Ontologija »objektivnog neprijatelja« kao nebića ... · PDF fileFILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA 754 144 God. 36 (2016) Sv. 4 (753–774) G. Sunajko, Ontologija »objektivnog nepri-jatelja«

IzvorničlanakUDK111.1:316.73(045)doi:10.21464/fi36409Primljeno25.1.2017.

Goran SunajkoLeksikografskizavod»MiroslavKrleža«,Frankopanska26,HR–10000Zagreb

[email protected]

Ontologija»objektivnogneprijatelja«kaonebića: Hannah Arendt i Carl Schmitt

SažetakU radu analiziramo pojam »objektivnog neprijatelja« s ontologijske i političke razine. Hi-poteza rada jest da »objektivni neprijatelj« nije biće nego je nebiće, odnosno kao konkretno, realno biće on ne postoji. Teza je postavljena u ontologijskom okviru da biće mora imati jednost, nepromjenjivost i prepoznatljivu formu, što je pokazano na ontološkim premisama Parmenida, Platona, Aristotela i Husserla. Na razini filozofskopolitičke analize u teorij-skim postavkama Carla Schmitta i Hanne Arendt vidljivo je da »objektivni neprijatelj« ne postoji kao konkretno biće, nego samo kao biće izmišljeno u pojmu koji nije adekvatan vlastitom predmetu, što znači da je u ontologijskom smislu neistinit. Rad upozorava na opa-snost pojmovnog određenja »objektivnog neprijatelja« koji ne odgovara stvarnim bićima, pri čemu se navode i paradoksi hrvatskog političkog diskursa u određenju pojmova »fašist«, »ustaša«, »četnik«, »jugokomunist« i dr.

Ključneriječibiće,nebiće,EdmundHusserl,ontologija,fikcija,»objektivnineprijatelj«,javno,privatno,tota-litarizam,prijatelj–neprijatelj

1.Formakaonačelobitkabića

Spajanjem ontologijskih i filozofijsko-političkih postulata propitujemo po-jam »objektivnog neprijatelja«, izraženog za totalitarizama, te razmatramomogućnost njegove realne (predmetne) egzistencije.Odnosno, ontologijskirazmatramopitanjemoželineštopostojatikaonebiće,egzistencijakojegjemoždamogućasamoupojmu,alineiupredmetu.Dodatno,namećesepi-tanjejelibitaknekakavrealnipredikat(Kant)ilionmožeegzistiratiuap-strakcijipojmaneadekvatnogvlastitompredmetu,štoufilozofijskomsmisluznačiodsutnostontologijskeistine,kaoadaequatio rei et intellectus.Sasvimizravnopostavljeno,ciljjeradaodgovoritijeli»objektivnineprijatelj«realno(predmetno)istinit?Radomneželimoizvestipraktičneimplikacijeizteorijskih(ontologijskihpre-misa),negoobrnuto,praktičniproblemprikazatinaontologijskojrazinidrže-ćisefilozofije20.stoljeća,kadatotalitarizmiipojam»objektivnogneprijate-lja«nastaju.Važnojepermanentnoimatisvijestdaovdjenijeriječotradicijičistogidealizma,kojabipredmetmislilaizvannjegove»stvarskosti«jersečitavaraspravaodnosinafilozofijupolitikekaonečegzornogte,ukonačnici,napraktičnopolitičkodjelovanjeukojemse»objektivnineprijatelj«postva-rujeitime,štojepogubnije,uništavajervišenijeriječoideji(pojmu),negookonkretnomljudskombiću.Postvarenje(Verdinglichung)ideje»objektivnog

10.21464/fi36409

https://doi.org/10.21464/fi36409

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA144God.36(2016)Sv.4(753–774)

G.Sunajko,Ontologija»objektivnognepri-jatelja«kaonebića:HannahArendt…754

neprijatelja«jednajeodnajvećihopasnostisuvremenogdoba,odtotalitariza-ma1930-ihgodinadodanas,kadasmosvjedocikonstruktivizmaodređenogbićaupojmuprošlostibeznužnostiadekvatnogodnosatogpojmasvlastitimpredmetomusadašnjosti,odnosnorealnim,konkretnimbićem.Ovdjećemonastojatiraskrinkationtološkoproturječjepojmasvlastitimpredmetomitonaprimjerutemeljnepremisesvakograta–»objektivnogneprijatelja«.Dajeriječonečemštojeprisutno,možemouočitiiuhrvatskompolitičkomdiskursuukojemsvevišemožemočutikakopostojeneprijateljipoput»ju-gokomunista«ili»fašista«,bezobziranatoštosufašističkediktature,kaoiJugoslavijatekomunističkirežimiuEuropiodavnonestali.Međutim,opas-nost pojmovnog imenovanja time je veća što takvi u realnom smislu (kaokonkretnabića)nepostojejerjetimeivećamoć»uobrazilje«,odnosnonji-hovapostavljanjaipodvođenjapodvećpostojećipojam.Riječje,činise,onasiljupojmovanadstvarima(Nietzsche),1odnosnoočinjenicidasupojmoviodavnoprestalioznačavatistvari(Foucault).2

Uvidjetćese,osobitouargumentimaArendtiSchmitta,kakoseslažuupravoutomeda»objektivnineprijatelj«nijerealnaljudska(bićevna)kategorijajerljudikaopojedinačnabića,kakopokazujeSchmitt,nemaju»objektivnihne-prijatelja«,štoupućujenapodručjekonstrukcijeneprijateljasamoupojmu.Uvidjetćese,također,kakopojedinačna,individualnabićausvojojprivatnojegzistenciji nisuneprijatelji, nego topostajunaknadnimpodvođenjempodvećpostavljenpojamrasnog,povijesnog,klasnog,državnog ilidrugogne-prijatelja, čime se njihov status subjekata objektivizira do razine dovoljnoapstraktnogpojmapodkojisemogupodvesti.Odlučnojetodaštojevećeodudaranjepojma ipredmeta,odnosnošto jeviše tajodnosneistinit, to jesnagamoćipodvođenjapodpojmovnuuobraziljuveća.Radomnastojimozauzetistavibranititezudaobjektivnineprijatelj»stvarno«usmislu»predmetnosti«i»stvarskosti«nepostoji,odnosnonemožemuseniti»priopćavati«bitak(TomaAkvinski),3nitigasemožeubitakpostavljati(Aristotel),4osimupojmukojićebiti,smatramo,neadekvatan.VraćanjemusamtemeljoveproblematikepotrebnojepodsjetitikakoParmenidovaonto-loškaformulacijapremakojoj»bitak jest,anebitaknije«upućujena todasespoznatimožesamoonoštopostoji,odnosno»bitakkoji jest«,kaoononepromjenjivo,jedno.5Tajistinskisvijetbitkamorapostojatiposebi,onkrajsvakogpromjenjivog,temorabitijednakousebi,čimesukretanjaipromjeneodrednicenebitka(suprotnoHeraklitu).Odlučujućejetodabitaknemožebitiproizvedenjerjeonsamopostojanje,alinemožebitinitiuništivjernemoženepostojati.UPlatonovuParmenidu,biću6sekaoonomjednomodričemo-gućnostzabitinebićeitonatemeljupromjene,odnosnokretanjajernebiću,anebiću,pripadapreokretilikretanje.Odlučujućejetodasenebiće,anebiće,mijenjaizsamogasebeitimekrećečimenijejedno,odnosnobiće,negoupra-vonebiće.Nebićesekrećeitimemijenja,odnosnoprestajeipostaje,dočimsebićenemijenja,odnosnonitipostajenitiprestaje,negonaprostojest.

»Nebićedaklenebimoglonitibitinitiikakodrukčijesudjelovatiujestvu.«7

TakvomebitkuzaAristotelajepripadnaforma.Pojamforme,ukojinemože-mopodrobnijeulaziti,sukladnoAristotelu,onoještobezobličnutvarpostav-ljauuobličenobiće,odnosnoonošto,krajnjekonsekventno,bićepostavljaubitakkaoonopojedinačno.Odnosnokakosemožeuvidjetida:

»…nećestoganištakoristitiakoinačinimovječnabivstva–poputonihštopostavljajuoblike–ukolikonebudeprisutnonekopočelokojejeuzmožnomijenjati(nešto).Dapače,čaknitonijedostatno,kaonikakvodrugobivstvomimooblikâ(…).«8



Usuprotnomriječjeolišenostikaonebiću.OnoParmenidovo»štojest«ovdjeformompostaje»toštojest«kaoneodvojivoodpojedinačnog.Odlučujućejetodasezatakavpostupakstvaranjabitkapojedinogbićaonoočitujepremaprepoznatljivojiodredivojformi,bilodaseradioformineživogatijelailionečemživućem,kadaformaprelaziudušu.Uobaslučaja,bićujeimanentanoblikkaoonojednounjemuprepoznatljivo.TomaAkvinski,naAristotelo-vutragu,uskolastičkomprincipu upojedinjenja(principium individuationis)pokazujedaječovjek,zarazlikuodBoga,složenobićetedatimeimaformuitvarkojegačinebićem.9Nebićejesveonosuprotnonavedenome.Zanašuje tezuvažnopostavitipitanjeomogućnosti formebićanečegšto je samoupojmu(univerzaliji)postavljenokao,primjerice,»objektivnineprijatelj«,kojemuse,uslučajudauopćejestbiće,pripisujusvojstvarealnoga,obliko-vanogbića,poputsvakogpojedinačnogbićakojemsupripadnitvarioblik.Presudnojestogapitanjekako,uformalnomsmisluzorailiosjetilnezamjed-be,izgleda»objektivnineprijatelj«?ZarazlikuodPlatonovarazmatranjaformikao»ideja«,gdjesuoneprisut-neu svimpojedinačnimstvarima,no sama idejanepromjenjiva ineovisnao pojedinačnome,10zaAristotelaforma,sjednestrane,jestuniverzalnakaozajedničkabîtstvarikojihjetoforma,nosdruge,štonamjeovdjevažno,dabiuopćebilasupstancijalitetkao»nekoovo«ili»nekoono«,formamorabitipartikularna.OtudajezaAristotelaεἶδοςformakojajepartikularna,zarazlikuodvrsnogodređenjaεἶδοςkojejeuniverzalno.11OtudajezaKantatranscendentalnaformauvjetosjetilnespoznaje.Stogajevažnoprisjetitisenjegovarazmatranjasintezereprodukcijeuuobraziljigdjepiše:

1

Usp.FriedrichNietzsche,Volja za moć,Mla-dost,Zagreb1988.,str.249.

2NaprimjeruDon QuijoteakaorađanjasvijetafikcijeukojemsustvariostaleizvanvaženjaFoucaultpokazujedariječi»nisuvišeonoštosu bile, lutaju u avanturu bez sadržaja, bezsličnostikojabiihispunila,onevišeneozna-čavaju stvari; one spavaju među listovimaknjiga usred prašine«.Michel Foucault,Les mots et les choses: une archéologie des scien-ces humaines,Galimard,Pariz1966.,str.61.

3»Bićemsemoženazvatisamoonoštopostojiustvarnosti«.TomaAkvinski,»Obićuibiti«,u: Toma Akvinski, Izabrano djelo, Globus,Zagreb2005.,str.126–157,str.126.

4Usp.Aristotel,Metafizika, Globus,Liber,Za-greb1988.

5Ovdjetrebaimatinaumudaneulazimoura-zlikovanjebitka ibića jersu teontologijskekategorije različite s obzirom na filozofskeepohe.

6UprijevodimaParmenidovepoemeiPlatono-vogdijalogaParmenidnegdjesekoristi»bi-tak«,drugdje»biće«.Istovrijedizaprijevodedjela nekih drugih kanonskih autora, poputTomeAkvinskog. Taj problem ovdje ostav-

ljampostranijerjeistraživanjeusmjerenonaargumenteopitanjuforme.

7Platon,Parmenid,Demetra,Zagreb2002.,str.121.Platonovdjejasnopokazujekakonebićunepripadaništaštopripadabićima.

8Aristotel,Metafizika,str302.

9Usp. T.Akvinski, »O biću i biti«, str. 128.Elders pokazuje kako je za Tomu, kao i zaParmenida,stvarnost(οὐσία)najdubljitemeljstvari(kaoDinge)itimebitakbića.Usp.LeoJ. Elders, Die Metaphysik des Thomas vonAquin in historischer Perspektive,VerlagAn-tonPustet,Salzburg,München1985.,str.39.

10Usp. Platon, Menon, Kruzak, Zagreb 1997.;Platon,Fedon,NakladaJurčić,Zagreb2010.11U skolastici forme su univerzalne, no onauvodi principium individuationis prema ko-jem materija razlikuje jednu formu ili vrstuod druge. Za Schopenhauera će, primjerice,principium individuations označavati kon-kretnu,oblikovanujedinkuutvarnomesmis-lu kao princip pojavljivanja volje koja kaometafizička kategorija opstoji u vrsti. Usp.ArthurSchopenhauer,The World as Will and Representation, sv. II., Dover Publications,NewYork1958.



»…kadbisenekariječpridavalasadovojsadonojstvari,ilikadbisetakođeristastvarnazivalasadovako,sadonako,adautomenebivladaloodređenopravilokojemusupojavevećosebipodvrgnute:ondanebimoglobitiempirijskesintezereprodukcije.«12

2. Husserlovo »natrag k samim stvarima«

Kakosmoinaznačili,koristitćemoargumentesuvremenogmišljenjapajepotrebnoskrenutipažnjunaHusserlovorazmatranjeoveproblematike.VidjetćemodačakiHusserl,kojiuIdejama ostajeuokviruidealizma,egzistencijuempirijski,doživljajnodajućegpredmetanenegirajerjeonuvijekprisutanusvijesti,negogasamoredukcijomstavljaizvanvaženja.ZaHusserla,suklad-noprincipuuzajamnogimpliciranja,odnossvjesnogaosjetilnogazahvaćanjapredmeta i njegovemisaone konstitucije čini tijek objektiviranja, odnosnonekipredmettimeegzistirazasvijest,čimeisamasvijestistodobnopostajeodređenaiuvjetovanapredmetom.13Tasvijestpostojikaobitaksamoakojenoematska,odnosno,akotamišljevina(noema)dajesmisaopredmetuoslobo-đenomsvihpsihologizamaprirodnoga(empirijskog)stava.Nakojigodnačinspoznajabilapostavljena,zaHusserlajeodlučujućetodasečitaviskustveniprirodnisvijetmožestavitiuzagrade,nonakonizvršenefenomenologijskeέποχήkaoreziduummorauvijekostatipredmetkaoapodiktičkotlosvijesti.ZaHusserla svako idealno, transcendentalno»Ja«pretpostavlja empirijsko»ja«,odnosnokonkretnog,realnog»ja«.Svijestjetakouvijekintencionalnopredmetna,aHusserlovojtranscendentalnojfenomenologiji,kakosamtvrdi,imanentnojesvabićazvatipredmetima.NokakavjepredmetuHusserlovojzamisli?Unatočtomeštoseuspostavljapolječistefenomenologijskesvijestikaočistogakta,oslobođenoprirodnog(empirijskog)stava,Husserlpiše:

»Izvanakcijestavljamogeneralnutezukojajepripadnabîtiprirodnogstava,uzagradestav-ljamo svakoga i sve što ih obuhvaća u ontičkompogledu: dakle, izvan akcije stavljamo tajcjelokupniprirodnisvijetkojijestalno‘zanastu’,‘postojeći’,ikojićeidaljebititukaosvijestiprimjerena‘zbiljnost’,čakikadanampredstojidagastavimouzagrade.«14

Znakovito je to daHusserlovo »otvaranje« filozofije 20. stoljeća podrazu-mijevatakavidealizamkojinebriše,odnosnoneponištavaempirijskisvijet(»koji je stalno za nas tu«), nego ga priznaje kao egzistentnog, stavljajućiga,međutim,izvanvaženja(Geltung)»zanas«jeronćebititupermanentno(»čakikadanampredstojidagastavimouzagrade«).StogaHusserlnastavljaopisfenomenologijskeredukcije:

»Kadatočinim,štojestvarmojepotpuneslobode,tadadaklenenegiramtajsvijet,kaokadbihbio sofist, ja ne sumnjamuopstojanje tog svijeta, kaokadbihbio skeptik, ali ja vršim‘fenomenologijsku’έποχήkojamipotpunoonemogućujesvakisudoprostorno-vremenskomopstojanju.«15

Uzbiljski sepredmet, suprotnoDescartesu, zaHusserlanemože sumnjatijerbitobiloproturječno.Otuda,vraćajućisenapitanjekakavjepredmetuHusserlovojzamisli,možemoodgovoriti,onakavkakavjeupućennaposviješ-ćenibitakkojiseuvijekizražavauodređenojformi,odnosnoonajučijismoεἶδος,kaoideju,bitiliformu,evidentnouvjerenivlastitomsviješću,intencio-nalnošćuneodvojivomodpredmeta.Naime,Husserl pokazujeono što je zanašu tezuodlučujuće, a to jeda jerealniokolnisvijetstalnoposviješćenkao»tubivstvujućazbiljnost«ionaneovisionekomvlastitomaktukaonekomartikuliranomsuduoegzistenciji.Naprotiv,on(realnisvijetitezaonjemu)jeneštoštopostojizavrijemecjelo-kupnogtrajanjastava,odnosnozavrijemebudnogprovođenjaživota.Onošto



jetrenutačnozamijećeno,jasnoilinerazgovjetnoposadašnjenonosi,kaoštosmovidjelikodAristotela,karakteronoga»tu«(Dies-da;τόδε τί)postojećegkaokarakternakojemsemožezasnovatijedanizričitiegzistencijalnisud.16Husserlćenastojatiprevladatitakavkarakter,nousvojojćeseposljednjojfazinjemuucijelostivratitikaokarakteruživotnogsvijeta(Lebenswelt).17

ZanasjeodlučujućedaHusserlovazamisaopredmetaniu Idejama nijepret-postavljalatakvufantaziju(fikciju)kojabibilaapstrahiranaodpredmetnostisvijetakakvućeimati totalitarnirežimi,kakopokazujeArendt,Husserlovaučenica.TakavodnosfikcijeifantazijeHusserlrazmatranaprimjerukentaurau pitanju je li kentaur pojamoblikovan iz već postojećegpojma.Kentaur,koji sebi slobodnouobražavamo, tvorevina jenašepredodžbe,odnosnoonje»tvorbapojma«itimekaoislobodnafikcijaproizvodduha.Važnojetodasamkentaurnijenaravnoništapsihičko,onneegzistiranitiuduši,nitiu svijesti, on je zapravo»ništa«, on je u potpunosti uobrazilja.Kentaur jefantazija,fikcija,ali,pokazujeHusserl,tajsedoživljajnatemeljufantazije,uobrazilje,odnosnopojma,nesmijebrkatisonimštojeunjemuuobraženokao takvo.Doživljaj predmeta (stvari) nije isto što i sam predmet (stvar).Odlučujućejetoda

»…makarpočivalinabrkanju,nemogusedaklezatećinikakvimotivikojibimogliopravdatiidentifikacijuizmeđusvijestiobîtiibîtisame,atimeipsihologiziranjebîti.«18

ZatoHusserluvodifundamentalnu,zanašutezuodlučujućurazlikuizmeđuimanentnogitranscendentnogbitkasobziromnasvijest.Naime,onajidealis-tički postavljen imanentni bitak jest nedvojbeno apsolutni bitak, pokazujeHusserl,noonprincipijelnonulla re indiget ad existendum(nema stvar koja bi morala postojati).Zarazlikuodnjegatranscendentnibitak,kaosvijettrans-cendentnihres »upotpunostijeupućennasvijestitonenalogičkizamišlje-nu,negonaaktualnusvijest«.19Drugimriječima,akobibitakbioimanentanbezpredmetne svijesti (stvarikojunebi imao),onzapadaupsihologizammišljenjasamogsebeiizsebeizvođenjazbilje,noakojebitaktranscenden-tan,dakleizvanjskiutemeljenupredmetu,ondamišljenjeisvijestnemogumislitinebitak.Bitak,odnosno»onoštojest«,zaHusserlavišenijeništaap-solutnojerbitak,kojijezanasonoprvo,posebijeonodrugo,odnosnoonjesttoštojestsamouodnosu(intencionalnost)premaonomprvom.Dakle,riječjeosvijestikojakaointencionalnoststojiposredrelacijesubjekt–objekt,odnosnobitakseformiranamjestuuzajamneimplikacijesvijestiipredmeta,anevišeuapsolutusvijesti(uma)iliapsolutupredmeta(empirija).Nevišedabi,kakopokazujeHusserl,slijepizakonitiporedakuzrokovaotodabiseordo et connexio rerum(red i povezanost stvari)moraoravnatipremaordo er connexio idearum(redu i povezanosti ideja).Odnosno,kakopiše:

12

Usp.ImmanuelKant,Kritika čistog uma,Ma-ticahrvatska,Zagreb1984.,str.73.

13

Usp.EdmundHusserl,Ideje za čistu fenome-nologiju i fenomenologijsku filozofiju,Nakla-daBreza,Zagreb2007.

14

Ibid.,str.68.

15

Ibid.

16

Ibid.,str.64.

17

Usp.EdmundHusserl,Kriza evropskih zna-nosti i transcendentalna fenomenologija,Globus,Zagreb1990.,str.119.

18

E.Husserl,Ideje za čistu fenomenologiju i fe-nomenologijsku filozofiju,str.51.

19

Ibid.,str.109.



»Bitaknijeneštoštojeusebiapsolutnoinevezujesesekundarnozaneštodrugo,bitakuopćenemanekakvu‘apsolutnubit’,onimabitnostnečegaštojeprincipijelnosamoistinito,samoposviješteno,svjesnopredočivoipojavno.«20

NakonovogkratkograzmatranjaformeteisječkaizHusserlovefenomeno-logije,ukojimasmovidjelidajeformavezanauzstvar(predmet)idanijeprepuštenačistomeuniverzalizirajućemidealizmukojibijumisliosamokaouobrazilju ili pojam, ostaje namu skladu s tim vidjeti je li nebiće, onkrajobjektivnog,realnogizbiljskogpostojanjamogućekaopsihološkatvorevinailiuobrazilja,odnosnoukojojjemjerineštokao»objektivnineprijatelj«slič-nonečemukaoHusserlovukentauru?

3.»Objektivnineprijatelj«kaonebiće

Ovdjeseusmjerujemosontologijske raspravena filozofijsko-političku,nozadržavamotipičnodvaontologijskaproblema.Prvigovoriotomemoželineštosubjektivno,poputprijatelja,postatiobjektivnim,odnosnokakobismomoglitvrditidapostoji»objektivniprijatelj«sonomlakoćomskojomsuto-talitarnirežimitvrdilidapostoji»objektivnineprijatelj«.Nijeliprijateljstvoneštosasvimosobno, individualnoi intimno?Drugi jeo tomečemuuopćeubitinebiće,akosetvrdida,onakokaoštojetočinionacizam,čitaveskupi-neuopćenemajustatusbića,unajboljemslučajuimajustatusnižihbićailiUntermenscha. Naime,nisulinacistibiliupravukadasu,podpretpostavkomdasuŽidovi,Slaveniidrugi»objektivnineprijatelji«,imalistatusnebića,im-pliciralidaondanitiubojstvonebićanijeubojstvo?Utomslučaju,dakako,inisuubijaniljudikaokonkretnabića,nego»objektivnineprijatelji«,odnosnopojam.Međutim,bićejeneštojedno,nepromjenjivo(poputbitkauklasičnomsmislu),ažrtvesuseizmjenjivalekaoneštopromjenjivo(Židovi,Romi,Sla-veni,Nijemcisneizlječivimbolestima;snizomnovihžrtavakoji,sukladnopokretu,ideubeskonačno),nopromjenjivostikretanjeodrednicesunebitka(nebića),kaoštosmonaznačiliuPlatonovuParmenidu.Činiseda je,unatoččuđenjumnogih intelektualacakako je tomoguće, toipak bilomoguće jer se »pogazila« filozofijskametodologija razlikovanjasubjektaiobjekta,bićainebića,uzajamnogimpliciranjasvijestiipredmetatezanemarivanjaantičkograzlikovanjaprivatneijavneegzistencije,štojeomo-gućilo tako proturječnu formulaciju kao »objektivni neprijatelj«, što ćemounarednimpoglavljimapokazati.Sobziromna toda smoprva triodnosaukratkonaveli,ostanimokratkonatrećemfilozofijsko-političkomodvajanjuprivatnog(pojedinačnog)ijavnog(općeg),čimenapuštamoteorijskurazinuargumentacijeiupućujemosenapraktičneimplikacije.HannahArendtpokazujeključnorazlikovanjeprivatnogijavnogjošodanti-čkihvremenajerjeprivatnompodručju(οἶκος) biosvojstvenautoritet,do-minacijainesloboda,ajavnojsferi(πόλις)političkaslobodabezautoritetaidominacije.Onoštojepresudnojestdajeantičkomsvijetu,osobitogrčkom,bilasvojstvenaoštrarazlikavlastitogizajedničkoginijetobilasamoAristo-telovapozicija,

»…nego je jednostavnapovijesnačinjenicada jeosnivanjupolisaprethodilo razaranjesvihorganiziranihjedinicakojesupočivalenasrodstvu.«21

Svisugrčkifilozofi,pokazujeArendt,bezobziranatokolikosesuprotstav-ljalipolitičkojzajednici,smatralikakojeslobodasmještenaisključivoupo-litičkom,aneuprivatnompodručjukoje je temeljenonasili inasilju teu



kojemvladanužnost.Nasiljeje,međutim,pretpolitičkičinoslobađanjaodtenužnostiživotazaslobodusvijeta.22

Dakle,odlučujućejetodajezaonopolitičkonužnoodvajanjeprivatneijav-nesferečovjekoveegzistencije,odnosnoprivatnipoglednasvijet(emocije,doživljaji,psihologizmi,kakopokazujeHusserl)nesmijeopterećivatijavniprostorukojemseodvijasusretsdrugimaidrukčijima.Moždajeisuvišnoovdje spominjati da jemodernamoralna filozofijanastojala, kakobi javniživotuopćebiomoguć,dokinutionoosobno,pojedinačnoipartikularnokaoonoodvišeljudsko(Nietzsche,OrtegayGasset)kojeopterećujeformiranjeopćihmoralnih,odnosnoetičkihnačela.Dovoljno jespomenutida jeuvjetKantovamoralnogzakonaapriornapozicijakaoisključenjeempirijskedano-stisvijeta,23auvjetRawlsovihnačelapravednosti»veoneznanja«kojipret-postavlja privremeni »zaborav« vlastitih koncepcija dobra u konstituiranjudvajutemeljnihnačelapravednostijavnoprihvatljivihsvima.24

Dovoljnojejasnokakosveonoštoproizlaziizprivatneuvjetovanostiživota,nemoževažitiusferijavnekonstitucijeljudskihodnosajerbitimesferajav-nostibilasamoizopačenaprivatnasfera,samofiktivnojavna.

3.1. Ontološka relacija prijatelj–neprijatelj u diskursu Carla Schmitta

Upravonaovomrazlikovanjuopitanjupolitičkoga,rataimirateprijateljaineprijateljanastojaojeCarlSchmitt.Ovdjesenebavimonjegovomteorijomsuverenosti,izvanrednogstanjatepitanjemdecizionizmakojimjestubokomizmijenio dotadašnju filozofsko-pravnu tradiciju,25 nego iznosimomožda ipoznatijeodređenjepolitičkoga(das Politische)premakriterijurazlikovanjaprijatelj–neprijateljunjegovojutjecajnojstudijiPojam političkoga,objavlje-noj1932.26PremasamojSchmittovojintenciji

»…onoštojejošpotrebnorećijestkriterijzapolitičkoipolitičkuteologiju,atojerazlikovanjeizmeđuprijateljaineprijatelja.«27

Schmitt,međutim, trebaodmahnapomenuti,onkrajsvihprigovora ipaknepišeapologetikuneprijateljstva,negoodređujepolitičkokaoonokojerasteposljedicom iokopostojećihneprijateljstava, a to značida jekriterijpoli-tičkogauvijekjavnikriterijtedanečijeprivatnoodređenjeneprijateljanećepostatirelevantnopolitičkopitanjesvedoksenespoznadajeneprijateljonaj

20

Ibid.,str.111.

21

HannahArendt,Vita activa,AugustCesarec,Zagreb1991.,str.25.

22

Nasličannačinvažnostpojmajavnostiiznioje Foucault u svom predavanju o KantovutekstuWas ist Aufklärung? Usp.MichelFou-cault,Vladanje sobom i drugima,Antibarba-rus,Zagreb2010.

23

I.Kant,Kritika čistog uma.

24

John Rawls, A Theory of Justice, The Bel-knapp Press of Harvard University Press,Cambridge2009.

25

Usp.GoranSunajko,Metafizika i suverenost,Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb 2015.,str.413–452.

26

Riječ je o proširenju i bitnoj izmjeni ranijeobjavljenog (1927) istoimenog novinskogčlankanakoji je reagiraoLeoStrauss.Usp.HeinrichMeier,Carl Schmitt and Leo Strauss: The Hidden Dialogue,UniversityofChicagoPress,Chicago2006.

27

CarlSchmitt,Political Theology II: The Myth of the Closure of any Political Theology,PolityPress,Cambridge2008.,str.122.



s kojim, u krajnjoj liniji, postojimogućnost za egzistencijalni sukob.Dru-gimriječima,neprijateljnijeonajkojegse»nasljeđuje«naprivatnoj raziniopterećenojosobnimiobiteljskimantagonizmimasjedne,anionajkojegse»stvara«narazinijavnog,pojmovnogdiskursaopterećenogideološkompro-pagandomsdrugestrane.Neprijateljjenaprostoonajdrugi,atoznačisamoonajkojipredstavljarealnu(stvarnu)opasnostpougrozudržave.Ovobitnotumačenje Schmittove pozicije pokazuje da je riječ o političkom realizmunakojegjesvatkoukomejepreostaloimalohumanostijošuvijekspremanodmahnutirukom.Ovdje,stoga,nebranimoSchmittaodnjegasamog,negoupozoravamonamogućnostipolitičkogrealizmakojićesedogoditiupravoakobudemoodmahivalirukom.Uostalom,ArendtćepokazatidajepitanjezaštobašŽidoviizaštobašuNjemačkojbiloprekasnopostavljeno.28

JeliSchmittovapozicijatotalitarnailinije,otomesevodepolemike,noipakjevažnačinjenicadasuverenmožebitisvatkotkoimatolikomoćidaodluču-jeoizvanrednomstanju,atomožebitibilokojasferadruštva,odekonomske,religijske,znanstvenedopolitičke.29Autonomnesferedruštvautotalitariz-mu,dakako,nepostoje.NodalekoodtogaidajeSchmittovapozicijasamokonzervativna.PrijesemožerećidajeonasvesamonekonzervativnajerjeupravoSchmitt izveodvije»revolucije«; jednuupravu,adruguupolitici.Naime,suprotnočistojteorijipravaHansaKelsena,kojapočivanapravnompozitivizmunormekojajesvazbiljnost,30zaSchmittajeodlučujućidecizio-nizam,kojipočivanaodlucikojaležiizvanjuridičkogaikojasugeriradajesvopravosituacijsko.Izovogproizlazionadruga,politička,atojedadržava,kaoformapolitičkezajednice,idepremasvomekrajujerpostajepretijesnadabiobuhvatilasvedruštvenesilnice.Timepolitika(die Politik),vezanazadržavu,gubivažnost,aonoodlučujućepostajepolitičko(das Politische)kojeuključujeidruštvo,anesamodržavu,čimesedokidadruštvokaoekonomskasfera kako su je određivaliHegel iMarx.Država gubimonopol nad poli-tikom.Činisedabritkost ioštrinuSchmittovihstavovane trebamiješatiskonzervativnošćujersunjegovepozicije,kolikogodsesnjimaneslagali,utodobaavangardne.Naime,onpišedajepovijestpolitičkihidejaiidejateorijedržave19.stolje-ćaoznačilapobjedničkipohoddemokracije;međutimrazličitinarodiilidru-štveneiekonomskeskupinekojeseorganiziraju»demokratski«imajusamoapstraktnoistisubjekt–»narod«,akonkretno,masesusociološkiipsihološkiheterogene,štojepokazaoiOrtegayGassetuistomerazdoblju.31Problemdemokracijejestštoonamožebitimilitarističkailipacifistička,apsolutističkaililiberalna,centralističkailidecentralizirana,naprednailireakcionarna,isvetonarazličitenačineurazličitimvremenima,adaneprestanebitidemokra-cijom.32Onoštojedemokracijisvojstvenonjezinjesinonimnipoložajspoli-tičkimitakavćezahtjevbitividljivumogućnostirelacijeprijatelj–neprijateljjer,sobziromnatodasuudiktaturama,tiranijamaiosobitototalitarizmimamogućisamoneprijatelji,jedinoseudemokracijitanapetostmožeodržavati.Odnosno,svedokpostojitajodnospostojiionopolitičko,nokadsesukob,proturječjeiantagonizamukine,tadavišenemanikakvograzlikovanjaipoli-tičkonestaje,kakotodanaspokazujeiJacquesRancière.33

Još jeodAristotela,navodiSchmitt, prisutnaoprekaduhovnoga i svjetov-nogainakonštosecrkvenojedinstvoZapadneEuroperaspalo,država,kaonovovjekovni izum, uspjela je postići nešto sasvim nevjerojatno, u svojojunutarnjosti stvoritimir i isključiti neprijateljstvo kao pravni pojam, stogaipokazujeda»pojamdržavepretpostavljapojampolitičkoga.«34Riječjeorazvojutotalnedržave20.stoljećakojojsuprethodileapsolutnadržava18.



stoljećaineutralnadržava19.stoljeća,kojasadautotalitetuobuhvaćaisvadosad »neutralna«, nepolitička područja (religijsko, kulturno, ekonomsko,pravno,znanstveno),stoganestajeitemeljnanapetostdržaveidruštvakojajeproizvodilakvalitetupolitičkoga.35Primjerice,pokazujeSchmitt,pretpo-stavimolidajekriterijmoralnogarazlikovanjadobroizlo,estetskogalijepoiružno,aekonomskogakorisnoištetnoiliisplativoilineisplativo,ondamo-ramoidentificiratištojekriterijpolitičkoga.SredišnjidioSchmittovapojmapolitičkogaupravojetajkriterij,»razlikovanje«prijateljaineprijatelja,anje-govsmisaojestunjegovuintenzitetu,uizvjesnojkvalitetiodnosakojamožepostojatiudrugimpodručjima,alijošnijepolitičkajerjeprivatna.Političkineprijateljkojiseuzdiženarazinujavnogaitime»objektivnogneprijatelja«nemožebiti,pokazujeSchmitt,moralnozao,estetskiružaniliekonomskine-koristanjersutoprivatnekategorije,aprivatnočovjeknemapolitičkih,dakle»objektivnihneprijatelja«.Onjenaprostoonajunajopćenitijemsmisludrugi,stranac,injegovubitodređujeupravotodajeegzistencijalnonetkodrugitedajeintenzitetrazlikovanjatakavdasusnjimuekstremnomslučajumogućisukobikojisenemoguriješitinikakvimnormativnimporetkom.36

Time je s jedne strane isključeno svakoosobnoneprijateljstvo (izprivatnesfere)kojebisemoglouzdićinaopću,javnurazinuneprijateljstva,asdrugesvakauobrazilja»objektivnogneprijatelja«kojinebibiorealnobićeitimemogućarealnaprijetnja,štoSchmittjasnonaznačuje:

»Pojmoviprijateljineprijateljtrebajubitirazumljeniunjihovomkonkretnomiegzistencijal-nomsmislu,anekaometaforeilisimboli,nitismijubitipomiješaniioslabljenisekonomskim,

28

Upravo Arendt zaključuje kako je Schmittbiomeđuonimznanstvenicimasaznačajnimkarijeramaiprijenacizma,kojiihjesamod-bacio jer su se protivili njihovim programi-ma.UnatočtomeštojeSchmittustrajavaonaantisemitizmu,SSga je optužio za katolici-zam i hegelijanstvo (»hegelijanski mislilacdržave«).Arendt piše kako je Schmitt, čijesu oštroumne teorije o kraju demokracije izakonite vladavine, odmijenjen nacističkimteoretičarima prava i države. Usp. HannahArendt, Izvori totalitarizma, Disput, Zagreb2015.,str.332.

29

Usp. Carl Schmitt, The Concept of the Po-litical, The University of Chicago Press,Chicago2007.ZaštoSchmittovapozicijanemožebititotalitarna,usp.GeorgSchwab,The Challenge of the Exception: An Introduction to the Political Ideas of Carl Schmitt Between 1921 and 1936.,Greenwood,Westport1989.Daona jest totalitarna, usp.BernardBrune-teau,Totalitarizmi,Političkakultura,Zagreb2002.,str.83.Schmittovoprihvaćanjerasnihzakona,dakako,nedvojbenoupućujenapri-stajanjeuztotalitarnuparadigmuuštonemasumnje,anitiopravdanjabezobziranamoćinterpretacije.

30

Usp.HansKelsen,Pure Theory of Law,Union,NewJersey2002.,str.4.

31

Usp. José Ortega y Gasset, Pobuna masa,Goldenmarketing,Zagreb2003.

32

Usp.CarlSchmitt,Die geistesgeschichtliche Lage des heutigen Parlamentarismus, Dun-cker&Humblot,Berlin1979.

33

Usp. Jacques Rancière, Nesuglasnost: filo-zofija i politika,Fakultetpolitičkihznanosti,Zagreb2015.

34

C.Schmitt,The Concept of the Political,str.19.

35

Schmittase,premakriterijimakojejeposta-vilaHannahArendt(1996.),nemožeodreditiapologetom totalitarizma jer, kao što će sevidjeti,uSchmittanepolitičkapodručja(kul-tura, religija, ekonomija) ostaju autonomni-ma,štoutotalitarizmunijemoguće.HollerichpokazujedajeSchmittpopulariziraokoncepttotalnedržave,alipodtimnijemislioonoštosekasnijenazivalo»totalitarnom«državom.Usp.MichaelHollerich,CarlSchmitt,u:Pe-ter Scott, William T. Cavanaugh (ur.), The Blackwell Companion to Political Theology, Blackwell Publishing, Malden 2004., str.107–122.,str.116.

36

Usp.C.Schmitt,The Concept of the Political,str.26.



moralnimidrugimpojmovima,anajmanjeodsvegasmijubitiuprivatno-individualističkomsmislukaopsihološkidoživljajiprivatnihemocijainastojanja.Onitakođernisunormativnenitičistoduhovneantiteze.«37

Ovu ključno određenje pojmova prijatelj i neprijatelj, koje potvrđuje našutezukakoneprijateljnemožebitinebićeutemeljenouobraziljombezrealite-ta,Schmittrazrađujeprimjerima.Naime,uekonomskojsferinemaneprijate-lja,samokonkurenti,aumoralnomietičkomsvijetumoždasamosavjetniciu debati.Ovdje je ključan argument zanašu tezu taj da je, kakopokazujeSchmitt,nevažnoodbacujelinetko,prihvaćailinalazisvrstavanjenaprija-teljaineprijateljaunekimprošlimvremenimainadasedaćetajantitetičkiodnostesnjimsukobiineprijateljinestati.Odlučujućejetodajestvarnostiinherentnastvarnamogućnosttakvogodnosajertonemanikakvevezesap-strakcijama ni s normativnim idealima. Neprijatelj stoga nije konkurent, aniprivatnisavjetnikkojegnekiprivatnomrze.Neprijateljpostojijedinokaojavnineprijateljionnemožeizlazitiizprivatnesfere.

»Neprijateljjehostis,aneinimicusuširemsmislu:πόλεμιος,aneἐχθρός.«38

Timejejasnodaneprijateljmožebitisamoonajkojiugrožavapolitičkuza-jednicuizvana,samostranac,atoznačidaonnijeuobraziljomkonstruiranpojamkojinebiodgovaraorealitetu.Drugimriječima,toštonekamanjinaunutarjednedržavenekomeprivatnobivanepodnošljivom,onanemožebitijavnineprijateljjernijemogućatakvaegzistencijalnakvalitetanapetostidabibiloriječiougrozidržave.Upravozbogsvijestiotomedaseneprijateljodređujepojmovno,Schmittnavodidanjemački idrugi jezicinepoznajuturazlikuizmeđuprivatnogijavnogneprijateljapasumnogikrivipojmo-viifalsifikacijemoguće,kaoštoimitvrdimokroznašuhipotezu.Kriterijpolitičkoga,naprotiv,određenjekonkretnim(realnim)antagonizmom,atoseodražavadvamafenomenima.Prvijetajdasvipolitičkipojmovi,slikeiterminiimajupolemičkoznačenje.Onisufokusiraninaspecifičansukobiodređenisukonkretnomsituacijom,anjihovjerezultatsvrstavanjenapri-jateljaineprijateljakojenestajekadasepretvoreupukeiprazneduhovneapstrakcije.

»Riječikaoštosudržava,republika,društvo,klasa,kaoisuverenost,ustavnadržava,apsoluti-zam,diktatura,ekonomskoplaniranje,neutralnailitotalnadržavaitd.,suneprimjenjiveakoseneznatočnotkotrebabitipogođen,skimsetrebaboriti,kogaodbacitiilinegiratiuzpomoćtihpojmova.«39

Drugijetajdaonznačifizičkoubijanjeljudskihbića.Neprijateljstvoupri-vatnomesmislunemoževoditiuratjerstupanjzaoštrenjanajavnojrazininijedovoljan,stogaratproizlaziizneprijateljstvakaonjegovanegacija.Ratnemorabitiprihvaćen,normalan,idealanilipoželjan,aliostajekaorealnamogućnostsvedokrealanneprijateljpostoji.Schmittizričitonastojiodbaci-timilitantnost i imperijalnostsvojepozicijenaprimjeru,zanjega,netočnocitiraneClausewitzoveizrekekakoje»ratnastavakpolitikedrugimsredstvi-ma«40jer,kakoupozorava,akojetako,ondajejasnodavećpostojipolitičkaodlukaotometkojeneprijatelj.TojeirazlogzaštoćeHannahArendt,čijućemopoziciju teknavesti,nastojatiuvjerljivoprikazatida je za»objektiv-neneprijatelje«unacizmubilazaduženapolitička(stranačka)vlast(SA,SS,RSHAidrugeorganizacije),aneslužbenavojna(Wehrmacht)jerneprijateljnijebiorealanpremaSchmittovukriterijustvarneprijetnje,negounaprijedpolitičkiodređenkao»objektivan«,odnosnoideološki.Ovućeproblematiku»objektivnogneprijatelja«nakonkretnompolitičkompoljunajuvjerljivijeraz-ložitiHannahArendt.



3.2. Pojam »objektivnog neprijatelja« u diskursu Hanne Arendt

Pojam»objektivnogneprijatelja«zaArendtisključivojetotalitarnogkarak-tera,odnosnovezanjezafenomentotalitarizmakojisestubokomrazlikujeod dotad poznatih negativnih oblika vladavine, napose diktature, tiranije idespotizma.41»Objektivnineprijatelj«svojevrsnijeoksimoron,odnosnopro-turječje,noupravozbogtogaonegzistirasamoupojmukaonebiće,štotota-litarnompokretuomogućujeneprestanokretanjekojegaodržavakaopokret(nipoštostanje,poputdržave,kojaidolaziodriječistatus)jerpokretnikadnesmijezadobitijasnuikonzistentnustrukturukakvuimadržava.Totalitarizamjeusvojojbîtiprotudržavniporedak inastajeupravoondjegdje jedržavaukinutakaodijalektičkaodvojenostgrađanskogdruštva idržavekaokrite-rijakojijepostavioHegel.42 Otudajesintagma»totalitarnadržava«,kojasečestopogrešnokoristi,zapravooksimoron,kaoštojetoi»drvenoželjezo«.ZapotvrdutogvažnoguvidakojiiznosiArendtdovoljnojenavestiupravoSchmittovuizjavupodolaskuHitleranavlast1933.,kadajenapisaokakojetogadanaumroHegelisnjimbirokratskadržava19.stoljeća.43Temeljtotali-tarizma,stoga,nijedržavnineprijatelj,negoupravo»objektivnineprijatelj«:

»Zafunkcioniranjetotalitarnihrežimakudikamojevažnijeuvođenjepojma‘objektivnineprija-telj’negoideološkodefiniranjekategorija.KadbibilaupitanjusamomržnjapremaŽidovimailiburžujima,totalitarnirežimibise,nakonštopočinejedandivovskizločinmoglivratitipravi-limanormalnogživotaivladanja.Kaoštoznamoupravojesuprotno.«44

Arendt na istommjestu pokazuje da kategorija »objektivnog neprijatelja«nadživljavaprveideološkiutvrđeneneprijateljepokretajerseuskladuspro-mjenjivimokolnostimaotkrivajunovi»objektivnineprijatelji«,štojevidljivopotomedajenakonistrebljenjaŽidovasličnasudbinačekalaSlavene(Polja-ke,Ukrajince,Ruseitd.),aliiodređenekategorijeNijemaca.Boljševicisu,sdrugestrane,kao»objektivneneprijatelje«vidjelipotomkebivšihvladajućihklasa,potomkulake(početkom1930-ih),nakončegasuslijediliRusipolj-skogpodrijetla(između1936.i1938.),TatariiNijemcisVolgetijekomrata,ratnizarobljenicinakonrata,anakonosnutkaIzraelairuskiŽidovi.Pojam»objektivnogneprijatelja«,čijiseidentitetmijenjauskladusvlada-jućimokolnostimatakodase,čimsejednakategorijalikvidira,drugojmožeobjavitirat,upotpunostiodgovarafaktičnojsituacijikojutotalitarnivođene-prestanoponavljaju,atojedanjihovrežimnijevladavinaniukojemtradicio-

37

Ibid.,str.28.

38

Ibid. Schmitt ovdje navodi Platonovo razli-kovanjeuDržavi (knjigaV.) između javnogneprijatelja(πόλεμιος)iprivatnogneprijatelja(ἐχθρός)jersuzaPlatonaratovimamoglibitiodređenisamooni izmeđuHelena iBarbarakoji su po prirodi neprijatelji, što znači dase neprijatelj nemože proizvoditi nikakvimpojmomkojibibiosuprotanprirodi,odnosnoprirodnodanomneprijatelju.

39

Ibid.,str.31.

40

Usp.ibid.,str.34.

41Usp.GoranSunajko,»Totalitarizam«,u:Sti-peKutleša(ur.),Filozofski leksikon,Leksiko-grafskizavodMiroslavKrleža,Zagreb2012.,str.1174.;GoranSunajko,»Totalitarizam«,u:SlavenRavlić(ur.),Hrvatska opća enciklope-dija,Leksikografski zavodMiroslavKrleža,Zagreb2008.,sv.X.,str.824–825.42Usp.GeorgWilhelmFriedrichHegel,Osnov-ne crte filozofije prava,VeselinMasleša,Sa-rajevo1989.43Usp. Carl Schmitt, Staat, Bewegung, Volk: Die Dreigliederung der politischen Einheit,HanseatischeVerlagsanstalt,Hamburg1934.,str.31–32.44

HannahArendt,Izvori totalitarizma,str.412.



nalnomsmislu,negopokretčijenapredovanjestalnonailazinanovezaprekekojetrebaukloniti.Arendtpokazujeključnutezu,atojeda»…akoseuopćemožegovoritionekojpravnojmisliuokvirutotalitarnogsustava,njenajesredišnjaideja‘objektivniprotivnik’.«45

Ovdje većmožemo uočiti karakter konstrukcije neprijatelja u pojmovnomodređenjujerneprijateljnikada,kaoštomožemovidjeti,nesmijebitistvarnopostojećiusvojojdovršenostibića.Onseneprestanomoramoćipodvoditipodpojam»objektivnogneprijatelja«,odnosnonesmijebitiništakonkretnoindividualnokakoserazmatrajuprijateljiineprijatelji.ToArendt,čimepot-krjepljujenašupostavku,jasnopokazujetimeštoutotalitarizmu»…terorpostajepravimsadržajemtotalitarnihrežimatekkadzavršiuništenjestvarnihneprija-teljaizapočnehajkana‘objektivneneprijatelje’.«46

Takvunarav totalitarnog režima temeljenogna jedinojpostojećojkategori-ji, onoj »objektivnogneprijatelja« koji je eklatantan primjer svijeta fikcijekao simulirane zbilje (simulakruma),Arendt pokazujeu analizi terorakojiprovodenajznačajnijiorganitakvogporetka–tajneslužbe,kojeimajustvar-numoćutakvomsvijetufingiranihneprijatelja.Navoditakoključnurazlikuizmeđudespotskeitotalitarnetajnepolicijeurazliciizmeđu»sumnjivca«i»objektivnogneprijatelja«.Potonjegodređujepolitikavlade,anenjegovaže-ljadajesruši.Odnosno,tonikadanijepojedinacčijeseopasnemislimorajuisprovociratiiličijaprošlostopravdavasumnjujertakavnepostoji,negojeto»nositeljtendencija«,neštopoputnositeljabolesti.Riječjeotomedase,pre-masvjedočenjimakojeArendtnavodi,radiotomekakoseljudenijesmatralopojedincima,nego»nositeljimatendencija«kojeugrožavajupokret.Utususvrhuukomunizmuinacizmusmišljenimontiraniprocesi»…nakojimaseod‘objektivno’utvrđenihneprijateljatražisubjektivnopriznavanjekrivnje;suđenjasemogunajboljeinsceniratisonimakojisuprošlitotalitarnuindoktrinacijujerihonaosposobljavada‘subjektivno’shvatesvoju‘objektivnu’štetnostidapriznaju‘radisamestva-ri’.«47

Upravo jeuloga ipromjenapoložaja tajnepolicijeu totalitarnimporecimavidljiva s pretvaranjem tih »sumnjivaca«u»objektivneneprijatelje«.Takoosnovnapretpostavkatotalitarizmadajesvemogućedovodidosljednimotkla-njanjemsvihfaktičnihograničenjadoapsurdneistrašneposljedicedasesva-ki»zločin«morakaznitibezobziranatojelipočinjenilinije.»Naravno,mogućizločin,kaoniobjektivnineprijatelj,nijeunadležnostipolicije,onaganemoženiotkriti,niizmisliti,niisprovocirati.«48

Riječje,dakako,opolitičkoj(ideološkoj)odlucitkojeneprijatelj,aonmorabitidovoljno»objektivan«dasenebiodnosioninakojekonkretno,pojedi-načno,realnobićejeru tomslučajuistrebljenjemkonkretnihbićanestaje ipojamneprijateljakaopojma,atotalitarizam,kakomožemovidjetiuAren-dtinimargumentima,nesmijesebedovestiustanjebez»objektivnogneprija-telja«,beztograzobličenogbićakojetofiktivnojestupravozatojerstvarnonijeikojećetovišefiktivnobiti,štomanjestvarnojest.Stogasekrozpojam»objektivnogneprijatelja«unjegovupotencijalnomkarakteruuvodisumnjakaosveprožimajućaklimadruštva.Provokacija,kojajepostalanepotrebnomjerjenadomještenaunaprijedodređenimneprijateljem,utotalitarnimrežimi-mapostajemetodomophođenjasasusjedomkojegjesvatkosvojevoljnoilimimovoljeprimoranpratiti.Svatkojeagent provocateursvakogdrugogusveopćojklimiopasnihmislikojesemogupodvestipodunaprijedodređenipojam»objektivnogneprijatelja«.



3.2.1. Ontološko razobličenje bića u nebiće

Pojmovnakonstrukcija»objektivnogneprijatelja«nijevrhunac totalitarnognastojanjauodređenjusamogkarakteraneprijatelja.Totalitarizamideidaljeodtoga,daljeodnemogućegu,naime,potpunoontološkoraz-obličenjebićakojevišeneće imati ni formuobjektiviteta. »Objektivni neprijatelj«postatćenebiće ikao takavne samonevrijedanzaživotpoput»objektivnogne-prijatelja«, nego i netko tko, zapravo, nije nikada stvarnoni postojao, kaošto kentaur stvarnone postoji prije sameuobrazilje.Tu se očituje radikal-nostzla,kaopotpunabanalnost.49Tajćemomentbitiobuhvaćenusustavukoncentracijskihlogorakaosustavutotalnedominacije.Arendtpokazujeputtransformacijeodobičnihoponenatarežimu(kaostvarnihbićakojiseprotiverežimuikojitimestvarnojesuneprijatelji),ufazidokjoštrajeborbazavlast,preko»objektivnihneprijatelja«ufazipokreta(Židovi,Slaveniunacizmuilikontrarevolucionari,kulaci,Rusipoljskogpodrijetlailirodbinaistihubolj-ševizmu)doposljednjefazeukojojsenapuštalogika»objektivnogneprija-telja«injegovalogičkimogućegzločinatesežrtvabiraposvenasumice.Tadosljednaproizvoljnost,kakojuArendtnaziva,negirasloboduučinkovitijenegoijednatiranija.

»Dabigatiranijakaznila,čovjekmoraobitibaremnjenneprijatelj.Slobodamišljenjanijebilaukinutazaonekojisubilidovoljnohrabridastaveživotnakocku.Teoretskiiutotalitarnimrežimimapostojimogućnostdaseodlučitezaoporbu,alitakvajeslobodagotovoponištenaakopočinjenjevoljnogdjelasamoosigurava‘kaznu’kojućeionakomoratiplatitiisvatkodrugi.Utomslučajuslobodanijesamosvedenanasvojeposljednjeinaizgledjošuvijekneuništivojam-stvo,mogućnostsamoubojstva,većjeizgubilaosobitostzatoštoseposljedicenjenoguživanjadijelesposvenedužnimljudima.«50

Arendtovimepokazujepotpunonegiranjeneprijateljakaonebićačijeuboj-stvo ili samoubojstvonepotvrđuje da je to biće uopćepostojalo, odnosnopokazujeapsurdnostrežimajersunedužniikrivipodjednakonepoželjni.Tojemoguće jedinoakosenegirabićeunjegovukonkretnomobliku,apod-vodigasepodpojmovniokvirnjegova»objektivnog«postojanja,štoznačiapsurdnusituacijudaonkaokonkretnobićepadauzaborav,dokkao»objek-tivni«pojamživiidalje.Arendtpokazujenaprimjerusovjetsketajnepolicije(NKVD-a)kakojegotovodoseglaidealtotalitarnedominacije.Onaimado-sjeeosvakomstanovnikuukojemsuzabilježenisviodnosimeđuljudima,čijisu»zločini«ionako»objektivno«utvrđeniprijeuhićenja,aispitivanjasupotrebnasamodabisepotvrdilitiodnosi.Pritomjezaborav,upozoravaAren-dt,odlučujućakomponentatakvogrežima,pričemu»akojetočnodaslonovinikadanezaboravljaju,tadasečinidasuRusinjihovapotpunasuprotnost.Sovjetskoruskapsihologijakaodazaistaomogućujepotpunzaborav«.51

U totalitarnim sustavima, upućujeArendt, svamjesta zatočenja postala sujamezaboravaukoje ljudiupadajuslučajno ineostavljajuzasobomtakoobičnetragovepostojanjakaoštosutijeloiligrob.Uusporedbistimnajno-vijimizumom–koncentracijskimlogorima,ubijanjeizpolitičkogikriminal-

45

Ibid.,str.411.

46

Ibid.,str.410.

47

Ibid.,str.412.

48

Ibid.,str.415.

49

Usp. HannahArendt, Eichmann u Jeruzale-mu: izvještaj o banalnosti zla, Političkakul-tura,Zagreb2002.

50

Ibid.,str.420.

51

Ibid.,str.421.



nograzlogazastarjelojeineučinkovitojersmisaoteroranijedažrtvadoistabudekriva,negoupravodaonatonije,kakobitotekmoglabitiuobjektivi-tetupojmaneprijatelja.»Izaubojiceostajetruplo,ipremdaseontrudiuništitisvakisvojtrag,nemamoćdaidentitetžrtve izbriše izsjećanjasvijetakoji jepreživio.Tajnapolicija,naprotiv,čudesnoseuspijevapobrinutidažrtvanikadanijeniživjela.«52

Ubojstvojenakoniskustvatotalitarizama(samosudvaoblika:komunistič-ki do Staljinove smrti i nacistički doHitlerove), pokazujeArendt, postalosamoograničenozlo.Ubojicakojiubiječovjeka–čovjekakojiionakomoraumrijeti–jošuvijeksekrećeupodručjuživotaismrti.Onuništavaživot,alisamučinjenicupostojanjaneuništava,dočimseutotalitarizmuljudidoslovcebrišukaodanikadnisunipostojali.Razlogjetomuštosetotalnadominacijasastojiutomdaseučovjekuubijepravnaosoba,atosepostizalotakodasusenekekategorijeljudistavljaleizvanzakonapaje ikoncentracijski logorizvannormalnogkaznenogsustava.53Totalitarnirežimvodiračunaotomedasukategorijeokupljeneulogorimavećizgubilesposobnostizanormalnoizakriminalnodjelovanje.Njimaje,reklibismo,sukladnonašojtezi,odrečenamogućnostbića,oduzimanjemindividualneosobnostikaoformepokojojihseprepoznajebićima,aodmjenjujekategorijama.Dokazivanjunašetezeda»objektivnineprijatelj«nemožebitiindividualno,osobnoipojedinačnobićeideuprilogArendtinorazmatranjelogorskihka-tegorijaljudi,kojepokazujuraz-obličenjebićaunjegovuformalnomindivi-dualitetu.Naime,nesamounjemačkim,negoiu,primjerice,francuskimlo-gorimauspostavljenimanakonŠpanjolskoggrađanskogratainzistiralosena»stvaranjubesmislenihkategorijalogoraša«.54Tajetehnikasmišljenadabiseonemogućilasvakasolidarnostlogorašasobziromnanjihovstvarniidentitet,aključnajeizanašutezuodlučujućakonstatacijakakosuseisamilogorašipostupnopočeliidentificiratiipoistovjećivatisnavedenim,izmišljenimka-tegorijama»kaodasuposljednjiautentičniostataknjihovepravneosobe«.55Takvobićevno raz-obličenje individueukorist samopodvođenjapod izmi-šljeniobjektivitet ispraznogpojmasvjedočionemogućnostida»objektivnineprijatelj«budestvarnaosobasprepoznatljivomformomimanentnomsva-kombiću.Formomkojagatekizvodiubitak(Platon,Aristotel,TomaAkvin-ski,Husserlitd.)kojimserazlikujeodostalihbića,aštosegubiobjektivizira-jućomsnagompojmakojivišenemanikakveveze(adekvatnosti)svlastitimpredmetomtejošmanjesuspostavomadekvatnerelacijesnjim.Arendt takopokazujesablasnuidentifikacijukojanasmožepodsjećati inasuvremeneprilikejer,naime,

»…nijenimaločudnoštojekomunistiz1933.poizlaskuizlogorabiovećikomunistnegokadajeunjegaušao,ŽidovvišeŽidov,auFrancuskojženalegionarauvjerenijauvrijednostLegijestranaca.«56

Zaodržavanjerežima,kojinegiranepromjenjivostbićakaoosnovnefilozof-skepostavke,biojepotrebanproizvoljanodabiržrtava.Arendtpokazujedabilogoriodavnopropalidasuovisilisamoopostojanjustvarnihpolitičkihzatvorenika, što ukazuje na to da se pod pojam»objektivnog neprijatelja«neprestanomorapodmetatidrugakategorijaljudikakosepokretnikadanebizaustavio.Nakonubojstvapravne,ističeArendt,slijedilojeubojstvomoralneosobekaoubojstvo»živihleševa«.Tosepostizalotakoštose,poprviputupovijesti,onemogućavalomučeništvo.Pravoremek-djeloSS-ainjegovonajvećepo-stignućebiloječinjenjeprosvjedabespredmetnimjerprosvjedimadruštveno



značenje,aondjegdjenemasvjedoka,nemani svjedočanstavakojaostajusocijalnimnaslijeđem.Prosvjedovatikadasesmrtvišenemožeodgoditi,pišeArendt,značipokušavatidatijojnekoznačenje,djelovationkrajsvojesmrti.Uponištenjumoralneosobeogledasepropastzapadnogsvijeta.Zapadnijesvijetdosadaubijenomneprijateljupriznavaopravodabudeupamćenkaosamorazumljivopravočinjenicedasmosviljudi.AhilejjeotišaoHektorunasprovod,Rimljanisudopuštalikršćanimapisatimartirologe,Crkvajeodrža-valaživimsjećanjenasvojeheretike,štosvjedočiotomedasetonijemogloizgubiti.Naprotiv,učinivšisamusmrtanonimnom(nemožeseznatijeliza-tvorenikmrtaviliživ),totalitarnisujojkoncentracijskilogorioduzelismisaokrajaispunjenjaživota.Pojedincusuoduzelivlastitusmrt,pokazujućidamuništanepripadatedaonnepripadanikome,odnosno,kakopišeArendt,noćjepalanadbudućnost.

»Njegovasmrtjesamopotvrdilačinjenicudazapravonikadanijeniživio.«57

HannahArendttakavrazvojdogađajapodjednakoopisujeukriticinacistič-kogdarvinizmaiboljševičkogmarksizma,štonasuobrazloženjunašetezevraćanaprvotnuontologijskupostavkuosuprotnostibićakojejestipromjenekojanije.Naime,kretanjepovijestiikretanjeprirodejednosuteisto.Prirodatotalitarnogpokreta,za razlikuoddržave injezine institucionalne, statičnestrukturejestusamompokretukaokretanjukojinikadanezavršava.Zakonprirodekojijesvojstvennacizmunalaže,pokazujeArendt,daseuklonisveštetnoizaživotnesposobno,aliakosenenađunovekategoriještetnogizaživotnesposobnog,toćeznačitikrajprirode.Zaboljševizam,premazakonupovijestinekeklaseodumiru,aliakosenepojavezačecinovihklasa,kojećeisameodumrijeti,bitćetokrajsameljudskepovijesti.

»Drugimriječima,zakonubijanjapokojemtotalitarnipokretiosvajajuiprovodevlastostaobizakonomkretanjačakiakobiikadauspjelipodložitisvojojvladavinicijeločovječanstvo.«58

Uovome primjeru jasno se očituje opreka razumijevanju bića kao jednoginepromjenjivog sprepoznatljivomformom teodređenjenebićakaoonograz-obličenog,podložnogpromjeni.Osimbrisanjaosobakaobića,učemuseočitujenavedenaopreka,samirežimipokazalisunaravneprestanepromje-nekojazarazlikuodpostojećihbićasjasnomformomtragazaizmišljenimbićima–»objektivnimneprijateljima«–koja su, zato što su za razlikuodbićapromjenjiva,nedvojbenonebića.Zbogtogaštosetakavporedaktemeljina pojmu, neadekvatnom vlastitu predmetu, onom »objektivnog neprijate-lja«,svakorealnobićestrahujedamožepostationoštonije,nebiće,odnosno»objektivnineprijatelj«.Arendt ističeda jeupravo terorostvarenja zakonakretanja,anjegovjeciljomogućitislobodnokretanjeprirodeilipovijesti.To

52

Ibid.,str.422.

53

Arendtpokazujezapanjujućuparadoksalnostrežimautomeštosukriminalciosuđeniure-dovnompostupkuismješteniuzatvor,uglav-nompreživjelirežimjersubiliprepoznatiunormiporetkas imenomiprezimenom,doksu»objektivnineprijatelji«,kojinizaštonisusuđenimahomizvuklidebljikraj.

54

Ibid.,str.436.

55

Ibid.

56

Ibid.

57

Ibid.,str.438.

58

Ibid.,str.451.



kretanjeodabireneprijatelje,nevišerežima,negoprirodeilipovijestikojiimstojeutemelju,

»…pasenijednomspontanomdjelovanjubiloprotivljenjailinaklonostinesmijedopustitidaseupleteueliminaciju‘objektivnogneprijatelja’PovijestiiliPrirode,klaseilirase.«59

Sobziromnatodajeudefinicijiterorastradanjenedužnihtestrepnjaoddo-gađajakojimožezadesiti»imene«,60krivnjainedužnost,pokazujeArendt,postajubesmislenipojmovi.»Kriv«jeonajkojistanenaputnerežimunegoprirodnomilipovijesnomprocesukojijeosudio»nižerase«,pojedince»ne-sposobnezaživot«,»odumirućeklase«i»dekadentnenarode«.61Terorizvr-šavatepresude,aprednjegovimsudomsvisu,potvrđujeArendtnašutezu,

»…subjektivnonedužni:ubijenizatoštonisuučiniliništaprotivsustava,aubojicezatoštozapravoneubijaju,negoizvršavajusmrtnupresudukojujedonionekivišisud.«62

Teror,zaključujeArendt,zaciljimaeliminacijupojedincaukoristvrste,onžrtvujedio radi cjeline.Odlučujućepopokretkaoprotubićevnukategorijujest todanadljudskasilaPrirode iliPovijesti imasvojpočetak i svojkraj,»stogajojmogusmetatisamonekinovpočetakiindividualankraj,zapravoonoštočiniživotsvakogčovjeka«.63

Time sepokazujeda je totalitarizmukaoporetku i njegovim ideologijama(nacizmuikomunizmu)glavnineprijateljčovjekkaokonkretnobićesvlasti-tomformomkojagautojkonkretnostipotvrđuje.Stogasekonkretnogčo-vjekatrebapodvestipodobjektivnipojam,nasilnogagurajućipodnjegovoznačenjepostupkomnjegova raz-obličenja izkonkretnogbićauapstraktanpojam.Arendtovdjeiznosipresudnuargumentacijuototalitarnimideologi-jamakojeusvomnaumustvaranjasvijetafikcije,patakoifiktivnogneprija-teljakao»objektivnogneprijatelja«,koristekombinacijufilozofijeiznanostitesepredstavljajukaoznanstvenafilozofija.Riječideologijatakonaizgledsugeriradanekaidejamožepostatipredmetomznanostipabikaopseudozna-nostilipseudofilozofijamoglanadilazitiograničenjaznanostiifilozofije,notomunijetako.OvajeproblematikapresudnazanašutezujerArendtupravopojašnjavakako»objektivnineprijatelj«nijemogućuokviruznanostiifilozofije,negosamouokviruideologije.Naime,usvojojtežnjitotalnomobjašnjenjusvijetaideolo-gijenisuskloneobjašnjavationoštojest,negoonoštonastaje,štojenastaloinestaje.Sveonebaveseelementimakretanjaiuvijeksuusmjerenenapo-vijest.Ideološkomišljenje,međutim,postajeneovisnooiskustvujeriznjeganemoženaučitiništanovo,čakiakosenetomdogodilo.

»Takoseideološkomišljenjeoslobađaodzbiljekojuopažamoprekosvojihpetosjetilaiinzisti-rana‘istinitoj’zbiljiskrivenojizasvihopazivihstvari,zbiljikojanjimaupravljastogskrovitogmjestaizahtijevašestoosjetilo,kojenamomogućujedajepostanemosvjesni.«64

Propagandaiideologijatotalitarnogpokreta,pokazujeArendt,služiupravooslobađanjumišljenjaod»iskustvaizbilje«tesvakomejavnom,opipljivomdogađajunastojipridati tajnoznačenje.Pojamneprijateljstvazamijenjenjepojmomurote,čimenastajementalitet

»…ukojemsezbilja–zbiljskoneprijateljstvoilizbiljskoprijateljstvo–višenedoživljavaivišenerazumijeonakvomkakvajest,negoseautomatskipretpostavljadaznačineštodrugo.«65

Ideološkaargumentacijatakopolaziodnegiranjastvarnostiizanjuvezanihstvarnihbićateodbacujemogućnostbilokakveempirijskeprovjere,štoupra-vopokazujemonašomtezom.Arendtpišedasuobanavedenaelementaideo-logije(neprestanokretanjeioslobađanjezbiljeiiskustva)temeljtotalitarnog



svijeta.Upravojetimepotkrijepljenanašatezakako»objektivnineprijatelj«usebiupravonosikaraktertihdvajuelemenata,neprestanogkretanjaiodsu-stavastvarnostiutemeljenenaiskustvu,štoupotpunostikarakteriziranebiće.Kretanjekaoneprestanamijena(Heraklit)teneempirijski(nestvarski)karak-ter bića (apsolutni idealizam)u konkretnomporetku znače ono štoArendtpokazuje, a to je da misaono kretanje ne nastaje iz iskustva, nego nastajesamoizsebetejedinutočkuuzetuizdoživljenezbiljepretvarauaksiomatskupremisu,patakodaljnjiargumentacijskipostupaknepodliježevišenikakvojiskustvenojprovjeri.Uobaslučajatotalitarizma,pokazujeArendt,Partijajenositeljpovijesnogiliprirodnogkretanjakojesenemožeinesmijezaustaviti,primjericeudržavikaostatičnomoblikuvlastiitimesuprotnompokretu.66Partiji,kojajenositeljpokreta, potrebni su zločinci i premdaona ne poznaje konkretne zločince,važnije joj je kazniti zločine jer bez takvog kažnjavanja Povijest nemoženaprijed.

»StogasidakleilipočiniozločineilitePartijaodabraladaodigrašuloguzločinca–uobaslu-čajaobjektivnosipostaoneprijateljPartije.Akonepriznaš,višenepomažešPovijestiprekoPartijeipostaješpravineprijatelj.«67

Takojeidealnipodaniktotalitarnevladavinenebiće,kakonastojimoipoka-zati, jeronnije,kakoupozoravaArendt,uvjereninacist iliuvjerenikomu-nist,negosutoljudikojimajedokinutamoralnaipravnaosobnostte,štojepresudno,sposobnostmišljenja– tosu ljudizakojevišenepostoji razlikaizmeđučinjeniceifikcije,odnosnoistinitogilažnog,čimesečovjekkaobićeodređuje.Drugimriječima,onitimevišeinisuljudi,painjihovouništenjeinijezločin.Totalitarizmitimeuništavajuneštoštonepostojii,kakosmopri-kazali,neštoštonijenipostojalo–nebiće.68Onoje,međutim,budućidanepostojiusvomzbiljskomrealitetu,mogućesamokaokentaurspočetkanašepriče,kojipostojikaozbiljski,alineistvarski(res,sache)pojamsvedokseuempirijskomesvijetuonkaokonkretno,realnobićenepronađe,odnosnoneodredi(imenuje)takvim.

59

Ibid.,str.451.

60

Usp.GoranSunajko,»Teror«,u:StipeKutle-ša (ur.), Filozofski leksikon, Leksikografskizavod Miroslav Krleža, Zagreb 2012., str.1160.

61

Čestodanasmožemočutidajehomoseksual-nost ne samo bolest nego i nešto protupri-rodno. Ne misleći pritom na proturječje daakoi jestbolest, ionajeprirodna.Primjeri-ce, »dvojica homoseksualaca spajaju se ne-prirodno i agresivno.Dvavijkanemogu sespojiti,dvačavlanemogusezatući jedanudrugoga«,AndroUrsić,GayParade: Mani-festacije izopačene seksualnosti,MozaikSv.Petra,Supetar2011.,str.13.

62

H.Arendt,Izvori totalitarizma,str.412.

63

Ibid.,str.452.

64

Ibid.,str.457.

65

Ibid.

66

OvdjevaljaponovosepodsjetitiSchmittoveizjavekakoje»togadanaumroHegel«.Drža-va,kojaodumire,nemavišeništaspokretominarodom.Usp.C.Schmitt, Staat, Bewegung, Volk,str.31–32.

67

H.Arendt,Izvori totalitarizma,str.459.

68

Zarazlikuodobičnihtiranijakojeuništavajujavnu,političkusferuživota, totalitarizamjenovoblikdominacije,pokazujeArendt,zatoštouništavaiprivatnusferuživota.Utemelju-je se na osamljenosti, na iskustvu potpunognepripadanjasvijetu.Zatototalitarizamijesttotalan jer obuhvaća svakuporudruštva, paionuprivatnukojanijebilaufokusudrugihoblikadominacije.



4.Kentaur kao »objektivni neprijatelj« u Hrvatskoj?

Višezbogupozorenja,amanjezboganalize,namećesevažnostuočavanjanekihfenomenaunašemjavnomdiskursuvezanihzapojmovnopostavljanjepojmaneprijatelja.Ovdjeuobziruzimamodosadizneseno,osobitokriterijrazdvajanjaprivatnog i javnog tepojam»objektivnogneprijatelja«koji je,vidjelismo,kaopojamneadekvatanpredmetu.Arendtjenaglašavalapresud-nurazlikuizmeđuprivatneijavnesferedruštva,odnosnoizmeđupovijesneborbebourgeoisa icitoyena, izmeđučovjekakojisvejavneinstitucijeprosu-đujeikoristipremamjerilusvojihprivatnihinteresaiodgovornogagrađaninakojeg javniposlovizanimajukaoposlovisviju.69Uvjetovanostprivatnimiobiteljskimdoživljajima(psihologizmima,daseposlužimoHusserlovimter-minom)nemožetakobitikonstitutivnozajavni,političkidiskurs,kaoštoninečijiprivatni»neprijatelj«,kaoni»prijatelj«,nemožepostatijavni(Schmitt).Nemogućebibilozamislitipostojanje»javnogprijatelja«.Hrvatsko je društvo, opterećeno prošlošću i tragičnimdogađajima, izgubi-loključno razlikovanjeprivatnog i javnog teusredotočenostnapredmete ipojmovekojiegzistirajuusadašnjosti,pričemusesamasadašnjostčestonemožeodvojitiodprošlostipasamipovijesnipojmovineodgovarajusadaš-njimpredmetima(Foucault).UpravoiztograzlogaAlaindeBenoistinzistiranarazlicipamćenjaipovijesti.Pamćenje,kaozaljubljenostusebe,podrazu-mijevakultsjećanjaiopsjednutostprošlošćukojajezasjenjenapretrpljenompatnjom,timevećomjerjesubjektivna.Pamćenjejetakoprikladnozastva-ranjeratnihsukobajerjeriječonadmetanjuupamćenjuizčegaproizlaziinadmetanjesjavnimžrtvama.Odlučujućejetodase,pokazujedeBenoist,pamćenjeprotivipomirbiteodržavamržnjuipotičesukobe.Sdrugestrane,povijestutvrđuječinjenice,neovisneosubjektivnomdojmu.Prošlostmoraproći,alinedabipalauzaborav,negodabinašlamjestouispravnomkon-tekstu.Samohistoriziranaprošlost,navodideBenoist,moževaljanoukazatinasadašnjost»zarazlikuodprošlostikojaseuvijekčiniaktualnom,ikojajestogavrelopristranihpolemikaidvosmislenosti«.70

ČinisedaseuHrvatskoj,suprotnonavedenimuvidima,ujavnomediskur-su događa upravo obratno.Neprijateljstva koja svoje porijeklo vuku iz II.svjetskogratateizrazdobljaSFRJ,kaosjećanjatransponirajuseuhrvatskupolitičkuzbiljuinakonDomovinskograta.KadajepostignutasuglasnostislaganjeokovrijednostiDomovinskograta,postavljasepitanjezbogčegasetražiNeprijatelj?Umjestoodgovoranaovopitanjeoljudskojnaravi,naskaoopasnijepitanjezanimajelitajneprijateljonoštosmoodredilikentaurom?OdnosnopostojeliuHrvatskoj»objektivnineprijatelji«?Dakako,trebaimatinaumudasepojam»objektivnogneprijatelja«,kaoštosmomoglividjeti,odnosina totalitarnerežime inemožeseprimijenitinaHrvatskukojajedemokratskadržavasustavnimjamčenjemljudskihpravaisloboda.Noovopoglavljepisanojeupravozatoštonasjepovijesnoiskustvouvjerilokakosetakavkarakterdržaveidruštvamožeizpotpunonevjerojat-nihrazlogapromijeniti.DovoljnojeprisjetitisekakojeWeimarskaRepubli-kabiladržavasnajširimpolitičkim,stranačkimidruštvenimpluralizmom.Upravousuprotnostisustavnimvrijednostimahrvatskogaustava, izrastajupojmovikojiopterećuju javni,političkidiskurs,akojinose,upojmovnomsmislu,karakter»objektivnogneprijatelja«.Neulazećiuideološkeodnoseičestoiracionalneiprovokacijskemetodepolitičkogdiskursa,čestosemogučuti riječi‘fašisti’, ‘ustaše’, ‘antifašisti’, ‘partizani’, ‘četnici’, ‘udbaši’, ‘or-junaši’teuposljednjevrijeme,zbogočiteiscrpljenostiprethodnihpojmova,



ikovanicepoput»jugokomunista«.Svitipojmovibilisuvezanizastvarnerežime ili skupineunovijojpovijesti, čime jepojamodgovaraopredmetu,nomogu li oni važiti kada tih institucionalnih režimaviše nema, odnosnokadasufašizam,NDH,komunizamiJugoslavijasamopovijesnirežimi?AkokoristimokriterijeCarlaSchmittadaosobniisubjektivnidoživljajinemogustvoriti političkog neprijatelja te HanneArendt da »objektivni neprijatelj«nužnopredstavljafiktivnobiće,ondaonipostojesamoupojmukojivišenijeusmjerennazbiljskipredmet(rečenoHusserlovomterminologijom),odnosnoizmeđupojmaipredmetanemožesepovućionaadaequatio kojabijamčilaistovjetnostpojmaipredmeta.Tadajeriječopojmusjećanja,okojempišedeBenoist,kaoonomesubjektivnomosjećajukojiopterećujesadašnjostukojojjepredmetnestaoipostojisamokaosjećanje.Privatnailiobiteljskiuvjeto-vananetrpeljivostpremarazličitim ljudima i skupinamavrlose lakomožepretvoritiuodređenjetakvihljudiiliskupina»objektivnimneprijateljima«,kojitonemogubiti,kakopokazujeSchmitt,svedokjeriječoosobnim,pri-vatnimiobiteljskimodređenjimaikojinepredstavljajustvarnu,javnuugrozupolitičkezajednice,odnosnotomogubitisamokaonebiće–čistauobraziljailikentaur.Onoštojeparadoksalnomogućeištokrijesvuopasnostjesttodakentaur,zatoštojeuobrazilja,možedoživjetisvojeizopačenopostvarenjekaošto je toslučajs idejama.Upravosmozatoponudiliovajradjavnosti,kakobismobilisvjesnitogadaspojmovimatrebaopreznijenoštosetočini.Dabisetakvoštoizbjeglojediniputkojividimojestonopresudnorazdvaja-njejavnogiprivatnog,čijagranicačuvastvarnisvijetdemokratskihodsvijetafikcijetotalitarnihrežimaukojimasetagranicabriše.Kaoupozorenjeopa-snosti takvihkomunikacijskihpostupakakoji,kaoštosmopokazalinašomtezom,upotrebljavajupojmovezaoznačavanjenepostojećihstvariiznosimozaključakAlainadeBenoistanaHrvatskojradiotelevizijikojinamslužikaoprimjer i pouka.Na pitanje voditelja o novoj kovanici islamofašizma kojaje zamijenila nekadašnji lik neprijatelja, fašizam, nacizam itd., de Benoistodgovara:

»NasmijaosamsenaVašeriječizatoštoiskrenosmatramdajetoetiketakojaneznačiamabašništa.Podsjećamenanekedrugeparadigmekaoštokažeteilinadruge,pomalonadrealneizrazekaoštosuhitlerotrockistiudobahladnograta,zarne?Danasimamoislamofašistekaoštosupostojalihitlerotrockisti.Azaštoondaneihitlerokomunisteiliislamonacisteitakodalje?Ne,mislimdasutopolemičniizrazi.Aspolemičnimseizrazimanemožeraditinapromišljanjuirazumijevanjupojava.Fašizamjeonoštojestilitočnije,onoštojebio.Islamizamjeonoštojestionoštoćepostati.(…)NeštoćuVamreći.Iznimnopoštujemantifašisteizdobafašizmajerkadsteseudobafašizmasuprotstavljalifašizmu,riskiralistesloboduiživot.Danassvje-dočimoantifašizmubezfašizma!Istokaoštobinekidrugihtjeliuskrsnutiantikomunizambezkomunizma.Pokušavajuoživitineštoštojeodavnomrtvo,anevidedasezatovrijemejavljajunoviproblemi.«71

Zaključak

Našomsmohipotezomdaje»objektivnineprijatelj«mogućsamoupojmunastojalipokazatiopasnostpojmovnogodređenjanečegaštokaostvarnobićenepostojitekaotakvoninemožebiti»objektivnimneprijateljem«.Samim

69

Usp.H.Arendt,Izvori totalitarizma,str.328.

70

AlaindeBenoist,Komunizam i nacizam: 25 ogleda o totalitarizmu u XX. stoljeću,Hasan-begović,Zagreb1995.,str.20.

71

AlaindeBenoist,u:JureVujić(ur.),Crveno i crno, 3.programHrvatskeradiotelevizije,17.studenog2016.



timeneprijateljkojibibio»objektivan«predstavljaproturječje iupravosezbogtogakrijeopasnostpodvođenjapojedinačnih,stvarnihbićapodpojamkoji imnijeadekvatan.Radsmopostavilinaontologijskoj razini,nakojojsmopokazalikakomišljenjemožemislitijedinoonoštojest,odnosnoštoimaformukojajednobićeizvodiubitak,formupokojojonojest.PokazalismotoukratkonaprimjeruParmenida,Platona,AristotelateHusserlakaoodlu-čujućegfilozofa20.stoljeća,ukojemsepojam»objektivnogneprijatelja«iformulirao.SHusserlomsmoukazalinatokakosvijestmorabitipredmetna,odnosnofenomensvojomformompredstavljauzajamnoimpliciranjesvijestiipredmeta,štočakinaprimjerufikcijekentaurapokazujetakavodnos.Našajetezaobrazloženaprelaskomnafilozofijsko-političkuanalizukojojsuute-meljupostavljenenavedeneontološkepremise.Natojrazini,unužnomrazdvajanjuprivatnogijavnog,navedenesupozicijeCarlaSchmittaiHanneArendt,ukojimasmoprikazalinemogućnoststvarneegzistencije»objektivnogneprijatelja«,odnosnoadekvatnostpojmasvlasti-timpredmetom.SaSchmittomsmopokazalinužnostrazlikovanjaprivatnogaijavnogakrozanalizuodnosaprijatelj–neprijatelj,pričemujeodlučujućetodačovjekprivatno»nemapolitičkih(javnih)neprijatelja«,štoznačidaprivatni(osobni,obiteljski)antagonizminemoguvažitiujavnojsferi.USchmittovimpozicijamauviđamoopasnostkojasedogađapoopćenjemnedržavnihsferadruštvanadržavnurazinu,štonemožebitirelevantnouodređenjuneprijate-ljakojijeuvijekizvanjski(hostis),aneunutarnji(inimicus).Time»objektiv-nineprijatelj«kojibiugrožavaodržavuiznutranijemoguć.JošvišurazinutakvenemogućnostipokazalismoanalizomHanneArendtkojapokazujeda»objektivnineprijatelj«postojisamoutotalitarnomsvijetufikcijekojiupravopočivananeadekvatnostipojmaipredmetakaonegiranjaontologijskedefi-nicijeistine.Formulacijompojma»objektivnineprijatelj«pojedinosebićeusvojoj realnojkonkretnostispripadajućomformomraz-obličujeodvlastitepojedinačnostipodvođenjempodfiktivnipojamkojinemavezesvlastitimpredmetom.Tako»objektivnineprijatelj«,odnosnoŽidov,Slaven,Nijemacsneizlječivimbolestimaunacizmu,iliklasnineprijatelj,buržuj,kulakukomu-nizmu,gubivlastituformukonkretnogbićajerjereducirannapojamsobjek-tivnimvaženjem.Neprijateljitimevišenisukonkretnabićanegopojmovipodkojeseuvijekmožepodvestinovoilidrukčijekonkretnobiće.Odlučujućejetodaštojevećeodudaranjepojmaipredmeta,odnosnoštojevišetajodnosneistinit,tojesnagamoćipodvođenjapodpojmovnuuobraziljuveća.Timetotalitarnirežimifunkcionirajukaopokret(kretanje)kojejeprotivnosvakojformibićakojajejednainepromjenjiva(odParmenidadoHusserla),čimemogu neprestano stvarati svijet fikcije i uobrazilje neadekvatne realnomesvijetuinjegovimbićima.Naprimjerupojmovnog»pripisivanja«uhrvatskomjavnomdiskursupoka-zalismoopasnostipodvođenjakonkretnihbićadanasspojmovimakojisuvezanizaprošlost.Takosu»fašisti«,»ustaše«,»antifašisti«,»četnici«,udba-šiili»jugokomunisti«pojmovikojisubiliadekvatnipredmetu,konkretnimbićimauprošlosti,nodanasnemajunikakvurealnu,negosamopojmovnuzbiljnost te kao takvi predstavljaju opasnost podvođenja realnih bića poduobrazilju.OnimogubitirealnijedinopoduvjetomdajeHrvatska,štonije,fiktivna država.Čak i kada bi takva bića i postojala, ona su u hrvatskompolitičkomnaslijeđuopterećenaosobnimiobiteljskimtraumama,koje,kakopokazujeSchmitt,nemogubitidiojavnog(političkog)određenjaneprijate-lja.ZaArendtbićapoputŽidova,Slavenaitd.postoje,alisukao»objektivnineprijatelji«mogućisamoakosvijetnijerealannegofiktivan,kaoštojebio



totalitarnisvijet.Timejetakavneprijateljmogućsamonaonajnačinnakojijemogućikentaur.Naopasnostodtakvogpojmovnogpripisivanja,upozorionasjeiAlaindeBenoist,kojimsmopokazalidasutakvipojmovivezanizaprošlost tenemogubitidioprezentnogpolitičkogdiskursa.Odnosno,akobi ipostajao»objektivnineprijatelj«,ondaonnemožeproizlaziti izničegpojedinačnog (privatnog)paotudanemožebiti»objektivan«, a ako i jestobjektiviziranupojmu,onzasigurnonemaformupojedinačnogbićapaotu-dainijebiće,negojenebiće.TadamislećisubjektpostajeonajHusserlovimanentnibitakspočetkakoji»nemastvarikojabimoralapostojati«,čimenemogućimpostajezasnivanjebilokakveintersubjektivnostiupriznavanjuonogadrugoga.Zaključnomožemorećidajeobranabićakaoindividualne(nedjeljive)formeodlučujućabranaprotivsvijetafikcijeimogućnosti»objektivnogneprijate-lja«.Neprijateljjemogućsamoupojmu,štojeinajvećaopasnostjersepodpojam,iskrivljavanjemadekvatnogodnosa,možepodvestibilokojebiće.Tekkadasebereduciramiliizdignemnarazinupojma(komunist,Hrvat,crnac,heteroseksualac)tadaimamneprijateljauonomdrugomnjegovapojma(ka-pitalist,Srbin,bijelac,homoseksualac).Pritomejenevažanvremenskislijedprepoznavanjajer,ukonačnici,tekjestakvimupojmuegzistirajućimmogućsukobkaosukobsneprijateljem.Kaokonkretančovjeksonimdrugimmogubitiprijatelj,svedoksetajistiijasnjimneodredimoilipodmetnemopodpojam.Tadavišenijeriječosukobuizmeđuljudi,negoosukobupojmovakojipoprimajuegzistencijurealiteta,premdapremasvojojnaravinepostoje.Usvakomeratuvidimoprimjerenajboljihprijatelja,paibraćekojiseme-đusobnonaljudskoj(individualnoj)razinirazumijukaoprijatelji,aspremnisuubitijedandrugogakaodiokolektivnogidentitetautemeljenognapojmu(protestanti protiv katolika, fašisti protiv antifašista, heteroseksualci protivhomoseksualaca).Ljudskežrtvetadapostajusamoposredna,akcidentalnaikolateralnažrtvarata izmeđupojmova.Zaaktivnoprotivljenjepodvođenjupodpojmoveodlučujućjeosobniangažmanjerjekrivnjauvijeku»meni«,odnosnokakopišeNietzsche:

»Krivnjanebivakažnjena,čakiuslučajudapostoji:onaležiuodgajateljimairoditeljima,usredinamainamasamima,neuubojici–mislimnapotičućeokolnosti.«72

Ovajradnepodliježeunassasvimpogrešnopostavljenomkonceptulijevo-desno koji se temelji na historicizmu. Njegova je vrijednost u tome što jeonupozorenjezaneštovećviđeno,anepledoajezaneštojošneviđeno,fik-tivno.

72

FriedrichNietzsche,Ljudsko, odviše ljudsko,sv.II.,Demetra,Zagreb2013.,str.57



Goran Sunajko

Ontologyofthe“ObjectiveEnemy”asNonBeing: Hannah Arendt and Carl Schmitt

AbstractIn the paper we analyse the concept of the “objective enemy” at the ontological and political levels. The hypothesis of the paper is that “objective enemy” is not being, rather it is nonbe-ing, and therefore one does not exist as an concrete, realistic being. The thesis is set in an ontological framework that being must have unity, immutability and recognizable form that was shown in the ontological premises of Parmenides, Plato, Aristotle and Husserl. At the level of philosophical and political analysis in the theoretical concepts of Carl Schmitt and Hannah Arendt, it is evident that the “objective enemy” does not exist as a concrete being, but only as being invented by the concept that is not adequate to its own subject. This means the untruth in ontological sense. The work draws attention to the danger of the term of “objective enemy” that does not correspond to the real beings, also evident in the Croatian political discourse in the example of the terms: “Fascist”, “Ustaša”, “Četnik”, “Yugocommunist”, and others.

Keywordsbeing,non-being,EdmundHusserl,ontology,fiction,“objectiveenemy”,public,private,totalita-rianism,friend–enemy

Documents

Ontologija »objektivnog neprijatelja« kao nebića ... · PDF fileFILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA 754 144 God. 36 (2016) Sv. 4 (753–774) G. Sunajko, Ontologija »objektivnog nepri-jatelja«