SEMINARSKI RAD IZ GEOGRAFIJE

TEMA: GRAD ZAGREB

Svibanj, 2010.

SADRŽAJ:

1. Uvod …………………………………………………………………………………………………………………………….2

2. Osnovne karakteristike………………………………………………………………………………………………….2

2.1 Položaj i veličina……………………………………………………………………………………………………..22.2 Povijest tog prostora……………………………………………………………………………………………….3

3. Prirodno geografske značajke………………………………………………………………………………….4

3.1 Reljef………………………………………………………………………………………………………………….....43.2 Klima………………………………………………………………………………………………………………………43.3 Vode……………………………………………………………………………………………………………………….43.4 Biljni i životinjski svijet…………………………………………………………………………………………….6

4. Stanovništvo…………………………………………………………………………………………………………….7

5. Gospodarstvo…………………………………………………………………………………………………………..8

6. Zaključak…………………………………………………………………………………………………………………..9

7. Bilješke……………………………………………………………………………………………………………………..10

8. Literatura………………………………………………………………………………………………………………….10

UVOD

Zagreb je glavni grad Republike Hrvatske, i najveći grad u Hrvatskoj po broju stanovnika. Povijesno gledano, Zagreb je izrastao iz dva naselja na susjednim brdima, Gradeca i Kaptola, koji čine jezgru današnjeg Zagreba, njegovo povijesno središte.

Zagreb danas predstavlja upravno, gospodarsko, kulturno, prometno i znanstveno središte Hrvatske. Položajem i kulturom spada u gradove Srednje Europe.

Grad Zagreb je posebna jedinstvena, teritorijalna, upravna i samoupravna jedinica koja ima položaj županije.

2.OSNOVNE KARAKTERISTIKE

2.1 Položaj i veličina

Zagreb se nalazi u kontinentalnoj središnjoj Hrvatskoj, na južnim obroncima Medvednice te na obalama rijeke Save. Nalazi se na nadmorskoj visini od 122 metara (Zrinjevac). Povoljan zemljopisni smještaj na jugozapadnom kutu Panonske nizine, između alpske, dinarske, jadranske i panonske regije, uzrok je činjenici da se Zagreb nalazi na prometno čvorištu puteva između Srednje i Jugoistočne Europe te Jadranskog mora.

Grad Zagreb prostire se na površini od 641 km2. Područje Grada Zagreba (u širem smislu), osim naselja Zagreb, obuhvaća i drugih 70 naselja. To su: Adamovec, Belovar, Blaguša, Botinec, Brebernica, Brezovica, Budenec, Buzin, Cerje, Demerje, Desprim, Dobrodol, Donji Čehi, Donji Dragonožec, Donji Trpuci, Drenčec, Drežnik Brezovički, Dumovec, Đurđekovec, Gajec, Glavnica Donja, Glavnica Gornja, Glavničica, Goli Breg, Goranec, Gornji Čehi, Gornji Dragonožec, Gornji Trpuci, Grančari, Havidić Selo, Horvati, Hrašće Turopoljsko, Hrvatski Leskovac, Hudi Bitek, Ivanja Reka, Jesenovec, Ježdovec, Kašina, Kašinska Sopnica, Kučilovina, Kućanec, Kupinečki Kraljevec, Lipnica, Lučko, Lužan, Mala Mlaka, Markovo Polje, Moravče, Odra, Odranski Obrež, Paruževina, Planina Donja, Planina Gornja, Popovec, Prekvršje, Prepuštovec, Sesvete, Soblinec, Starjak, Strmec, Šašinovec, Šimunčevec, Veliko Polje, Vuger Selo, Vugrovec Donji, Vugrovec Gornji, Vurnovec, Zadvorsko i Žerjavinec.

2.2 Povijest

O nastanku imena grada govori poznata legenda, u kojoj stari drevni ban, umoran i žedan, naredi djevojci Mandi da donese vode s izvora. Ban reče: "Mando, dušo, zagrabi" !

Prvi pisani spomen Zagreba datira iz 1094. godine kada je na Kaptolu osnovana biskupija, što govori u prilog činjenici da je i ranije postojalo naselja.

1242. Zagreb (tada Gradec) Zlatnom bulom hrvatsko - ugarskog kralja Bele IV. postaje slobodni kraljevski grad.

1557. Zagreb se u pisanim dokumentima prvi puta spominje kao glavni grad Hrvatske.

1607. Isusovci osnivaju prvu gimnaziju i Akademiju. Ta se godina smatra godinom utemeljenja Zagrebačkog sveučilišta.

1776. iz Varaždina je u Zagreb preseljeno sjedište Hrvatskog kraljevskog vijeća (Vlade).

7. rujna 1850. Kaptol, Gradec i Vlaška Ves ujedinjeni u grad Zagreb. 25. lipnja 1991. Sabor Republike Hrvatske proglašava neovisnost i suverenost

Republike Hrvatske. Zagreb postaje glavni grad.

3. PRIRODNO GEOGRAFSKE ZNAČAJKE

3.1 Reljef

Na zapadu prevladavaju brežuljkasti i gorski krajevi, a na jugu i istoku nizine. Najviši su dijelovi Žumberačka gora i Samoborsko gorje na jugozapadu i rubni dijelovi Medvednice na sjeveru. Na jugu niske Vukomeričke gorice razdvajaju nisko Turopolje od donjeg Pokuplja. Najveće ravnice pružaju se na istoku, u porječju rijeke Lonje.

Tla su srednje kakvoće. Uz rijeke i u vlažnijim nizinama prevladavaju aluvijalna i močvarna glejna tla, na ocjeditim ravničarskim dijelovima pseudoglejna tla, a u brdskim predjelima smeđa kisela i lesivirana tla.

3.2 Klima

Klima u Zagrebu je umjerena kontinentalna. Ljeta su vruća i suha s prosječnim temperaturama od 20° C, dok su zime hladne s prosječnim temperaturama od 1° C. Najviše padalina ima u kasno proljeće, rano ljeto i jesen, a najmanje u zimi i u rano proljeće. Nema izrazito sušnih niti vlažnih razdoblja, a godišnja količina padalina smanjuje se od zapada prema istoku.

3.3 Vode

Je li Zagreb grad na Savi ili uz Savu? Može se reći da Zagreb od svojih početaka nije grad na Savi. Od nje se ogradio i Savu nije uključio u svoje tkivo ni do današnjih dana. Ipak, još od početka 20. st. zagrepčani se kupaju na Savi. Od Univerzijade 1987. zagrepčani su se približili Savi uređenjem prisavskog jezera Jaruna s veslačkom stazom. Na Jarunu je živ dnevni i noćni život.

Sava je desni pritok Dunava, ukupne duljine 945,5 km (562 km u Hrvatskoj), površine poriječja 96328 km2 (23243 km2 u Hrvatskoj). S prosječnim protokom na ušću od 1670 m3/s vodom je najbogatiji dunavski pritok (po vodnom bogatstvu 8. u Europi). Izvire u Julijskim Alpama u Sloveniji; ime Sava nosi od sutoka glavnog izvorišnog kraka Save Dolinke (izvire iz vrela Nadiže na 1222 m n.m., duga 50,5 km) sa Savom Bohinjkom (31 km) nedaleko Radovljice.

Otječe općenito na jugoistok i istok, kroz Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju te se ulijeva u Dunav kod Beograda (67 m n.m.). Za vodnu opskrbu Save važne su obilne padaline u planinsko-brdskom gornjem dijelu poriječja (Slovenija). U gornjem dijelu toka Sava ima snježno-kišni režim, a u srednjem i donjem dijelu toka režim prelazi u kišno-sniježni, tako da proljetni i ranoljetni maksimum (kopnjenje snijega i kiša) postaje izrazitiji od kasnojesenskog (kiša), dok je ljetni minimum (velika isparavanja) izraženiji od zimskog minimuma.

Sava se ubraja u naše najonečišćenije rijeke; najvećim je dijelom na prijelazu II. u III., odnosno u III. kategoriji (moguće natapanje i opskrba određene industrije), a ponegdje (nizvodno od Zagreba i Siska) i u IV. kategoriji (moguća plovidba i hidroenergetsko korištenje). Stanje se popravlja smanjenjem idustrijskog onečišćenja (posebno nakon zatvaranja nekih pogona u Sloveniji i Hrvatskoj) i izgradnjom uređaja za pročišćavanje voda (Samobor, V. Gorica, Kutina i dr.).Sava je glavna sabirnica voda u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. U Hrvatsku ulazi nepuni kilometar prije ušća Sutle uz srednji protok od oko 300 m3/s (Čatež 290 m3/s, Podsused 314 m3/s) Od ušća Sutle (720 r. km), dolina Save se širi, a posebno nakon podsusedske uzine između Medvednice i Samoborskog gorja. Ovdje je Sava u postpleistocenu nanijela debele naslage šljunka, danas iznimno važnih u vodoopskrbi Zagreba i okolnih naselja.

Zagreb se nalazi na 700. riječnom

kilometru (površina sljevnog područja Save u Zagrebu 12710 km2). Prosječni protok Save u Zagrebu ranije je iznosio oko 330 m3/s, no postoji trend smanjenja u drugoj pol. 20. st. (u razdoblju 1981.-1995. prosječni godišnji protok iznosi 268 m3/s). Znatna su kolebanja posebno izrazita u prošlosti, prije izgradnje sustava obrane od visokih voda. Kolebanja su bila tolika da se može kazati da je Sava u prirodnom stanju imala obilježja bujičastog toka. Široka, čestim poplavama izložena naplavna ravan Save predstavljala je znatne poteškoće u naseljavanju.

3.4 Biljni i životinjski svijet

Park prirode Medvednica (Zagrebacka gora) vec dugi niz stoljeca svakodnevno privlaci ne samo strucne posjetitelje vec i brojne zaljubljenike u prirodu, clanove akademske zajednice, turiste kao i sve ostale posjetitelje. Najvisi vrh je Sljeme (1032m). Park prirode Medvednica osnovan je 1981. godine., a proteze se duz Grada Zagreba, Zagrebacke i Krapinsko-zagorske zupanije.

Osim fore i faune park prirode Medvednica bogata je skrivenim prirodnim izvorima. Osim pozitivne strane blizine parka prirode glavnome gradu RH Zagrebu, negativna strana je naglo i neplansko širenje grada u podsljemenskoj zoni. Zbog toga je biljni i životinjski svijet prorijeđen na toj ‘’Zagrebačkoj’’ train. Mnoge vrste su nestale, neke nama nepoznate svakim danom sve više nestaju, prije nekoliko godina ubijena je posljednja jedinka risa na ovome prostoru. U prošlosti potoci Medvednice bili su bogati vidrom, a danas je praktički više niti nema. Divlja mačka i kuna su veoma rijetke vrste. Kao i svuda postoje ljudi koji marljivo rade na očuvanju prirodnih bogatstva. Velike količine padalina (prosjek 1300mm/god.) pogoduju bogatim staništima biljnoga svijeta posebno na suprotnoj train planine koja gleda na Hrvatsko Zagorje- jaglac, šafran, gospin vlasak,visibabu te ciklame. Od ukupno dvanaest vrsta grmlja i šume najzastupljenije su one hrasta i bukve.Iznenađuje malen broj pisanih podataka o fauni Maksimira s obzirom na posjećenost ovog poznatog zagrebačkog parka.

U današnje vrijeme, iako okružen gradskim četvrtima, park Maksimir je važno stanište za brojne životinjske vrste od kojih su mnoge upravo ovdje pronašle svoje utočište. Preuređenjem stare biskupske šume i nadiranjem urbanizacije fauna parka Maksimir znatno je osiromašena. Nestale su mnoge životinjske vrste, ponajprije veliki biljožderi poput srne (Capreolus capreolus) i jelena (Cervus elaphus) te vukova (Canis lupus). Od faune sisavaca česte su vjeverice (Sciurus vulgaris), puhovi i šišmiši, a mogu se vidjeti i kune, lisice…

Ptičji svijet parka ostao je razmjerno bogat. Od do sada zabilježene 104 vrste ptica, njih 70 su redovite ili povremene gnjezdarice. Najrazvijenija je zajednica šumskih ptica, a brojem i važnošću se osobito ističu dupljašice: djetlići, žune, brgljezi, puzavci i sjenice. Zanimljivo je spomenuti da je ovdje gustoća crvenoglavog djetlića (Dendrocopos medius), vrste ugrožene u europskim razmjerima, jedna od najvećih u svijetu. Na maksimirskim jezerima često nalazimo divlju patku (Anas platyrhynchos). Od vodozemaca na šumskom tlu nalazimo smeđu krastaču (Bufo bufo), pjegavog daždevnjaka (Salamandra salamandra), livadnu smeđu žabu (Rana temporaria) i šumsku smeđu žabu (Rana dalmatina), dok je na jezerima brojna velika zelena žaba (Rana ridibunda). Od gmazova je česta crvenouha kornjača (Trachemys scripta elegans), vrsta unesena iz Sjeverne Amerike, a katkad nalazimo i barsku kornjaču (Emys orbicularis) te bjeloušku (Natrix natrix).

Fauna beskralježnjaka još je neistražena, a često se mogu vidjeti vretenca, leptiri i brojni drugi kukci, a ponegdje i riječni rakovi.

Veliki djetlić (Dendrocopos major) Pjegavi daždevnjak (Salamandra salamandra) Divlja patka (Anas platyrhynchos)

Park Maksimir obuhvaća granično područje južnih obronaka Medvednice i dolinske zaravni Save.

U donjem, južnom dijelu parka Maksimir, dominantnu ulogu ima hrast lužnjak i to u sklopu šuma s običnim grabom .

Hrast lužnjak se djelomično prostire i po dolinama među brežuljcima sjevernog dijela parka. U šumama hrasta lužnjaka nalaze se crna joha i bijela vrba), a pomiješani su još bijeli jasen), poljski brijest, bijela topola i sitnolisna lipa .

U najvišim dijelovima parka Maksimir prostire se zajednica hrasta kitnjaka i kestena (Castanea sativa), dok se na prijelazu zajednica lužnjaka i kitnjaka prostiru skupine hrasta lužnjaka, cera) i kitnjaka. Uz obični grab rastu još smreka, lijeska i drugo drveće. Sve te vrste, uključivši i bukvu na višim položajima, bagrem te mnoge druge vrste drveća i grmlja pridonose izuzetnoj raznolikosti maksimirskih šuma.

Osim domaćih vrsta drveća i grmlja u parku Maksimir je, u vrijeme stvaranja parka, posađeno više od tri stotine vrsta raznog bilja, dok su danas mnoge od njih nestale.

Crnogorica je u parku Maksimir zastupljena uvođenjem bijelog i crnog bora u sklopu hrastovih šuma ili kao podignuta kultura smreke u sklopu šume hrasta lužnjaka.

U prošlosti su u Maksimiru bile zasađene mnogobrojne vrste drveća i grmlja. Neke od vrsta poput afričke tamarike, američkog brijesta, engleske božikovine, libanonskog cedra, japanske kaline, sofore i kanadske šljive uspijevale su u parku Maksimir.

Svoj značaj bioraznolikosti daju i mnoge vrste prizemnog raslinja u šumama, zatim travnjačka te močvarna vegetacija. Mnoge među njima su i zakonom zaštićene i ugrožene vrste poput nekih proljetnica, mekolisne veprine, ljiljana zlatana , šumske sirištare i drugih.

Mekolisna veprina Zlatni ljiljan Šumska sirištara

4. STANOVNIŠTVO

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Grad Zagreb ima 779.145 stanovnika, i to 415.153 žene i 363.992 muškarca. Šire gradsko područje okuplja više od milijun stanovnika. Prosječna starost stanovnika je 39,7 godina. Prema narodnosti većinu stanovnika čine Hrvati (oko 92%), a od nacionalnih manjina najznačajnije skupine su: Srbi, Slovenci, Bošnjaci (bosanski muslimani) i Albanci. Prema vjeri većina Zagrepčana izjašnjava se katolicima (87%), a ostale najznačajnije vjerske zajednice su: pravoslavna zajednica, islamska zajednica (2%), Jehovini svjedoci, Evangelička crkva i Reformirana kršćanska (kalvinska) crkva kao povijesne protestantske konfesije, te Adventistička crkva, Baptistička crkva te židovska zajednica. Oko 4% izjašnjava se agnosticima, a 3.5% ateistima. Najveće gradske četvrti su: Trešnjevka (više od 120 000 stanovnika), Novi Zagreb (više od 110 000 stanovnika) i Dubrava (blizu 100 000 stanovnika). Po popisu stanovništva iz 1991. godine, naseljeno mjesto Zagreb imalo je 706,770 stanovnika, dok je Grad Zagreb imao 777.826 stanovnika.

5. GOSPODARSTVO

Najvažnije grane gospodarstva u Zagrebu su: proizvodnja električnih aparata, kemijska, farmaceutska i tekstilna industrija, te industrija hrane. Zagreb je međunarodno trgovinsko i poslovno središte, te prometno raskrižje između Srednje i Istočne Europe. Proračun grada Zagreba za 2008. godinu je iznosio 7,45 milijardi kuna.

Grad Zagreb ima najveći nominalni bruto domaći proizvod po glavi stanovnika u Hrvatskoj (19,132$ u 2005. godini, u usporedbi s hrvatskim prosjekom od 10,431$).[8] Godine 2004. bruto domaći proizvod u paritetu kupovne moći iznosio je 28,261$ (19,067€).[9]

Od srpnja 2008. prosječna mjesečna neto plaća u Zagrebu iznosila je 6,228 kn, što je oko 1,356$ (hrvatski prosjek je 5,234 kuna, odnosno 1,140$).[10] U prva tri mjeseca 2009. godine prosječna stopa nezaposlenosti je porasla s 6,2 na 6,8 posto, što znači da je bez posla bilo 28 000 Zagrepčana.[11]

34% tvrtki u Hrvatskoj ima sjedište u Zagrebu, a 38.4% hrvatske radne snage radi zaposleno je u Zagrebu, uključujući gotovo sve banke, uslužne tvrtke i javni prijevoz. U Zagrebu su sjedišta najvažnijih gospodarskih subjekata u Hrvatskoj. Među njima se ističu su Franck, Kraš, Croatia Airlines, Croatia osiguranje d.d., Croatia Records, HT, INA, Konzum, Ledo, Pliva, RIZ, Tisak, Vipnet, itd. Tvrtke u Zagrebu činile su 52% ukupnog prometa i 60% ukupnog dohotka Hrvatske u 2006. godini, te 35% hrvatskog izvoza i 57% hrvatskog uvoza.[9] [12]

U Zagrebu je razvijen i turizam. Ponuda turističkog smještaja je raznolika. Hoteli su u rasponu od velikih, vrhunskih, koji posluju u sastavu poznatih lanaca, do malih prenoćišta u privatnom smještaju. U Zagrebu postoje tri hotela sa pet zvjezdica (Westin, Sheraton, Regent Esplanade) i 10 sa četiri zvijezdice.

Hrvatska narodna

banka Eurotower - sjedište Zagrebačke burze

6. ZAKLJUČAK

Grad Zagreb glavni je i najveći grad Republike Hrvatske. Zagreb se smjestio u podnožju Medvednice uzduž rijeke Save. Nalazi se u jugozapadnom, rubnom dijelu velike Panonske zavale, a obuhvaća područje između Medvednice na sjeveru i cestovne obilaznice na jugu te Podsuseda na zapadu i Sesveta na istoku. Povijesno gledano, Zagreb je izrastao iz dva naselja na susjednim brdima, Gradeca i Kaptola, koji čine jezgru današnjeg Zagreba, njegov Stari grad.

U pisanim izvorima Zagreb se prvi puta spominje 1094., utemeljenjem Biskupije. Godine 1242. Zagreb (tada Gradec) Zlatnom bulom hrvatsko - ugarskog kralja Bele IV postaje slobodni kraljevski grad. U pisanim dokumentima prvi puta se spominje kao glavni grad Hrvatske 1557. godine. 1669. Isusovci osnivaju prvu gimnaziju i Akademiju. Ta se godina smatra godinom utemeljenja Zagrebačkog sveučilišta.

Godine 1776. iz Varaždina je u Zagreb preseljeno sjedište Hrvatskog kraljevskog vijeća (Vlade). 25. lipnja 1991. Sabor Republike Hrvatske proglašava nezavisnost i suverenost Republike Hrvatske. Zagreb postaje glavni grad. U svom privrednom i poslovnom središtu grada, Zagreb zapošljava gotovo 1.000.000 stanovnika.

Grad pokriva površinu od 641,355 km2. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine grad Zagreb ima 779.145 stanovnika, i to 415.153 žene i 363.992 muškarca. Šire gradsko područje okuplja više od milijun stanovnika.

Zagreb danas predstavlja upravno, gospodarsko, kulturno, prometno i znanstveno središte Hrvatske. Položajem i kulturom spada u gradove Srednje Europe. Grad Zagreb je posebna jedinstvena, teritorijalna, upravna i samoupravna jedinica koja ima položaj županije.

Gradonačelnik Zagreba je Milan Bandić.

7. BILJEŠKE

Slika 1. Karta Hrvatske

Slika2. Kamenita vrata, slika 3. Zagreb 1880- Jelačić trg

Slika 4. Karta Hrvatske, reljef

Slika 5., slika 6. Rijeka Sava

8. LITERATURA

www.hr

www.park-maksimir.hr

www.wikipedia.hr

www.wikipedia.org

www.zagreb.hr

www.geografija.hr

www.kamonaodmor.hr