obvezujue zasuca, pravna znanost je postala najznaajniji inilac u stvaranju sudske prakse. Uodnosu na zakonodavne aktivnosti centralnih organa to je ujedno znailo da jepravna znanost bila i najznaajniji stvaralac prava uope.Pravna znanost je u svojim analizama pravnih problema polazila od rimskih tekstova.

U njima je nalazila opa pravna pravila koja je zatim primjenjivala na konkretan sudskispor. Tradicionalni nain rijeavanja sporova na njemakim sudovimapodrazumijevao je prema tome primjenu opih pravnih pravila izvedenih iz rimskogprava, a ne primjenu prava ureenog zakonima jer takvih zakona uglavnom nije ni

bilo.


20/35

WWW.EPRAVO.BA

Unoenjem proienih rimskih pravnih pravilau njemaku kodifikaciju graanskogprava bilo je dakle sasvim su skladu sa pravnom tradicijom njemakih zemalja.Autoritet njemakepravne znanosti u vrijeme kodificiranja graanskog prava bio jeizuzetan. U tom vremenu ona je bila vodea u Europi. Bio je znaajan i struniautoritet ljudi koji su bili odabrani da rade na kodificiranju.

U taj posao su bili ukljueni i predstavnici romanistike struje koja se zalagala zarecepciju rimskih pravnih rjeenja i Windscheid najistaknutiji predstavnik pandektneznanosti.

28. JHERING I OSTALI ZNAAJNI PANDEKTISTI

Jhering je posjedovao fini smisao za ironiju i izrugivao se prevladavajuim obiljejimapandektne znanosti, koja je stavljala akcent samo na pravne pojmove bez obzira na

njihove pravne konzekvencije. U trosveanom remek djelu " Duh rimskog prava"kojega se prvi svezak bio pojavio 1852, pisao je: " ivot nije tu zbog pojmova, nego

su pojmovi tu zbog ivota". Prema Jheringovu gledanju, a protivno onome to sutvrdili znanstvenici prirodnog prava, rimsko pravo nije poivalo na moralnim naelimanego na gospodarskim nunostima. Osnovno naelo bila je "sebinost".

Jhering nije u potpunosti odbacivao misao da su temeljna svojstva odreenog narodasuodluujui imbenik u razvoju prava. Za njega je idealna osnova pravnog razvojabila stanovita ravnotea izmeu konzervativnih i naprednih snaga, koja jeomoguavala polagani i postojani razvoj prava. Kao primjer naroda kojima je uspjelopostii takvu ravnoteu navodio je antiki Rim i Englesku.Jhering nije htio priznati odluujui utjecaj pojma narodnoga duhana razvoj prava,

kako je to bila propagirala historijska kola. Prevlast rimskog prava uNjemakoj nijena smislen nain bila spojiva s jednim takvim pojmom. Karakter jednog naprednog naroda poput Rimljana, poivao je upravo na usvajanju tuih ideja i ustanova. To sevidi po primjeni pravila iz ius gentiuma kao dopunskog sredstva za ius civile. Iz toga je

Jhering zakljuio da se naprednost nekog prava ne pokazuje mjerom njegoveprilagodbe nacionalnom karakteru nego njegovom "univerzalnou".

1857. Jhering je pokrenuo Godinjak za dogmatiku dananjeg rimskog i njemakogprivatnog prava" u kojem je objavio krajnje utjecajne tekstove koji su imali za cilj

dokazati u kojoj mjeri rimsko pravo moe posluiti za rijeavanje modernih problema.Kao opu natuknicu u tom smislu, objavio je u prvom broju moto:" Kroz rimsko pravoprevladati rimsko pravo".

Windscheid je postao glasovit po knjizi " Tuba u rimskom pravu". Izveo je dokaz daje pretor, predstavljajui rimsku dravu, odobravao tubu u svakom onom sluajukada je to bilo smisleno iz pravnopolitikih razloga.Dostignua pravne znanosti Windscheid je u periodu 1862-1870 sabrao utrosveanom djelu " Udbenik pandektnig prava". To djelo su usporeivali sAccursiusovom Glossom. Ono je na primjereni nain i s velikim autoritetom razradilorezultate pandektne znanosti do dobro ureenog i lako koristivog sustava. Utjecaj teknjige na sadraj Njemakog graanskog zakonika iz 1900 je bio neizmjeran.

Osim njih, veliki doprinos su dali Arnzt, Denburg, Brinz i Brunz.


21/35

WWW.EPRAVO.BA

29. OBLICI RECEPCIJE RIMSKOG PRAVA U PRAKSI

Kada promatramo proces recepcije u praksi, dolazimo do sljedeih saznanja.Germanski narodi koji su osnovali drave na prostoru Zapadnog Rimskog Carstvaimali su svoje obiajno pravo. Rimsko pravo zateenog romaniziranog stanovnitva,

kao i pravo kodificirano u zbornicima germanskih vladara, zadralo se jo nekovrijeme u praksi, ali je na kraju potisnuto germanskim obiajima, bilo zaboravljeno.

Zahvaljujui civilizacijskom razvoju tih naroda javlja se potreba za razvijenim pravom,tako da se u praksi poinju ponovno primjenjivati rimska pravna pravila koja supravne kole, poevi od kole glosatora, izvukle iz zaborava.

U praksi je prihvaen onaj dio rimskog prava koji je ureivao nove odnose za kojeobiajno pravo nije nudilo pravna rjeenja. Pravna praksa nije svugdje jednakoprihvaala rimskopravo. Tamo gdje je obiajno pravo bilo kodificirano npr u sjevernim

dijelovima Francuske, bilo je manje prostora za recepciju rimskih pravnih pravila, a napodrujima gdje obiajno pravo nije bilo kodificirano npr. u njemakim zemljama,rimsko pravo je bilo recipirano u veem obujmu.

U cjelini promatrano pravne poretke europskih zemalja u srednjem vijeku karakterizira

pravni pluralizam. Na istom podruju primjenjuju se pravna pravila koja imaju razliiteizvore, tako da nema jedinstva pravnog sistema. Kao izvori prava primjenjuju se

lokalni obiaji germanskih plemena, barbarski zbornici rimskog prava, preraderimskog prava u obliku kojem su mu dale pravne kole, sudska praksa lokalnih icentralnih sudova, propisi vladara i krupne vlastele, trgovaki obiaji, a uz to postoji

poseban sustav kanonskog prava.

Rimsko pravo je u germanskim zemljama najvie recipirano u materiji ugovora.Kanonsko pravo je prevladavalo u obiteljskim odnosima, dok su svojinski odnosi i

nasljeivanje ureivani pravilima nastalim kombiniranjem rjeenja obiajnog prava sarjeenjima rimskog prava.

Proces recepcije su pospjeivali razliiti inioci: slobodni gradovi sa svojomgraanskom klasom i robnonovanom privredom, pravne kole, prosvjetiteljske,filozofske i politike ideje (nprideja o Svetom Rimskom Carstvu njemakog naroda) izakonodavna aktivnost centralnih organa vlasti.

30. DOPRINOS CRKVE I KANONSKOG PRAVA RECEPCIJI RIMSKOG PRAVA

Rimokatolika crkva tijekom srednjeg vijeka izgrauje svoju institucionalnu strukturu.Tim institucijama meu kojima posebni mjesto zauzimaju crkveni sudovi upravljalo sena centralizirani nain. Preduvjet njihovog skladnog funkcioniranja je bilo postojanjepravnog sustava Crkve.

Ovaj pravni sustav se stvara odlukama crkvenih sabora i propisima koje je donosio

vrhovni vjerski poglavar ove crkve-papa. Crkva je u stvaranju vlastitog prava polazila

od rimske pravne matrice. Poznata je izreka " Crkva ivi po rimskom pravu".


22/35

WWW.EPRAVO.BA

Kako su predmet crkvene regulative esto bila ista ona pitanja koja su se raspravljalapred svjetovinim sudovima, crkva je preuzimala i pravila iz civilnog prava. Naelnistav Crkve je bio da u sluaju pravnih praznina crkveni sudovi trebaju primjeniti civilnopravo. Ve prvi zbornik kanonskog prava tzv Gracijanov dekret iz 1142 g sadriodredbu koja doputa primjenu civilnog prava kada u kanonskom pravu postoji

praznina.

Kako je samo civilno pravo imalo svoje temelje u rimskom pravu, to je bio posredan

put recepcije rimskog prava u kanonsko pravo. Crkva nije samo izgraivala vlastitokanonsko pravo na osnovama rimskog prava, ve je doprinosila recepciji rimskogprava u jednom openitom smislu. To se najbolje moe pratiti promatranjem procesastvaranja pravila sudskog postupka i uvoenja tih pravila u sudsku praksu.

Na sudovima tadanjeg vremena koriste se imaginarna dokazna sredstva. Uvodi seinstitucija zakletve, to znai da iza donesenih presuda nije stajala pravna

argumentacija. Prve korake u uobliavanju racionalno postavljene sudske procedureine glosatori.Bulgarus je napisao djelo " Excerpta Legum", kako bi svojeg prijatelja, kardinala

Aimericusa, crkvenog kancelara 1123-1141 uputio u archana iuris, otajstva prava.

Otpoeo je s osnovnim pojmovima procesa, kao to su: strane, tuba, odgovor natubu, dokazi, presuda i alba. Bulgarus je ustvrdio da je proces po svojoj prirodizbivanje koje se tie triju osoba: tuitelja koji postavlja zahtjev, tuenog koj poriezahtjev i suca koji sve rasvijetljava. Objanjava kako teret dokaza u graanskomprocesu lei na tuitelju, a da u nedostatku dokaza stvar se moe rijeiti prisegom.Vrhunac procesne literature bio je Speculum Judiciale, Ogledalo prava G. Durantisa

iz 1271. Speculum se velikim djelom oslanjao na starija djela koja je Durantismeusobno isprepleo u svrhu lake uporabe. U 4 knjige je obradio osobe kojesudjeluju u procesu, tijek civilnog i kaznenog postupka, te u zadnjem dijelu obrasce

pledoajea i procesnih isprava. U praksi rimsko-kanonski civilni proces, su razvili

crkveni sudovi i arbitrani postupci to su ih vodili crkveni ljudi.

Utjecaj crkvenih sudova na svjetovne nije bio sluajan, jer su uivali veliki ugled. Uporeenju s ostalim sudovima bili su bri, jeftinij, nisu bili podloni korupciji, sankcijaim je bila efikasnije i prelazila je granice pojedinih feuda, a kao mono oruje bilo imje na raspolaganju prijetnja ekskomunikacijom.

Na crkvenim sudovima u rimsko-kanonskoj proceduri dobro su se snalazili samo

kolovani odvjetnici. Oni su u parnicama koristili svoje poznavanje kako kanonskogtako i rimskog prava. Na pravila rimskog prava su se pozivali kada su im ila u prilog.Recepciji rimskog prava doprinosili su i suci crkvenih sudova. Crkveni sudovi su sudili

kleru u svim stvarima, a ostalom stanovnitvu uslijed duhovnih prijestupa, te supruali pravnu zatitusiromanima. Pri takvoj irokoj nadlenosti suci su se estosuoavali sa pravnim prazninama u kanonskom pravu, pa su bile primoraniprimjenjivati rimsko pravo.

Najprestiniji sud u Europi je bio Rota Romana, apelacioni sud rimokatolike crkve

koji se bavio i graanskim sporovima, nastalim u Papinskim dravama. Od 14 st je


23/35

WWW.EPRAVO.BA

objavljivao izvjetaje o radu iz kojeg se vidjelo na koji se nain primjenjuje pravo, nato su se ugledali i civilni sudovi.

31. GLOSATORI I RECEPCIJA

Metodologija nastave zasnovane na tekstovima Justinijanove kodifikacije razradio jeBulgarusov uenik Johannes Bassianus. Osnovu nastave inio je casus ( sluaj).Profesor je najprije izlagao problem ne ulazei u analizu. Navodio je zatimsuprostavljene tekstove i rjeenja koja oni sugeriraju. Potom je smjetao problem uiri kontekst opih teorema o kojima su studenti morali voditi rauna. Nakon toga jeslijedila diskusija.

Prenosei opisaninain dranja nastave u druge zemlje, glosatori su poticali irecepciju rimskog prava. U 12 st glosatorski nain poduavanja iri se u Francusku.Nastaju kole u dolini Rhone, u Montpellieru, u Toulusu i Orleansu. U Francuskoj

civilno pravo poduavaju poznati glosatori Placentinus i Rogerius. U Parizu sucicivilnog prava toliko potiskuju suce kanonskog prava da je papa Honorije III bulom

zabranio da se civilno pravo predaje u tom gradu.

Ni Engleska nije ostala poteena glosatorskog utjecaja. Iz Bologne je na pozivkanteberijskog nadbiskupa Teobalda doao Vacarius. Drao je predavanja u Oxfordui drugim gradovima. Za potrebe studenata sainio je zbirku rimskih tekstova od 9knjiga Liber Pauperum.

Univerzitetsko pravno obrazovanje se u raznim dijelovima Europe tako sticalo na

jedinstven nain. Koritena je metoda izvoenja nastave koju su uveli glosatori, a upravnim kolama se vie nije izuavalo lokalno ve rimsko pravo koje je tako postaloosnovom pravnikog obrazovanja. Na taj nain je nastajala zajednika europskapravna kultura koja je olakavala ne samo komunikaciju meu pravnicima ve irecepciju rimskog prava gdje su se diplomirani pravnici na temelju tog prava kolovali.

32. POSTGLOSATORI I RECEPCIJA

Postglosatori takoer doprinose irenju rimskog prava. Oni uz Accursievu Glossu,izuavaju i crkveno pravo, partikularna prava, statute gradova i obiaja. Dobri su icijenjeni poznavaoci prava, pa ljudi od njih trae pravnu pomo. Tako se javlja praksakoja je bila poznata i u Rimu pretklasinog i klasinog perioda. Istaknuti pravnicistrankama daju miljenje kako treba rijeiti spor ili to miljenje upuuju sucima.Struno miljenje postglosatora imalo je 5 dijelova: injenice (casus), problem(questio), argumente za (pro), argumente protiv (contra) i zakljuak (solutio).

Postglosatori doprinose recepciji i na druge naine. S razvojem trine privrede inovih politikih odnosa javljaju se u gradskim statutima pravne praznine, pa ihpostglosatori popunjavaju rimskim pravnim pravilima. Polazei od istih pravila daju ipravne savjete gradonaelnicima.

Naime, poloaj gradonaelnika u slobodnim gradovima bio je slian onom koji suimali rimski magistrati toko perioda Republike. Birani su na godinu dana, a po isteku


24/35

WWW.EPRAVO.BA

mandata pozivani su na odgovornost ako nisu postupali u skladu sa zakonom. Nisu

mogli biti proglaeni krivim ukoliko bi dokazali da su postupali prema rjeenju kojesadri Glossa ordinaria ili u skladu sa suglasnim miljenjem uenih pravnikacommunis opinio doctroum. Zbog toga su traili i pravne savjete od kolovanihpravnika.

Postglosatori takoer predaju na univerzitetima, a njihovi studenti nakon diplomiranjairom Europe u praksi primjenjuju civilno pravo. Djela koja su postglosatori napisali,njihova metoda poduavanja prava i rjeavanja praktinih sluajeva stoljeima imajuutjecaj na pravnu znanost i praksu.

Utjecaj je vidljiv i u Engleskoj gdje se uobliila pravna tradicija razliita od one kontinentalne. U zbirci common law-a iz 1230.g nastaloj na temelju odluka

kraljevskog suda prisutne su kategorije rimskog prava iz Azove Summa-e codicis. A

Talijan Gentili nakon protjerivanja iz Italije zbog protestantizma u Engleskoj tokom 16

st, promovira Bartolusovu metodu i objavljuje o tome 6 tomova De iurisinterpretationem dialogi sexta.

33. POKRET HUMANIZMA I RECEPCIJA

Pripadnici kole elegantne jurisprudencije, vodee pravne kole u Francuskoj, tijekom16 st ne zalau se za recepciju rimskog prava. Naprotiv, njihovo uenje je u tome daje pravo rezultat povijesnog razvoja i da je povezano sa obiljejima odreenogdrutva, a to je negiralo univerzalnu vrijednost rimskog prava. Pripadnici ove kolezato izuavaju francuske obiaje da bi u njima pronali pravila koje e popunjavati

pravne praznine u lokalnim obiajima.

Usprkos iznijetom, i ova kola je dala odreeni doprinos recepciji. Njeni pripadniciizuavali su rimsko pravo i irili su znanje o njemu, to je kasnije u izmjenjenimdrutvenim okolnostima omoguilo da se ono primjeni i u praksi. Uz to, usistematskim izlaganjima nacionalnog obiajnog prava koristili su institucionalnimodel. Istim modelom sluili su se i u usporednim analizama nacionalnog i rimskogprava, tako da je institucionalni model prerastao u ope prihvaenu metodu obradeprava.

Kako su obrazovani pravnici pred oima uvijek imali rimsko pravo, njegove pojmove ikategorije, rimski nain promiljanja prava utjecalo je i na nain njihovog rezoniranja.Iz istovjetnog naina rezoniranja nastajala su u razliitim zemljama, pa i u Francuskojista ili vrlo slina pravna pravila koja su bila bitno razliita od pratikularnih feudalnihprava. Zbog toga su i dobila naziv ius commune (ope pravo).

34. KOLA PRIRODNOG PRAVA I MODERNE KODIFIKACIJE GRAANSKOG PRAVA

kola prirodnog prava dala je izuzetan doprinos recepciji. Ona je u mnogim rimskimrjeenjima koja reguliraju poloaj graana i njihove imovinske odnose, prepoznalauniverzalno vaee i nepromjenjive ili bar racionalno postavljenje pravne institute.

Zbog toga ih je ugradila u moderne kodifikacije.


25/35

WWW.EPRAVO.BA

Prva kodifikacija sainjena pod utjecajem ove kole, javlja se u Pruskoj 1794.g.Mnogoje od nje znaajnija, po utjecaju koji je izvrila ona sljedea, Napoleonov CodeCivil iz 1894.g. Francusku je u 18.st. zahvatio revolucionarni pokret koji je sruiotemelje starog feudalnog reima i uklanjao pravne institute koji su bili suprotniidejama graanske klase o slobodi, jednakosti i bratstvu.

Tijekom revolucionarnog perioda javlja se ideja da treba sainiti graanski zakonik ,da treba stvoriti novo pravo, usklaeno sa novim odnosima u drutvu. Kada je podNapoleonovom vlau dolo do stabilizacije prilika, donijet je i zakonik. Napoleon jelino uestovao u izradi zakonika, ali su presudni utjecaj na njegov sadraj imalipravnici Domat i Pothier koji su pripadali prirodnopravnoj koli.

Francuski zakonik sadri brojna rjeenja i kategorije rimskog prava. U sistematskomsmislu prati institucionalnu shemu, ali izostavlja materiju koja je bila ureenakraljevima ordonansama.

Prva knjiga sadri norme o licima (statusno, brano i obiteljsko), druga knjiga materijustvarnog prava, a u treoj su odredbe o pribavljanju prava ( nasljeivanje, poklon,brani ugovor) i obligacije. U posljednjoj glavi regulirani su nominalni ugovori,zakonska i ugovorna zaloga, ogranienja prava i zastara prava. Francuski graanskizakonik primjenjivan je i na podrujima podfrancuskom dominacijom ili okupacijom, tju francuskim kolonijama.

Tijekom 19.st bio je model za druge graanske zakonike. U Belgiji i Luksemburguprimjenjivao se i poslije Napoleonovog poraza kod Waterloa. Pod utjecajem

Francuskog graanskog zakonika kodificirano je pravo u Nizozemskoj,Italiji,

panjolskoj i Portugalu. Graanski zakonik, Lousiane, jedine drave u SAD, kojaslijedi europsko kontinentalnu civilno pravnu tradiciju, takoer se oslanja na Francuskizakonik.

Preko Francuskog zakonika rimsko pravo je posrednim putem recipirano u velikom

broju zemalja. Pod utjecajem kasne priridnopravne kole i njemake pravne naukedonijet 1811.g., a stupio je na snagu 1812.Austrijski graanski zakonik. Usvojenitekst koji su sainili profesoriprirodnog prava u Beu, najprije Martin zatim Zeiller, bioje kompromis izmeu posebnih potreba drava i rimskog prava, kao izrazanepromjenjivih naela zasnovanih na razumu.

Materija je bila izloena po institucionalnom sistemu.U uvodu se naelno govori onormama graanskog prava. U prvom dijelu je dato pravo koje se odnosi na lica, udrugom pravo koje se odnosi na stvari, a na kraju su date odredbe koje su zajednikeza obje spomenute oblasti prava ( preradom ovog Zakonika nastao je Srpski

graanski zakonikiz 1844.g)

35. HISTORIJSKOPRAVNA KOLA, PANDEKTNA NAUKA I MODERNE KODIFIKACIJEGRAANSKOG PRAVA

Ujedinjenjem njemakih dravica u Njemako Carstvo nakon francusko-pruskog rata

javlja se tenja da se jedinstvenim nacionalnim pravom zamijene razliiti obiaji izakoni pojedinih njemakih teritorija.


26/35

WWW.EPRAVO.BA

U Graanski zakonik koji je donijet 1896.g a stupio na snagu 1900.g unijeti su rimskipravni koncepti. Vie je stvari dovelo do prihvaanja rimskog prava; pravna tradicija,uvaanjerimskog prava od strane pravne nauke i primjerenost rimskih rjeenjavremenu u kojem je dolo do kodificiranja.

Carevi Svetog Rimskog Carstva njemakog naroda zastupali su ideju da jeimperijalna vlast starog Rima prenijeta na Njemaku ( translatio imperio). Smatrali suse nasljednicima rimskih careva pa su prihvatili i pravo koje je kodificirao car

Justinijan. Bio je to nain da ouvaju svoju centralnu vlast.

Znaajnu ulogu u irenju rimskog prava imao je Carski sud koji je Maksimilijan IHabsburg osnovao 1495.g. koji je bio apelacioni i trebao je donositi odluke na osnovi

opeg prava Carstva, statuta i obiaja.

Teorijski gledano, rimsko pravo je na tom sudu bilo slabije od obiajnog,primjenjivano je ukoliko se stranke nisu pozivale na lokalne obiaje. Stajalite Suda jemeutim bilo da sud poznaje samo pravilo opeg rimskog prava, a da stranke kojetrae primjenu lokalnog prava moraju dokazati da ono zaista i postoji. To dokazivanjebilo je komplicirano pa su se stranke radije opredjeljivale za ope pravo i zbog togato je sud rijeavao i sporove trgovaca koji su se radije sluili opim pravom zato toim je ono prualo vie sigurnosti i olakavalo zakljuivanje ugovora.

Izvor opeg prava po kojem je sudio Carski kamerni sud u prvo vrijeme bila jeAccursieva Glossa . Pravo sadrano u Glossi kasnije je bilo dopunjavano pravilima

germanskog obiajnog prava, tako da su ope pravo inila i ta pravila. Kada su sepandektisti okrenuli izvornom tekstu Digesta, onda su i Digesta postala izvor opegprava.

Ponovna primjena Digesta u praksi trajala je sve do stupanja na snagu Njemakoggraanskog zakonika 1900 g i poznata je kao usus modernus pandectarum. Graansko pravo je u njemakim zemljama prije svega pravniko pravo, a postalo jetako ba zahvaljujui rimskom pravu. Suci na tim sudovima nisu imali pravnoobrazovanje. Poznavale su lokalne obiaje, ali ne i rimsko pravo, pa se nisu snalaziliu sofisticiranoj argumentaciji odvjetnika utemeljenoj na rimskom pravu. Traile suzato pomo od obrazovanih pravnika, posebno od profesora prava.Takva praksa je bila u Carolini Karla V donesenoj 1532. ozakonjena. Sudovi su

fakultetima najee slali na razmatranje kompletan sudski spis.Ova obraanja sudova bila su tako esta da je davanje ekspertnih miljenja prera slou najvaniju aktivnost pravnih fakulteta.Pravna znanost je u svojim analizama pravnih problema polazila od rimskih tekstova.

U njima je nalazila opa pravna pravila koja je zatim primjenjivala na konkretan sudskispor.

Unoenjem proienih rimskih pravnih pravila u njemaku kodifikaciju graanskogprava bilo je dakle sasvim su skladu sa pravnom tradicijom njemakih zemalja.Autoritet njemake pravne znanosti u vrijeme kodificiranja graanskog prava bio je

izuzetan.


27/35

WWW.EPRAVO.BA

U posao kodificiranja su bili ukljueni i predstavnici romanistike struje koja sezalagala za recepciju rimskih pravnih rjeenja i Windscheid najistaknutiji predstavnikpandektne znanosti.

Germanisti su se zalagali za uvaavanje germanskog obiajnog prava i bili su protiv

velikog ugledanja na rimsko pravo, a socijalisti su smatrali da unoenje rimskihpravnih pravila u Zakonik vodi pretjeranom individualizmu i pogoduje prije svega

interesima posjednike klase.

Najzad, rimsko pravo koje je u preraenom i moderniziranom obliku komisija ponudilau nacrtu Zakonia, bilo je prihvaeno i zato to je nudilo pravne instrumente koji suodgovarali njemakom drutvu tog vremena i to je trei kljuni inilac kojije doveo dorecepcije rimskog prava u Njemakom zakoniku.

Njemaki zakonik neslijedi institucionallni sustav ve slijedi tako ranije ponuene

sheme ( Pufendorf i Domat), a posebno kranski geometrijski sistem. Zakonik ima 5dijelova. Prvi dio je opi. Sadri odredbe o pravnoj sposobnosti lica, ope odrebe ostvarima i razna pravila zajednika svim vrstama pravnih poslova. Ostala materija jeobraena po slijedeem redoslijedu: obligacije, stvarno pravo, obiteljsko pravo inasljeivanje.

Materija u Njemakom zakoniku bila je bolje sistematizirana nego u Francuskom, ajezik mu je bio precizniji. Zbog tih kvaliteta kasniji zakonodavci su ga uzeli kao model,

pa je doprinio recepciji rimskog prava u nizu zemalja. Recepcija rimskog prava u

kasnijim kodifikacijama je bila posljedica istovremenog ugledanja na oba velika

zakonika, na Francuski i na Njemaki.

Meu tako sainjenim kodeksima, posebno mjesto ima vicarski graanski zakonik iz1907, stupio na snagu 1912. U njemu su pravna rjeenja iz dva spomenuta zakonikatako uspjeno iskombinirana da je i on postao model koji su slijedili drugizakonodavci.

Opisanim putevima recepcije rimskog prava trebalo bi dodati jo jedan koji kree odHolandije prema njenim nekadanjim kolonijama. Rimsko-holandsko pravoprimjenjivano je u Istonoj Indiji, na Javi, u ri Lanki, Junoafrikoj Republici.

36. DANANJA RECEPCIJA RIMSKOG PRAVA

Procesi koji se danas odvijaju u svijetu ponovno potiu interes za izuavanje rimskepravne zaostavtine. U zemljama u tranziciji, stvara se novo privatno i trgovako pravo.Po preporuci Europskog parlamenta radi se o jedinstvenom europskom pravu.

U svim oblastima globalizacija namee ujednaavanje nekih pravnih rjeenja upostojeim velikim pravnim sistemima. U takvom ambijentu pravnici se okreu rimskompravu u uvjerenju da bi ono moglo biti ujedinjujui faktor kao to je to vijekovima bilo uEuropi.

Otuda i interes za precizno prevoenje rimskih pravnih izvora, prije svega tekstaJustinijanove kodifikacije. Tijekom tri desetljea, Digesta su prevedena na panjolski,


28/35

WWW.EPRAVO.BA

engelski, holandski i ruski. Rimski pravni izvori se prevode na kineski jezik kako za

potrebe nastave tako i povodom donoenja zakona.

Ovaj interes za rimsko pravo dolazi poslije perioda u kome je rimsko pravo promatrano

iskljuivo kao dio historije prava. Sdonoenjem modernih kodeksa, rimsko pravo iz

Justinijanove kodifikacije najprije je prestalo biti pozitivno pravo, a s nastankomautoritativnih reima (nacistika Njemaka, komunistike zemlje), ono je potiskivano iznastave. Rimskom pravu se zamjerao pretjerano individualizam.

Njemaka nacionalistika partija zahtijevala je zamjenu rimskog prava njemakim pravomkoje krasi germanski kolektivizam. Komunistiki reimi zamjerali su rimskom pravu da jeburoasko zato to je utemeljeno na privatnoj svojini. U sutini, autoritarnim reimimasmetao je univerzalistiki karakter rimskog prava i njegova rjeenja koja su graanimadonosila slobodu djelovanja i pravnu sigurnost.

Danaanja renesansa rimskog prava posljedica je saznanja da su rimska pravna rjeenja

izuzetno kvalitetna i da su vijekovima samo prilagoavana tekuim potrebama.Ispravnost takvog zakljuivanja potvruju i najnoviji primjeri recepcije rimskog prava uRusiji i Kini.

Ruski graanski kodeks, raen po dijelovima od 1994.g i sada ve dovren, prihvaamodificirani rimski institucionalni sistem. Materija je u njemu rasporeena prema shemipersonae, res i obligationes, a utjecaji rimskog prava su brojni i lako prepoznatljivi.

Primjerice, pribavljanje svojine tradicijom i odrajem regulirano je pravilima rimskogprava. Obligacije su podijeljenje na kontrakte, delikte, kvazikontrakte i kvazidelikte.

U Kini prvi Graanski kodeks donijet je u periodu od 1929 do 1933. U njemu je bio

prihvaen pandektni sustav Njemakog graanskog zakonika. 1949.g kada je na vlastdola Komunistila partija, stavljen je van snage, i novi kodeks do danas nije donijet.1986.g donijeti su Opi principi graanskog prava. Donoenje zakona u materijigraanskog prava u Kini nailazi na pravno-tehnike probleme koji su nepoznatizakonodavcima u drugim zemljama. U kineskoj pravnoj tradiciji dugoj 4000 g, osnova

prava su uvijek bile kaznene norme. U okviru kineskog feudalnog drutva nije biloslobode ugovaranja, pa se nisu razvili instituti i pojmovi koje poznaje europsko privatno

pravo.

Prvi kineski zakon koji je strankama dao iroku slobodu ugovaranja donijet je tek 1992. ga rije je o Zakonu o pomorskoj trgovini. Kineski jezik ne sadri rijei kojima se moguizraziti pravni pojmovi modernog privatnog prava. Kineski zakonodavac je zato prinuenda prilikom donoenja zakona uz pravna pravila gradi nove rijei putem kojih u jezik uvodidotad nepostojee pravne pojmove. U realiziranju tog kompliciranog zadatka, kineskipravnici oslanjaju se na rimsko pravo. Tako dolazi do recepcije rimskih pravila i pojmova.

37. POJAM I SADRAJ IUS COMMUNE

U zapadnoj Europi dolo je do zaokreta u izuavanju srednjovjekovnog prava s ciljem dase u srednjovjekovnom ius commune pronau osnove za novo suvremeno ius communeEurope. Sadraj pojma ius commune je razliito odreen od strane razliitih autora.

Prema maarskom romanisti Gabor Hamzi ius commune predstavlja osobenu mjeavinuprava, zajedniko pravo koje je bilo raireno irom Europe, a koje je nastalo na nain da


29/35

WWW.EPRAVO.BA

se u radovima uenih pravnika-komentatora iz 14.st spajaju elementi Justinijanovogprava s langobardskim feudalnim pravom i s elementima kanonskog prava.

Njemaki romanist Franc Viaker u pojam ius commune ne ukljuuje feudalnolongobardsko i gradsko statutarno pravo. Kasnije, poevi od vremenakomentatora u ius

commune se ukljuuju i norme lokalnog karaktera, pa je tako nastao pojam regionalnog iliteritorijalnog zajednikog prava. U okviru ius commune-a veoma bitna uloga je bila podutjecajem rimskog prava, zapravo kanonskog prava, zbog ega se u njemakoj strunojliteraturi upotrebljava izraz rimsko-kanonsko ius commune.

U panjolskoj je bilo sporno da li ius commune oznaava rimsko ili kanonsko pravo. UFrancuskoj u 17 i 18 st zajedniko francusko pravo je nastalo stapanjem obiaja,zakonodavstava i rimskog prava primj

Documents

Osnovi evropskog privatnog prava - Pomoćni materijal za pripremu ispita II