Časopis za popularizaciju šumarstva Broj 243 Godina XX ...casopis.hrsume.hr/pdf/243.pdf · meta Prirode, Biologije, Geografije i Povijesti te da je veli-ka pomoć u uspostavljanju

Radionica FSC Lovstvo je širi pojam od lova Kraljevski botanički vrt Peradeniya

Časopis za popularizaci ju šumarstva | Broj 243 | Godina XXi. | zagreb, ožujak 2017. | issN 1330 – 6480

Početna konferencija projekta ForestFlow

Klimatske promjene

Ruralni razvoj i šumarstvoKultura kratkih ophodnji

Tema broja

Izdvajamo...

Mjesečnik »Hrvatske šume« | izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb | predsjednik uprave: Krunoslav Jakupčić | Glavni urednik: Goran Vincenc | Novinari: mr. sc. Irena Devčić, Marija Glavaš i Goran Vincenc | uređivački odbor: predsjednik Branko Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran | adresa redakcije: Ulica kneza Branimira 1, Zagreb; tel. 01 4804 169; faks 01 4804 101 | e-mail: [email protected]; [email protected] | Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta. | Naslovna stranica: Poplavljeni 100-godišnjaci, Goran Dorić | zadnja stranica: Kukurijek, Goran Dorić | Grafičko oblikovanje: Milivoj Milić | lektura i tisak: Intergrafika TTŽ d.o.o., Bistranska 19, Zagreb | Naklada: 6200 kom |

CJENIK OGLASNOG PROSTORA Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn. | Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti). | U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač. |

sadržaj 3 riječ urednika

4 pada li u vodu plan za spas planete zemlje?

6 otpadne vode nisu za bacanje

9 jesu li zaštićena područja uistinu zaštićena?

10 Kreće prekogranična suradnja hrvatskih i srpskih šumara

12 Najavljen zakon o kulturama kratkih ophodnji

14 veliki požar u ornitološkom rezervatu i parku prirode vransko jezero

17 sirovine ima dovoljno, ali nije dobro raspoređena

18 traži se hrastov kum

20 cilj – uključivanje šire javnosti

22 idila sibirskih tajgi usred slavonske ravni

25 zlato gotovo svake lovne godine

26 lovstvo je širi pojam od lova

29 japanska hiba – Thujopsis dolabrata

30 Golemo bogatstvo povijesti i flore

32 Ginko je prijatelj treće dobi

34 ožujke – vjesnici proljeća iz svijeta gljiva

35 rijetki i zato posebni

38 možemo li reći NE palminom ulju?

40 ciljevi lakša determinacija i dijagnostika u entomologiji

42 lutonjica toporko i devet župančića

Foto: Igor Vrbanić

2 HRVATSKE ŠUME bRoj 243 l oŽUjAK 2017.

Napadnuta smrekova stabla

HRVATSKE ŠUME BROJ 243 l OŽUJAK 2017. 3

Riječ urednika

Dolaskom nove Uprave Društva zapuhali su novi vjetrovi i u časopisu Hrvatske šume. Naime, po-novno se otvaraju mogućnosti suradnje sa svim

institucijama u šumarskom sektoru, čemu se posebno ra-dujemo. Tako ćete u sljedećim brojevima ponovno moći čitati novosti iz Hrvatskog šumarskog društva, Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije, Hrvat-skog šumarskog instituta, Šumarskog fakulteta i svih osta-lih važnih karika kojima je šuma interesna sfera. Ne smi-jemo zaboraviti niti socijalne partnere: sindikate i Glavno radničko vijeće koji su potpuno iščezli iz naših medija.

Kako su se u Upravu Društva vratili šumarski stručnja-ci, kojima je jasno da bez suradnje s navedenim instituci-jama ne može doći do kvalitetnog društveno odgovornog poslovanja i izvještavanja o istome, i mi ćemo se kao re-dakcija potruditi ponovno uspostaviti neke pokidane veze i učiniti Časopis mjestom u kojem će svatko naći ponešto za sebe.

Želja redakcije oduvijek je bila pružiti informaciju dvjema skupinama čitatelja koji rado čitaju naš Časopis. Prvu čine osobe iz šumarskog miljea, kojima pokušavamo približiti nove tehnologije, informacije iz EU i susjedstva te obrađivati aktualne teme koje bi našim kolegama dale ideju kako premostiti probleme na terenu.

Drugoj skupini pripadaju ekolozi, biolozi, planinari, gljivari i svi ostali ljubitelji prirode kojima želimo približiti

šumarstvo kao složeni sustav brige o šumi koji uključuje industriju, ekologiju te društveno odgovorne aktivnosti.

Posebno nas raduje činjenica da Časopis koriste škol-ske ustanove kako bi obogatile nastavno gradivo iz pred-meta Prirode, Biologije, Geografije i Povijesti te da je veli-ka pomoć u uspostavljanju komunikacije između lokalne zajednice te institucija koje su povezane sa zaštitom pri-rode i okoliša.

Naravno, tu je i drvna industrija, grana privrede koja ne ide bez šumarstva i s kojima su Hrvatske šume poslovni partneri.

Svjesni činjenice kako je ugled šumarstva u posljednje vrijeme narušen, trudit ćemo se približiti i objasniti čitate-ljima procese od kojih se sastoji šumarska djelatnost.

Časopis koji je osnovan kako bi popularizirao tematiku šumarstva i bliskih grana s radošću će nastaviti raditi na toj zahtjevnoj zadaći koja je često putem medija margina-lizirana ili krivo interpretirana. Tim povodom najavio bih intervju s novim predsjednikom Uprave Hrvatskih šuma za idući broj, koji će izaći u travnju, u kojem će nam po-jasniti svoje poglede na stanje u šumarstvu i prve korake koje misli poduzeti kao čelnik poduzeća Hrvatske šume.

Vaš urednik, Goran Vincenc

Poštovani čitatelji!

4 HRVATSKE ŠUME BROJ 243 l OŽUJAK 2017.

Aktualno

Novoizabrani američki predsjednik Donald Trump ustvrdio je kako "nitko ne zna” postoje li uopće klimatske promjene, te da razmišlja o tome da se

SAD povuče iz Sporazuma o globalnom zagrijavanju koji je u Parizu potpisan prije godinu dana. Trump je također izjavio kako bez predrasuda promatra problem klimatskih promjena, ali da je zabrinut nastojanjima Baracka Obame da smanji emisiju ugljičnog dioksida, čime je, smatra Do-nald, “potkopao globalnu konkurentnost Amerike”. Pariški sporazum, da podsjetimo, uključuje obvezu zadržavanja globalnog zatopljenja do 1,5 °C, a potpisan je u travnju prošle godine u sjedištu UN-a. Ovim sporazumom 195 država obvezalo se ograničiti globalno zagrijavanje na manje od 2 stupnja Celzijeva u usporedbi s predindustrij-skim razdobljem, što znači da svijet treba okrenuti leđa fosilnim gorivima. Između ostalog, u Pariškom sporazu-mu stoji da će razvijene zemlje do 2020. godine zajedno plaćati 100 milijardi američkih dolara godišnje u obliku pomoći nerazvijenim zemljama za ublažavanje posljedi-ca klimatskih promjena, a nakon 2020. godine će plaćati i više od tog iznosa.

U tekstu koji smo tada objavili citirali smo rad Vladi-mira Laya naslova koji se danas pokazao i više nego istinit. Povodom potpisivanja Pariškog sporazuma znanstvenik je tada napisao tekst “Klimatske promjene, kost u grlu kapitalističke civilizacije”, u kojemu navodi kako “Bizni-smeni, poduzetnici svijeta ne mare previše za problem globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena. Djeluju u planetarnom kapitalističkom pogonu koji ostvaruje veli-ke profite za vlasnike – za uske grupe ljudi, a radi profita pod svaku cijenu nesmiljeno i neodrživo troše, ranjavaju i doslovno uništavaju prirodne osnove života i milijune lju-di. Njihovu spoznaju o rizicima globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena zastiru profit, a nerijetko i pohlepa. Pohlepni inače ne vide šire, ovdje pak ne vide kontekstual-ne planetarne pretpostavke vlastita djelovanja i probleme opstanka svih ljudi. To ih se, misle takvi, ne tiče.”

Ukratko, upravljačke elite, kako političke tako i podu-zetničke, dominantno se u odnosu na globalno zagrijava-nje i klimatske promjene ponašaju po BAU modelu (eng. bussiness as usual): “Sutra ćemo raditi onako kako smo

Posljedice po zdravlje uključuju ozljede, zarazne bolesti, izloženost opasnim kemijskim tvarima i poslje-dice po mentalno zdravlje. Toplinski valovi sve su češći i intenzivniji te su uzrok desetcima tisuća sluča-jeva prijevremene smrti u Europi. Predviđa se porast i sve veći intenzitet tog trenda, ako se ne poduzmu primjerene mjere prilagodbe.

Tekst: Irena Devčić ■ Foto: Goran Vincenc, Arhiva

KLIMATSKE PROMJENE

Pada li u vodu plan za spas

planete Zemlje

Klimatskim promjenama najugroženije su poljoprivreda i šumarstvo


Aktualno

radili jučer, zašto ne?!” Postojeći sustavi proizvodnje su velikim dijelom zaključani, zaglavljeni u zastarjelim nači-nima mišljenja. Način proizvodnje određuju partikularni, ali vrlo moćni interesi koji se ne mogu mijenjati ili rušiti preko noći. Ovi interesi su izravno suprotstavljeni općem interesu svih za zaustavljanje porasta globalnog zagrija-vanja i sprječavanje porasta klimatskih promjena. Zaključ-no, politički i poduzetnički vladari i upravljači, ti moderni slijepci, ne baš mudro, ali hrabro i pohlepno, kroče u neki njihov naprijed“.

Tekst je gotovo proročanski opisao upravo jednog od najvažnijeg igrača na svjetskoj političkoj sceni, budu-ćeg predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Nova ad-ministracija novog predsjednika obrušila se na Agenciju za zaštitu okoliša te među prvim svojim potezima nare-dila uklanjanje sadržaja s internetskih stranica koji se od-nosi na klimatske promjene. I tijekom svoje predsjedničke kampanje Trump je govorio kako su klimatske promjene jedna skupa prevara koju su stvorili Kinezi. Kasnije je isti-cao kako su te njegove izjave bile samo obična šala, no danas vidimo da se šalio ipak nije. Takav način razmišlja-nja odražava se u najavi Trumpove namjere da će poništiti ograničenja emisija ugljika iz elektrana na ugljen, pove-ćati proizvodnju fosilnih goriva i smanjiti podršku energiji vjetra i sunca. S druge strane Europska agencija za oko-liš u svojem novom izvješću objavila je da će klimatske promjene europskim zemljama donijeti podizanje razina mora i ekstremno vrijeme poput učestalijih i intenzivnijih

toplinskih valova, požare, poplave, suše i olujno nevrije-me. Turističke sezone i navike na Mediteranu drastično će se promijeniti jer će ljeta postati prevruća, a mogu se očekivati i nove zarazne bolesti i napetosti oko vode koja će postati važan resurs.

Autori novog izvješća ističu da klimatske promjene već sada utječu na ekosustave, gospodarstvo, ljudsko zdravlje i kvalitetu života u Europi. Iz godine u godinu obaraju se stari rekordi u temperaturama, razinama mora te u smanjenju površina arktičkog leda i snijega uop-će. Uzorci oborina mijenjaju se tako da vlažna područja postaju još vlažnija, a suha još suša. Početkom veljače u Zagrebu je održan Okrugli stol pod nazivom “Promjena klime – najvažniji izazov za čovječanstvo” na kojemu je zaključeno da su ljudske aktivnosti gotovo sigurno glavni uzrok zatopljenja koje se primjećuje od sredine 20. stolje-ća te smatraju da je porast za 2 °C u odnosu na tempe-raturu iz predindustrijskog doba granična vrijednost na-kon koje postoji mnogo veći rizik da će doći do opasnih i potencijalno katastrofalnih promjena okoliša na svjetskoj razini. U zadnjih stotinu godina, između 1906. i 2006. go-dine, prosječna temperatura Zemljine površine porasla je za 0,6 – 0,9 °C, a brzina porasta temperature se gotovo udvostručila u posljednjih 50 godina. U 20. stoljeću, zbog otapanja leda, razina mora povisila se za 17 cm, a površi-na ledenjaka (glečera) diljem svijeta smanjuje se baš kao i površina arktičkog ledenog pokrova (za 2,7 % godišnje od 1978. godine). Rupa u ozonskom omotaču u travnju

Donald Trump, predsjednik SAD-a. Izvor: Assosicated Press

Mediteran bi mogao postati prevruć za ljetni turizam


Aktualno

2011. godine dostigla je rekordnu veličinu, a prosječna ra-zina CO2 u 2010. godini iznosila je 389.78 ppm, što je više nego ikad u zadnjih 420.000 godina.

Klimatske promjene i ostali pritisci poput prena-mjene zemljišta prijete ekosustavima i zaštićenim po-dručjima diljem Europe. Izvješće naglašava kako klimat-ske promjene ugrožavaju biološku raznolikost kopna i mora. Mnogim se životinjskim i biljnim vrstama mijenja životni ciklus, zbog čega migriraju prema sjevernim po-dručjima i u više nadmorske visine, dok se razne invazivne vrste nastanjuju ili proširuju svoja staništa. Morske vrste, uključujući riblje fondove bitne za tržište, također migri-raju prema sjevernim područjima. Te promjene utječu na različite usluge povezane s ekosustavom i gospodarske sektore poput poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.

Glavne zdravstvene posljedice klimatskih promjena povezane su s ekstremnim vremenskim prilikama, pro-mjenama u rasprostranjenosti bolesti blisko povezanih s klimom te promjenama društvenih i okolišnih uvjeta. Riječne poplave i obalna plavljenja utjecali su na milijune ljudi u Europi tijekom proteklog desetljeća. Posljedice po zdravlje uključuju ozljede, zarazne bolesti, izloženost opa-snim kemijskim tvarima i posljedice po mentalno zdrav-lje. Toplinski valovi sve su češći i intenzivniji te su uzrok desetcima tisuća slučajeva prijevremene smrti u Europi. Predviđa se porast i sve veći intenzitet tog trenda, ako se ne poduzmu primjerene mjere prilagodbe. Proširenjem staništa krpelja i azijskih tigrastih komaraca te ostalih prijenosnika bolesti, povećava se rizik od lajmske bore-lioze, krpeljnog meningoencefalitisa, virusa Zapadnog Nila, denga groznice, groznice chikungunya i lišmanijaze. Klimatske promjene najveći su zajednički izazov s kojim je čovječanstvo suočeno. Ipak, novi predsjednik SAD-a – zemlje koja je po emisiji stakleničkih plinova druga na svijetu – i ključan akter klimatske politike – ne vjeruje da se one događaju ili barem ne vjeruje da ljudi imaju ika-kvog utjecaja u njihovom nastanku. ■

SVJETSKI DAN VODA

Otpadne

vode nisu za

bacanjeTekst ■ Foto: Irena Devčić

Prirodni ciklus kruženja dostupne vode stalno je ugro-žen zbog niza različitih utjecaja. Ovi utjecaji izlažu slatkovodne ekosustave i društva nestašicama, za-

gađenju i višku vode koje uzrokuje čovjek. Upotreba ze-mljišta, crpljenje vode i klimatske promjene, promjene su uzrokovane ljudskim djelovanjem koje mijenjaju prirodni vodni režim vodnih tijela. Voda je neophodna za naš život na ovom planetu. Naši ekosustavi, društva i gospodarstva trebaju čistu i svježu vodu u dovoljnim količinama da bi napredovali. Međutim, vodni resursi pod stalnim su pri-tiskom u velikom dijelu svijeta, a Europa tu nije iznimka. Moramo poboljšati način na koji koristimo i upravljamo svojim vodnim resursima ako želimo i dalje imati korist od egzistencijalnih usluga koje nam nudi naš vodeni ekosu-stav, poručuju iz Europske agencije za okoliš. Vodni eko-sustavi imaju veliki broj uloga: filtriranje, razrjeđivanje i skladištenje slatke vode, sprečavanje poplava, održavanje mikroklimatske ravnoteže i čuvanje bioraznolikosti. Da bi-smo zaštitili ove višenamjenske koristi, potrebna nam je odgovarajuća opširna prognoza. Potrebna je integracija politika o prilagodbi klimatskim promjenama i biorazno-likosti sa politikama sektora poput onih o poljoprivredi, energetici i prometu.

U 20. stoljeću se zbog otapanja leda razina mora povisila za 17 cm

Zrmanja


Aktualno

kim rastom otpadnih tvari koje deponiramo na tlo i u nje-ga, a posljedica su onečišćenje podzemnih skladišta vode. Najčešći i najvažniji uzročnici onečišćenja površinskih i podzemnih voda su odlagališta otpada, prljava industrija, otpadne vode naselja, poljoprivredne površine, ceste, ure-đaji za proizvodnju, transport i distribuciju nafte i naftnih derivata. Svakog dana oko 2 milijuna tona otpada u svije-tu završi u vodi. Sve je manje čiste vode na raspolaganju čovječanstvu, a tu vodu trošimo na način da je čak 70 % koristi poljoprivreda, 22 % industrija i 8 % domaćinstva. Ipak nije sve tako dramatično. Tehnologija nam omogu-ćava da slanu vodu oceana i mora učinimo slatkom, zaga-đenu vodu pročišćavamo i recikliramo, a biljni pokrov na Zemlji čuva i pročišćava podzemne vode.

Godine 2012. Komisija je objavila priopćenje Na-crt mišljenja za očuvanje europskih vodnih resursa. Nacrt mišljenja potiče vodne politike o količini vode i učinkovi-tosti vodnih resursa za održivo vodno gospodarstvo unu-tar vremenskog okvira EU strategije 2020. (Strategy 2020) sve do 2050. godine.

Svjetski dan vode ove je godine posvećen otpadnim vodama, odnosno njihovoj ponovnoj upotrebi i boljem korištenju. U slobodnom prijevodu sa engleskog, slogan bi glasio: “Ne postoji otpadna voda, već samo voda koju bacamo.” Potrošnja u domaćinstvima raspoređena je tako da se 33 % vode troši za ispiranje wc-a, 25 % na kupanje

Svakodnevno nam je potrebna čista i pitka voda: za piće, kupanje, kuhanje i proizvodnju velikog broja do-bara i usluga. Očuvanje vodnih resursa i briga za njihovu ekološku kakvoću je kamen temeljac politike Europske unije po pitanju okoliša. Uvedena 2010. godine, Okvirna direktiva o vodama (Water Framework Directive) prva je direktiva koja ima integrirani pristup ovom zadatku zasnovan na ekosustavu: očuvanje vodnih ekosustava jednako obuhvaća kakvoću voda, količinu voda i njihovu ulogu staništa. Međutim, vjerojatno više od pola vodnih tijela u Europi neće zadovoljiti uvjete Direktive i ostat će u lošem ekološkom stanju. Potrošnja vode često premašuje dostupnu vodu što uzrokuje vodni stres u velikom dije-lu Europe. Zaštita zajedničkih europskih vodnih resursa i ekosustava od onečišćenja, pretjeranog iskorištavanja i promjena stanja zahtijeva usklađeno djelovanje na razini Europske unije. Okvirna direktiva o vodama daje okvir za zaštitu voda i vodno gospodarstvo unutar Europske za-jednice. U sklopu provedbe Direktive, zemlje članice prvo moraju prepoznati i analizirati europske vode, prema po-jedinačnim porječjima i predjelima, zatim moraju usvojiti planove gospodarenja i programe o mjerama za zaštitu vodnih tijela u svim europskim porječjima. Usvajanje Di-rektive upotpunjeno je prijašnjim vodnim politikama Eu-ropske unije koje su još uvijek važeće, primjerice politike o komunalnim otpadnim vodama ili vodama za kupanje. Rast populacije i opći porast standarda povezan je i s veli-

Europska komisija nedavno je ocijenila prenošenje Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda u hrvatsko zakonodavstvo. Hrvatska je ostvarila znatan napredak u postizanju usklađenosti te su po-trebne još neke zakonodavne izmjene kako bi nacionalno zakonodavstvo bilo u potpunosti usklađeno s Direktivom.

Krupa


Aktualno

se ne može sa sigurnošću utvrditi gdje i kako završava. Duž naše lijepe obale, Zadar je jedini grad koji zadovolja-va normative Europske unije u adekvatnom sustavu pro-čišćavanja otpadnih voda. U pregovorima s EU, Hrvatska je preuzela obveze da u periodu 2018. – 2023. sve veće sredine trebaju izgraditi adekvatan sustav pročišćavanja otpadnih voda, kakav Zadar već ima.

Europska komisija nedavno je ocijenila prenošenje Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda u hrvatsko zakonodavstvo. Hrvatska je ostvarila znatan na-predak u postizanju usklađenosti te su potrebne još neke zakonodavne izmjene kako bi nacionalno zakonodavstvo bilo u potpunosti usklađeno s Direktivom, navodi se u naj-novijem Izvješću za Hrvatsku u Pregledu aktivnosti u po-dručju okoliša EU. Ugovorom o pristupanju omogućuje se postupno usklađivanje sa zahtjevima Direktive u pogledu sustava za odvodnju i pročišćavanja. Prijelazne mjere još su na snazi za sve aglomeracije, a usklađenost treba pro-gresivno postizati do kraja 2018., 2020. i 2023. Iako to nije obvezno, Hrvatska je počela izvješćivati o komunalnim otpadnim vodama. Iz prvog je izvješća već jasno da će Hrvatska morati pojačati napore da bi ostvarila ciljeve do rokova iz Ugovora o pristupanju. Hrvatska je obuhvaćena pilot projektom čiji je cilj poboljšanje širenja podataka. Procijenjene potrebe za ulaganjima za postizanje potpu-ne usklađenosti s Direktivom iznose 2,880 milijardi eura.

Hrvatsku redovito pogađaju poplave koje izazivaju znatnu gospodarsku štetu. Od 2010. Hrvatska je Fondu solidarnosti EU-a prijavila 298 milijuna eura štete od po-plava. Ukupna odobrena pomoć Hrvatskoj u tom razdo-blju iznosila je 22,79 milijuna eura.

Ono što nam je predloženo u Izvješću objavljenom u veljači ove godine jest da bi Hrvatska mogla provesti podrobniju ocjenu pritisaka kako bi poboljšala praćenje stanja vodnih tijela i izradila učinkovite programe mjera kojima se rješavaju svi glavni utvrđeni pritisci, te hitna provedba projekata nužnih za ispunjenje zahtjeva Ugovo-ra o pristupanju povezanih s Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda i Direktivom o vodi za piće. ■

i tuširanje, 18 % na piće i hranu, 12,5 % na pranje odjeće, 8,5 % na pranje suđa i 3 % na pranje auta i zalijevanje vrto-va. U praksi to znači da samo 18 % vode u kućanstvu mora biti pitka voda. No nisu kućanstva najveći problem, pitka voda često se koristi za pranje ulica i tehnoloških pogona. Pred koju godinu novinari su bezuspješno pokušavali sa-znati koliko pitke vode odlazi na pranje zagrebačkih ulica. Praksa je to koju je napustila većina europskih gradova, no te 2011. godine gotovo svi hrvatski gradovi i dalje su prani vodom za piće.

Ulaskom Hrvatske u EU, na snagu je stupila Direk-tiva 91/271/EEC, prema kojoj se zahtijeva prikupljanje i obrada otpadnih voda u svim aglomeracijama većim od 2000 ekvivalent stanovnika. Budući da je ova Direktiva u ostalim zemljama EU na snagu stupila 2005., u području implementacije strožih zahtjeva za kvalitetom stvoren je veliki jaz između Hrvatske i ostalih zemalja EU u području pročišćavanja otpadnih voda. U nastojanjima za uskla-đivanjem s odredbama Okvirne direktive o vodama Eu-ropske unije, u tijeku je aktivno poduzimanje određenih mjera vezanih za izgradnju cjelovitih sustava odvodnje otpadnih voda s pripadnim uređajima za pročišćavanje za aglomeracije veće od 10.000 ekvivalent stanovnika.

Iz otpadnih voda koje se generiraju i sakupljaju odre-đenim sustavom odvodnje, potrebno je izdvojiti otpad-ne tvari, te u okoliš ispustiti vodu koja je pročišćena do granica koje su utvrđene relevantnom zakonskom regu-lativom. Dakle, u procesu pročišćavanja otpadnih voda kao nusprodukt svakog tehnološkog rješenja generira se dodatna vrsta otpada koji se naziva mulj. Ukupna količi-na mulja koja se generira u Francuskoj na uređajima za pročišćavanje otpadnih voda iznosi oko 1 milion tona go-dišnje gledano masu suhe tvari (Statistički ured Europske komisije). U zemljama poput Španjolske, Velike Britanije i Francuske gotovo 50 % ovog mulja 2009. godine se kori-stilo u poljoprivredi, dok se ostatak odlagao na odlagališti-ma ili spaljivao. Na UPOV-ima koji su do danas izgrađeni u Hrvatskoj mulj se odlaže na odlagalištima krutog otpada, vrlo mali dio koristi se u poljoprivredi, a za značajni dio

Izvor rijeke Une


IZVJEŠĆE WWF-a

Jesu li zaštićena područja uistinu zaštićena?Tekst ■ Foto: Irena Devčić

Više od polovice europskih prirodnih područja zašti-ćena su samo na papiru zbog značajnih kašnjenja i nedostataka u provedbi zakona zemalja članica,

navodi se u novom izvješću WWF-a. Istraživanje također pokazuje jasne prednosti za ugrožene vrste i lokalno gos-podarstvo tamo gdje su Europska komisija i nacionalne vlade poduzele učinkovite mjere. Europska komisija potvr-dila je nedavno da su EU Direktiva o pticama i Direktiva o staništima najčvršći propisi za zaštitu prirode i obvezali su se na poboljšanje učinkovitosti tih propisa. WWF u novom izvješću “Sprječavanje parkova na papiru: Kako napraviti EU prirodno zakonodavstvo učinkovitim” nudi dobar pregled glavnih problema na terenu i učinkovita rješenja za njih. Povećanje morskih zaštićenih područja, učinkovite mjere i planovi za sva prirodna područja, povećana ulaganja i bo-lje praćenje i provedbe zakonskih obveza identificirani su kao prava rješenja kako bi se osiguralo da europska priroda bude zaštićena i obnovljena.

– Europa ima neke od najjačih zakona za zaštitu prirode na svijetu, no unatoč tome svakodnevno gubimo staništa i vrste zbog ilegalnog industrijskog razvoja. Zaštita na papi-ru je besmislena ako nije potkrijepljena učinkovitim uprav-ljanjem i odgovarajućim financiranjem na terenu. Ovo izvješće govori što bi institucije Europske unije i državna tijela trebala hitno raditi kako bi zaustavili gubitak prirode i krenuli prema prijeko potrebnom održivom korištenju pri-rodnih resursa – rekao je Andreas Baumüller, voditelj pri-rodnih resursa u WWF-ovom uredu za europske politike.

Kao što je vidljivo iz izvještaja, jedinstvena prirodna područja poput močvara, netaknutih planina, rijeka i mor-

WWF u novom izvješću “Sprječavanje parkova na papiru: Kako napraviti EU prirodno zakonodavstvo učin-kovitim” nudi dobar pregled glavnih problema na terenu i učinkovita rješenja.

skih područja pod prijetnjom su zbog nedostataka u zako-nu, nedostataka odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš i nepostojećih ili neprikladnih planova upravljanja. To ostav-lja otvorena vrata štetnim industrijskim projektima poput povećanja riječne plovidbe u španjolskom Nacionalnom parku Doñana gdje se močvara isušuje ili razvoja velikih skijališta koja prijete opstanku medvjeda u Nacionalnom parku Pirin u Bugarskoj, a o kojemu smo pisali u prošlom broju časopisa. Naše jedino UNESCO područje, Nacionalni park Plitvička jezera, također je pod prijetnjom uništava-njem staništa i gubitkom vrsta zbog masovnog turizma. S druge strane, u izvješću se navode i primjeri dobre prakse provedeni u mnogim zaštićenim područjima sa značajnim dobrobitima za životinjski svijet, lokalnu zajednicu i njiho-vo gospodarstvo. Čvrsta suradnja između lokalnih vlasti i privatnog sektora dovela je primjerice do transformaci-je austrijskog Tiroler Lechtala u simbol lokalnog ponosa i atraktivnu turističku destinaciju.

– Zaštita prirode ne smije biti samo na papiru! WWF Adria je uz brojne europske urede WWF-a i druge nevla-dine organizacije provodila kampanju “Krik za prirodu” u Hrvatskoj i Sloveniji. Ta je kampanja postigla velik uspjeh, a sama činjenica da se više od 520.000 ljudi diljem Europe uključilo u javno savjetovanje dokazuje da bi zaštita prirode trebala biti prioritet i visoko na političkoj ljestvici svih zema-lja Europske unije. Zaštićena priroda ima izravnu vrijednost za ljude i priroda bi općenito morala biti glavni pokretač promjene poljoprivrednog, energetskog i prometnog sek-tora – zaključuje Martin Šolar, direktor WWF Adrije. ■

AktualnoNacionalni park Doñana u Španjolskoj


Događaji

POČETNA KONFERENCIJA EU PROJEKTA FORESTFLOW

Kreće prekogranična suradnja hrvatskih

i srpskih šumara Tekst: Goran Vincenc ■ Foto: Vojvodinašume

Projekt ForestFlow kojemu su nositelj Hrvatske šume d.o.o. realizirat će se u okviru IPA programa preko-granične suradnje Hrvatska – Srbija 2007. – 2013., a u naredne dvije godine, koliko će projekt trajati, hr-vatskim i srpskim partnerima na raspolaganju će biti ukupno 1,4 milijuna eura, 85% financira EU, namije-njenih prije svega sanaciji infrastrukture i prirodnog diverziteta na područjima Vukovarsko – srijemske županije i Sremskog okruga te divljači stradale u ka-tastrofalnim poplavama 2014. godine.

Sredinom siječnja u Novom Sadu, u istoimenom ho-telu održana je početna konferencija projekta Fo-restFlow – prekogranična suradnja za zaštitu ljudi

i prirodnih dobara od poplava kroz unaprjeđenje infra-strukture i uspostavu prekogranične suradnje. Na konfe-renciji su sudjelovali predstavnici partnerskih institucija, Hrvatskih šuma d.o.o., UŠP Vinkovci kao nositelja projekta te JP Vojvodinašume uz preostale partnere na projektu: Hrvatske vode, Institut za razvoj i međunarodne odnose iz Hrvatske te JVP Vode Vojvodine i Institut za nizinsko šumarstvo i životnu sredinu iz Srbije. Prvi je ovo projekt spomenutih projektnih partnera kojemu je cilj nalaženje rješenja za brži oporavak pograničnih područja stradalih u katastrofalnim poplavama 2014. godine u Vukovarsko – srijemskoj županiji u Hrvatskoj te u Sremskom okrugu u Srbiji.

Planirane aktivnosti u okviru projekta obuhvaćaju obno-vu objekata oštećenih u poplavama, osiguranju i razvijanju

efikasnih sustava zaštite od poplava u pograničnom područ-ju spačvanskog i bosutskog bazena te uređenje pristupnih putova u slučaju vanrednih situacija.

Blaž Štefanek iz Hrvatskih šuma i Marta Takač iz Vojvodinašuma


Događaji

Značajan dio projekta nosi i obnavljanje populacije jelen-ske divljači koja je nastradala za vrijeme poplava. Planirana je i izgradnja popratnih lovnih objekata poput hranilica i pojili-šta kako bi se introducirana divljač što bolje snašla u novome okolišu.

Osim navedenih aktivnosti planirane su i zajedničke akci-je poput pokazne vježbe kojoj će svrha biti efikasnija odbrana od poplave, a značajan segment bit će posvećen i edukaciji najmlađih u šest osnovnih škola te dvije srednje šumarske škole sa obje strane granice.

– U sklopu aktivnosti projekta ForestFlow usposta-

vit će se interventni timovi i akcijski planovi između tvrtki JP Vojvodinašume, JVP Vode Vojvodine te Hrvatskih šuma d.o.o. i Hrvatskih voda. Iako se nadamo da novih poplava neće biti, važno je u takvom slučaju znati procedure i kon-takte kako bi u budućnosti mogli brže i efikasnije reagirati. Za partnere u Hrvatskoj osigurano je 700 tisuća eura koje će se utrošiti na rekonstrukciju šumskih cesta, uređenje ka-nalske mreže u dužini oko 7,5 km te za nabavu jelenske divljači – napomenuo je projekt menadžer Blaž Štefanek iz Hrvatskih šuma.

– Javnom poduzeću Vojvodinašume osigurano je 700 tisuća eura za rekonstrukciju šumskih putova, izgradnju hra-nilišta i pojilišta za divljač te za nabavu jelenske divljači koja će se nastaniti na ovome području – izjavila je Marta Takač, direktorica JP Vojvodinašume.

Početna konferencija bila je prilika za predstavljanje sta-nja trenutnog i mogućih načina kojima projekt može do-prinijeti oporavku područja zahvaćenih katastrofalnom po-plavom u obje države. Kako prirodne nepogode ne poznaju granice, struka se mora ujediniti kako bi što efikasnije mogla rješavati buduće probleme.

– Hrvatske šume su 2014. godine pretrpjele štete na po-vršini od oko 30.000 ha u visini od oko 8,75 mil. kn, najviše oko 7 mil. kn na pomlađenim površinama zbog ugibanja mladih hrastovih biljaka, na šumskim prometnicama šteta je oko 1,25 mil. kn te oko 0,50 mil. kn šteta na lovstvu – ista-knuo je Štefanek.

– Vojvodinašume su pretrpjele štete na 20.000 ha površi-na, a uništeno je 150 km šumskih putova, isto toliko zaštitne ograde, 100 ha zemljišta za uzgoj hrane za divljač, drvni sor-timenti namijenjeni izvozu kao i 150.000 sadnica iz rasadni-ka – napomenula je Takač.

Drugog dana konferencije održan je sastanak projektnog tima gdje je u detalje dogovoren plan i dinamika projektnih aktivnosti. Između partnerskih institucija podijeljeni su za-datci te istaknuti parametri prema kojima će se ubuduće ras-pisivati javna nabava, ugovarati poslovi, rješavati problemi te izvještavati i komunicirati sa javnosti. Osnovane su i radne skupine u koje su imenovani stručnjaci iz svih partnerskih institucija što garantira visoku kvalitetu obavljanja aktivnosti. Tako će u sklopu projekta djelovati stručne ekipe za zaštitu od poplava kojoj će zadatak biti izgradnja pristupnih putova, čišćenje kanala, reintroduciranje divljači te izrada planova za prekogranične interventne ekipe. Druga stručna ekipa će za cilj imati podizanje svijesti stanovništva od velikih rizika od poplave te vidljivost i širenje informacija o projektu u obje države. ■

Sudionici u projektu ForestFlow

Detalj s početne konferencije


Događaji

AGROŠUMARSTVO

Najavljen Zakon o kulturama kratkih

ophodnji Tekst ■ Foto: Goran Vincenc

Cilj ovoga skupa bio je prenijeti stečena saznanja o mogućnostima uzgoja i korištenja KKO-a, iskustvima i pozitivnim primjerima iz Europe, rezultatima projekta, ali i skrenuti pozornost javnosti na mogući utjecaj KKO-a na ruralni razvoj i gospodarstvo.

Ua suradnji s Panonskim drvnim centrom kompe-tencija, u Virovitici je početkom veljače održana završna konferencija projekta pod nazivom Bio-

masa iz KKO za povećanje konkurentnosti i ruralni razvoj na kojoj je prezentirano učinjeno u trogodišnjem istra-živanju financiranome iz IEE (Intelligent Energy – Euro-pe) projekta SRCplus. Nositelj projekta je WIP Renewable Energies iz Njemačke, a Energetski institut Hrvoje Požar je implementirao projekt u Hrvatskoj. Tijekom implementa-cije ostvarena je suradnja s brojnim dionicima, uključuju-ći i Ministarstvo poljoprivrede, Hrvatsku udrugu biomase ŠD-a, Hrvatskom savjetodavnom službom, Hrvatskom poljoprivrednom komorom, CROBIOM-om, Vukovarsko-srijemskom županijom, Eko-sustavom d.o.o., LAG-ovima, općinama i gradovima na istoku Hrvatske, a na projektu su surađivale i Hrvatske šume.

Kulture kratkih ophodnji su drvenaste vrste (topola, vrba, crna joha, breza, grab, kesten, jasen i bagrem koje se uzgajaju u kratkim ophodnjama od 2 do 8 godina na poljoprivrednim površinama za energetske potrebe kroz proizvodnju biomase. U Hrvatskoj su površine zasađene s KKO prihvatljive za izravna plaćanja u poljoprivredi, a uko-liko se na njima ne koriste umjetna gnojiva i sredstva za zaštitu bilja, koriste se i za zelena plaćanja. U proizvodnju obnovljive energije, KKO mogu generirati, ukoliko se ta-

kve opcije razmatraju i obuhvate prilikom planiranja na-sada i lanca opskrbe i dodatne pozitivne učinke u obliku općekorisnih funkcija ekosustava te ruralnog razvoja.

EI Hrvoje Požar razmijenio je informacije tijekom trogodišnjeg istraživanja s preko 350 dionika kroz 12 do-gađaja organiziranih ponajviše na istoku Hrvatske, kako bi upoznali političare te potencijalne sudionike u lancu KKO-a s konceptom uzgoja i korištenja KKO-a te ih pota-knuli na promišljanje kako mogu navedeni koncept uklo-piti u svoje aktivnosti i poslovanje.

Potporu projektu dao je i ministar poljoprivrede To-mislav Tolušić koji se obratio prisutnima naglasivši kako smatra da projekt razvoja brzorastućih drvnih kultura može pomoći u iskorištavanju biomase. Smatra da bi KKO mogle biti dobar prihod za naše poljoprivrednike, jer je dio tih kultura već sada stavljen u sustav poticaja, a naja-vio je kako će se ove godine usvojiti i Zakon o kulturama kratkih ophodnji.

Voditeljica projekta, Željka Fištrek, za EIHP poja-snila je prisutnima sustav kultura kratkih ophodnji. Obja-snila je kako je riječ o biljnoj masi koja uspješno zamjenju-je fosilna goriva i jedini je od svih oblika obnovljivih izvora energije koji se može uzgojiti. U okviru projekta SRC plus provedeno je istraživanje s deset partnera iz sedam eu-

Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić Dragomir Pfeifer, UŠP Osijek


Događaji

ropskih zemalja s ciljem razvoja KKO-a na području Eu-ropske unije, dok se ovaj konkretni projekt fokusirao na područja Osječko – baranjske te Vukovarsko – srijemske županije.

Zaključeno je da biomasa iz KKO-a već sada ima pre-duvjete za stvaranje tržišta u postojećim kotlovnicama o kogeneracijama na drvnu biomasu, a u dijelu proizvodnje na poljoprivrednim površinama je van funkcije.

Osim poljoprivrednika i javnih upravnih tijela, jedan od glavnih nositelja dionika u lancu je i drvno – prerađivačka industrija jer se drvna sječka iz KKO-a, sama ili u kombina-ciji s drvnim ostatkom iz obrade sirovine, mogla koristiti za proizvodnju toplinske energije za proizvodne procese u industriji, dok se kvalitetnija sirovina može iskoristiti za proizvode koji donose veću dodanu vrijednost. Takav bi pristup osigurao lokalnu sirovinu i energent za drvnu in-dustriju, ali i stimulirao daljnji razvoj industrije temeljen na lokalnom kapitalu i ruralnog razvoja regije, budući da takvi lanci generiraju nove ekonomske aktivnosti i potra-žnju za novim radnim mjestima.

Biljana Kulišić iz EIHP-a naglasila je prednosti uzgo-ja KKO-a istaknuvši kako KKO nisu toliko radno intenzivne kao poljoprivredne kulture, što je dobro za poljoprivred-nike starije dobi (prosjek godina hrvatskog poljoprivred-nika je 60 godina). KKO ne zahtjeva toliku prisutnost na

terenu, a prema statističkim pokazateljima dobit slijedi odmah iza uzgoja ratarskih kultura koje zahtijevaju znat-no veću prisutnost na terenu. Kulišić se također dotakla kalkulacija nisko intenzivnog i visoko intenzivnog načina uzgoja te kalkulacija dobiti gdje visoki intenzitet uzgoja donosi bolje prinose, ali i bolje iskorištavanje resursa.

Na konferenciji je predavanje održao Dragomir Pfei-fer, rukovoditelj odjela za uređivanje šuma, UŠP Osijek, Podružnice koja ima najviše iskustva u podizanju kultura vrba i topola. Uz kratak pregled kroz povijest osnivanja kultura na području UŠP Osijek, Pfeifer je dao uvid o tre-nutnome stanju na terenu osječke podružnice. Istaknuo je kako na području UŠP Osijek postoji 1.800 ha pogodnih za podizanje kultura KKO-a, a koje su trenutno neobrasle ili zašikarene. Od toga, čak 1.500 ha pogodno je za autoh-tone vrste topola i vrba koje su pokazale najveći potencijal za KKO na istoku Hrvatske.

Predavanje je održao i Josip Dundović, predsjednik Hrvatske udruge za biomasu i nekadašnji direktor JP Hr-vatske šume i to na temu Gradišćanska deklaracija kojoj je i sam bio potpisnik. Riječ je o deklaraciji koja djeluje kao smjernica za razvoj energije iz biomase u Europi do 2030. godine koja je nastupila nakon Pariškog sporazuma. Osnovicu predstavlja put izlaska koji ravnomjerno raspo-ređuje teret zamjene fosilnih goriva na sadašnje i buduće generacije. ■

Detalj sa završne konferencije

Šaš i trstika staništa su brojnih ptica


Događaji

PROBLEM SE PONAVLJA

Veliki požar u

ornitološkom

rezervatu i Parku

prirode Vransko

jezero Tekst ■ Foto: Irena Devčić

No osim te 2006. godine, sličan požar zadesio je ovaj Park prirode i pred četiri godine i opet gotovo u isto vrijeme. I tada se sumnjalo da je požar pod-metnut, ali to se zapravo ni do danas nije sasvim pouzdano utvrdilo. Pa dobro, zašto baš ovdje i za-što tako česti požari, pitaju se mnogi i naravno ima li tome pomoći?

Svakih nekoliko godina Vransko jezero, Park prirode i vrijedan ornitološki rezervat pohara vatrena stihija. I baš uvijek u isto vrijeme, oko Božića ili nešto iza Nove

godine. Na badnje jutro prije deset godina uhvaćena su dvojica muškaraca koje se sumnjičilo da su dana 21. pro-sinca u večernjim satima izazvali požar u Parku prirode Vransko jezero. Utvrđena je utemeljena sumnja da su ova dvojica tijekom protuzakonita ribolova nehotice, najvjero-jatnije uslijed bačenog opuška cigareta, izazvali požar koji se zbog jakog vjetra proširio na ostatak Ornitološkog rezer-vata. Tada je izgorjelo više od 80 hektara tršćaka u kojem obitavaju ptice. Deset godina kasnije, sredinom siječnja 2017. godine opet požar. Opet u večernjim satima. Ovoga puta izgorjelo je oko 20 hektara trstike i šaša. No prema rije-čima glavnog nadzornika opožarena površina je, nažalost, daleko veća i riječ je opet o oko 80 hektara unutar Ornito-loškog rezervata gdje se gnijezdi više od 140 vrsta ptica. No osim te 2006. godine, sličan požar zadesio je ovaj Park prirode i pred četiri godine i opet gotovo u isto vrijeme. I tada se sumnjalo da je požar podmetnut, ali to se zapravo ni do danas nije sasvim pouzdano utvrdilo. Pa dobro zašto baš ovdje i zašto tako česti požari, pitaju se mnogi i narav-no ima li tome pomoći? Lokalni poznavatelji prilika kažu da ovdje ima svega, jedan pravi političko-gospodarski triler.

Za početak Vransko jezero okruženo je privatnim parcelama lokalnog stanovništva, kojima je korištenje ze-mlje proglašenjem Parka prirode uvelike smanjeno. Tako-

đer, navikli na ribolov mrežama, dobar dio lokalaca nije se pomirio sa sportskim ribolovom koji je jedini dozvoljen te u noćnim satima odlaze u krivolov koji često završi tragično; ili po njih, ili po Park. Pa onda političko pitanje čije je zapra-vo Vransko jezero. Svojata ga i Šibensko-kninska i Zadarska županija. Načelnik općine Tisno izjavio je pred koju godi-nu kako 60 % Parka prirode pripada upravo toj općini te da bi se sjedište trebalo prebaciti u Betinu na otoku Murteru, dok gradonačelnik Biograda odmahuje rukom na te besmi-slice te tvrdi da je 90 % parka u Zadarskoj županiji. E sad, zbrojimo li jedno i drugo dolazimo do 110 % površine Parka prirode pa polako shvaćate političko gospodarski triler koji spominju upućeni u lokalna zbivanja.

Podaci iz plana upravljanja navode ipak sljedeće, područje Parka nalazi se unutar dviju hrvatskih županija, pri čemu je 42 km² (74 %) površine u Zadarskoj, a 15 km² (26 %) površine u Šibensko-kninskoj županiji. Cjelokupna površina vode Vranskog jezera administrativno pripada Za-darskoj županiji. No, sa one političke katastrofe vratimo se na prirodnu koja je posljednja pogodila ovaj prostor. Pra-ve posljedice požara na Vranskom jezeru znat će se tek u proljeće kada ptice dolaze na gniježđenje. Nakon prvoga velikog požara 2003. godine, mnoge ptice nisu se ovdje gnijezdile pune dvije godine, a nekim vrstama, posebice zaštićenome malom vrancu, prijeti izumiranje. Inače neko-liko tisuća ptica zimuje u tršćaku i hrani se sjemenkama, a budući da se sada nemaju čime hraniti, najvjerojatnije će


Događaji

mnoge uginuti od gladi. Prema riječima ravnatelja Parka, Danijela Katičina, teško je reći koji je uzrok požara.

– Je li ljudski faktor ili nije, je li namjerno ili nije, ne znam, – kaže ravnatelj te ističe kako je i o šteti teško govoriti, te će se tek kroz neko vrijeme znati pravi razmjeri požara. Vran-sko jezero najveće je jezero u Hrvatskoj i jedno od samo dva velika močvarna područja u sredozemnom dijelu Hrvatske. Područje Parka prirode Vransko jezero, zajedno sa susjed-nim poplavnim područjem Jasen, jedinstveni je prirodni i hidrogeološki fenomen. Iznimna geološka aktivnost u proš-losti stvorila je raznolikost kopnenih oblika i geokemijskog sastava stijena na malom području, što za posljedicu ima različite tipove tla koja podržavaju brojna staništa i vrste.

Područje Vranskog jezera i Jasena je uz deltu rijeke Neretve, Lonjsko polje i Kopački rit, jedno od najvrjednijih močvarnih staništa u Hrvatskoj. To je posljednje gnjezdi-lište nekoliko vrsta čaplji u hrvatskom priobalju te važno zimovalište mnogih vrsta vodarica na europskoj razini. Je-zero se nalazi na sjecištu međukontinentalnih selidbenih putova, te je stoga nezamjenjivo odmorište velikog broja migratornih vrsta koje iz sjeverne Europe ili zapadnog Si-bira putuju prema svojim zimovalištima. U razdoblju najin-tenzivnije selidbe u Parku prirode može se nalaziti između 800.000 i 1.000.000 ptica istovremeno, a više od 200.000 ptica redovito koristi Vransko jezero kao zimovalište. Velika prirodna vrijednost Parka prirode je zajednica slatkovod-nih i močvarnih ekosustava, naročito u području poplavnih

livada i trščaka. Bogatstvo flore i riblje faune (autohtone i unesene), zajedno s rezervoarom slatke vode dodatno po-većavaju ekološki značaj ovog područja. Vransko jezero je prvi put zaštićeno 1983. godine proglašenjem posebnog ornitološkog rezervata u sjevernom dijelu jezera. Sam Park prirode formalno je proglašen 1999. godine na području od 57 km² (od čega 30 km² iznosi površina samog jezera). Vransko jezero je plitka potopljena aluvijalna udolina koja je reljefno najniža točka Ravnih kotara. Po teoriji Fritza iz 1984. godine postanak jezera neposredno se veže uz podi-zanje razine svjetskog mora.

Prije oko 25.000 godina razina mora je bila za 96,4 m niža od sadašnje, a od tada se neprestano uzdiže. Sve dok je razina mora bila niža od voda koje su utjecale u Vransku depresiju voda je iz depresije otjecala u more kroz vapnenački greben kod Prosike, a paleoreljef se produ-bljivao. Nakon izjednačavanja razine mora i dna depresije počinje taloženje nanosa, a Vransko jezero postaje povre-mena akumulacija u vrijeme visokih oborina. Usporedba genetske strukture kvartarnih naslaga i njihove starosti s klimatskim uvjetima odgovarajućih geoloških razdoblja govore u prilog ovakvom tumačenju evolucije. Potom Vransko jezero postaje stalna akumulacija koja bi, prema Fritzovoj teoriji, trebala trajati još 4.600 godina.

Na području Parka prirode na njegovom sjeve-

roistočnom dijelu prevladavaju mješovite vazdazelene šume s makijom crnike s crnim jasenom, bušici i područ-

Info punkt na ulazu u PP Vransko jezero


Događaji

ja submediteranskih i epimediteranskih suhih travnjaka te kamenjarskih pašnjaka i suhih travnjaka. U jugozapadnom dijelu na područjima uz samo jezero zasađene su šume alepskog bora i pinije miješane s makijom crnike i bušici-ma. Zasađene šume se održavaju i čiste od nižeg raslinja, a ukupan prostor se štiti od požara sustavom protupožar-nih putova i cjelodnevnim nadzorom u vrijeme požarne sezone. Promatranje vrše djelatnici Šumarije Biograd i Benkovac te nadzorna služba Parka prirode. Na području Parka prirode nalaze se dijelovi gospodarskih jedinica Vra-na, Donji krš, Biograd i Hartid kojima upravljaju šumarije Biograd (g.j. Vrana i Biograd), Benkovac (g.j. Donji krš) i Ši-benik (g.j. Hartid). Kako bi privukli što veći broj posjetitelja u Park prirode Vransko jezero, u toj su ustanovi pokrenuli značajan projekt pod nazivom Revitalizacija i povezivanje atrakcija Parka prirode Vransko jezero, vrijedan oko 30 mi-lijuna kuna. Projekt je kandidiran za bespovratna sredstva

iz fondova Europske unije. Kako doznajemo od Danijela Katičina, ravnatelja Parka prirode i voditelja projekta, tim bi se sredstvima uredila infrastruktura Parka s ciljem pove-ćanja privlačnosti posjetiteljima. Najvažniji dio projekta je uređenje infrastrukture, odnosno uređenje Info centra Bio-grad n/M, lučice Crkvine uz stvaranje tehničkih preduvjeta za njeno funkcioniranje, uređenje dijela biciklističkih staza eko asfaltom, uređenje postojeće pješačke staze Modravi-ce, nabava eko blokova i fotonaponskih sustava, nabava i postavljanje adrenalinskog parka, nabava vozila i plovila za prijevoz posjetitelja, odnosno električnog vlaka i solarnog čamca, zatim nabava opreme za posjetitelje - električnih i MTB bicikala, kajaka, durbina, dalekozora i slično. Vrijed-nost projekta je 29.851.461,04 kuna, a trajanje je predviđe-no do 31. prosinca 2021. Potpisivanje ugovora o sufinanci-ranju očekuje se do travnja 2017. ■

Dobra suradnja lokalne zajednice s upravom nekog zaštićenog područja prepoznata je kao neophodna za do-bro poslovanje svih parkova. Stoga je WWF u Zagrebu održao edukaciju procjenitelja koji će narednih mjeseci raditi sa zaštićenim područjima.

“Temeljem ove procjene definirat ćemo potrebe prema kojima ćemo educirati zaposlenike zaštićenih područja za bolju suradnju s lokalnom zajednicom. U Zagrebu se okupilo 25 stručnjaka koji su izrazili želju da budu naši procjenitelji, te su uz podršku tima konzultanata iz Velike Britanije, Slovenije i Srbije obučeni za provođenje procje-ne suradnje zaštićenih područja i lokalne zajednice” – ističe Leon Kebe, voditelj programa “Zaštićena područja za prirodu i ljude” u WWF Adriji. Procjena će se provesti u više od 70 zaštićenih područja Dinarskog luka. Procjenitelji dolaze iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Kosova, Albanije i Makedonije, a izabrani su putem natječaja koji su objavili WWF Adria i Parkovi Dinarida – mreža zaštićenih područja Dinarida. Tijekom slje-deća dva mjeseca oni će prikupljati informacije o trenutnoj razini suradnje zaštićenih područja i lokalne zajednice. Primjeri dobre prakse pokazali su da se kroz partnerstvo i suradnju lokalnog stanovništva i Parka ostvaruju veće ekonomske, okolišne i društvene dobiti. “U okviru projekta pripremljena su dva upitnika: za prikupljanje podataka iz perspektive zaštićenih područja te za prikupljanje podataka iz perspektive lokalnih zajednica. Predviđeno je da svako zaštićeno područje ispuni jedan upitnik, dok će predstavnici lokalne zajednice ispuniti od pet do deset upit-nika” – objasnila je Violeta Orlović Lovren, jedna od konzultantica. Uz pomoć upitnika projektni tim će analizirati suradnju te identificirati primjere dobre prakse. Nakon analize, rezultati će se evaluirati s ciljem pripreme i primje-ne plana s jasnim preporukama za razvoj buduće suradnje.

Drvena poučna staza u parku


Događaji

OKRUGLI STOL

Sirovine ima dovoljno, ali nije dobro

raspoređena

Diskusija na panel raspravi Uloga županija u ruralnom razvoju nekoliko se puta dotaknula šumarstva i drvne industrije. Vidljivo je kako sudionici razmišljaju da proces decentralizacije države svakako razma-tra i ulogu koju ove dvije bliske grane industrije mogu preuzeti na sebe.

Tekst ■ Foto: Goran Vincenc

Kongresni centar FORUM u Zagrebu bio je početkom veljače domaćin Okruglog stola pod nazivom “Razvoj lokalne zajednice kroz EU fondove i poljoprivredu” u

organizaciji Poslovnog dnevnika, kojem je cilj bio poticanje procesa decentralizacije i jačanje uloga županija u ruralnom razvoju te odgovoriti na pitanja kako promovirati i izgraditi poduzetničku infrastrukturu i potporne institucije na lokal-nom nivou. Proces ruralnoga razvoja države ne može proći bez šumarstva i drvne industrije, dvije važne privredne gra-ne koje bi uz poljoprivredu, ribarstvo i srodne industrije tre-bale biti zamašnjak razvoja hrvatskoga sela.

Uvodnim riječima prisutne je pozdravio glavni urednik Poslovnog dnevnika Vladimir Nišević te ministar poljoprivre-de Tomislav Tolušić, koji je naglasio kako do 2020. godine za ruralni razvoj imamo na raspolaganju 2,4 milijarde eura, no do sada je iskorišteno vrlo malo, što svakako planira ispraviti. Osim toga, naglasio je Tolušić, ruralna područja se neće moći razvijati bez decentralizacije cijelog sustava. Donošenje od-luka i upravljanje resursima treba spustiti na razinu regional-

ne samouprave. S njim se složio i Goran Pauk, predsjednik Hrvatske zajednice županija te župan šibensko – kninski koji je istaknuo dobre rezultate županija u provedbi određenih kapitalnih projekata.

Uvodnu prezentaciju održao je Krešimir Ivančić, pomoć-nik ministra poljoprivrede, u kojoj je predstavio do sada pro-vedene mjere iz Programa ruralnog razvoja. Prema svemu sudeći 2017. godina mogla bi biti godina izazova, a na raspo-laganju će biti 3,5 milijardi kuna. Do ožujka se očekuje uvo-đenje jednostavnijeg načina pretraživanja i kalkulatora za izračun broja bodova prema kriterijima odabira programa. Pojednostavit će se i inicijalni zahtjev za dodjelu potpore uz minimalnu dokumentaciju, ali i maksimalnu kontrolu. Na-kon već najavljenih izmjena Zakona o poljoprivredi uslijedit će i izrada jedinstvenog Pravilnika za provedbu većine mjera Programa ruralnog razvoja.

Na panel raspravi sudjelovali su ministar poljopri-

vrede Tomislav Tolušić, župan Vukovarsko-srijemske župa-

U raspravi se govorilo i o šumarstvu

Veliko zanimanje za Okrugli stol

Moćni prašnički hrastovi


Događaji

nije Božo Galić, župan Krapinsko-zagorske županije Željko Kolar, župan Međimurske županije Matija Posavec, zamjenik župana Primorsko- goranske županije Petar Mamula te za-mjenik župana Osječko-baranjske županije Željko Kraljičak.

Diskusija se nekoliko puta dotakla teme šumarstva i drv-ne industrije. Božo Galić smatra kako poljoprivredna i šum-ska područja kvalitetnijim upravljanjem mogu zaustaviti de-populaciju ruralnih područja. Petar Mamula izjavio je kako ljudi koji žive na moru od mora i žive, no ljudi koji žive u šumi ne žive od šume te da se to mora promijeniti, zbog čega je potrebno provesti decentralizaciju Hrvatskih šuma. Ministar Tolušić izjavio je kako se sa šumskim zemljištem upravljalo, nekad bolje, a nekad lošije, no sa poljoprivrednim zemlji-štem se nije upravljalo uopće. Također tvrdi kako drvne mase ima i više nego dovoljno, no one su dijeljene po svakakvim kriterijima te danas imamo situaciju da pilanari koji proizvo-de poluproizvode dobivaju velike količine sirovine. Tvrdi kako će se provesti reforme koje neće odgovarati svima. Ukoliko pojedini pilanari u narednih nekoliko mjeseci ostanu bez ugovora sa Hrvatskim šumama, to znači da se nisu pridrža-vali pravila iz ugovora.

Župan Galić također je naglasio kako su rađeni projekti koji su u startu bili osuđeni na propast. Istaknuo je primjer kogeneracije u Babinoj Gredi koja uzima velike količine si-rovine, zapošljava četiri zaposlenika te toplinsku energiju doslovno baca u vjetar.

Važno je za naglasiti kako će prema svemu izrečenome šumarstvo i drvna industrije igrati značajnu ulogu u ruralno-me razvoju ukoliko se učine neki bitni koraci poput decentra-lizacije sustava te povećanja iskorištenosti EU sredstava za ru-ralni razvoj. S obzirom na potencijal šumskoga zemljišta koje pokriva gotovo polovicu naše države, razumljivo je kako bez organiziranoga šumarstva ruralnoga razvoja neće ni biti. ■

Ministar Tomislav Tolušić

HŠD U AKCIJI

Traži se hrastov kumTekst: Goran Vincenc ■ Foto: Goran Vincenc,

HŠD Nova Gradiška

Zanimljiva akcija pokrenuta je od strane novogradiš-kog ogranka Hrvatskog šumarskoga društva. Naime, prije 88 godina sadašnja prašuma Prašnik izuzeta je iz

osnove gospodarenja kako bi se već tada stari hrastici saču-vali za buduće naraštaje mladih šumara te znanstveno prou-čavanje hrastovih šuma.

Želja članova HŠD-a Nova Gradiška je približiti priču o starim hrasticima djeci i mladima stoga, su prikupili, evi-dentirali i razmnožili genetski materijal od najvećeg hrasta u Europi.

Kako bi sačuvali ovaj vrijedni genetski materijal, ali i bli-sku vezu sa najstarijom sastojinom hrasta lužnjaka, novo-gradiški šumari posijali su prije šest godina sakupljeni žir iz Prašnika u rasadnik. Na mladice izrasle iz tog žira stručnjaci šumarskog instituta, pod vodstvom dr. sc. Mladena Ivankovi-ća, kalemili su plemke sakupljene s najvećeg hrasta iz Prašni-ka. Proizvedenim sadnicama izrađen je certifikat o izvornosti te DNK analiza srodnosti. Tako proizvedene sadnice posadit će se na istaknutim mjestima, a ubuduće će poslužiti i kao izvorni suvenir iz prašume Prašnik i ovog kraja.

Kako se vrijeme nicanja gorostasnog prašničkog hrasta


Događaji

Sam Prašnik je svojim postajanjem velika pohvala šumarskoj struci koja je i prije 80-ak godina uvidjela kako vrijednost i značenje ove šume nadilaze ma-terijalnu vrijednost drva. Novogradiški HŠD stoga je pokrenuo zanimljivu akciju u kojoj traže kumstvo za klonove najvećeg hrasta lužnjaka u državi koji će biti posađeni na granicama Vojne krajine Habsbur-ške Monarhije, danas granice Europske unije.

Željko Bigović i članovi HŠD-a Mario Bošnjak te predsjednik Oliver Vlainić

poklapa s vremenom odlaska turske vojske iz ovih krajeva, ideja je saditi sadnice – potomke na granicama Vojne krajine Habsburške Monarhije.

Tim povodom pokrenuta je akcija kojoj je za cilj naći sponzore za cijeli projekt, tj. “kumove” koji bi podržali akci-ju te na taj način pomogli novogradiškom ogranku HŠD-a u ovome projektu.

Trenutno su poznata četiri “kuma”. Prvu sadnicu po-sadili su načelnik općine Stara Gradiška Velimir Paušić i voditelj UŠP Nova Gradiška Marinko Stojić u parku u Staroj Gradiški, nedaleko od samog rezervata Prašnik. Drugu je posadio akademik Slavko Matić u Davoru, treću Željko Bi-gović, aktualni državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike i to ispred Doma hrvatskih branitelja u Novoj Gradiški, a u znak poštovanja prema svim braniteljima ove granice na Savi tijekom povijesti. Četvrtoj sadnici „kum“ je predsjednik HŠD-a, Oliver Vlainić, a posađena je u dvo-rištu obnovljene zgrade UŠP Nova Gradiška.

– Do sada smo posadili četiri certificirane sadnice, po-tomke hrasta lužnjaka iz šume Prašnik, jednog od najve-ćih u Europi, sada tražimo kuma za petog – rekao nam je

Mario Bošnjak, predsjednik novogradiškog ogranka Hrvat-skog šumarskog društva.

Zanimljivo, prvo stablo posađeno je u dogovoru s općinom Stara Gradiška na lokalitetu gdje se nalazio grob Šeik Mustafe Gaibije, uz samu rijeku Savu. Šeik je bio jedna od najistaknutijih osoba u povijesti Stare Gradiške, a živio je u 17. st. u Bosanskoj Gradiški. Pripadao je derviškome redu Dživletlija, a poznat je postao po pjesmama i prozi u kojima je otvoreno ili skriveno kritizirao Otomansko Carstvo, ali i da-vao korisne i moralne savjete. Slavonci su ga smatrali proro-kom i iscjeliteljem jer je navodno liječio ljude od kuge.

Proroka Gaibiju ubili su janjičari 1688. godine, a sudbi-na je htjela da se ispuni njegovo proročanstvo “Sava međa – Gaibina leđa”. Car Franjo I. je 1828. godine na mjestu stra-danja Gaibije u blizini zidina grada podiže zidani grob koji čuvaju austrijski stražari. Kako je stara tvrđava kasnije postala zloglasni zatvor, tadašnji režim 1954. godine premješta grob u dvorište džamije u Bosansku Gradišku.

Ovim projektom moguće je napisati još mnogo ovakvih priča koje će zapečaćene hrastom ostati žive za buduće na-raštaje. ■

Sadnica klona

Aktualna problematika – zaštita šuma


Događaji

OVOGODIŠNJA FSC RADIONICA U ZNAKU ZAŠTITE ŠUMA

Cilj – uključivanje šire javnosti Tekst ■ Foto: Marija Glavaš

Tijekom FSC radionice, održane 15. veljače u prosto-rijama Hrvatskih šuma d. o. o. u Zagrebu, prisutnima se najprije obratio glavni FSC koordinator za grupu

HŠ – GS Ratko Matošević. Ukazao je na potrebu uključi-vanja šire javnosti u gospodarenje šumama obzirom da riječ o zajedničkom resursu. U svome izlaganju na temu o provedenom FSC auditu za prošlu godinu kazao je, kako je prošlogodišnji kontrolni pregled, Woodmark, izvršen na području Uprava šuma Podružnica Osijek, Karlovac, Sisak i Ogulin. Novost je da su na terenu bili prisutni i predstav-nici ASI nadzornog tijela koje predstavlja akreditacijsku agenciju zaduženu za nadzor certifikacijskih kuća. Usta-novljeno je da su svi uvjeti postavljeni od strane FSC-a za 2015. godinu zatvoreni. Neki od ovogodišnjih postav-ljenih uvjeta su: ostavljanje određenog broja mrtvih sta-bala u svrhu održavanja biodiverziteta, bolja uspostava šumskog reda i dorada monitoringa šuma visoke zaštitne vrijednosti (HCVF). Certifikat ističe u listopadu 2017. go-dine te kolege Branko Meštrić i Ratko Matošević rade na izradi akcijskog plana za rješavanje uvjeta iz 2016. godi-ne. Također, slijedom konzultacija iz 2016. godine predali su zahtjev za izuzeće od zabrane korištenja rodenticida, aktivne tvari cink fosfid. Kao novost Matošević je naveo uvođenje novog FSC-ovog COC standarda koji će stupiti na snagu 1. travnja ove godine, a tiče se drvne industrije. Novi generički standard gospodarenja šumama (FM) u fazi je javne rasprave s planom završetka u kolovozu.

Uslijedili su izvještaji o stanju šuma u 2016. godi-ni. Rukovoditelj Službe uređivanja šuma, Dubravko Janeš, izvijestio je prisutne kako je površina šuma i šumskih zemljišta u 2016. godini ostala približno jednaka onoj iz 2015. godine, a manje su promjene imale pozitivan trend. Kao problem istaknuo je razgraničenje šumskog i poljoprivrednog zemljišta, a kao razlog nesređena stanja u Gruntovnici i Katastru. Potvrdio je kako se i dalje poštu-je zakon prema kojem se sječe manje od prirasta te kako je količina drvne zalihe i dalje u porastu. Izvještaji koji se pripremaju za Pariški sporazum i Ekološku mrežu Natura 2000. sve su složeniji i sadrže sve veći broj podataka.

Stručni suradnik za iskorištavanje iz Proizvodne služ-be u Direkciji, Mirko Gereci, u svom je izvještaju naglasak stavio na vidljivo pogoršanje zdravstvenog stanja šuma u 2016. godini, a koje je uzrokovalo razne probleme u proizvodnji. U izvještaju o izvršenim radovima naveo je kako je 2016. godine proizvedeno 5.144.000 m3 drvne mase, od čega 56 % prostornoga drveta i 44 % oblovine, odnosno izvršeno 101 % od Plana proizvodnje za indu-strijsku proizvodnju. Od radova uzgajanja šuma izvršeni su priprema staništa na površini od 5.700 ha, njega sa-stojina na 30.000 ha, prorjeđivanje sastojina do II. dobnog razreda na 5.000 ha, pošumljavanje sječina na 1.100 ha te sanacija paljevina na 605 ha. Radilo se i na radovima razminiranja te je krajem lanjske godine ostalo 33.500 ha minski sumnjivih površina te 87.000 ha nedostupnih.


Težište ovogodišnje FSC radionice koju svake godi-ne organizira koordinator za grupu HŠ – GS Ratko Matošević stavljeno je na problematiku narušenog zdravstvenog stanja naših šuma i s time u vezi po-stavljena ograničenja korištenja kemijskih zaštitnih sredstava od strane FSC-a. Zatvoreni su svi uvjeti postavljeni za 2015. godinu postavljeni od strane FSC-a te je u tijeku izrada akcijskog plana za rješa-vanje uvjeta iz 2016. godine.

Događaji

širenja smrekovog pisara kojega se strogo pridržavaju. Pri tome se intenzivno radi na pronalaženju novih rješe-nja, budući da do sada primjenjivana nisu više učinkovi-ta. Stanje otežavaju neriješeni imovinsko-pravni odnosi u privatnim šumama, gdje je djelovanje struke redovito onemogućeno. Ukoliko žarište u privatnoj šumi nije uni-šteno, pisar će se ponovno proširiti u državnim šumama, pojasnila je Molc. U vezi toga vode se intenzivni razgovori između Ministarstva poljoprivrede i lokalne samouprave. Za sada je jedino učinkovito rješenje sječa, koranje i izvla-čenje zaraženih stabala van šuma na udaljenost koja je dovoljna da se pisar ponovno ne proširi na zrele sastoji-ne. Jedan od prijedloga šumarskih stručnjaka bio je da se organizira nekoliko glavnih stovarišta izvan šume gdje bi trupce prekrivali insekticidnim mrežama veličine 200 m2 koje štite oko 40 m3 drvne mase. Na taj bi način ne samo spriječili izlijetanje kukaca, nego bi dodatno insekticidom uništili kukce koji slete na mrežu. Aktivna tvar aplicirana

čitavoj površini Hrvatskih šuma d. o. o. provoditi prošireni monitoring mišolikih glodavaca te se nada kako će to re-zultirati ubrzanjem pozitivnog odgovora od strane FSC-a za korištenje ranije navedene aktivne tvari cink fosfida.

Novi štetnik, hrastova mrežasta stjenica koja se najpri-je pojavila u Spačvi 2013. godine, danas se već proširila do Republike Slovenije. Biologija ovog štetnika nije još do-voljno poznata i zbog toga još uvijek nije moguće utvrditi učinkovito sredstvo. Nakon što se pronađe potrebno ga je testirati i utvrditi uzrokuje li prerano odbacivanje žira. Što se tiče sušenja jasenovih sastojina za sada je moguće vršiti samo sanitarne sječe.

Smrekov pisar nanio je štete enormnih razmjera Gorskome kotaru. Oduvijek je prisutan, ali se nakon što su smrekova stabla fiziološki oslabljela nakon ledoloma 2014. godine počeo širiti velikom brzinom. Nanesene štete su tolike da je Primorsko-goranska županija u listo-padu 2016. godine proglasila stanje elementarne nepo-gode. Nakon proglašenja je Ministarstvo poljoprivrede, u studenom, donijelo naredbu o poduzimanju mjera za sprečavanje širenja potkornjaka. Hrvatske šume d. o. o. su još u istom mjesecu donijele akcijski plan za sprečavanja

Gereci je pojasnio kako se razlika od 54.500 ha odnosi na nužnost zaobilaženja minski sumnjivih terena.

Rukovoditeljica Službe za ekologiju, Jasna Molc, nadovezala se na problematiku narušenog zdravstve-nog stanja šuma. Ukazala je na aktualnu problematiku šumarstva i šire javnosti, tj. vrlo velike štete koje su iza-zvali biološki činitelji u našim šumama proteklih godina, uz istodobno sve veća ograničenja po pitanju korištenja kemijskih zaštitnih sredstava. Ograničenja postavljena od strane hrvatskog zakonodavstva i FSC-a postavljaju iza-zove pred struku u smislu nužnosti registracije aktivnih tvari u vrlo kratkom vremenskom roku. Osim unesenih, invazivnih štetnika, štete iznimnih razmjera izazvali su domaći štetnici nakon velikih klimatskih ekstrema. Molc je naglasak dala na značajan problem velikog broja mišo-likih glodavaca zbog čega je nemoguće obnoviti sastojine sjemenom ili sadnicama. Vezano uz navedeno potraživa-nje za izuzeće cink fosfida, Molc je najavila kako će se na

u strukturu mreže zabranjena je FSC certifikatom tako da je trenutno smiju koristiti isključivo privatni šumovlasnici. U sklopu ove konzultacije javnosti zatraženo je i mišlje-nje zainteresiranih strana oko namjere Hrvatskih šuma da zatraže izuzeće od zabrane za korištenje insekticidnih mreža (aktivna tvar alfa cipemetrin). Kako bi se minimi-zirao negativni utjecaj ovih mreža na ekosustav, one bi se koristile samo na stovarištima drva. Zainteresirane strane nisu na ovaj prijedlog imale primjedbi, te će se pokrenuti postupak izuzeća. Prošle su godine u našim šumama suz-bijani hrastova pepelnica, borov četnjak i glodavci.

Dr. sc. Marko Vucelja sa Šumarskog fakulteta pod-

sjetio je kako se sustavni monitoring mišolikih glodavaca u Hrvatskim šumama d. o. o. provodi već 30 godina. Pro-šireni monitoring, pojasnio je, uključuje izlov životinja na terenu, a dobiveni rezultati pokazatelj su je li na terenu pri-sutno više miševa ili voluharica, odnosno je li više šteta na šumskom sjemenu ili mladim biljkama, posebice korije-novom sustavu. Drugi pokazatelji su brojnost glodavaca i kvantitativni podatci o štetama. Godišnje štetama od glo-davaca biva zahvaćeno od 3.000 do 3.500 ha. Sustavno praćenje vrši se na razini šumarija, budući da svaka od

Brošura Smrekov pisar


Događaji

ŠUMARIJA STARI MIKANOVCI,

UŠP VINKOVCI

Idila sibirskih tajgi

usred slavonske

ravniTekst ■ Foto: Goran Vincenc

Šumarija Stari Mikanovci jedna je od 12 šumarija UŠP-aVinkovci. Na sjeveru se nalazi Šumarija Osijek, UŠP Osijek, zapadno je Šumarija Đakovo, koja se također

nalazi u sklopu osječke podružnice, jugozapadno je Šuma-rija Strizivojna, a jugoistočno Šumarija Cerna. Istočnu gra-nicu dijeli sa Šumarijom Vinkovci, dok je na sjeveroistoku Šumarija Vukovar. Kako je riječ o Šumariji u srcu slavonske ravni, ni ne čudi kako je najniža točka 81 m n/m, dok je naj-viša na 115 m n/m.

Šumarija Stari Mikanovci sastoji se od dvije gospodar-ske jedinice: Muško ostrvo ukupne površine 3013,68 ha te gospodarske jedinice Durgutovica površine 707,78 ha. Go-dišnji etat Šumarije je 30.644 m³ bruto mase ili 25.588 m³ neto. Ukupna drvna zaliha za Šumariju iznosi 856.164 m³, dok je prirast u GJ Muško ostrvo 19.929 m³, a za GJ Durgu-tovica 5.024 m³. Kako i priliči Šumariji s vinkovačkog pod-ručja, hrast lužnjak glavna je vrsta drveća, a slijedi ga polj-ski jasen. Ostale vrste sudjeluju zanemarivo u ukupnome omjeru. Ipak, treba istaknuti jednu zanimljivost.

U GJ Durgutovica 60-ih godina zasađeno je više od 100 ha pokusnih nasada četinjača i to duglazije, smreke, ame-ričkog borovca, običnog bora, europskog ariša te pačem-presa. S obzirom da se tako veliki šumski kompleks nalazi

njih raspolaže podatcima koje su sastojine u fazi obnove, tj. u kojima je prisutna veća količina žira po jedinici površi-ne, te je zbog toga povećana opasnost od glodavaca. Radi se na način da se odabere određeni broj takvih odsjeka te ravnomjerno rasporedi uzorak. Kontrola se vrši dva puta godišnje, a preporuka stručnjaka sa Šumarskog fakulte-ta je da to bude dva puta u proljeće i dva puta u jesentijekom dviju lovnih noći. Nekoliko takvih odsjeka praćeno je u Šumariji Lipovljani, Upravi šuma Podružnici Zagreb, gdje se pretpostavlja da će se broj životinja reduciranih uz pomoć klopki kretati između 50 i 100. U izradi klopki su sudjelovali kolege iz Šumarije, a cijena svake iznosi oko 30 kn. Drugi pokus vršen je metodom raspršivanja sredstva komercijalnog naziva Trentolin po pomlatku u omjeru 1:9. Na tretiranim, odnosno testnim plohama pokazao se manji broj oštećenja nego na kontrolnim, odnosno ne-tretiranim plohama. U Šumariji Lipovljani postavljeno je i nekoliko pokusnih ploha na kojima su vršeni pokusi pri-mjenom pripravka komercijalnog naziva HomeOgarden na bazi ricinusovog ulja koje odbija glodavce i istodobno stimulira rast biljaka. Očekuju konkretne rezultate u pro-ljeće. Dr. sc. Vucelja je iskoristio priliku zahvaliti na surad-nji kolegama iz Hrvatskog šumarskog instituta.

U raspravu, koja je uslijedila, su se uključili Nikola Magdić, rukovoditelj Odjela šumarstva u Nacionalnom parku Plitvička jezera, Tatjana Antolić, viša stručna savjet-nica u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike i Goran Kri-vanek, viši stručni savjetnik u Hrvatskoj agenciji za okoliš i prirodu.

Na radionici su prisutni bili upoznati s dvije nove pu-blikacije koje su prvi puta bile predstavljene na Simpoziju biljne zaštite održanom u veljači ove godine. Riječ je o brošuri o smrekovom pisaru koja sadrži korisne informa-cije te priručnik o glodavcima koji osim općih informacija o desetak najčešćih vrsta sadrži popis alternativnih meto-da zaštite. Publikacije su obogaćene fotografijama i for-mata prilagođenog za nošenje po terenu. ■

Rasprava Zgrada Šumarije u Starim Mikanovcima


Šumska razglednica

Mala šumarija velike podružnice Vinkovci bazira svoje aktivnosti uglavnom oko hrasta lužnjaka, iako se ne nalazi u spačvanskome bazenu. Ipak, treba napomenuti kako ovdje postoje veliki nasadi četinjača, što je za ravnicu vrlo neobično. Po zimskoj idili, slučajni prolaznik bi mogao povjerovati kako je riječ o Skandinaviji ili ruskoj tajgi.

u nizini, putniku namjerniku se može učiniti kako se nalazi negdje na sjeveru Europe ili u sibirskoj tajgi.

Kako ove godine istječe gospodarska osnova za obje je-dinice, u Šumariji se već pripremaju za terenske radove iz-mjere koji im slijede u bliskoj budućnosti, napominje nam upraviteljica Šumarije, Marica Žagar.

Kako nam je istaknula, u Šumariji je zaposleno 32 dje-latnika. Šumarija ima tri revira i isto toliko revirnika. Pro-blem predstavlja činjenica što je Šumarija ostala na svega tri sjekača, dok su potrebe daleko veće. Donedavno je bilo zaposleno još njih šest na određeno vrijeme, no ugovori im iz poznatih razloga nisu produženi. Šteta, jer su ponajbolji od njih već spakirali kofere i otišli raditi u Njemačku. Upra-viteljica smatra kako bi Hrvatske šume upravo u zapošljava-nju mogle itekako pomoći obnovi ruralnih krajeva. Također smatra kako bi se ljudi vratili iz inozemstva kada bi posla bilo.

Kada govorimo o biološkoj obnovi, značajni zahvati izvode se upravo u šumama četinjača gdje se zbog njihova kalamiteta radi konverzija u lužnjakove šume. Prošle go-dine to je učinjeno na 16,84 ha. Kako je riječ o pokusnim plohama sađenima radi znanstvenog proučavanja koje se radilo prije 50 i više godina, šumari su zaključili kako je naj-bolje vratiti autohtone vrste koje ujedno postižu i najveću vrijednost na tržištu.

Ipak, treba naglasiti kako je prošla godina bila izrazito nepovoljna što je bilo vidljivo i na slabom urodu žira na cije-loj vinkovačkoj podružnici, zbog čega su bili prisiljeni sjeme potražiti u UŠP Sisak te UŠP Nova Gradiška. Kao uzrok se spominju razni problemi, no lokalni šumari ipak misle kako je najveći utjecaj imala hrastova mrežasta stjenica o kojoj smo pisali ove jeseni. Zbog problema s urodom žira, UŠP Vinkovci prošle je godine odradila obnovu samo u Šumariji Mikanovci i to na površini od 19,58 ha.

Osim hrastove mrežaste stjenice probleme radi i gljivi-ca chalara koja je primijećena prošle godine. Parazitira na jasenu kojemu se suši vršni pup zbog čega biljka tjera po-strane pupove stvarajući živiće na drvu, što umanjuje teh-nička svojstva trupaca.

Velike probleme znaju stvoriti i obilne kiše i to u GJ Muš-ko ostrvo gdje se zbog konfiguracije terena znaju javljati poplave koje tada stvaraju podzemne vode, a često zna po-plaviti i rječica Jošava.

Inače, geomorfološka zanimljivost okolice Starih i No-vih Mikanovaca je veliki broj prirodnih izvora vode, što je na malome području u ravnici vrlo zanimljivo. Iako na tim izvorima nikada nije rađena kemijska analiza, većina ih se smatra nepitkim pa se samim time ne iskorištavaju. Ipak je ovo primarno poljoprivredni kraj sa velikom upotrebom pesticida i gnojiva, što ne može biti povoljno za pitku vodu.

Kada smo već kod ekologije, valja napomenuti kako Šu-marija naveliko radi na zaštiti orla štekavca te da je na po-dručju GJ Muško ostrvo registrirano čak tri gnijezda. Kako bi ovoj zaštićenoj ptici dali što bolje uvjete za gniježđenje, u sklopu 63 odjela izdvojen je jedan odsjek površine 100 x 100 metara koji je ostao nakon dovršnoga sijeka. Ako netko možda misli kako je to beznačajna stvar, treba napomenu-ti kako je vrijednost ostavljenih trupaca gotovo 2 milijuna kuna. Usporedimo li sa prošlogodišnjom dobiti Šumarije Mikanovci od 3 milijuna kuna, postaje jasno kako su šumari ipak najveći ekolozi u državi. Zanima nas koji bi privatnik toliko novaca ostavio u šumi radi očuvanja “neke ptice”.

Začetak organiziranog gospodarenja šumama ju-goistočne Slavonije usko je vezan za stvaranje Vojne kra-jine, koju je Austro-Ugarska Monarhija počela formirati u svrhu zaštite svojih granica od napada Turaka još u 16. sto-ljeću. Definitivno je ustrojena 1702. godine nakon potpisi-vanja mira s Turcima 1699. godine u Sremskim Karlovcima,

Upraviteljica Marica Žagar Lugarnica u GJ Durgutovica

Mnogi su se uključili u raspravu24 HRVATSKE ŠUME BROJ 243 l OŽUJAK 2017.

Šumska razglednica

kojim jugoistočna Slavonija pripada Austro-Ugarskoj Mo-narhiji. Šume i šumsko zemljište postaju carsko vlasništvo, a korištene su od strane vojne uprave za podizanje utvrda, mostova, ograda te za ogrjev. Kako bi se spriječilo preko-mjerno pustošenje i uvelo reda, carica Marija Terezija izda-la je 1755. godine poseban “red i instrukciju”, a već 1769. godine i novi “Šumski red“ o očuvanju, zaštiti i uzgajanju šuma napisan je na hrvatskom jeziku. Ovaj “Šumski red” propisivao je, između ostalog, ophodnju hrasta lužnjaka od 200 godina. U narednim desetljećima ovi se propisi usa-vršavaju, gospodarenje postaje restriktivnije, a servitutna prava krajišnika postupno su se smanjivala i ograničavala. Godine 1860. stupa na snagu “Pravilnik za šumsku službu u Vojnoj krajini” izveden iz “Šumskog zakona” koji je u dijelu Hrvatske izvan Vojne krajine počeo važiti od 1858. godine.

Godine 1871. ukida se Vojna krajina te se izdaje Zakon o segregaciji kojim se nastojao riješiti status i opskrba ta-dašnjih krajišnika. Postupkom koji traje od 1872. do 1874. godine šume su podijeljene u dva, po vrijednosti jedna-ka dijela od kojih je jedan pripao državi, a drugi krajiškim imovnim općinama koje su osnovane 1873. godine. Jedna od deset imovnih općina bila je i Brodska imovna općina sa sjedištem u Vinkovcima koja je pokrivala dio područja jugoistočne Slavonije. Upravo se 1874 godina smatra po-četkom znanstvenog i organiziranog pristupa šumarstvu u JI Slavoniji. Šume imovnih općina bile su podijeljene po tzv. Paziteljskim kotarima koji odgovaraju današnjem pojmu šumarija. Imovne su se općine zadržale sve do II. svjetskog rata.

Raspadom Austro-Ugarske Monarhije nakon I. svjetskog rata, šume postaju vlasništvo Kraljevskog šumskog erara novoformirane Kraljevine SHS, a u Vinkovcima se formira Kraljevska direkcija šuma koja 1939., postaje Ravnateljstvo banovinskih šuma u Vinkovcima. Imovne općine ukinute su 1941. godine odredbom zaduženog Ministartva NDH-a.Šume odredbom Sabora NR Hrvatske prelaze u društve-no vlasništvo pod upravom Okružnog narodnog odbora u Slavonskome Brodu 1947. godine, a drvni materijal iz ovih šuma imao je značajnu ulogu u periodu obnove zemlje na-kon ratnih razaranja.

Iste godine šume šumarije pripadaju Šumskom gospo-darstvu Spačva – Vinkovci, a od 1954. godine pod upravom su Šumarije Mikanovci.

Iako je riječ o maloj šumariji, vrijedna šumska zaliha i orijentiranost prema ekologiji u kombinaciji sa kvalitetnim kadrom mogu u budućnosti dati velike rezultate, čemu i streme djelatnici Šumarije Stari Mikanovci. ■Radnici u sječini GJ Muško ostrvo

Tajga usred Slavonije


Lovstvo

LOVIŠTE REPAŠ – GOTOVO 130 GODINA TRADICIJE

Zlato gotovo svake lovne godineTekst : Marija Glavaš ■ Foto: Zvonimir Ištvan, Marija Glavaš

U otvorenom državnom lovištu broj VI/9 Repaš kojim gospodari Šumarija Repaš, a koja je u sastavu Upra-ve šuma podružnice Koprivnica, 15. siječnja je odstrijeljen jelen kapitalac. Pri ocjenjivanju trofeja dodije-ljeno mu je 228,15 točaka, što prema CIC klasifikaciji donosi zlatnu medalju. Klasifikaciju je ustanovio Međunarodni savjet za lovstvo i zaštitu divljači, a njezin je originalan naziv Conseil International de la Chasse et de la Conservation de Gibier. U lovištu VI/9 Repaš gotovo svake lovne godine odstrijeli se jedan do dva zlatna jelena. U zadnjih deset godina najvrijedniji trofej jelena običnog bio je ocijenjen s 232,21 CIC točke.

Pojmom Repaš obuhvaćeno je više toponima, ali mnoge vjerojatno najprije asocira na prekrasna visoka i debela stabla hrasta lužnjaka koji čine najvrijednije sastojine

ove vrste u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Kao što je navedeno u članku naslova Grofovija Repaš u Prekodravlju, objavljenom 2008. godine u Podravskom zborniku, čiji je autor upravitelj Šumarije Repaš Zvonimir Ištvan, pojam se nekoć odnosio na čitavo Prekodravlje. Danas se naziv odnosi na Šumariju, pripa-dajući istoimeni veliki šumski kompleks i selo Repaš.

Šumarija Repaš se, osim spomenutog najvećeg i najistoč-nijeg šumskog kompleksa, sastoji od još dva manja, a svi zajed-no čine jedinu gospodarsku jedinicu Repaš – Gabajeva greda. Samu Gabajevu gredu čini kompleks smješten jugozapadno od rijeke Drave, a veći dio Šumarije predstavlja izduženi pro-stor koji se pruža sjeverno od Drave i južno od granice s Re-publikom Mađarskom. Unutar najvećeg šumskog kompleksa smješteno je državno lovište broj: VI/9 Repaš koje se prostire na 6.430 ha. Lovište ima dugu tradiciju, postoji gotovo 130 go-dina i o tome postoje pisani dokazi. Po prvi puta se spominje 1891. godine kada je bilo u zakupu četvorice lovaca iz Zagreba na period od deset godina. Tada je u lovištu službeno odstrije-ljen prvi jelen.

Da je Repaš od davnina pojam za prostor bogat divljači svjedoči pisani trag župnika Tome Ciglarića koji se čuva u mje-

stu Gola. U tekstu koji je napisao 23. ožujka 1850. godine stoji: “Svake vrste žita imade, osobito kukuruza, stoka bijela, zvjerad, osobito zečevi, lisice ponešto, vukova malo, ali ih ima, divljih pataka (raca), patkov, osobito pak ima čavki (kavki) i vrana cr-nih koje velikoga kvara u kukuruzu prave.”

Šezdeset godina kasnija u časopisu Nezavisnost iz Bjelo-vara objavljeno je “U okolici su krasne hrastove šume Imovne općine đurđevačke. Kažu da nema nadaleko lovišta kakvo je u tom kraju. Tu se nađe dosta zečeva, srna, dapače ima i jelena. Ima tamo i fazana koji nalaze dobro i pouzdano skrovište na ogromnim poljima zasijanim kukuruzom.”

Prema Lovnogospodarskoj osnovi, izrađenoj 2015. godine, glavne vrste divljači su: jelen obični, srna obična i svinja divlja. Matični fondovi navedenih vrsta divljači su popunjeni i zadat-ci u narednim godinama su uzgojne mjere na poboljšanju trofejne strukture. Osim glavnih vrsta divljači u ovom lovištu gospodari se i s ostalim vrstama divljači kao što su: jelen lopa-tar, zec divlji, fazan, patka divlja i drugim vrstama koje manje utječu na samo gospodarenje. Lovištem se unutar Šumarije gospodari integralno, odnosno nema posebno zaposlenih radnika isključivo na lovstvu.

Gotovo svake lovne godine u Repašu se odstrijeli jedan do dva zlatna jelena obična. Ove je godine odstrijeljen kapitalac čiji je trofej ocijenjen s 228,15 CIC točaka. U zadnjih deset godina najvrijedniji trofej jelena običnog bio je ocijenjen s 232,21 CIC točaka. Odstrijeljena divljač u ovome lovištu pre-vozi se u objekat za prihvat odstrijeljene divljači, odkožavanje i obradu trupova koji se nalazi na fazaneriji Peski u Šumariji Đurđevac. ■Jelen kapitalac Zlatni trofej

Jutro u lovištu Repaš


Lovni turizam

SUVREMENO LOVSTVO

Lovstvo je širi pojam od lova

Tekst ■ Foto: Dražen Matičić, mag. ing. agr.

Lovni turizam je zapravo “turističko kretanje čiji je osnovni cilj (motiv) aktivan boravak i bavljenje lo-vom kao vidom rekreacije u zdravoj prirodnoj sre-dini”, odnosno “pružanje usluga zainteresiranim domaćim i stranim lovcima-turistima, radi orga-nizacije posjeta našim lovištima zbog odstrjela krupne i sitne divljači ili samo posmatranja/osma-tranja ili snimanja (fotosafari) divljači” uz plaća-nje odgovarajuće naknade propisane Cjenikom odstrjela divljači i usluga u lovu.

Upravo sada, kada lovstvo po svom ekonomskom i društvenom značaju (zaštita prirode i staništa, razvoj ruralnog turizma i dr.) po svom bruto produktu treba

zauzeti značajno mjesto u gospodarstvu, priučeni kadrovi, ma koliko bili entuzijasti, ne mogu zadovoljiti potrebe su-vremenog tržišta. Krajnje je vrijeme da se pristupi stvaranju suvremenog lovstva, tj. takovog koje će se u cjelini zasnivati na suvremenim znanstveno provjerenim saznanjima mo-dernog šumarstva, agronomije, veterine, biologije, ekologi-je, ekonomike i organizacije. Lovstvo je širi pojam od lova. Glavna aktivnost iz lovstva je svakako lov. Suvremeni procesi automatizacije, industrijalizacije i urbanizacije sa svim pra-tećim degradacijama životne sredine praćeni su brojnim vidovima dehumanizacije i otuđenjem čovjeka od prirode pa i od ljudske suštine. S druge strane ti procesi impliciraju povećanje dnevnog, tjednog i godišnjeg slobodnog vreme-na zaposlenog čovjeka te istog motivira da svoje slobodno vrijeme koristi u prirodi, posjećivanju raznih destinacija u zemlji i van iste s ciljem osobne rekreacije, edukacije i dr. Sve to omogućuje im turizam, u ovom kontekstu lovni tu-rizam koji se realizira u neposrednom kontaktu s prirodom i kroz direktno korištenje prirodnih dobara. Lovni turizam nije samo sastavni dio lovnog gospodarenja, već je istovremeno segment turizma kao gospodarske grane, selektivnih vidova sa specifičnim karakteristikama traženja i ponuda. U njemu učestvuju turisti velike platežne moći koji se ne ubrajaju u masovnost, već u elitnost.

Lov sitne divljači s obučenim pticama grabljivicama

Oprema jednoga lovca


Lovni turizam je zapravo “turističko kretanje čiji je osnovni cilj (motiv) aktivan boravak i bavljenje lovom kao vidom rekreacije u zdravoj prirodnoj sredini“, odnosno “pružanje usluga zainteresiranim domaćim i stranim lov-cima-turistima, radi organizacije posjeta našim lovištima zbog odstrjela krupne i sitne divljači ili samo posmatranja/osmatranja ili snimanja (fotosafari) divljači” uz plaćanje od-govarajuće naknade propisane Cjenikom odstrjela divljači i usluga u lovu.

Lovni turizam stvarajući prihode lovoovlašteniku može stvarati i dodatne prihode za lokalno stanovništvo (ruralnog područja) i biti dobar način za zaštitu prirode i kontrole odr-žavanja životinjskih vrsta, poštujući Zakonske regulative i prateće Pravilnike.

Sve može biti kako se to u narodu kaže krasno i lijepo, i destinacija lovišta, i kvaliteta, i brojnost ponuđene divljači, i uređenost lovišta, no u svemu tome osobe koji neposredno sudjeluju u tom procesu trebaju posjedovati određene kva-litete kako bi profesionalno, korektno i neemocionalno zao-kružili lovno-turističku uslugu na zadovoljstvo lovca-turista i lovoovlaštenika, a time stvorili ponovni interes dolazaka istih i novih lovaca-turista.

Odabir kvalitetnog stručnog pratioca lovaca-turista trebao bi se temeljiti na sljedećim elementima:– najniže stručno obrazovanje IV. stupnja; srednja šumarska

škola, poljoprivredna ili veterinarska (te specijalizacija ob-razovanja V. stupanj – lovstvo, uz stalno usavršavanje)

– vještina komunikacije– poznavanje stranih jezika (engleski, njemački ili talijanski)– snalaženje i fleksibilnost– iskrenost, etičnost – moral, iskustvo na poslovima lovstva– treba biti vedar, šaljiv, animator– ljubazan, strpljiv, taktičan– uslužan, uvijek spreman pri davanju informacija– smiren, mora se znati kontrolirati, imati osjećaj za mjeru– planirati i predvidjeti sve– voljeti svoj poziv i rad u lovstvu– svima posvetiti jednaku pažnju, osoban pristup– pamtiti goste, imati dobru memoriju– točnost i odgovornost– lovački se nositi i štovati lovačku etiku (odjeća i sl.)– stalno mjesto stanovanja mora biti u neposrednoj blizini

lovišta.

Podrazumijeva se: posao stručnog pratioca lovaca turi-sta obnašati po propisanom opisu poslova i radnih zadaća. Zakonska regulativa je neizostavna, a to je članstvo kod Hr-vatskog lovačkog saveza (lovačka iskaznica), pravo na drža-nje i nošenje lovačkog oružja (oružni list), položen ispit za ocjenjivača lovačkih trofeja te položen ispit za lovočuvara s funkcijom lovočuvara za lovište u kojem obavlja lov.

Elementi promidžbe:

– informacije o lovištu prije dolaska u lovište (katalozi, saj-movi i sl.)

– fotografije prigodnih detalja iz lovišta prije dolaska ili fo-tografije trofejne divljači koja se nudi, odnosno podatak o stečenim kapitalnim trofejima, godišnji plan odstrjela kru-

Lovni turizam

pne divljači. Za sitnu divljač; godišnji plan odstrjela, mogu-ći broj odstrjela prirodno uzgojenih jedinki, odnosno kolike su mogućnosti odstrjela iz umjetnog uzgoja i drugo

– Važeći cjenik odstrjela divljači i usluga u lovu za važeću lov-nu godinu

– zakonske regulative za učestvovanje u lovu, lovca ili lovač-kog psa

– mogućnost rezervacije termina lova– opis puta do lovišta– lovoovlaštenik dočekuje i prima lovce-turiste– informaciju lovcima po dolasku prvi daje lovoovlaštenik –

domaćin– mjesto boravka, smještaj, ostale usluge– mjesto prehrane s cjenikom hrane i pića– ostale atrakcije i privlačnosti u lovištu ili okružju– infrastruktura i okoliš– ispraćaj gostiju – lovaca na odlasku i putovanje po povratku– prigodni tzv. suvenir za gosta lovca; lovačka kravata, lovač-

ka značka, CD i sl.– kontakt i uspomene nakon povratka.

Smještaj lovaca:

– preporuča se namjenski lovački dom od lovoovlaštenika koji mora zadovoljavati prihvatljivu kategoriju smještaja s pratećim sredstvima javnog informiranja i komuniciranja

– voditelj lovačkog doma dočekuje i ispraća goste lovce za-jedno s lovoovlaštenikom, stručnim pratiteljem i drugim osobljem

– sve cijene pića, hrane i smještaja moraju biti dostupne – transparentne

– uslužno osoblje (konobari, kuhari i dr.) koje je na raspola-ganju lovcima-turistima mora biti kvalificirano za taj posao, a isti obnašati profesionalno i korektno (podrazumijeva se poznavanje stranih jezika).

Razvoj kvalitetnog lovnog turizma ovisi još i o nizu drugih faktora odgovornog turizma, a moguć je tek uključivanjem istog u planove strateškog razvoja Hrvatskog lovnog turizma na temelju detaljnih istraživanja i razvojnih projekata, umje-sto na temelju viđenja pojedinaca i želja lokalnih čimbenika. Samo na temelju konkretnih razvojnih projekata mogu se tražiti sredstva i postavljati planovi razvoja pojedinog lovišta, a time i ruralnog područja u kojem je ustanovljeno lovište (vlastito ili zajedničko), odnosno mjesta, grada ili županije. ■

Fazan – jedna je od glavnih vrsta sitne divljači kao ponuda lovcu turistu!



Mala enciklopedija šumarstva

ČETINJAČE

Japanska hiba – Thujopsis dolabrataTekst: Irena Devčić ■ Foto: Arhiva

U rubrici mala šumarska enciklopedija i dalje ostajemo na Dalekom istoku i ovoga puta upoznajemo

Vas s vrstom vrlo sličnoj tuji.

Japanska hiba, latinski Thujopsis dolabrata, i samim svo-jim imenom ukazuje na sličnost sa spomenutom vr-stom. Latinsko ime roda Thujopsis nastalo je od riječi

thuja – rod tuja i opsis – nalik. Ime vrste dolabrata dolazi od dolabra (pijuk, sjekirica) i ukazuje na izgled listova. Na stranim jezicima nazivi su hiba, false aborvitae, hiba ar-borvitae (eng.), Hiba-Lebensbaum (njem.), thuya du Japon (fr.), falsa tuisa (tal.), hiba (špa.), hiba (slo.). Izvor: http://www.plantea.com.hr/japanska-hiba/

Tujopsis je rod vazdazelenog drveća iz porodice Pinaceae, potporodica Cupressineae. Poznata je tek već spomenuta vrsta Thujopsis dolabrata s više varijeteta ra-sprostranjenih po srednjem Japanu. Drvo je visoko do 15 metara, piramidalna habitusa, otklonjenih grana, spljošte-nih izbojaka širokih do 6 milimetara. Lišće je nasuprotno u obliku širokih, kožastih, sjajnozelenih ljuskica koje odozdo imaju široku bijelu prugu. Cvjetovi su jednospolni, muški su cilindrični i sa šest do deset pari prašnika, a ženski če-šerasti. Češeri su okruglasti, dugi oko dva centimetra sa šest do deset drvenastih ljusaka odebljalih na vrhu. Pod svakom ljuskom je tri do pet spljoštenih sjemenki okri-ljenih s obiju strana. Drvo je žućkasto, trajno, guste žice. Iskorištava se u brodogradnji i mostogradnji. Razmnožava

se sjemenom, ali i reznicima. Uspijeva u područjima s ve-ćom zračnom vlagom, na zaklonjenim i zasjenjenim mje-stima. Loše podnosi sušu. Van prirodnog areala uzgaja se kao dekorativna vrsta, posebno kao soliter po travnjacima. Kod nas je tako našla svoje mjesto u Arboretumu Opeka pored Varaždina i Lisičine na Papuku. Poznati varijeteti jesu T. d. altissima, stupasta habitusa, T. d. cristata s gu-stim, ali krhkim granama, T. d. nana patuljasta oblika, T. d. variegata s bjelkastim vrhovima grančica, T. d. hondai visoka uzrasta (i do 30 metara). ■

Japanska hiba

Sjekirice na listovima


Parkovi

KRALJEVSKI BOTANIČKI VRT PERADENIYA, ŠRI LANKA

Golemo bogatstvo povijesti i floreTekst ■ Foto: Goran Vincenc

Botanički vrt Peradeniya, nadomak grada Kandyja u središnjoj Šri Lanci, osnovan je 1821. godine iako je na tome mjestu još davne 1371. godine kralj

Wickramabahu III. održavao vrt sa raznolikim biljem. Kra-ljevski vrt osnovao je kralj Kirti Sri Rajasinghe oko 1747. godine, dok je njegov nasljednik, kralj Rajadhi Rajasinghe, ovdje odlučio ustoličiti svoju rezidenciju. U narednome razdoblju cijelo područje botaničkoga vrta bilo je svje-dokom brojnih građevinskih pothvata kao i ratnih razara-nja. Godine 1810. sir Joseph Banks dao je preporuku za uređenjem botaničkoga vrta, a manji dio, pod imenom Kew, otvoren je za javnost na području nazvanom Otok robova, pored glavnog grada Colomba, pod upravitelj-stvom svećenika Williama Kerra. Kako je Otok robova bio ograničenog kapaciteta, vrt se seli na područje pod ime-nom Kalutara iz razloga što je postojala veća potreba za eksploatacijom biljaka koje su imale ekonomski značaj, a upravo tamo su se nalazile poznate plantaže začina. Kerr umire iduće godine, a za upravitelja postavljaju Alexandra Moona, također svećenika koji je u konačnici kraljevske vr-tove oformio na lokaciji Peradeniya 1821. godine. Prijenos kompletnog materijala iz Kalutare do Peradeniye trajao je sve do 1843. godine.

U početku je botanički vrt više služio kao rasadnik ili farma začina, jer je veći dio površine bio zasađen komer-cijalnim vrstama koje su dobro uspijevale na Šri Lanci po-put kave ili cimeta, no pasionirani botaničar Moon i dalje je radio na sadnji botaničkih vrsta. Godine 1824. Moon

izdaje Katalog cejlonskih biljnih vrsta gdje je opisao čak 1.127 različitih vrsta bilja, autohtonih na otoku.

Kada je 1844. godine za upravitelja imenovan George Gardner, kraljevski botanički vrtovi Peradeniya dobivaju veće znanstveno značenje kao i novu infrastrukturu. Po-vršina se znatno povećala, sa postojećih 40 ha na 147 ha, a izgrađene su i pristupne ceste i putovi. Pored toga Gar-dner je radio na povećanju broja biljnih vrsta te istraživa-nju flore otoka. Nakon njegove smrti 1849. godine naslije-dio ga je dr. G.H.K. Thwaites koji je cijeli svoj život posvetio botaničkome vrtu provevši 30 godina na mjestu upravite-lja. Za njegova života vrtovi su stekli svjetsku slavu te su postali ugledna znanstvena institucija, a upravitelji koji su slijedili nakon njega samo su pridodali svoj obol šireći po-dručja djelovanja na farmakološku botaniku i ekonomsku botaniku te otvarajući novouređene dijelove botaničkoga vrta na dijelovima otoka različitih klimatskih značajki.

Danas kraljevski botanički vrt broji više od 4.000 različitih biljnih svojti raspoređenih na 147 ha omeđenih rijekom Mahaweli sa tri strane, a godišnje ga posjeti oko 1,2 milijuna posjetitelja.

Botanički vrt Peradeniya spada među najznačajnije botaničke vrtove tropskoga područja u svijetu i jedna je od najposjećenijih turističkih atrakcija Šri Lanke.

Osim velikog broja turista, botanički vrt pohode gotovo svi državnici i političari koji posjete ovu državu te prema običaju, prilikom posjeta posade jedno stablo. Među broj-

Kraljevska avenija palmi Gigantsko korijenje mahagonija


Parkovi

nim pločama koje opisuju stabla i političara koji ih je za-sadio svakako možemo izdvojiti posljednjeg ruskog cara Nikolu II. Romanova koji je 1891. godine, kada je bio još princ, zasadio željezno drvo (Mesua ferrea). Sveto banyan drvo (Ficus religiosa) zasadio je engleski kralj Edward VII., a trenutna kraljica Elizabeta II. zasadila je krišnin ka-lež (Ficus krishnae), dok je poznata premijerka Šri Lanke, Sirimavo Bandaranaike, zasadila drvo cimeta (Cinnamo-mum camphora). Zanimljivo, prilikom posjeta nisam naišao na hrvatske uglednike, no ljudima iz ovoga dijela svijeta svakako će biti zanimljivo kako je Džemal Bijedić prilikom svoga posjeta 1973. godine posadio tropsku vr-stu Jacarandu acutifoliu. Ponos Peradeniye je Couroupita Guianensis ili topovsko drvo koje su posadili engleski kralj George V. i kraljica Mary 1901. godine.

Botanički vrt Peradeniya obiluje zanimljivostima i tri sata, koliko sam dobio slobodno od mojih suputnika za razgledavanje (nitko nije šumarske ili srodne struke da bi ga vrt u tolikoj mjeri zanimao op.a.), nije mi bilo niti blizu dovoljno da obiđem sve što me zanima. Uprava parka isti-če vrt sa orhidejama kao njihov najprepoznatljiviji dio, no

mene se više dojmio Cvjetni vrt u kojem je na otvorenom posađena cijela aleja grmova i nižeg bilja koje odlikuje prekrasne cvjetne formacije i lišće crvene i žute boje. Pre-dio nazvan Veliki krug predstavlja veliku ledinu kružnoga oblika omeđenu prekrasnim primjercima golemoga drve-ća koje bih teško imao prilike vidjeti na jednome mjestu bilo gdje drugdje u svijetu. Giganti poput Agathis robuste, četinjače iz Australije poznate kao Kauri bor, ili golemo korijenje raznih vrsta mahagonija svakako će privući pa-žnju šumara. Tu je i već spomenuta zbirka drveća koje su sadili svjetski državnici, a nastavak prema rijeci nosi nam Kraljevsku aveniju palmi koja se često koristi za reprezen-tativne fotografije ovoga botaničkog vrta.

Botanički vrt posjeduje i svoje Vrtove začina, Vrtove palmi, Vrtove cikasa, Nacionalni herbarij, Vrt sa medicin-skim biljem, Studentske vrtove i dr.

Objektivno, ukoliko se želi vidjeti sve, potrebno je ot-prilike dva dana koja se na putu teško mogu izdvojiti za jednu atrakciju. Ipak, zadovoljstvo je prošetati i upoznati barem djelić jednog od najpoznatijih svjetskih tropskih botaničkih vrtova, te naučiti ponešto o vrstama koje nikad prije nisam imao prilike vidjeti. ■

Kada govorimo o botaničkim vrtovima tropsko-ga područja, Peradeniya spada među 5 najboljih svjetskih botaničkih vrtova. Sa više od 4.000 kul-tiviranih vrsta te godišnjom posjećenosti od 1,2 milijuna turista, Peradeniya spada među najveće turističke atrakcije Šri Lanke, zemlje koja bilježi gotovo 40 postotni porast turista iz godine u go-dinu.

Cvjetni vrt

Topovsko drvo koje je sadio kralj Georghe V. i kraljica Mary

Tropski botanički vrt


Ljekovito bilje

STARIJI OD DINOSAURA

Ginko je prijatelj treće dobi

Tekst. Marija Glavaš ■ Foto: Marija Glavaš, Arhiva

Ginko je u Europu unesen kao ukrasno drvo 1727. godine, a krajem 18. stoljeća u Sjevernu Ameriku. Kao vrlo dekorativna vrsta posljednjih 300 godina

kultivira se u cijelom svijetu. Ginko dugo živi, najstariji korejski primjerak star je 1.500 godina. Najstariji i najveći primjerak u Hrvatskoj nalazi se u gradu Daruvaru, ispred dvorca Janković. Otporan je na sušu, nečisti zrak i na zra-čenje. Ginko je jedina biljka koja u Hirošimi nakon atom-ske bombe nije imala nikakvih vidnih posljedica od zrače-nja. Postoje i varijeteti ginka.

Opis: listopadno je stablo koje dosegne do 40 m u vi-sinu i promjer do 2,5 m. Može doseći starost preko tisu-ću godina. Stariji primjerci su razgranatiji, s iskrivljenim granama i duboko izbrazdanom korom. Lišće je u obliku lepeze s dva ili tri duboka režnja, žućkastozelene boje koja ujesen prelazi u lijepu zlatnožutu. Doseže zrelost između 20. i 35. godine starosti, kada muška stabla razvijaju rese sa spermatozoidima koje raznosi vjetar, a ženska nakon oprašivanja proizvedu mesnate plodove sa žućkastim sje-

menom. Plodovi koji padnu na tlo i počnu se raspadati imaju vrlo neugodan miris.

Ljekovito djelovanje: U ljekovite svrhe koriste se li-stovi (beru se do početka žućenja) i sjemenke (sjemen-ke se koriste i za jelo). Od listova se ne priređuju čajevi, već vrlo djelotvorni lijekovi (tinkture, suhi ekstrakti i velik broj farmaceutskih pripravaka). Pripravci se primijenjuju prvenstveno u liječenju smetnji u optoku krvi, pogotovo starijih ljudi. Starijim ljudima pripravci poboljšavaju pro-krvljenost mozga. Blagotvoran učinak ove biljke u sluča-jevima astme i bronhitisa opisan je još 2.600 godine prije Krista. Ginko je u kineskoj tradicionalnoj medicini poznat još prije 5.000 godina, a u današnje doba se uzgaja i za potrebe zapadnjaka.

Ekstrakt lišća se koristi kod Alzheimerove i Parkinsono-ve bolesti, demencije i vrtoglavice. Uzima se i kod stanja koja uzrokuju smanjeni dotok krvi u mozak, osobito kod starijih ljudi, a simptomi su gubitak pamćenja i poteškoće

Ginkgo biloba je jedan od najpoznatijih živućih fosila, ubraja se među tercijarne relikte, odnosno predstav-lja filogenetski najstariju drvenastu vrstu na svijetu. Jedini je predstavnik roda. Anatomska i morfološka obilježja ginko je zadržao još od paleozoika do danas. Kod dijelova nađenih u vidu fosila starost je procije-njena na 270 milijuna godina. Prirodno dolazi u Kini. U Kini i Japanu smatraju ga svetim stablom pa se sadi uz budističke hramove.

Muško i žensko stablo ginka u Daruvaru

Kineze oblik lišća podsjeća na pačije noge


Ljekovito bilje

Jeste li izgradili projekt od drva izrezanog na svom Wood-Mizer pilana?

BIT ĆE 1., 2., I 3. NAGRADA

NAMJEŠTAJ, GRAĐEVINE

I DRUGI PROJEKTI.

Posjedujete li Wood-Mizer pilanu?

Jeste li izgradili projekt s vlastitim drvom?

Možete poslati svoj projekt na naš natječaj!

Možete osvojiti nagrade i priznanja za svoj rad!

SVAKI POBJEDNIK ĆE TAKOĐER DOBITI WOOD MIZER SAT,

NATJEČAJ POČINJE 01. 01. 2017.

ROK ZA PRIJAVE 29. 09. 2017.

OBJAVA REZULTATA 24. 11. 2017.* Nagrade ce se dati kao kredit prema

budućoj kupovini od Wood-Mizer,

bilo Wood-Mizer proizvoda,

dijelova ili usluga tijekom jedne godine.

PREGIMEX d.o.o.

Slavka Batušića 31,

10090 ZAGREB

Fax: 013894668

Mob: 0989934639

E-mail: [email protected]

MALU WOOD-MIZER REPLIKU PILANE, POBJEDNIČKU PLAKETU.

u koncentraciji, zvonjava u ušima, vrtoglavica, promjene raspoloženja i poteškoće sa sluhom. Neki ljudi koriste gin-ko za poboljšanje cirkulacije općenito, kod bolnih nogu nakon dugog hoda i Raynaudovog sindroma kod kojega se javljaju bolovi u prstima ruku i nogu, a uzrokovani su hladnoćom. Općenito, spojevi u lišću šire krvne sudove, povećavaju protok krvi u arterijama i pomažu kod nekih oboljenja krvožilnog sustava. Ginko jača vene i smanjuje krvarenje u kapilarama, može pomoći kod astme i spri-ječiti pojavu arterioskleroze. Preparati poboljšavaju cirku-laciju, odnosno protok krvi u mozgu, rukama i nogama, ublažavaju gubitak osjeta, trnce, grčeve, obamrlost i osje-ćaj hladnoće.

Ostala upotreba: Sjeme ima antifugalna i antibakte-rijska svojstva. Sjeme je nužno kuhati ili pržiti jer sadrži otrovni alkaloid ginkotoksin. Prženo se koristi za jednu vr-stu azijske juhe, a oni koji su je kušali tvrde da ima okus po plodovima pitomog kestena.

Kemijski sastav: ginko sadži brojne supstance od ko-jih većina pripada flavonoidima i terpenskim trilaktonima. Flavonoidi imaju djelovanje poput antioksidansa, jačaju krvne žile i poboljšavaju optok krvi. Ginkgolidi koji spadaju u diterpenske laktone i bilobalidi koji spadaju u seskviter-penske laktone u prirodi postoje samo u ginku. Hranjive i bioaktivne tvari čine kiseline, šećeri, tokoferoli, fenoli i flavonoidi. Listovi sadrže i insekticidne sastojke. Sjemen-

ke sadrže ulja, kiseline, tanine, smolu, alkaloide (ginkotok-sin), fenole (bilobob, kardanol) i cijanogene glikozide.

Kontraindikacije: kod parenteralne aplikacije (mi-moilazi probavni trakt) uočene su alergične reakcije na koži i smetnje u radu regulatornih mehanizama cirkula-cije. Od sjemena se dobiva ulje koje može kod osjetljivih osoba izazvati dermatitis, odnosno vrlo nepoželjne učin-ke. Ginkotoksin u sjemenu uzrokuje napadaje i nesvjesti-cu. ■

Plod i sjeme


Gljive naših krajeva

VRLO UKUSNE, ALI I VRLO UGROŽENE

Ožujke – vjesnici proljeća iz svijeta gljiva

Tekst. Marija Glavaš ■ Foto: Arhiva

Ožujka se nalazi na crvenom popisu gljiva Republike Hrvatske kao strogo zaštićena vrsta. Prema IUCN klasifikaciji svrstana je u ugrožene (EN). Zato onaj

tko ih namjerava tražiti neka radije ponese fotoaparat, nego košaru. U posljednjih četrdeset godina primijećuje se smanjena brojnost ove vrste, a to se povezuje s povla-čenjem obične jele, odnosno kiselim kišama. Kao drugi razlozi ugroženosti u Europi navode se čiste sječe, sadnja alohtonih vrsta drveća te umjetna gnojidba.

Rasprostiranje i stanište: dolazi u Europi od Pirineja na francuskoj strani pa do okolice Praga, sjevernoj Africi, Sjevernoj Americi te nekim dijelovima Azije. Raste u mije-šanim, crnogoričnim i bjelogoričnim šumama. Kao ekto-mikorizna gljiva obično raste uz četinjače poput obične jele, bijelog bora, crnog bora i obične smreke, te uz stabla listača poput obične bukve, pitomog kestena, hrasta kit-njaka, hrasta cera, a također je sklona rasti na mjestima gdje ima mahovine. Za razvoj joj je potrebna blaga zima, ali s dosta snijega koji će zaštititi micelij. Ožujke je često teško uočiti jer budu prekrivene listincem koji se nalazi na tlu još od lanjske jeseni. Na nalazištima se nalaze u ma-njim grupama.

Opis: klobuk je promjera od 4 do 10 cm, mesnat i gust, isprva oblika polukugle, vremenom se izravnava, a rub je neravan, valovit. Kožica koja ga prekriva je suha, glatka i svilenkasta na dodir zbog finih vlakana. Mijenja se od svije-tlo sive do olovno sive boje ili crnkaste boje s bijelim mr-ljama. Stapka je dužine od tri do osam cm, promjera od 1,5 do četiri cm, gusta, kratka i čvrsta, cilindrična i malo

zakrivljena, sa srebrnim odsjajem i baršunasta na opip. Listići su dužine od dva do šest cm, široki i srednje gusti, kratko se spuštaju niz stapku, u početku su bijeli, a kasnije posive. Meso je bijelo, prekriveno sivim mrljicama, gusto, nježno, ukusno i ugodnog mirisa kod mlađih primjeraka, a pomalo neugodnog kod starijih. Posivi nakon što se izlo-ži zraku. Spore su eliptične, bijele i glatke. Otisak spora je bijele boje.

Pojavljivanje: tijekom ožujka i travnja, a na velikim nadmorskim visinama i krajem svibnja. Ožujka spada među rijetke gljive koje se pojavljuju u rano proljeće, a katkada se (za blagih zima) primjerci mogu pronaći i po-četkom veljače.

Jestivost: ožujka je ukusna jestiva gljiva, odličnog okusa pripremi li se na žaru, kao prilog mesnim jelima ili iskoristi za spravljanje juhe, ali i strogo zaštićena pa se ne smije brati.

Ljekovitost: nije zabilježeno da se upotrebljavala u narodnoj medicini.

Slične vrste: teško ju je zamijeniti s nekom drugom vrstom zbog toga što se javlja puno prije drugih vrsta. Nalik joj je rijetka crnobijela puževica (Hygrophorus atra-mentosus), ali koja se pojavljuje u ljeto i u jesen. Slična je i sivosmeđa puževica (Hygrophorus camarophyllus), a kao i ožujka, nalazi se na crvenom popisu gljiva Hrvatske, odnosno prema klasifikaciji Međunarodnog saveza za očuvanje prirode IUCN – u je klasificirana kao ugrožena vrsta (EN). ■

Ožujka, ožujska puževica, martovka, snježnica, proljetna sočnica, marčnica ili marčevka. Znanstveni naziv ove gljive je Hygrophorus marzuolus, a dolazi od starogrčke riječi hygros, što znači vlaga, latinske fero, što znači nosim i latinske riječi marzuolus, što znači ožujski. Na drugim jezicima ovu gljivu također povezuju s mjesecom ožujkom. Vrstu je prvi opisao švedski mikolog i botaničar Elias Magnus Fries 1821. godine nadje-nuvši joj znanstveni naziv Agaricus marzuols.

Spada među strogo zaštićene vrste Dolaze u manjim grupama


Zanimljivosti

ERITRIZAM U ŽIVOTINJSKOM SVIJETU

Rijetki i zato posebni Tekst. Marija Glavaš ■ Foto: Arhiva

Eritrizam je vrlo rijetka, ali zato vrlo zanimljiva pojava u prirodi. Riječ je o jedinkama u životinjskom svijetu kojima nedostaju svi pigmenti osim crvenog feomelanina. Do pojave dolazi zbog rijetke i slabo razjašnjene genetske mutacije ili zbog prehrane. Posljedica je obojenje kože, dlake, perja ili ljuski jaja u ružičaste, crve-ne, žute ili narančaste tonove. Pojam eritrizam odnosi se na smanjeni broj ili čak potpuni izostanak uobiča-jenih pigmenata i istovremenim prisustvom ili/i povećanom proizvodnjom crvenih pigmenata.

Eritrizam kod kukaca uglavnom se spominje kod ra-znih rodova i vrsta skakavaca. Pronađene jedinke u principu su ženke u stadiju nimfe. Rendžer Rob

Smith zaposlen u Pickerings Pasture rezervatu u Engleskoj ima ih priliku redovito promatrati. Ustvrdio je kako je boja vezana uz juvenilne stadije koji se sakrivaju u vegetaciji, a to potvrđuje i Mark Bushell, stručnjak za beskralješnjake. Neke od pronađenih jedinki su jarko ružičaste boje, a u zelenom okruženju predstavljaju iznimno uočljiv plijen za svoje predatore. Boja ružičastih jedinki preobrazbom u stadij imaga prelazi u zelenu ili smeđu boju, a može zadr-žati ružičasti ton.

Prirodnjak Jim McCormac koji uređuje stranicu posve-ćenu pticama i bioraznolikosti savezne američke države Ohio jedan je članak posvetio daždevnjacima. Članak iz 2012. godine potkrijepljen je fotografijama botaničara Briana Parsonsa, direktora Planiranja i specijalnih projeka-ta u Holten arboretumu u Ohiju. Parsons izvještava da je u arboretumu, unutar normalno obojene crne i tamnosive populacije, već duže vrijeme prisutna populacija ružiča-stih daždevnjaka i kako je njihov broj u porastu. Riječ je o vrsti Ambystoma maculatum koja tamo prirodno dolazi, a zbog svojih jarko žutih žlijezda neodoljivo nalikuje na na-šeg pjegavog daždevnjaka (lat. Salamandra salamandra).

Jedinstveni ružičasti skakavac


Zanimljivosti

Kod jedinke s eritrizmom boja žlijezda ostala je nepromije-njena.

Kanadski znanstvenik specijaliziran za šumarstvo

i ekologiju, Jean – David Moore, i specijalist za evolucij-sku biologiju, zoologiju i ekologiju, Martin Ouellet, objavi-li su 2014. godine rad u kojem navode prisustvo jedinki s eritrizmom među najraširenijom vrstom daždevnjaka na istoku Sjeverne Amerike, poznatog kao crvenoleđi bespluć-njak. Izvjesni Green koji je 1818. godine ovoj vrsti nadje-nuo znanstveni naziv Plethodon cinereus, gdje naziv vrste označava sivu boju, zacijelo nije očekivao da će kod ovog vodozemca biti determinirano čak sedam mutacija, a koje se odnose na pigmentaciju. Jedinke bez mutacija pigmen-tacije su sivocrne boje s izraženom crvenonarančastom trakom duž leđa, a one s eritrizmom opisane su kao ravno-mjerno jarko crvene ili ciglastonarančaste. Autori navode teoriju izvjesnog G. R. Thurowa iz 1955. god., kojeg citiraju i drugi znanstvenici, prema kojoj je mutirani alel uzrok spre-čavanja kvantitativnog razvoja melanina. Druga teorija od-nosi se na defanzivnu mimikriju prema kojoj jedinka imitira boju razvojne faze jedne vrste otrovnog vodenjaka. Inače pojava jarkih boja ili drugih karakteristika kod organizama koji imaju ulogu zastrašiti i time odbiti predatora nazivaju se aposematizam.

Dva češka i jedan slovački znanstvenik, Zdeněk Ma-čat, David Hegner i Daniel Jablonski, opisuju slučaj eritriz-ma kod zmije obične smrkulje (Coronella austriaca) u Gru-ziji. U svome radu navode eritrizam kao jedan od najrjeđih poremećaja kod pigmentacije ove vrste zmija, a melani-zam kod kojeg se pigment melanin proizvodi u količinama većim od normalnih, najčešći. Također su došli na ideju da bi ciglastonarančasta, umjesto smeđe boje, kod uhvaćenog mužjaka mogla imati funkciju defanzivne mimikrije. Pri tome su se pozvali na pokuse s eritrističnim crvenoleđim besplućnjacima koje su ptice izbjegavale. Zanimljivo je da u svome članku navode imena hrvatskih stručnjaka, ekolo-ginje Ivone Burić i herpentologa Borisa Lauša u kontekstu pronalaska dvaju mužjaka obične smrkulje s hipomelano-zom i aneritrizmom. Jedinka s hipomelanozom, tj. nedo-statkom melanina, pronađena je na području Dalmacije, a jedinka s aneritrizmom, s nedostatkom tamnije naranča-stih ili crvenih pigmenata, na području Zagorja.

Prema objavi crnogorskih internetskih stranica iz prve polovine 2016. godine, nije potrebno putovati sve do Gru-

zije da bi se uživo vidjele crvene zmije. Potrebno je više hrabrosti, jer na umjetno stvorenom otoku Ada Bojana, u općini Ulcinj, obitavaju eritristične jedinke poskoka (Vipera ammodytes). Stranice su obogaćene fotografijama cigla-stonarančastih reptila, a tvrde da im boja varira i do ljubi-časte. U svakom slučaju boja im odudara od tipične smeđe kakva se zapaža kod ženki i sive karakteristične za mužjake. Budući da poskok može biti plijen ptica grabljivica i u ovom je slučaju moguća teorija defanzivne mimikrije.

U susjednoj Srbiji također su objavili članke o po-javi eritrizma, ali predstavnica neuobičajene boje pripada ptičjem rodu. U članku naslova Zasavica, prirodno blago Srbije, stoji da u tom specijalnom rezervatu prirode tije-kom toplih mjeseci obitavaju dvije čaplje žličarke (Platelea leurocodia) čije je perje ružičaste boje. Isto tvrde i na stra-nici samog rezervata uz podatak da su se neobične ptice pojavile 2007. godine, a boja perja pripisana je eritrizmu. Pojava je u ovom slučaju pripisana prehrani račićima koji su bogati beta karotenima. Čaplje račiće love u Africi, u vrijeme dok u Europi traje zima. Dokaz međuovisnosti prehrane i boje su ružičasti plamenci (Phoenicopterus ro-seus). Prehrana u kojoj obiluju račići i alge djelomičan je razlog ružičaste boje njihova perja, a plamenci koji su se hranili isključivo bobicama, sjemenjem i kukcima popri-mili su vremenom bijelu ili blijedoružičastu boju perja.

Eritrizam je kod sisavaca zapažen kod životinja koje normalno imaju crno i bijelo krzno kao što su jazavac europski, jazavac američki, rakun, panda i zebra. Očituje se kao crvenosmeđe obojenje na mjestima gdje normal-no dolaze crne oznake. Nama je od nabrojenih životinja najzanimljiviji jazavac europski, budući da je u Hrvatskoj prirodno rasprostranjen. Ukoliko je točna pretpostavka da njegove bijele i crne pruge na licu imaju ulogu vizualno istaknuti njegove moćne čeljusti i time zastrašiti protivni-ka, eritrizam mu nikako ne ide na ruku. Opaženi su i kojoti neobično crvenog krzna, a Južnoafrikanci su s ponosom objavili reportaže o jagoda – leopardu, viđenom 2012. go-dine u rezervatu Madikwe Game, čije pjege nisu crne, već rđastosmeđe.

Eritrizam je rjeđi od albinizma i melanizma, ali to ne znači da netko od kolega neće imati ludu sreću i pronaći neku životinju neobične ružičaste ili crvene boje. Mož-da jednom takva jedinka osvane na fotografiji na izložbi Šuma okom šumara. ■

Crveni poskokNormalan i jazavac s eritrizmom


Najava


Zaštita prirode

GLOBALNI PROBLEM

Možemo li reći NE palminom ulju?

Tekst: Tihomir Faubel Maglaić ■ Foto: Goran Vincenc, Arhiva

Palmino ulje je jestivi derivat dobiven iz ploda odre-đene vrste palme koja potječe iz zapadne Afrike, a koja se može uzgajati svugdje gdje je klima slična

kakva je u prirodnom arealu rasprostranjenosti. Tako se danas te palme uzgajaju u Africi, Aziji, Južnoj Americi, pa i u Sjevernoj Americi. Indonezija i Malezija čine globalno najveću proizvodnju i izvoz palminog ulja, sa čak 85 %, a pri tome koriste neodržive metode razvoja. Sječa šuma, degradacija staništa, klimatske promjene i ugrožavanje opstanka brojnih životinjskih, pa i biljnih vrsta, samo su dio velikog problema ove industrije. Samo krčenje i spa-ljivanje šuma i šumskog raslinja stvara ogromne količi-ne dima koji odlazi u atmosferu i pogoduje klimatskim promjenama, a Indoneziju stavlja u sam vrh u svijetu po emisiji stakleničkih plinova (2015. godine privremeno je nadmašila SAD). Trenutno je oko 27 milijuna hektara zemljine površine pretvoreno u ove zelene pustinje, što otprilike odgovara površini Novog Zelanda.

Na početku 20. stoljeća ove su palme stigle u jugoi-stočnu Aziju, a potom je industrija doživjela ekspanziju proizašlu iz Britanske industrijske revolucije. Tada se go-dišnje izvozilo oko 250 tisuća tona palminog ulja, a da-nas premašuje 60 milijuna tona. Do sredine 20. stoljeća je Malezija bila lider u proizvodnji, dok 1970. godine in-donezijska Vlada nije počela sa ulaganjima u proizvod-nju pod vodstvom tadašnjeg predsjednika Suharta koji je vidio ekonomski rast zemlje kroz ovu proizvodnju, da bi 2007. sama postala glavni proizvođač sa više od 8 miliju-na hektara zemljišta. Predviđa se da će do 2020. godine biti i više od 13 milijuna hektara. Isprva se ulje koristilo za izradu svijeća i kao mazivo za strojeve, dok u Europi nije izumljen proces hidrogenacije, pa ga je uslijed Drugog svjetskog rata bilo lakše transportirati i koristiti za brojne zapadnjačke prehrambene proizvode. Malo ljudi zna da se gotovo polovica uvezenog ulja u EU koristi kao biogo-rivo, te da to biogorivo ima tri puta veći štetni utjecaj na

Pogledavši dokumentarac Prije poplave (Before the Flood), u kojemu nas Leonardo DiCaprio i Fis-her Stevens upućuju što se zaista zbiva sa našom Zemljom u vidu klimatskih promjena i možemo li i kako utjecati na njih, odnosno spriječiti ih ili ba-rem ublažiti, moju je pažnju privukao slučaj pro-izvodnje palminog ulja koje se u posljednjih ne-koliko godina povećao i kakav utjecaj ima na naš planet, ujedno i na nas same. U dokumentarcu se samo ovlaš dotaklo teme, ali me dovoljno zaintri-giralo da ipak malo podrobnije istražim stvar.

okoliš sa svojom emisijom CO2 i metana, za razliku od tra-dicionalnih goriva.

Trećina svih vrsta sisavaca u Indoneziji se smatra izravno ugroženima. Orangutani (Pongo pygmaeus) su postali kao ikona za uništavanje šuma na Borneu i Suma-tri, s oko 90 % uništenih staništa tijekom posljednjih 20 godina i s 1.000 do 5.000 ubijenih jedinki svake godine. Orangutani igraju vrlo važnu ulogu u očuvanju ekosusta-va, prvenstveno u širenju i održavanju šume, jer neke vr-ste drveća ovise o njima tako što rasprostiru sjeme putem njihova izmeta, a neke sjemenke čak ne mogu niti prokli-jati ukoliko ne prođu kroz njihov probavni sustav. Ukoliko se ništa ne promijeni, pretpostavlja se da će orangutani u prirodi izumrijeti kroz narednih desetak godina, a što zna-či kraj jednom ekosustavu. Orangutani zalutali na plan-taže palmi u potrazi za hranom obično bivaju brutalno usmrćeni. Majke orangutana često bivaju ubijene u šumi, a mladunci ilegalno preprodavani zoološkim vrtovima ili vrlo često u SAD gdje ih koriste u industriji zabave ili za

Populacija sumatranskog tigra procjenjuje se na 400 jedinki Palmina uljarica


Zaštita prirode

medicinska ili kozmetička testiranja. Poznato je i nekoliko slučajeva da su bili nađeni u indonezijskim bordelima ko-rišteni za prostituciju. Ove informacije zaista užasavaju, uzimajući u obzir da su nam vrlo bliski rođaci, sa čak 97 % DNK podudarnosti, te da im je mentalna sposobnost na razini šestogodišnjaka; sposobni su naučiti znakovni jezik. Njihova situacija predstavlja priču o mnogim drugim vr-stama jugoistočne Azije koje očekuje ista sudbina, poput sumatranskog tigra (Panthera tigris sumatrae) za kojega se procjenjuje da će izumrijeti kroz tri naredne godine, a čija se trenutna populacija procjenjuje na svega 400 je-dinki. Tigrovi trebaju vrlo veliku površinu teritorija, a koja se plantažama vrlo brzo smanjuje i dovodi do izravnog sukoba sa čovjekom. Cestovna mreža i infrastruktura iz-građena radi jednostavnijeg prilaska radnika plantažama i obavljanja posla pogoduje i lovokradicama koji love io-nako već rijetke vrste poput oblačnog leoparda (Neofelis nebulosa), pigmejskog slona (Elephas maximus borneen-sis), sumatranskog nosoroga (Dicerorhinus sumatrensis) i sunčevog medvjeda (Helarctos malayanus), te već spo-menute orangutane i brojne druge vrste koje završavaju na crnom tržištu ili u turističkim divljim parkovima diljem svijeta.

Popularsnost palminog ulja naglo je skočila po-sljednja dva desetljeća, prvenstveno jer se može proi-zvesti i do deset puta veća količina po hektaru za razliku od uljane repice ili soje. Početkom 20. stoljeća Malezija se odlučila na proizvodnju palminog ulja, a 60 godina ka-snije i Indonezija. Radi niskih troškova proizvodnje, jeftine cijene i raznolike primjene, palmino ulje danas nalazimo u 40 do 50 % proizvoda koje koristimo svakodnevno u do-maćinstvu, a što je otprilike oko 30 % ukupne svjetske pro-izvodnje biljnog ulja. Možemo ga naći gotovo u svemu – raznim pekarskim proizvodima, slatkišima, u šamponima i općenito kozmetici, te u sredstvima za čišćenje kao što su razni deterdženti, pa i u pastama za zube. Prosječna godišnja potrošnja palminog ulja na zapadu iznosi 10 kg po osobi. Problematika je što se u mnogim zemljama na proizvodima ne označava da sadrže palmino ulje, odno-sno označavaju se pod raznim drugim nazivima, a što je često zbog vladinih vlastitih političkih interesa.

Industrija palminog ulja ima i razorne posljedice na skupine ljudi u ovim regijama, uglavnom su to siromašni ljudi u ruralnim sredinama. Vladin glavni interes u gos-podarstvu zemlje dopušta korporacijama da uzimaju ze-mljište od lokalnog stanovništva kako bi priskrbile vlastitu financijsku dobit, a time ljude dovode da nemaju drugog izbora već postati jeftina radna snaga na plantažama, kr-šeći osnovna ljudska prava, ali uključujući i iskorištavanje djece. Sa ponižavajućim radnim uvjetima zarađuju jedva dovoljno kako bi prehranili obitelji, odnosno postaju ovisni o industriji palminog ulja za prihode i opstanak. Umjesto da idu u školu, djeca, najčešće dobi između 8 i 14 godina, često su prisiljena raditi na plantažama, a prema Amne-sty International-u dječji rad iskorištavaju brojni brendovi poput Colgate – Palmolive, Kellogg's, Nestlé, Procter & Gamble (P&G) i Unilever-a.

Godine 2004. organiziran je Okrugli stol za održi-vi razvoj industrije palminog ulja (Roundtable on Susta-niable Palm Oil – RSPO) sa svrhom pronalaska zelenijeg rješenja za daljnju proizvodnju, a da se pri tome ne krče nove šume ili nanosi šteta ljudima. Međutim, propisi i dalje ne zabranjuju krčenje šuma ili uništavanje treseti-šta u svrhu razvoja industrije, a mještani bivaju odvedeni u zatvor radi prosvjeda oko oduzimanja vlastite zemlje. RSPO je neprofitna organizacija s ciljem ujedinjenja svih sektora industrije palminog ulja, posebice okolišnog i so-cijalnog. U Europi i Sjevernoj Americi raste potražnja za palminim uljem koje je certificirano kao održivo, a svega je 10 % takvog ulja na globalnoj razini i lagano se kroz go-dine povećava, te je uvjetovano određenim standardima. Kroz zadnjih 10 godina program se sporo provodi, a šume se sijeku velikom brzinom, dok je teško pronaći idealno rješenje na dobrobit svega.

Kao potrošači moramo biti svjesni ove problematike, ali ujedno i učiniti nešto za svoje zdravlje, jer rafinirano palmino ulje sadrži velike količine estera, štetnih masnih kiselina koje oštećuju DNK i izazivaju rak. Ono što možete učiniti već danas je priprema hrane kod kuće od svježih namirnica, pritom koristeći zdravija ulja kao što je masli-novo, suncokretovo, laneno, ulje repice ili sve popularnije

Novi nasadi palminih plantaža na Borneu


Primjer pokusa koji uključuje 3D printer, postav-ljen prije dvije godine, a koji je primijenjen u en-tomologiji, imao je za svrhu utvrditi prisutnost ili odsutnost štetnika unutar domaćina, odnosno učinkovitost primijenjenih pesticida. Pokrenuli su ga istraživači s Riverside Sveučilišta u Kaliforniji, američkoj saveznoj državi u kojoj se vrlo brzo pro-širio vektorski štetni kukac vrste Euwallacea sp.

kokosovo ulje. Svakako ono što još možete učiniti je izbje-gavati prehrambene proizvode koji sadrže palmino ulje, a srećom od prosinca 2014. godine propisi za označavanje u EU to zahtijevaju – čitajte deklaracije. No, sa kozmeti-kom i sličnim sredstvima to nije slučaj, pa se palmino ulje krije pod raznim drugim nazivima. Na internetu možete pronaći palm oil free proizvode ili upitati prodavače u du-ćanima za iste.

Dodatno se informirajte i širite informacije sa svojom obitelji i prijateljima kako bi ih potaknuli na promišljanje o vlastitim navikama, jer sve je u našim rukama. ■

Zaštita prirode

NOVE MOGUĆNOSTI KOJE DONOSE

3D PRINTERI

Ciljevi lakša

determinacija i

dijagnostika u

entomologijiTekst: Marija Glavaš ■ Foto: Arhiva

Novija tehnologija kod koje se koriste 3D printeri već je uzela maha u raznim područjima i donijela nebro-jene koristi i poboljšanja. Od prije nekoliko godina

počela se primjenjivati i u entomologiji te je izvjesno kako je samo pitanje vremena kada će postati široko primjenjivana u šumarstvu. Istraživači koji su radili na izradi lovki za kukce ističu prednosti brzih i jednostavnih prilagodbi, niskih cijena i mogućnosti brze distribucije 3D modela putem interneta. Isprintani 3D modeli kukaca uvećani i po nekoliko desetaka puta imaju za svrhu pomoći u edukaciji, determinaciji i izu-čavanju anatomije. Primjer pokusa koji uključuje 3D printer, postavljen prije dvije godine, a koji je primijenjen u entomo-logiji imao je za svrhu utvrditi prisutnost ili odsutnost štet-nika unutar domaćina, odnosno učinkovitost primijenjenih pesticida. Pokrenuli su ga istraživači s Riverside Sveučilišta u Kaliforniji, američkoj saveznoj državi u kojoj se vrlo brzo pro-širio vektorski štetni kukac vrste Euwallacea sp.

Riverside Sveučilište krenuo je s pokusima u Huntington botaničkim vrtovima i tvrtkom Deezmaker koja se bavi 3D printanjem na način postupne izgradnje slojeva uz pomoć zagrijanog materijala. Zajedno s tvrtkom konstruirali su malene lovke koje su pričvrstili na zaražena stabla. To im je omogućilo praćenje aktivnosti pojedinih kukaca.

Kukac vrste Euwallacea sp. izgleda i ponaša se vrlo slično našem smrekovom pisaru (Ips typographus). Autohton je u jugozapadnoj Aziji, nema prirodnih neprijatelja i stoga se po Kaliforniji vrlo brzo proširio na brojnim domaćinima. Među

Orangutani iz utočišta Sepilok u Maleziji


Zaštita šuma

njih spadaju hrastovi, topole, javori, platane, ali stanovnike Kalifornije najviše muče napadi na plantažama avokada, bu-dući da se većina ovog voća uzgaja u toj Saveznoj američkoj državi i da im donosi višemilijunsku zaradu.

Ženka vrste Euwallacea sp. djeluje kao vektorski ku-

kac pa ne samo što u drvetu stabla i grana buši hodnike u koje polaže jaja, nego u domaćina unese gljivu vrste Fusari-um euwallacea i na taj način ga inficira. Gljiva oštećuje tkiva i zaustavlja stablu dotok vode i hranjiva te ga na kraju zajedno usmrćuju.

Lovke postavljene u botaničkim vrtovima opremljene su prozirnim, cilindričnim posudama u koje kukac izbacuje piljevinu i ekskremente u slučaju da testirani insekticid ne djeluje. Izbačena količina daje uvid u intenzitet aktivnosti i istodobno uvid u količinu vode koju je stablo izgubilo.

Sveučilište je u nabavu 3D printera uložio 1.300 $, od-nosno oko 9.000 kuna, a cijena jedne od lovki iznosi nešto manje od deset kuna.

Drugi tip lovki kojemu svrha nije bila dokazivanje prisut-nosti i mjerenje aktivnosti kukca, već hvatanje živih jedinki u svrhu točne determinacije metodom DNK analize te prou-čavanje biologije postavljen je u saveznoj američkoj državi Floridi. Tamo je u pet godina zbog sićušnog kukca vrste Diap-horina citri iz porodice lisnih buha (Psillidae), koji uništava nasade naranči, 8.000 ljudi izgubilo radno mjesto, a save-zna država Florida izgubila je 4,5 milijardi američkih dolara. Pokus s 3D lovkama započeo je znanstvenik Trevor Smith s Odjela poljoprivrede i uslužne djelatnosti (FDASC). Isprinta-ne lovke pomalo su nalik na kineske lampione; na donjem se dijelu nalazi malena šuplja cijev, u unutrašnjosti se nalazi rezervoar s konzervansom i izvor svjetlosti.

Ova vrsta kukca se instinktivno uspinje prema izvoru svje-tlosti, a dr. Russell Mizell s floridskog Univerziteta koji ih je osmislio zamislio je da se kukci uvuku u cijevi i zatim upadnu u rezervoar s konzervansom. Na stabla je vješano više verzija

lovki, a rađene preinake na obliku lovki, boji tipu svjetlosti i kemikalijama, za svrhu su imale iznalaženje kombinacije koja bi ovoj vrsti kukaca bila najprivlačnija.

Do tada se radilo isključivo sa žutim ljepljivim trakama koje su visjele s grana i s kojih su se kukci skidali, a što je uzrokovalo njihovo oštećivanje i time otežavalo genetička i molekularna istraživanja i koje su uz to neselektivne pa se na njih hvataju i korisni kukci. Također, budući da ljepljive trake nisu opremljene konzervansima, kukci koji se s njih uzimaju za ispitivanja brzo se raspadaju. Cijena 3D printera i materi-jala za lovke niska je kao i u prethodnom slučaju, ali ukupna cijena nije zadovoljila zbog LED svjetala koja su se pokazala najprivlačnijim tipom vrsti Diaphorina citri.

Pokus je trajao šest mjeseci, a lovke su bile postavljene u Floridi, Kaliforniji i Teksasu. Rezultat je pokazao da se dale-ko više kukaca ulovilo na ljepljive trake, ali i da se uspjelo sa selektivnim ulovom. Istraživači su zaključili kako su testirane preinake do sada donijele pozitivne pomake te stoga namje-ravaju i dalje nastaviti s pokusima. Projekt djelomično finan-cira država Florida i Američki odjel za poljoprivredu USDA.

Prednost metode korištenja 3D printanja je moguć-nost odabira između brojnih materijala, tj. korištenju bioraz-gradivih materijala poput jeftine bioplastike – poliaktidne kiseline (PLA), čime se doprinosi očuvanju okoliša.

Velika prednost koju su donijeli 3D printeri leži u mo-gućnosti brze i masovne proizvodnje željenih objekata i mogućnosti brzog prilagođavanja istih. Dijelovi se printaju tako da se točno uklope jedni u druge i ne postoji linija li-jepljenja kao kod klasične izrade, što je dobra prevencija od curenja tekućine ili ispadanja materijala. Jednom kada se u kompjuterskom programu nacrta najpogodniji 3D model moguće ga je printati veliki broj puta. Osim toga, moguće je nacrtani model poslati elektronskom poštom kuda god je to potrebno. Na taj način više istraživača na više lokacija može isprobati lovke i ukazati na eventualne nedostatke kako bi

Uvećani model kukca

DV BUKOVAC

Odgojiteljice:

Violeta Kukić i Marica ČičakPedagoginja: Lana OčkoNacrtao:

Nikola Batinović, 5,9 godinaKomentar:

“Djed Neumijko je prljav kad se ne tušira, na glavi ima lonac od drveta, nokti su mu špičasti, on živi u kući u oblacima.”


DJEČJI KUTAK

Priroda i civilizacija

Lutonjica Toporko i devet župančića

Djed Neumijka,

“… Na nogama mu opanci skorohodi, a na glavi ćepica

– vedrica. Opancima od oblaka do oblaka korača – u dva

kroka nebo prođe; ćepicom – vedricom na izvoru vodu

crpe, te širom po livadama rosu polaže. Bradom pako

vjetar razmahuje, a noktima oblake para, pa gdje treba

kišu obara…”

(Brlić-Mažuranić, 2011: 159)

“… Umilit ćeš se djedu Neumijki, ako vlat na travčici

ispraviš, a ako stablu pomogneš, on tebe za brata pri-

ma. Jer njemu prečega na svijetu nema, nego li je šuma

i tratina…”

“… Te svakim danom djed Neumijka dohodio, javore ro-

som rosio, kišom zalijevao, a suncem ogrijevao. A javo-

rići – njih devet – rasli, mili brate, krasota ih pogledati.

Nego uz javoriće porastao i deseti jedan mali grabić; te

kud javori pod oblake bujaju, tud i grabić za njima se

žuri, ali ih malen stići ne mogaše...”

(Brlić-Mažuranić, 2011: 160)

Priredila: Ljiljana Ivković, odgojiteljica

se mogla unijeti poboljšanja redizajniranjem. Također, tvrde istraživači, tehnologija omogućuje izradu složenije, a jeftini-je opreme. Ključna osoba u takvim projektima je 3D dizajner.

Australski istraživači znanstvene organizacije CSIRO (Commonwealth Scientific and Industrial Research Organisa-tion) za cilj su imali olakšanje proučavanja anatomije kukaca. Velik broj predstavnika ovog razreda malenih je dimenzija pa je za proučavanje nužan mikroskop. U CSIRO – u su naj-prije izradili 3D modele vrlo visoke rezolucije u kompjuteru metodom skeniranja stvarnih kukaca ulovljenih u prirodi. Zatim su kompjuterske modele uvećali 50 x u odnosu na one prirodne veličine i uz pomoć 3D printera izradili figure od titana. Smatraju da će na taj način olakšati determinaciju vrsta, spola i dr.

Za razliku od australskih modela kod kojih je točno prikazan oblik kukca, austrijski je umjetnik Klaus Leitl svoje 30 x uvećane modele prikazao fotorealistično. Koristio je metodu skiciranja rukom na papiru, crtanja 3D modela u kompjuteru i zatim ispisa uz pomoć naprednog printera. Njegovi modeli poput vilinskog konjica, stršljena, oblačara, mušice svrbljivice, vodencvjetokrilaša i brojni drugi predstav-ljaju savršen spoj znanosti i umjetnosti. Osim kukaca izradio je modele mekušaca, rakova, puževa i drugih životinjskih vr-sta. Izloženi su u galeriji u gradu Straßwalchen i uklopljeni u prekrasne diorame.

Vrlo je izvjesno da budući studenti koji namjeravaju po-lagati ispite iz entomologije neće više morati odlaziti na fa-kultet kako bi naučili determinirati vrste. Obzirom na nove razvojne trendove vjerojatno će svatko od njih imati svoju privatnu zbirku izrađenu uz pomoć 3D printera u kojoj je svaki pojedini primjerak prirodne veličine ili po potrebi uve-ćan, oblika i boja koje odgovaraju onima u prirodi. ■

Zaštita šuma

Lovka izrađena 3D printerom

Testiranje lovke

DJEČJI KUTAK

DV ZAPRUĐEOdgojiteljica: Snježana MikacSkupina: TratinčiceNacrtala: Anja Martinović, 6,11 godinaKomentar: “Djed Neumijko je na oblačiću, a gore noktima kida oblake i pada kiša. brada mu je ovako velika i radi vjetar.”

DV GUSTAV KRKLEC KrapinaOdgojiteljice: Milica Petek i biserka VešligajNacrtala: Dora Šanjug, 6,5 godinaKomentar: “Djed Neumijka leti od oblaka do oblaka u opancima i pušta kišu da drveće raste.”

DV JOSIPDOLOdgojiteljice: Andrea Radojčić i Nataša juričićNacrtala: Larisa Pribanić, 5 godinaKomentar: “Sviđa mi se ova pričica. Najbolje mi je kad su se župančići vozili na oblacima.”

DV PLOČEOdgojiteljice: Snježana Merdžan i Zagorka Radonić burićSkupina: Djeca u šestoj i sedmoj godini životaNacrtala: Maris jakovljević, 6 godinaKomentar: “ova priča je lijepa, trebala bi je čitat sva djeca svijeta. Djed Neumijko je mudar i pametan, a Lutonjica Toporko ima veliko srce.”

DV VEDRI DANI ZagrebOdgojiteljice: Ivana C. Lisjak i blaženka PiriNacrtao: Leo Magić, 6 godinaKomentar: “Meni se sviđa djed Neumijka zato što voli prirodu.”

DV ZLATNA RIBICA KostrenaOdgojiteljice: Dragana Soldatić Petrović i Anna NovakNacrtao: Noa Soldić, 6 godinaKomentar: “Moramo čuvati i poštivati prirodu.“

HRVATSKE ŠUME bRoj 243 l oŽUjAK 2017. 43

Documents

Časopis za popularizaciju šumarstva Broj 243 Godina XX ...casopis.hrsume.hr/pdf/243.pdf · meta Prirode, Biologije, Geografije i Povijesti te da je veli-ka pomoć u uspostavljanju