Odvjetnik

26 ODVJETNIK 1-2/2008.

»LANCI I RASPRAVE

I. Uvod

Javno biljeæniπtvo je javna sluæba koju obavljaju javni biljeænici kao samostalni i neovisni nositelji te sluæbe i osobe javnog povjerenja, kojima je oba-vljanje te sluæbe iskljuËivo zanimanje. VeÊ odavno nema dvojbe o znaËajnoj ulozi javnog biljeænika u hrvatskom pravnom sustavu.Ta davna institucija, koja je prestala postojati u Republici Hrvatskoj nakon II. svjetskog rata, vraÊena je u radikalnoj reformi pravnog sustava Republike Hrvatske kao posebna javna sluæba koju obavljaju javni biljeænici kao samostalni i neovisni nositelji te sluæbe.U hrvatskom pravu, nakon ponovnog uvoenja te sluæbe 1993. godine postupno se proπiruje nadleænost javnih biljeænika, tako πto je na njih preneseno obavljanje niza poslova asekuracijske, izvanparniËne i adjudikativno-egzekucijske na-ravi, koji su inaËe bili (i neki od njih joπ uvijek jesu) u konkurentnoj nadleænosti sudova. Jedno od podruËja u kojima je javno biljeæniπtvo gotovo u cijelosti uspjeπno preuzelo funkciju sudbene vlasti je ono u ostvarenju poloæaja javnog bi-ljeænika kao povjerenika suda u ostavinskom postupku.UnatoË tome, jer æivot je maπtovitiji od maπte zakonodavca, i u toj materiji pojavljuju se nova otvorena pitanja. Ponegdje se ona otvaraju (ili stvaraju?!) i tamo gdje, po naπem miπljenju, veÊ postoji pouzdan odgovor. Ipak ona prijete.

1. Svrha ovog rada

Svrha ovog rada odgovor je na pitanje: Je li javni biljeænik kao povjerenik (ostavinskog)

Tko je javni biljeænik kao povjerenik suda u ostavinskom postupku?

suda u ostavinskom postupku duæan (naglaπava-mo: duæan) u rjeπenju o nasljeivanju koje donosi u svojstvu povjerenika suda u ostavinama u kojima je predmet nasljeivanja (i) nekretnina:a) upisati u izreku rjeπenja o nasljeivanju (ili za-

pisu) naredbu zemljiπnoknjiænom sudu na Ëijem se podruËju nalazi nekretnina koja je predmet nasljeivanja (u Ëijim je zemljiπnim knjigama ostavitelj upisan kao vlasnik ili ovlaπtenik nekih drugih prava na nekretninama) odredbu o tome na koje Êe se nasljednike (ili zapisovnike) upisati ta nekretnina s imena i vlasniπtva ostavitelja i

b) dostaviti to rjeπenje, po njegovoj pravomoÊno-sti, zemljiπnoknjiænom sudu na zemljiπnoknji-ænu provedbu.

2. Razlozi ovog rada

U praksi ostavinskih sudova koja seæe joπ iz vremena primjene OpÊeg graanskog zakonika, dakle i prije 11. srpnja 1955., kada je stupio na snagu u svom prvobitnom tekstu Zakon o nasljeivanju, nije bilo dvojbe kako na ta pitanja odgovoriti. To je trajalo sve do (konkurentnog) prelaska nadleænosti za provoenje ostavinskog postupka, uz ostavinski sud i na javne biljeænike kao povjerenike suda po Zakonu o nasljeivanju. Odgovor je bio - potvrdan.

3. Akutno oboljenje na putu ka epidemiji

Nakon toga, a posljednje dvije godine pojavilo se u javnobiljeæniËkim redovima miπljenje prema kome javni biljeænik kao povjerenik suda u osta-vinskom postupku (Ël.176 Zakona o nasljeivanju - ZN) ne samo πto nije duæan ni unijeti u rjeπenje

Rjeπenje o nasljeivanju i zemljiπnoknjiæni upis u ostavinskom postupku

Jedno od podruËja u kojima je javno biljeæniπtvo gotovo u cijelosti uspjeπno preuzelo funkciju sudbene vlasti je ono u ostvarenju poloæaja javnog biljeænika kao povjerenika suda u ostavinskom postupku. Autor se u ovom Ëlanku osvrÊe na ulogu i duænosti javnog biljeænika u postupku stjecanja vlasniπtva nasljeivanjem, a u kontekstu rasprave o zaostacima u zemljiπnoknjiænim odjelima posebno navodi pitanje tzv. dvostrukih brojeva.

dr.sc. Jadranko CrniÊ, dipl.iur.umirovljeni predsjednik

Ustavnog suda Republike Hrvatske

27»LANCI I RASPRAVE

»LANCI I RASPRAVE

o nasljeivanju, ni narediti zemljiπnoknjiænom sudu upis, ni dostaviti zemljiπnoknjiænom sudu to rjeπenje o nasljeivanju, veÊ Ëak nije ni ovlaπten bez zahtjeva nasljednika (stranke - Ël.179.ZN i Ël.1a.ZJB) to uËiniti. Na to miπljenje upozorili su me neki javni biljeænici.Ono se zasniva meu ostalim i na sljedeÊim Ëi-njenicama:1) na Ëinjenici da je svaki nasljednik ovlaπten i

neposredno traæiti takav upis, te2) na odredbi sada vaæeÊeg Ëlanka 227. ZN. o

dostavi rjeπenja o nasljeivanju.

4. Kome se dostavlja rjeπenje o nasljeivanju

Prema tom propisu rjeπenje o nasljeivanju do-stavit Êe se:a) svim nasljednicima i zapisovnicima, kao i

osobama koje su tijekom postupka istaknule zahtjev za nasljedstvo, te

b) nadleænoj poreznoj upravi. U tom propisu doista nije nareeno da se dostavi i zemljiπnoknjiænom odjelu. O tome viπe rijeËi infra u poglavlju “Gdje je uporiπte za donoπenje naloga o naredbi u rjeπenju o nasljeivanju za upis u zemljiπne knjige”.Iz Ëinjenica pod 1) i 2), odnosno propisa Ëlanka 227. ZN, po navedenom miπljenju, proistjeËe da ZN ne nareuje, pa zbog naËela dispozicije u zemljiπnoknjiænom postupku, ni ne dopuπta dostavu rjeπenja o nasljeivanju zemljiπnoknjiæ-nom sudu.Takav pristup, koji prijeti da se, takvo za sada joπ uvijek pojedinaËno (akutno) oboljenje nepostoja-nja ni duænosti ni ovlasti javnog biljeænika da odre-di zemljiπnoknjiæni upis u rjeπenju o nasljeivanju, pretvori u “epidemiju”, uzrokovao bi:

5. Razvlaπtenje javnog biljeænika

To razvlaπtenje javnih biljeænika kao povjerenika suda, u njihovim ne samo pravima, nego i duæno-stima bilo bi suprotno i njihovoj izriËitoj obvezi propisanoj Ëlankom 228. ZN koji glasi:“

»lanak 228.1) U rjeπenju o nasljeivanju sud Êe odrediti da se

nakon pravomoÊnosti rjeπenja o nasljeivanju provedu u zemljiπnoj knjizi potrebni upisi u skladu s pravilima zemljiπnoknjiænog prava.

2) U rjeπenju o nasljeivanju sud Êe odrediti da se nakon pravomoÊnosti rjeπenja o nasljeivanju ovlaπtenim osobama predaju pokretne stvari koje su pohranjene kod suda, javnog biljeænika ili po njihovu nalogu kod treÊe osobe.

3) Ako je oporukom nasljedniku naloæeno ispunje-nje ili osiguranje obveza u korist osoba koje se nisu sposobne same brinuti o svojim pravima i interesima, ili radi ostvarenja neke opÊekorisne svrhe, sud Êe odrediti nuæne mjere osiguranja.”

Bilo bi to suprotno i duænosti koja postoji, ne samo u sklopu projekta Vlade Republike Hrvat-ske “Ureena zemlja”, koji se provodi u odnosu na zemljiπne knjige, veÊ i onoj o svrsi zemljiπne

knjige. NeÊe biti sporno da se prema Ëlanku 1. Zakona o zemljiπnim knjigama:“O pravnom stanju nekretnina na podruËju Repu-blike Hrvatske, mjerodavnom za pravni promet, vode se zemljiπne knjige (gruntovnica), ako za neka zemljiπta nije πto posebno odreeno.”Navedeno “razvlaπÊujuÊe” miπljenje oËito ne æeli razlikovati nekoliko bitnih stvarnih i pravnih Ëinjenica:a) stjecanje stvari u vlasniπtvo na temelju naslje-

ivanja (sveopÊeg sljedniπtva), (v.infra pod istim naslovom pod I./6.)

b) na njemu zasnovano zakonsko pravo nasljedni-ka na upis (v.infra u poglavlju “Kada nasljednik stjeËe vlasniπtvo” pd I./7.), ali i

c) duænost javnog biljeænika kao povjerenika suda na sastav odgovarajuÊeg rjeπenja o nasljei-vanju,

d) znaËaj tog upisa za ostvarenje najviπih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, pa tako i nepovredivosti vlasniπtva i vladavine prava,ili drugim rijeËima : pravne sigurnosti, πto je du-ænost svih i svakoga.

Nema dvojbe da to sve, a i samo ureenje kako ga izriËito predviaju Ëlanci 226. i 228. ZN, na-laæe javnom biljeæniku da postupi onako kako bi postupio (i kako je od 1955. do danas postupao) ostavinski sud. To je materija koja nije manje znaËajna i za odvjetniπtvo koje itekako bitno sudjeluje u ostavinskom postupku, posebno i na odluku odvjetnika kao punomoÊnika stranke hoÊe li inzistirati kod javnog biljeænika na ispunjenju njegove duænosti ili Êe, pak, kao punomoÊnik stranke u bilo kojem postupku, za nju traæiti(ako je to u tom postupku potrebno), provoenje pravomoÊnog rjeπenja o nasljeivanju. O tome viπe infra u poglavlju “Nepotrebno optereÊivanje zemljiπnoknjiænih odjela”.Kako bi ukazali na greπku koja se u takvom tu-maËenju pojavljuje Ëini nam se da ipak moramo navesti i sljedeÊe:

6. Stjecanje stvari u vlasniπtvo na temelju nasljeivanja

Prema odredbi Ëlanka 114. Zakona o vlasniπtvu i drugim stvarnim pravima:“1) Vlasniπtvo se moæe steÊi na temelju pravnoga

posla, odluke suda, odnosno druge nadleæne vlasti, nasljeivanjem (podcrtao J.C.) i na temelju zakona.

2) Na temelju stavka 1. ovoga Ëlanka steËeno je pravo vlasniπtva kad su ispunjene sve pretpo-stavke odreene zakonom.”

Problematika na koju se odnosi naπ Ëlanak je stjecanje vlasniπtva nasljeivanjem.

7. Kada nasljednik stjeËe vlasniπtvo

Prema odredbi Ëlanka 128. ZV.“1) Nasljednik stjeËe vlasniπtvo nasljeenih stvari

u Ëasu otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukËije odreeno.

2) Nasljednik je ovlaπten ishoditi upis svoga pra-va vlasniπtva nekretnine u zemljiπnoj knjizi.

03-070 Odvjetnik 1-2008-L3.indd 2703-070 Odvjetnik 1-2008-L3.indd 27 2/28/08 11:07:22 AM2/28/08 11:07:22 AM


»LANCI I RASPRAVE

3) Stjecanjem prava vlasniπtva nasljeivanjem ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koja je to odreeno zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati.

4) ©to je odreeno za nasljeivanje, vrijedi na odgovarajuÊi naËin i za svako sveopÊe slje-dniπtvo (univerzalnu sukcesiju).”

Pri tome stjecanje prava vlasniπtva stvari na teme-lju nasljeivanja (sveopÊeg sljedniπtva) nije pravni promet tom stvari.Citirana odredba Ëlanka 128. stavak 2. ZV dovodi pobornike navedenog, po naπem miπljenju nepri-hvatljivog, do svojevrsnog pogreπnog stajaliπta u odnosu na ostavinski sud i u odnosu na javnog biljeænika kao povjerenika suda. Naime, iz te odredbe izvodi se zakljuËak da je samo nasljednik ovlaπten ishoditi upis svog prava vlasniπtva (odno-sno drugog prava iz nasljedstva) na nekretninama u zemljiπnoj knjizi. Nema dvojbe da to pravo nasljednik ima. Tako: “Nasljednik je stekao pravo vlasniπtva svake pojedine ostaviteljeve stvari po sili zakona samim time πto je zbog ostaviteljeve smrti naslijedio ostavitelja (Ël. 5/2 ZN), dakle bez ikakvog Ëina uspostavljanja stjecateljeve vlasti na stvari - bez predaje u posjed, kao i bez upisa prava vlasniπtva na nekretninama u zemljiπne knjige. Ovlaπten je, meutim, da potom svoje pravo vlasniπtva nasljeivanjem i steËenih nekretnina upiπe u zemljiπnu knjigu, (Ël. 128/2. ZV), ali Êe to moÊi uraditi tek nakon πto bude utvreno da je on ostaviteljev nasljednik”. Pri tome se izriËito navodi i: “U rjeπenju o naslje-ivanju sud Êe odrediti da se nakon pravomoÊnosti rjeπenja o nasljeivanju provedu u zemljiπnoj knjizi potrebni upisi u skladu s pravilima zemlji-πnoknjiænog prava (Ël. 228/1. ZV).”“Uknjiæbu je ovlaπtena zahtijevati osoba koja je izvanknjiæno (na temelju zakona, odlukom suda ili drugog tijela, nasljeivanjem - podcrtao J.C.) stekla knjiæno pravo”

8. NaËelo dispozicije, ali i nalog drugog tijela (javnog biljeænika)

To je Ëinjenica koja polazi od naËela zemljiπnoknji-ænog postupka prema kome se taj vodi na naËelu dispozicije. Iz njega, pristaπe naprijed navedenog (za nas neprihvatljivog) miπljenja izvode zakljuËak da jedino nasljednici odnosno zapisovnici imaju pravo zahtijevati upis, a da ga mimo njihove volje nitko ne moæe narediti. Pri tome zaboravljaju da je veÊ u samom ostavinskom postupku omoguÊeno potencijalnom nasljedniku da on nasljedstvo pri-hvati ili pak da ga se odrekne. Dispozicija dakle postoji, ali samo u ostavinskom postupku, a ne i nakon pravomoÊnosti rjeπenja o nasljeivanju. Na to nas upuÊuje veÊ odredba Ëlanka 4. stavak 4. ZN. Ona glasi :“1) Umrlu fiziËku osobu (ostavitelja) nasljeuje

onaj koji je njezinom smrÊu stekao nasljedno pravo (nasljednik).

2) Svaka je osoba sposobna naslijediti, ako za-konom nije πto drugo odreeno.

3) Nasljedno se pravo stjeËe po odredbama ovoga Zakona, a na temelju oporuke ili na temelju zakona.

4) Nasljedno se pravo stjeËe u trenutku ostavite-ljeve smrti. Stjecatelj nasljednog prava moæe ga se po odredbama ovoga Zakona odreÊi (podcrtao J.C.), pa Êe se uzeti kao da ga ni-kada nije niti stekao.”

Ostavinski sud (Ëitaj: javni biljeænik) duæan je stranku veÊ u pozivu za ostavinsku raspravu (Ël.217.st.3.ZN) upozoriti da “zainteresirane oso-be” mogu do donoπenja prvostupanjskog rjeπenja o nasljeivanju dati izjavu o odricanju od nasljedstva usmeno na roËiπtu ili javno ovjerovljenom ispra-vom, a ako na roËiπte ne dou ili takvu izjavu ne daju, smatrat Êe se da æele biti nasljednici.Prema tome te osobe nisu prinuene da budu nasljednici. One su samo ovlaπtene, ali nisu du-æne dati nasljedniËku izjavu (Ëlanak 220. stavak 1.ZN), time da se osobu koja nije dala izjavu o odricanju od nasljedstva smatra osobom koja æeli biti nasljednikom (Ëlanak 130. ZN),Ne postoji ni jedan razlog zbog koga bi se, za onoga tko se nije odrekao nasljedstva, a za koga prema stanju spisa postoje sve pretpostavke da ga se unese u rjeπenje o nasljeivanju kao nasljednika nekretnine, o Ëemu je i u pozivu za ostavinsku ra-spravu i obavijeπten, smatralo osobom koja moæe uskratiti upis u zemljiπnu knjigu iako je prihvatila pravomoÊno rjeπenje o nasljeivanju kojim je utvrena nasljednikom na odreenoj nekretnini utvrenoj u izreci rjeπenja o nasljeivanju. To pravo prestalo joj je veÊ samim propuπtanjem odri-canja od nasljedstva u prvostupanjskom postupku, a ako dopustimo da je u njemu bilo pogreπaka, tada je prestalo onog trenutka kada je prihvatila pravomoÊnost rjeπenja o nasljeivanju.

II. O zemljiπnoknjiænom postupku

1. Pokretanje zemljiπnoknjiænog postupka

Oni koji zasnivaju svoje stajaliπte,polazeÊi samo od naËela dispozicije, ne Ëitaju cjelovito odredbu Ëlan-ka 93. ZZK na kojem se to naËelo doista i zasniva. Odredba stavka 1. Ëlanka 93. ZZK koja sadræi i naËelo dispozicije o upisu, cjelovito glasi:“Zemljiπnoknjiæni sud pokreÊe postupak samo na prijedlog stranaka ili nadleænoga tijela, osim kad je zakonom πto drugo odreeno.”Pobornici naprijed navedenog miπljenja propuπta-ju uoËiti dio ove odredbe: “....osim kad je zakonom πto drugo odreeno.”

2. Postupanje po sluæbenoj duænosti

Taj dio odredbe otklanja za zakonom odreene sluËajeve, naËelo dispozicije i nareuje postupanje nadleænim tijelima po sluæbenoj duænosti.Ta odredba odnosi se na one sluËajeve:a) kada je samim odredbama ZZK drukËije odre-

eno ili



»LANCI I RASPRAVE

b) kad je posebnim zakonom drukËije odreeno. To su upisi koje odreuje zemljiπnoknjiæni sud i neki drugi sud ili drugo tijelo. Primjerice, to drugo tijelo je nadleæno tijelo uprave u postupcima upisa po Zakonu o izvlaπtenju, a u ostavinskom postu-pku to drugo tijelo (bio) je ostavinski sud. odnosno sada javni biljeænik kao povjerenik suda. Tada je zemljiπnoknjiæni sud koji vodi zemljiπnu knjigu u kojoj treba provesti upis na temelju odluke dru-gog suda ili tijela duæan donijeti rjeπenje o upisu i provesti upis (Ëlanak 106. stavak 2. ZZK), ako utvrdi da je upis provediv s obzirom na zemljiπ-noknjiæno stanje i je li ga odredilo za to nadleæno tijelo (Ëlanak 108. stavak 2. ZZK).

3. Od OGZ do ZN

NeÊe biti sporno da je u vrijeme OGZ bio po pravnim pravilima izvanparniËnog postupka i ze-mljiπnoknjiænog prava koji se joπ uvijek po Ëlanku 91. ZZK primjenjuje, nareivan upis po rjeπenju o nasljeivanju.

4. Glas vapijuÊeg u pustinji

Koristimo i ovu priliku da se - smatrajuÊi to bi-tnim ne samo za zemljiπnoknjiæni postupak, veÊ za ureeni pravni sustav u brojnim postupcima - upitamo kada Êe Republika Hrvatska donijeti Zakon o izvanparniËnom postupku.Katon stariji se u svojim ruπilaËkim namjerama sluæio izrekom: “Ceterum censeo Carthaginen esse delendam”.Brojni uglednici suvremenog pravnog æivota (oso-bito Mladen Æuvela) koristili su se tom izrekom u obratnim, graditeljskim, namjerama. Njihov “Ceterum censeo....” glasi: “Kada Êe konaËno Republika Hrvatska imati svoj Zakon o izvan-parniËnom postupku”. Ne postoji ni jedan razlog da ga do sada nemamo! Zar se doista joπ uvijek u bezbrojnim odlukama sudbene vlasti, pa i Vrho-vnog suda Republike Hrvatske moramo pozivati (a drugo nam za sada ne preostaje ni po Ëlanku 91. ZZK) na pravna pravila Zakona o sudskom vanparniËnom postupku iz 1934. godine. Iz njih jedino moæemo nauËiti o moguÊim vremenskim dometima dobro sroËenog zakona, umjesto zako-nodavnog stampeda izmjena i dopuna ili nedore-Ëenih propisa, posebno u prijelaznim i zavrπnim odredbama zakona, ili pak nepostojeÊeg zakona.

5. Sadræaj rjeπenja o nasljeivanju i upisi od 1955. do danas

Po donoπenju prvobitnog teksta ZN bilo je u tada-πnjem Ëlanku 228. ZN/55 propisano da rjeπenje o nasljeivanju treba sadræavati i sljedeÊe:“1) porodiËno i roeno ime umrlog i ime njegovog

oca, zanimanje, datum roenja i dræavljanstvo umrlog, a za umrle udate æenske osobe i nji-hovo djevojaËko porodiËno ime;

2) oznaku nekretnina sa podacima iz zemljiπnih knjiga, kao i oznaku pokretnih stvari sa pozi-vom na popis; (podcrtao J.C.)

3) porodiËno i roeno ime, zanimanje i prebi-valiπte nasljednika, odnos nasljednika prema ostaviocu, da li nasljeuje kao zakonski ili oporuËni nasljednik, a ako ima viπe naslje-dnika i dio u kome uËestvuju u nasljedstvu;

4) da li je i ukoliko pravo nasljednika odgoeno zbog neprispjelog vremena ili je ograniËeno na izvjesno vrijeme, ili je odgoeno zbog ne-ispunjenog uvjeta ili je zavisno od raskidnog uvjeta odnosno naloga koji se ima smatrati kao raskidni uvjet, ili je ograniËeno pravom uæivanja i u Ëiju korist;

5) porodiËno i roeno ime, zanimanje i prebiva-liπte osoba kojima je pripao zapis, uæivanje ili koje drugo pravo iz ostavine s toËnom oznakom tog prava;

6) odredbe o poljoprivrednom zemljiπtu koje premaπuje propisani maksimum pojedinog nasljednika odnosno zapisovnika.

Ako u postupku za ostavinsku raspravu svi nasljednici sporazumno predloæe diobu i naËin diobe, sud Êe ovaj sporazum unijeti u rjeπenje o nasljeivanju. (podcrtao J.C.).Prema odredbi Ëlanka 230. tog Zakona, o upisima u zemljiπnoj knjizi i predaji pokretnih stvari bilo je propisano sljedeÊe:“Kad budu podneseni dokazi o izvrπenju i osi-guranju obaveza koje su nasljedniku naloæene oporukom u korist osoba koje nisu sposobne da se same staraju o svojim poslovima ili za postizanje neke opÊekorisne svrhe, sud Êe narediti da se u zemljiπnoj knjizi izvrπe potrebni upisi, kao i da se ovlaπtenim osobama predaju pokretne stvari koje se nalaze na oËuvanju kod suda.”U komentaru tog Ëlanka navedeno je i sljedeÊe:“1. PravomoÊno rjeπenje o nasljeivanju je pravni naslov na osnovi kojeg se vrπe potrebni upisi na-sljeivanjem steËenih prava u zemljiπne knjige.Upisi u zemljiπne knjige na osnovi pravomoÊnog rjeπenja o nasljeivanju vrπe se po sluæbenoj duæ-nosti. (podcrtao J.C.). Prema pravnim pravilima iz § 84. st. 1. biv. Zakona o zemljiπnim knjigama, svi upisi koji se odnose na prava na nekretninama, koja su utvrena u toku ostavinske rasprave, vrπe se po sluæbenoj duænosti. Ostavinski sud pri tome nije duæan paziti jesu li prava koja su iz ostavine pripala drugim osobama izvrπena ili osigurana. Zakon u tome ostavlja zainteresiranim strankama slobodu da se same brinu o ispunjenju i zaπtiti svojih prava.Meutim, kad su ta prava namijenjena osobama spomenutim u Ël. 177. ZN, ostavinski se sud mora po sluæbenoj duænosti brinuti, prije izvrπenja upisa u zemljiπnim knjigama, da su obaveze nasljednika prema ovim osobama izvrπene ili na drugi naËin osigurane.” Slijedio je zatim Zakon o nasljeivanju objavljen u “Narodnim novinama”, br. 52/71, 78/78 i 56/00. Taj se primjenjivao do 3. listopada 2003. On je o toj materiji sadræao odredbe Ëlanka 225. do 227. One glase:

“Sadræaj rjeπenja o nasljeivanju »lanak 225.

Kad sud utvrdi kojim osobama pripada pravo na nasljedstvo, proglasit Êe te osobe za nasljednike rjeπenjem o nasljeivanju.



»LANCI I RASPRAVE

Ovo rjeπenje treba da sadræi:1. prezime i ime umrlog i ime njegova oca, zani-

manje, datum roenja i dræavljanstvo umrlog, a za umrle udate æenske osobe i njihovo dje-vojaËko prezime;

2. oznaku nekretnina sa podacima iz zemljiπnih knjiga, kao i oznaku pokretnih stvari s pozi-vom na popis; (podcrtao J.C.)

3. prezime i ime, zanimanje i prebivaliπte naslje-dnika, odnos nasljednika prema ostaviocu, da li nasljeuje kao zakonski ili oporuËni naslje-dnik, ako ima viπe nasljednika i dio u kome uËestvuju u nasljedstvu;

4. da li je i ukoliko pravo nasljednika odgoeno zbog neprispjelog vremena, ili je ograniËeno na izvjesno vrijeme, ili je odgoeno zbog ne-ispunjenog uvjeta ili je zavisno od raskidnog uvjeta odnosno naloga koji se ima smatrati kao raskidni uvjet, ili je ograniËeno pravo uæivanja i u Ëiju korist;

5. prezime i ime, zanimanje i prebivaliπte osoba kojima je pripao zapis, uæivanje, ili neko drugo pravo iz ostavine s toËnom oznakom tog prava;

6. odredbe o poljoprivrednom zemljiπtu koje premaπuju propisani maksimum pojedinog nasljednika odnosno zapisovnika.”

Ako u postupku za ostavinsku raspravu svi nasljednici sporazumno predloæe diobu i naËin diobe, sud Êe ovaj sporazum unijeti u rjeπenje o nasljeivanju. (podcrtao J.C.)

Dostava rjeπenja o nasljeivanju »lanak 226.

Rjeπenje o nasljeivanju dostavit Êe se svim naslje-dnicima i zapisovnicima, kao i osobama koje su u toku postupka istakle zahtjev za nasljedstvo.PravomoÊno rjeπenje o nasljeivanju dostavit Êe se opÊinskoj skupπtini.Upisi u zemljiπnoj knjizi i predaja pokretnih stvari

»lanak 227.Kad budu podneseni dokazi o izvrπenju i osi-guranju obaveza koje su nasljedniku naloæene oporukom u korist osoba koje nisu sposobne da se same staraju o svojim poslovima ili za postizanje neke opÊekorisne svrhe, sud Êe narediti da se u zemljiπnu knjigu izvrπe potrebni upisi, kao i da se ovlaπtenim osobama predaju pokretne stvari koje se nalaze na Ëuvanju kod suda.”

6. VaæeÊi Zakon o nasljeivanju

Nakon toga objavljen je sada vaæeÊi Zakon o naslje-ivanju koji se primjenjuje od 3. listopada 2003. Za naπe razmatranje relevantne su odredbe Ëlanka 226., 227. i 228. ZN. One glase:

“»lanak 226.1) Rjeπenjem o nasljeivanju sud utvruje tko je

ostaviteljevom smrÊu postao njegov nasljednik i koja su prava time stekle i druge osobe.

2) Rjeπenje iz stavka 1. ovoga Ëlanka sadræi:1. prezime i ime ostavitelja, ime jednoga od

njegovih roditelja, datum roenja, dræavljan-stvo i, po moguÊnosti, ostaviteljev jedinstve-ni matiËni broj graana, te za osobe umrle u

braku i njihovo prezime koje su imale prije sklapanja braka;

2. oznaku nekretnina s podacima iz zemljiπnih knjiga potrebnima za upis, kao i oznaku po-kretnih stvari i drugih prava, za koja je sud utvrdio da ulaze u ostavinu; (podcrtao J.C.)

3. prezime i ime nasljednika, njegovo prebiva-liπte, odnos nasljednika prema ostavitelju, nasljeuje li ga kao zakonski ili oporuËni nasljednik, a ako ima viπe nasljednika, i nasljedni dio svakoga pojedinog nasljednika izraæen razlomkom, te po moguÊnosti naslje-dnikov jedinstveni matiËni broj graana;

4. je li i kako nasljednikovo pravo uvjetovano, oroËeno ili optereÊeno nalogom, odnosno inaËe ograniËeno ili optereÊeno i u Ëiju korist;

5. prezime i ime i prebivaliπte osoba kojima je u vezi s nasljeivanjem ostavitelja pripalo pravo na zapis ili neko drugo pravo iz osta-vine s toËnom oznakom toga prava, te po moguÊnosti njihov jedinstveni matiËni broj graana;

3) Ako u ostavinskom postupku svi nasljednici i zapisovnici sporazumno predloæe diobu i naËin diobe, sud Êe i taj sporazum unijeti u rjeπenje o nasljeivanju. Sud Êe isto tako po-stupiti ako diobu provede prema Ëlanku 143. i 144. ovoga Zakona.

4) Odredbe o rjeπenju o nasljeivanju primje-njuju se na odgovarajuÊi naËin i na sluËajeve oπasnosti (Ëlanak 20.), kao da su ostaviteljevi nasljednici opÊina, odnosno grad na koje je na temelju ovoga Zakona preπla ostavina. (podcrtao J.C.)

»lanak 227.1) Rjeπenje o nasljeivanju dostavit Êe se svim

nasljednicima i zapisovnicima, kao i osobama koje su tijekom postupka istakle zahtjev za nasljedstvo.

2) PravomoÊno rjeπenje o nasljeivanju dostavit Êe se nadleænoj poreznoj upravi.

7. ©to nije (bilo) sporno

U primjeni svih tih propisa nije bilo sporno da Êe ostavinski sud narediti zemljiπnoknjiænom sudu da provede potrebne upise. Tako: “Po pravomo-Ênosti rjeπenja o nasljeivanju sud po sluæbenoj duænosti nareuje da se u zemljiπnoj knjizi izvrπe odgovarajuÊi upisi....” Na to upuÊuje i Gavella kada navodi:“U rjeπenju o nasljeivanju sud Êe odrediti da se nakon pravomoÊnosti rjeπenja o nasljeivanju provedu u zemljiπnoj knjizi potrebni upisi u skladu s pravilima zemljiπnoknjiænog prava.” Na to izrijekom upuÊuje i Joæica Matko Ruædjak kada navodi: “Rjeπenjem o nasljeivanju odre-uje se i njegova provedba u zemljiπnoj knjizi. Da bi se provedba mogla provesti, potrebno je da rjeπenje o nasljeivanju sadræava sve potre-bne podatke o nekretnini sukladno Zakonu o vlasniπtvu i drugim stvarnim pravima i Zakonu o zemljiπnim knjigama.”



»LANCI I RASPRAVE

III. Tko je javni biljeænik kao povjerenik suda u ostavinskom postupku?

Ako nas sve naprijed moæe uvjeriti, a sudska praksa je tako neprekidno postupala, da su osta-vinski sudovi dostavljali rjeπenja o nasljeivanju koja su sadræavala i nalog za upis u zemljiπne knjige, tada se moramo upitati gdje je sada obveza javnog biljeænika, odnosno tko je javni biljeænik kao povjerenik suda u ostavinskom postupku. Odgovor na to pitanje je jasan. On je: SUD, osim ako doe do spora. Na to ga upuÊuje prije svega odredba Ëlanka 176. ZN koja glasi:“1) Ostavinski se postupak u prvom stupnju

provodi pred opÊinskim sudom odnosno pred javnim biljeænikom kao povjerenikom suda.

2) U opÊinskom sudu ostavinski postupak, pro-vodi sudac pojedinac ili sudski savjetnik.

3) Sud Êe povjeriti javnom biljeæniku provoenje ostavinskog postupka i dostaviti mu smrto-vnicu.

4) Kada javni biljeænik provodi radnje u ostavin-skom postupku kao povjerenik suda ovlaπten je, kao i sudac i sudski savjetnik opÊinskog suda, poduzimati sve radnje u postupku i donositi sve odluke osim odluka za koje je ovim Zakonom drukËije propisano.” (podcr-tao J.C.)

Iz te odredbe, posebno nakon πto je dostava ostavinskih predmeta javnim biljeænicima kao povjerenicima suda postala obveza, jer viπe nije prepuπtena ocjeni predsjednika suda kao πto je to bilo propisano prvobitnim, (naknadno ukinutim) Ëlankom 240. ZN, ostavinski postupak u pravilu provode javni biljeænici kao sudski povjerenici. Oni postupak provode prema odredbama ZN, pa tako i Ëlanka 242. ZN koji glasi:“1) Javni biljeænik povjerene mu radnje u naslje-

dnim stvarima provodi u skladu s odredbama ovoga Zakona po kojima sud provodi taj postupak.

2) U postupku koji se provodi pred javnim bi-ljeænikom stranka moæe biti zastupana po odredbama koje se primjenjuju na zastupanje u izvanparniËnom postupku.”

Ovlasti i duænosti javnog biljeænika propisane su Ëlankom 244. i 246. ZN. Ti glase:

“»l.244.ZN“1) Kao povjerenik suda u ostavinskom postu-

pku javni biljeænik na temelju odluke suda o povjeravanju provodi radnje i donosi odluke propisane ovim Zakonom.

2) U sluËajevima iz Ëlanaka 222., 223. i 224. ovoga Zakona javni biljeænik vratit Êe spis nadleænom sudu.

3) U sluËajevima iz Ëlanaka 140., 143. i 144. ovoga Zakona javni biljeænik moæe donositi odluke samo uz suglasnost svih stranaka u postupku. U protivnom vratit Êe spis nadleæ-nom sudu.

4) Nakon pravomoÊnosti rjeπenja kojim je postu-pak okonËan, odnosno povodom izjavljenog prigovora, kao i u drugim sluËajevima kada po odredbama ovoga Zakona vraÊa spis na-dleænom sudu, javni biljeænik vratit Êe spis nadleænom sudu, a u javnobiljeæniËkom spisu zadræati prijepis spisa.

»l.246.ZNAko odredbama ZN nije drukËije propisano, za rad javnog biljeænika kao sudskog povjerenika vaæe propisi kao za sudove .”

1. Motivi, svrha i ciljevi Zakona o nasljeivanju

U razlozima, motivima i ciljevima s kojima je donesen novi Zakon o nasljeivanju (ZN) bili su prema KonaËnom prijedlogu Zakona o nasljeivanju (Redakcija iz studenoga 2002.) navedeni i sljedeÊi:

“Zatim, nakon πto se u Republici Hrvatskoj ponovno osnovala javnobiljeæniËka sluæba, postalo je moguÊe sudove, koji su ionako preoptereÊeni, barem donekle rasteretiti te veliki dio poslova koji oni obavljaju u okviru ostavinskog postupka, a i izvan njega na podruËju nasljednoga prava, povjeriti javnim biljeænicima.”

2. Gdje je uporiπte za donoπenje naloga o naredbi u rjeπenju o nasljeivanju za upis u zemljiπne knjige? Larpurlartizam?! ili .....

Naprijed smo citirali odredbu Ëlanka 228. ZN. Teπko bi bilo pretpostaviti da je ta odredba unijeta samo u “larpurlartistiËkoj namjeri”. Ona je jasna i ne daje dvojiti da se mora unijeti u rjeπenje o nasljeivanju.Ostaje pitanje Ëemu bi ona postojala, zaπto bi se ona unosila u rjeπenje o nasljeivanju ako se o njoj ne bi obavijestio zemljiπnoknjiæni sud kome javni biljeænik odreuje (Ëitaj: nareuje) po Ëlanku 228. ZN da provede potrebne upise. Bilo bi to teπko razumjeti. Pokuπaj da se suprotno izvede iz odredbe naprijed citiranog Ëlanka 227. ZN o tome kome se dostavlja rjeπenje o nasljeivanju, ne smatramo uspjeπnim. Kraj Ëinjenice da se u odredbi Ël.227.ZN ne nalaæe i dostava zemljiπnoknjiænom odjelu, propuπta se uoËiti da je rijeË o svojevrsnom povijesnom pri-stupu o osiguranju interesa fiska, ali ne i zemljiπne knjige. Tako je ta odredba, koju bi oËito u Ëlanku 227. ZN trebalo dopuniti, kada je veÊ rijeË o dostavi i naredbom o dostavi zemljiπnoknjiænom sudu, ostala iz ranijeg shvaÊanja primarnosti interesa fiska i druπtvenog vlasniπtva, a ne i ureenja zemljiπnoknjiænog stanja. Ono je bilo u vremenu druπtvenog vlasniπtva, kraj nevlasniËke koncepcije druπtvenog vlasniπtva, drugorazredno, ali je nakon Ustava iz 1990. to shvaÊanje trebalo postati proπlost. Ono je, meutim, joπ razasuto po preuzetim, ali i posve novim zakonima. To je joπ



»LANCI I RASPRAVE

jedno plaÊanje ceha proπlosti koje Êe i nomotehni-ka (taj, u edukaciji pravnika, popriliËno zapuπteni dio uËenja u pravu i o pravu, a da se o praksi i ne govori) morati zaboraviti i shvatiti da po Ustavu i Zakonu o vlasniπtvu i drugim stvarnim pravima postoji samo jedna vrsta prava vlasniπtva.Nema dvojbe da odredba Ëlanka 228. ZN koja obvezuje ostavinski sud, odnosno sada javnog biljeænika, da nakon pravomoÊnosti rjeπenja o nasljeivanju odredi provedbu u zemljiπnoj knjizi potrebnih upisa u skladu s pravilima zemljiπno-knjiænog prava (Ëitaj: sada ZZK) nareuje upravo takvu dostavu. Radi otklanjanja nedoumica treba ju tako i unijeti i u ZN.

3. Nepotrebno optereÊivanje zemljiπnoknjiænih odjela

U raspravama o razlozima zaostataka u zemlji-πnoknjiænim odjelima upuÊuje se Ëesto na tzv. dvostruke brojeve. Ako prihvatimo tezu da javni biljeænik ne bi trebao dostaviti pravomoÊno rje-πenje o nasljeivanju zemljiπnoknjiænom sudu, tada upuÊujemo stranke da to onda one Ëine. Na taj im naËin nalaæemo nove radnje koje je duæan obaviti netko drugi, novo angaæiranje i nove troπkove .Meutim, kako veÊina javnih biljeænika ipak dostavlja rjeπenje o nasljeivanju zemljiπnoknjiænom sudu, a smatramo da su to duæni i Ëiniti, tada po pogreπnom tumaËenju da to ne trebaju Ëiniti, nutkamo stranke da same zatraæe upis. Tada se odjednom pojavljuju u istoj stvari dva broja. To tada pokazuje statistiËki veÊi priljev zemljiπnoknjiænih predmeta a i zaostatak. Istodobno dovodi i do svojevrsnog usporavanja zemljiπnoknjiænog postupka. Naime, bez obzira koji je od tih predmeta prvi zaprimljen (prijedlog stranke ili rjeπenje o nasljeivanju javnog biljeæni-ka) njegovo zaprimanje oznaËuje se plombom po Ëlanku 98. ZZK. Ona se mora upisati.SljedeÊi predmet koji doe, ako prvi nije rijeπen, pokazat Êe da za istu stvar veÊ postoji plomba. »esto Êe to biti razlog (pokuπajmo shvatiti da se to dogaa), da se predmet ne rjeπava, jer treba rijeπiti prethodni. To bi, dakako, organizacijski trebalo na drugi naËin rijeπiti, ali je to Ëinjenica koja koËi, koja usporava, a i koja nepotrebno nameÊe dvostruki (nepotrebni) rad u istoj stvari. Stoga smatramo da bi zahtjev stranke (nasljednika ili zapisovnika - Ëlanak 179. ZN) da se izvrπi upis trebao biti iznimka, a da bi pravilo trebalo biti upis na temelju rjeπenja o nasljeivanju odnosno zapisu javnog biljeænika (Ëlanak 226. i dr. ZN).

4. O krπenju duænosti

Propuπtanje javnog biljeænika da dostavi rjeπenje o nasljeivanju odnosno zapisu zemljiπnoknjiænom sudu ostvaruje, po naπem miπljenju, i odgovara-

juÊu povredu povjerenog mu posla. To bi mogao biti razlog zbog kojeg bi ostavinski sud koji je povjerio javnom biljeæniku provoenje ostavin-skog postupka mogao postupati po Ëlanku 249.ZN - pravo nadzora, pa i Ëlanku 241. ZN - odu-zimanje predmeta - nadzor suda i sankcija. Iako nismo pristaπe takvoga pristupa, duboko poπtujuÊi javnobiljeæniËku funkciju, ipak smatramo da i to treba imati na umu upravo u zaπtiti dostojanstva te funkcije. Ako bi prevladalo navedeno pogreπno tumaËenje, tada bi se morali upitati bi li javni biljeænik ili odvjetnik kao punomoÊnik stranke u ostavinskom postupku, bio ovlaπten, bez izriËitog zahtjeva stranke, dostaviti rjeπenje o nasljeiva-nju zemljiπnoknjiænom sudu na provedbu. Ne bi li ga u tom sluËaju stranka mogla pozvati na odgovornost za prekoraËenje ovlaπtenja, jer ona, iz nekih svojih razloga, nije htjela biti upisana kao vlasnik naslijeene imovine. To se razmiπljanje takoer pojavljuje u raspravama o problematici kojom se u ovom Ëlanku bavimo. Smatramo da se ono protivi propisima Ël.226. i 228.ZN, svrsi donoπenja rjeπenja o nasljeivanju, a ne bi trebalo zapostaviti ni naËelo povjerenja u zemljiπne knji-ge iz Ël.122.ZV odnosno Ël.8.ZZK - istinitost i potpunost zemljiπne knjige, te se na kraju upitati nije li to joπ jedan pokuπaj prebacivanja vlastitih duænosti na stranke, iz koga slijedi i nepotrebno, Ëesto dvostruko, optereÊenje. U svemu je kljuËno πto bi takvo postupanje bilo joπ jedna stepenica prema “neureenoj zemlji”.

5. Na kraju

Javno biljeæniπtvo postalo je, a cjelokupni razvitak pravnog sustava pokazuje da Êe to biti joπ i viπe, nezamjenjiv Ëinilac u ostvarenju najviπih vredno-ta ustavnog poretka Republike Hrvatske, pa ne iskljuËujemo da bi i u predstojeÊim promjenama Ustava i ono moglo naÊi svoju odgovarajuÊu odredbu, kakvu u Ëlanku 27. Ustava ima odvjetni-πtvo. Javno biljeæniπtvo ima joπ dodatni epitet uz : samostalnost i neovisnost. To je : javna sluæba. Stoga se zalaæemo da se ta njegova pozicija i po-πtuje i oËuva, pa tako i u sadræajima kakvi su im povjereni u njihovoj duænosti, a da i sa svrhom rastereÊivanja sudova, ne uzrokuju strankama iz ostavinskog postupka ni nove radnje, ni troπkove koje ne bi imale da je prvostupanjski ostavinski postupak ostao u iskljuËivoj nadleænosti opÊinskih sudova. Stoga smatramo da javni biljeænici ne bi trebali tumaËiti propise na naËin koji ih razvlaπ-Êuje, veÊ tumaËiti propise prema njihovoj pravoj svrsi, tumaËiti tako da poπtujemo ratio legis.»ini nam se da se nitko nema pravo oprijeti na-porima koji se u cijelosti provode radi ostvarenja svrhe zemljiπne knjige, i tumaËenja propisa prema njegovom cilju.Ako postoje drugaËiji argumenti, rado Êemo ih sasluπati.



»LANCI I RASPRAVE

Ivica CrniÊ, dipl. iur.sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske

1 Tu pravnu materiju ZOO/91 je ureivao Ëlancima 189. st. 2. u vezi s Ël. 186.

Prema Ël. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05. - dalje: ZOO) tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruπi zdravlje, duæan je nadoknaditi mu troπkove lijeËenja i druge potrebne troπkove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme lijeËenja. Ako su, pak, ozlijeenome zbog potpune ili djelomiËne nesposobnosti za rad potrebe traj-no poveÊane, prema Ël. 1095. st. 2. tog Zakona, odgovorna osoba obvezna mu je plaÊati odreenu novËanu rentu kao naknadu za tu πtetu. Ta materija, na bitno isti naËin, bila je ureena Ël. 195. st. 2. prijaπnjeg Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01. - dalje: ZOO/91). Zato je sudska praksa koja je nastala u primjeni navedenog propisa, koju prikazujemo u ovom Ëlanku, aktualna i u primjeni Ël. 1095. st. 2. novog ZOO-a.Valja podsjetiti da je Ëlankom 1163. st. 1. ZOO-a odreeno da se odredbe tog zakona neÊe primje-njivati na obvezne odnose koji su nastali prije njegova stupanja na snagu, tj. na obvezne odnose nastale do 31. prosinca 2005. RijeË je o klasiËnom pravnom pravilu tempus regit actum prema kojom se u prosudbi prava i obveza primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka obveze. Prema tome na odπtetne zahtjeve u kojima je πteta nastala do 31. prosinca 2005. primjenjivat Êe se odredbe Ël. 195. st. 2. ZOO/91, a na one u kojima je πteta nastala nakon tog vremena, dakle od 1. sijeËnja 2006. pa nadalje primjenjivati Êe se Ël. 1095. st. 2. ZOO-a. Zato su u ovom radu pri-kazani reËeni propisi, jer Êe se i propisi ZOO/91 primjenjivati i nakon πto je na snagu stupio novi ZOO. U praksi Êe se morati od sluËaja do sluË-

Utvrivanje iznosa naknade za tuu pomoÊ

Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruπi

zdravlje, duæan je oπteÊeniku, u sluËaju da su mu zbog

potpune ili djelomiËne nesposobnosti za rad potrebe trajno

poveÊane, plaÊati odreenu novËanu rentu kao naknadu za

tu πtetu. Autor se u ovom radu posebno bavi pitanjem kako

utvrditi cijenu koju oπteÊenik plaÊa treÊoj osobi za uslugu

tue pomoÊi i njege te piπe o naËinu naknade, aktivnoj

legitimaciji, o poËetku tijeka zateznih kamata i naËinu

utvrivanja cijene rada pruæatelja usluge.

aja prosuivati kada je odreeni obvezni odnos nastao, a u skladu s tim utvrenjima primijeniti i odgovarajuÊi zakon. U tom smislu bi trebalo paziti i na uporabu pra-vnog nazivlja. Naime, kad se zahtijeva naknada πtete i odluËuje o takvim zahtjevima u odπtetnim odnosima koji su nastali do 31. prosinca 2005. valja uporabljivati rijeË materijalna πteta (jer je zahtjev za naknadu troπkova tue pomoÊi materi-jalna πteta), a tek za odnose nastale od 1. sijeËnja 2006. pa nadalje imovinska πteta.

1. OpÊenito o oblicima trajnog poveÊanja potreba

Trajno poveÊanje potreba u pravilu se javlja kao: 1. pojaËana prehrana u buduÊnosti, 2. troπkovi buduÊeg lijeËenja (rehabilitacije), 3. plaÊanje osobe koja Êe ubuduÊe njegovati oπ-

teÊenika ili mu na drugi naËin olakπavati æivot (tua pomoÊ ili pomoÊ u kuÊanstvu). Takva pomoÊ moæe biti medicinska i nemedicinska.

U odnosu na troπkove koji nastanu zbog potrebe pojaËane prehrane valja reÊi da se ti troπkovi naknauju u nominalnom iznosu (Ël. 21. ZOO-a odnosno Ël. 394. ZOO/91). Zatezne kamate (Ël. 29. st. 1. ZOO-a i Ël. 277. ZOO/91) u takvom sluËaju teku od trenutka kad je oπteÊenik imao te troπkove, tj. kad je nabavio hranu. Ako bi, pak, oπteÊenik zahtijevao naknadu za troπkove pojaËa-ne prehrane prema cijenama u vrijeme donoπenja prvostupanjske presude zatezne kamate teku od dana donoπenja te presude (Ël. 1089. u vezi s Ël. 1086. ZOO-a).1 U sudskoj praksi tako je priznata



»LANCI I RASPRAVE

2 Tako Vs u odluci, Rev-700/88-2 od 8. 11. 1988. Izv.3 SliËno Æuvela, Naknada πtete u obliku rente, Zbornik radova Naknada πtete, IzdavaËko-instruktivni biro, Zagreb, 1987., str. 50. 4 Opseænu sudsku praksu vezanu uz institut rente vidjeti u knjizi autora ovog rada Novi zakon o obveznim odnosima, biblioteka Pravo

51, u izdanju Organizatora d.o.o., Zagreb, str. 807.-811. i 850.-853.5 Tako Vs u odluci Rev-662/01 od 12. travnja 2001. Izv. 6 U tom smislu odluke Vs, Rev- 783/05 od 19. 10. 2005. i Rev-428/04 od 23. 6. 2004. i Vs, Rev-1071/04 od 13. 7. 2005. Izv.

naknada za poboljπanje prehrane, jer je za pobo-ljπanje zdravstvenog stanja oπteÊenika bila nuæna nabava veÊe koliËine voÊa i slastica.2

2. Tua pomoÊ

U sudskoj praksi najËeπÊi su zahtjevi za naknadu πtete zbog potrebe plaÊanja tue pomoÊi. Tua pomoÊ je, dakle, jedan od oblika trajnog pove-Êanja oπteÊenikovih potreba. RijeË je o situaciji kad oπteÊenik viπe nije u moguÊnosti samostalno obavljati sve ili dio æivotnih radnji koje je inaËe sam obavljao (primjerice, samostalno kretanje, oblaËenje, hranjenje, noπenje teæih stvari, pri-bavljanje namirnica) ili ga je potrebno njegovati (nepokretne ili teπko pokretne osobe) i sliËno.U sluËaju spora, sudskim medicinskim vjeπtaË-enjem valja utvrditi jesu li oπteÊenikove æivotne sposobnosti smanjene da on viπe nije u moguÊnosti obavljati sve aktivnosti koje je obavljao prije ne-sretnog dogaaja, dakako, i u kojem obujmu, pri-vremeno ili trajno, cjelodnevno ili kroz odreeno vrijeme (odreen broj sati) u danu. To utvrenje je opÊa pretpostavka da bi se oπteÊeniku naknada zbog potrebe plaÊanja tue pomoÊi uopÊe mogla dosuditi.

3. NaËin naknade - jednokratna isplata ili renta

Nastalu imovinsku odnosno prema propisima ZOO/91 materijalnu πtetu moguÊe je naknaditi:1. jednokratnom isplatom, ako je potreba tue

pomoÊi trajala odreeno, u pravilu, kraÊe razdoblje,

2. u obliku novËane rente (Ël. 1088. ZOO odno-sno Ël. 188. ZOO/91).

Renta je popravljanje πtete u novËanom obliku, kojeg ukupan iznos nije poznat u vrijeme odluËiva-nja o tuæbenom zahtjevu (pravo na rentu), a plaÊa se u unaprijed utvrenim iznosima i razdobljima (primjerice, mjeseËno).3 Renta se dosuuje pod klauzulom rebus sic stan-tibus, tj. ona traje dok se prilike pod kojima je odreena ne izmijene (Ël. 1096. ZOO-a odnosno Ël. 196. ZOO/91). Trajanje rente odreuje se ovisno o trajanju poslje-dica koje oπteÊenik trpi. Renta se smije odrediti kao doæivotna ili za odreeno vrijeme (Ël. 1088. st. 1. ZOO-a odnosno Ël. 188. st. 1. ZOO/91). Dosadaπnja praksa pokazuje da se renta najËe-πÊe dosuuje doæivotno, dakle, na neodreeno vrijeme.4

Renta je osobno pravo pa je to pravo u pravilu neprenosivo (st. 1. Ël. 1097. ZOO-a). Iznimke

od tog pravila propisuje st. 2. Ël. 1097. ZOO-a. Za sluËajeve kad se pravo na novËanu rentu prosuuje po ZOO/91, valja primijeniti Ël. 197. st. 2. Prema tim propisima samo dospjeli iznosi naknade mogu se prenijeti na drugoga ako je visina naknade odreena pisanim sporazumom strana ili pravomoÊnom sudskom odlukom. Pisani sporazum strana moæe biti izvansudski, sudska ili nagodba kod javnog biljeænika i sliËno.

4. Aktivna legitimacija

Naknadu te πtete izvorno (aktivno legitimiran) je ovlaπten zahtijevati oπteÊenik kojem je takva pomoÊ potrebna, a ne osoba koja pomoÊ pruæa. Ta naknada pripada oπteÊeniku i onda kad mu pomoÊ pruæa Ëlan obitelji besplatno.

5. Dosuivanje naknade πtete i poËetak tijeka zateznih kamata

Troπkovi tue pomoÊi i njege su novËani izdatak. Zato se naknada tih troπkova dosuuje u njihovoj nominalnoj visini primjenom propisa o naËelu monetarnog nominalizma (Ël. 21. ZOO odnosno Ël. 394. ZOO/91), tj.u iznosu koliki bi ti izdaci bili u vrijeme kad oπteÊeniku pruæana pomoÊ i njega. Na tako utvreni iznos naknade te πtete oπteÊeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka, tj od svakog mjeseËnog iznosa koji je platio.5 Sudovi, meutim, prihvaÊaju i tuæbene zahtjeve i kad oπteÊenik zahtijeva naknadu te πtete u visini utvrenoj prema cijenama u vrijeme donoπenja presude suda prvog stupnja. Kad mu je u tom iznosu naknada i dosuena, pravo na zatezne kamate pripada mu od dana donoπenja prvostu-panjske presude. To zato jer tuæenik kao duænik tako utvrene novËane obveze ne dolazi u zaka-πnjenje s njezinim ispunjenjem na dan nastanka πtete buduÊi da visina πtete nije utvrivana prema tadaπnjim cijenama.6

6. Utvrivanje cijene rada pruæatelja usluge

U praksi se kao osobito sporno pitanje postavlja naËin (metoda) utvrivanje cijene rada pruæatelja usluge.Pri odreivanju iznosa naknade valja poÊi od Ëinjenice da oπteÊenikovo imovno stanje valja dovesti u takvo stanje da mu u cijelosti bude nadoknaeno ono πto on mora platiti (ili je veÊ



»LANCI I RASPRAVE

7 U tom smislu odluka Vs, Rev-550/04 od 16. 3. 2005. Izv. Potpunije obrazloæenje te odluke vidjeti u ovom radu u dijelu u kojem priopÊujemo sudsku praksu.

8 Tako i Vs u odluci Rev-1318/02 od 15. listopada 2002. Izv. 9 Cjeloviti tekst tog pravnog shvaÊanja vidjeti u sudskoj praksi koju priopÊujemo uz ovaj Ëlanak. Isto i Vs u odluci Rev-821/03 od 22.

3. 2005. Izv. koju takoer citiramo u pregledu sudske prakse u ovom radu.

platio) za uslugu tue pomoÊi i njege koju mu pruæa treÊa osoba. To je, dakle, cijena rada koju za takvu vrstu usluge oπteÊenik mora prosjeËno platiti u sredini u kojoj æivi. U suprotnom, ako bi se primjerice uzimala cijena rada koja nema na umu konkretnu cijenu takve vrste usluge u sredini u kojoj oπteÊenik æivi, primjerice prosjeËna cijena rada nekvalificiranog radnika u dræavi, oπteÊenik bi moæda djelomiËno, a bez svoje krivnje, snosio dio troπkova koje mora platiti πtetnik ili osoba koja odgovara za πtetnika.KljuËno je, dakle, utvrditi koje je troπkove oπteÊ-enik stvarno imao ili Êe u buduÊnosti imati, a ne polaziti od nekog apstraktnog mjerila koje nema na umu oπteÊenikovu stvarnu æivotnu sredinu i Ëinjenicu da on mora platiti troπkove kakvi su oni stvarno u tom æivotnom okruæenju.

7. Kad uslugu pruæa osoba koja se time registrirano bavi

Ako je oπteÊeniku njegu i pomoÊ pruæala fiziËka ili pravna osoba koja je registrirana za pruæanje pomoÊi i njege u kuÊanstvu iznos naknade treba utvrditi prema raËunima koje je oπteÊenik platio za takvu uslugu. Zatezne kamate u tom sluËaju teku od dana kad je oπteÊenik platio tu uslugu (Ël. 21. ZOO-a odnosno Ël. 394. ZOO/91 u vezi s Ël. 29. st. 1. ZOO-a odnosno Ël. 277. st. 1. ZOO).

8. Kad su pomoÊ pruæali Ëlanovi obitelji

U praksi je bilo osobito sporno na koji se naËin utvruje iznos naknade za tuu pomoÊ i njegu kad tu pomoÊ oπteÊeniku pruæaju Ëlanovi obitelji, a ne treÊe osobe.Prema pravnom shvaÊanju (objavljenom u Izboru 94/184) prihvaÊenom na sjednici Graansko-pri-vrednog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (II/92) odræanoj 15. lipnja 1992. kao kriterij za odmjeravanje naknade za besplatno pruæenu po-moÊ i njegu uzima se neto zarada osobe koja bi u mjestu u kojem je tua pomoÊ i njega pruæena bila sposobna pruæiti takvu uslugu. Za sluËaj da takva osoba ne postoji, prepuπteno je sudu da o visini naknade odluËi prema slobodnoj ocjeni primjenom Ëlanka 223. ZPP-a.Pri utvrivanju tog iznosa valja razlikovati je li rijeË o pomoÊi i/ili njezi koja je nemedicinska ili je rijeË o medicinskoj pomoÊi i njezi.

8.1. Medicinska pomoÊ

U odnosu na pomoÊ i njegu koja ima obiljeæja medicinske pomoÊi za πto je potreban angaæman

zdravstvenog osoblja (primjerice njegovateljice ili medicinske sestre) iznos naknade s osnova tue pomoÊi i njege oπteÊeniku valja utvrivati usporedbom s podacima o neto prosjeËnoj plaÊi medicinske sestre, jer je rijeË o posebnim struËnim znanjima i vjeπtinama.7 Nema zapreke da se iznos te naknade utvrdi i usporedbom s neto cijenom usluge ustanove koja u mjestu u kojem je tua po-moÊ i njega pruæena daje takvu medicinsku uslugu. Naime, u takvom sluËaju oπteÊeniku ne bi pripadalo pravo na naknadu u iznosu bruto cijene usluge, jer oni i nije platio takvu naknadu.

8.2. Nemedicinska pomoÊ

Pruæanje nemedicinske pomoÊi oπteÊeniku u kuÊanstvu (obavljanje razliËitih poslova koje oπ-teÊenik viπe ne moæe sam obaviti) bitno je sliËno uslugama koje pruæaju kuÊne pomoÊnice. Zato bi pri utvrivanju iznosa naknade ponajprije valjalo pribaviti podatke o neto cijeni rada takve osobe u mjestu u kojem oπteÊenik æivi.8 Ako o tome nema podataka, tu cijenu valja utvrditi pribavljanjem podataka od osoba koje pruæaju takvu vrstu po-moÊi treÊima, primjerice od ustanova koje pruæ-aju nemedicinsku skrb osobama kojima je takva pomoÊ potrebna i to na ponajprije na podruËju na kojem oπteÊenik æivi. Ako na podruËju na kojem oπteÊenik æivi, djeluje viπe pruæatelja takvih uslu-ga onda tu Ëinjenicu valja utvrditi pribavljanjem podataka o cijeni usluge neto sata rada, dva ili po moguÊnosti viπe pruæatelja usluga, te zatim utvrditi prosjeËnu neto cijenu usluge. U takvom sluËaju oπteÊeniku, takoer, ne bi pripadalo pravo na naknadu u iznosu bruto cijene usluge, jer on nije platio takvu naknadu, veÊ bi naknadu valjalo utvrditi u neto iznosu.

8.3. Pruæanje medicinske i nemedicinske pomoÊi

Ako postoji potreba pruæanja i medicinske i nemedicinske tue pomoÊi trebalo bi razluËiti koliki broj sati valja pruæati medicinsku a koliki nemedicinsku pomoÊ i na temelju veÊ spomenutih kriterija utvrditi iznos naknade po jednom satu.

9. Slobodna ocjena dokaza

Tek u sluËaju da takvog pruæatelja usluge nema odnosno on ne djeluje u sredini u kojoj oπteÊenik æivi, sud je ovlaπten o visini naknade odluËiti pre-ma slobodnoj ocjeni primjenom Ëlanka 223. ZPP-a. U tom smislu i pravno shvaÊanje prihvaÊeno na sjednici Graansko-privrednog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (II/92) odræanoj 15. lipnja 1992.9



»LANCI I RASPRAVE

“Da bi se u sluËaju spora oπteÊeniku uopÊe mogla dosuditi naknada

zbog potrebe plaÊanja tue pomoÊi sudskim medicinskim vjeπtaËenjem

valja utvrditi jesu li oπteÊenikove æivotne sposobnosti smanjene te

on viπe nije u moguÊnosti obavljati sve aktivnosti koje je obavljao prije

nesretnog dogaaja.”

10 Tako Æs u Zagrebu, Gæ-553/01 od 13. 2. 2001. Izv.11 To stajaliπte izrazio je Vs u odluci Rev-1707/84 od 27. 12. 1984. PSP-27/108.

10. Kritika sudske prakse

U sudskoj praksi bilo je izraæeno stajaliπte da cije-nu sata rada osobe koja pruæa tuu pomoÊ treba utvrditi prema podacima Hrvatske gospodarske komore i to prema podacima o najniæoj isplaÊenoj neto plaÊi u Republici Hrvatskoj. Smatramo da takvo stajaliπte nije pravilno. Ti se podaci odnose na podruËje cijele dræave, a nema podataka o iznosu naknade koju oπteÊenik mora platiti osobi koja bi u mjestu u kojem je tua pomoÊ i njega pruæana bila sposobna pruæiti takvu uslugu. Osim toga tako utvrena cijena, u pravilu, ne sadræava sve elemente koji su bitni za odreivanje iznosa naknade. To zato jer takvi podaci Hrvatske go-spodarske komore imaju na umu opÊu prosjeËnu cijenu rada nekvalificiranog radnika, a ne uzimaju u obzir posebnu prosjeËnu cijenu rada koja se postiæe u djelatnosti u kojoj se pruæa usluga neme-dicinske tue pomoÊi. Prema tome ako se podaci,

ipak, pribavljaju od Hrvatske gospodarske komore onda valja zahtijevati podatak o neto cijeni sata rada osobe u djelatnosti pruæanja nemedicinske pomoÊi ili usluga u kuÊanstvu.

11. UraËunavanje

Prema zakljuËku sa sastanka sudaca - predstavnika graanskih odjela Okruænih sudova i Vrhovnog suda odræanom 26. i 27. studenoga 1985.:1) Primanja na temelju zdravstvenog, mirovnog i

invalidskog osiguranja uraËunavaju se u odgo-varajuÊe vrste (osnove) πtete, tako da se πteta koju trpi osigurana osoba sastoji od razlike izmeu ukupne πtete i onoga πto oπteÊenik pri-ma prema jednoj ili viπe navedenih osnova.

2) ©tetu iz prethodnog stavka oπteÊeniku je duæna nadoknaditi osoba koja je prema pravilima odπtetnog prava odgovorna za naknadu πtete.

3) Ako je nastanku πtete pridonio i oπteÊenik, osoba odgovorna za naknadu πtete duæna je oπteÊeniku nadoknaditi dio πtete iz st. (1) razmjerno s podijeljenom odgovornoπÊu.

4) Pri svemu tome nije odluËno moæe li odgovara-

juÊi Fond u povodu davanja svojem osiguraniku i onih koja su izazvana πtetnom radnjom, od odgovorne osobe zahtijevati naknadu tih dava-nja u cjelini, odnosno u razmjernom dijelu, ili to uopÊe nema pravo.

Ta pravila o uraËunavanju vrijede i kad se u par-niËnom postupku odluËuje o zahtjevu za naknadu πtete za troπkove nastale plaÊanjem tue pomoÊi. Tako je u sudskoj praksi reËeno da je sud, kad tuæitelj zahtijeva naknadu za tuu pomoÊ, obvezan utvrditi ima li tuæitelj pravo na takvu naknadu na temelju socijalnog osigu ranja, a ako ima, u kojem iznosu. Ako je tuæitelj propustio ostvariti to pravo i na taj naËin smanjiti πtetu, tada tuæenik nije u obvezi naknaditi mu tu πtetu, osim eventualne razlike ako su troπkovi tue pomoÊi stvarno veÊi od naknade koju bi tuæitelj dobio s osnova socijalnog osiguranja.10

Odgovorna osoba (tuæenik) nije ovlaπtena prvi put isticati u reviziji okolnosti iz kojih proizlazi da tuæitelju valja u naknadu πtete uraËunati primanja s naslova socijalnog osiguranja.11

12. Sudska praksa po ZOO/91

1. Iznos troπkova za uslugu tue pomoÊi utvren je uzimajuÊi u obzir cijenu sata takve usluge kod struËne organizacije koja je umanjena za 50%, jer oπteÊenica i ne tvrdi da joj uslugu pruæa spomenuta pravna osoba za Ëiju cijenu smatra da je mjerodavna kod utvrivanja visine novËane rente. Sudovi niæeg stupnja su na temelju slobodne ocjene, polazeÊi od cijene sata pravne osobe koja pruæa takvu uslugu naπli, da primjerena naknada tuæite-ljici za spomenutu naknadu za tuu pomoÊ i njegu (koju tuæiteljici pruæaju njezini uku-Êani odnosno Ëlanovi obitelji) predstavlja 1/2 cijene sata spomenute pravne osobe, jer bi tuæiteljica kad bi plaÊala uslugu takvoj osobi imala pribliæno takve troπkove, buduÊi da troπkovi odnosno cijena usluge takve osobe nije optereÊena davanjima i doprino-sima kao cijena usluge spomenute pravne osobe (Centra za njegu bolesnika u kuÊi).Vs, Rev-355/95 od 15. 4. 1998. Izv.

2. Visina naknade s osnova tue pomoÊi i njege tuæitelju (Ël. 195. ZOO/91) utvrena je prema podacima o neto prosjeËnoj plaÊi medicinske sestre. Naime, tua pomoÊ koju treba tuæitelj cjelodnevna je a po svom obujmu zahtjevna je i iziskuje vjeπtinu koju je supruga tuæitelja, koja mu pruæa ovu uslugu izuËila, zbog Ëega je primjereno upravo kao orijentir pri odreivanju ove naknade sluæiti se plaÊom medicinske sestre.Vs, Rev-550/04 od 16. 3. 2005. Izv.

3. Kad se visina troπkova tue pomoÊi mogla utvrditi samo s nerazmjernim teπkoÊama, su-dovi su ovlaπteni tu visinu ocijeniti primjenom



»LANCI I RASPRAVE

“Pri odreivanju iznosa naknade valja poÊi od Ëinjenice da se oπteÊeniku u cijelosti nadoknadi ono πto mora platiti ili je veÊ platio za uslugu tue pomoÊi i njege koju mu pruæa treÊa osoba, a to je cijena rada koju za takvu vrstu usluge oπteÊenik mora prosjeËno platiti u sredini u kojoj æivi.”

Ël. 223. ZPP-a, tj. iznos πtete utvrdili prema slobodnoj ocjeni.

Vs, Rev-821/03 od 22. 3. 2005. Izv.4. Troπkovi tue pomoÊi i njege predstavljaju

novËani izdatak. Zato se naknada tih troπkova dosuuje u njihovoj nominalnoj visini odno-sno u iznosu koliki bi ti izdaci bili u vrijeme kada su oπteÊeniku pomoÊ i njegu pruæili Ëla-novi njegove obitelji. Na tako utvreni iznos naknade te πtete oπteÊeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezina nastanka. Meutim, u situaciji kad oπteÊenik zahtijeva naknadu te πtete u visini utvrenoj prema cijenama u vrijeme presuenja i kada mu je u toj visini naknada i dosuena, pripada mu pravo na zatezne kamate od dana presuenja. To zato jer tuæenik kao duænik tako utvrene novËane obveze nije mogao pasti u zakaπnje-nje s njezinim ispunjenjem na dan nastanka πtete buduÊi da visina πtete nije utvrivana prema tadaπnjim cijenama.

Vs, Rev- 783/05 od 19. 10. 2005. i Rev-428/04 od 23. 6. 2004. Izv.

5. Neosnovano oπteÊenik smatra da je na dosu-enu naknadu za tuu pomoÊ i njegu trebalo dosuditi zakonsku zatezne kamate od oæujka 1995. do dana kada je trebao takvu pomoÊ. To zato jer u postupku nije predloæio dokaze da bi on tako primljenu pomoÊ doista platio treÊoj osobi. BuduÊi da je Ël. 189. st. 2. ZOO/91 (sada Ël. 1089. st. 2. ZOO-a - nap. a.) propisano da se visina materijalne πtete odreuje prema cijenama u vrijeme donoπenja presude, a upravo je tako postupio prvo-stupanjski sud, sudovi su dosudom zatezne kamate od dana donoπenja presude pravilno primijenili materijalno pravo.

Vs, Rev-749/00 od 26. 11. 2003. Izv.6. OπteÊenik ima pravo na naknadu πtete na ime

tue pomoÊi i njege i onda kad mu je ta pomoÊ i njega pruæena besplatno (npr.od Ëlanova nje-gove obitelji). Ta se naknada odreuje prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tua pomoÊ i njega pruæena bila sposobna pruæiti takvu uslugu. Ako pak takva osoba ne postoji, visina naknade πtete dosuuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom Ël. 223. ZPP-a.

Obrazloæenje: “Sudska praksa veÊ odavno za-uzima stajaliπte da okolnost da su oπteÊeniku druge osobe (npr. Ëlanovi njegove obitelji) besplatno pomagale pri otklanjanju posljedica πtetnog dogaaja, nema utjecaja na pravo oπteÊenika da od odgovorne osobe ostvari naknadu πtete. To se odnosi i na sluËaj kad je oπteÊeniku bila potrebna tua pomoÊ i njega i kad on ima pravo na naknadu za to u smislu odredaba Ëlanka 195. ZOO/91. Postojala su, meutim, razliËita miπljenja o tome po kojim kriterijima treba odrediti visinu naknade za tuu pomoÊ i njegu pruæenu oπteÊeniku besplatno, pa je problem iznesen na sjednicu Graansko-privrednog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Postavilo se ponajprije pitanje treba li u takvom sluËaju oπteÊeniku

priznati naknadu u iznosima predvienima cjenikom usluga centara za njegu bolesnika s lijeËenjem u kuÊi ili pak u nekim drugim iznosima. Prevladalo je shvaÊanje da bi bilo neopravdano naknadu utvrditi prema tom cjeniku jer on obuhvaÊa i razne izdatke centra koje osoba πto je oπteÊeniku pruæala pomoÊ i njegu nije morala snositi (npr. tro-πak dolaska i odlaska njegovatelja, razliËita davanja koja moraju centri plaÊati zajednici i sl.). DrukËija situacija dovela bi do toga da bi oπteÊenik kome je pomoÊ i njega pruæena besplatno ostvario veÊu naknadu nego da je osobi koja ga je njegovala stvarno platio njene usluge. Zato je kao kriterij za odmjeravanje naknade za besplatno pruæenu pomoÊ i njegu uzeta neto zarada osobe koja bi u mjestu u kojem je tua pomoÊ i njega pruæena bila sposobna pruæiti takvu uslugu. Za sluËaj da takva osoba ne postoji, prepuπteno je sudu da o visini naknade odluËi prema slobodnoj

ocjeni primjenom Ëlanka 223. ZPP.” Pravno shvaÊanje Graansko-privrednog odje-

la Vs (II/92) od 15. 6. 1992. Izbor 94/184.7. Pitanje visine cijene tue pomoÊi je Ëinjeni-

Ëno, a ne materijalno-pravno pitanje, pa se stoga revizijskom tvrdnjom da je ta cijena veÊa od one koju je utvrdio sud istiËe prigovor pogreπno utvrenog ËinjeniËnog stanja (Ël. 395. st. 3. ZPP-a).

Vs, Rev-77/00-2 od 5. 11. 2003. Izbor 2/04-263 i Rev-1530/95 od 12. 11. 1998. Izbor 1/99-40.

8. Doplatak za pomoÊ i njegu, prema propisima o socijalnoj skrbi, moæe se odobriti nekoj osobi ako pomoÊ ne moæe ostvariti po drugoj osnovi. Tuæenik samo pauπalno tvrdi da bi naknada tuæitelja pripadala prema odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju i Zakonu o socijalnoj skrbi. Naknada za tuu pomoÊ i njegu predviena je Zakonom o socijalnoj skr-bi (Nar. nov., br. 73/97, 27/01, 59/01, 82/01 i 103/03). Tako se prema Ël. 43. tog Zakona doplatak za pomoÊ i njegu se moæe odobriti nekoj osobi ako pomoÊ ne moæe ostvariti po drugoj osnovi, a ovdje tuæitelj doplatak za po-moÊ i njegu moæe ostvariti po drugoj osnovi i



»LANCI I RASPRAVE

baπ od tuæenika kao osiguravatelja osiguranja od odgovornosti. Stoga neosnovano tuæenik tvrdi da treba naknadu za tuu pomoÊ i njegu na koju tuæitelj ima pravo uraËunati tuæitelju, kod odreivanja naknade iz tog oblika πtete, jer kako je reËeno na tu naknadu tuæitelj nema pravo od nekog treÊeg.

Vs, Rev-833/05 od 23. 3. 6. Izv. i Izbor 2/06-67.

9. Naknada za tuu pomoÊ izvorno je naknada troπkova i predstavlja novËani oblik materi-jalne πtete, tj. onaj iznos novËanih jedinica koje bi tuæitelj platio treÊoj osobi za pruæenu uslugu tue pomoÊi. Zbog navedenog, u situ-aciji kada tuæitelj nije imao novËanih izdataka za tuu pomoÊ (nema u spisu podataka da bi tuæitelj plaÊao treÊoj osobi naknadu za pruæenu tuu pomoÊ), pripada mu pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pruæanja usluge bio platio da je osoba koja je pruæala usluge tue pomoÊi tu naknadu zahtijevala. Visina te naknade utvruje se prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tua pomoÊ i njega pruæana bila sposobna pruæati takvu uslugu. Ako, pak, takva osoba ne postoji, visina naknade πtete utvruje se prema slobodnoj ocjeni primjenom Ël. 223. ZPP-a. Visina naknade utvruje se u nominalnom iznosu. Zbog navedenog nije bilo mjesta utvrivanju visine naknade πtete primjenom cjenika zdravstvene zaπtite kako su to, pogreπno, utvrivali niæestupanjski sudovi. Visina naknade s te osnove u takvom bi sluËaju mogla biti utvrena u visini neto zarade te osobe koja bi pruæala pomoÊ u vrijeme pruæanja takve usluge.

Vs, Rev-333/00 od 11. 2. 2004. Izv.10. Supruga ozlijeenog, koji boravi u bolnici i

toplicama za vrijeme rehabilitacije, nema pravo na naknadu za njegu i pomoÊ koju je pruæala ozlijeenom za to vrijeme, jer takva dodatna njega i pomoÊ ima znaËenje moralnog Ëina (Ël. 213. ZOO/91, sada Ël. 1114. ZOO-a - nap. a.).

Æs u Bjelovaru, Gæ-2333/00 od 14. 12. 2000. Izbor 1/01-48.

11. Kad tuæitelj zahtijeva naknadu za tuu po-moÊ, sud je obvezan utvrditi ima li tuæitelj pravo na takvu naknadu na temelju socijalnog osigu ranja, a ako ima, u kojem iznosu. Ako je tuæitelj propustio ostvariti to pravo i na taj naËin smanjiti πtetu, tada tuæenik nije u obvezi naknaditi mu tu πtetu, osim eventualne razlike ako su troπkovi tue pomoÊi stvarno veÊi od naknade koju bi tuæitelj dobio s osnova soci-jalnog osiguranja.

Æs u Zagrebu, Gæ-553/01 od 13. 2. 2001. Izv.12. Kad za pruæanje tue pomoÊi i njege nije

potrebna struËna medicinska osoba, nakna-da se ne smije odreivati prema plaÊi takve osobe.

Vs, Rev-3528/95 od 14. 3. 1996. Izbor 1/97-61 i Ing PSP-98/1-58.

13. Naknada materijalne πtete s osnova troπkova tue pomoÊi i njege utvruje se u nominal-

nom iznosu tih troπkova u vrijeme njihova nastanka, odnosno u vrijeme pruæanja usluge. Sudovi niæeg stupnja utvrdili su s obzirom na visinu naknade πtete s te osnove da je tuæitelju potrebna tua pomoÊ sedam sati dnevno jer ne moæe odræavati osobnu higijenu, oblaËiti se ni obavljati ostale svakodnevne poslove, da prema cjeniku centra za njegu bolesnika s lijeËenjem u kuÊi cijena jednog sata medicinske njege iznosi 190 HRD-a, a pomoÊ u kuÊi 170 HRD-a, poËevπi od 1. srpnja 1992. te dosuuju tuæitelju naknadu za tuu pomoÊ i rentu s te osnove u iznosima prema cjeniku centra za njegu bolesnika s lijeËenjem u kuÊi. Pritom sud prvog stupnja nalazi da nije odluËno πto su u cjeniku navedenog centra ukljuËeni porezi i doprinosi. Navedeno pravno shvaÊanje niæih sudova je pogreπno. To zato πto je naknada za tuu pomoÊ izvorno naknada troπkova i pred-stavlja novËani oblik materijalne πtete, tj. onaj iznos novËanih jedinica koje bi tuæitelj platio treÊoj osobi za pruæenu uslugu tue pomoÊi. Zbog navedenog, u situaciji kada tuæitelj nije imao novËanih izdataka za tuu pomoÊ (u spisu nema podataka da tuæitelj plaÊao treÊoj osobi naknadu za pruæenu tuu pomoÊ), pripada mu pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pruæanja usluge bio platio da je osoba koja je pruæala usluge tue pomoÊi tu naknadu zahti-jevala. Visina te naknade utvruje se prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tua pomoÊ i njega pruæana bila sposobna pruæati takvu uslugu. Ako pak takva osoba ne postoji, visina naknade πtete utvruje se prema slobodnoj ocjeni primjenom Ël. 223. ZPP-a. Visina naknade utvruje se u nominalnom iznosu te oπteÊenom ne pripada pravo na reva-lorizirani iznos te naknade prema cijenama na dan donoπenja presude suda prvog stupnja. U ponovnom postupku sud prvog stupnja utvrdit Êe tko je pruæao tuæitelju potrebnu pomoÊ i njegu te ako utvrdi da tuæitelj za pruæenu po-moÊ nije plaÊao, tada treba utvrditi je li tuæitelj imao moguÊnost pronaÊi osobu koja bi mu uz naknadu pruæala potrebnu pomoÊ i njegu i za koji iznos naknade. Visina naknade s te osnove u takvom bi sluËaju mogla biti utvrena u visini neto zarade te osobe koja bi pruæala pomoÊ u vrijeme pruæanja takve usluge.

Vs, Rev-818/93 od 3. 11. 1993, Vs, Rev-13-66/92 od 23. 9. 1992. i Rev-390/93 od 15. 12. 1993. Izbor 1/95-68.

14. Priznata je naknada za poboljπanje ishrane, jer je za poboljπanje zdravstvenog stanja oπte-Êenika bila nuæna nabava veÊe koliËine voÊa i slastica.

Vs, Rev-700/88-2 od 8. 11. 1988. Izv.15. Zatezne kamate na iznose naknade πtete s

naslova troπkova tue njege i pomoÊi πto su plaÊeni mjeseËno teku za svaku mjeseËnu svotu od posljednjeg dana u mjesecu do isplate (vidjeti Ël. 1086. - nap. a.).

Vs, Rev-1860/90 od 18. 12. 1990. PSP-53/124.



»LANCI I RASPRAVE

16. Iznos naknade πtete zbog potrebe plaÊanja tue pomoÊi koji se dosuuje u obliku novËane rente ne ovisi o visini iznosa koji mirovinsko i inva-lidsko osiguranje plaÊa svojim osiguranicima.

Os u Zagrebu, Gæ-6294/87 od 6. 10. 1987. PSP-40/81.

17. Naknadu materijalne πtete zbog potrebe tue pomoÊi izvorno je ovlaπten zahtijevati oπteÊenik kome je takva pomoÊ potrebna, a ne osoba koja pomoÊ pruæa.

Vs, Rev-1733/81 od 12. 1. 1982. PSP-21/93.

18. Pri ocjeni pretpostavki za naknadu πtete valja razlikovati tuu pomoÊ i njegu koja je oπteÊeniku zbog smanjenja æivotnih aktivnosti potrebna radi zadovoljavanja opÊih æivotnih potreba (prilikom kretanja, oblaËenja, uzima-nja hrane, odræavanja osobne higijene i sl.) od potrebe za tuom radnom snagom zbog nemoguÊnosti obavljanja odreenih (npr. teπkih tjelesnih) poslova.

Vs, Rev-1894/86 od 11. 12. 1986. PSP-34/80.

19. OπteÊenik ima pravo na naknadu πtete koju trpi time πto ne moæe viπe pruæati pomoÊ i brinuti se o osobama o kojima je prema zakonu bio obvezan brinuti se i pruæati im pomoÊ, dok to pravo ne pripada posredno oπteÊenima.

Vs, Rev-1595/84 od 22. 11. 1984. PSP-27/65.

20. »injenica πto je oπteÊenik, kao primatelj uzdræ-avanja, sklopio ugovor o doæivotnom uzdræava-nju ne oslobaa πtetnika obveze da mu naknadi πtetu s naslova troπkova tue pomoÊi i njege.

Vs, Rev-1762/88 od 22. 2. 1989. PSP-42/61.21. OπteÊeniku koji nije osiguranik (radnik) ne

pripada po osnovi socijalnog osiguranja dopla-tak za tuu njegu i pomoÊ pa mu je naknadu za troπkove tue njege i pomoÊi u obvezi u cijelosti naknaditi osoba odgovorna za πtetu.

Vs, Rev-1644/84 od 12. 11. 1984. PSP-26/72.

22. Muæu poginule iznimno se priznaje naknada troπkova tue pomoÊi, jer mu je zbog starosti i teπke bolesti potrebna stalna tua pomoÊ osobe koja mu namjesto poginule supruge vodi kuÊanstvo i pruæa potrebnu njegu.

Vs, Gæ-10/80 od 7. 2. 1980. PSP-17/55.23. Troπkovi tue pomoÊi dosueni su prema

nominalnim iznosima u vrijeme kad su nastali (sada Ël. 21. - nap. a.), tj. nisu utvrivani (reva-lorizirani) prema cijenama u vrijeme donoπenja prvostupanjske presude. Zato i zatezne kamate (Ël. 277. st. 1. ZOO/91, sada Ël. 29. st. 1. - nap. a.) na tako utvrene troπkove teku od dana kada su ti troπkovi nastali.

Vs, Rev-2297/89-2 od 4. 04. 1990. Izv. 24. Kad se tuæbom zahtijeva naknada troπkova

tue pomoÊi, sud je prvo obvezan utvrditi ima li oπteÊenik pravo na naknadu za tuu pomoÊ po osnovi socijalnog osiguranja i u kojoj visi-ni, pa ako je oπteÊenik propustio ostvariti to svoje pravo i time smanjiti πtetu, tada tuæenik

nije obvezan naknaditi mu tu πtetu. Eventu-alno bi bio obvezan naknaditi razliku ako je stvarna πteta veÊa od naknade koju bi tuæitelj dobio po osnovi socijalnog osiguranja, i pod daljnjim uvjetom da to svoje pravo najprije ostvari od socijalnog osiguranja.

Vs, Gæ-209/79 od 7. 5. 1979. i Os u Zagrebu, Gæ-3789/81 od 30. 6. 1981. Izv.

25. Renta zbog potrebe plaÊanja tue pomoÊi oblik je materijalne πtete pa i obveza naknade te πtete dospijeva od trenutka nastanka πtete (Ël. 186. ZOO/91, sada Ël. 1086. ZOO-a - nap. a.).

Os u Zagrebu, Gæ-4519/84 od 4. 12. 1984. Izv.

26. Dospjele svote naknade za tuu pomoÊ i njegu mogu se naslijediti, bez obzira na to πto visina te naknade nije utvrena pisanim sporazu-mom ili pravomoÊnom sudskom odlukom, jer se odredbe Ël. 197. st. 2. ZOO/91 (sada Ël. 1097. ZOO-a - nap. a.) odnose samo na singularnu sukcesiju, a ne i na nasljeivanje, kao πto je to kod nematerijalne πtete (Ël. 200. ZOO/91).

Æs u Bjelovaru, Gæ-2333/00 od 14. 12. 2000. Izbor 1/01-60.

27. Iznos naknade πtete na ime tue pomoÊi u kuÊanstvu zbog nemoguÊnosti odnosno dje-lomiËne nemoguÊnosti obavljanja i to samo teæih poslova u kuÊanstvu valja odrediti pre-ma cijeni rada kuÊne pomoÊnice. Kad takva osoba ne postoji u mjestu u kojem je tua pomoÊ pruæana sud je ovlaπten o visini nakna-de odluËiti po slobodnoj ocjeni primjenom Ël. 223. ZPP-a.

Vs, Rev-1318/02 od 15. 10. 2002. Izv.28. OπteÊenik ne moæe osnovano kumulirati na-

knadu s osnove tue pomoÊi u poljoprivredi i naknadu πtete s osnove gubitka prihoda u poljoprivredi (rentu).

Vs, Rev-1616/00 od 7. 1. 2004. Izv.29. Kad tuæitelj nije plaÊao naknadu za tuu po-

moÊ, visina naknade utvruje se prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tua pomoÊ pruæana bila sposobna pruæiti takvu uslugu.

Vs, Rev-1071/04 od 13. 7. 2005. Izv.30. Kad je sud visinu naknade materijalne πtete

utvrdio prema cijenama u vrijeme donoπenja prvostupanjske presude, zatezne kamate pri-padaju oπteÊeniku od presuenja do isplate. Naime, u situaciji kada je sud visinu mate-rijalne novËane πtete za naknadu troπkova tue pomoÊi i njege utvrdio prema cijenama na dan presuenja, time je toËno odredio i broj novËanih jedinica na koje glasi obveza duænika, ovdje tuæenika (Ël. 394. ZOO/91). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvre-nog iznosa naknade troπkova tue pomoÊi i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakaπnjenje duænika - tuæenika. Zato, kada je visina troπkova za taj oblik πtete utvrena na dan donoπenja prvostupanjske presude, tuæenik kao duænik tako utvrene obveze ne dolazi u zakaπnjenje s isplatom s onim danom



»LANCI I RASPRAVE

Kratice i pregled izvora za sudsku praksu

U ovom se radu uporabljuju odreene kratice, a dio njih oznaËuje i izvore odakle su crpljeni prikazani primjeri iz sudske prakse. Izvori za sudsku praksu navedeni su kako bi Ëitatelj u njima mogao potraæiti eventualno πire objaπnjenje, ako ono postoji. Kratice i dijelom izvori za sudsku praksu jesu:

Ël. - Ëlanak zakona

Izbor - godiπnji Izbor odluka, izdanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Prvi broj oznaËuje redni broj izdanja, broj iza kose crte godinu izlaæenja, a broj iza crtice stranicu u tom izdanju.

Izv. - izvorni tekstovi (odluka) iz sudske prakse πto ih je pregledao autor

Nar. nov. - Narodne novine, sluæbeni list Republike Hrvatske

Nap. a. - napomena autora ovog rada

Os - Okruæni sud (zatim se navodi sjediπte suda, primjerice, u Zagrebu).

PSP - Pregled sudske prakse, prilog Ëasopisa Zakonitost iz Zagreba. Prvi broj oznaËuje broj pregleda, a broj iza kose crte stranicu u tom pregledu

st. - stavak u Ëlanku zakona

Vs - Vrhovni sud Republike Hrvatske

ZOO - Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05).

ZOO/91 - Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01)

ZPP - Zakon o parniËnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05)

Æs - Æupanijski sud u (zatim se navodi sjediπte suda).

kada su ti troπkovi uËinjeni, πto i jest smisao odredbe Ël. 277. ZOO/91, jer ni visina tih troπkova nije utvrivana prema cijenama toga vremena. Otuda i nepostojanje obveze tuæenika da zatezne kamate na utvreni iznos plaÊa od dana kada su ti troπkovi bili uËinjeni.

Vs, Rev-1071/04 od 13. 7. 2005. Izv.31. Zakaπnjenje duænika bitna je pretpostavka za

nastanak obveze plaÊanja zateznih kamata. Drugim rijeËima, ako duænik nije u zakaπnje-nju s plaÊanjem novËanog duga - vjerovnik nema pravo na zatezne kamate (Ël. 277. st. 1. ZOO/91, sada Ël. 29. st. 1. - nap. a.). U konkretnoj pravnoj stvari, visina naknade ma-terijalne πtete na ime troπkova tue pomoÊi i njege odreena je presudom prvostu panjskog suda, prema cijenama u vrijeme donoπenja sudske odluke. Tuæenica (podnositelj ustavne tuæbe) toga je dana saznala za opseg svoje ob-

veze, pa je obveza tuæenice tek tada i dospjela. Dosljedno tome, tuæenica nije bila (niti je mo-gla biti) u zakaπnjenju s plaÊanjem naknade materijalne πtete na ime troπkova tue pomoÊi i njege prije donoπenja odluke prvostupanj-skog suda. Kako je zakaπnjenje duænika bitna pretpostavka za nastanak obveze plaÊanja zateznih kamata, vjerovnik nije imao pravo na zatezne kamate do dana donoπenja odluke prvostupanjskog suda. DosuujuÊi vjerovniku zatezne kamate za razdoblje prije zakaπnje-nja duænika (podnositelja ustavne tuæbe) s ispunjenjem novËane obveze, Vrhovni sud Republike Hrvatske pogreπno je primijenio materijalno pravo (odredbu Ël. 277. st. 1. ZOO/91). Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-737/1996 od 1. 7. 1998., objavljeno u Nar. nov., br. 94/98 od 10. 7. 1998. Isto Vs, Gzz-28/96 od 17. 10. 1996. Izbor 1/98-81 i Ing PsP-1998/1-94.



»LANCI I RASPRAVE

Iz tog rjeπenja, dakle, proizlazi da su upisani su-vlasnici bile osobe razliËite od stvarnih korisnika toga zemljiπta. Osnovano je stoga zakljuËilo tuæeno tijelo da prvostupanjsko tijelo nije imalo osnova, pozivom na predmetno rjeπenje, zakljuËiti da se pravo vlasniπtva vraÊa nasljednicima upisanih ra-nijih vlasnika, a ne priznajuÊi prava nasljednicima nositelja stvarnog prava koriπtenja koji su takoer navedeni u tom rjeπenju. To tim viπe πto spisu prileæi dopis S.D.G.S., Upravnog odjela za izgra-dnju, klasa: 943-01/98-01/01 od 3. srpnja 2000., u kojem su navedene osobe kojima je isplaÊena naknada za predmetno deposedirano zemljiπte. Taj popis se podudara s popisom osoba stvarnih ko-risnika toga zemljiπta, prema navedenom rjeπenju od 26. oæujka 1975. Spisu prileæe i odreeni drugi dokumenti (rjeπenje OpÊinskog suda u S. IR-2587 od 13. travnja 1977., zapisnici o usmenoj raspravi iz 1976., u opÊinskom tijelu uprave) koji ukazuju da je proveden postupak utvrivanja naknade za reËeno deposedirano zemljiπte upravo osobama koje su u rjeπenju o deposedaciji navedene kao nositelji stvarnog prava koriπtenja. Stoga je osno-vano zakljuËilo tuæeno tijelo da raspoloæivi podaci i dokumenti za sada ne dokazuju tvrdnje prvostu-panjskog tijela da se ovlaπtenicima povrata reËene imovine smatraju nasljednici upisanih vlasnika zemljiπta, pa je u ponovljenom postupku potrebno nesporno utvrditi tko je zaista u momentu depose-dacije bio nositelj stvarnog prava odnosno kome je stvarno predmetno zemljiπte deposedirano i na temelju toga mu isplaÊena naknada.”Dakle, u sluËajevima, nakon stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i grae-vinskog zemljiπta, ako je osoba kojoj je nacionalizi-rano neizgraeno graevinsko zemljiπte prenijela, u skladu s vaæeÊim propisima, pravo koriπtenja tog zemljiπta na tu drugu osobu prijaπnjim vlasnikom takvog zemljiπta u primjeni Zakona o naknadi smatra se ta druga osoba na koju je preneseno pravo koriπtenja.

3. Promjena prakse

3.1. Prema ranije zauzetim shvaÊanjima u viπe presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, Sud je u rjeπavanju upravnih sporova zauzeo stajaliπte da se rok iz Ëlanka 65. stavka 3. Zakona o naknadi odnosi i na sluËajeve iz Ëlanka 18. tog Zakona.

Naime, odredbom Ëlanka 18. stavka 1. Zakona o naknadi propisano je da se pravni poslovi koji su prijaπnji vlasnici sklopili protivno propisima kojima je bio zabranjen promet graevinskim zemljiπtem u druπtvenom vlasniπtvu smatraju valjanim ukoliko nemaju drugih nedostataka koje ih Ëine niπtavim ili pobojnim. Prema stavku 2. navedenog Ëlanka, osobi koja je na temelju stavka 1. tog Ëlanka stekla pravo koriπtenja na neizgra-enom graevinskom zemljiπtu pravo vlasniπtva priznat Êe na njezin zahtjev sluæba nadleæna za

obavljanje imovinsko pravnih poslova u uredima dræavne uprave u æupanijama (u daljnjem tekstu: nadleæna sluæba ureda dræavna uprave).Odredbom stavka 1. Ëlanka 18. Zakona o na-knadi konvalidirani su, dakle, svi pravni poslovi sklopljeni suprotno propisima koji su bili na snazi od 15. veljaËe 1968., kada je zabranjen promet graevinskim zemljiπtem u druπtvenom vlasniπtvu, ali tu konvalidaciju Zakon o naknadi u stavku 2. navedenog Ëlanka veæe uz podnoπenje zahtjeva osobe koja je s prijaπnjim vlasnikom sklopila takav pravni posao. Kako se radi o konvalidiranju ranije niπtavih pravnih poslova opravdano se postavlja pitanje svrsishodnosti roka za podnoπenje zahtjeva za priznanje prava vlasniπtva.Prema ranije zauzetim shvaÊanjima izraæenim u viπe presuda polazi se od toga da u Ëlanku 65. Zakona o naknadi, postupak po Ëlanku 18. istog Zakona, nije propisan kao iznimka od primjene roka za podnoπenje zahtjeva iz Ëlanka 65. stavka 3. Zakona, odnosno da je postupak za priznavanje prava vlasniπtva po Ëlanku 18. Zakona takoer postupak za naknadu oduzete imovine. Naime, odredbom Ëlanka 65. stavka 3. navedenog Zakona o naknadi propisano je da je prijaπnji vla-snik duæan podnijeti zahtjev u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o naknadi osim u sluËaju iz Ëlanka 26. istog Zakona, a odredbom Ëlanka 65. stavka 4. odreeno je da Êe se zahtjev podnesen po proteku roka iz stavka 3. ovog Ëlanka odbaciti te podnositelj gubi sva prava iz Zakona o naknadi. U presudi Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-2286/2003 od 15. oæujka 2007. izraæeno je suprotno shvaÊanje te je navedena presuda bila temelj za promjenu sudske prakse Upravnog suda Republike Hrvatske.U obrazloæenju shvaÊanja da se radi o posebnom postupku a ne o postupku naknade za oduzetu imovinu moæe se navesti i slijedeÊe:Prema Ëlanku 16. stavku 1. Zakona o naknadi prijaπnjem vlasniku, odnosno osobi, na koju je prijaπnji vlasnik prenio svoje pravo u skladu sa posebnim zakonom, daje se u vlasniπtvo neizgra-eno graevinsko zemljiπte koje je u druπtveno vlasniπtvo preneseno na temelju propisa iz Ëlanka 2. te akata i naËina propisanih u Ëlanku 3. Zakona o naknadi, a koje pravomoÊnim aktom nadleænog tijela nije oduzeto iz posjeda prijaπnjeg vlasnika i osobe na koju je svoje pravo prenio prijaπnji vlasnik u skladu sa zakonom. Prema stavku 4. navedenog Ëlanka, iznimno se odredba stavka 1. Ëlanka odnosi i na graevinsko zemljiπte na kojem je prijaπnji vlasnik i osoba na koju je svoje pravo prenio prijaπnji vlasnik u skladu s posebnim zako-nom izgradio objekt suprotno propisima.Zemljiπte se vraÊa po sili zakona i prijaπnji vlasnik ne treba podnijeti posebni zahtjev temeljem tog Ëlanka, ali to moæe ukoliko ima pravni interes za to, odnosno ako pravo koriπtenja nije u zemljiπnim knjigama pretvoreno u pravo vlasniπtva.Ako se radi o vraÊanju zemljiπta po sili zakona, nepodnoπenje zahtjeva u roku ne moæe imati za posljedicu gubitak prava iz ovog Zakona kako je



»LANCI I RASPRAVE

2 Izbor odluka Upravnog suda RH, 2005., str. 139.

to propisano Ëlankom 65. stavkom 4. Zakona o naknadi. »lanak 17. Zakona o naknadi propisuje sluËajeve kada je graevinsko zemljiπte oduzeto iz posjeda i onda se zemljiπte ne vraÊa po sili zakona nego tek na temelju zahtjeva.Pretpostavka za vraÊanje graevinskog zemljiπta u ovom sluËaju je da opÊina odnosno grad nije odu-zetim zemljiπtem iz posjeda prijaπnjeg vlasniπtva do dana stupanja na snagu Zakona o naknadi (1. sijeËnja 1997.), dalje raspolagala ili ako je raspo-lagala da do donoπenja ovog Zakona o naknadi (11. listopada 1996.), zemljiπte nije privedeno namjeni. U ovom sluËaju neizgraeno graevinsko zemljiπte je oduzeto iz posjeda prijaπnjem vlasniku ili osobi na koju je on svoja prava koriπtenja ili raspolaganja graevinskim zemljiπtem prenio, ali je naturalna restitucija moguÊa pa se zemljiπte ponovno daje bivπem vlasniku, ali ne po sili zakona nego pravomoÊnim rjeπenjem u postupku pokre-nutim povodom zahtjeva. Ako ovlaπtenik naknade ne podnese zahtjev u roku iz Ëlanka 65. stavka 3. gubi prava iz Zakona o naknadi. Dakle, u ovom sluËaju podnoπenje zahtjeva vezano je za rok iz Ëlanka 65. stavak 3. Zakona o naknadi.Meutim, Ëlanak 18. Zakona o naknadi ne govori o posebnoj kategoriji graevinskog zemljiπta odno-sno ne sadræi uvjete i naËin vraÊanja neizgraenog graevinskog zemljiπta i stoga ne govori da Êe se podnositelju zahtjeva dati u vlasniπtvo zemljiπte nego govori o konvalidaciji nevaljanih (niπtavih) pravnih poslova koje su prijaπnji vlasnici sklopili protivno propisima kojima je bio zabranjen pro-met graevinskim zemljiπtem u druπtvenom vla-sniπtvu, ukoliko nemaju drugih nedostataka koji ih Ëine niπtavim ili pobojnim. Dakle, zakonodavac ta (onda nezakonita raspolaganja) neizgraenim graevinskim zemljiπtem u druπtvenom vlasniπ-tvu uzima kao zakonitim i u takvim sluËajevima stjecateljima prava koriπtenja priznaje pravo vla-sniπtvo na zahtjev podnesen æupanijskom uredu za imovinsko pravne poslove. Predmet rjeπavanja nije dakle davanje zemljiπta u vlasniπtvo jer ono faktiËki prijaπnjem vlasniku nije bilo ni oduzeto iz posjeda, nego naknadno priznavanje valjanosti obavljanog prometa nei-zgraenim graevinskim zemljiπtem zbog Ëega se u stavku 3. Ëlanka 18. govori o obvezi plaÊanja poreza na promet nekretnina u roku od 15 dana od primitka rjeπenja. Dakle, konvalidacijom ugo-vora po sili zakona priznaje se vlasniπtvo takvim osobama, ali su one duæne podnijeti zahtjev za pokretanje postupka u kojem Êe se utvrditi da su one stekle pravo koriπtenja naknadno osnaæenim ugovorom. Tako se u stvari naknadno steËeno pravo koriπtenja ili raspolaganja graevinskim zemljiπtem pretvorilo u pravo vlasniπtva, odnosno osoba koja je zakljuËila niπtav ugovor stupa u poziciju bivπeg vlasnika i to joj se konvalidacijom ugovora priznaje. Dakle, priznaje se da je stekla vlasniπtvo kao korisnik zemljiπta kome zemljiπte nije oduzeto iz posjeda. Prema pravnom shvaÊanju Suda iznesenom u navedenoj presudi radi se o

posebnom postupku na koji se ne odnosi odredba Ëlanka 65. Zakona o naknadi.Osim toga u prilog tezi da se radi o posebnom postupku, a ne o postupku naknade za oduzetu imovinu govori i to da kad bi se uzelo da je po-dnoπenje zahtjeva po Ëlanku 18. Zakona vezano za rok za podnoπenje zahtjeva iz Ëlanka 65. stavak 3. Zakona s posljedicom iz stavka 4. navedenog Ëlanka tj. gubitkom prava iz Zakona o naknadi onda bi Republika Hrvatska stekla vlasniπtvo na neizgraenom graevinskom zemljiπtu koje nikad nije bilo oduzeto iz posjeda prijaπnjeg vlasnika i kojeg je on koristio i raspolagao njime prije stu-panja na snagu Zakona o naknadi. Teπko da bi se takvim podræavljenjem zemljiπta ostvario zakonski cilj, da se polazeÊi od zateËenog pravnog i fakti-Ëkog stanja provede denacionalizacija i isprave posljedice podruπtvovljenja zemljiπta na temelju propisa navedenih u Ëlanku 2. Zakona.Na temelju svih navedenih argumenata na sjednici Imovinsko-pravnog odjela dana 19. studenog 2007. godine promijenjeno je ranije pravno shva-Êanje te je donesen slijedeÊi zakljuËak:“Podnoπenje zahtjeva za priznavanje prava vla-sniπtva temeljem Ëlanka 18. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunistiËke vladavine nije vezano za rok za podnoπenje zahtjeva iz Ëlanka 65. stavak 3. Za-kona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunistiËke vladavine jer je to posebno propisan postupak, a ne postupak za naknadu oduzete imovine.”

3.2. Nakon presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Uzz-4/2006-2 kojom je odluËeno o zahtjevu za zaπtitu zakonitosti Dræavnog odvjetnika Republike Hrvatske protiv rjeπenja Upravnog suda broj: Us-10147/2004 od 16. lipnja 2005., ukazala se potreba da se na sjednici Imovinsko-pravnog odjela ponovno razmotri shvaÊanje Upravnog suda Republike Hrvatske glede pravnog poloæaja Fonda za naknadu oduzete imovine u postupku za naknadu oduzete imovine.

Naime, prema dosadaπnjom praksi Upravnog suda Republike Hrvatske, Fond za naknadu oduzete imovine nema pravni interes za izjavljivanje tuæbe protiv odluke Ministarstva pravosua donesene u postupku za naknadu oduzete imovine. Navedeno pravno shvaÊanje izraæeno je u viπe odluka (rjeπe-nja) Upravnog suda.2

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odluËujuÊi o zahtjevu za zaπtitu zakonitosti Dræavnog odvjetni-ka Republike Hrvatske zauzeo shvaÊanje da se u postupku za naknadu oduzete imovine Fondu ne moæe uskratiti pravo na tuæbu protiv konaËnog



»LANCI I RASPRAVE

“Ako je nakon stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih

zgrada i graevinskog zemljiπta, osoba kojoj je nacionalizirano

neizgraeno zemljiπte prenijela, u skladu s tada vaæeÊim propisima, pravo koriπtenja tog zemljiπta na

drugu osobu, prijaπnjim vlasnikom takvog zemljiπta u primjeni Zakona

o naknadi smatra se osoba na koju je preneseno pravo koriπtenja.”

3 Ustav RH (“Narodne novine”, broj 56/90, 137/97, 8/98-proËiπÊeni tekst, 113/00, 124/00-proËiπÊeni tekst, 28/01, 40/01-proËiπÊeni tekst i 55/01-ispravak)

upravnog akta donesenog u takvom postupku. Iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Uzz-4/2006-2 od 6. prosinca 2006. godine:“Pravilno se u zahtjevu za zaπtitu zakonitosti navodi da je tuæitelj bio ovlaπten podnijeti tuæbu, odnosno da nije bilo uvjeta za odbacivanje tuæbe. Prema odredbi Ëlanka 30. stavka 1. toËke 3. Za-kona o upravnim sporovima (temeljem kojeg je tuæba odbaËena) sud Êe rjeπenjem odbaciti tuæbu ako utvrdi da je oËito da se upravnim aktom koji se tuæbom osporava ne dira u pravo tuæitelja ili u njegov neposredni osobni interes utemeljen na zakonu. Temeljem Ëinjenice da je Zakonom o naknadi poloæaj stranke u postupku naknade za oduzetu imovinu priznat prijaπnjem vlasniku i Dræavnom odvjetniπtvu Hrvatske ne moæe se izvoditi zakljuËak da druge osobe ne mogu biti tuæitelji u upravnom sporu. Tuæitelj u upravnom sporu moæe biti i pojedinac, pravna osoba, organizacija, skupina osoba, na-

selje i sl., koji smatra da mu je upravnim aktom povrijeeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu (Ëlan 12. Zakona). U konkretnom sluËaju te su pretpostavke ispunjene. Prema odredbi Ëlanka 2. stavka 1. Zakona o fondu za naknadu oduzete imovine, tuæitelj ima svojstvo pravne osobe, a smatra da mu je pobijanim upra-vnim aktom povrijeeno pravo, odnosno interes utemeljen na zakonu. Tuæba se moæe odbaciti samo ako se utvrdi da je oËito da se upravnim aktom koji se tuæbom osporava ne dira u pravo tuæitelja ili u njegov neposredni osobni interes utemeljen na zakonu (Ëlanak 30. stavak 1. toËka 3. Zakona o upravnim sporovima).Prema pravnom shvaÊanju ovog Suda nije oËito da se pobijanim rjeπenjem ne dira u pravo tuæitelja. Fond za naknadu oduzete imovine je prema odre-dbi Ëlanka 1. stavka 2. Zakona o fondu za naknadu oduzete imovine nadleæan za isplatu naknade u novcu i obveznicama Republike Hrvatske, a za ispunjenje te obveze izdaje obveznice osobi koja je pravomoÊnom odlukom nadleænog tijela utvreno

pravo na naknadu za oduzetu imovinu u obliku obveznica Republike Hrvatske (Ëlanak 3. Zakona o fondu za naknadu imovine).Osporenim rjeπenjem (toËkom 5. izreke) tuæitelju je i naloæeno izvrπenje takve Ëinidbe prema Lj.P. U situaciji kad se upravnim aktom odreenoj osobi nalaæe da neπto uËini, ne moæe se smatrati da je u smislu odredbe Ëlanka 30. stavka 1. toËke 3. Zakona o upravnim sporovima oËito da se njime ne dira u pravo te osobe. Prava Fonda za naknadu oduzete imovine mogu biti povrijeena time πto mu se nalaæe izvrπenje Ëinidbe (izdavanja obveznice u smislu Ëlanka 3. Zakona o fondu za naknadu imovine) osobi koja prema njegovom uvjerenju nema pravo na naknadu. Tuæitelj smatra da J.P. nema pravo na naknadu i da zbog toga ne postoji niti njegova obveza da isplati naknadu u obliku obveznica Republike Hrvatske, pa mu se ne moæe uskratiti pravo na tuæbu, jer pravo na tuæbu u smislu Ëlanka 12. Zakona o upravnim sporovima ima pravna osoba koja smatra da joj je upravnim aktom povrijeeno kakvo pravo. Tuæitelj je pra-vna osoba i smatra da mu je pobijanim upravnim aktom povrijeeno pravo jer mu se nalaæe da uËini neπto πto prema njegovom miπljenju nije duæan, pa su te propisane pretpostavke ispunjene.Zbog tih razloga je temeljem Ëlanka 50. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima zahtjev za zaπtitu prihvaÊen i ukinuto je rjeπenje Upravnog suda Republike Hrvatske od 16. lipnja 2005. godine broj Us-10147/2004 te predmet vraÊen tom sudu na ponovni postupak.”Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske kao naj-viπi sud u dræavi osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost graana (Ëlanak 118. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske),3 Upravni sud je promijenio ranije zauzeto pravno shvaÊanje te na sjednici Imovinsko-pravnog odjela odræanoj dana 10. prosinca 2007. godine donio slijedeÊi zakljuËak: “Fond za naknadu oduzete imovine ima pravni interes za podnoπenje pravnih lijekova protiv upravnih akata donesenih u postupku za naknadu oduzete imovine.”

4. Umjesto zakljuËkaSmatram da je praksa Upravnog suda Republi-ke Hrvatske, kao i praksa svih ostalih sudova, vaæna kako upravnim tijelima tako i strankama te njihovim zastupnicima i da ju treba uËiniti dostupnijom svima.Stoga Upravni sud Republike Hrvatske svake godine izdaje Izbor odluka te objavljuje sudsku praksu na web stranicama, a suci i sudski savjetni-ci sudjeluju na raznim savjetovanjima te objavljuju radove u struËnim Ëasopisima. U ovom radu iznesena je praksa vezana uz pravne probleme koji su se pojavili u primjeni Zakona o naknadi, a koja do sada nije objavljena, buduÊi da joπ nije saËinjen Izbor odluka Upravnog suda Republike Hrvatske za 2007. godinu.



»LANCI I RASPRAVE

Neπto iz povijesti

“U Kristovo ime amen, 1547, dana 22 svibnja...da bi se izbjegle mnoge smutnje...Naredjujemo svi jednoglasno da sve tuæbe koje od sada unaprijed budu podnesene ili uËinjene pred velmoænim knezom i njegovim sucima ili pred bilo kojom drugom sluæbom valja rjeπiti u roku od mjesec dana bez obzira koje su vrste te tuæbe odnosno zahtjevi.A ako te sluæbe ne rjeπe te tuæbe odnosno zahtjeve u spomenutom roku od jednog mjeseca, neka ih stigne kazna od 5 libara svaku i za svaki prekrπaj. Ta globa neka se plati lastovskoj Komuni. I glede svih tih tuæ-bi i zahtjeva koji ostanu u tom roku nerijeπeni neka velmoæni knez od onih sudaca i drugih sluæbenika koji nisu rjeπili odredjenu tuæbu u spomenutom roku od mjesec dana, i to presudom na osnovu sasluπanja stranaka i njihovih svjedoka uz poπtivanje rokova prema obiËajima i propisima...mora ubrati globu. I, ako spomenuti velmoæni knez ne bi utjerao tu globu, neka ga stigne kazna od 25 perpera πto ih mora platiti dubrovaËkoj Komuni” 1Ovaj citat iz Glave CXX Lastovskog statuta jasno ukazuje da se veÊ tada nastojalo sudske predmete rjeπavati u zadanom roku, pri Ëemu su

mr. Blagoje MastiloviÊ, odvjetnik u Splitu

Povreda ustavnog prava na suenje u razumnom roku

kao posljedica nepravilnog rada sudova jest nematerijalna

πteta sui generis, za koju je temeljem Zakona o sudovima

Republika Hrvatska duæna isplatiti stanovitu novËanu

naknadu. PregledavajuÊi dostupnu sudsku praksu, autor

iznosi okolnosti o kojima ovisi hoÊe li se i kada utvrditi

postojanje povrede prava na suenje u razumnom roku,

kada Êe naknada biti veÊa ili manja, je li podnositelj zahtjeva

svojim ponaπanjem pridonio da se postupak neopravdano

dugo vodi i druge znaËajke postupka.

za propuπtanje tih rokova ustrojene dvije razine odgovornosti: a) osobna - onog sluæbenika koji predmet nije rijeπio u zadanom roku, i b) odgovor-nost za drugoga - samog kneza, kao personaliteta dræavne vlasti (uvjetno reËeno, jer je u tadaπnjem dræavnopravnom ustroju knez bio vrhovni izvrπni i sudski poglavar), za zakonito i pravilno poslova-nje dræavnih tijela. Ali i u drugoj razini moæemo govoriti o svojevrsnoj osobnoj odogovornosti. Zanimljivo je da su naplaÊene kazne bile prihod, u prvom sluËaju Lastovu, a u drugom DubrovaËke Republike, kojoj je Lastovska komuna pripadala u dræavnopravnom smislu.Stvari su bile jasne i ureene na jednostavan naËin. Tako je bilo prije gotovo 500 godina, a danas...

Normativno ureenje

U Ël.6 t.1 Europske konvencije za zaπtitu ljudskih prava i temeljnih sloboda predvieno je: “Radi utvrivanja svojih prava i obveza graanske na-ravi...svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud praviËno, javno i u razumnom roku ispita njegov sluËaj.”Nakon ratifikacije 2 ove konvencije Ustav Repu-blike Hrvatske je u Ël. 29 st. 1 zajamËio svima

1 Lastovski statut, Knjiæeni krug Split, 1994. str.271-2722 Konvencija za zaπtitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila je

snagu 5. studenog 1997. Zakonom o potvrivanju (Narodne novine-Meunarodni ugovori broj 18/97, 6/99-proËiπÊeni tekst i 8/99-ispravak). Protokol br.12 na snazi je u odnosu na Republiku

Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o po-tvrivanju Protokola br.12 uz Konvenciju za zaπtitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Naro-dne novine-Meunarodni ugovori br.9/05), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003 (Zakon o po-tvrivanju Protokola br.13 uz Konvenciju za zaπtitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Narodne novine-Meunarodni ugovori br.14/02 i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaπtitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Narodne novine-Meunarodni ugovori br.13/03

Pravo na suenje u razumnom roku - primjena i zapaæanja



»LANCI I RASPRAVE

pravo da zakonom ustanovljeni, neovisni i nepri-strani sud u razumnom roku odluËi o njihovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optuæbi zbog kaænjivog djela.Za operacionalizaciju ove naËelne ustavne odre-dbe odnosno ustavnog prava, Ustavni zakon o ustavnom sudu (Narodne novine 99/99, 29/02, 49/02 proËiπÊeni tekst) je u Ël. 63 propisao pro-vedbene norme:”1) Ustavni sud Êe pokrenuti postupak po usta-

vnoj tuæbi i prije no πto je iscrpljen pravni put, u sluËaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optuæbi zbog kaænjivog djela nije u razumnom roku odluËio sud ili u sluËaju kad se osporenim pojedinaËnim aktom grubovrijeaju ustavna prava, a potpuno je razvi-dno da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tuæbe mogle nastati teπke i nepopravljive posljedice.

2) U odluci kojom usvaja ustavnu tuæbu zbog nedonoπenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga Ëlanka, Ustavni sud Êe nadleænom sudu odrediti rok za donoπenje akta kojim Êe taj sud meritorno odluËiti o pravima i obve-zama ili o sumnji ili optuæbi zbog kaænjivog djela podnositelja. Rok za donoπenje akta po-Ëinje teÊi iduÊeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u “Narodnim novinama”.

3) U odluci iz stavka 2. ovoga Ëlanka Ustavni sud Êe odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud uËinio kada o pravima i obvezama podnositelja ili o sumnji ili optuæbi zbog njegova kaænjivog djela nije odluËio u razumnom roku. Naknada se isplaÊuje iz dræavnog proraËuna u roku od tri mjeseca od dana podnoπenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.”

Iz toga slijedi pravni standard da je na dræavi uvi-jek odgovornost za valjanu i efikasnu organizaciju pravosua, odnosno da dræava mora osigurati financijska sredstva, kadrovske pretpostavke i sve drugo πto je potrebno za ostvarivanje te svrhe. A taj standard je bilo upravo osnovno naËelo Usta-vnog suda RH prilikom razmatranja ustavnih tuæbi zbog nedonoπenja akta u razumnom roku.Tijekom vremena priljev ustavnih tuæbi ove vrste je bio takav da ih Ustavni sud nije mogao rjeπ-avati u primjerenom roku, a uslijed toga bio je zakoËen u radu u svojoj osnovnoj nadleænosti, pa je rjeπenje pronaeno u prebacivanju nadleænosti na redovne sudove.Stoga je Zakonom o sudovima (Narodne novine 150/05) u Ël. 4 prvo utvreno da :” Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepri-strani sud praviËno i u razumnom roku odluËi o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optuæbi zbog kaænjivog djela”, a potom u Ël. 27:“1) Stranka u sudskom postupku koja smatra

da nadleæni sud nije odluËio u razumnom roku o njezinu pravu ili obvezi ili o sumnji ili optuæbi za kaænjivo djelo, moæe neposredno viπem sudu uputiti zahtjev za zaπtitu prava na suenje u razumnom roku.

2) Ako se zahtjev odnosi na postupak koji je u tijeku pred Visokim trgovaËkim sudom Repu-blike Hrvatske, Visokim prekrπajnim sudom Republike Hrvatske ili Upravnim sudom Republike Hrvatske, o zahtjevu Êe odluËiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.

3) Postupak odluËivanja o zahtjevu iz stavka 1. ovog Ëlanka je hitan.”

I dalje u Ël. 28:1) Ako sud iz Ël. 27 ovog Zakona utvrdi da je

zahtjev podnositelja osnovan, odredit Êe rok u kojem sud pred kojim je postupk u tijeku mora odluËiti o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optuæbi za kaænjivo djelo podnositelja za-htjeva, te odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegovog prava na suenje u razumnom roku.

2) Naknada se isplaÊuje iz dræavnog proraËuna u roku od 3 mjeseca od dana podnoπenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

3) Protiv rjeπenja o zahtjevu za zaπtitu prava na suenje u razumnom roku moæe se u roku od 15 dana podnijeti æalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Protiv rjeπenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske æalba nije dopuπtena ali se moæe pokrenuti ustavna tuæba.”

Navedene odredbe Ustava, Ustavnog zakona i Za-kona o sudovima su jasne i svima dobro poznate pa nema potrebe za njihovim tumaËenjem. Meutim, valja istaknuti neπto drugo.U zavrπnim i prijelaznim odredbama ovog zako-na, u Ël. 158 st. 2, odreeno je da se odredbe tog Zakona o zaπtiti prava na suenje u razumnom roku ne primjenjuju na predmete u kojima je do dana stupanja na snagu tog zakona podnesena ustavna tuæba, na temelju Ël. 63 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, jer Êe o ustavnim tuæbama odluËiti Ustavni sud prema odredbama Ustavnog zakona. S druge pak strane, nije donesena izmjena cit. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu koji bi stavio izvan snage svoju odredbu, pa je oËito da se radi u dualitetu pravne norme. Takoer, nomotehniËki gledano, neobiËno je da se zakonom ureuje postupak predvien Ustavnim zakonom, πto dalje implicira paradoks da se o povredi ustavnog prava na suenje u ra-zumnom roku viπe ne odluËuje povodom ustavne tuæbe, veÊ, kolokvijalno nazvanim, redovnim pravnim lijekom.U krajnjoj liniji, nedonoπenjem odluke u razu-mnom roku dovodi se u pitanje jednakost pred zakonom i pred sudovima, koja je zajamËena u Ël. 14 st. 2 i Ël. 26 Ustava Republike Hrvatske. Takvim pasivnim ponaπanjem, tj. nepostupanjem suda podnositeljima zahtjeva onemoguÊeno je ostvarivanje prava i zaπtita interesa (zbog kojih su pokrenuli postupak pred sudom), ili im je onemoguÊeno da nadoknadi eventualnu πtetu koju trpi u svojoj imovini, Ëime je nadalje povri-jeeno pravo vlasniπtva, zajamËeno odredbom Ël. 48 Ustava, ali i naËelo vladavine prava iz Ël. 3 Ustava. Slijedom navedenog, postupak koji traje neopravdano dugo ujedno predstavlja povredu temeljnih prava graana i vladavine prava, kao



»LANCI I RASPRAVE

3 citati prema Odluci Ustavnog suda br. U-III-4841/2005 od 27. rujna 2007. iz privatne zbirke autora Ëlanka4 Ivica CrniÊ “Naknada πtete”, Organizator, Zagreb 1995. str.131-1325 Ta odredba glasi: ”(1)Pravna osoba odgovara za πtetu koju njezino tijelo prouzroËi treÊoj osobi u obavljanju ili u vezi s obavljanjem

svojih funkcija (2) Ako za odreeni sluËaj nije πto drugo u zakonu odreeno, pravna osoba ima pravo na naknadu od osobe koja je πtetu skrivila namjerno ili krajnjom nepaænjom. (3) to pravo zastarijeva u roku od 6 mjeseci od dana kad je πteta popravljenja”. U vezi s ovom odredbom je i odredba Ël. 1061 st.1 (”odgovornost posloda-vca”) istog zakona po kojoj :” Za πtetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroËi treÊoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzroËenja πtete, osim ako dokaæe da su postojali razlozi koji iskljuËuju odgovornost zaposlenika

najviπih ustavnopravnih vrednota. Ako nam je ova premisa toËna, je li onda ispravan zakljuËak da sada o ustavnim pravima viπe ne odluËuje Ustavni sud, veÊ onaj redovni.U odnosu na uvodni citat iz 1547. u danaπnjem sustavu egzistira samo jedan oblik odgovornosti, odgovornost za drugog, dok onaj drugi, osobni, viπe ne postoji (govoreÊi u kontekstu ovog Ëlan-ka). Kada bismo se zalagali za povratak osobne odgovornosti moglo bi se prigovoriti da se neÊemo valjda vraÊati u Srednji vijek, jer danas imamo suvremene metode i standarde za odgovornost sudova i sudaca. MoguÊe da je tako, ali kako objasniti ogromni nerazmjer izmeu godiπnjeg priljeva viπe od stotine predmeta o kojima je rijeË na Vrhovnom sudu (kojima treba pribrojati barem joπ toliko na æupanijskim sudovima) sa samo nekoliko disciplinskih postupaka godiπnje zbog neurednog obnaπanja sudaËke duænosti.

Pravna osnova odgovornosti

Redovno djelovanje ili djelovanje u razumnom roku sudbene, kao i svake druge vlasti, provodi se radi zahtjeva javnog interesa tj. pravne i stvarne sigurnosti graana i drugih subjekata kojoj je dræava jamac. Zato je, prema praksi Europskog suda za ljudska prava dræava duæna organizirati svoj pravosudni sustav na takav naËin da njezini sudovi mogu svakome jamËiti donoπenje konaË-ne odluke o sporovima koji se odnose na prava i obveze graanske naravi u razumnom roku (v. Nogalica protiv Hrvatske, zahtjev br. 9204/04, presuda od 7. prosinca 2006. § 27), a πto izmeu ostalog ukljuËuje i obvezu suda da djelotvorno kontrolira postupak (mutatis mutandi, Uljar i dr. protiv Hrvatske, zahtjev br. 32668/02 presuda od 8. oæujka 2007., §37)3

Po naπem miπljenju, joπ prije a danas i mimo Konvencije za zaπtitu ljudskih prava i temeljnih sloboda postoji odgovornosti dræave za πtetu po-Ëinjenu (ne)radom tijela dræavne vlasti.Kako Ustav Republike Hrvatske ne predvia odgo-vornost dræave za πtetu koja bi nastala nezakoni-tim ili nepravilnim radom tijela dræavne vlasti, ta materija je prepuπtena zakonodavcu. Tako je po Ël. 106 Zakona o sudovima (Narodne novine 150/05) odreeno da Republika Hrvatska odgovara za πtetu koju u obnaπanju sudaËke duænosti nanese sudac stranci, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom, pri Ëemu Êe Republika Hrvatske zatraæiti od suca povrat naknade samo kad je sudac πtetu uËinio namjerno ili iz krajnje nepaænje. Ovakvu odredbu sadræavao je i prijaπnji Zakon o sudovima u Ël. 67 (Narodne novine 3/94). Nesporno je dakle, da se odgovornost ne pri-mjenjuje viπe samo u sferi javnopravnih odnosa

(kaznenom, prekrπajnom postupku, komunalnim djelatnostima i sl.) veÊ i kod graanskopravnih odnosa, koje rjeπavaju sudovi kao tijela dræavne (sudbene vlasti) vlasti, ako su ispunjene pretpo-stavke za to.Kao prvo treba utvrditi postoji li nepravilan rad suda (u naπem sluËaju ne bi se radilo o nezakoni-tom radu) i u Ëemu se on sastoji. Prema Ivici Crni-Êu 4, a πto je prihvatila i sudska praksa, nepravilan rad se oËituje kao Ëinjenje (culpa in commitendo) ili neËinjenje (culpa in omittendo) suprotno uobi-Ëajenom ili propisanom naËinu obavljanja sudaËke funkcije, ali uz volju ili pristanak da se time oπtete prava ili interesi treÊeg.Moæe li se nepostupanje suda tijekom duljeg vremenskog razdoblja, dakle neopravdano dugo voenje postupka podvesti pod nepravilan rad, pitanje je koje se rjeπava od sluËaja do sluËaja. Po naπem se miπljenju nikakav fiksni rok u kojem postupak treba okonËati ne moæe unaprijed dati, ali pri donoπenju ocjene o (ne)opravdano dugom postupka svakako valja voditi raËuna o: vremenu u kojem sud nije poduzimao nikakvu radnju, koliko Ëesto je zakazivano roËiπte glavne rasprave (ana-logno tome i radnje pri provedbi sudske odluke u ovrπnom postupku) tj. koliko je Ëesto predmet uziman u rad; o sloæenosti predmeta, je li, i koliko, sama stranka svojim ponaπanjem, tj. postupanjem svog opunomoÊenika pridonijela odugovlaËenju postupka, o komparaciji s predmetima iste vrste ocjenjujuÊi prosjeËni rok u kojem se rjeπavaju takvi predmeti; zahtijeva li priroda spora prioritet u radu suda; je li odluka ovisila o rjeπenju nekog prethodnog pitanja ili je bilo kakvih drugih pro-cesnih zapreka, je li o predmetu veÊ odluËivao viπi sud i sl. Nakon briæljive ocjene tih okolnosti moæe se izvesti zakljuËak vodi li se postupak (ne)opra-vdano dugo, pa ukoliko ne postoje okolnosti koje opravdavaju trajanje postupka, ili barem bitno ne utjeËu, moæe se govoriti o nepravilnom radu suda-(ca), baπ u smislu kako ga definira I. CrniÊ.BuduÊi da dræava odgovara za zakonit i pravilan rad sudova, jer se postupak suda ujedno smatra i radnjom same dræave, tada dræava za nastalu πtetu odgovara po opÊim principima odgovornosti za drugog prema Ël. 1062 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05) koji sadræ-ajno odgovaraju Ël. 172 prethodnog Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91 itd.)5, toËnije po osnovi krivnje iz Ël. 1045 stav 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05) a koji sadræajno odgovaraju Ël. 154 st. 1 prethodnog Zakona o obveznim odnosima. Slije-dom toga, njezina se krivnja (dovoljna je obiËna nepaænja - culpa levis) presumira, pa ako se ona æeli osloboditi odgovornosti, mora dokazati da je πteta nastala bez njene krivnje, odnosno dokazati



»LANCI I RASPRAVE

“Broj predmeta pred Vrhovnim sudom i æupanijskim sudovima ove

prirode u stalnom je porastu, tako da su i iznosi koje isplaÊuje Ministarstvo

financija Republike Hrvatske sve veÊi i znaËajniji, pa je jasno da raËun konaËno plaÊaju porezni obveznici.”

6 Rjeπenje Vrhovnog suda RH Gzp. 341/06-5 od 22. svibnja 2007.- ovo i druga rjeπenja citirana su prema internet stranici Vrhovnog suda Republike Hrvatske

7 Rjeπenje Vrhovnog suda RH Gzp. 514/07-2 od 26. rujna 2007.8 Tako u rjeπenju Vrhovnog suda RH Gzp. 108/07-7 od 18. rujna 2007.

da ne stoji tvrdnja o odugovlaËenju postupka. Ako prihvatimo sve prije navedeno, slijedeÊi problem je odgovoriti na pitanje od Ëega se sastoji πteta, odnosno kakvo je dobro ili pravo ugroæeno tim i takvim postupanjem suda. Po nama je oπteÊe-nom nanesena nematerijalna πteta sui generis, jer su (ne)postupanjem suda ugroæena jednakost graana pred zakonom i sudovima, naËelo vlada-vine prava i samo pravo na suenje u razumnom roku, koje predstavlja samostalnu zaπtiÊenu vrijednosti.

Iz prakse - za praksu

Stranke u postupku zaπtite prava na suenje u ra-zumnom roku su predlagatelj i Republika Hrvatska zastupana po Dræavnom odvjetniπtvu, Graansko-upravni odjel, a zahtjev se odnosi na:1) donoπenje rjeπenja kojim Êe se naloæiti sudu

da u odreenom roku donese odluku (ako

do dana donoπenja rjeπenja takva odluka nije donesena),

2) odreivanje primjerene naknade zbog povre-de predmetnog prava i

3) nalog Republici Hrvatskoj da primjerenu naknadu plati u roku od tri mjeseca od dana podnoπenja zahtjeva Ministarstvu financija RH za plaÊanje naknade, koji zahtjev se po-dnosi nakon pravomoÊnosti rjeπenja.

PregledavajuÊi rjeπenja raznih sudova, a preteæno Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom zahtjeva za zaπtitu prava na suenje u razumnom roku naπao sam niz zanimljivih ocjena u provedbi odnosnih odredbi Zakona o sudovima, a koje mogu biti od praktiËne vrijednosti svima koji sma-traju da im je reËeno pravo ugroæeno, a posebno odvjetnicima.“Pravno relevantno razdoblje razmatranja, odlu-Ëno kod ocjene pripada li predlagatelju pravo na suenje u razumnom roku u ovom sluËaju ne teËe od dana podnoπenja tuæbe tj. 24. kolovoza 1994. veÊ od 6. studenog 1997., nakon πto je stupio na snagu Zakon o potvrivanju Konvencije za zaπtitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaπtitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Me-unarodni ugovori br.18/97, 6/99 proËiπÊeni tekt i

8/99 ispravak, 14/02) i traje do dana odluËivanja o predmetnom zahtjevu 22. svibnja 2007. buduÊi da do tada joπ pravomoÊna drugostupanjska presuda nije dostavljena punomoÊniku predlagatelja. Na osnovu izloæenog radilo se o pravno relevantnom razdoblju od 9 godina, 6 mjeseci i 15 dana.”6

U jednom predmetu rjeπenjem Vrhovnog suda RH odbaËen je zahtjev kao nedopuπten jer: “Iz Ël. 27 Zakona o sudovima proizlazi da stranka u sudskom postupku moæe ostvarivati zaπtitu prava na suenje u razumnom roku samo za postupke koji su u tijeku pred nadleænim sudom. U ovom sluËaju, postupak na koji se odnosi zahtjev za zaπtitu prava na suenje u razumnom roku je bio pravomoÊno okonËan prije podnoπenja tog zahtjeva i u odnosu na predlagatelja su nastupili pravni uËinci pravomoÊnosti prije podnoπenja predmetnog zahtjeva.”7

Iz ovoga se zakljuËuje da pravno relevantno razdo-blje za razmatranje, odluËno kod ocjene pripada li predlagatelju pravo na zaπtitu zbog povrede prava na suenje u razumnom roku poËinje s danom podnoπenja tuæbe sudu (ali ne prije 6. studenog 1997.) a zavrπava s danom donoπenja odluke o zahtjevu predlagatelja za zaπtitu prava na suenje u razumnom roku, a ukoliko je ranije bila donesena pravomoÊna odluka, onda do dana primitka pravomoÊne odluke suda. Svakako je nuæno da je zahtjev za zaπtitu prava na suenje u razumnom roku podnesen prije pravomoÊnog okonËanja predmeta, pa nije od utjecaja ako bi se predmet pravomoÊno okonËao u meuvremenu, tj. prije odluËivanja o pravu na suenje u razumnom roku.8. Pod pravomoÊnim okonËanjem podrazu-mjeva se izrada i dostava pravomoÊne odluke.Bitno je istaknuti da zaπtitu prava na suenje u ra-zumnom roku uæiva stranka bez obzira je li uspjela u sporu. Radi se o samostalnom zahtjevu za na-knadu sui generis πtete, koji ne ovisi o glavnom tuæbenom zahtjevu, niti dijeli njegovu pravnu su-dbinu. Pretpostavke za zaπtitu predmetnog prava su neovisne od pretpostavki potrebnih za uspjeh u sudskom postupku, pa se naknada dosuuje zbog povrede ustavnog prava, a ne zbog povrede graanskopravnih odnosa. Stoga je moguÊe da se primjerena naknada prizna i onda kada predlaga-telj nije uspio s tuæbenim zahtjevom.Kada se govori o naknadi koja ima atribut pri-mjerenosti, onda sud nije vezan za iznos koji predlagatelj potraæuje u zahtjevu za zaπtitu prava na suenje u razumnom roku, ukoliko ga je pre-cizirao, veÊ sud temeljem svih okolnosti sluËaja dosuuje naknadu. U praksi autora ovog Ëlanka postoje sluËajevi kada je priznata dvostruko viπa naknada od one koju je u zahtjevu potraæivao (npr. predmet Æupanijskog suda u Dubrovniku Gzp.11/07).Naknada se dosuuje zbog povrede prava na su-enje u razumnom roku za razdoblje do donoπenja rjeπenja, pa za ponovni zahtjev kojim se traæi zaπ-



»LANCI I RASPRAVE

9 Rjeπenje Vrhovnog suda RH Gzp. 157/07-4 od 18. rujna 2007.10 Rjeπenje Vrhovnog suda RH Gzp.185/2007-5 od 22. kolovoza 2007.11 Rjeπenje Vrhovnog suda RH Gzp.578/07 od 17. rujna 2007. kao i Gzp.270/07-2 od 25. svibnja 2007., a Gzp.441/07-2 od 21. kolovoza

2007.-kada je zahtjev odbijen kao nedopuπten, a ne odbaËen12 U rjeπenju Vrhovnog suda RH Gzp.162/07-5 od 20. rujna 2007. kao neuËinkovitost je ocjenjeno propuπtanje suda da primjeni odredbu

ZPP koja ga ovlaπÊuje da rukovodi vjeπtaËenjem (Ël. 259 ZPP), te da sankcionira ponaπanje vjeπtaka, koji se ne pridræava roka odreenog za dostavljanje nalaza i miπljenja (Ël.260 st.4 u vezi s Ël.255 st.3 ZPP)

tita za isti postupak (koji ni do donoπenja rjeπenja nije pravomoÊno okonËan) razumni rok poËinje teÊi od toga dana, a ne od dana kada poËinje teÊi pravno relevantno razdoblje, odnosno od podnoπ-enja tuæbe. Tako se u rjeπenju Vrhovnog suda RH kojim se zahtjev odbija kao neosnovan navodi: “...proizlazi da je povodom ranijeg zahtjeva za zaπtitu prava na suenje u razumnom roku u odnosu na isti parniËni predmet predlagatelju veÊ dosuena primjerena naknada zbog povrede prava na su-enje u razumnom roku za razdoblje do 3. oæujka 2007. Valja zakljuËiti da u konkretnom sluËaju pravno relevantno razdoblje odluËno za ocjenu predlagateljeva zahtjeva poËinje teÊi od 4. oæujka 2007. (dan iza donoπenja spomenute odluke Vr-hovnog suda RH) i traje do donoπenja odluke o predmetnom zahtjevu, tako da se radi o mjeroda-vnom razdoblju od 6 mjeseci i 14 dana.”9.U drugom istovrsnom predmetu, gdje je prihva-Êen zahtjev, sud je naveo: “Meutim kako je u uvodnom dijelu ove odluke veÊ navedeno da je Ustavni sud RH Odlukom posl.br. U-III-1563/03 od 5. svibnja 2005. u odnosu na ovaj isti parniËni predmet utvrdio postojanje povrede prava na suenje u razumnom roku i to za razdoblje od podnoπenja tuæbe 15. lipnja 1996. odnosno od 6. studenog 1997. tj. nakon πto je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrivanju Konvencije za zaπtitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, do podnoπenja ustavne tuæbe 29. travnja 2003., to se kao pravno relevantno razdoblje razmatranja odluËno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaπtitu prava na suenje u razumnom roku u ovom sluËaju uzima od 30. travnja 2003. kao prvog dana nakon podnoπenja ustavne tuæbe pa do 22. kolovoza 2007. kao dana donoπenja ove odluke...πto ukupno iznosi 4 godine, 3 mjeseca i 22 dan”. Naknada odreena u prvom postupku pred Ustavnim sudom utjeËe na odreivanje naknade u drugom postupku, pa Vrhovni sud dalje istiËe:” Zbog toga je valjalo prihvatiti zahtjev predla-gatelja i dosuditi mu, uz uvaæavanje Ëinjenice da mu je za razdoblje od 15. srpnja 1996. odnosno od 6. studenog 1997. do 29. travnja 2003. odlu-kom Ustavnog suda veÊ dosuena naknada od 9.200,00 kn, primjerenu naknadu kao u izreci ovog rjeπenja,”(6.000,00 kn, op.aut.)10.Ukoliko bi i sami postupak o zahtjevu trajao dugo stranka za taj postupak ne moæe traæiti posebnu zaπtitu. Tako je u rjeπenju o odbacivanju zahtjeva reËeno: “Ne moæe se traæiti zaπtita prava na sue-nje u razumnom roku zbog ocjene predlagatelja o neuËinkovitosti i dugotrajnosti postupka u kojem je takoer zatraæena zaπtita prava na suenje u ra-zumnom roku, jer se ne radi o postupku Ëiji ishod ima izravan uËinak na odreivanje ili ispunjavanje sadræaja nekog privatnog prava ili obveze.”11

Nakon πto utvrdi pravno relevantno razdoblje za

razmatranje (kao objektivnu Ëinjenicu) sud utvr-uje je li sud postupao uËinkovito i suglasno naËelu ekonomiËnosti postupka sadræanom u odredbi Ël. 10 ZPP (Narodne novine 117/03, s istim sadræ-ajem kao i u prethodnom ZPP), po kojoj je sud duæan provesti postupak bez odugovlaËenja, u razumnom roku, i sa πto manje troπkova te one-moguÊiti svaku zlouporabu prava u postupku, i naËelu koncentacije glavne rasprave, po kojem je sud duæan predmet svestrano raspraviti, ali tako da zbog toga postupak ne odugovlaËi, i raspravu po moguÊnosti dovrπi na jednom roËiπtu (Ël. 311 st. ZPP). Pri tome nije odluËno je li sud perma-nentno poduzimao procesne radnje, veÊ je bitan rezultat tih radnji.12

Drugi kriterij koji utjeËe na osnovanost zahtjeva jest sloæenost predmeta. Kao sloæeni predmeti ocjenjuju se npr. oni u kojima je proveden opse-æniji dokazni postupak, s viπe vrsta vjeπtaËenja, prekid postupka radi rjeπavanje prethodnog pita-nja, postojanje protutuæbe, spajanje viπe predmeta, izvoenje dokaza uz meunarodnu pravnu pomoÊ i sl. πto sve moæe opravdati trajanje postupka.TreÊi odluËujuÊi kriterij jest doprinos predlaga-telja duljini trajanja postupka. Iz pregledanih odluka Vrhovnog suda uoËili smo da se osobito, kao doprinos predlagatelja, uzima: propuπtanje da se veÊ uz tuæbu priloæe potrebni dokazi (Ël. 186 st. 1 ZPP), kaπnjenje s uplatom predujma za vjeπtaËenje, izostanak s roËiπta koje je prouzro-Ëilo mirovanje postupka, viπekratno ureivanje tuæbenog zahtjeva, neprijavljivanje promjene adrese, odgoda roËiπta na prijedlog predlagetelja radi pokuπaja sklapanja nagodbe, preinaka tuæbe-nog zahtjeva, pokretanje postupka pred stvarno nenadleænim sudom, promjena punomoÊnika, naknadno ureivanje tuæbe jer nije oznaËena toËna adresa tuæenika, itd.Nekada taj doprinos bude takav da bitno utjeËe na razumni rok, pa je zahtjev predlagatelja neosnovan i ne pripada mu pravo na praviËnu naknadu, a ako doprinos nije imao odluËujuÊi utjecaj, nego je samo usporio postupak, onda se pripadajuÊa naknada smanjuje.UobiËajno je da predmetne postupke pokreÊe tuæitelj iz parniËnog postupka, a pregledom viπe od stotine rjeπenja Vrhovnog suda nisam pronaπao sluËaj da je na strani predlagatelja bio tuæenik ili protustranka iz izvanparniËnog postupka. Stoga je pitanje moæe li postupak pokrenuti i tuæenik, protustranka (predloæenik), odnosno osumnjiËe-ni ili okrivljeni. Po naπem tumaËenju navedenih odredbi Zakona o sudovima to bi mogao, jer se izriËito kaæe da sud nije u razumnom roku odluËio o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optuæbi za kaænjivo djelo. To bi bilo posebno prihvatljivo kada bi npr. takva stranka postavila prigovor prijeboja, podnijela protutuæbu, ili je protiv nje



»LANCI I RASPRAVE

13 Rjeπenje Vrhovnog suda RH Gzp. 283/2006-5 od 28. svibnja 2007.14 Rjeπenje Vrhovnog suda RH Gzp. 226/07-3 od 29. kolovoza 2007.15 Rjeπenje Vrhovnog suda RH Gzp.154/07-2 od 27. kolovoza 2007.16 Rjeπenje Æupanijskog suda u Dubrovniku Gzp.11/07 od 17. rujna 2007.-privatna zbirka autora Ëlanka

odobrena privremena mjera osiguranja koja traje do pravomoÊnosti postupka.UzimajuÊi u obzir sva tri kriterija ne moæe se egzaktno unaprijed odrediti koliko bi iznosio ra-zumni rok za odluËivanje u spornom postupku, ili za pojedine vrste sudskih postupaka, ali iz iskustva i dostupne sudske prakse da se zakljuËiti da taj rok nikada nije duæi od 6 godina kada je rijeË o prvostupanjskom postupku, odnosno od 3 godine ako se radi o æalbenom postupku. Naravno, da Êe se u jednostvanijim predmetima kao nerazumni rok uzeti i kraÊi rok.Razumni rok u kojem sud treba odluËiti tiËe se svih vrsta postupaka.Tako su usvajanjem zahtjeva, praviËne naknade dosuene u ovrπnom postupku: “BuduÊi da je u konkretnoj situaciji u postupku pokrenut prijedlog za ovrhu, pravno relevantno razdoblje predstavlja razdoblje od podnoπenja tog prijedloga sudu 10. oæujka 2002. do dana kada je predlagateljica po punomoÊniku primila presudu Visokog trgovaËkog suda RH, πto ukupno iznosi 4 godine, 9 mjeseci i deset dana.”13, ili u zemljiπno-knjiænom postupku: “Pravno relevantno razdoblje odluËno kod ocjene pitanja pripada li predlagatelju pravo na zaπtitu prava na suenje u razumnom roku u ovom sluËaju teËe od dana podnoπenja zahtjeva u zemljiπnonjiænom predmetu OpÊinskog suda u Pagu 15. srpnja 2002. i teËe do dana do-noπenja odluke o predmetnom zahtjevu za zaπtitu prava, dana 29. kolovoza 2007. buduÊi da do tada joπ nije odluËeno u predmetu u pogledu kojeg je zatraæena zaπtita, tako da se radi o mjerodavnom razdoblju od 5 godina, 1 mjeseca i 14 dana”14, ili pak u radnome sporu:”...voenje predmetnog sudskog postupka u utvrenom trajanju (4 godine, 11 mjeseci, 29 dana op.aut.) bez obzira πto je isti pravomoÊno dovrπen, nema karakter uËinkovitog i aæurnog voenja postupka u smislu odredbi Ël. 10 st.1 i Ël. 311 st.2 ZPP tako da je u konkre-tnom sluËaju povrijeeno pravo predlagatelja na suenje u razumnom roku zajamËeno Ël. 29 st. 1 Ustava RH”15

Prekid parniËnog postupka bitno utjeËe na duljinu postupka, i moæe biti objektivne prirode. Ali ako je on prouzroËen potrebom za donoπenjem novih propisa smatra se da je odgovornost na dræavi. Tako je Æupanijski sud u Dubrovniku, kada su pre-kinuti postupci za naknadu πtete protiv Republike Hrvatske po Ël. 184 Zakona o obveznim odnosima do donoπenja posebnog zakona, a to je bio Za-kon o odgovornosti Republike Hrvatske za πtetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oruæanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata(Narodne novine 117/03) naveo: ”Dakle, zako-nom odreeni prekid postupka trajao je 3 godine, 7 mjeseci i 25 dana. Tijekom zakonom odreenog prekida nadleæni sud ne moæe postupati, pa ako je takav prekid neopravdano dugotrajan moæe doÊi do povrede prava na suenje u razumnom roku, premda se neodluËivanje u razumnom roku ne

moæe pripisati sudu, veÊ je posljedica intervencije zakonodavca u zapoËeti sudski postupak. Takoer, ovakvim zakonom odreenim prekidom predla-gatelju je povrijeeno i pravo na pristup sudu. S druge strane, nakon prestanka razloga za prekid postupka (nakon 31. srpnja 2003. kada je stupio na snagu Zakon o odgovornosti Republike Hrvat-ske...) OpÊinski sud u KorËuli je slijedeÊe roËiπte zakazao za 5. lipnja 2006., gotovo tri godine nakon prestanka razloga za prekid postupka. Takoer, nakon πto je 31. listopada 2006. objavljena pre-suda P.243/06, ista je strankama otpremljena tek 30. srpnja 2007., dakle devet mjeseci i jedan dan nakon donoπenja..”16

Ova odluka je dobar primjer za naËelo da je dræava duæna organizirati pravosudni sustav na naËin da njezini sudovi mogu jamËiti svakome donoπenje konaËne odluke u razumnom roku. Ali i ne samo to, veÊ je potrebno i provesti pro-klamirano naËelo.

ZakljuËak

Temeljna prava i slobode treba uzimati i kao opÊa naËela pravnog poretka, iz kojih izviru, Ëine njegov sadræaj, u πirem smislu, moguÊnosti svake osobe da sudjeluje u zakonom predvienom postupku i da se o njegovim pravima, duænostima i interesima praviËno i u razumnom roku sudi i presudi, kao i to da su sve osobe ovlaπtene, na ravnopravnoj osnovi na jednaku pravnu zaπtitu zbog Ëega im neÊe biti ugroæeno ili onemoguÊeno ostvarenje prava i interesa.Odredbe o postupanju sudova u razumnom roku, osim povijesnih izvora, bile su sadræane u doma-Êem zakonodavstvu i prije Konvencije o zaπtitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa ih na izravan ili neizravan naËin nalazimo i u prijaπnjim odre-dbama Zakona o parniËnom postupku, Zakona o obveznim odnosima, Zakon o sudovima, ali ih do preuzimanja meunarodnih ugovora (Konvencije i njenih Priloga) kao sastavnog dijela nacionalnog pravnog sustava nismo primjenjivali na odgova-rajuÊi naËin.Iako ne raspolaæemo podacima koliko je do sada Ministarstvo financija RH isplatilo naknada s predmetnog naslova, sigurni smo da je taj iznos iz godine u godinu sve veÊi, i da index rasta uskoro neÊe padati. Do sada nismo Ëuli da je Republika Hrvatska zatraæila od suca povrat isplaÊene pravi-Ëne naknade po osnovi Ël. 106 Zakona o sudovi-ma, pa je sasvim jasno da konaËan raËun plaÊaju porezni obveznici. Stoga dræimo da se zahtjevom za zaπtitu prava na suenje u razumnom roku ne lijeËi uzrok ”bolesti” veÊ samo saniraju njezine posljedice. Drugim rijeËima, sve dok broj predme-tnih zahtjeva bude rastao i isplaÊeni iznosi veÊi, ne moæemo reÊi da je postignuta svrha. A moæda su odredbe Lastovskog statuta iz 1547. s poËetka ovog Ëlanka ipak bile uËinkovitije...



»LANCI I RASPRAVE

1. Uvod

Eutanazija je tema koja je od svojih najranijih poËetaka izazivala kontroverze, a tako je i danas. Pitanja o smrti postavljaju se paralelno s pitanjima o æivotu. Sigurno je da je smrt æivotna Ëinjenica i da je sa æivotom povezana na naËin da oznaËava njegov kraj. Suvremena medicina, njezin doseg i razvoj omoguÊavaju Ëak i manipuliranje æivotom, a πto rezultira postavljanjem novih pitanja i suoË-avanjem s mnogim problemima glede eutanazije. Eutanazija nedvojbeno pogaa æivot kao najviπu vrednotu. Kada je rijeË o tome, onda ne treba me-dicina kao znanost, veÊ demokratsko legitimirani zakonodavac postaviti granicu izmeu dopustivog i nedopustivog ubojstva. Kod eutanazije radnju vrπi treÊa osoba, odnosno vlast nad samim Ëinom nema umiruÊi, veÊ netko treÊi. Zakonodavna rjeπenja pojedinih dræava nude liberalizaciju u pogledu eutanazije, odnosno nje-zinu legalizaciju, pojedina zakonodavstva blaæe sankcije za poËinitelja, a neka se pak oπtro protive ozakonjenju eutanazije. Tema eutanazije u najπi-rem kontekstu i njezina pravna regulativa pitanja su kojima se daje posebni osvrt zadnjih nekoliko godina. Pitanje eutanazije je jedno od najsloæeni-jih moralnih, etiËkih, vjerskih i pravnih pitanja o kojem se u posljednje vrijeme uËestalo raspravlja. ObiËno u tim raspravama postoje samo dvije stra-

Tomislav ©imiÊ, dipl. iur.

Kada je rijeË o eutanaziji, onda ne treba medicina kao

znanost postaviti granicu izmeu dopustivog i nedopustivog

ubojstva, veÊ je to zadaÊa demokratsko legitimiranog

zakonodavca. Dok zakonodavna rjeπenja pojedinih dræava

nude legalizaciju eutanazije, druga zakonodavstva

predviaju blaæe sankcije za poËinitelja, a odreene se zemlje

pak oπtro protive njezinu ozakonjenju. Tema eutanazije i

njezina pravna regulativa politiËko je i javno pitanje kojem

se u zadnjih nekoliko godina daje poseban osvrt te joj i u

ovom radu autor pristupa s razliËitih aspekata.

ne: jedna koja je izriËito protiv i ona druga koja je energiËno za, Ëiju koncepciju podræava sve viπe li-jeËnika. Diljem svijeta lijeËnici kradom prakticiraju eutanaziju. »esto bivaju uhvaÊeni u toj aktivnosti, a tada sud rijetko uzima u obzir Ëinjenicu da je razlog - milosre. SpoËitava im se i Hipokratova zakletva u kojoj se lijeËnici zaklinju da nikada neÊe nikome dati sredstvo koje donosi smrt. Danas, kad se u moderno doba sve viπe stavlja u prvi plan autonomija volje pojedinca, jasno je kako pravo na autonomno odluËivanje o vlastitom æivotu nedvoj-beno ukljuËuje, osim prava na æivot pojedinca, i pravo na smrt. Pravo na smrt stoljeÊima je bilo u sjeni specifiËno religioznog miπljenja u kojem æivot svake osobe predstavlja vrijednost te se ponajprije iz tog razloga nije moglo afirmirati kao ljudsko ili graansko pravo. S pravnog se glediπta pravo na smrt moæe definirati kao pravo pojedinca na okonËanje vlastitog æivota. Poπtivanje autonomije pojedinca ukljuËuje i poπtivanje njegova slobodnog izbora, pa bio taj izbor i pravo na smrt.

2. OpÊa pitanja o eutanaziji

2.1. Pojam eutanazije

Eutanazija je rijeË grËkog podrijetla i u prijevodu znaËi lagana smrt (eu - laka, thanatos - smrt)1. Pojam eutanazije je od svojeg pojavljivanja, kroz

1 Objaπnjenje navedenog pojma sadræano je u Hrvatskom enciklopedijskom rjeËniku, Novi Liber, Zagreb, 2002. str. 327.

Eutanazija u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu i poredbenom pravu



»LANCI I RASPRAVE

2 Neki autori prevode pojam eutanazije kao blagu smrt. U narodnom shvaÊanju blaga je smrt zapravo prirodna smrt u snu. Vidi: Poredoπ, D., Pirija, B., Planinec, D., Eutanazija - ubojstvo modernog doba, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 1/2003, str. 216.

3 NovakoviÊ navodi kako Francis Bacon u svom djelu Instauratio magna govori o eutanaziji kada, predviajuÊi razvoj medicine koja Êe biti sposobna izmijeniti posljednje trenutke æivota i pripremiti duπu za odlazak na onaj svijet, poziva lijeËnike da istraæe podruËje boli, Ëime bi se ostvario stari san ËovjeËanstva: oteti se strahotama posljednjih trenutaka æivota i ugasiti se na vrijeme na blag i miran naËin. Vidi: NovakoviÊ, D., Eutanazija i situacije umiranja, Revija za sociologiju, br. 21/1990., str. 195.

4 U starim i primitivnim druπtvima nalazimo mnoge aktivnosti koje nalikuju eutanaziji, poput eugenike u staroj GrËkoj. Tako su primitivni Bretonci prema Pineau - Valencienneu, posveÊenim ËekiÊem razbijali glavu umiruÊima.

5 Hitler je 1939. godine donio Naputak o eutanaziji odraslih, kojim je ozakonio ubijanje ljudi sa tjelesnim i mentalnim oboljenjima. Nekoliko mjeseci prije ozakonjenja ubojstva odraslih koji nisu bili dostojni æivota, Hitler je odobrio i umorstva invalidne djece. Pred nürnberπkim sudom utvreno je da je na temelju tog Hitlerovog naputka smaknuto oko 275.000 ljudi. Rees navodi da je od listopada 1939. do svibnja 1940. godine samo u Zapadnoj Pruskoj pobijeno oko 10.000 duπevnih bolesnika. U veÊini sluËajeva koriπtena je tehnika plinske komore na kotaËima. Usp. Rees, L., Auschwitz-nacisti i konaËno rjeπenje, Golden Marketing, Zagreb, 2004., str. 62-63.

6 Gavella definira eutanaziju kao postupak za olakπanje i skraÊenje patnje neizljeËivim bolesnicima, ukljuËujuÊi i njihovo usmrÊenje. Vidi: Gavella, N., Osobna prava, I. dio, Zagreb, 2002., str. 71. »ehok pojmovno odreuje eutanaziju kao hotimiËan Ëin ili propust koji uzrokuje smrt kako bi se na taj naËin uklonila svaka bol, pa se na taj naËin radi o namjernom ubojstvu neizljeËivo bolesnih iu umiruÊih ili tek roenih sa teπkim oπteÊenjima. Vidi: »ehok, I. et al, Etika - priruËnik jedne discipline, Zagreb, 1996., str. 277. Grey definira eutanaziju kao hotimiËan Ëin kojim se æeli okonËati neËiji æivot ili izazvati smrt, za dobro te osobe. Vidi: Grey, W., Right to die or duty to live? The problem of Euthanasia, Journal of Applied Philosophy, br. 1/1999, str. 30-31.

7 Vidi: KurtoviÊ, A., PetriÊ, I., . Kazneno djelo usmrÊenja na zahtjev i eutanazija, Zbornik Pravnog fakulteta SveuËiliπta u Rijeci, br. 2/1991, str. 656.

8 Po pitanju eutanazije izjasnila se Svjetska udruga lijeËnika (World Medical Association) na Generalnoj skupπtini u Madridu 1987. godine, donijevπi deklaraciju: Eutanazija, odnosno voljno prekidanje æivota bolesnika, bilo na njegov zahtjev ili zahtjev njegovih bliskih srodnika, neetiËna je. To ne sprjeËava lijeËnika da poπtujuÊi æelju bolesnika ne dopusti prirodan tijek smrti u terminalnoj fazi bolesti.

9 »ehok ovu vrstu eutanazije naziva i pozitivnom ili direktnom. Usp. »ehok, I. et al, op. cit., str. 277. Ova vrsta eutanazije gotovo je bez izuzetka zabranjena i kaænjiva u svim zemljama, a najËeπÊe se izvrπava uporabom smrtonosne injekcije.

10 U literaturi se ova vrsta eutanazije joπ naziva indirektna, negativna. Vidi: »olakoviÊ, M., Eutanazija u holandskom i belgijskom pravu, Pravna misao, br. 7-8/2006, str. 7.

11 Takove mjere u praksi podrazumijevaju uskraÊivanje terapije ili primjene aparata kojima se bolesnik umjetno odræava na æivotu.12 Vidi: ©eparoviÊ, Z., Granice rizika - etiËkopravni pristupi medicini, Zagreb, 1985., str. 92.13 ViskoviÊ, N., Bioetika i biomedicinsko pravo, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, br. 39-40/1995, str. 76.14 Pitanje dobrovoljne eutanazije posebno je aktualizirano pojavom AIDS-a. LijeËnici smatraju da postoje dva razloga zbog kojih oboljeli

od AIDS-a mnogo ËeπÊe postavljaju zahtjeve za eutanazijom nego ostali umiruÊi bolesnici. Prvi razlog je πto su napredovanje i zavrπetak ove zastraπujuÊe neizljeËive bolesti vrlo dobro poznati, a drugi je relativna mladost oboljelih koja budi snaæno ogorËenje koje uzrokuje æelju za smrÊu. Cit. prema: Eutanazija - za i protiv, Slobodna Dalmacija, Split, 27. svibnja 1989. godine.

povijest bio razliËito shvaÊan,2 no sigurno je da ideja eutanazije seæe daleko u proπlost. Naziv euthanasia prvi je u 17. stoljeÊu upotrijebio Bacon u svojem djelu Novi organon iz 1620. godine.3

U grËkoj kulturi eutanazija je imala znaËenje lijepe i sretne smrti. U grËko - rimskoj kulturi tim se pojmom oznaËavala plemenita i hrabra smrt. U starom Rimu pojam eutanazija je dobio praktiË-no znaËenje, oznaËavajuÊi dræanje odnosno stav Ëovjeka prema smrti.4

BuduÊi se pojam eutanazije tijekom povijesti tu-maËio na razliËite naËine, to njegovo suvremeno znaËenje nije istovjetno prvobitnom.5

Zanemarimo li stanovite razlike izmeu razliËitih definicija eutanazije na koje nailazimo u novijoj znanstvenoj i struËnoj literaturi,6 te uzmemo osnovu koja je zajedniËka svim tim definicijama, eutanaziju je moguÊe definirati kao namjerno dje-lovanje ili propuπtanje djelovanja s ciljem usmrÊe-nja neizljeËivo bolesne osobe iz samilosti.Pojmom eutanazije KurtoviÊ i PetriÊ oznaËavaju hotimiËan, svjestan Ëin ili propust koji uzro-kuje smrt radi uklanjanja boli.7 Radi se, dakle, o ubojstvu s namjerom neizljeËivo bolesnih ili umiruÊih osoba, kao i onih tek roenih s oπteÊe-njima. Eutanazija je namjerno skraÊivanje æivota neizljeËivo bolesnoj osobi iz humanih razloga, kojim bi se takvoj osobi omoguÊilo dostojanstve-no umiranje.8

2.2. Vrste eutanazije

Eutanazija je Ëin bezbolnog, samilosnog usmrÊi-vanja. Ovisno o kriterijima, eutanazija se u teoriji i praksi dijeli na aktivnu i pasivnu, dobrovoljnu

i nedobrovoljnu i eutanaziju bez iskazivanja pri-stanka, te oporuËnu.

2.2.1. Aktivna i pasivna eutanazija

Kriterij za klasifikaciju eutanazije na aktivnu i pa-sivnu je naËin njezina izvrπenja. Aktivna eutanazija je izravno skraÊivanje æivota direktnom, aktivnom pomoÊi u umiranju.9 Pasivna eutanazija10 predsta-vlja situaciju pomoÊi umiruÊem izbjegavanjem mjera kojima se produæava æivot,11 odnosno izazi-vanje smrti propustom pruæanja duæne pomoÊi,12 a πto znaËi dopuπtanje pacijentu da umre tako da se medicinsko osoblje suzdræi od poduzimanja mjera za odræavanje pacijenta na æivotu, ili da se u daljnjem tretmanu takove mjere prekinu. Kaznenopravna rjeπenja aktivne eutanazije mogu biti razliËita - od inkriminacije privilegiranog oblika ubojstva (ubojstvo iz milosra ili samilosti), pomoÊi u samoubojstvu ili legalizacije.13 Pasivna eutanazija moæe se inkriminirati kao nepruæanje duæne pomoÊi, zabranjeno usmrÊenje ili se poËinitelj pod odreenim uvjetima moæe osloboditi krivnje.

2.2.2. Dobrovoljna i nedobrovoljna eutanazija.

Eutanazija bez iskazivanja pristanka

Ova se podjela bazira na postojanju ili neposto-janju zahtjeva eutanizirane osobe za izvrπenjem ubojstva iz milosra. Dobrovoljna eutanazija podrazumijeva pomaganje u umiranju na zahtjev bolesnika.14 Ona je u suprotnosti sa nedobro-



»LANCI I RASPRAVE

15 Dobrovoljna eutanazija predstavlja situaciju u kojoj se pomoÊ u umiranju Ëini na zatjev ili uz suglasnost bolesne osobe. Nedobrovoljna eutanazija je ona kod koje pristanak za njezinim izvrπenjem nije iskazan odnosno takav oblik eutanazije koji se vrπi bez izriËitog zahtjeva eutanazirane osobe.

16 »olakoviÊ istiËe kako se u ovakvim sluËajevima zapravo radi o nezakonitom ubijanju (usmrÊenje nakaznih pojedinaca, duπevno bolesnih osoba, starih ljudi itd.) skrivenim pod pojam eutanazije. NajËeπÊe se kod eutanazije bez iskazivanja pristanka radi o osobama koje nisu sposobne izraziti svoj stav o tome (nakazna novoroenËad ili ljudi u stanju trajnog vegetiranja). Vidi: »olakoviÊ, M., op. cit., str. 7.

17 UmiruÊi bolesnik unaprijed izjavljuje tzv. Living Will. Cit. prema: ©eparoviÊ, Z., op. cit., str. 92.18 Sistematsko praÊenje medicine zapoËinje s djelima Parsonsa i Mertona, a dotada se problematika eutanazije objaπnjavala u okviru

drugih znanosti. 19 Hipokratova zakletva je svojevrsni zakon za lijeËnike koji im nalaæe Ëuvanje ljudskog æivota, i iskljuËuje svaku nakanu kojom bi se

iπlo protiv tog imperativa. 20 Da su u danaπnje vrijeme miπljenja o eutanaziji podijeljena i da se razmiπljanja javnosti kreÊu u prilog ozakonjenju eutanazije, natojeÊi

ishoditi pravnu dozvolu za „ubojstvo iz milosra“, govori i Ëinjenica da je prva legalna aktivna eutanazija u povijesti medicinske etike izvrπena 1995. godine u Australiji. Tome u prilog takoer govori i Ëinjenica da je ameriËki sud donio osobaajuÊu sudsku presudu ameriËkom lijeËniku dr. Jacku Kevorkianu zbog izvrπenih pasivnih eutanazija. Vidi: ©egota, I., Nova medicinska etika i eutanazija, Druπtvena istraæivanja, br. 3-4/1996, str. 699-700.

21 »lanak 21. jamËi: Svako ljudsko biÊe ima pravo na æivot. U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne. (Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine br. 44/01 - proËiπÊeni tekst).

22 U Ëlanku 2. Konvencije za zaπtitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine (stupila je na snagu 1953. godine) odreeno je: Pravo svakoga na æivot zaπtiÊeno je zakonom. Nitko ne smije biti namjerno liπen æivota osim u izvrπenju sudske presude na smrtnu kaznu za kaznena djela za koja je ta kazna predviena zakonom. Vidi: MatuloviÊ, M., PaviπiÊ, B., Dokumenti VijeÊa Europe, Pravni fakultet SveuËiliπta u Rijeci, Rijeka, 2001., str. 89.

23 Ivan Pavao II., Evangelium vitae - Evanelje æivota, KrπÊanska sadaπnjost, Zagreb, br. 71, 1995.

voljnom eutanazijom, kod koje pacijent nije u stanju izreÊi taj zahtjev - najËeπÊi razlozi tome su duπevna nezrelost, odnosno nesvijest.15 Nedo-brovoljna eutanazija jest usmrÊenje osobe protiv njene jasno izraæene volje za æivotom. Kada se osobi uopÊe ne omoguÊi izjaπnjavanje o tom pitanju, govori se o eutanaziji bez iskazivanja pristanka. 16

2.2.3. OporuËna eutanazija OporuËna eutanazija postoji u sluËaju posjedo-vanja prethodne izjave bolesnika kojom se on odriËe medicinske tehnike i zahvata ako dospije u situaciju koja je puna patnje i bez nade u ozdra-vljenje.17

2.3. Medicinski pristup i Hipokratova zakletva

Medicinski pristup problemu eutanazije sadræajno obuhvaÊa lijeËniËki, zdravstveni postupak Ëija je svrha ukloniti bol.18 S medicinskog stajaliπta, duæ-nost je lijeËnika spaπavanje pacijentova æivota, a na πto se svaki lijeËnik obvezao polaæuÊi Hipokratovu zakletvu.19 U staroj medicinskoj etici od njenih zaËetaka u Hipokratovo vrijeme pa do danas stav o eutanaziji nije se bitno mijenjao. ReËenica iz Hipokratove zakletve: Nikome neÊu, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti Êu mu za nj dati savjet, stoljeÊima je sluæila kao kogentna zabrana eutanazije i svake lijeËniËke pomoÊi pri umiranju. U novo se doba stavovi o tome radikalno mijenjaju.20

2.4. Glavni argumenti protiv i za legalizaciju eutanazije

Protivnici zakonske regulative eutanazije istiËu kako realizacija prava na smrt ne smije postati

niËijom duænoπÊu, pa ni lijeËnikovom. Oduzima-nje æivota, pa makar i uz izraæenu volju graana, nije i ne smije biti unutar granica dræavne obveze. Dræava je duæna πtititi æivot a ne donositi pravila kojima bi iπla suprotno veÊ ranije utvrenim normativima. Aktivisti legalizacije eutanazije stoje pak na sta-vu o kvaliteti æivota. Iz ove koncepcije proizlazi i pravo na smrt. Prekidanje æivota onda kada njegovo produljivanje viπe nema smisla rezultat je shvaÊanja o pravu izbora, a taj izbor treba pripadati svakom pojedincu, i nije na dræavi da o tome odluËuje. Ustrajne borbe izmeu pobornika eutanazije, kao pristalica prava na smrt i protivnika eutanazije, koji njeguju pravo na æivot, seæu u beskonaËnost. Pravo na æivot je temeljeno pravo svakog Ëovjeka i graanina zajamËeno Ustavom Republike Hr-vatske21 i drugim meunarodnim dokumentima.22 Prvo i temeljno pravo meu svim pravima jest ne-povredivo pravo na æivot svakog ljudskog biÊa.23

3. Komparativni prikaz

3.1. Pristup angloameriËkog pravnog sustava pravu na smrt

Prva inicijativa za ozakonjenje eutanazije u angloameriËkom pravnom sustavu potekla je iz parlamenta savezne dræave Ohio 1906. godine. Kongres je odbio ovaj zakonski prijedlog. 1938. godine u SAD-u je osnovano Udruæenje za legali-zaciju eutanazije. Poduzet je niz akcija i inicijativa kako bi se ostvarila legalizacija eutanazije. Godine 1946. grupa æidovskih i protestanskih sveÊenika uputila je parlamentu dræave New York zahtjev za legalizaciju dobrovoljne eutanazije bolesnika koji boluju od neizljeËivih bolesti. RazliËiti po-kreti i borba za pravo na smrt doveli su do toga da je 1977. godine u dræavi Kalifornija donesen



»LANCI I RASPRAVE

24 SluËaj Quinlan bio je povod donoπenju prvog u svijetu Zakona o pravu na smrt. Godine 1976. paænju javnosti izazvao je sluËaj Karen Ann Quinlan, djevojke koja je pala u komu nakon pogubne konzumacije droge i alkohola, pa je disala uz pomoÊ respiratora. Meutim, nakon nekoliko mjeseci kada je postalo oËito da se Karen nalazi u nepovratno vegetirajuÊem stanju, njezini su roditelji zatraæili iskljuËenje respiratora, ali se bolnica usprotivila tome zahtjevu. Nakon πto je ameriËki sud odluËio da bi iskljuËivanje respiratora predstavljalo ubojstvo, spor je rijeπio Vrhovni sud dræave New Yersey koji je ustvrdio da postoji pravna osnova za iskljuËivanje aparata, jer Karen ima ustavom zajamËeno pravo na nesmetanje osobnog integriteta i interes da bude poπteena od svakog besmislenog zadiranja u svoj tjelesni integritet, pa makar to bilo u namjeri da je odræi na æivotu. Vrhovni je sud zauzeo stajaliπte da primjena ustavnih prava i jamstava ne moæe biti onemoguÊena osobama koje zbog bolesti ne razumiju svoj poloæaj. Vidi: KurtoviÊ, A., PetriÊ, I., op. cit., str. 662.

25 Prva legalna eutanazija u australskoj dræavi Sjeverni Teritorij izvrπena je 22. rujna 1996. godine. Ibidem, str. 663-664.26 U tu svrhu Ministarstvo zdravstva izdaje poseban obrazac koji pacijent mora potpisati, predmet se zatim registrira, a o njemu

odluËuje posebna komisija.27 U nizozemskom parlamentu je krajem 1993. godine, kao rezultat politiËkog kompromisa izmeu vladajuÊih stranaka usvojen zakon

proceduralnog karaktera, poznat i kao Zakon br. 22572 iz 1993. godine. Zakon je stupio na snagu 1. lipnja 1994. Njime nije izmijenjen nizozemski kazneni zakon u smislu dekriminalizacije eutanazije i pomoÊi u samoubojstvu, niti su odreeni materijalni kriteriji za nesankcionirano izvrπenje ovih djela. Njime je samo ozakonjena ranije utvrena procedura prijave.

28 Nizozemski Zakon o eutanaziji osudila je i Sveta Stolica. Vidi: Glas Koncila, br. 8., 21. veljaËe 1993., str. 3.29 U proceduru prijave je uvedena nova institucija - multidisciplinarni revizijski odbor, sastavljen od pravnika, lijeËnika i etiËara. Funkcija

odbora je ispitati prijavljeni sluËaj eutanazije i dræavnom odvjetniku dati miπljenje o potrebi pokretanja kaznenog postupka protiv lijeËnika koji ju je izvrπio.

30 Prema nekim istraæivanjima, 1984. godine 67% nizozemske javnosti izjasnilo se u prilog aktivnoj eutanaziji.

“Australska savezna dræava Sjeverni Teritorij prva je dræava u svijetu koja je legalizirala eutanaziju, a

Nizozemska prva zemlja u Europi koja je eutanaziju zakonski

regulirala.”

Zakon o pravu na smrt.24 Prema tom je zakonu pacijent u pismenoj formi mogao oËitovati svoju volju za prekid terapije. Ujedno je ukinuta ka-znena odgovornost lijeËnika, te je on obvezan izvrπiti pacijentovu odluku bez obzira na vlastita uvjerenja i stavove. Sustav common law priznaje odraslim osobama pravo kontrole vlastitog tijela, iz kojeg prava pro-izlazi pravo na odbijanje medicinskog tretmana, lijeËenja ili operativnih zahvata i kada znaju da ta-kvo odbijanje moæe prouzrokovati njihovu smrt.U Velikoj Britaniji je 1936. godine osnovano Dobrovoljno druπtvo za eutanaziju, koje je prvi put iste godine britanskom parlamentu predloæilo legalizaciju eutanazije. Prijedlog se temeljio na ovlaπtenju lijeËnika da primijeni eutanaziju na ne-izljeËivo bolesnom, ali mentalno zdravom Ëovjeku koji je najmanje 30 dana prije potpisao odgovara-juÊu izjavu. Taj je prijedlog bio odbijen.Australska savezna dræava Sjeverni Teritorij prva

je dræava u svijetu koja je legalizirala eutanaziju Zakonom o dopuπtenju eutanazije, kojim se omoguÊava eutanazija neizljeËivim bolesnicima ako dobiju potpise trojice lijeËnika specijalista, od kojih barem jedan mora biti iz Sjevernog Teritorija. Sjeverni Teritorij Australije je 1996. godine donio zakon koji je dopuπtao dragovoljnu eutanaziju. Zakon je bio na snazi devet mjeseci. U tom razdoblju je Ëetvero ljudi eutanizirano sve dok Savezni sud nije ukinuo zakon proglasivπi ga neustavnim.25

3.2. Pristup zemalja kontinentalnog pravnog kruga problemu eutanazije

Po uzoru na Veliku Britaniju, i u drugim se europ-skim zemljama javljaju sliËne inicijative kojima bi se postigla legalizacija eutanazije. Godine 1980. u NjemaËkoj je osnovano NjemaËko druπtvo za humano umiranje koje se zalagalo za veÊu pravnu sigurnost onih koji bi pomagali u ostvarivanju pra-va na smrt i jednako toliko snaæna protueutanazij-ska udruæenja. Godine 1992. Danska je zakonski normirala samo tzv. oporuËnu eutanaziju, pa se pacijenti unaprijed u obliku tzv. living will izjave mogu unaprijed odreÊi muËnog i beznadnog lije-Ëenja kojim bi bili umjetno odræavani na æivotu.26 Danaπnja zakonodavstva Austrije, NjemaËke, ©pa-njolske, Italije i ©vicarske blaæe kaænjavaju osobe koje su usmrtile drugoga iz samilosti na njegov zahtjev ili uz njegov pristanak. Prema njihovim zakonodavstvima, Ëin usmrÊenja ostaje kazneno djelo, radi se o zabranjenom usmrÊenju, ali se ipak uzima u obzir æivotna Ëinjenica stanja osobe ili postojanja njezinog subjektivnog prava. Sve do nedavno Ëinilo se da je ozakonjenje euta-nazije nespojivo sa zasadama suvremene antro-pologije. Meutim, Nizozemska je 1993. godine donijela zakon, oπtro kritiziran i razliËito tumaËen, po kojemu lijeËnik ne podlijeæe odgovornosti ako aktivno pospjeπi umiranje bolesnika kada bolesnik izrazi takav zahtjev.27

LijeËnik ima obvezu takav sluËaj prijaviti, a na predstavnicima je vlasti odluka hoÊe li pokrenuti istraæni postupak. Ovaj je nizozemski zakon iza-zvao brojne i razliËite ocjene i protivljenja.28 Zakon je 1997. godine doæivio znaËajne izmjene,29 no Ni-zozemska je put ka ostvarivanju ideje o legalizaciji eutanazije pronaπla tek u ovom stoljeÊu. Zakon koji dopuπta ubojstvo iz milosra u Nizozemskoj je prihvaÊen joπ u travnju 2001. godine a na snagu je stupio 1. travnja 2002. godine. Naime, Nizo-zemska je prva zemlja u Europi koja je odobrila eutanaziju, a tolerira je veÊ od 1997. godine.30 Tako sada nizozemski lijeËnici neÊe biti sudski gonjeni u



»LANCI I RASPRAVE

“S obzirom na razliËite klasifikacije eutanazije, moæemo precizirati da se naπim Kaznenim zakonom regulira dobrovoljna eutanazija, jer je nuæno postojanje zahtjeva osobe koja se usmrÊuje.”

31 Taj zakon, koji je doæivio velike kritike u svijetu, ima veliku potporu u nizozemskom druπtvu i u lijeËniËkim krugovima. Nizozemski lijeËnici Ëesto istiËu da se eutanazija potajno primjenjuje u drugim zemljama a da to nije zakonski regulirano.

32 Nizozemski zakon ne zahtijeva da eutanaziju mora izvrπiti lijeËnik koji brine o pacijentu, premda je u Nizozemskoj opÊeprihvaÊeno miπljenje da to, u principu, treba biti taj lijeËnik. U nizozemskoj praksi je to u 70% sluËajeva pacijentov obiteljski lijeËnik (lijeËnik opÊe prakse) s kojim on ima dugogodiπnji bliski odnos. Prema: Adams, M., Nys, H., Comparative reflections on the Belgian Euthanasia Act 2002, Medical Law Review, br. 11/2003., str. 359.

33 Ibidem, str. 361-362.34 Prvobitni prijedlog Zakona je sadræavao rjeπenje prema kojem je svim maloljetnim osobama, starijim od 12 godina priznato pravo

da samostalno zahtijevaju izvrπenje eutanazije, neovisno o æelji njihovih roditelja. Nakon burne i iscrpne rasprave u parlamentu, zakljuËeno je kako je to rjeπenje suviπe radikalno, pa je promijenjeno u navedenom smislu. Prema: Haan, J., The new Dutch law on euthanasia, Medical Law Review, br. 10/2002, str. 60.

35 Opis kaznenog djela sadræanog u Ëlanku 94. glasi: Tko drugoga usmrti na njegov izriËit i ozbiljan zahtjev, kaznit Êe se kaznom zatvora od jedne do osam godina (Kazneni zakon, Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03 i 105/04) .

36 To kazneno djelo poznaje i njemaËko pravo kao Tötung auf Verlangen u §216 Kaznenog zakonika i mnoga druga prava. NjemaËko zakonodavstvo za ovo djelo predvia kaznu zatvora od πest mjeseci do pet godina.

sluËaju kada odluËe pomoÊi ljudima na samrtnoj postelji. No ipak, odluka o primjeni mora proÊi nekoliko faza. Prvenstveno, pacijent mora bolovati od neizljeËive bolesti i pri tome trpjeti neizdræive bolove. Takoer, pacijent mora podnijeti zahtjev u kojem traæi svoju smrt. Nakon πto ovi uvjeti budu ispunjeni, lijeËnik mora konzultirati jednog svog kolegu, a onda cijeli postupak ide pred komisiju, koju Ëine pravnik, lijeËnik i struËnjak za etiku, koji o svakom pojedinom sluËaju daju svoju ocjenu. Za-daÊa je te komisije ispitati jesu li ispunjeni zakonski kriteriji. U sluËaju da ne budu ispunjeni zakonski uvjeti, sluËaj Êe biti predan pravosuu, a protiv lijeËnika se moæe pokrenuti sudski postupak.31 Generalna zabrana eutanazije u ovom zakonu se zasniva na ideji poπtivanja ljudskog æivota, dok se kroz prihvaÊeni izuzetak nastoji udovoljiti pravu pacijenta na samoodreenje. Pored toga, intencija zakonodavca je da lijeËnike potakne na masovnije prijavljivanje izvrπenih sluËajeva eutanazije, Ëime bi se njezino prakticiranje lakπe nadgledalo. Nizo-zemski Zakon o eutanaziji dopuπta nesankcioni-rano izvrπenje eutanazije iskljuËivo lijeËnicima, ali ne i drugim medicinskim djelatnicima, primjerice, medicinskim sestrama.32 Prema nizozemskom zakonu, lijeËnik pri izvrπenju eutanazije mora postupati s kriterijem duæne paænje, πto znaËi da treba izvrπenje eutanazije zasnovati na uvjerenju da je pacijentov zahtjev za eutanazijom promiπljen i rezultat njegove jasno izraæene volje. LijeËnik mora biti siguran da su pacijentove patnje trajne i nepodnoπljive, on mora informirati pacijenta o njegovom trenutnom zdravstvenom stanju i pro-gnozama za buduÊnost te zajedno s pacijentom doÊi do zakljuËka kako je eutanazija jedino moguÊe rjeπenje za stanje u kojem se ovaj nalazi. Osim toga, mora konzultirati bar joπ jednog neovisnog lijeËnika. Pacijentov æivot lijeËnik moæe okonË-ati samo poπtivajuÊi pravila medicinske struke. LijeËnik moæe izvrπiti eutanaziju samo ukoliko je siguran da je pacijent u trenutku postavljanja zahtjeva poslovno sposoban i uraËunljiv, a njegov zahtjev i zdravstveno stanje odgovaraju postavlje-nim pretpostavkama. Treba svakako napomenuti da lijeËnik moæe odbiti izvrπenje eutanazije koju pacijent zahtijeva, bilo iz razloga jer se ona protivi njegovim svjetonazorima ili iz medicinskih razloga. U sluËaju kad lijeËnik odbije izvrπenje eutanazije, on mora uputiti pacijenta na drugog lijeËnika.33

Prema odredbama nizozemskog zakona kojim je legalizirana eutanazija, lijeËnik moæe udovoljiti zahtjevu za eutanazijom maloljetne osobe starije od πesnaest godina, za koju je izvjesno da je sposobna

razumno procijeniti svoje interese u ovoj stvari, uz uvjet da su u proces odluËivanja bili ukljuËeni roditelji te osobe. Ukoliko se radi o maloljetnoj osobi od dvanaest do πesnaest godina, nuæno je da njeni roditelji daju suglasnost na poduzimanje Ëina eutanazije.34 Nizozemski zakon normira dva oblika pacijentovog zahtjeva za izvrπenje eutanazije. Jedan je zahtjev za trenutnim izvrπenjem eutanazije, koji mora biti dobro promiπljen i svojevoljno dan, dok drugi oblik predstavlja unaprijed danu direktivu, koja mora biti saËinjena u pisanoj formi, za sluËaj da pacijent u buduÊnosti doe u takovo stanje u kojem se ne moæe o tome oËitovati. Kako je veÊ prethodno reËeno, lijeËnik je pri tome duæan postu-pati u skladu sa kriterijem duæne paænje. Ukoliko se utvrdi nepoπtivanje zakonom predvienih uvjeta, zakon predvia zatvorsku kaznu u trajanju do dvanaest godina.

4. Hrvatsko rjeπenje

Razvitak medicine i tehnoloπki napredak u me-dicini aktualizirao je i problem eutanazije, pa se nametnulo pitanje njezine zakonske regulative. Treba reÊi da hrvatski Kazneni zakon ne poznaje eutanaziju po imenu. Ipak, Ëini se da govori o njoj u Ëlanku 94. pod opisom privilegiranog kaznenog djela ubojstva koje Kazneni zakon imenuje kao usmrÊenje na zahtjev.35 Dakle, ubojstvo na zahtjev poznato je u æivotu, iako ga ne susreÊemo tako Ëe-sto, a inkriminacija tog kaznenog djela pojavljuje se kao privilegirano ubojstvo.36 Eutanazija kao pomoÊ pri umiranju ili pospjeπivanju umiranja



»LANCI I RASPRAVE

37 LijeËnik bi vjerojatno u najveÊem broju sluËajeva bio onaj koji bi morao izvrπiti eutanaziju. Time bi doπao u sukob sa svojom temeljnom obvezom da sluæi æivotu, na πto se obvezao Hipokratovom zakletvom.

38 S obzirom na navedeno, oËigledno je da zaπtita ljudskog æivota nije iskljuËivo usmjerena spram zaπtite pojedinca, veÊ i druπtvo ima interes odræavanja æivota graana zabranjivanjem oduzimanja njihova æivota i onda kada oni to zahtijevaju. Pristanak ovdje ne iskljuËuje protupravnost, veÊ samo smanjuje druπtvenu opasnost djela. Zakonodavac ovdje zadire u subjektivnu sferu pojedinca da bi ga bolje zaπtitio, ali i promicao druπtvene interese.

39 Ovo kazneno djelo bilo je predvieno u Kaznenom zakonu stare Jugoslavije, i to u svoja dva oblika: (1) liπenje æivota na zahtjev u uæem smislu i (2) tzv. eutanazija ili pomaganje kod umiranja.

40 Odredbom Ëlanka 94. propisana je blaæa kazna nego za obiËno ubojstvo jer je rijeË o privilegiranom ubojstvu (Kazneni zakon, op. cit.).

41 DropuliÊ, J., Samoubojstvo i eutanazija - dva lica prava na smrt, Hrvatska pravna revija, br. 5/2005, str. 76. 42 Zakonski privilegirano kazneno djelo usmrÊenja na zahtjev πirokog je znaËenja. ©irina te zakonske odredbe obuhvaÊa i eutanaziju

kao Ëin milosra izvrπen iz saæaljenja prema osobi koja podnosi tjelesne muke i koja moæe manifestirati svoju volju za smrÊu. 43 Da bi ovaj postupak bio pravno dopuπten, potreban je, kad je pacijent u svjesnom stanju, i kada je u stanju sam odluËivati, njegov

pristanak, tj. njegova odluka o prekidu svake terapije. Kad je pacijent u besvjesnom stanju, a ne zna se njegova stvarna volja, onda o svemu ovome odluËuje lijeËnik uz prethodnu suglasnost najbliæih Ëlanova obitelji. Usp. BaËiÊ, F., KriviËno pravo, OpÊi dio, Informator, Zagreb, 1995., str 169.

44 Kazneni zakon u Ëlanku 94. tretira usmrÊenje na zahtjev kao privilegirani oblik kaznenog djela ubojstva. 45 Citirani autori dræe da ovo privilegirano ubojstvo treba tretirati blaæe od primjerice, ubojstva novoroenog djeteta jer je konaËni cilj

koji se postiæe eutanazijom ubojstvo iz milosra i stoga ga treba razlikovati od ostalih djela ubojstva koje Kazneni zakon odreuje kao privilegirana kaznena djela. Viπe o tome vidi: BaËiÊ, F., ©eparoviÊ, Z., KriviËno pravo, Posebni dio, Informator, Zagreb, 1997., str. 74.

46 Takvim bismo okolnostima mogli smatrati, primjerice, da je sama ærtva bila uporna u postavljanju svog zahtjeva (molbe) za usmrÊenjem zbog teπkih, trajnih i nepodnoπljivih bolova, zatim da je Ëovjek pred bliskom i neminovnom smrÊu i dr.

47 BaËiÊ i PavloviÊ istiËu kako bi, ukoliko bi takovu izjavu dala osoba koja nije kvalificirana, a doe do usmrÊenja na zahtjev, takovo djelo trebalo tretirati kao kazneno djelo ubojstva ili teπkog ubojstva. Vidi: BaËiÊ, F., PavloviÊ, ©., Komentar Kaznenog zakona, Organizator, Zagreb, 2004., str. 468.

na zahtjev u hrvatskom zakonodavstvu nije po-znata pod tim imenom, ali s obzirom na njezina obiljeæja kako je opisuju zakonodavstva stranih zemalja i sliËnost sa kaznenim djelom iz Ëlanka 94. koje normira naπe kazneno zakonodavstvo, neki teoretiËari smatraju da se radi o istom djelu sa razliËitim normativnim nazivljem u razliËitim pravnim sustavima. Kazneno djelo usmrÊenja na zahtjev obuhvaÊeno je dijelom hrvatskog Kazne-nog zakona koji se odnosi na kaznena djela protiv æivota i tijela.37 AnalizirajuÊi usmrÊenje na zahtjev sa glediπta hrvatskoga zakonodavstva, ono se smatra liπenjem æivota neke osobe i zakonski ga se tretira kao kazneno djelo, te kao takovo podlijeæe kaznenoj odgovornosti i kaznenopravnoj sankciji. Za razli-ku od ubojstva kod kojeg je motiv tog kaznenog djela u veÊini sluËajeva osveta, mrænja, ili se radi o nekom drugom motivu, u sluËaju eutanazije motivi su altruistiËke prirode. Dok se kod ostalih (kvalificiranih i privilegiranih) oblika kaznenog djela ubojstva djelo Ëini protiv volje ærtve, ovdje tog protivljenja nema.38 Kazneno djelo usmrÊenja na zahtjev uvedeno je ponovno u kaznenopravnu regulativu Kaznenim zakonom iz 1997. godine.39 PoËinjenje kaznenog djela ubojstva (usmrÊenja) na zahtjev zaprijeËeno je kaznom zatvora od jedne do osam godina.40 Neki teoretiËari smatraju da se uvoenje kaznenog djela ubojstva na zahtjev u Kazneni zakon ne moæe u potpunosti poistovjetiti s kriminalizacijom eutanazije.41 UsmrÊenje treba biti izvrπeno neposredno nakon zahtjeva osobe koja æeli umrijeti. U sluËaju da se eutanazija izvrπi nad osobom koja ne moæe oËitovati svoju volju, radit Êe se o obiËnom ubojstvu predvienim Kaznenim zakonom, za koje je predviena kazna od najmanje pet godina zatvora.42 Miπljenja smo da, kada i hrvatski Kazneni zakon bude poznavao pojam eutanazije, kao protupravna i kaænjiva kao ubojstvo, mora ostati samo ona eutanazija koja se sastoji u prikraÊivanju æivota osobe na samrti

umjetnim zahvatima u ostatak æivotnih procesa da bi se ubrzalo nastupanje smrti (tzv. aktivna eutanazija). To ne bi trebalo vrijediti i za tzv. pa-sivnu eutanaziju: sluËajeve koji podrazumijevaju odustajanje od davanja lijekova ili odreenih me-dicinskih intervencija (umjetno disanje, davanje kisika, transfuzija krvi i dr.). Danas nije sporno da je dopuπteno uskratiti lijekove i postupke koji, s obzirom na stanje pacijenta, ne lijeËe ali odræavaju æivot, odnosno odlaæu trenutak smrti.43 Kao πto je veÊ navedeno, Kazneni zakon Republike Hrvatske govori o usmrÊenju na zahtjev i smatra ga kaznenim djelom protiv æivota.44 BaËiÊ i ©eparoviÊ dræe da je glavni razlog za odreivanje kaznenog djela ubojstva na zahtjev kao privilegiranog kaznenog djela altruistiËki, motivacija kod toga ubojstva je pozitivna jer se neizljeËivo bolesnoj osobi ispunjava njezina æelja za okonËanjem patnje u bezizglednoj situaciji.45 AnalizirajuÊi kazneno djelo iz Ël. 94. Kaznenog zakona, treba reÊi da je rijeË o relativno novom kaznenom djelu, tj. o usmrÊenju drugoga na nje-gov izriËit i ozbiljan zahtjev. Iz Kaznenog zakona ne proizlazi zaπto je zakonodavac ovo kazneno djelo odluËio tretirati kao privilegirano. Samo zato πto je usmrÊenje izvrπeno na izriËit i ozbiljan zahtjev ærtve, ne znaËi da ubojica zasluæuje privi-legij. O privilegiranom ubojstvu moæe se govoriti samo ako postoje posebne okolnosti, razliËite od ubojstva.46 Po svojoj pravnoj prirodi, usmrÊenje na zahtjev je blaæi oblik ubojstva, jer se ono po-duzima iskljuËivo na inicijativu ærtve, na njezin izriËit i ozbiljan zahtjev. Kod eutanazije je krug osoba πiri i redovito obuhvaÊa blisku rodbinu teπko oboljele osobe. Vaæno je napomenuti da buduÊa ærtva mora biti svjesna posljedice svoga Ëina i biti slobodna pri donoπenju svoje odluke. Kvalificiranu izjavu ne moæe dati dijete, neubrojiva osoba, ili osoba s uvelike smanjenom ubrojivosti.47 Ovo kazneno djelo treba ragraniËiti od kaznenog djela iz Ël. 96.



»LANCI I RASPRAVE

48 »lankom 96. obuhvaÊeno je kazneno djelo sudjelovanja u samoubojstvu: (1) Tko navede drugoga na samoubojstvo ili mu pomogne u samoubojstvu pa ono bude poËinjeno, kaznit Êe se kaznom zatvora od

πest mjeseci do tri godine. (2 Tko navede na samoubojstvo maloljetnu osobu ili joj pomogne u samoubojstvu ili tko navede ili pomogne u samoubojstvu osobu

Ëija je sposobnost shvaÊanja svog postupanja i vladanja svojom voljom u znaËajnoj mjeri smanjena, kaznit Êe se kaznom zatvora od πest mjeseci do pet godina.

(3) Tko navede na samoubojstvo dijete ili mu pomogne u samoubojstvu, ili tko navede ili pomogne u samoubojstvu osobu koja nije bila u moguÊnosti shvatiti znaËenje svojeg postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom, pa samoubojstvo bude poËinjeno, kaznit Êe se po Ëlanku 90. Kaznenog zakona.

(4) Tko okrutno ili neËovjeËno postupa sa osobom koja se prema njemu nalazi u odnosu kakve podreenosti ili zavisnosti i time iz nehaja izazove samoubojstvo te osobe, kaznit Êe se novËanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

49 Tako i KurtoviÊ, A., PetriÊ, I., op. cit., str. 669.50 Ovdje posebice naglaπavamo da je zahtjevu antipod obveza, a opÊe je poznato da se nitko ne moæe obvezati ili prisiliti usmrtiti

drugog.51 Iako se danas u mnogim zemljama favorizira pravo na smrt, takav Ëin kojim se pomaæe u umiranju nekoj osobi i dalje jest inkriminiran

kao ubojstvo, ono je zabranjeno u svakom sluËaju, pa Ëak i onda kada je sam nositelj tog subjektivnog prava na æivot inicijator takovoga Ëina.

Kaznenog zakona.48 Razlikovanje se sastoji u tome da je ærtva kaznenog djela iz Ëlanka 94. Kaznenog zakona inicijator, pa se poËinitelj tog kaznenog djela pojavljuje kao izvrπitelj njegova zahtjeva. U kaznenom djelu iz Ël. 96. Kaznenog zakona poËinitelj daje inicijativu, potiËe samoubojicu u donoπenju odluke o samoubojstvu i njegovom izvrπenju. Kazneno djelo iz Ël. 94. Kaznenog zakona je ubojstvo sui generis. U tom kaznenom djelu poËinitelj, umjesto ærtve, ali na njezin izriËit i ozbiljan zahtjev, usmrÊuje tu drugu osobu. Glede razlikovanja eutanazije i usmrÊenja na za-htjev, pojmom usmrÊenja na zahtjev obuhvaÊene su i odreene situacije eutanazije, ali je usmrÊenje na zahtjev ujedno πiri pojam. Ta dva pojma se ne mogu u potpunosti poistovjetiti, ali upravo usmrÊenje na zahtjev omoguÊava da se eutanazija tretira na privilegirani naËin. S obzirom na razliË-ite klasifikacije eutanazije, moæemo precizirati da se naπim Kaznenim zakonom regulira dobrovoljna eutanazija, jer je nuæno postojanje zahtjeva osobe koja se usmrÊuje.49 Otvaranjem moguÊnosti da se eutanazija tretira kao privilegirano ubojstvo, a polazeÊi od stava da u Hrvatskoj joπ nisu sa-zreli uvjeti za legalizaciju eutanazije, izabrano je srednje rjeπenje - eutanazija se niti dopuπta, niti strogo kaænjava. U svakom sluËaju, bila ona dopuπtena ili zabranje-na, nuæno je njezino pravno nadziranje.

5. ZakljuËak

Tehnoloπki napredak medicine i njene goleme moguÊnosti na jednoj strani, a ograniËeni eko-nomski resursi na drugoj (troπkovi odræavanja terminalno bolesnih veÊ danas uvelike nadmaπuju ekonomske potencijale zajednice, pa restrikcije takovih ekonomskih izdataka za zdravstvenu zaπtitu postaju neophodne), te evolucija moralnih uvjerenja i niza drugih Ëimbenika upravo govore u prilog vjeËnom raspravljanju o eutanaziji. Novo hrvatsko zakonodavstvo uvoenjem kaznenog

djela usmrÊenja na zahtjev u katalog inkriminacija uËinilo je korak naprijed u podruËju reguliranja pravnog statusa sluËajeva dobrovoljne eutanazi-je, jer je time omoguÊeno podvoenje i takovih sluËajeva pod navedeni zakonski opis, te njihovo privilegiranje. Onaj tko vrπi eutanaziju (aktivnu ili pasivnu) na izriËit i ozbiljan zahtjev neizljeËivo bolesne osobe, ili usmrÊuje osobu iz saæaljenja prema njenom stanju, svakako ne zasluæuje istu strogost kao i poËinitelj obiËnog ubojstva. Bilo bi moæda realistiËnije i æivotnije, pravno ispravnije da je zakonodavac ovo djelo nazvao usmrÊenje na zamolbu, jer umiruÊa osoba ne zahtijeva, nego moli.50 SagledavajuÊi status quo, eutanazija je kazneno djelo, no vrlo brzo Êe doÊi vrijeme kad Êe moralni, etiËki i pravni problemi oko eutanazije zapljusnuti i Hrvatsku. Moæe se reÊi da hrvatski lijeËnici ne æele teπko breme izvrπenja ovog djela jer si time srozavaju ugled i povjerenje pacijenata, te zabo-ravljaju na etiËke i moralne kodekse koji su temelj njihove struke. Danas u svijetu postoji vrlo glasan i sve utjecajniji pokret za legalizaciju eutanazije kao pomaganja umiranja na zahtjev. Probija se koncept novog prava - prava na smrt.51 Pravo na smrt podrazu-mijeva pravo Ëovjeka na samoodluËivanje o smrti i njezin eventualni izbor. »ovjek nije duæan niti se od njega smije zahtijevati podnoπenje nepotrebnih patnja uslijed produæene i poniæavajuÊe bespo-moÊnosti i deterioracije uma i tijela, kada viπe nema moguÊnosti oporavka. Pitanje dopuπtenosti eutanazije podijelilo je cjelokupnu javnost na dvije suprotstavljene strane. Jedni je smatraju zloËinom, a drugi Ëinom iz humanosti. Zbog nepomirljivih suprotnosti izmeu protivnika i zagovornika eutanazije, raspravljanje o eutanaziji je nemoguÊe zavrπiti, jer joπ uvijek postoji dilema o granici izmeu æivota i smrti i tko i kada bi mogao, a bez zlouporabe, Ëiste i mirne savjesti te moralno - pravno i profesionalno opravdano odrediti tu granicu.


Documents

Odvjetnik