SMRT FA3ICMU - SLOBODA NARODU!

Š I B E N I KSrijeda,

9. rujna 1953. Izlazi tjedno

God. II. Broj 56 Cijena 7 dinara

ORGAN SOCI J ALI STI ČKOG S A V E Z A R A D N O G NARODA ZA GRAD I KOTAR ŠIBENIK

Maršal Tito s komandnog mosta promatra flotu

P re d s je d n ik R e p u b lik e m a rš a l T it o posjetio n a š g ra d

Radostan susretUnen&da je prystriijilo: 'JDlt«

Je u Šibeniku. Bilo je tg dovo­ljno pa da grad namah oživi. »Tito je među nama« — preno- silo se munjevito. Struja je po­tekla od onih koji su se zatekli na obali. A zatim su građani hi­tali sa svih strana. Tito je kre­nuo obalom do katedrale, a o- datle kroz ulicu Ivana Ribara na Poljanu, koja nosi njegovo ime, i dalje do hotela »Krka«. Već se sakupilo više hiljada građana. Mnogi su smi§ljal| plan odakle će najbolje vidjeti voljenog Tita, (»iti inu šio bliže, da mu se: izne­nađeno, radoznalci | oduševljeno zagledaju u oči, odgovore osmije­hom na njegov osmijeh, Tito sb ješ kretao obalom, a mnoštvo je veo zakrčUo ulicu kojom će proći Tito.

Da, bio je među nama, u Šibe­niku prije pet godina. Ali, druže, prijatelju, zar je Tita dovoljno vidjeti jedamput? Vidio sam ga 1948., ovdje, — volio bih da ga sretnem svaki dam Mijenja se naš život, obogaćuje, kroz napo­re i radgst stvaranja, pobjeđuje­mo |stinojm i moralnom snagom neprijatelje naše slobode i nepri­jatelje socijalizma. Sve je to U znaku druga koji djeluje među nama i za nas, koji nas vodi, I zato jer u svakom naporu našeg rada i svakoj našoj radosti osjećamo Ti­ta, njegovu sigurnu ruku, željeli bismo da ga često gledamo fizič­ki prisutna među nama, da mu se osmjehnemo, da mu zaželimo neka dugo živi, da< čujemo što misIlfSto i kako bi trebalo raditi iutra, što je bilo dobro a što nije u našem radu, jučer.

Sada su ga neki j vidjeli prvi puto. Oni što su imali sreću da mu budu sasvim blizu nisu ni kUcaU. PromatraU su ga, osmije- hivali mu se, pomnjivo su, iako uzbuđeni, urezivali u sjećanje njegov Hk. Klicali s|) kasnije, on­da kada bi *h vai naroda po­tisnuo dalje, »Vidi staroga, gazi kao mladić« — moglo se čuti u masi. Titov vedar izgled i čUost uUjeva određeno pouzdanje. Ore se poklici, treperi od oduševlje­nja i ljubavi, sve iskreno i ne­posredno, jednostavno od naro­da Titu, od Tito k narodu,

Zene održavaju gradsku konfe­renciju. U diskusiji uzima riječ drug 2iki. Rekao je nekoliko re­čenica, a zatim saopćio tek prim­ljenu poruku: Tito je u Šibeniku. Sve se diglo. Posljednje, ono do vrata, već hvataju stepenice. Ni­su ni čule kada će konferencija biti nastavljena.

Više hiljada ljudi okuplja se pred hotelom »Krka«. T|tq je pa terasi. Svi ga vide, kliču mu. On otpozdravlja 1 smiješka se. Ne daju mu lako do riječi. Tito po­činje. Nekoliko rečenica o našoj snazi, o našoj sigurnosti koja je

u rukama naroda, o pravdi koja je na našoj strani, odjeknule su snažno u srcu i svijesti prisutnih. Navrao je osjećaje ponosa na svoj narod, na svoju socijalistič­ku domovinu i Tita. Da, mi smo snaga mirna i puna pouzdanja u sebe, ali dinamična u izgradnji novog života, neodoljiva i nepob­jediva u borbi protiv neprijate­lja, pa ma tko on bio.

Tito nas je pozdravio i zaželio sve najbolje.

Titu smo od srca odzdravlll 1 zaželjeli mu sve najbolje.

— Vidjet ćemo se u Splitu na proslavi dalmatinskih brigada, na proslavi slavnog Osmog kor­pusa.

S terase Tito je promatrao djel­cu koja su razdragano zvonko pjevala. Kasnije mu je nekoliko pionirki uz pozdrave predalo cvijeće. Zatim je Tito primio Dumu Polić, majku kojoj su za slobodu naroda poginula četiri sina. Htjela ga je vidjeti, da joj bude lakše, jer u Titu, u njego­vu i narodnom djelu kao da vidi svoje sinove.

r a ra na mornarica

Ogorčeni protesti protiv provoliaciiaNarod protjerao iz grada neprijatelje biskupa

Banica i njegovog zamjenika RadićaNajnovije oružane provokacija

talijanskih imperijalista na našim granicama opravdano su uzbudile i naš grad, koji je 3. ov. mj. bio tako repi čitav na nogama. Tog dana poglije podne sa svih stra­na grada kretale su se mase gra­đana noseći brojne zastave i transparente na kojima je pisalo »Tuđe ne ćemo, ali svoje ne da­mo«, »Dolje talijanski imperija­listi«, »Dalje od naših granica«, »Dojje talijanski iredentisti« i tome slično. Pjevajući partizan­ske pjesme narod se slivao na Poljani maršala Tita.

Preko 8000 građana, radnika, težaka, službenika, žena i omla­dine sakupilo se predvečer tu na Poljani da manifestira svoj pa­triotizam. Ogorčeni narod je o - štro protestirao protiv provoka­cija rimske vlade i talijanskih i- redentista, energično zahtijevaju­ći da se odmah prestane oružanim demonstracijama na našim granicama* Prostranom Poljanom maršala Tita odjeki­vali su poklici, protiv talijanskih imperijalista 1 potpaljivača rata, te protiv Vatikana koji podrža­va talijanske iredentiste, a isto tako čuli su se oduševljeni uzvici sooijalističkoj Jugoslaviji, mar­šalu Titu, JNA, CK Saveza ko­

munista Jugoslavije. Narod je snažno skandirao »Mi smo Tito­vi — Tito je naš«, a svoje bor­beno raspoloženje naročito je manifestirao za vrijeme govora predsjednika Gradskog odbora SSRN Živoj ina Bulata. On je tom prilikom, između ostalog, podvukao stare italijanske in­spiracije na naš nacionalni teri­torij. Narod je oduševljeno po­zdravio onaj dio govora u kojem je istaknuta kompaktnost naro­da Jugoslavije U obrani svojih nacionalnih interesa. Drug Bu- lat je, pored toga, govorio o ne­prijateljskoj . politici Vatikana, koja je usmjerena protiv život­nih interesa naše zemlje i naših naroda. On se dotakao i djelo­vanja reakcionarnog dijela klera, koji provađajući politiku Vatika­na u našoj zemlji zapravo pru­ža podršku talijanskim ireden­tistima. I ovom prilikom narod je ogorčeno protestirao protiv neprijateljskog djelovanja bisku­pa Banića i njegovog zamjenika Radića, koji su očiti eksponenti vatikanske politike u našem gradu i kotaru. Građani su ener­gično zahtijevali da se obojica odstrane iz naše sredine.

Sa mitinga je upućeno pismo Saveznom Izvršnom vijeću u ko­

jem ga se moli, da upozori me­đunarodne forume na opasnost koju po mir u svijetu krije u sebi politika talijanskih ireden­tista. U pismu naši građani, iz­među ostalog, izražavaju bezgra­ničnu odanost i ljubav narodnoj vlasti, Savezu komunista i dru­gu Titu. Zatim naši ljudi ističu svoju nepokolebljivu spremnost da brane slobodu i nezavisnost svoje socijalističke domovine.

Miting se na kraju pretvorio u snažne demonstracije protiv talijanskih imperijalista i njiho­ve vlade, te protiv Vatikana i njegovih agenata Banića i Radi­ća. Demonstrirajući ulicama gra­da, masa je došla i pred biskup­sku palaču zahtijevajući da nepri­jatelj biskup Banić napusti naš grad. I pred zgradom sjemeništa narod je odlučno tražio da se pop Radić, također neprijatelj, udalji iz naše sredine. Pod pritiskom naroda obojica su bili prisi­ljeni da u toku noći napuste Šibenik.

Naši građani, a među njima i brojni vjernici, dobro poznaju prošlost Banića i Radića, a isto tako su svjedoci i današnjeg njihovog protunarodnog rada. O- bojica su gorljive pristaše politi-

(Nastavak na 2. strani)

D ESETOG rujna navršava se jedanaesta godina od hi­storijskog dana kada je Vrhovni štab na čelu s drugom Titom donio smijelu odluku da se osnuje prvi morna­

rički odred NOV sa svojo m komandom i bazom u malom primorskom mjestu Podgori.

Do takove odluke Vrhovni štab je došao na osnovu već do tada pokazanih uspjeha u borbama s okupatorom, duž cijele naše obale, na kopnu, na otocima i na pomorskim sao­braćajnim komunikacijama.

Dok su se naše kopnene jedinice brigade i divizije, sa­stavljene od boraca iz svih krajeva naše zemlje, borile s oku­patorom diljem cijele zemlje, paralelno s njima koncem 1941. i početkom 1942. godine stvarao se, razvijao i rastao novi vid borbe, borbe na moru.

Značajniji uspjesi u borbama na moru postignuta su prije donošenja odluke o osnivanju mlade Titove mornarice.

Ove jedinice, koje su tukle neprijatelja ne samo na kopnu, već i na moru, bile su jezgro za osnivanje mornarič­kih jedinica i komandi duž cijele obale.

Prva uspjela akcija na moru bila je siječnja 1942. go­dine. U Gradcu zarobljen je motorni jedrenjak »Merkur« sa 90 tona materijala, kod Igrana motorni jedrenjak »Darko«, a u travnju izvršen je desant sa kopna na 'poluotok Pelješac, gdje je napadnuta financijska stanica u Crkvinama i žandarmerij- ska u Dračama. •_ .

Mjeseca lipnja izvršen je desant iz Podgore na o. Hvar, gdje je razoružana žandarmerijska stanica u Bogomoljama.

Na području srednjeg Jadrana u svibnju mjesecu, osno­vana je prva mornarička četa, koja zbog svojih svakodnevnih akcija privlači na sebe jake neprijateljske snage u području Modrave, odakle probija neprijateljski obruč i sa ribarskim čamcima prebacuje se na Kornate, da bi ponovo mogla izaći r.a kopno i tući okupatora. Petnaestog srpnja ova ista četa napada motorni jedrenjak na Krki, a 28. srpnja naoružani tali­janski tender koji vozi na pruzi Šibenik—Zaton. U ovih ne­koliko primjera, pored bezbroj nezapisanih, a bilo ih je mnogo i svakodnevno duž cijele obale, kazivalo je okupatoru da je narod Jugoslavije odlučio, pod rukovodstvom druga Tita i CK SKJ boriti se i s drvenim brodovima protiv njihovih čelič­nih i dobro naoružanih brodova do konačne pobjede i istjeri­vanja neprijatelja iz zadnjeg kuta naše zemlje.

Nužno je spomenuti, da je historija našeg naroda, a po­gotovo Dalmacije, Istre i Primorja isprepletena vjekovnim borbama za svoju slobodu, za svoj slobodni Jadran. Prošla su vremena, ali nisu stavljena u zaborav, da su Mlečani, Sa­raceni i Bizantijci često napadali našu obalu s diljem, da je pokore i potčine svojim interesima. Njihovim napadima odluč­no su se suprostavljali, tukli ih i pobjeđivali Neretljani i Se­njski uskoci. Na njihovim tradicijama, a odgojeni od Komu­nističke partije Jugoslavije razvijao se i čeličio borbeni duh našeg pomorca.

Izbijanjem drugog svjetskog rata 1941. godine, na naše tlo stupila je okupatorska čizma, zahvaljujući nespremnosti za ma kakvu borbu, truloj politici bivše jugoslavenske vlade Karađorđevića. Postojeća flota i obalska odbrana bila je u kratko vrijeme razbijena. Manji dio ratne mornarice junački se borio, završivši potapanjem brodova. To je slučaj s razara- čem »Zagreb« i njegovim herojima, mladim oficirima Maše- rom i Spasićem. Trgovačka mornarica dijelom je pala u ruke okupatora, a dijelom se zatekla van svojih voda, stupivši u službu Saveznika.

Kad je okupator mislio da je konačno postigao svoj oilj i pokorio narod Jugoslavije, tada tek počinje veliki obračun širom cijele zemlje. Iako je narod bio napušten d izdan od bivše kraljevske vlade, predan u ruke okupatoru, nije ga na­pustila Komunistička partija, koja je pored svojih članova, prikupila u svoje okrilje sve rodoljube. Tada odlukom CK KPJ diže ustanak protiv okupatora i njegovih slugu.

Pored ostalih krajeva; pozivu CK KPJ na ustanak odazvala se i Dalmacija, koja zbog specifičnih uslova razvoja ustanka, prve partizanske grupe šalje da se bore u Lici, Bosni i Crnoj Gori. Samo do kapitulacije Italije 1943. godine Dalmacija je dala 37.000 boraca u NOV, a do kraja rata 110.000 boraca i rukovodilaca. Od ovih boraca stvoreno je jezgro današnje naše Ratne mornarice.

Razvoj naše Ratne mornarice rastao je, razvijao se a jačao onako, kako su se razvijali i partizanski odredi na kopnu, započeli su borbu s roguljama i sjekirama, završili s topovima, tenkovima i aviacijom; a mornarica započela borbu s drvenim čamcima na vesla i ribarskim leutima, a završila s dobro naoružanim (drvenim) brodovima.

S drvenim brodovima i skromnim naoružanjem, krajem 1942. godine naši mornari kontrolirali su dio obale od Met­kovića do Makarske i otoke na srednjem Jadranu Iž, Molat, Dugi Otok, a što je prisiljavalo neprijatelja da angažira jaku zaštitu ratnih brodova pri spro vođen ju konvoja na ovom dijelu obale.

1943. godine naša mornarica ima svoju flotu, u čijem su sastavu posebno bili aktivni u borbi na moru naoružani bro­dovi »Ivan«, »Turist«, »Miran« i »Streljko« i drugi, a 1944. godine raspolažemo sa oko 100 raznih naoružanih brodova.

Sastavljena uglavnom od drvenih brodova leuta, patrol­nih čamaca i jedrenjaka, naša mornarica je od svog osniva­nja do kraja rata izvršila 9 većih i 62 manje akcije, a iz ne-

(Nastavak na 2. strani)

Strana 2. »ŠIBfiNSki LIST« Srijeda, 9. rujna 19S3.

Maršal Tito u BetiniP R E G L E D

im u n im BOGnflHiiIu i u i i t

Ni s to p e ^ ni p ed lja»Velesila« Italija valjda da bi

pokazala tko je i što je, naduvala je jedan neslužbeni komentar o Trstu naše agencije »Jugopres« i pokušala svijetu prikazati kako je »-prisiljena« da energično bra- ni svoje nacionalne interese od pretenzija Jugoslavije. Vlada Psile htjela je učiniti nešto ve­liko, a uspjela je da joj se svijet glasno nasmije, a vjerujemo i pošteni Talijani. Kao da se ne zna tko muti, tko priželjkuje i tko u propagandi, na koju troši milijune, (dok milijuni Talijana bijedno žive!) bjesomučno dreči ne samo o »talijanskom« STT ne­go i o »talijanskoj« Istri i Dal­maciji, o prirodnoj granici Ita­lije na Dinari i t. d. Najglasnije smo se nasmijali mi u Jugosla­viji, ali i ogorčili. Jer, otkuda Italiji tolika drskost, — pitamo se opravdano mi d poštena svjetska javnost —, da oružjem demonstrira uz granicu Jugosla­vije. Slično bi se morale zapi­tati i zapadne vlade koje su do­sta popuštale Italiji na račun naših nacionalnih interesa. Ita­lija, koja se kočoperi kao neka­kav bedem u sistemu Atlant­skog pakta, pokazuje kako bi, a- ko je netko podupre, pokušala o- pet ostvarivati svoje imperijali­stičke pretenzije prema našoj zemlji. Bjesomučnjaci i cirkusan- ti iz Rima pokušavaju vršiti pri­tisak zveckanjem oružja na Ju­goslaviju; koja je u prošlom ra­tu junački tukla nadmoćnije ne­prijatelje i bila na strani Savez­nika, tukla Musolinijeve crne legije, tukla one koji su se hva­lili kako. se ria Hitlerovoj strani bore protiv slobodoljubivih na­roda, one koji su očekivali veliki plijen od svog krvavog orgija­nja u kojem su ispoljili i besti­jalnosti i kukavnost. Preko či­njenice, da Italija koristi oru­žje, koje joj daje Atlantski pakt zato, da bi vršila oružane de­monstracije protiv naše zemlje radi svojih uskih imperijalistič­kih ciljeva, ne bi smjele olako prelaziti zapadne velike sile. Mi smo stalno isticali da je Italija u prošlosti grabila Trst i druge dijelove našeg nacionalnog teri­torija samo s ciljem, da tamo stvori bazu, mostobran za dalj­nje porobljavanje naše zemlje. I ta »nova« Italija od 1946. god. djelom potvrđuje da je to naše stanovište točno. Razlika je u to­me, što Italija danas nema snage da to ostvari, jer je tu nova, so­

cijalistička Jugoslavija dovoljno jaka da im stuče zube. Ali ipak talijanski imperijalisti mute. prenemažu se, kuhaju, op užuju i prijete, nadaju se . . . Cemu to­liko viču? Talijanskim imperija­listima u samoj Italiji ide loše. Narod teško živi, traži zemlju, rada i kruha. A oni mu odvra­ćaju pogled na Trst i druge naše zemlje. O bivšim kolonijama ma­nje govore — ne bi se htjeli za­mjeriti velikima. Misle: Jugosla­vija je komunistička pa protiv nje možemo. Grdno se varaju, i to ne samo u pogledu naše sna­ge (koju oni i te kako dobro znaju! — bježali su Često pred nama), već i u odnosu na ostali demokratski svijet. Pravda simpatije demokratske javnosti u svijetu na našoj su strani. Ta­lijanska buržoazija diskreditira­la se i u prošlosti i nakon proš­log rata kao najgora u Evropi, najnesocijalnija.

Sada su svoju oružanu agre­sivnu demonstraciju pokrili op­tužbom da Jugoslavija kani a- nektirati zonu B. Tito im je u Okroglici u ime svih nas još jedamput odgovorio da zona B nije uopće u pitanju, već da je u pitanju samo zona A. ono što oni tamo rade i namjeravaju U obrani svojih nacionalnih in­teresa Jugoslavija više ne će po­puštati, ne će dozvoliti Italiji da anektira zonu A. Jugoslavija predlaže da joj se priključe slo­venski dijelovi zone A, a sam grad Trst da u interesu njegovih stanovnika bude internacionalizi- ran.

Naša zemlja je obuzeta željom da u interesu mira pitanje Tr­sta bude što prije riješeno. Uvjet je da budu poštovani nacionalni interesi naše zemlje. Bez pošti­vanja tog uvjeta pitanje Trsta ne može biti riješeno. Svako gla- đenje talijanskih imperijalista na račun naših nacionalnih interesa samo će pogoršavati uvjete za održanje mira u ovom dijelu svi­jeta. Izgleda da se ta istina pomalo počinje shvaćati na Za­padu. Pošten i realističan stav Zapada u pitanju Trsta pridonio bi učvršćenju mira. A dotle i u- buduće, osnovna snaga na koju se mi oslanjamo u obrani svojih nacionalnih interesa to smo mi sami sa svojom materijalnom i moralnom snagom.

Nema ustupaka talijanskim imperijalistima.

O p et A d en a u ei

O B A V I J E S T

Učesnicima proslave Olll. korpusa u Split«

U Zapadnoj Njemačkoj na par­lamentarnim izborima pobijedio je Adenauer, i to s velikom ve­ćinom. Zajedno s ostalim stran­kama, koje su s njegovom u koa­liciji, osigurao je u parlamentu apsolutnu većinu. U prošlom par­lamentu Adenauerova Kršćan- sko-demokratska i Kršćansko-so- cijalna unija imaja je 139 posla­nika, a sada ima 243 poslanika od ukupno 487. Kad se tome do­daju i manje stranke koje su u koaliciji s Adenauerovom, onda Adenauer ima gotovo dvotrećin­sku većinu. Socijaldemokrati po­većali su broj svojih poslanika za 19, t. j. od 131 na 150. Inform- birovska i neonacistička stranka nisu dobile ni jedan mandat.

Na izbore je Adenauer uspio privući nekoliko milijuna glasa­ča koji 1949. nisu glasali. Za nje­govu pobjedu angažirala se i ka­tolička crkva, a i Amerika ju je otvoreno priželjkivala. U pred- izbornoj kampanji Adenauer je nastojao da pred biračima stav svoje vlade u vanjsko-političkim pitanjima, osobito na pitanje u- jedinjenja Njemačke, približi stavu socijaldemokrata da bi ti­me oslabio njihovu propagandu da njegova vlada ne vodi brigu o općim njemačkim interesima. Pirači su se opredijelili prema

rezultatima koje je za posijedi je četiri godine postigla.Adenauero- va vlada, osobito na privrednom polju, ne ispitujući mnogo kako je došlo do tih rezultata. Birači su se pokazali konzervativnima prema promjenama, koje su obe­ćavali socijaldemokrati, ako dođu na vlast. Socijaldemokrati su o- čuvali i za milijun glasova poja­čali svoje pozicije, ali ovi izbori jm ujedno pokazuju kako će ubuduće biti teška borba za nje­mačke glasače i da će morati do­bro preispitati svoj program i taktiku.

Adenaueru su pripale još četi­ri godine vladanja. Kako će se dalje razvijati njemačko pitanje nemoguće je proreći. Adauauer će vjerojatno i dalje zastupati koncepciju zapadnoevropske in­tegracije, ali s Njemačkom koja će imati veći utjecaj nego ga je imala do ovih izbora. Nije isk­ljučena ni mogućnost ujedinjenja Njemačke, što će zavisiti ne sa­mo o stavu SSSR-a, već i o dalj­njem razvitku zapadne koncep­cije o učvršćenju mira u svijetu i stavu tih sila. Ako zapadna politika bude dosljedno mirolju­biva i odlučna, SSSR će morati popustiti i u pitanju Njemačke. Možda i u toku ove četiri nove godine Adenauerove vlade?

Da bi se osiguralo što ma- sovnije učešće naših ljudi iz grada i kolara na proslavi u Splitu, angažirana su brojna prijevozna sredstva. Tako će se brodovima moći prevesti o- ko 4300 lica, vozovima oko 4000 a kamionima i autobusi­ma oko 1000 lica. Ukoliko se do četvrtka 10. ov. mj. prijavi veći broj učesnika, osigurat će se za prijevoz daljnje kompo­zicije.

Jučer su puštene u prodaju preko blokovskih organizacija SSRN poduzeća i ustanova »potvrde«, koje će imaocima posvjedočiti da su učesnici pro­slave u Splitu. »Potvrde« će ujedno služiti kao objava za povlaštenu vožnju od 75o/v na brodovima i željeznicama. Na osnovu te potvrde moći će $e predignuti putna karta za od­govarajuće prijevozno sredstvo s uputom kad je vrijeme po­laska i povratka. Putne karte moći će se dobiti u kancelariji, koja će raditi u Mjesnom sin­dikalnom vijeću od 10. do 12. ov. mj. i to od 7 do 22 sata.

Cijena »potvrde« je 100 di­nara, čime je uplaćena i cije­na prijevoza.

Brodovi će početi prevoziti učesnike od pola noći do tri sata u nedjelju ujutro.'

Autobusi polaze u nedjelju ujutro od 4 do 5 sati, a neki vozovi polaze već u subotu do 16 sati, kako bi se jednom di­jelu učesnika osiguralo pri­sustvovanje iluminaciji i izvo­đenju umjetničkog programa koji će se u Splitu odvijati u subotu navečer. Ostali vozovi polazit će u nedjelju ujutro od 2 do 4 sata.

Smještaj za učesnike na pro­slavi je osiguran, bilo to u pri­vatnim stanovima ili, pak, pri logorskim vatrama.

Važno je napomenuti učesni­cima da se prevoze samo onim sredstvima za koja posjeduju voznu kartu. Ne bi smjelo biti nikakvih prekrcavanja, jer bi sve to moglo otežati organiza­ciju odlaska i povratka. Jedino potpunom disciplinom samih učesnika moći će se izbjeći svaka gužva a i eventualne ne­sreće.

Mole se građani da ovoj do- sada najvećoj proslavi oslobo­dilačke borbe naroda Dalma­cije u što većem broju pri­sustvuju i time uveličaju ovu značajnu narodnu manifesta­ciju.

ODBOR ZA PROSLAVU VIII. KORPUSA

PRI GRADSKOM I KOTAR­SKOM ODBORU SSRNH —

ŠIBENIK

Jučer u 12 sati maršal Tito posjetio je Betinu. O toj posjeti mještani nisu bili obaviješteni, međutim, za nepunih pet minuta čitavo selo je bilo na nogama. Mještani su druga Tita odušev­ljeno pozdravili i zaželjeli mu dobrodošlicu. Drug Tito se prili­kom ove posjete interesirao za

Život seljaka i razvitak sela.U zadružnom domu, koji ni iz­

daleka nije mogao da primi sve one koji su željeli da vide svog Tita, maršal je u kratkim crtli­ma iznio neke momente iz me­đunarodne politike, a posebno se dotakao naših odnosa s Ita­lijom.

Partizanska kolona u maršu

m ral uma(Nastavak s. 1. strane)

prijateljskog stroja izbacila preko 4.000 mornara i oficira.Cilj i sttiisao borbe za slobodu naše obale i mora po­

stavio je ispravno i prvi put u historiji naših^narođa drug Tito i naš CK, a ostvarile su ga uz njihovu pomoć i pomoć NOV, partijske organizacije Dalmacije, Istre i Primorja, kroz heroj­sku borbu naroda naših obalskih krajeva, dovevši do konačnog oslobođenja.

Neposredno iza oslobođenja, trebalo je započeti obnovom zemlje, zatim lučkih i brodograđevnih postrojenja te "plovnog parka. I ovdje je drug Tito dao osnovnu smjernicu naših poslijeratnih napora, svrstavajući ih u okvir petogodišnjeg plana.

U svom govoru oficirima JRM 18. srpnja 1951. godine drug Tito, pored ostalog, je rekao:

— Mi nemamo za cilj da stvaramo nosače aviona, da stvaramo oklopne brodove, da stvaramo velike krstarice i druge velike objekte . . . Mi ne ćemo osvajati ničije zemlje,- a za odbranu Jadranskog mora nama su potrebne brze i lake najsavršenije jedinice . . .

Pri izvršenju ovako postavljenih zadataka, naše državno i partijsko rukovodstvo, posvetilo je svu moguću pažnju iz­gradnji našeg pomorstva, našoj. brodogradnji, trgovačkoj floti i ratnoj mornarici, a to je postala i opće-narodna briga.

Danas raspolažemo sa 12 velikih i 25 manjih brodogra­đevnih poduzeća, sa kojima upravljaju radni kolektivi. Ova brodogradilišta daju ratnoj mornarici baš onakve brodove kako je to postavio drug Tito.

Njihov kapacitet se povećao za 60»/o u Brt u odnosu na predratno stanje. U svim brodogradilištima zaposleno je oko 12.000 radnika. Kapacitet izgradnje novih brodova samo u pet godina je veći za 9 puta nego za 20 godina u bivšoj Jugoslaviji;

U našim pomorskim školama i akademiji školuje se 3,5 puta više kadra nego u staroj Jugoslaviji.

Iz ovog proizlazi da je opći cilj i zadatak JRM da brani i odbrani našu obalu, otoke i more od svakog eventualnog napadača.

Pripadnici JRM u svojim redovima odgajat će časne pa­triote, stručno sposobne oficire i podoficire, dobre pomorce i neustrašive mornare.

Titovi mornari i u buduće učiniti će sve da še Što bolje pripreme za izvršenje poštenih i časnih zadataka, koje je pred njih postavio naš Vrhovni komandant drug Tito.

Kapetan fregate Mile Počuča

llano e ubijen p re li llezio OrazioPošto smo uništili talijangfei

garnizon u Erveniku, gdje je iz­gubilo živote 12 fašističkih ofici­ra i 147 vojnika, zabrinulo je ■komandu 6. talijanskog kor­pusa, pa i talijansku vladu, koja je 23, svibnja poslala u Bukovicu prefekta za Dalma­ciju Vezia Orazia, člana CK. fa- šitičke stranke Italije i nekadaš­njeg ministra za kolonije, da raz­motri situaciju i poduzme repre­sivne mjere.

Iz Zadra je javljeno Štabu sjevero-dalmatinskog partizan­skog odreda da se prefekt za­darske provincije Vezio Orazio sprema u posjetu Bukovici, gdje će rukovoditi akcijom za unište­nje bukovičkih partizana. Tako­đer je imao namjeru da izvrši osnivanje talijanskih općina, prekrštavanje i i italijaniziranje imena starih bukovičkih sela. Isto tako je odlučeno da će biti zatvoreno 150 talaca u Kistanja- ma, 100 u Mokrom Polju i 150 u Erveniku i Zegaru. Podaci su provjereni i točni. Kakve li poni­žavajuće uvrede za ponosne Bu­k ov in e .

23. svibnja u pratnji .tenkova i motorizirane kolone stigao je Vezio Orazio u Kistanje, gdje je bio jaki talijanski vojnički gar­nizon, i pošto se upoznao sa si­tuacijom u Bukovici, on se s i- stom pratnjom uputio prema se­lu Mokro Polje, a odatle za Erve- nik.

24. svibnja u Erveniku je za­kazan zbor. Čitav dan su kamio­ni prepuni fašistima u crnim u- niformama sakupljali stanov­ništvo iz Končarevića, Ramića, Vučkovića i drugih zaselaka. Skupljali su sve ono što su na­šli: žene, starce i djecu. Na zbo­ru je govorio »njegova ekselen- cija« Vezio Orazio. Mršav, malen

i crn sa dugim grabljavim ruka­ma, koje su stalno mlatarale, govorio je Orazio prikupljenom narodu, buljio izbezumljenim i krvavim očima u silnu prikup­ljenu gomilu seljaka. Pnjetio je narodu da ne smije pomagati partizane i da se mora pokorava­ti okupatorskim vlastima, a da ga narod ništa nije razumio. Ra­zumio je Vezio Orazio — razu­mio je mržnju bukovičkog naro­da, shvaćajući da je on tuđin u ovome kraju i da od njegove misije ne će biti ništa. Kad je prestao govoriti, mjesto njega nastavio je general Ambrozzio. Ali narod ni ovog tuđina nije ništa razumio.

U to vrijeme, kada se održavao pomenuti zbor u Erveniku, bata- ljon »Bude Borjan« bj.o je na prostoru Komazeca. Stab bata- ljona, pošto je obaviješten, oče­kivao je da će pomenuta Ora- zijeva kolona produžiti put pre­ma Zegaru i Obrovcu. Stoga je naredio 1. četi da postavi zasje­du na cesti Ervenik — Zegai u blizini sela Tonkovca, sa zadat­kom da uništi svaki neprijatelj­ski pokret koji bi se na tom dijelu ceste pojavio.

Pošto je zbor završen, Orazio je s pratnjom prenoćio u Erveni­ku. Ujutro, prema savjetima OVRE, streljali su izvjestan broj stanovnika sela Ervenika.

Kolona jačine jednoga voda 1. čete bataljona »Bude Borjan«, spustila se 25. svibnja iz Koma­zeca — zaselak Vučetići, u do­linu rijeke Zrmanje i u sva- nuće je izbila na cestu Ervenik— Zegar te je u ogradi na sek­toru »Crni bunar« ispod sela Tonkovca postavila zasjedu. Kad je vod stigao na određeno mje­sto nastala je tišina i zasjeda se izgubila u ogradi, tek prolistane

grabove šume. Naročitu je paž­nju zasjeda obratila na pravac od Ervenika te je na sjevernoj ivici ograde postavila izvidnicu kojel je nakon izvjesnog vreme­na zaspala. ■

Pošto su Talijani izvršili stre- ljanje pomenutog stanovništva u Erveniku, kolona Vezia Orazia, u pratnji blindiranih kola laga­nih tenkova, motorista i dya a- viona, koji su stalno nad njima kružili, napustila je Ervenik. Talijani su, naime, osigurali ne­smetan prolaz svom prefektu prema Zegaru i Obrovcu i ne sluteći da ih očekuje smrtna o- pasnost kod »Crnog bunara«, gdje su ga Bondo i Tišma očeki­vali svojom četom.

Kao što je navedeno izvidnica zasjede je zaspala i dva motor- ciklista kao prethodnica projurili su kroz zasjedu a da nisu bili primjećeni. Ali, kad su naišli kamioni i oklopna kola, sve se to- uvuklo u zasjedu, i odjednom složno, počele su udarati puške i mašinke. Dugi gotovo nepre­kidni rafali mitraljeske vatre dopunjavali su vatru pušaka i prasak ručnih bombi. Talijanska' kolona bila je zaustavljena. Si­pale su bombe za bombama. Tu ispred njih, stajala su blindirana kola i »Alfa romeo« u kojem se nalazio Vezio Orazio. Talijani su skakali, - vrištali, dozivali »dio mio« i »mama mia«. Obavijeni dimom, ubitačnim ognjem, vapi­jući do očaja, bezglavo, kao su- maniti, ustrčali su se i pošli u susret smrti. Oni u crnim unifor­mama pokušali su da dadu ot­por, okupljajući se oko putnič­kih kola. Ali na svaki tresak bombe, na svaki mitraljeski ra­fal, sve je veći broj onih, koji

su nepomični ležali oa cesti.

Grupa boraca 1. čete bataljona »Bude Borjan« skakala je proko zida na- zemlju, spotičući se u nešto mokro — prolivena faši­stička pogana krv.

Poslije izvjesnog vremena u- slijedila je vodnikova komanda da se prekine paljba.

U isto vrijeme, nešto crno i maleno, potežući lijevu nogu za sobom, pokušao je da se sp^si bijegom i lukavošću, a iz nje­govog pištavog glasa izbijao je plačljivi zvuk: »gospodi komuni­sta, ja ću se predati« — dok je u desnoj ruci držao pištolj »Be- retta«, pucajući u grupu parti­zana koja' je jurišala. Ali se od­mah zatim -stropoštao, udarivši glavom o sivi kamen kršne Bu­kovice.

I tako poslije kratke, ali vrlo oštre borbe, uspjeli smo savla­dati neprijatelja i nanijeti mu gubitke od 13 mrtvih, među ko­jima Vezio Orazio, 2 oficira i 10 vojnika, a ne 5 vojnika kao što neprijatelj prikazuje. Izvje­stan broj oficira i vojnika je ranjen, a veći broj uspio je da

(Nastavak na 3. strani)

Ogorčeniprotesti

(Nastavak s 1. strane) ke Vatikana, koju on vodi protiv naše zemlje. Oni su najogorčeniji protivnici staleških udruženja svećenika, odnosno oni su protiv svih onih svećenika koji žele suradnju sa našim narodnim vlastim a/N jihove propovijedi i okružnice ispunjene su mržnjom protiv svega onog što je narod­no i progresivno. I nije nikakvo čudo da su naši građani protiv takvih reakcionarnih popova o - gorčeno demonstrirali i na kraju ih odstranili iz grada.

Prilikom narodnih demonstra­cija pred biskupskom palačom i sjemeništem, organi Narodne mi­licije kao i aktivisti iz grada bili su prisiljeni da Interveniraju,

Srijeda, 9. rujna 1&63. •ŠIBENSKI t l § f . Strana 3.

m n im 500 učesnika u partizanskom m aršu

O tk r iv e n a s p o m e n p lo ča

N a r o d p ro tiv talijanskih p ro v o k a c ija

Roleti miUin r a l i i L o mSvoj ljetni odmor sproveo sam

u šibenskom kotaru. Razumije se, da sam ga iskoristio za obi­lazak sela i ljetnih naselja. Ta­ko sam, krstareći po moru, obi­šao Primošten, Zlarin, Vodice. Jezera, Tijesno, Mnrter, Betinu, Pirovac i Kaprije. U svakom o - vom mjestu održao sam sastan­ke i razgovarao s biračima, slu­šao njihove žalbe i tužbe i od­govarao na iste. Govorio sam naročito o Socijalističkom savezu i o izborima. U Tijesnu sam prisustvovao sjednici odbora SSRNJ za cijelu općinu. Jer je bila na dnevnom redu i točka o pripremama za nove izbore, t o sam im objasnio nove Uredbe, nacrte zakona o pravima i duž­nostima, izboru i opozivu savez­nih narodnih poslanika. A imao sam prilike, da čujem želje i potrebe općine Tijesno. Na po­stavljena pitanja, koja su se ti­cala naše vanjske i nutarnje po­litike, odgovarao sam i tumačio dužnosti i prava osnovnih orga­nizacija SSRNJ.

Na otocima Žutom, Dugom i Komatima dolazio sam u dodir s ribarima i ostalima, koji su tu bili zaposleni na svojim zemlji­štima. U uvalama otoka Jadra,. Ravnog i Smokvice zadržao sam se duije i nažalost opazio, da masline uopće nijesu rodile, a ri­bolov da je podbacio spram pro­šle godine, Uz obiranje smoka­va, seljaci su se zaposlili naro­čito na Smokvicama kopanjem i krčenjem kamena, da. bi zemlju priredili za nove nasade vino­grada, maslina i smokava. Vri­jedno je zabilježiti, da oficiri sprovađaju svoj ljetni odmor u svojim selima i u naseljima, što vrlo dobro djeluje za socijalistič­ki razvitak i napredak ovog kra­ja. I oni se zalažu za elektrifi­kaciju svih sela općine Tijesno. Zajedničkom suradnjom svih se­la požurit će se elektrifikacija, koja je osnovni uslov za socija­listički razvitak općine. U svim selima općine Tijesno zapaža se napredak, a naročito je ovaj kre­nuo u Prirovcu. Zdsluga je to u prvom redu vrlo vrijedne om­ladine u Pirovcu. Gradi se osmo­godišnja škola, stara će se škola adaptirati za Dom kulture. Po­pravlja se stara obala, a zadružni život je ojačao.

U mjestu Tijesno kao i u Mur- teru trebala bi narodna vlast da. pomogne turizam, jer u ovim mjestima postoje za ovaj uslovi. Bivši hotel, odnosno pension u Tijesnu trebalo bi dovesti barem u stanje, u kojem se nalazio prije nego li jć ' Savez sindikata otpo­čeo adaptacijom ovoga, koju je brzo prekinuo. Uljarnu u Mur- teru trebalo bi pomoći potrebnim kreditom, da b i se mogla ospo­sobiti za izvršenje onih zadataka koji s pravom od nje očekuju naše narodne vlasti, da bi se za­dovoljavale potrebe za što veću uljnu produkciju zadružnog raz. vitka, te socijalističke izgradnje mjesta.

Veću pažnju moramo posvetiti povrtlarstvu u Betini, da se ne bi ubuduće događali slučajevi, štetni po zadrugare. Tako je po­ljoprivredna zadruga prodala jednom poduzeću nekoliko vago­na ranog kupusa. Poduzeće ja ^primilo jedan ili dva vagona, no nije platio kupljeni kupus, dok druga tri vagona poručena ku­pusa nije uopće htjelo primiti i kupus je propao. Razumije se, ovaj slučaj ne samo da materi­jalno već i moralno štetno dje­luje na zadrugare. U Jezerima i- mamo profesionalne ribare, koji žive samo od ribarstva. Njihovi su životni uslovi teški, naročito ove godine. Njihova zadruga bori se s prilično teškoća i zaslužuje svaku pažnju sa strane narodne vtasti.

Na putu kroz Kornate sastao sam se s jednom spužvarskom ekipom iz Krapnja. Od njih sam

i doznao da njihovo poduzeće po­sjeduje strojeve za brušenje ko­ralja, poljoprivredna zadruga

u Zlarinu ove nema i zato mo­raju koralje kao sirovinu pro­davati u inozemstvo. U Peškiru na otoku Jadru naišao sam na nekoliko grobova palih boraca, na koje su me upozorili tamoš­nji stanari iz Murtera. S ovima zajedno bio je ovdje zakopan i jedan engleski vojnik koji je poslije rata prenešen u Engle­sku. Pokopani su u blizini crkve na obali, u kojoj je bila smješte­na naša bolnica. Grobovi se na­laze u očajnom stanju. Savez bo­raca kotara Šibenik mogao bi se pobrinuti da se ovi grobovi urede i pomogućnosti označe. Jer ima živih boraca koje će mo­ći označiti imena onih, koji su tu pokopani.

U Žirje zbog bure nijesam mogao doći, iako mi je to bila velika želja. Kaprije sam posjetio i održao sastanak, na kojem smo raspravljali o problemima sela, unutrašnjoj i vanjskoj politič­koj situaciji. Velik je nedostatak sela što nema jedan radio aparat. Razvitak kulturnog života ne može naprijed. Potrebno je da se selo barem telefonski poveže sa Šibenikom.

Dr. I. Ribar

Škola je počela

Mnogi će u ove dane odah­nuti. Počela je škola. Ulice u- tišale, a roditelji znadu gdje su im djeca bar za pola dana. Smijemo li odahnuti?

škola je istma najorganizira­nija odgojna ustanova, a od­gojnu zadaću ona nije u stanju sama riješiti. Kada pomisUmo što želimo postići s našom dje- cod — vidjet ćemo da to nije tako jednostavna i laka stvar. Vidjet ćemo da naša djeca ne će moći postati graditelji soci­jalizma isključivo po onom što su stekla u školi.

Našem društvu nije potreban čovjek koji »sve zna« — a za ništa ne mari, ništa ne radi iti radi nasuprot svojim »zna­njima«. Nama ne će bitu. od koristi ni takav, koji se za sve zanima i svačim se oduševljava — a nema ni znanja, ni snage da išta poduzme. Frazerima, ljudima s izvjesnim znanjem i poletom, koji se polet nigdje na zaustavlja i koji se ni u čemu

ne m aniiestiraosim u prepri- čavanju naučenoga — takovim ljudima se u najboljem slučaju smijemo. Ima i takovih ljudi, koji rade da rade, od danas do sutra . . . Ni takovih bez perspektive i optimističkog po­leta protkanog dubokim uvje­renjima ne treba novo društvo. Neka svi takovi već jednom pripadnu žalosnoj prošlosti.

Živjeti znači: čuvstvovati,miskti i raditi. Zato sjediniti u ličnosti čuvstva, njima odgo­varajuće misli i djelovanja — zadaća je našeg odgoja. Jer, čovjek socijalističkog društva mora biti jedinstven, dosljedan svojom mišlju — rječju, svo­jim čuvstvom i djelom. A pro­ces tog sjedinjavanja, ili bolje reći — tog prostranog razvića nije moguće ostvariti u par školskih godina i samo unutar školskih zidova i samo pod vodstvom učitelja.

Škola daje znanja, njeguje dječju misao, riječ, dječja čuv­stva, privikava na rad, na primjenu naučenoga. Ali to i- sto moraju činiti još zdušnije nego do sada roditelji, naša u- lica i masovne organizacije. Jer, dijete ne pripada samo školi, već i društvu. Zato neka nitko ne »odahne«, ako je po­čela škola. »Odahnuti« znači u ovom slučaju — pustiti svoju budućnost iz ruku.

J. E.

U okviru proslave 10-godišnji- ce osnivanja VIII. korpusa Grad­ski odbor Saveza boraca organi­zirao je 5. ov. mj. partizanski marš, u kojem je učestvovalo o- ko 500 drugova i drugarica.

Pod zastavom, uz pjesmu par­tizanska kolona krenula je iz grada u 19 sati preko Triske za Zaton. Preko kanala Krke u- česnici marša prebacili su se brodićima na zatonsku stranu. Kolona se, dakle, kretala istim onim putem kojim su prolazile prve grupe partizana za Liku a kasnije i za Bukovicu.

U šumici nedaleko Zatona or­ganizirano je logorovanje. Uz logorsku vatru vladalo je vedro raspoloženje kod učesnika marša. Pored građana, u logoru su se našli i drugovi iz Zatona i Ra-

sline. Pjesma i kola potrajali su do kasno u noć.

U nedjelju ujutro u samom lo­goru održan je zbor na kojem je prvoborac Krste I vas evocirao uspomene na slavne dane NOB-e. Nakon toga, učesnici marša su svratili u Zaton, gdje je održano narodno veselje, a u 9 sati su krenuli brodovima za Ši­benik.

Svi učesnici marša su pri­sustvovali otkriću spomen-ploče, koja je postavljena na kući, gdje je Okružni komitet KPH za Sje­vernu Dalmaciju donio zaklju­čak o općoj borbi naroda ovog kraja protiv fašističkog zavoje­vača. Na svečanosti otkrića govo­rio je drug Ivo Družić-Valent, kandidat za člana CK SKH, koji je ujedno otkrio spomen-ploču i položio lovor vijenac.

Povodom talijanskih provoka­cija, radnici i službenici Tvor­nice glinice i aluminija održali su 3. o. mj. protestni miting sa ko­jeg su uputili Državnom sekre­tarijatu za vanjske poslove pi­smo slijedećeg sadržaja.

»Obaviješteni preko štampe i radioemisija o talijanskim pro- vakacijama u veži tršćanskog pi­tanja, šaljemo Vam ovo pismo sa protestnog mitinga, da po- duzmete sve mjere kod talijanske vlade da odustane od takvih me­toda, koji samo štete normalnim odnosima između dvije zemlje. U protivnom, obavijestite i cijelu stvar iznesite pred Organizaciju Ujedinjenih Nacija i da odgovor-

Besežiran e i l i imPočetkom nove školske godine

postavljaju se našem zdravstvu zadaci, od kojih u prvome redu oni, preventivne prirode.

U velikim kolektivima, kao što su to škole, postoji uvijek opasnost, da zarazne bolesti ne ostanu izolirane nego da zahvate u veoma kratko vrijeme čitave grupe đaka, i razrede. Jedan ve­liki dio đaka prolazi kroz naše škole nezaštićen od opasnih za­raza kao što su na pr. velike boginje, difterija i tuberkuloza.

Današnja nauka raspolaže či­tavim arsenalom zaštitnih cje­piva kojima lako može da za­štiti ne samo manje kolektive nego i čitave narode. Sjetimo se samo velikih boginja koje su ne­kada- harale svijetom —• da bi nakon pronalaska i primjene cjepiva protiv te bolesti nestala ista iz gotovo svih civiliziranih krajeva.

Isto tako postoje mnogi izgledi da će se i tuberkuloza kod ne­kih naroda svesti od masovne bolesti na bolest pojedinih slu­čajeva, zahvaljujući cjepljenju protiv tuberkuloze, koje naziva­mo besežiranje.

Kod naš još uvijek postoji velika opasnost od tuberkuloze, naročito među našim najmlađi­ma. Posebice je to važno za one učenike, koji po prvi puta ulaze u školski život, za naše »prva- še«.

Kako je ubijen

Vezio Orazio(Nastavak s 2. strane)

pobjegne u Ervenik i Kistanje. Zapaljena su 4 kamiona i 1 blin­dirana kola. Od poginulih je zap­lijenjeno svo oružje i izvjesna ko­ličina municije. U ovoj borbi na našoj strani nije bilo gubitaka.

Talijani su u svečanoj počasti prenijeli lešinu Vezia Orazia u Zadar, a odatle u Ravenu (Ita­lija) u grobnicu talijanskih vite­zova. 16. ožujka 1953. god., kako javlja agencija »Ansa«, kosti Vezia Orazia iz Ra vene prenije­te su u Monaco, u njegovo rodno mjesto. Iredentisti su iskoristili tu priliku da naprave uobičajene demonstracije protiv socijalistič­ke Jugoslavije.

I tako je osvetnička puška na­rodnih boraca Bukovice kaznila ovoga fašističkog krvoloka, koji je na hiljade žena i nejake djece poslao u logore smrti. Nje­gova pogana fašistička krv poprskala je bukovičko kamenje. Neka ovaj dogođaj posluži kao opomena talijanskim i drugim imperijalistima, da će tako pro­ći svaki onaj osvajač koji bi se usudio dirnuti u granice socija­lističke Jugoslavije.

Obrad Egić, pukovnik

Vrijeme kućne infekcije je za njin prošlo, dolazi nova sredina i nove opasnosti po zdravlje. U- pravo tu djecu treba zaštititi od eventualne tuberkulozne infek­cije.

Anti tuberkulozni dispanzer u Šibeniku u suglasnosti s Domom narodnog zdravlja i Savjetom za prosvjetu i kulturu Gradske op­ćine — provest će u toku školske godine 1953/54. besežiranje t. j. cijepljenje protiv tuberkuloze kod što većega broja djece. Cije­pljenje će zahvatiti đake osnov­nih škola, a zatim i ostalu škol­sku djecu. Prije samoga cijeolje- nja djeca će biti pregledana po liječniku Školske polikinike i Antitbc dispanzera, da bi se ta­ko isključila ona djeca, koja- se momentalno ne mogu cijepiti zbog kojeg drugog oboljenja.

Specijalne mjere nakon cije­pljenja nisu potrebne. Cijeplje­nje je potpuno bezopasno, što smo mogli konstatirati i na vla­stitom terenu t. j. u samom Ši­beniku prilikom cijepljenja, koja su vršena godine 1949. i 1952. Tim cijepljenjem se postizava jaka zaštita od tuberkuloze tako, da ne pamtimo ni jedan slučaj naknadnog oboljenja od tuberku­loze kod cijepljene t. j. beseži­rane djece.

Cijepljenje će provoditi siste­matski ekipa Antituberkuloznog dispanzera u Šibeniku. Djeca, koja se prilikom utvrđivanja da li su već inficirana ili nisu, po­kaže da jesu — bit će obave- zatno pregledana rentgenski.

Istodobno s ovom akcijom po školama izvršit ćemo i beseži­ranje predškolske djece i to naj­prije one po dječjim vrtićima, domovima i konačno sve ostale djece.

Dr. E. O.

Autobusna pruga

Zadar-ŠibenikAutoprevozno poduzeće iz Za­

dra ctvorila je počam od 1. -ujna o. g. redovitu autobusnu prugu na relaciji Zadar—Benkovac—■ Stankovci—Šibenik. Autobus će saobraćati svakog dana osim nedjelje.- Uspostavom ove pruge Šibenik će dobiti dobru vezu sa Ravnim kotarima, a što će se po­voljno odraziti i na samoj grad­skoj tržnici.

NAJVIŠE TURISTA U KOLOVOZU

Prošlog mjeseca zabilježen je najveći broj turista od početka ove godine. Najviše posjetilaca bilo je iz Engleske, Njemaqke, Danske, Francuske, Austrije, Ho- landije, SAD i t. d., čiji je broj ukupno iznosio 320. I domaći tu­risti bili su brojno zastupljeni 740. U istom razdoblju zabilježe­no je ukupno 2467 noćenja.

Demonstracije VođinaNarod ustaničkih Vodica pro­

testirao je ogorčeno 4. ov. mj. protiv politike, koju vode talijan­ski vlastodršci protiv naše ze­mlje i naroda. U demonstracija­ma, u kojima je učestvovalo mnoštvo mještana, čuli su se po­klici »Dolje talijansko-fašistički upravljači«, »Tražimo pravedno rješenje tršćanskog problema«, »Sloboda Trstu«, »Tuđe ne ćemo a svoje ne damo« i t. d.

Jedinstveni narod Vodica o- vim demonstracijama upozorava talijanske vlastodršce da se sje­te svojih žrtava, koje su u proš­lom ratu pale u našoj zemlji prije negoli se upuste u bilo kakovu avanturu protiv Jugoslavije.

Kada su se demonstranti pov­ratili na polazno mjesto, pred­sjednik organizacije SSRN Rude Lasan je, između ostalog, govo­rio i o nezasitnim apetitima tali­janskih iredentista. Nakon toga je održao kraći govor Danijel Jurićev, kap. JNA, koji je rekao da mi nemamo nikakvih agresiv­nih namjera, ali granice naše zemlje, koje su obilježene krvlju palih sinova, branit ćemo uz cije­nu vlastitih života.

Sa mitinga je upućen telegram Državnom sekretarijatu za vanj­ske poslove, a zatim se uz naše borbene pjesme razvilo narodno kolo.

A. R.

nost za posljedice uzrokovane takvim stavom talijanske vlade snose oni sami.

I ovog puta mi dm poručujemo da zveckanje s oružjem na gra­nici i sve druge mjere vojne pri­rode ne će nas pokolebati u od­lučnom i dosljednom stavu da se tršćansko pitanje može riješiti samo sporazumno između naše zemlje i njih.

Politika neprijateljstva i oružane provokazije su u su­protnosti • s pravilima, koja su uobičajena i dozvolje­na među zemljama koje i- rnaju normalne diplomatske od­nose. Takovo grubo kršenje me­đudržavnih odnosa može samo štetiti, a nikako koristiti talijan­skoj vladi, jer oni otežavaju iz­nalaženje metoda da se riješi tršćansko pitanje.

Rukovodeća gospoda talijanske vlade i sam gospodin Pela, pred­sjednik vlade bi trebao shvatiti da se ne može riješiti teška unu­tarnja kriza u političkom i priv­rednom životu Italije, pod "plaš- tem kampanje, da se Trst i Istra priključi Italiji. Čudnovato za takove »ličnosti«, koje ni do da­nas nisu shvatile da narod sa svojim rukovodstvom u socija­lističkoj Jugoslaviji ne dozvolja­va nikome, pa ni talijanskoj re- akciomarnoj kliki, da se ponovo tlači naše tlo i izrabljiva naša braća. Dosta smo se žrtvovali, da bi se spor oko Trsta riješio, ali nek znaju da se nikad ne ćemo odreći prava na Trst i okolinu i da se mi znamo boriti za naša' prava.

Još su svježe uspomene na da­ne iz bliske historije, koje bi tre­bale biti opomena talijanskim rukovodećim »ličnostima« jer su ih osvajanja naše domovine koštala života stotine i stotine talijanskih sinova, koji danas trule u utrobi naše domovine.

Želimo mir i prijateljske odno­se, ali ukoliko se nekom ponovo prohtije osvajati naše, onda će­mo se znati i tući do posljednjeg, ali i poslije toga ostat će samo naše.

To je naša poruka Pelu i osta­lim koji još sanjare o našim lije­pim krajevima.«

Š I B E N I KK R O Z T J E D A N

KazališteSRIJEDA, 9. IX. — SVEČANA

AKADEMIJA — povodom 111 godišnjice osnivanja Jugosla­venske ratne mornarice. Poče­tak u 20 sati.

Ljetna baštaČETVRTAK, 10. IX. — DOM

JNA prigodom 11-godišnjice JRM priređuje z a b a v u u

ljetnoj bašti ex hotela »Koso­vo«. U slučaju nevremena ista će se održati u domu JNA. Po­četak u 20 sati.

IZLOŽBA Od 9. do 11. ov. mj. prigodom

11-godišnjice osnivanja naše Mornarice bit će izloženi doku­menti, fotografije i ostali mate­rijal kako iz doba stvaranja pr­vih borbenih jedinica JRM, tako i njene poslijeratne izgradnje. Pomenuti materijal bit će po­stavljen u izlozima Kombinata gume i obuće Borovo i u knji­žari »Gradskog magazina« u uli­ci Ivana Ribara. Izložbu organi­zira Dom JNA.

KinematografiTESLA: premijera američkog fil­

ma u bojama — PLOVECE KAZALIŠTE - Dodatak: Film­ske novosti br. 32. (8. do 14. IX.)Premijera američkog špijun­skog filma — OPERACIJA CICERO — Dodatak: Filmske novosti br. 33.

SLOBODA: engleski film —NJIMA PRIPADA SLAVA — Dodatak: Crnogorski mjesečnik br. 13. (8. do 10. IX.) Premijera talijanskog filma —

TRI INTIMNE PRIČE — Do­datak: Svijetla na moru. (11. do 17. IX.)

Dežurna ljekarnaSlužbu vrši II. narodna ljekarna

— ulica Borisa Kidriča.

Iz m a tič n o g u re d a

ROĐENI Davorka, kći Ivana i Jakice

Knez; Dolofes, kći Josipa i Vje­re Dragičević; Dragutin, sin Kr­ste i Veronika Bergam; Zeljko, sin Karmela i Anice Jelovčić; Darko, sin Branka i Jožefe Grki- nić; Ljiljana, kći Milana i Anke Ljubić; Milka, kći Roka i Ma­rije Cupić; Milena, kći Šime i Anđe Verović; Boris, sin Dragu­tina i Vidosave Rak; Gordana, kći Dragomira i Ane Jurković; Divna, kći Miroljuba i Ivanke Kovačević; Kristijana, kći Ante i Jelke Kelava; Šonja, kći Šime i Stane Krnić i Milan, sin Tomi­slava i Ane-Ljubice Dominis.

VJENČANI Bungur Niko, tapetar — Ivas

Milica, bolničarka; Kabić Milan, evidentičar — Prgin Antica, bol­ničarka; Rupić Bruno, drvodje­lac — Knežić Srboslava, domaći­ca; Đomporin Milivoj, zemljo­radnik — Slavica Tona, čistači­ca i Omašić Spiro, man. radnik — Bađim Marija, man. radnica.

UMRLIGačina Ivanića rođ. Huljev

pok. Mate, stara 65 god.; Bolanča Zora Blaževa, stara 20 god.; Dunkić Stana rođ. Crnogača pok. Grge, stara 61 god. i Skočić Mi- lan star 68 godina.

Strana 4. »SlBENŠKt LIST« Srijeda, 9. rujna 1033.

U M ZA RAZU03 TURIZMA U NAŠEM GRADU IKOIAISlapovi Krke t. j. Skradinski

Buk nesumnjivo dolazi u red najljepših prirodnih ljepota naše domovine, pa je stoga suvišno o njegovim prirodnim i turistič­kim uslovima posebno govoriti. Takovu prirodnu dragocjenost treba u potpunosti zaštititi, te je baš u tome prvi problem o koje­mu u vezi sa slapovima Krke treba progovoriti. Slapovi su bili za vrijeme rata izloženi pustoše­nju uslijed čega je najviše stra­dala njihova šumom bogata ve­getacija. Od oslobođenja do da­nas, u svrhu njihove zaštite i tu­rističke opreme, nije praktički ništa učinjeno, tako da su oni i danas izloženi pljački, te prijeti opasnost da njene šume budu potpuno uništene. Osim te o - pasnosti za slapove postoji jedna

- daleko veća a ta je, da se nam je- ravanim podizanjem jedne nove hidrocentrale s velikom branom dovodi u pitanje postojanje sa­mih slapova. Po našoj ocjeni, to bi bila jedna velika i neoprosti­va pogreška, koja se ničim ne bi mogla opravdati. .Zaštitu slapo­va treba jednom za uvijek ure­diti i u potpunom obliku spro­vesti. To nas obavezuje ne samo ljubav prema našoj zemlji, nego

mnogo pastrva, koje se ističu oso­bi fcm veličinom. Lov na ove pred­stavlja jednu od prvorazrednih turističkih atraktija. Ipak najve­ći doživljaj predstavlja vožnja kanjonom Krke od Skradinskog Buka do Roškog slapa u dužini od preko 12 km. Ta vožnja vodi duboko usječenim kanjonom, koji je isprekidan brojnim i ži­vopisnim riječnim jezerima od kojih je najinteresantnije ono na kojem se nalazi mali otok Viso- vac sa starim franjevačkim sa­mostanom. Kako Se vidi, prostor slapova nije samo izletište već i udobno odmaralište. Ugostitelj­ska služba i turistička oprema treba, dakle, da je u stanju da prihvati u svako doba veći broj izletnika i stanoviti broj gostiju, koji će tu ostati po nekoliko da­na. Danas, međutim sve to ne­dostaje. Postoji samo jedna ma­la primitivno uređena i loše o- premljena gostionica. Prostor slapova Krke, koji je danas za­pušten, treba što prije urediti, Međutim, primarnog je karaktera uređenje puta u dužini od 12 km, koji od Šibenika vodi na slapove, a posebno onog dijela, koji se odvaja od državne ceste / sa lozovačke visoravni spušta u oštrim serpentinama na sla-

u tom pogledu imamo i obavezu pove. Taj put u današnjem stanjuje naročito opasan za one auto- mobiliste, koji prvi put voze tim serpentinama.

Turistička eksploatacija sla­pova Krke prethodno zahtijeva, dakle, investicione radove, koji bi se po važnosti mogli razvrstati ovim redom:

J. uređenje puta Šibenik — Skradinski Buk, a naročito pro­širenje serpentina;

2. urediti čitav prostor §ko slapova u obliku parka. Posta­viti nove vidilice, terase, te klupe za odmaranje;

3. podići turistički dom, koji bi, pored moderno opremljenog restorana, imao jednu društvenu prostoriju, dvije velike zajednič­ke spavaonice za ekskurziste i par soba za konačište;

4. pribaviti jedan izletnički motorni brod sa jedno 30 sje-

prema čitavom čovječanstvu, jer su slapovi Krke jedna svjetska dragocjenost. Ta potpuna zaštita može da se provede jedino na način, da se oni proglase nacio­nalnim parkom, te se tako stave pod općenitu zaštitu zakona kao i Plitvička jezera.

Pristupajući problemu turi­stičke opreme slapova Krke, tre­ba prethodno odrediti način J mogućnost njihovog korištenja i upotrebljivost. Slapovi Krke, u prvom redu, predstavljaju kra­sno i jedinstveno izletište. Turi­sta tu dolazi da promatra i da se divi neopisivim ljepotama, koje pružaju slapovi i čitav oko­lišni predjel. On se može tu da okupa u lijepim prirodnim ba­zenima ispod ili iznad samih sla­pova. To kupanje za sve posjeti­oce predstavlja naročitu atrak-

kanjonom do Roškog slapa i o - toka Visovca;

5. opremiti izvjestan broj ma­lih lađa kojim bi se omogućila vožnja i ribolov.

Električna energija i voda, kao osnovni uslovi turizma i u- £ostiteljstva, postoje na slapovi­ma u neograničnim količinama.

(Nastavit će se)

i z s p o r t s k o g Ž i v o t a

D m p o r a z a d o m a ć i h m i m č a d iU nedjelju 6. ov. mj. odigran Ža vrijeme čitave utakmice I drugi domaći nogometni klub

je u Splitu uzvratni susret iz- momčad »Splita« predstavila se »Jadran« izgubio je utakmicu među »Splita« i »Šibenika«. P o- kao uigranija i bolja ekipa. U protiv »Rudara« izSiverića s re- bijedio je nakon bolje igre prvom poluvremenu »Šibenik« zultatom 7:2. Utakmica je odi- »Split« s visokim rezultatom 6:1 ie primio dva zgoditka unatoč grana na stadionu »Rade Kon-(2 :0 ).

ciju. U području slapova ima dala kojim bi se omogućila vožnja

Kotarsko brodarsko poduzeće „ D U P I N " - š I B E N I K

č e s t i t a

radnom narodu grada i kotara10-godišnji'cu VIII. borpusa

ŠIBENIK II. u grupom prvenstvu

U grupnom prvenstvu Dalma­cije, koje će započeti uskoro, u- čestvovat će i druga momčad »Sibenika«.Ona će imati za protiv-

toga, što je igrao niz vjetar. Za čara«. tako visok poraz dobrim dije- - - lom kriva je obrana, a osobito Erak II koji u posljednje vrije­me daje slabe partije. »Split« je imao najboljeg igrača u sred­njem napadaču Grubiću, dok su se kod »Šibenika« istakli Jelen- ković i Bego. Pred oko 1000 gle­dalaca susret je dobro vodio CJa-zari iz Splita,

Uspjeh z la r in s k ih

S v o jim p o tr o š a č im a k a o ra d n o m n a r o d u grada

i kotara č e s t i t a

lo -jo šiip om. io n u»M e s o p r o m e t * Š ib e n ik

nike ova društva: »V. Bagat« iz Zadra, »Velebita« iz Benkovca, »Primorca« iz Biograd n/m, »Pr­voborca« iz Vodica, SOSK (Skra­din), »Rudara« (Siverić), »Jadra­na« (Šibenik). Momčad Šibenika II dobro se pripremila za ovo

Prošlog tjedna održan je u takmičenje, odigravši ■ nekoliko Zlarinu prijateljski susret u va- prijateljskih susreta. U posljed- terpolu između domaćeg »Mor- njoj utakmici svladala je »2e- nara« i Garnizona Šibenik. Po- ljezničara« iz Splita s rezulta- bijedili su Zlarinjani s rezulta- tom 13:0. U^grupnom prvenstvu tom 7:4 (3:3). Šibenik II igrat će van konku-

Ovaj susret protekao je u rencije. Ekipa se sastoji iz ne­prijateljskoj atmosferi. Dok su u koliko dobrih nogometaša, koji prvom poluvremenu momčadi u najskorije vrijeme popuniti

x , m neka slabija mjesta u prvojbile izjednačene, dotle su u na- v „SS . -. . . . . . momčadi,stavku Zlarinjani bili mnogobolji i efikasniji. Zgoditke za domaće postigli su Branioa 3,Maglica i Dean po 3,

Pred oko 200 gledalaca utak­micu je dobro vodio Karlo Be- nusl, major JRM.

V. Kukura

. G R A D S K I M A G A Z I N * - Š I B E N I K

Svim svojim pptrpšpgima te ostalom radnom narodu grada i kotara

č e s t i t a

1 0 - g o d i š n j i c u V III . k o rp u s a

» Š I B E N S K I L I S T «

organ Socijalističkog saveza radnog naroda za grad i kotar

Šibenik

Uredništvo, štamparsko poduzeće »Štampa«

Glavni i odgovorni urednik

NIKOLA BEGO

Tekući račun: Narodna banka Šibenik broj 531—T— 292

Huk°pisi sg ne

Pretplata ?a tri mjeseca Din. 84.— , za pola godine Din. 168.—, za godina Din-

IZ S L A V N I H D A N A N O B - e

p r o t i v n a d m o ć n i j e gNEPRIJATELJA

1. Primorska četa brojčano Prosiki, dok je napolju kiša mo- nije nikada bila jaka. Na, tpme notono rominjala, kad najednom se nije ni inisistiralo. Jedna glo- — bilo je oko 10 sati, razlijegao maznija jedinica teško da bi bila se povik stražara: tako pokretna i toliko brza, — Drugovi! Neprijatelj! Ka- snalažljiva i drska, kao što je to mioni . . .bila baš naša četa. Zbog toga je iz srušenih kuća pokuljala jo mnogo stotina mladih ljudi od- naša partizanska masa s uzvici- lazilo u partizane i u druge ma »ura, ura . . .« — i krenula krajeve naSe zemlje. Ceta bi ih prema kamionima, čiji su šoferi, pratila jedan dio puta, a onda očigledno iznenađeni svim onim se opet vraćala natrag da nasta- što se pred njima događa, zastali vi, za čas, prekinutu borbu. Na čudeći se . . . To ih je skupo

času. 3. studenoga svi rodovi ta­lijanske vojske, koji su im u tom kraju stajali na raspoloženju, bili su u akciji. Brdo »Petrinj«, gdje smo ujutro tog dana imali svoje položaje, bilo je zavijeno u gust crni dim od mnogih ek­splozija avionskih bombi, mina, granata . . . A mi smo se dotle — već udaljeni van obruča — pritajili kod sela Cerane—Pri- steg. Nismo ni znali da je tog dana jedna još jača talijanska vojna formacija, potpomognuta s domaćim izrodima »Antikomuni­stičkom bandom«, vršljala na te­renu oko Vodica, Tribunja i Za? tona, gdje smo baš naumili da opet krenemo. Na večer, kad je s tamom počela padati i gusta, ledena kiša, mi smo nastavili s našim probijanjem prema Ra-

jesen 1942. godine došlo je vri- koštalo. Ubijena su njih trojica, dašin0vcima i Crnoj gori i dalje jeme da se moglo misliti i na ostala su nam dva kamiona, ,s prema Vranskom jezeru t. j. u osmvanje jedne jače formacije — nekoliko pušaka, bombi i nešto SUprotn<-.m pravcu nego je išla bataljona. Kome od nas nije namirnica. Ostavili su nam i naj- talijanska vojna kolona sastav- srce radosno zatreperilo kad je draži dar, koga smo toliko dugo ljena od nekoliko desetakaovakova odluka CK KPH Šibe­nik bila saopćena svim pripad­nicima naše čete. I dočekali smo taj dan. 31. listopada u »Dejano-

i željno očekivali: teški mitra- motornih vozila. Ove tali- ljez marke »Breda«. S kakvim je janske snage, bile su u stvari samo veseljem skinut s kamio- dijelovi jedne njihove divizije, na. I sad, kad smo njega imali, koja se tih dana nalazila na putu

viću«, blizu Banjevaca, na sa- naše uvjerenje da smo nepobje- za Afriku. Iskrcana je u Zadru i moj olpli »Vranskog jezera« divi još je jače poraslo. — stavljeno joj u zadatak, da o- osnovan je naš bataljon. Imao Tog istog dana vodili smo bor- nako »usput« likvidira nas, ša- je tada svega dvije čete. Treća, bu s pristiglim neprijateljskim čicu »bandita« — kako su to sastavljena od naših drugova pojačanjima. To je, ustvari, ot- govorili — a istovremeno da se Srba iz Bukovice, nije uspjela počela ofenziva na nas. Sutra- malo i priviknu na rat i rato- da stigne na vrijeme u njegov dan predanili smo na »Njivici« vanje, jer su to, navodno, bili sastav. Tog dana, na večer, pred uz Vransko jezero, a slijedećeg sve mlađi Talijani! Sutradan su postrojenim bataljonom, govorio dana bili smo u Jagodnji, kod nas zbilja pritisnuli. Nije to ša- je sekretar Okružnog komiteta Benkovca. Neprijatelj je dovla- la: njih oko desetak hiljada, na KPH Šibenik, drug Marijan 2u - čio pojačanja iz Biograda, Za- nas devedesetak partizana! Za- vić, terenski politički radnik Ste- dra, Benkovca . . ., dok smo mi mislili su da nas pritisnu uz vo Zečević, komandant bataljo- održavali političke zborove u Ja­na Drago Zivković i ja, kao nje- godnji i bližim zaseocima pri-

bataljon. Neprijatelj, međutim,gov politički komesar. Svi govo­ri bili su prožeti pozivom borci­ma bataljona za još bespošted- nije mirovao. Spremao nam je niju borbu s okupatorom. Borci klopku. Trećeg dana osjetili su bili oduševljeni. Sutradan u smo da se obruč oko nas sve jutro, nalazili smo se razmjeste- više steže. Trebalo je probiti ga.

Vransko jezero i tu nas sasvim likvidiraju. Čitavi dan probijali

majući nove partizane u naš smo se uz obalu jezera premanavedenom terenu, a to je već bio drugi dan otkako nitko od nas nije ma Šta okusio. Imali smo hrane, ali kako je skuhati? Ma gdje da se pojaviš evo ti

pi po polugrušenira kućama na U tome smo i uspjeli u zadnjem odnekle topovske granate ili

avionske bombe. Neki su predla­gali ekonomu Gliši da ipak neg­dje u zaklonu naloži vatru i skuha štogod-

— Mi ćemo te krog to yrijerrje braniti, ne boj se ništa — uvje­ravali su ga.

Gliša se ipak nije dao:— A ako pri kuhanju padne

koja granata u kazan, što onda, gospu vam — rekao bi Gliša.

I tako, umjesto masnog Gliši- nog ručka, nasmij se — pa hajd’ dalje.

Pred večer evo nas konačno i u Dejanoviću. Sasvim smo uvje­reni da je opasnost prošla. Već smo se penjali, prema vrhu Mi- denipe i okolnih brda, Znali smo, ako još izbijemo na njih, može­mo se rugati svima Talijanima i njihovim obručima. Ali, to nismo dočekali. Nismo znali tog trenutka da se talijanski kara­binjeri iz garnizona Pirovac, pe­nju na ista brda sa suprotne, ju­goistočne strane. Cim smo ih osjetili nastala je trka. No, potr­čali su i oni. Znali smo i jedni i drugi jedno: tko prije na vrh brda, brdo je njegovo. Na sva okolna brda, osim Midenice, mi smo bili brži od Talijana. Za čas smo zagospodarili njima. Na Midenici na samom vrhu moralo se leći, i mi i Talijani i tako je to ostalo sve do noći. Duel se na Midenici završio: remi. — Spa­šeni smo. Obruč je sasvim pro­bijen i sad, kad je noć sasvim zavladala okolinom, mi brzamo kroj tiješnjansku Dubravu, prema Kamenoj, radosni što su — ko­načno patnje prestale. Ali, ni o - vog puta nismo t|ili u pravu. Sutradan rano u jutro već su nas »nanjušili«. Kad je pala noć,pali su i naši prijedlozi: jedna četa krenut će na vodički teren, dru­ga na teren Zatona, a jedan njen vod u Pakoštane. Onaj dio, što je krenuo prema , Pakoštanima,

naišao je na Prosiki na zasje- našao drug Mile Klarić, radnik du, na samom mostu. Morali su iz Šibenika, koji je k nama do- krenuti opet natrag i dužim, zao- šao u svom ribarskom brodu, bilaznim putem, uz Vransko je- zajedno s jednim svojiim drugom, zero, krenuti u svom pravcu,, Oni su nas za nekoliko sati sve gdje su sretno stigli, dq jednpga prebacili prekorijg?

Poslije tri dana i tri noći ne- ke Krke, i već sutradan u .jutro prekidnih borbi i napora bez je- nalazili smo se iznad Šibenika, la, odmora i spavanja, konačno u selu DaniloJBiranj, a da bi 49 smo se smirili. A Talijani su tih dva dana osvanuli u mjestu Vr^ dana obasuli čiitavu Sjevernu ba, kod Muča, u Srednjoj Dal- Dalmaciju sa hiljadama letaka u maciji. Tamo smo se javili Ko- kojima su javljali, kako su i mandii III. dalmatinske brigade posljednje »komunističke bande drugovima Branku Dudi i Mati uništene«. Čitali smo te letke i Ujeviću, kojima smo raportirali smijali se u sav glas. Nikome da je bataljon u svom punom sa- od nas nije ni vlas s glave pala. stavu došao u Vrbu i da se stav-

A kad su Talijani uskoro o - ija p0d njihovu komandu. Kroz pet osjetili da je bataljon živ i to vrijeme Talijani su nemoćni da ih i dalje udara gdje stigne, lutali Sjevernom Dalmacijorr} vjz- naumilii su i po drugi put »uni- duž i poprijeko, tražeći nas tft- štiti ga«. I opet su bili brojčano mo, gdje nas već nije bilo* Bili strašno nadmoćni. Izbjegavali su nemoćni, ali i bijesni, ne smo susret s njima, sve do 12. shvaćajući kako je moguće da ih prosinca, kad smo se s njima tučemo u vrijeme kad nas »ne- sukobili, na Snimi kod sela Za- ma«, a nema nas baš onda kad ton. Položaj u koji smo zapali nag Qni Araže< bio je do zla boga očajan. Ispred v sastavu m> dalmatinske nas je bio brojem mnogo jači brigade naš se bataljQn zadrža(yneprijatelj, a svugdje oko nas voda. Jednim silovitim jurdšem zbili smo neprijatelja u usku kamenu stazu između visokih

do Nove 1943. godine, kad su iz njega odvojena tri voda i upuće­na natrag u »stani kraj«, da ta- •

IM R , mo budu jezgra novog Sjevero-kamemtih zidova. U borbi, koja dalmatinskog ,bataljonai koji Jemje trajala više od tn sata, ne- nedugQ iza toga . osnoyanj ^prija e j je imao vi e o 185 komandom drugova Sime Ivasa i mrtvih i desetak ranjenih vojni- Qojka Jakov5eva> Naš , starl« ka * starješina. Naše naoruža- Primorski bataljon sada nje popunili smo tog dana još s komandom drugova 0brada EgU jednim puškomitraljezom i no- , _vim puškama, te s nekoliko san- ća 1 Mile Zivkovića> k°mpletan j .., i . .. . , , . TT . j e ušao u sastav slavne II. pro-duka munjicije a bombi. U ovoj , , “ •borbi istakli su se ; podjednako leterske » su i našinaši drugovi iz Primorja, kao i Pnjmor<?1 u siječWoni iz Bukovice, koji su sačdnja- godme u vel* u Por< *^

cu, koja je nosila časno ime:vali sada našu treću četu, koja je u sastav bataljona došla pod komandom svog komandira O -

Druga proleterska N.O. Udarna divizija, — nastavljajući svoju-

brada Egića, na samih par dana 1501:1)11 * dalje pod rukovodstvomprije navedene borbe. O noći, *v° g slavnog komandanta dru* a

PfilCBdok smo diskutirali kuda i nakoju stranu, izlaz nam je pro- G, M, Jakovčev

Strana 5. »ŠIBENSKI LIST« Srijeda, 0. rujna 1033.

Svim bivšim borcima kao i radnim ljudima našeg grada i kotara

č e s t i t a

1B-G0DMJ1CU Vili. KORPUSAP O M O R S K O G R A Đ E V N O P O D U Z E Ć E — Š I B E N I K

Pripadnicima J u gosla ven ske ratne m ornarice-čuvarim a

n a šeg p lavog Jadranač e s i i t a

P R ^ Z , N / K DAIS/I MOHNAMCEI O . U V J J S M

Kolektiv brodogradilišta »Velimir Škorpik«

Š i b e n i k

Svim bivšim borcima kao i građanima Šibenikač e s t i t a

10-GODIŠNJIClI Vlll. KORPUSAG ra d s k o tra n s p o rtn o p o d u z e ć e

„JAD RAN^ ŠIBENIK

K I N O P O D U Z E Ć E - Š I B E N I K

svim svojim posjetiocimač e s t i t a

lO-gođišnficu Vili. korpusa»K O RN Jl T «

Trgovačko poduzeće Šibenik

Borcima i rukovodiocima lllll. dalmatinskog korpusaČESTITAMO DESETOGOD1ŠNJ1CU

formiranja jedinica njihovog fcorpusa

Ujedno obavi ještavamo građanstvo da smo 1. IX. o. g. snizili cijene slijedećoj robi do 30°o |

B o n b o n i, č o k o la d a , keksi likeri, T E K S T I L U v o ć n i s o k o vi, v o ć n i s iru p , m a r -

lgo|o m e la d a , đ e m o v i, ž a ru lje za d o m a ć in s tv o

Svim borcima i rukovodiocima te građanima Šibenika

č e s t i t a

1 0 -g o d iš n jic u o s n i v a n j a V ili. k o r p u s a

»P R E H R A N A « - ŠIBEN IKpoduzeće za promet prehrambenim

artiklima

KORISTITE SNIŽENJE CIJENA!Pamučna i vunena roba do 15°|0 Svileni jorgani i madraci do 15°|0 Ka veći 30° o

Nudimo našim potrošačima veliki izbor sobnog i kuhinjskog namještaja po sniže­nim cijenama.

P o s je tite n aše p r o d a v a o n ic e i u vjerite se u iz b o r i kv alite t p ro izv o d a !

»Gradski magazin« - Šibenik

N a ro d u grada t kotara Š i b e n i k

č e s t i t a

Svojim mušterijama kao i građanima Šibenika

čestita

I0-60DISH]ICII VIII- KORPUSU

Zagre bačka p ivovaraskladište Šibenik

H i i i i i l i n U li. t o p aKotarski zadružni poslovni sauez

Ši beni k

Srijeda, 9. rujna 1953. »SlBENSKI LIST< Strana 6.

Narodni odbor gradske općine Šibenik

č e s t i t a

io-godišnjicu VIIL dalmatinskog korpusa

Svim borcima i rukovodiocima ovog slavnog Korpusa bao i građanima

Šibenika

Narodni odborV

kotara Šibenik

č e s i 2 / a

svim radnim ljudima kotara i grada

10-g o d iš n jic u s la v n o gV III. D A L M A TIN S K O G K O R P U SA

ItDM KOLEKTIV 1V0IHIGE UKIH METILI

BORIS KIDRIČŠ I B E N I K

ii

Svim radnim ljudima socijalističke

Jugoslavije

č e s t i t a

l o - a o d i š n j i c u V III .DALMATINSKOG KORPUSA

Radni kolektiv >>I Z G

iSvim radnim Ijudin

domovin«

A1

%

r R A D N J A « Šibenik

1 c ila naše socijalističke£ č e s t i t a

i liši,w

11D-GODIŠNJIGU VII1. KORPUSI\