PODUNAVSKIH HRVATA – BUNJEVACA I ŠOKACA · Augustinov, Željko, svećenik u mirovini, Subotica Bačić, dr. sc. Slaven, odvjetnik, Subotica Bačlija, Grgo, odvjetnik u mirovini,

L E K S I K O N

PODUNAVSKIH HRVATA – BUNJEVACA I ŠOKACA

1

A(Drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje)

HRVATSKO AKADEMSKO DRUŠTVO

Subotica, 2008.

ll

UREDNIŠTVOSlaven Bačić, Stevan Mačković,

Petar Vuković, Tomislav Žigmanov

GLAVNI UREDNIKSlaven Bačić

IZVRŠNI UREDNIKTomislav Žigmanov

LEKTURAPetar Vuković

KOREKTURAMirko Kopunović, Márta Mačković-Papp

GRAFIČKA PRIPREMAMarija Prćić (prijelom)

Darko Ružinski (ilustracije)

ISBN 978-86-85103-11-7

CIP - Katalogizacija u publikacijiBiblioteka Matice srpske, Novi Sad

929 (=163.42) (497.113) (031)930.85 (=163.42) (497.113) (031)

Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca. 1, A /[glavni urednik Slaven Bačić]. – 2 izmijenjeno i dopunjeno izd. –Subotica: Hrvatsko akademsko društvo, 2008 (Subotica :Printex). – VIII, 63 str. : ilustr. ; 24 cm

Tekst štampan dvostubačno. – Tiraž 500. – Str. V-VIII: Predgovorprvom izdanju / Slaven Bačić.

ISBN 978-86-85103-11-7ISBN 978-86-85103-03-2 (za izdavačku celinu)

a) Bunjevci - Leksikoni b) Šokci - Leksikoni

COBISS.SR-ID 230513927

ll

Augustinov, Željko, svećenik u mirovini, SuboticaBačić, dr. sc. Slaven, odvjetnik, SuboticaBačlija, Grgo, odvjetnik u mirovini, SuboticaBašić Palković, Marta, novinarka, Subotičke, SuboticaBeretić, mons. Stjepan, župnik katedralne župe sv. Terezije Avilske, SuboticaČeliković, Katarina, prof. komparativne književnosti, knjižničarka-bibliografkinja,

Gradska knjižnica, SuboticaČota, Antonija, dipl. iur., zamjenica Pokrajinskoga tajnika za propise, upravu

i nacionalne manjine, LemešĐanić, mr. sc. Matija, prof. geografije u mirovini, SomborGrlica, Mirko, prof. povijesti, viši kustos Gradskoga muzeja, SuboticaHeka, dr. sc. Ladislav, znanstveni suradnik Instituta za komparativno pravo

Pravnoga fakulteta u Segedinu, SegedinHoško, dr. sc. Franjo Emanuel, izv. prof. Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u

Zagrebu, Teologija u RijeciKopilović, dr. sc. Andrija, prof. Teološko-katehetskoga instituta Subotičke

biskupije, SuboticaKrmpotić, mr. Lazar, svećenik, SuboticaLibman, dr. Emil, liječnik u mirovini, SuboticaMačković, Stevan, ravnatelj Historijskoga arhiva, Subotica Mandić, Marin, profesor hrvatske književnosti i jezika te profesor povijesti,

Budimpešta Mandić, Živko, odgovorni urednik, Nemzeti Tankönyvkiadó Rt, BudimpeštaRudinski, mr. sc. Ante, arhitekt, Zavod za urbanizam, SuboticaSkenderović, Nela, glazbena pedagoginja, SuboticaStantić, Alojzije, ekonomist u mirovini, SuboticaStantić, Stipan, prof. geografije, OŠ Ivana Milutinovića, SuboticaSuknović, Kata, dipl. ing. za tekstilno inženjerstvo tekstilno-strojarske struke,

SuboticaVujković Lamić, Ljudevit, službenik u mirovini, SuboticaVuković, dr. sc. Petar, znanstveni novak, Filozofski fakultet, ZagrebZelić, Naco, dipl. iur. u mirovini, ZagrebŽigmanov, Tomislav, prof. filozofije, Subotica

SURADNICI NA PRVOM SVESKU

III

ll

ll

Pripadnici hrvatske etničke zajednice koji već nekoliko stoljeća žive u dijelumeđuriječja Dunava i Tise na domicilnom se području različito imenuju. U prošlostisu najčešće nazivani Dalmatincima, znatno rjeđe Ilirima i katoličkim Ilirima, aposve sporadično katoličkim Racima ili Racima. U novije se doba također raberazličita imena: Bunjevci, Šokci, Madžari slavenske rase, Madžari slavenskog podri-jetla, Srbi–Bunjevci, Srbi katoličke vjere, bunjevački Hrvati, šokački Hrvati,Hrvati–Bunjevci, Hrvati–Šokci, skupno bunjevačko-šokački Hrvati, bački Hrvati,podunavski Hrvati ili jednostavno Hrvati.

Ostavljajući po strani tu raznolikost nazivâ, najveći broj Hrvata koji naseljavajudio prostora od Sentandrije do Novog Sada objektivno je dio dviju hrvatskihsubetničkih skupina – Bunjevaca i Šokaca. Objema je skupinama zajedničko što sunakon doseljenja u ugarsko Podunavlje bile izolirane od glavnine kulturnih i poli-tičkih procesa u Hrvatskoj, a povijest im nije osobita samo u odnosu na Hrvate sdruge strane Dunava, koji su živjeli ili žive u granicama Hrvatske (južna Baranja,Slavonija, Srijem), nego donekle i u odnosu na Hrvate iz nekadašnjih susjednihugarskih županija (Baranja, Banat).

Tijekom stoljeća bunjevačko-šokački puk na sjeveroistočnom rubu hrvatskogaetničkog prostora, usprkos katkad burnim vremenima i često nesklonom okružju,znatno je pridonio duhovnosti, kulturi, znanosti, umjetnosti, politici, vojništvu igospodarstvu u matičnoj i domicilnim zemljama te uspio, makar u jezgri, očuvatisvijest o svojoj prapostojbini, podrijetlu i identitetu. No zbog nepostojanja škola namaterinskom jeziku, prosvjetnih, kulturnih i znanstvenih institucija, razgranatije igušće mreže sredstava masovnog priopćavanja, osobito elektroničkih medija, sus-tavnije nakladničke djelatnosti te zbog spleta drugih povijesnih okolnosti i uvje-ta, procesi asimiliranja od susjednih većinskih naroda bili su i do danas su ostaliizraženi, a formiranje hrvatske nacionalne svijesti nije do kraja završeno.

Teritorijalna, politička i kulturna odvojenost od Hrvatske te položaj svojevrsneenklave u različitim državama koje su se smjenjivale kroz povijest uvjetovali suusto i ambivalentna stajališta prema mnogim elementima lokalnih bunjevačkih išokačkih tradicija jer mnogi događaji, kulturne i političke institucije, osobe pa icijela povijesna razdoblja nisu uvijek jednako percipirani u hrvatskoj, madžarskoj isrpskoj kulturi. Iako je razumljivo da pojave s ruba etničkog prostora u cjelokupnojnacionalnoj tradiciji nemaju isto značenje kao one koje su obilježile njezinosredište, u matičnoj su zemlji posve nezamijećene ostale i mnogobrojne pojave kojesu za hrvatsku zajednicu u srednjem dijelu ugarskog Podunavlja, svjesnu vlastiteposebnosti u odnosu na izravno okružje, a donekle i u odnosu prema matici, bile od

PREDGOVOR PRVOM IZDANJU

V

ll

iznimne važnosti. U domicilnim su pak zemljama prešućivanje i pristrana inter-pretacija mnogih elemenata bunjevačkih i šokačkih tradicija imali drukčije motive.

Sa sviješću o svemu tome, skupina subotičkih kulturnih i znanstvenih djelatnika(SlavenBačić, †Josip Buljovčić, Lazar Merković, Milovan Miković i Tomislav Žigmanov) ukasnu je jesen 2001. godine inicirala pokretanje projekta u okviru kojega bi se mo-derni leksikografski pristup povijesti i današnjici Hrvata s prostora izmeđuDunava i Tise spojio s potrebom pristupačnosti običnom čitatelju. Tijekom nekolikosastanaka utanačena su temeljna načela rada na projektu.

Dogovoreno je da inicijatori čine buduće uredništvo projekta kojemu je, nakonduljih rasprava, određen naziv Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca.Kao najpogodniji institucionalni okvir za rad na projektu odabrano je Hrvatskoakademsko društvo iz Subotice, koje je svojim programom i profiliranošću najvišeodgovaralo projiciranom cilju Leksikona, nakon čega je u okviru Sekcije za filozofi-ju i leksikografiju Hrvatskoga akademskog društva utemeljen Odbor za leksikonpodunavskih Hrvata.

Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca pripada tipu specijalnih lek-sikona, i to po dvjema osnovama: njegovu posebnost ne čini samo zemljopisnopodručje na koje se odnosi nego mu posebnu dimenziju daje i to što se uzadanome teritorijalnom okviru usredotočuje na pojave i osobe koje imaju (i) hrvat-ski karakter. Kao takav, on nastoji obuhvatiti ne samo Bunjevce i Šokce u vojvođan-skom i madžarskom dijelu Bačke nego i u cijelome povijesnom ugarskomPodunavlju. Iako se tomu može prigovoriti da je više povijesna reminiscencija, amanje je odraz sadašnjosti, zauzeto je stajalište da je povijest Hrvata u Bačkojneodvojiva od povijesti ostalih Bunjevaca i Šokaca u cijelome ugarskom Podunavljui da s njome čini posve logičnu cjelinu. S druge strane, predmet Leksikona jesu povi-jesni događaji, osobe i institucije nedvojbeno hrvatske naravi. Dio je njih već otpri-je poznat stručnoj javnosti, ali su ovdje podrobnije obrađeni. U Leksikon su među-tim ušle i druge, manje poznate ili čak posve nepoznate pojave u hrvatskim,madžarskim ili srpskim stručnim krugovima. Jednoglasno je mišljenje usto bilo dasastavni dio Leksikona trebaju biti i one osobe, događaji i institucije koji nisu pri-marno vezani za podunavske Bunjevce i Šokce, ali su imali ili imaju znatan utjecaji na njih. Time se, dakako, ne niječe pripadnost takvih pojava drugim kulturama, većse samo želi upozoriti na to da su jednim svojim aspektom uključene i u hrvatskekulturne tradicije. U Leksikonu se posebna pozornost posvećuje odnosu općega iposebnoga, ukupnosti odnosâ onog dijela prostora na kojem obitavaju Hrvati umeđuriječju Tise i Dunava sa širim okolnim područjima te utjecaju događaja kojipripadaju općoj povijesti na podunavske Hrvate – Bunjevce i Šokce. Zbog toga te-ritorijalno–sadržajna granica koja je Leksikonu postavljena nije umjetna i kruta, većje obilježena i vezama s okolnim narodima te međusobnim kulturnim doticajima.Prihvaćanjem takve koncepcije nastojale su se izbjeći metodološke pogreške u kojesu upale neke nacionalne enciklopedije i leksikoni, čije su natuknice koje se odnosena podunavske Hrvate umjetno istrgnute iz cjeline pojava, zbog čega su postaleneobjektivne i znanstveno neupotrebljive.

Svrha je Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca svrha leksikograf-skog rada uopće – prikupiti faktografske podatke, dati osnovna objašnjenja i povi-jesni pregled, uz kritičku analizu i ocjenu obrađenih zbivanja, pojava i osoba. Kaotakav, Leksikon bi trebao popuniti dosadašnje praznine i nedoređenosti nastale nesamo zbog nedovoljne istraženosti nego i zbog namjernog prešućivanja, umanjiva-

VI

ll

nja važnosti ili iskrivljivanja podataka. Opsežna literatura na hrvatskome, srpskome imadžarskome, arhivska građa te postojeće bibliografije predstavljaju polaznu osnovuza leksikonsko tretiranje građe. No rad na Leksikonu nije samo kompilatorski već jeu pojedinim domenama i pravi istraživački rad koji daje posve nove spoznaje. Sobzirom na uvrštavanje osoba, posebno se kritički prilazilo zahtjevima za unošenjesuvremenika – pozornost se posvećivala ne samo formalnim zvanjima nego ikonkretnim rezultatima i prinosima u određenom području. Slično tomu, kad su upitanju pojave u kojih ne postoji dovoljan vremenski odmak, izbjegavaju se ocjenei podaci govore sami za sebe.

U pogledu dinamike dogovoreno je da Leksikon izlazi u manjim svescima, daklena način kakav je odabran, primjerice, i u Enciklopediji Novog Sada. Takav pristupuvjetovan je objektivnim čimbenicima, prije svega nepostojanjem profesionalnogustroja, brojem suradnika, nedovoljnim iskustvom te materijalnim razlozima.

S tako određenim općim načelima rada šira javnost i institucije postupno suupoznavane tijekom 2002. godine, a istodobno je počelo i prikupljanje materijalnihsredstava potrebnih za rad. Na projektu se okupilo četrdesetak suradnika izVojvodine, Madžarske i Hrvatske, a na temelju njihovih prijedloga potkraj godinezavršen je inicijalni abecedarij. Materijalnu su potporu projektu u toj fazi osiguraliSkupština Općine Subotice i Savezno ministarstvo nacionalnih i etničkih zajednica,u manjoj mjeri Pokrajinsko tajništvo za propise, upravu i nacionalne manjine. Diopotpore pružio je časopis Klasje naših ravni iz Subotice, a stručna suradnjauspostavljena je s djelatnicima Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu.

U 2003. godini pristupilo se i konkretnoj izdradbi Leksikona, odnosno pisanjunatuknica. Neplaniranu teškoću predstavljala je činjenica što je više osoba od kojihse očekivao znatan prinos u radu na Leksikonu u međuvremenu preminulo (TomoVereš, Josip Buljovčić, Marija Grasl, Petar Šarčević, Kaspar Ulmer, nešto prijepokretanja inicijative i Bela Gabrić), a umjesto preminulog J. Buljovčića članom jeinicijalnog uredništva postao Stevan Mačković. U novoj su se fazi rada pokazaleosnovne teškoće u radu, a to su nepostojanje profesionalnoga institucionalnog ustro-ja i iskustva na poslovima ovakve vrste, a dodatni je problem bilo i to što neki, čaki najbliži suradnici, nisu mogli udovoljiti elementarnoj dinamici i kvaliteti rada.Usto, neke je od početnih stajališta, očekivanja i planova razvoj događaja u stanovi-toj mjeri izmijenio. Unatoč tomu, može se slobodno reći da je većina sudionika uradu na Leksikonu uspješno obavila pionirski pothvat objedinjavanja i izlaganjapodataka o podunavskim Hrvatima – Bunjevcima i Šokcima. Valja naglasiti da sudaljnju, odlučujuću materijalnu potporu osigurale Vlada Republike Hrvatske iSkupština Općine Subotica.

I tako, dvije i pol godine nakon pokretanja inicijative nazvane Leksikonpodunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, izlazi prvi svezak, koji s osamdesetaknatuknica obuhvaća slovo A. Premda je zamišljen opsežnije, na skromniji opsegprvog sveska utjecali su ne samo nužnost za prilagođavanjem objektivnim stva-ralačkim mogućnostima hrvatske zajednice u Vojvodini i Madžarskoj nego i svijestda prvi svezak ovakva projekta, zbog obilja posebnosti, ima istodobno i karakterpokusnoga ili pilotnog sveska. To, dakako, znači i da bi on mogao biti bolji, da imapropusta te da je u nekim segmentima rezultat mogao biti drukčiji, pa su stoga svedobrohotne sugestije dragocjene i bit će razmotrene već za drugi svezak, koji je upripremi.

VII

ll

Hrvatsko akademsko društvo iz Subotice suradnicima je Leksikona podunavskihHrvata – Bunjevaca i Šokaca pružilo punu stvaralačku i radnu slobodu, što je bilodragocjeno za uspješan tijek projekta. Najveći dio posla u uređivanju prvog sveskaiznijeli su Tomislav Žigmanov, Petar Vuković i Slaven Bačić, koji su gotovo svakod-nevnim konzultacijama i raspravama odlučujuće utjecali na strukturu ovog sveska.Lekturu svih tekstova napravio je Petar Vuković, a faktičku zadaću tehničkog ured-nika obavio je Tomislav Žigmanov. Posebno mjesto u pripremi sveska imaju mno-gobrojne osobe i institucije koje su pružile pomoć u prikupljanju i provjeri podata-ka ili su na druge načine pridonijele Leksikonu. Bez njih bi ovaj pionirski posaoteško mogao biti napravljen, a sve ih je gotovo nemoguće poimence spomenuti.

Zato sa zadovoljstvom možemo reći da Leksikon podunavskih Hrvata –Bunjevaca i Šokaca napokon počinje izlaziti na svjetlo dana te ga prepuštamocjelokupnoj kulturnoj javnosti, a posebice hrvatskom puku koji naseljava ravnicuizmeđu Dunava i Tise. Želja nam je da dospije u što više bunjevačkih i šokačkihdomova, da njihovim stanovnicima osvijesti bogatu i nedovoljno poznatu prošlost,da ih podsjeća na sadašnjost i bude im poticaj u budućnosti.

dr. sc. Slaven Bačić

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU

Prvi svezak Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, koji se pojavioprije tri i pol godine, bio je pokusni ili pilotni svezak, kojim se javnosti želio pred-staviti započet pionirski posao leksikografske obrade povijesti i suvremenostiHrvata s prostora između Dunava i Tise. U šest svezaka koji su izašli nakon njegauredništvo je zadržalo koncepcijska stajališta iz prvoga sveska, uz neke korekcije umetodološkoj obradi. Prvotna ideja o drugom izdanju Leksikona, kojemu bi se,cjelovitomu i u kvalitetnijoj opremi, pristupilo nakon obrade svih slova abecede, uznužne dopune i ispravke, morala je biti korigirana: za sedam dosad objavljenihsvezaka, uz osmi u pripremi, kulturna, ali i najšira javnost podunavskih Hrvatapokazala je iznimno zanimanje, što je rezultiralo potrebom da se ponovno tiska prvisvezak Leksikona, koji se više ne može nabaviti.

U drugo izdanje prvoga sveska Leksikona uvršteno je nekoliko novih natuknica,u postojeće natuknice zabilježene su promjene nastale u međuvremenu, a provedenisu i ispravci tehničke naravi. Ovaj pristup uredništvo će zadržati i pri ponovljenimizdanjima drugih svezaka kad se za njima pokaže potreba.

Uredništvo

VIII

ll

ABRAŠIĆ, Antun (Antal) (Subotica, 17.I. 1856. – Subotica, 5. I. 1917.), prosvjetnidjelatnik. Sin Stipana i Marije, rođ.Benčik. Nakon osnovne škole u rodnomje mjestu završio i četiri razreda gimnazi-je 1871.–76. Radio je kao odgojitelj, a odosnutka Općinske muške građanske škole(Községi polgári fiúiskola) 1892. radio jeu njoj kao profesor i bio njezin prvi ravna-telj sve do 1916. (s prekidom 1897.–99.,kad je ravnatelj bio István Frankl). Od1899. sačuvana su Izvješća općinskemuške građanske škole (Szabadka szabadkirályi város községi fiúiskolájának értesítő-je), koja je priređivao za tisak. U upravnomodboru Subotičke opće štedionice d.d.(Szabadkai Általános Takarékpénztár Rt)bio je 1908.–16.

Lit.: I. Szentgyörgyi, E. Bažant, Subotička biblio-grafija 1870–1918. A Szabadkai kiadványok bibli-ográfiája, II, Subotica, 1993.

M. Grlica

ADAMOVIĆ, plemićka porodica. Poro-dično ime izvedeno je iz osobnoga imenaAdam i često je u Hrvata u Madžarskoj –bilo je rašireno gotovo na cijelom područjunekadašnje Ugarske. Plemićki je naslovdobio Đuro 10. X. 1625. od kralja Ferdi-nanda u Bečkom Novom Mjestu. Poro-dični im se posjed nalazio u Lemešu, a ukraljevskoj je darovnici i najstariji u izvo-rima sačuvani spomen toga mjesta podimenom Miletić. Plemstvo je objavljenoiduće godine u Požunskoj županiji, gdje jeporodica bila nastanjena, u mjestu Kuklón.Iz Požunske su se županije pojedini člano-

vi porodice raseljavali u druge županije:Bačku, Baranjsku, Čongradsku, Tolnan-sku, Terenčenšku i Njitransku.

U Bačku županiju prvi se doselio Ba-lint, koji je 1736. uvršten u županijski po-pis plemića na temelju plemićke svje-dodžbe Šomođske županije iz 1732. Napopisu plemića Bačke županije iz1754.–55. nalaze se Balint i Mijo. Njihovisu potomci Mirko i Gabor, koji su na popi-su plemića Bačke županije iz 1771. nave-deni kao stanovnici Lemeša. Plemstvo Mi-je Adamovića, odvjetnika, proglašeno je uBaji 1756. prema svjedodžbi Požunskežupanije iz iste godine. Od 1803. pripadni-ci te porodice više ne žive u Lemešu. Napopisu plemića 1841. u Baji bili su Franjoi Ivan Adamović.

U Segedinu je 1700. zabilježen Mihael,1724. Gabriel, a poslije je važnu ulogu ugradu imao Balint Adamović. Porodica seu Segedinu u ispravama spominje do 1791.kao katolička. God. 1785. Petar Adamovići njegova sedmeročlana obitelj pojavljujuse u popisu »protokola ispovjedajuščihcerkve hrama sv. oca Nikolaja«, među pra-voslavnima. Ne zna se je li riječ o prelaskucijele porodice na pravoslavlje ili se novaporodica s istim prezimenom doselila ugrad, no već 1793. porodično ime Adamo-vić nestaje i iz pravoslavnih crkvenih knji-ga i iz Segedina.

Među važnijim članovima porodice izXVIII. st. bio je spomenuti Mijo, bajskiodvjetnik i glavni županijski odvjetnik1759.–81., plemićki suci županijskoga

A

1

ll

sudbenoga stola bili su Gabor i Mirko1766. te Antun 1778., a Balint je imao važnuulogu u gospodarskom i trgovačkom živo-tu te u upravi u Segedinu.

Ovu porodicu valja razlikovati od sla-vonske porodice Adamović (s dvjema lo-zama, Čepinski i Tenjski), koja je 1892.imala posjede i u Bačko-bodroškoj župa-niji.

Opis grba: u plavom štitu na zelenojuzvisini vuk sa sabljom; kaciga: uzdignutštit; plaštevi: crno-zlatni i plavo-srebrni.

Lit.: Gy. Dudás, A bácskai nemes családok, ABács-Bodrogh vármegyei Történelmi Társulatévkönyve, 4/1893, Zombor; G. Grosschmid, Ne-mes-Militics 1771-ik évben, A Bács-Bodroghvármegyei Történelmi Társulat évkönyve, 2-4/1895,Zombor; I. Iványi, Bunyevác nemességünk, ABács-Bodrogh vármegyei Történelmi Társulatévkönyve, 1/1896, Zombor; Bács-Bodrogh vár-megye egyetemes monografiája, I–II, Zombor,1896; Gy. Dudás, A bácskai nemes családokösszeírása, A Bács-Bodrogh vármegyei TörténelmiTársulat évkönyve, 3/1897, Zombor; S. Borovszky(ur.), Bács-Bodrog vármegye, I-II, Budapest, b. g.;A. Sekulić, Narodni život i običaji bačkih Bunje-vaca. Zbornik za narodni život i običaje južnihSlavena, knjiga 50, Zagreb, 1986; L. Heka, A sze-gedi dalmaták, Szeged, 2000; M. Szluha, Bács-Bodrog vármegye nemes családjai, Budapest,2002.

A. Čota i L. Heka

ADONY →Džankutaran

ADVENT (lat. adventus: dolazak), došašće,vrijeme od nedjelje najbliže spomendanusv. Andrije (30. XI.) do Božića (25. XII.),razdoblje duhovne priprave za dočekBožića, »dolaska Kristova«. Prvom nedje-ljom adventa počinje crkvena godina, natreću su Materice, a četvrte su nedjeljeOci. Za adventsko doba i za Božić u tradi-ciji podunavskih Hrvata vezuje se nekoli-ko pučkih običaja: rorata, Mikulaš, sv. Lu-ca te običaji na Badnji dan i Badnju večer,posebice betlemari.

A. Stantić

AGATIĆ, Bolto (Fancaga, madž. Baja-szentistván, 28. XII. 1872. – Baja, 31. VIII.1945.), svećenik. Sin Petra i Petrone, rođ.Mandić. Pučku je školu završio u Baji,gimnaziju je pohađao u Baji i u Kiskunha-lasu 1884.–92., a bogoslovlje je studiraou Kalači 1892.–96., gdje je primio isvećenički red 24. VII. 1896. Kao župnivikar djelovao je u Gari, Sonti, Čonoplji iSomboru, a privremeni upravitelj župe bioje u Lemešu. Lemeškim župnikom postaoje 1912., a 1918. dekanom Sombor-skoga dekanata. Na poticaj apostolskogaadministratora Bačke apostolske admini-strature biskupa Lajče Budanovića u Le-mešu, na brijegu pokraj župne crkve,1928. dao je podići kapelu s kalvarijom.Biskup Lajčo Budanović posvetio ju je kaohodočasničko mjesto u čast Blaženoj Dje-vici Mariji, Posrednici Svih Milosti, jerbački vjernici zbog nove državne graniceviše nisu mogli hodočastiti ni u Jud (madž.Máriagyűd) ni na Bajsku vodicu. Kapelu ikalvariju obnovili su lemeški vjernici na-stojanjem župnika Antala Egedija, kojije upravljanje župom preuzeo 1995. Aga-tić je 1938. bio upravitelj župe u Doroslo-vu, 1940. biskup mu je povjerio upravlja-nje župom u Kupusini, a od 1941. kaosomborski dekan i lemeški župnik obav-ljao je dužnost duhovnoga pomoćnika urodnoj župi.

Lit.: Schematismus cleri archidioecesis Colocen-sis et Bacsiensis ad annum Christi 1942,Coloczae, b. g.; Schematismus primus DioecesisSuboticanae ad annum Domini 1968, Subotica,1968; A. Sekulić, Marijanske pobožnosti podu-navskih Hrvata, Zagreb, 1985.

S. Beretić

2

ADAMOVIĆ

Grb porodice Adamović

ll

AGATIĆ, Ivan (Baja, 11. IV. 1940. – Tu-kulja, 6. I. 1995.), učitelj i kulturni djelat-nik. Sin Joze i Stane, rođ. Grgić. Iako jepoučavati počeo u madžarskom naseljuDautovu (madž. Dávod), često je odlazio ususjedno hrvatsko selo Santovo, gdje jeubrzo postao jednim od glavnih organiza-tora seoskoga kulturnoga života i vodite-ljem mjesne folklorne skupine. Nakon pre-seljenja u Budimpeštu najprije se zaposliou hrvatsko-srpskom srednjoškolskomučeničkom domu, gdje se bavio ponajprijeglazbenim odgojem učenika. Tu je djelat-nost nastavio na zemaljskoj razini kao su-radnik Demokratskoga saveza Južnih Sla-vena u Madžarskoj. Bio je organizatormnogobrojnih državnih kulturnih akcija,manifestacija, folklornih smotra i prireda-ba. Zaslužan je i za pokretanje te razvijanjezbornoga pjevanja među Hrvatima uMadžarskoj. Sudjelovao je u radu tukulj-ske Hrvatske manjinske samouprave odnjezina osnutka 1992.

M. Mandić

AGJIĆ, Kajo (Pleternica, 19. I. 1805. –Požega, 1. XII. 1892.), franjevački provin-cijal, pedagog i teološki pisac. Nakon štoje u rodnom mjestu završio osnovnu školui gimnaziju, 1822. pristupio je franjevcimaProvincije sv. Ivana Kapistranskoga i na-stavio školovanje na filozofskom učilištu uNašicama 1823.–25. te u bogoslovnimškolama u Baji 1825.–27. i Vukovaru1827.–29. Premda je već 1829. počeo po-učavati teologiju u Vukovaru, tek je 1831.položio ispit za predavača moralne i pasto-ralne teologije u Budimpešti. Dogmatskobogoslovlje predavao je u Vukovaru1829.–30. i Mohaču 1830.–31., a u Vuko-varu je poslije poučavao i moralno i pasto-

ralno bogoslovlje te pedagogiku 1831.–39.U tom je gradu bio i upravitelj mjesnepučke škole 1839.–45., dekan bogoslovneškole 1839.–42. te filozofskoga učilišta1842.–46., a u Požegi ravnatelj gimnazije1848.–52. Obavljao je upravne službe de-finitora 1845.–48. te generalnoga vizitato-ra u vlastitoj provinciji 1866. i u Provinci-ji sv. Ladislava 1869. U dva je navrata(1857.–60. i 1869.–72.) bio na čelu Pro-vincije sv. Ivana Kapistranskoga te je, kaoprovincijal, stolovao u Budimu.

Za potrebe studenata preveo je pri-ručnik moralnoga bogoslovlja JosephaStapfa Epitome tehologiae moralis, a pri-jevod je objavio pod naslovom Sastav bo-goslovlja delorednog (Budim, 1847.).Namjeravao je prirediti i priručnik crkvenepovijesti koristeći se priručnikom MiklosaCherriera Institutiones historiae ecclesia-sticae. Zbog svojega školskoga rada od vr-hovne je uprave franjevačkoga reda dobionajviši prosvjetni naslov lector iubilatus.Obavljao je službu samostanskoga star-ješine u Vukovaru 1839.–45. i u Požegi1848.–51., 1852.–54., 1876.–78. i 1881.–82.;u Vukovaru je bio i župnik. Priredio je no-vo izdanje pastoralnoga priručnika Emeri-ka Pavića Ručna knjižica (Budim, 1837.),pregled povijesti svoje pokrajinske zajed-nice Schematismus Provinciae S. Ioannis aCapistrano (Budim, 1847.), lekcionar Šti-jenja i Evangjelja (Zagreb, 1851.; Požega,

3

AGJIĆ

KajoAgjić

ll

1865.) i ponovno objavio drame Ivana Ve-likanovića o sv. Tereziji i sv. MargaretiKortonskoj Dvije ćudoredne predstave(Požega, 1862.). Namjeravao je prireditipovijest svih muških i ženskih katoličkih ipravoslavnih samostana u banskoj Hrvat-skoj, ali nije našao suradnike. Kulturnimradom nastavljao se na svoje prethodnike iučitelje Grgu Čevapovića i Marijana Jaića,aktivno sudjelujući u narodnom preporodui promičući preporodne ideje u Serbskomletopisu (1834.), Ilirskim narodnim novi-nama (1836.), Serbskom narodnom listu(1838.) i Slavoncu (1863.–64.).

Djela: Štijenja i Evangjelja za sve nedilje i svetko-vine priko godine, Zagreb, 1851 (Požega, 1865);Uspomena gimnazie požeške, Zagreb, 1852; Poviestmanastira Požeškog, reda s. Franje Serafinskog,Deržave kapistransko-bulgarsko-vlaške, Zagreb,1865.

Lit.: I. Damiš, Ulomci za povijest Katoličke crkveu Hrvata, Zagreb, 1995 (s bibliografijom); F. E.Hoško, Franjevačke visoke škole u kontinentalnojHrvatskoj, Zagreb, 2002; R. Skenderović,Sudjelovanje slavonskih franjevaca u nacional-nom pokretu podunavskih Hrvata tijekom 19. ipočetkom 20. stoljeća, Scrinia Sclavonica, br. 6,Slavonski Brod, 2006.

F. E. Hoško

AGRARNA REFORMA, u širem smisluniz mjera koje se donose radi postizanjakrupnih promjena u društveno-ekonom-skim i vlasničko-posjedovnim odnosima upoljodjelstvu. U užem smislu zamjena jed-nih društveno-ekonomskih odnosa drugi-ma i nova raspodjela zemljišnoga posjedana poljodjelske proizvođače. O karakteruvlasti ovise i obilježja agrarne reforme.

1. Elemente agrarne reforme u Bačkojima primjena Urbara za Ugarsku iz 1767.(Urbar Marije Terezije), kojim su, radipravne sigurnosti i ujednačenosti, podrob-no regulirana uzajamna prava i obveze vlas-tele i zavisnih seljaka, premjerena je i kla-sificirana zemlja, točno su popisani poda-nici i dr. Na temelju Ugarskoga urbara do-neseni su urbari i za pojedina područja, pasu npr. Aljmaš i Čavolj dobili svoje urbare1772., a Tukulja 1770.

Dokidanje feudalnih i uspostava kapi-talističkih odnosa u poljodjelstvu u razvi-

jenim zemljama zapadne Europe počeli sutijekom XVII. i XVIII. st., najprije u En-gleskoj, a zatim u Francuskoj i drugdje. UHabsburškoj Monarhiji feudalni su odnosinormativno ukinuti u razdoblju 1848.–52.,ali je oslobađanje seljaka od feudalnih op-terećenja u praksi trajalo dulje jer su onitrebali otkupiti zemlju od feudalnih gospo-dara.

2. U Jugoslaviji su provedene dvijeagrarne reforme, prva nakon Prvoga i dru-ga nakon Drugoga svjetskoga rata. U objesu motivi za provođenje bili ponajprije na-cionalno-politički, a tek u drugom reduekonomski i socijalni.

U prvoj, kojoj su prethodili velikidržavno-društveni lomovi i stvaranje juž-noslavenske državne zajednice, cilj je biodokidanje zaostataka feudalnih odnosa iraspodjela zemlje bezemljašima, ali se naBačku i druge dijelove Vojvodine gledalo ikao na teren pogodan za buduću koloniza-ciju. Ujesen 1918. snažan revolucionarniagrarni pokret seoske sirotinje i bezem-ljaša najviše je zahvatio upravo krajevebivše Austro-Ugarske. Radi njegova suzbi-janja regent Aleksandar već je 6. I. 1919.svojom Proklamacijom potvrdio da će seagrarna reforma provesti. Osniva se Mini-starstvo za agrarnu reformu, koje će raditi1919.–32. Ubrzo, 25. II. 1919., i Vladadonosi program Prethodne odredbe za pri-premu agrarne reforme, kojim je, uz raz-rješenje preostalih feudalnih odnosa, pred-viđena i eksproprijacija velikih posjeda (fi-deikomisi i posjedi iznad maksimuma, ko-ji je bio određen od 100 do 500 jutara) tepredaja površina u vlasništvo seljacimakoji obrađuju zemlju. Nakon tih načelnihodluka i izrade programa slijedilo je neko-liko tisuća stranica zakona, uredaba, nare-daba, uputa i cirkulara. Država je naknad-no sankcionirala da veleposjedničku zem-lju privremeno mogu zadržati i oni kojisu je već bili zaposjeli, čime je počeo višeod deset godina dug provizorij u kojem ćese stvoriti pogodno tlo za cijeli niz maki-nacija i zloporaba od strane državnih tije-la. Do 1921. Ministarstvo za agrarnu refor-mu vode demokrati, a zatim s manjim pre-kidima Radikalna stranka. I Pavle Radić

AGJIĆ

4

ll

bio je 1925. ministar agrarne reforme.Agrarna će se reforma pokazati kao golopolitičko sredstvo u cijelom razdoblju par-lamentarne vladavine. No nakon počinja-nja tih procesa agrarni su socijalni pokretiipak splasnuli.

U Vojvodini, gdje su feudalni odnosiukinuti prijašnjom reformom, velik posjedfeudalnoga podrijetla već se otprije počeopretvarati u posjed kapitalističkoga tipa. UVojvodini, Slavoniji i Srijemu pod sekven-tar je stavljeno više od 1,5 milijuna kata-starskih jutara. Zemlja je oduzimana odprivatnih vlasnika, crkvenih općina, grado-va i općina. I od subotičke općine oduzetoje više od 20.000, a od veleposjednika višeod 6000 jutara zemlje.

Uočljiva je i razlika u prosječnoj ko-ličini zemlje koja je dijeljena kolonistima– 8 jutara prema nešto više od 2, koliko sudobivali mjesni agrarni interesenti. Stvara-ju se nova sitna seljačka gazdinstva kolo-nista iz brdskih krajeva, optanata, emigra-nata i dobrovoljaca. To je iziskivalo i cije-li niz agrarno-tehničkih pitanja, parcelaci-ju posjeda, podizanje kuća za koloniste,gradnju putova, kanala, bunara i škola unovim naseljima. U sjevernoj Bačkojizgrađeno je više naselja za koloniste (danaszvane i »stari kolonisti«): Aleksa Šantić,Mali Beograd, Mišićevo, Novi Žednik,Bajmočka Rata i dr. U tim krajevima zem-lju su besplatno dobivali samo dobro-voljci, svi ostali agrarni interesenti dobive-nu su zemlju morali otplatiti pod povolj-nim uvjetima, bilo izravno bivšim vlasni-cima bilo državi. Nijemci i Madžari bili suisključeni iz te agrarne reforme, što je,osim negativnih političkih posljedica,ostavilo traga i u zaostajanju u ukupnoj po-ljodjelskoj proizvodnji.

God. 1931. donesen je Zakon o likvi-daciji agrarne reforme. Veleposjed je ipakopstao, agrarno pitanje nije u potpunostiriješeno, nego je samo ublaženo, a nakonkolonizacije stanovništva pretežito iz di-narskih krajeva etnička je struktura promi-jenjena, napose u sjevernim krajevimazemlje. Valja istaknuti i da su razmjernonajmanje zemlje dobili mjesni bezemljaši,

jer su u njezinoj raspodjeli važniji bili kri-teriji druge naravi.

U izmijenjenim okolnostima nakonDrugoga svjetskoga rata komunističke vla-sti realiziraju novu agrarnu reformu. Osno-ve za nju bile su Odluka AVNOJ-a o konfi-skaciji zemljišta državljana NjemačkogaReicha i osoba njemačke narodnosti od 21.XI. 1944., Zakon o agrarnoj reformi i ko-lonizaciji od 23. VIII. 1945. i cijeli niz pro-pisa i tumačenja iz toga područja. Agrarnareforma bila je sada izraz opće politike so-cijalističke države, tj. uvođenja socijali-stičke osnove poljodjelstva. Posjedi koji sudošli pod udar Zakona mogu se klasificira-ti u dvije kategorije: posjedi čijim vlasnici-ma nije davana naknada za oduzetu zemljui posjedi čijim je vlasnicima naknadadavana. U prvu su pripadali posjedi vele-posjednika, posjedi s više od 15–35 ha ob-radive zemlje koju vlasnik nije obrađivao sčlanovima svoje obitelji, posjedi banaka,novčarskih zavoda i industrijskih podu-zeća, posjedi crkava i samostana površineveće od 10 ha, posjedi pripadnika nje-mačke nacionalne manjine i drugihosoba kojima je konfiscirana poljodjelskaimovina te posjedi odseljenih osoba kojese nisu vratile do 5. I. 1948. Drugu su sku-pinu činili posjedi poljodjelaca iznadzemljišnoga maksimuma (od 25 do 35 haobradiva zemljišta ili 45 ha ukupnihpovršina) i posjedi nepoljodjelaca, tj. oso-ba kojima poljodjelstvo nije bilo glavnozanimanje, površine veće od 3, odnosno 5ha ako je bila riječ o voćnjacima ili vino-gradima. Iz stvorenoga agrarnoga držav-noga fonda dodjeljivana je zemlja poljo-djelcima bezemljašima, borcima NOV-a iPOJ-a te invalidima, žrtvama i obiteljimažrtava fašističkoga terora. Usto se stvarajudržavna poljodjelska dobra i zadruge. Ko-lonizacija boraca NOR-a počela je već pot-kraj 1944. i početkom 1945. na prostorimaVojvodine i Srijema. Bila je usmjerenaponajprije na posjede čiji su vlasnici biliNijemci, kojih je bilo oko 400.000 i koji suimali oko 70.000 kućanstava. Kolonisti sudobivali 4,5–7 ha zemljišta, stambene zgra-de i inventar. Osnovana je Glavna komisijaza naseljavanje boraca NOR-a i njihovihobitelji. Radikalna izmjena posjedovne

AGRARNA REFORMA

5

ll

strukture i usitnjavanje posjeda, praćeniprotjerivanjem iskusnih i vrijednih nje-mačkih seljaka i naseljavanjem osoba ne-vičnih obradi zemlje i životu u ravničar-skim krajevima, ostavili su posljedice i uobliku smanjivanja poljodjelske proizvod-nje. Ta je agrarna reforma završena u ožuj-ku 1948.

Još radikalnija agrarna reforma prove-dena je početkom 1953., nakon neuspjelekolektivizacije na selu, kad je Zakonom ozemljišnom fondu općenarodne imovinezemljišni maksimum smanjen na svega 10ha, a višak je predan državnim poljodjel-skim imanjima. Iako je zakonom bila pred-viđena naknada s dugogodišnjim rokom ot-plate, ta se predaja zemljišta u državnovlasništvo najčešće obavljala uz fiktivnedarovnice, koje su seljaci, ako ne bi prista-li dobrovoljno, nakon fizičke torture ipakpotpisivali. Za razliku od prve agrarne re-forme zemlja oduzeta prema tomu zakonu ni-je dodjeljivana privatnim osobama. Na-kon pada komunizma u Srbiji je 1991. do-nesen zakon kojim se zemljište oduzeto usklopu agrarne reforme iz 1953. vraćabivšim vlasnicima ili njihovim nasljednici-ma.

3. U Madžarskoj je nakon Prvogasvjetskoga rata agrarna reforma bila višesimbolična, znatno ispod razmjera u sus-jednim zemljama, koje su zemljišnu refor-mu temeljile na podjeli velikih imanja ne-kadašnjih austrijskih i ugarskih velepos-jednika. Radikalna agrarna reforma prove-dena je nakon Drugoga svjetskoga rata,kad je u ožujku 1945. vlada izdala Dekret ozemljišnoj reformi. Veleposjedi su ekspro-prirani, siromašni seoski slojevi dobili sumanje čestice, a na preostalim su površina-ma stvorena državna gospodarstva. Nozadržavanje sitnih posjeda bilo je samopolitičko-taktički potez jer se već 1948. i uMadžarskoj, kao i u drugim zemljama tzv.istočnoga bloka, pristupilo prisilnoj ko-lektivizaciji zemlje i ukidanju privatnogavlasništva. To je međutim i ovdje pro-uzročilo daljnju destimulaciju i umanjenjeprinosa, zbog čega je provođen prisilni ot-kup poljodjelskih proizvoda. Zadruge suraspuštene u vrijeme revolucije 1956., ali

je između 1958. i 1961. poljodjelstvo ponov-no bilo kolektivizirano, no ne s tolikomprisilom kao prije i uz zamah mehanizaci-je. U cjelini uzevši, madžarski su komuni-sti u odnosu na agrarnu reformu bili međunajradikalnijima: privatno je farmerstvo utradicionalnom smislu gotovo posve nesta-lo jer su se privatni poljodjelci ili pridružilikooperaciji ili posve napustili poljodjel-stvo.

4. Budući da su Bunjevci i Šokci biliizrazito agrarne strukture sve do poloviceXX. st., na njih agrarna reforma nije imalagotovo nikakva pozitivnoga utjecaja. Po-znato je bilo još za Austro-Ugarske kolikoje zemlja bila cijenjena među seljacima isvakogodišnja se dobit ulagala u kupnjunovih čestica, manjih ili većih. U staroj Ju-goslaviji siromašniji poljodjelci Bunjevci iŠokci, kao mjesni agrarni interesenti,uglavnom su ostajali izvan raspodjele zem-lje i samo je malen broj bunjevačkih op-tanata iz Bajskoga trokuta (osobe koje suse nakon Trianonskoga ugovora preselileiz Madžarske u Kraljevinu SHS) dobio sit-ne posjede. U tom razdoblju nije bilo niznatnijih osnivanja kolonističkih sela napodručju na kojem su obitavali bački Hr-vati. Oduzimanje zemlje u sklopu agrarnihreforma nakon Drugoga svjetskoga ratateško je pogodilo bunjevačko i šokačko se-ljaštvo, a zemlja konfiscirana od njemač-kih seljaka dodjeljivana je uglavnom kolo-nistima u naseljima u kojima su nekadživjeli Nijemci (Bajmok, Stanišić i dr.).Prisilan otkup i nasilna kolektivizacijaostavili su duboke tragove u pojedinimobiteljima. Odredbe o »maksimu« zemljeposlije su izigravane prijenosom vla-sništva na druge članove obitelji, a imućni-je su poljodjelske obitelji pak »radile uarendu« velike površine zemlje. Uništava-nje privatnoga vlasništva u poljodjelstvubilo je praćeno forsiranom industrijalizaci-jom i snažnom urbanizacijom, osobito uMadžarskoj, što je imalo znatna udjela uasimilaciji i odnarođivanju bačkih Hrvata.Vidljivo je to napose u uništavanju salaša isalašarskoga načina života, u koji, zbogizoliranosti, asimilacijski utjecaji najmanjeprodiru.

6

AGRARNA REFORMA

ll

Vraćanjem zemlje oduzete u sklopu drugejugoslavenske socijalističke agrarne refor-me dio je nepravda ispravljen, ali se čekadonošenje zakona o denacionalizaciji, štoje osobito važno za Katoličku crkvu i dru-ge crkve, kojima su oduzete goleme ko-ličine obradive zemlje i šuma. Nepravde izprve agrarne reforme teško da će ikad bitiispravljene.

Lit.: M. Mirković, O dvadesetogodišnjici našeagrarne reforme, Beograd, 1939; N. Gaćeša,Agrarna reforma i kolonizacija u Bačkoj 1918-1941, Novi Sad, 1968; D. Veselinov, Agrarno pi-tanje u Jugoslaviji, Beograd, 1981; P. Hanák (ur.),Povijest Mađarske, Zagreb, 1995.

S. Mačković i S. Bačić

AJNC (njem. eins: istovjetan, jednak) 1.»kecem« (kec), najjača u madžarskimigraćim kartama; 2. kartaška igra s vrlo br-zim obratom. U podunavskih se Hrvatatradicionalno igra madžarskim kartama.Cilj je igre imati u rukama vrijednost ka-rata što bližu broju 21. Karte vrijede ono-liko koliko naznačuju brojevi ispisani nakartama: 7, 8, 9 i »kraljica« 10, a likovi sebroje prema sljedećim vrijednostima:»dolnjak« 2, »gornjak« 3, »kralj« 4 i »ke-cem« 11. Boja karata ne igra nikakvu ulo-gu. Vrijednost karata zbroj je vrijednostisvih karata u ruci. Igrači, kao i »bankaroš«(igrač koji je položio početni iznos novcaza kartanje i koji dijeli karte) u početku do-bivaju dvije karte. Ako je igrač u dijeljenjudobio »kecema« i na njega opet »kecema«te ako je na desetku dobio »kecema« iliobratno, to je ajnc, najveća moguća vrijed-nost. Tko od igrača ima zbroj veći od 21,»tropa« je (ispada iz igre). Najniži zbrojkarata na kojem se igrač može zaustavitijest 15. U kutu kartaškoga stola nalazi se»pinka«, posuda u koju »bankaroš« nakonsvakoga kruga kartanja stavlja dogovoreniznos za domaćina kartašâ, jer je ova igrabila zabranjivana. Bezbroj je priča o tomkako su kockari u ajncu izgubili velike vri-jednosti, pa čak i sav imetak.

A. Stantić

AKADEMSKO DRUŠTVO, oblik udru-ge. Društva toga tipa okupljala su najprijestudente, a zatim i srednjoškolce te gra-

đane s akademskom naobrazbom oko pro-jekta nacionalnoga prosvjećivanja i potica-nja opće, političke, gospodarske i kulturneizobrazbe širih društvenih slojeva popular-nom nakladničkom djelatnosti, pučko-pro-svjetnim predavanjima i sl. Potkraj XIX. st.utemeljivala su se u manjim europskih na-rodima koji su težili nacionalnoj emanci-paciji, a poslije i nacionalnomu osvje-šćivanju.

Prva je takva udruga među Bunjevci-ma u Ugarskoj bilo Akademsko društvoAntunović, utemeljeno 1913. u Budimpešti.Nastalo je kao dio širega hrvatskoga kato-ličkoga pokreta, koji je pokrenuo krčki bi-skup Anton Mahnič. U sklopu toga pokre-ta osnovana su i akademska društva Hrvat-ska u Beču, Preporod u Grazu, Kačić uInnsbrucku, Krek u Pragu, Dan u Beogra-du te Domagoj u Zagrebu.

Nakon Prvoga svjetskoga rata u Subo-tici je utemeljeno Hrvatsko akademskodruštvo Antunović 1924. i Hrvatsko aka-demsko društvo Matija Gubec 1938., a uZagrebu je osnovano Hrvatsko akademskodruštvo Bunjevac 1927. Nakon Drugogasvjetskoga rata svoj je rad pokušalo obno-viti Hrvatsko akademsko društvo MatijaGubec u Subotici 1945., ali bez većegauspjeha. Premda djelovanje pojedinihdruštava nije trajalo jednako dugo i nije bi-lo jednako uspješno, ona su vjerno odra-žavala opći smisao akademskih društava ibila su, kako im i nazivi govore, otvorenohrvatski orijentirana.

U novije doba u Subotici je utemeljenoHrvatsko akademsko društvo 1998., kojese, s obzirom na članstvo i ciljeve, uneko-liko razlikuje od tradicionalnih akadem-skih društava. Ono naime teži okupljanjuvisoko naobraženih članova hrvatske za-jednice iz cijele SRJ, odnosno Srbije, tenjihovu angažiranju u prvom redu na znan-stvenim projektima šire važnosti. Prosvje-titeljska je komponenta u programuDruštva izražena u manjoj mjeri.

Lit.: M. Čović, A. Kokić, Bunjevci i Šokci, Jero-nimsko svjetlo, br. 33, Zagreb, 1939; M. Evetović,Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata(rukopis); S. Vitković, Nastanak i razvoj Hrvat-skoga katoličkoga pokreta. Izlaganje na znanstve-

7

AKADEMSKO DRUŠTVO

ll

nom simpoziju o Ivanu Merzu, Zagreb, 14. XII.1996 (www.ffdi.hr/ivan-merz/knjige_o_ivanu/sim-pozij-vitkovic.htm); Statut Hrvatskog akadem-skog društva, Subotica, 1998.

Lj. Vujković Lamić i S. Bačić

AKADEMSKO DRUŠTVO ANTUNOVIĆ,udruga bunjevačkih i drugih hrvatskihsveučilištaraca utemeljena 1913. u Budim-pešti kao dio širega hrvatskoga kato-ličkoga pokreta, u sklopu kojega su osni-vana i druga katolička društva u Hrvatskoji izvan nje.

Nekoliko pisaca spominje osnivanje teudruge, ali ne donosi druge podatke te jenjezino djelovanje do danas neistraženo.Može se osnovano pretpostaviti da je Prvisvjetski rat prekinuo rad Društva ubrzo na-kon njegova osnutka.

Lit.: A. Šokčić, Veze Bunjevaca s drugim Hr-vatima, Hrvatska enciklopedija, 3, Zagreb, 1942;S. Vitković, Nastanak i razvoj Hrvatskogakatoličkoga pokreta. Izlaganje na znanstve-nom simpoziju o Ivanu Merzu, Zagreb, 14.XII. 1996 (http://www.ffdi.hr/ivan-merz/knji-ge_o_ivanu/simpozij-vitkovic.htm).

K. Čeliković i S. Bačić

AKOV (madž. akó: vjedro, kabao), mjeraza volumen, koja se rabila pri mjerenju vi-na i rakije, a često i žitarica. Bila je po-znata još u starom Rimu pod imenomurna. Odgovara mjeri poznatoj i kao »vje-dro« (hrv.), »Eimer« (njem.) te »cseber« i»vödör« (madž.). U srednjem se vijekuspominje u obliku okrugla drvenoga suda.Veličina akova mijenjala se tijekom vre-mena, a razlikovala se i u pojedinim kraje-vima i mjestima. Za Bačku je najvažnijibio požunski akov, koji je i sam varirao temu se volumen računao od 54,137 do54,444 litre. Jedan akov sadržava 32 pinteili oke, odnosno 64 holbe požunske mjere.U puku se akov zadržao i nakon uvođenjajedinstvenoga metričkoga sustava u Ugar-skoj 1876. Nakon Prvoga svjetskoga ratabrzo je nestao iz uporabe.

Lit.: M. Vlajinac, Rečnik naših starih mera u tokuvekova, I, Beograd, 1961; I. Bogdán, Régi magyarmértékek, Budapest, 1987.

A. Stantić

ALABURIĆ (Halaburić), jedna od naj-važnijih hrvatskih porodica u povijesti Se-gedina. Prezime je izvedeno iz naziva zaonoga koji viče, koji je glasan.

Sa spomenom Georgiusa Alaburitya,kojega su segedinski notari bilježili i kaoHalaburicsa ili Hallaburu, prezime se pojav-ljuje već 1688., dakle odmah nakon oslo-bođenja grada od Turaka. Jerko Ha-laburity (Allaburics) bio je 1720. jedan odvojnika graničara koji su branili grad odmogućih turskih provala. Poput drugih do-seljenika – Nijemaca, Srba i Hrvata Dal-matinaca, i on je živio u Palanku, danassredišnjem dijelu grada. Iz popisa poreznihobveznika znamo da je imao vinograd, abavio se i proizvodnjom rakije. Iz kasnijihpopisa razvidno je da je u tom dijelu gradaimao i kuću, što nije bilo uobičajeno, jer sumnogi majstori koji su živjeli u Palankuzbog prenapučenosti kuće uglavnomunajmljivali. Poslije se porodica proširilapa su gospodarili na dvjema adresama.Gregorius Alaburity u drugoj je poloviciXVIII. st. bio poznat gostioničar, a njego-vi potomci Michael i Paulus još su višeproširili porodično ime na cijeli grad.

Osobitost je što se to porodično ime poja-vljuje samo u Segedinu, a nema ga u dru-gim naseljima s hrvatskim pučanstvom.Alaburići su živjeli u dijelu grada s dose-ljenim pučanstvom, pa se stoga u mnogo-brojnim ispravama spominju u pravnimradnjama u kojima su sudionici HrvatiDalmatinci, odnosno Srbi i Nijemci. Ipak,najviše je u promicanju prezimena učiniopoznati madžarski pisac, svećenik, mate-matičar i sveučilišni profesor András Dugo-nics, inače i sam hrvatskoga podrijetla, kojije često spominjao da je njegova majka Ha-laburićné Imre Katalin (1711.–63.) »bilaudovica sina Lovre Alaburića (AlaborityLőrinc)«.

Lit.: L. Heka, A szegedi dalmaták, Szeged, 2000.

L. Heka

ALADŽIĆ, Viktorija, rođ. Vujković La-mić (Subotica, 14. III. 1959.), arhitektica,znanstvenica, književnica. Kći Franje iElizabete, rođ. Praznik. Diplomirala je na

8

AKADEMSKO DRUŠTVO

ll

Arhitektonskom fakultetu u Beogradu1985., gdje je i magistrirala 2001. temomNastanak i razvoj najamnih kuća u Suboti-ci tijekom XIX. i početkom XX. st. Doktorskirad Utjecaj zakonodavstva na prostornirazvoj Subotice od XVIII. do druge polovineXX. st. obranila je na Geografskom fakulte-tu u Beogradu 2007. Poviješću arhitekturebavi se od 1985. Bila je sudionica nekoli-ko međunarodnih konferencija o zaštiti irevitaliziranju graditeljskoga naslijeđa uMadžarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Češ-koj, Sloveniji, Italiji i Poljskoj. Stručneradove s područja povijesti i razvoja arhi-tekture te kratke priče objavljivala je učasopisima Országépítő, Műemlék véde-lem (Budimpešta), Zbornik radova Građe-vinskog fakulteta u Subotici, Territorium(Beograd), Edinburgh Archi-tecture Revue(Edinburgh), Tiszatáj (Segedin), Polja (No-vi Sad), Rukovet i Üzenet (Subotica) te u Su-botičkim novinama. Od 2001. asistentica jena Građevinskom fakultetu u Subotici. Ob-javila je tri knjige kratkih priča, autobio-grafskih, realističkih i nadrealističkih. Mo-tivi u dijelu njezinih priča usko su vezaniza konkretne arhitektonske prostore i gra-dove.

Djela: Putovanje u Firencu, Subotica, 1989; Zgra-da subotičkog pozorišta (suautorica G. Prčić Vuj-nović), Subotica, 1992; Šljivin cvet, Subotica,1993; Sunčani grad, Subotica, 1998; ViktorMiškovský a súčasná ochrana pamiatok v stred-nej Európe (suatori I. Gojdič i dr.), Bratislava–Bu-dimpešta, 1999; Secesija u Subotici (suautori K.Martinović Cvijin i dr.), Subotica, 2002; Hunga-rian Ceramics from the Zsolnay Factory (katalog,suautori P. Ács i dr.), New York, 2002;Gradotvorci, I-II (suautori M. Grlica i G. PrčićVujnović), Subotica, 2004-2006.

S. Bačić

ALAGA (Allaga), plemićka porodica. Pre-ma predaji podrijetlom je iz Dalmacije.Plemstvo je od kralja Karla III. dobio Pe-tar 15. VII. 1722. u Požunu, a proglašenoje 3. IV. 1723. na skupštini Bačke župani-je u Baji. Pripadnike porodice izvori spo-minju 1687. u Kaćmaru, 1716. u Somboru,a 1722. u Subotici. Petar Alaga držao je1728. pod arendom pustaru Aljmaš, koju jepreuzeo od grofa Marka Cobora te je za

nju plaćao 759 forinta na godinu. Od 1748.članovi porodice naseljavaju Lemeš. Međulemeškim plemenitašima na plemićkompopisu za 1754./55. nalaze se Pajo i Ivan,na popisu za 1797. zabilježen je Petar, a1798. više pripadnika te velike porodice.Porodica je dobila darovnicu na posjedeu Lemešu 1803., nakon čega je nosila pri-djevak »Nemesmiliticsi« (Lemeški). Napopisu plemića iz 1841. u Lemešu su zabi-lježena 33 člana te porodice.

Iz nje potječe nekoliko poznatijih oso-ba: Petar Alaga bio je od 1790. novosadskisenator te gradski kapetan 1797.–99. i glav-ni sudac 1799.–1801., a obnašao je i drugedužnosničke časti; sin spomenutoga PajeStipan bio je sudac Bačke kraljevske table,a unuk Karlo arhivar Bačke županije;Emerik je bio sudionik u revolucionarnimgibanjima 1848.; Geza skladatelj iglazbenik; Oto odvjetnik; Gaja nuklearnifizičar, jednako kao i njegov sin MiroslavAlaga-Bogdanović.

Pripadnici porodice žive u Lemešu.Porodica čuva originalnu grbovnicu s vi-sećim pečatom.

Opis porodičnoga grba: u plavom poljuna zelenom brežuljku, uzdignut na dvijenoge i oslonjen o nagnut bijeli stup, dvore-pi zlatni lav. Nakit: kaciga s krunom, iz njeizrasta zlatni orao, koji u desnoj kandžidrži sablju krivošiju; plaštevi zlatno-plavi isrebrno-crveni.

Izvor: Arhiv Vojvodine, Fond BBŽ, 1728/69. orig.lat. 1 list od 4. V. 1728.

GrbporodiceAlaga

9

ALAGA

ll

Lit.: Gy. Dudás, A bácskai nemes családok, ABács-Bodrogh megyei Történelmi Társulat év-Könyve, 4/1983, Zombor; G. Grosschmid, Ne-mes-Militics 1771-ik évben, A Bács-Bodroghvármegyei Történelmi Társulat évkönyve, 2–4/1985,Zombor; I. Iványi, Bunyevác nemességünk, ABács-Bodrogh megyei Történelmi Társulat év-Könyve, 1/1896, Zombor; Bács-Bodrogh vár-megye egyetemes monografiája, I–II, Zombor,1896; Gy. Dudás, A bácskai nemes családokösszeírása, A Bács-Bodrogh megyei Tör-ténelmi Társulat évkönyve, 3/1897, Zombor; S.Borovszky (ur.), Bács-Bodrog vármegye, I–II,Budapest, b. g.; V. Stajić, Građa za političkuistoriju Novog Sada, Novi Sad, 1951; A. Sekulić,Narodni život i običaji bačkih Bunjevaca. Zbornikza narodni život i običaje južnih Slavena, knjiga50, Zagreb, 1986; M. Szluha, Bács-Bodrog vár-megye nemes családjai, Budapest, 2002.

A. Čota i S. Bačić

ALAGA, Gaja (Lemeš, 3. VIII. 1924. – Zag-reb, 7. IX. 1988.), nuklearni fizičar. Rođenu uglednoj bunjevačkoj obitelji od oca Mar-tina i majke Stane, rođ. Vujević. Osnovnuškolu polazio je u rodnom mjestu, a gim-naziju u Somboru. Studij je počeo na Teh-ničkom fakultetu u Budimpešti, a nastavioga je u Zagrebu na Tehničkom i Prirodo-slovno-matematičkom fakultetu, gdje je idiplomirao 1950.

U to vrijeme skupina studenata IvanaSupeka, među kojima je bio i Gaja Alaga,na Prirodoslovno-matematičkom fakultetučini snažan iskorak prema vrhunskoj teo-rijskoj fizici, a Alaga je 1951. izabran i zaasistenta. Na specijalizaciju odlazi u jednood najuglednijih svjetskih središta teorijskefizike, na Institut Niels Bohru Kopenhagenu,gdje je boravio 1952.–54. Odmah nakon do-laska u kreativnu znanstvenu atmosferu uKopehnagenu pridružuje se mladim znan-stvenicima K. Alderu (Švicarska), A. Bo-hru (Danska) i B. Mottelsonu (SAD).

Doktorirao je 1955., za docenta je iza-bran 1958., izvanredni je profesor postao1961., a redoviti profesor u Zavodu za teo-rijsku fiziku Prirodoslovno-matema-tičkoga fakulteta 1966. Sudjelovao je uznanstvenom radu na Institutu RuđerBošković u Zagrebu, na Institutu NielsBohr u Kopenhagenu i u Lorentz Ratida-tion Laboratory u Berkeleyu, Kalifornija,

na münchenskom Sveučilištu LudwigMaximilian i dr. Predavao je na neko-liko inozemnih sveučilišta: u New Yorku1964.–65., u Parizu 1967., na SveučilištuLudwig Maximillian u Münchenu 1973.–74.i u Uppsali 1977.

Ubrzo nakon otkrića K-izbornih pravi-la intenziteta za beta- i gama-prijelaze udeformiranim atomskim jezgrama 1955.,za koje su Bohr i Mottelson 1975. dobiliNobelovu nagradu, Alaga je i sam otkriojedan novi asimptomski tip izbornih pravi-la u deformiranim jezgrama i objavio član-ke u američkim znanstvenim časopisimaPhysical Review 1955. i Nuclear Physics1957. Ta dva znanstvena rada pripadajumeđu najviše citirane publikacije hrvat-skih znanstvenika u svjetskoj znanstvenojliteraturi. Pravila intenziteta i izborna pra-vila za deformirane jezgre ostaju važnimelementom svjetske znanstvene baštine podopćeprihvaćenim nazivom Alagina pravila.U svojem kasnijem dugogodišnjem znan-stvenom radu ostvario je svjetske znan-stvene prodore i na drugim područjima.Sâm te skupa s G. Ialongom izračunao jekarakteristike jezgara žive i zlata (Bulletinof the American Physical Society, 1959.;Physics Letters, 1966.; Nuclear Physics,1967.). Iz tih je izračuna izrastao model je-zgre – tzv. Alagin model – koji dobro opi-suje obilježja jezgara u prijelaznom pod-

GajaAlaga

10

ALAGA

ll

ručju između steričnih i veoma deformira-nih. Sa suradnicima u Institutu RuđerBošković poopćio je pravila intenziteta iizborna pravila vibracijskih jezgara uzi-majući, uz nulti član, i najvažnije korekci-je prvoga reda (Proceedings of Internatio-nal Conference on Nuclear Physics, Mün-chen, 1973.). Zajedno s V. Paarom kla-sificirao je stanja jezgara u području naj-većega momenta vrtnje primjenom vibra-cijskoga modela i spomenutih izbornihpravila te našao uvjete u kojima se tzv. mo-del grozdova svodi na model aharmo-ničnoga vibratora i jedne čestice (PhysicsLetters, 1976.; Fizika, 1977.; Supplement I,1.; Nuclear Instruments and Methods,1977.). Osim nuklearne strukture, kon-stanta Alagina znanstvenoga interesa bilisu i fundamentalni problemi interpretacijekvantne mehanike. Napisao je prvu hrvat-sku monografiju o nuklearnoj fizici u okvi-ru udžbenika I. Supeka Teorijska fizika istruktura materije (Zagreb, 1964.).

Za svoj znanstveni rad primio je mnogapriznanja, a obavljao je i mnogobrojne dužnos-ti. Za izvanrednoga člana JAZU-a izabran je1968. Dobitnik je republičke nagradeRuđer Bošković za važno znanstveno ot-kriće 1968. te počasne medalje Sveučilišta uBruxellesu. Proglašen je počasnim članomMadžarskoga fizikalnoga društva LorándEötvös 1972. Bio je dekan Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta, predstojnik Za-voda za teorijsku fiziku na tom fakultetu,predstojnik Znanstvenoga vijeća InstitutaRuđer Bošković, pročelnik Odjela za teorij-sku fiziku na tom institutu, predsjednikDruštva matematičara i fizičara Hrvatske,predsjednik Sekcije nuklearnih fizičaraJugoslavije, predsjednik Sveučilišne za-jednice za fiziku Hrvatske, savjetnik Insti-tuta Jožef Stefan u Ljubljani, glavni i odgo-vorni urednik Fizike, znanstvenogačasopisa Saveza udruženja matematiča-ra, fizičara i astronoma Jugoslavije, članKomisije Europskoga fizikalnoga društva,član uredništva Phisics Letters, jednogaod vodećih svjetskih znanstvenih časo-pisa, i Acta Physica Austriaca te predsjed-nik Matične komisije za fiziku. Obnašaoje i mnoge druge stručne funkcije. Na

mnogim međunarodnim konferencijama onuklearnoj fizici u zemlji i inozemstvu(Francuska, Italija, SR Njemačka, SSSR,Madžarska, Rumunjska, Austrija) bio jepredavač, predsjedatelj, savjetnik i organi-zator. Na njegov je prijedlog u Dubnu 1968.stvorena mreža međunarodnih regionalnihcentara za nuklearnu fiziku.

Pokopan je u Lemešu.

Lit.: Hrvatski biografski leksikon, 1, Zagreb,1983; V. Paar, Gaja Alaga 1924.–1988., LjetopisJugoslavenske akademije za godinu 1988., knj.92, Zagreb, 1989.

A. Čota

ALAGA, Martin (Lemeš, 7. VIII. 1890. –Lemeš, 29. I. 1974.), zemljoposjednik. Sinje Gaje i Sibe, rođ. Vujević. Kao austro-ugarski vojnik u Prvom je svjetskom ratudospio na rusku frontu, a nakon rata pri-ključio se Listopadskoj revoluciji. USSSR-u je boravio 7 godina. Nakon po-vratka bio je zagovarač komunističkih ide-ja, iako je pripadao sloju bogatijih velepo-sjednika. Vrijedio je za iznimno načitana imuzički naobražena. Otac je nuklearnogafizičara Gaje Alage.

A. Čota

ALBERT, Florian (Santovo, 15. IX.1941.), nogometaš i trener. Po majci Man-di Jelić, Šokici iz Santova, hrvatskoga jepodrijetla. Od početka do kraja svoje no-gometne karijere igrao je u najglasovitijemmadžarskom klubu Ferencváros, kao pr-voligaš od 1958. Otad je brzo i neprekidnonapredovao. U razdoblju 1959.–74. čak je75 puta bio član madžarske nogometne re-prezentacije i za to je vrijeme postigao 31pogodak. God. 1960. sudjelovao je naOlimpijskim igrama, gdje je madžarskamomčad osvojila treće mjesto, a osvajanjubrončane medalje pridonio je i na Europ-skom prvenstvu 1964. Na Svjetskom prven-stvu 1966. Albert je već bio vodeći madžar-ski nogometaš. God. 1967., kao najboljieuropski nogometaš, dobio je Zlatnu loptu,odličje koje je 1956. utemeljio pariški listFrance Football. Nogometašku je karijeruzavršio 1974. Nakon toga radio je u Fe-rencvárosevu uredu, a 1978.–79. bio je tre-

11

ALBERT

ll

ner u Libiji. Vrativši se u Madžarsku, pre-uzeo je odgoj pomlatka Ferencvárosevihnogometaša. Bavi se i novinarstvom, član-ke objavljuje napose u novinama Lab-darúgás, Népsport, Sport, Sporthírek.

Lit.: Ki kicsoda Magyarországon?, Budapest, 2000.

M. Mandić

ALDUMAŠ (tur. aldim: kupiti; akče:novčić > aldumakče > aldumašče; madž.áldomás), čašćenje u povodu obavljenekupoprodaje nekretnine, stoke, vrjednijihstvari ili obavljena opsežnijega posla. Su-dionici posla ugovorili bi gdje će, što i ko-liko popiti, a obično je plaćao onaj koji jeprimio novac. Piće kojim se ovako častinaziva se aldumaščem. Najčešće je to bilovino u obližnjoj gostionici.

A. Stantić

ALEKSANDROVO →Šandor

ALEKSANDROVO SALAŠI (Aleksan-drovi salaši), područje jugoistočno od Su-botice, odnosno od njezina dijela Aleksan-drova (Šandora). Nastalo je nakon Prvogasvjetskoga rata postupnom izgradnjom ikoncentriranjem salaša na pustari Alek-sandrovo, po kojoj je područje i dobiloime, te je pred Drugi svjetski rat obu-hvaćalo 225 salaša. God. 1961. imali su1569 stanovnika. Nakon podjele Suboticena mjesne zajednice našli su se u okviruMjesne zajednice Aleksandrovo, s kojomse otad zajedno iskazuje i broj stanovnika.Na području Aleksandrovo salašâ nalazi seproštenište Bunarić.

Lit.: O proizvodnim snagama Subotice 1964, Su-botica, b. g.; M. Popović, J. Dinić, Urbano-geografska proučavanja naselja Jugoslavije, Beo-grad, 1978; B. Bukurov, Subotica i okolina, NoviSad, 1983.

S. Stantić

ALFA →Književno društvo Alfa

ALKAZAR, partizanska baza na Skende-rovu na salašu Lajče Jaramazovića. Bazesu bile skloništa za skriveni boravak pro-gonjenih pripadnika pokreta otpora, pog-lavito komunista. Najčešće su se nalazileispod samih salaša i pomoćnih objekata teu dvorištima, ali koji put su bile i dalje odsalaša. Ulazi u njih bili su dobro kamufli-rani, npr. kukuruzovinom ili slamom, ažene i djevojke brinule su se za skriveneborce. Prva partizanska baza u subotičkomataru, poslije nazvana Sevastopolj, bila jeod ljeta 1943. na salašu Đurice Stevanovana Čikeriji, a većina preostalih kopanihbaza nastala je do ljeta 1944., kad se očeki-vao dolazak i smještaj Subotičkoga parti-zanskoga odreda. U Tavankutu je tada pos-tojalo bar 16 partizanskih baza, što uko-panih u zemlju, što skrivenih u kamaramaslame, na tavanima, u dvostrukim zidovi-ma zgrada i sl., a bilo ih je i u Maloj Bosni,Đurdinu, Bikovu, Kelebiji te u samoj Su-botici. Tijekom rata nijedna nije otkrivena.U rujnu 1944. iskopana je najveća baza napodručju Tavankuta, nazvana Alkazar,nedaleko od željezničke postaje u Sken-derovu (Gornji Tavankut), koja je postalasredištem partizanskoga pokreta u Tavan-kutu.

Aleksandrovi salaši

12

ALBERT

ll

Subotički partizanski odred, krećući seprema Subotici s područja Bačke Palanke,gdje je formiran 23. VIII. 1944., stigao je5. IX. u Tavankut. Njegovi pripadniciskrili su se po bazama, a u Alkazaru je bilosmješteno zapovjedništvo. O dočeku parti-zana svjedoci zabilješka zapovjednikaJovana Mikića – Spartaka: »Jednostavnonevjerojatno, teško je opisati s kolikim nasoduševljenjem dočekuju. Tri četvrtine bu-njevačkih salaša spremne su da nam budubaze«. U odred su se u Tavankutu uključilinovi borci te je i reorganiziran, no zamnoge nije bilo oružja. Pripreme za prot-jerivanje madžarske vojne posade uTavankutu obavljane su upravo u Alka-zaru, a u noći s 8. na 9. X. akcija Subo-tičkoga partizanskoga odreda uspješno iprovedena. Jednaka je akcija ponovljena uSubotici u noći s 10. na 11. X.

Lokacija baze označena je 1960., samaje baza restaurirana 1979., kad je postav-ljena i spomen-ploča, a 1997. rekonstru-irana je.

Lit.: J. Klarski, Borbeni put žena ustaničkogTavankuta, u: Žene Vojvodine u ratu i revoluciji1941-1945, Novi Sad, 1984; J. Klarski, Crvenipesak, Subotica, 1985; B. Duranci, V. GabrićPočuča, Javni spomenici Opštine Subotica,Subotica, 2001.

S. Mačković

ALLAGA, Geza (Bečej, 25. III. 1841. – Ba-ja, 19. VIII. 1913.), skladatelj i glazbenik.Sin je Imrea i Emme, rođ. Fazekas. Gim-naziju je završio 1841. u Baji. Orgulje jepočeo svirati 1855., a 1857. upisao se naodsjek za orgulje bečkoga konzervatorija.Studij je završio 1861.

Postao je autor prve operete namadžarskom jeziku pobijedivši na natje-čaju za glazbu na tekst Istvána Bényei-ja Zaljubljeni kantor (A szerelmes kán-tor), koji je raspisao tadašnji ravnatelj bu-dimskoga Narodnoga kazališta GyörgyMolnár. Od 1865. dirigent je u Pečuhu te jeondje skladao i glazbu za operetu Dlakavivuk (Szakállas farkas) na tekst Imrea Szi-getija. U školskoj godini 1867./68. preda-vao je u subotičkoj gimnaziji. U Baju sepreselio 1870. i ondje je radio kao profesor

glazbe. Članom Velike kraljevske operepri Narodnom kazalištu u Budimpešti po-stao je 1884. U to je doba napisao opereteAmerikanac (Az amerikai) na tekst EdeaSzigligetija, Đavolji jastuk (Az ördögpárnája) na tekst Kálmána Tótha i Bez-nađe u sanduku (Nyomorúság a korsóban)na tekst Jenőa Rákosija.

Od 1880. posvetio se sviranju na cim-balu te mu je u Madžarskoj uspio vratitiugled. Napisao je i dva udžbenika za svira-nje na tom glazbalu, od kojih je prvidoživio tri izdanja. God. 1890. utemeljio jeObiteljski krug ljubitelja cimbala (madž.Cimbalom családi körben). Skladao je zacimbal, orgulje i klavir.

Lit.: I. Iványi, Szabadka szabad királyi várostörténete, II, Szabadka 1892; A Pallas NagyLexikona, 1, Budapest, 1893; Magyar ÉletrajziLexikon, Budapest, 1967.

A. Čota

ALLAGA, Imre (Baja, 25. III. 1813. –Baja, 12. VIII. 1893.), sudionik revolucije1848., glavni gradski bilježnik u Baji. Sinje Ivana i Marije, rođ. Illés. Kao zastupnikRiđice tijekom revolucije 1848. sudjelo-vao je u posljednjem (nezakonitom) Ugar-skom saboru. Vladino povjerenstvo zagornju Bačku uhitilo je nakon istrage svečlanove toga sabora. Dvije godine poslijeAllaga je osuđen na smrt, ali je ipak pomi-lovan. Nakon toga otišao je u Baju, gdje jepromijenio prezime u von Agafi. Ondje jebio glavni gradski bilježnik od 1873. dosmrti.

Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; M.Szluha, Bács-Bodrog vármegye nemes családjai,Budapest, 2002.

A. Čota

ALMAŠ (madž. Rácalmás), naselje naDunavu južno od Budimpešte. Poznato du-navsko pristanište nekoliko kilometara sje-verno od Dunaújvárosa, u Fejerskoj župa-niji, 3451 st. (2001.).

Naziv mu potječe od madžarske riječialmás, »mjesto obraslo (divljim) jabuka-ma«. Spominje se od prve polovine XIV.st. Na mjesto madžarskoga stanovništva,pobijenoga i raseljenoga za Petnaestogo-

13

ALMAŠ

ll

dišnjega rata 1591.–1606., Turci ovamopočetkom XVII. st. naseljavaju Srbe i Hr-vate te u madžarski naziv mjesta tad ulazii pridjev Rác. Tijekom povijesti ovdašnjisu Hrvati, koji su sebe nazivali Racima, po-sve prešućivani, odnosno uvrštavani među»grkoistočne Race«, jer je Srba bilo više.No matične knjige katoličke župe bjeloda-no potvrđuju da je ovdje stoljećima živjelai manja skupina Hrvata, a hrvatski se jezikočuvao do 1940-ih.

Lit.: I. Ivanić, O Bunjevcima : povesničko-narodo-pisna rasprava, Subotica, 1894; J. Károly,Fejér vármemegye története, I-IV, Székes-fehérvár, 1896–1901; L. Kiss, Földrajzi neveketimológiai szótára, Budapest, 1980.

Ž. Mandić

ALJMAŠ (Bački Aljmaš, Bačaljmaš,madž. Bácsalmás), gradić između Baje iSubotice u Bačko-kiškunskoj županiji, de-setak kilometara udaljen od današnjemadžarsko-srpske granice, 7609 st. (2001.).Ime mu potječe od madžarske riječi hal-mos, »humkast, brežuljkast«, a južnosla-venski su ga doseljenici preimenovali u

Almaš, Aljmaš, što se glasovno podudara smadžarskom riječju almás (»jabučji, ja-bučni«). Prijašnja službena imena: Halmos,Halmas, Almás, Felső-Almás, Radonity,Radonity ili Almas, Almaska szelo,Almas, Bács-Almás, Bácsalmás.

Prvi poznati spomen mjesta potječe izXIV. st., kad se među posjedima porodiceCzobor spominje i Halmos. U tursko je do-ba zabilježen kao Halmas, odnosno Haj-mas, u okviru Bajske nahije. God. 1543.Kalačkoj nadbiskupiji plaća 20 forintacrkvene desetine; 1580. ima 25, a 10 godi-na poslije 35 kuća; 1678. spominje se kaoselo. Nakon izgona Turaka tu stanuju »Hr-vati i Dalmatinci«. Kao komorska pustarasusreće se 1703. Nakon Rákóczijeve bune1711. naselje se obnavlja i Hrvati ga po-novno napučuju. Popis bajskoga kotara1714./15. tu bilježi 7 hrvatskih obitelji,1720. ima ih 6, a 1727./28. samo su 2 hr-vatska porezna obveznika. Zbog turske seopasnosti Aljmašani 1716. sklanjaju u Su-boticu te je 1726. nenaseljena pustara. Ka-lački nadbiskup 1731. ovamo naseljavaMadžare. God. 1738. ima 263 stanovnika,za koje duhovno skrbe franjevci redodržaveBosne Srebrene iz subotičkoga samostana.Župa je u Aljmašu utemeljena 1740., a otadse vode i matične knjige. Prije toga pripa-dao je Subotici. Podružnice župe bili su Bi-kić 1743.–76., Boršot 1740.–76. i Kunbajado 1805. Crkva posvećena sv. Lovri iz-građena je 1759., a današnja, posvećenaUzvišenju svetoga križa, 1823. Sve do1923. aljmaški su župnici bili isključivoHrvati. Sa 77 hrvatskih obitelji zabilježenje 1768. kao isključivo »ilirsko«, tj. hrvat-sko mjesto. Do 1772. selo se nalazilo za-padnije, na prostoru današnje čestice StariAljmaš, a spomenute ga je godine na da-našnjem mjestu obnovio vlastelin MatoRudić te je selo tada dobilo i svoj urbar.God. 1773. ima 95 hrvatskih, 8 madžar-skih i 3 slovačke obitelji. Stotinjak nje-mačkih obitelji iz Württemberga doselilose 1784., 1786. i 1791. Potkraj XVIII. st.bilježe ga kao madžarsko-hrvatsko mjesto,iako 1797. većinu stanovnika čine Nijem-ci: 236 njemačkih, 205 hrvatskih, 59madžarskih i 5 slovačkih obitelji. Kraljev-skom su darovnicom 1803. dio Aljmaša

Almaš(Rácalmás)

14

ALMAŠ

ll

dobila četiri člana plemićke porodiceAntunović te ta porodica otad nosi pridje-vak Aljmaški. Naselje je 1808. postalotrgovištem. Sredinom XIX. st. zemljište(29.480 jutara) sastoji mu se od 18 dijelo-va, koji su u vlasništvu plemićkih porodi-ca: šest pripada Rudićima, tri Antunovi-ćima, po dva Koranayima, Kovačićima,Németszegijima i Šiškovićima, a jedanVermesima. Za župnikovanja Ivana Antu-novića 1842.–59. Aljmaš poprima gradskiizgled, podignuto je više javnih zdanja.

Hrvatska (bunjevačka) škola ukinuta je1887., a nakon toga hrvatski se predaje sa-mo kao neobvezatni predmet. Hrvata je1880. bilo 1493, a 1890. – 1374 (ukupanbroj stanovnika 11.498). God. 1900. u Alj-mašu živi 4673 Nijemca, 3292 Madžara i1317 Hrvata; 1941. ukupno je imao 11.146stanovnika, Hrvata je 1945. bilo 1349,1960. – 1158 (ukupan broj stanovnika9736), 1980. – 684 (ukupan broj stanovni-ka 8526).

Mnoštvo hrvatskih mikrotoponima pot-vrđuje duboku ukorijenjenost bunjevačkihHrvata u tom mjestu, a na brojnosttomošnjih Hrvata upućuje 419 različitihhrvatskih prezimena. God. 1972. uteme-ljen je Divan-klub, a 1992. Hrvatska samo-uprava, koji skrbe za održavanje kulture ijezika bunjevačkih Hrvata. Svake se godi-ne priređuju Antunovićev i Miroljubovdan. Od glasovitih Aljmašana hrvatskogapodrijetla izdvajaju se svećenik Ivan Eve-tović (1860.–1923.), pjesnik Ante Eveto-vić Miroljub (1862.–1921.) i kulturni dje-latnik Matija Evetović (1894.–1972.).

Lit.: G. Grosschmid, Magyarhon népe-sedésének áttekintése, figyelemmel Bács-Bo-drogh vármegye történelmére, Bács-Bodroghvármegye Történelmi Társulat évkönyve, 4/1887,Zombor; Bács-Bodrogh vármegye egyetemesmonografiája, I -II , Zombor, 1896; S. Boro-vszky (ur.), Bács-Bodrog vármegye monográfiája,I, Budapest, b. g.; S. Borovszky (ur.), Pest-Pilis-Solt-Kiskun vármegye, I, Budapest, b. g.; I. Iványi,Bács-Bodrog vármegye földrajzi és történelmihelynévtára, II,˛ Szabadka, 1909; P. Pekić, Povi-jest Hrvata u Vojvodini, Zagreb, 1930; J.Rapcsányi, Magyar városok monográfiája. Bajaés Bács-Bodrog vármegye községei, Budapest,1934; T. Vanyó, Belgrádi püspökök jelentései amagyarországi hódoltság viszonyairól 1649–1673,Levéltári Közlemények, 1/1971, Budapest; K.Eperjessy, Bács-Kiskun, illetve a hajdani Bács-Bodrog megye a II. Józsefkori országleírásban, u:Bács-Kiskun megye múltjából, II, Kecskemét,1979; A. Sekulić, Hrvatski bački mjestopisi, Za-greb, 1994; Ž. Mandić, Mikrotoponimija bunje-vačkih Hrvata u Madžarskoj, Folia onomasticaCroatica, 10, Zagreb, 2001.

Ž. Mandić

ALJMAŠ, mjesto u istočnoj Hrvatskoj,→Bili Aljmaš

AMBAR dijal. (tur. hambar: skladište),hambar, manji objekt za čuvanje pšenice,pojavljuje se u XVIII. st. Prije toga žito sečuvalo u žitnim jamama, a one su se za-držale do XIX., ponegdje čak i do XX. st.Gradio se od materijala koji se nalazio uzvodne tokove ili vodene površine: od ple-tera – vrbova pruća i trske. Pleter se obljep-ljivao blatom, bijelio s unutarnje, a često is vanjske strane. Krov je bio trščan, unovije doba od crijepa. Oblik vjerojatnopotječe iz Šumadije, odnosno iz južne Sr-

Aljmaš (Bácsalmás)

15

AMBAR

ll

bije, a podsjeća na pučki graditeljski ob-lik vajat, koji je bio izrađivan od drveta.Dvije ili više vrsta žitarica u ambaru sudržane u vrećama, a unutrašnjost većihambara, u koje se moglo smjestiti 2–5 tonažitarica, dijeljena je pomičnim pregrada-ma. Na gazdinstvu se nalazio u dvorištu is-pred stambenoga objekta kako bi bio podstalnim nadzorom domaćina, ali uvijek ta-ko da ne smeta ukućanima. Katkad je po-stavljan na saonike (donji dio saonica) ka-ko bi prema potrebi mogao biti pre-mještan. Danas sačuvani ambari uglavnomsu postavljeni na stupove od opeke visokeoko 50 cm i više nisu u funkciji.

Ovakav tip ambara može se susresti sa-mo na prostoru sjeverne Bačke, u okoliciSubotice i na subotičkim salašima. Nemaih sjevernije u međuriječju Dunava i Tise,a južnije postoje samo u drugim oblicima iod drugoga materijala. To se objašnjavanačinom poljodjelske proizvodnje: u sje-vernoj je Bačkoj najviše zastupljena bilaproizvodnja žitarica, a sjeverno i južnijeod Subotice razvijenije je bilo stočarstvo.

Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; M.Đekić, Ambari i čardaci u Vojvodini i probleminjihove zaštite, 25, Saopštenja, Beograd, l993.

A. Rudinski i A. Stantić

AMBETUŠ dijal. (lat. ambitus: pod-strešje; ambio: obilaziti koga, umiljavatise), natkriven prostor ispred stambenogaobjekta, trijem, gang (njem. Gang: hod,hodanje), u prenesenom smislu hodnik,predsoblje.

1. Kao funkcionalni element tzv. pa-nonske kuće pojavljuje se sredinom XIX.

st., a potpuno se ustalio na tom tipu kućena prijelomu XIX. i XX. st. Ispočetka je bioproširena nadstrešnica iznad jedinoga ulazau stambeni objekt, no taj se prostor postup-no funkcionalno osmišljavao u dio prošire-noga stambenoga prostora. Tako se u raz-vojnom pogledu razlikuju tri tipa: a) otvo-reni, b) poluotvoreni i c) zazidani, najprijes jedne, a poslije i s dviju strana.

Prvotni trijemovi ambetuši bili sunačinjeni od drvenih stupova od »drača«(bagrema) i bili su potpuno otvoreni. U dru-goj fazi zatvaraju se drvenom parapetnomogradom između stupova, nerijetko i zida-nom. Zatim se iz funkcionalnih razlogapočinju zatvarati s jedne strane – za »špajc«(smočnicu) ili kombinirano kao poluetažaza »špajc« s vratima za silazak u podrumispod njega. Na vanjskom dijelu vrata po-prečno su bile pričvršćene »prečage«(prečke) koje su služile za penjanje usmočnicu. Ta se polifunkcionalna prostori-ja nalazila po pravilu u stražnjem dijeluotvorenoga ambetuša nasuprot pročeljukuće. U konačnoj fazi zatvara se i prednjidio ambetuša sa suprotne strane, najčešćepo funkciji pretvoren u kuhinju ili sobicu,čime i završava njegova razvojna linija.

2. Na salašima su ambetuši bili prednjiulaz u kuću iz »avlije« (dvorišta) i imali su»vrataca« (mala vrata od tla do visinepojasa) kako se psi i perad spriječili dauđu. U njemu se nalazio pomoćni stol sklupama za kojim se jelo ljeti po kišnomvremenu. S obiju strana »vrataca« bio je»banak« (gornja površina niskoga pre-

Posljednja faza u razvoju ambetuša

Ambar

16

AMBAR

ll

gradnog zida), koji je služio i kao naslonpromatraču jer su se iz ambetuša mogla vi-djeti vrata stajâ i »korlata« (ograđenogavanjskoga prostora za goveda, koji je ujed-no bio i deponij stajnjaka). Na kraju ambe-tuša često je bio silaz u podrum, a umnogima se, osobito na salašima, nalaziose i krevet, u kojem je spavao domaćin teje noću mogao čuti ako se događalo neštoneželjeno.

Početkom XX. st. u gradu i na selu am-betuši su se počeli ostakljivati i prerastati upredsoblja, što je bila daljnja razvojna fazapanonske kuće. U neke se kuće u naseljimas ulice ulazilo na »vrataca« i onda ravnokroz ambetuš, a u druge se moglo ući samona veliku kapiju u dvorište i onda kroz am-betuš u sobu. U ambetušu stambenih zgra-da u naseljima nalazi se stol s klupom i ne-koliko stolaca za odmor u hladovini. I tu ječesto ograđen niskim zidom nalik na »ba-nak« u salašarskom ambetušu, a unu-trašnjost je obično ukrašena lončanicaobješenima uza zid.

Lit.: B. Ćupurdija, Stambena arhitektura subotič-kih salaša, majura i poljoprivrednih kombinata :panonska kuća, Beograd, 1990; A. Sekulić, BačkiHrvati, Zagreb, 1991.

A. Rudinski i A. Stantić

AMBROŠIĆ, Franjo (Virovitica, 8. X.1924.), kirurg. Osnovnu i srednju školupohađao je u Virovitici, a studij medicinezavršio je u Zagrebu 1950. Upošljava senajprije u Općoj bolnici u Puli, gdje je1955. specijalizirao kirurgiju. Od 1956. do1962. bio je načelnik Kirurškoga odje-la Gradske bolnice u Cetinju. U međuvre-menu je 1961. na Medicinskom fakultetu uSarajevu habilitirao radnjom o problemuehinokokoze u Crnoj Gori, koja je tiskanakao knjiga. God. 1962. prelazi u Sombor,gdje je načelnik Kirurškoga odjela Općebolnice sve do umirovljenja. Primarijat jedobio 1967. Osnovna su mu područjaznanstvenoga interesa kirurgija (opća,dječja, vaskularna, torakalna i neurokirur-gija) te srodne grane koje se s njom pre-pleću: onkologija, anesteziologija i ehino-kokoza. U praksi je bio poznat osobito pokirurgiji trbušnih organa. Iz navedenih je

područja objavljivao znanstvene i stručneradove u domaćim i inozemnim časopisi-ma, ponajprije u Italiji i Njemačkoj. U jed-nom je mandatu bio zastupnik Socijalno-zdravstvenoga vijeća Skupštine SAP Voj-vodine. Za svoj je rad dobio nekoliko na-grada i priznanja. U mirovinu je otišao1990. Živi u Somboru.

Lit.: Hrvatski biografski leksikon, 1, Zagreb, 1983.

T. Žigmanov

AMBROZOVIĆ, plemićka porodica. Ple-mićki je list i grb Marija Terezija dodijeli-la 1760. Ivanu i njegovu sinu Ladislavu.Ivan je imao velike zasluge što je Požegapostala slobodnim kraljevskim gradom1765. Tada je izabran za gradskoga suca urazdoblju 1765.–68. te za doživotnoga se-natora. Članovi porodice pokapani su ugrobnici pod požeškom župnom crkvomsv. Terezije. U Požegi je porodica izumrlaprije 1821.

Jedan ogranak porodice Ambrozovićnaselio se u drugoj polovini XVIII. st. uSombor. Franjo se spominje 1780. kaosomborski senator. Njegov sin Ivan Nepo-muk bio je pjesnik, odvjetnik, senator i za-stupnik u Ugarskom saboru, a Ivanov sinBela savjetnik pri ugarskom Ministarstvutrgovine. Jedan Belin sin, Dezider, bio jeknjiževnik i tajnik Madžarskoga umjet-ničkoga društva u Budimpešti, a drugi sinLajčo bio je veliki župan u Baji 1906.–10.

Opis porodičnog grba: iz gornjegadijela štita izvire crta koja dopire do sre-

GrbporodiceAmbrozović

17

AMBROZOVIĆ

ll

dine štita, dijeleći ga na tri dijela. U gor-njem crvenom dijelu vojnička desnica sasabljom, a s desne strane u srebrnom poljuiz crte koja razdvaja izlazi crn orao, kojidrži crven mač. S lijeve strane u plavompolju zlatan lav, koji drži djetelinu s trilista. Šljem: između crnih raširenihorlovskih krila djetelina s tri lista. Plaštevi:plavo-zlatni; crveno-srebrni.

Lit.: Hrvatski biografski leksikon, 1, Zagreb,1983; A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; M.Szluha, Bács-Bodrog vármegye nemes családjai,Budapest, 2002.

S. Bačić

AMBROZOVIĆ, Bela (Sombor, 20. I.1835. – Budimpešta, 9. III. 1905.), ekonom-ski i tehnički pisac, savjetnik u ugarskomMinistarstvu trgovine, visoki činovnik uMinistarstvu željeznica. Sin Ivana Ambro-zovića. God. 1863. oženio se GizomMeszlényi, unukom Lájosa Kossutha, kojaje s roditeljima živjela u New Yorku u emig-raciji. Kako je nakon dvije godine Gizaumrla, oženio se poslije njezinom sestromIlonom Meszlényi.

Još kao student pomagao je oko plani-ranja željezničkoga mosta između Stras-bourga i Kehla. Kao inženjer radio je uravnateljstvu željeznice u Štajerskoj. Nad-zornik željeznice u Ministarstvu za prometpostao je 1867., a poslije i starješina Glav-noga nadzornoga ureda. Sudjelovao je kaopredstavnik madžarske vlade u Bruxellesu1885. na Prvom međunarodnom kongresu

o željeznici. Imao je važnu ulogu u izgrad-nji i razvoju madžarskih željeznica i njiho-vu uključivanju u međunarodni željezničkipromet.

Bio je urednik glasila Madžarskogainženjerskoga i građevinskoga društvaMagyar Mérnök- és Építészegylet Közlönyét(1869.–78.), gdje je objavljivao i članke.Kao priznat stručnjak za tehničke znanostiobjavio je veći broj stručnih radova i iz-vornih znanstvenih članaka, kojima je una-prijedio i ekonomske znanosti, a pisao jena madžarskom, njemačkom, talijanskomi francuskom jeziku. Bio je suradnikčasopisa Közlekedés (Prometovanje), aradove su mu prevodili i objavljivali čak inewyorški stručni časopisi. Pisao je i pri-godne stihove, koji su objavljivani u glasi-lu Društva, a neke je 1882. objavio u listuVasárnapi Újság (Nedjeljne novine).Važnije su mu studije: Célszerű volna e amagyar államvasutakat bérbeadni – vagyazok kezelését magán vállalatokra bízni,Budapest, 1871.; De l’utilité de chemins defer – au point de vue de l’économie poli-tique et du calcul de cette utilité, Brussel,1888.; Der gemeinwirt-schaftliche Nutzender Einsenbahnen und dessen Berech-nung, Wien, 1888. (iste je godine djelo ob-javljeno i na talijanskom jeziku u Milanu,a prevedeno je i na druge jezike); Messungder wirtschaftlichen Kraft von Ländern,Wien, 1898.

Pokopan je u Somboru.

Djela: A zónadíjszabás és elméletem, Budapest,1893; Az ár és fogyasztás, illetőleg termelés köztiviszony, Budapest, 1895; A technikus kérdéshez,Budapest, 1896; A tudomány érdekében, Buda-pest, 1896; Országok gazdasági erejénekösszemérése, Budapest, 1897.

Lit.: S. Borovszky (ur.), Magyarország vár-megyéi és városai, Bács-Bodrog vármegye, II, Bu-dapest, b. g.; S. Vasiljević, Znameniti Somborci,Sombor, 1989.

S. Beretić

AMBROZOVIĆ, Dezider (Dezső) (Bu-dim, 24. II. 1864. – Budimpešta, 17. I.1919.), pisac, novinar, prevoditelj. Sin Be-le Ambrozovića. Završio je pravni fakulteti kao odvjetnik stekao diplomu doktoraprava. U razdoblju 1885.–94. bavio se ka-

BelaAmbrozović

18

AMBROZOVIĆ

ll

zališnom i glazbenom kritikom u časopisuEgyetértés (Sloga). Tajnik je Državnogamadžarskoga društva likovnih umjetnika(Országos Magyar Képzőművészeti Társu-lat) 1895.–1915. i urednik časopisa Dru-štva Műcsarnok (Umjetnički paviljon)1898.–1901. Objavljivao je pripovijetkei pjesme u više podlistaka tadašnjih novi-na. Prevodio je s ruskoga na madžarski.Poznati su njegovi prijevodi Puškinova ro-mana Kapetanova kći, podužih govoragrofa Sokofljuba, Čehovljevih i Gogolje-vih novela, a prevodio je i Tolstoja (Rat imir), Gorkoga, Turgenjeva i dr. Bio je ko-lekcionar umjetnina. Dio njegove zbirkeod više od 250 umjetnina, uglavnomumjetničkih slika, nalazi se u današnjemMuzeju Ferenca Móra u Segedinu.

Lit.: A Pallas Nagy Lexikona, 1, Budapest,1893; Magyar Életrajzi Lexikon, Budapest,1967.

S. Bačić i A. Čota

AMBROZOVIĆ, Ivan Nepomuk (Som-bor 9. V. 1789. – Sombor, 12. II. 1869.),pjesnik, odvjetnik, inženjer, pedagog, grad-ski senator. Sin Franje Ambrozovića, som-borskoga senatora. Latinsku je školu za-vršio u rodnom mjestu, a gimnaziju uPečuhu. Svršivši filozofiju u Kalači, učioje pravo u Budimpešti. Oženivši se Mari-jom Popović, podigao je petero djece,među kojima su bili Bela i Lajčo, bajskiveliki župan.

Inženjerom je postao 1813. U Bečeju iVranjevu (danas Novi Bečej) radio je napodizanju nasipa. Nakon toga u rodnom jemjestu postao gruntovničar, gradski od-vjetnik 1815. i senator 1815.–26. UočiMadžarske revolucije 1848. ponovno jeizabran za senatora. Umirovljen je 1848.Za načelnika Rimokatoličke crkveneopćine u Somboru izabran je 1851. Jedan-put je kao gradski senator izabran i za zas-tupnika u Ugarskom saboru. Bio je i učitelji upravnik rimokatoličke osnovne škole terealne državne škole. Na njegovo zauzi-manje 1861. otvorena je škola za bunje-vačku djecu u Nenadiću, ali je nastava bi-la na madžarskom jeziku. Posjedovao jeveliku knjižnicu, koja je opljačkana 1849.

Ambrozović je pisao na hrvatskom jeziku,a iza sebe je ostavio nekoliko djela važnihza povijest somborskih Hrvata. Sa srpsko-ga je na hrvatski preveo drugo izdanjeMuškatirovićeva djela iz 1807. godine podnaslovom Proricsja i narecsenja koja shti-uch i obderxavajuch, i sam sebe svaki, idruge pouzdano upravljati hoche. Sa serb-skoga jezika na Illyricski Privedena, Na-dopunjena i Sloxena. Tim je prijevodomupozorio i na razlike između srpskoga i hr-vatskoga jezika, koji je on, kao i ostali hr-vatski pisci, nazivao iliričkim i dalmatin-skim. U rukopisu su ostale njegove lirskepjesme, od kojih se ističe Ja sam virna lju-ba tvoja. Te je lirske pjesme pisao u slo-vačkom gradu Piešťany (tada Pőstyén, uNjitranskoj županiji) dok je ondje biona liječenju. Neke je od njih i uglazbio.Djelo Žalostica žalostna Ivana Nep. Am-brozovića, u zomborskoj kralj. varoši pen-zioniratoga senatora, bižajućeg od kućepak do Kalacse, kad su raci-serbianci umedjuboju madžarskom 1848-49. pro-gonili katholike, po njemu istom ispivana uZomboru god. 1850. napisano je 1850. na148 stranica u desetercu, a ostalo je u ru-kopisu. Ikavicom opisuje bijeg svoje obi-telji za Madžarske revolucije 1848.–49.Djelo se nalazi u Gradskoj knjižnici u Sombo-ru, a ime Bunjevac spominje se u njemu kaopodrugljivo ime kojim su Srbi nazivali Dal-

I. Ambrozović, Žalostica žalosna,Gradska knjižnica, Sombor

19

AMBROZOVIĆ

ll

matince. »Bunjevačkog nema poroda...«,piše Ambrozović. Treće njegovo djelo Ra-dost kad je pripoštovani gospodin ErnestKelle, slobodne kraljevske varoši Zombor-ske Paroch, i Okružja Gornjo Bačkoga bi-ližnik, godine 1851. milostivo naimenovat,naočni prepošt od Oronta postao napisanoje u desetercu u pohvalu novoga sombor-skoga župnika. Objavljeno je u Osijeku1851. na 20 stranica.

Djela: Proricsja i narecsenja koja shtiuch i obder-xavajuch, i sam sebe svaki, i druge pouzdanoupravljati hoche. Sa serbskoga jezika naIllyricski Privedena, Nadopunjena i Sloxena,Peshta, 1808; Žalostica žalostna Ivana Nep.Ambrozovića, u zomborskoj kralj. varoši penzioni-ratoga senatora, bižajućeg od kuće pak doKalacse, kad su raci-serbianci u medjubojumadžarskom 1848-49. progonili katholike, ponjemu istom ispivana u Zomboru god. 1850.(rukopis); Radost kad je pripoštovani gospodinErnest Kelle, slobodne kraljevske varoši Zombor-ske Paroch, i Okružja Gornjo Bačkoga biližnik,godine 1851. milostivo naimenovat, naočni pre-pošt od Oronta postao, Osijek, 1851.

Lit.: J. Skerlić, Jedan »prevod« sa srpskoga na»ilirski«, Srpski književni glasnik, 10/1912,Beograd; D. Bogdanović, Jedan prijevod sa srp-skoga jezika na »ilirčki«, Hrvatska smotra,6/1938, Zagreb; M. Evetović, Kulturna povijestbunjevačko-šokačkih Hrvata (rukopis); K. Bunić[I. Kujundžić], Prilog kulturnoj povijesti bunje-vačko-šokačkih Hrvata, Subotica, 1946; A. Seku-lić, Govor bačkih Bunjevaca, Sombor, 1947; A.Sekulić, Književnost bačkih Hrvata, Zagreb,1971; Hrvatski biografski leksikon, Zagreb, 1,1983; S. Vasiljević, Znameniti Somborci, Som-bor, 1989.

S. Beretić

AMOR VINCIT →Dobrotvorna zajednicaAmor vincit

ANDRAŠEC, o. Dionizije (Martin) (De-kanovac, madž. Dékánfalva, Međimurje,27. X. 1896. – Subotica, 7. X. 1982.), fra-njevac i književnik. Pučku školu završio jeu rodnom mjestu, a 1910. pošao je u sje-menište Hrvatske franjevačke provincijesv. Ćirila i Metoda u Varaždinu. U novici-jat je stupio na Trsatu 1914., gdje je dobioredovničko ime fra Dionizije. Nakonsvršetka novicijata u varaždinskom je sa-mostanu pohađao i završio provincijski Fi-lozofski institut 1915.–18. Studij bogo-

slovlja počeo je 1918. u Zagrebu, a do-vršio ga je u Paderbornu u Njemačkoj. Zasvećenika je zaređen 1922. Službovao je uSubotici, Varaždinu, Zagrebu, Čundiću iVukovaru. Umro je u Subotici, a pokopanje u franjevačkoj grobnici na subotičkomBajskom groblju.

Kao svećenik najprije je bio kapelan uSubotici 1923.–25. Ondje se dobro uklopiomeđu lokalne Hrvate i Madžare – prih-va-tio je mjesni govor subotičkih Bunjevaca(dobio je od njih i nadimak pater Diniško),a dobro je govorio i madžarski. Tijekomkratka vremena uspostavio je pastoralnusuradnju s novonastalom redovničkomDružbom kćeri milosrđa, kojoj je poslije umatičnu kuću u Blatu na Korčuli slao kan-didatkinje iz rodne župe. Ponovno je u Su-boticu došao 1954. i ostao ondje do smrti.Obnašao je mnoge dužnosti: bio je gvardi-jan samostana 1954.–60., definitor Provin-cije 1960.–66., upravitelj hrvatske sekcijeTrećega reda 1954.–70., profesor nje-mačkoga jezika u subotičkom sjemeništu1962.–68., vikar Provincije, vikar samos-tana i dr. Osobito se istaknuo pri vanjskojobnovi subotičke franjevačke crkve i sa-mostana, u kojoj su mu pomagala isku-stva stečena tijekom izgradnje nove fra-njevačke gimnazije u Varaždinu potkraj1920–ih i obnove franjevačkoga samosta-na u Zagrebu nakon Drugoga svjetskogarata. Također je dao preurediti znamenitumilosnu sliku Crne Gospe u kapeli subo-tičke franjevačke crkve.

Bavio se i književnim radom. Priredioje tri izdanja Serafskoga cvijeća, trećored-skoga popularnoga molitvenika i priručni-ka; na hrvatski je preveo knjige IgnazaKluga Ringende und Reife i u tri sveskaSchott–Mesbuchove Die Neuen Wochen-tagslesungen, napisao je Gradivo za du-hovne nagovore članovima Trećeg reda sv.o. Franje, a objavljivao je i članke u višečasopisa, među kojima i u Subotičkoj Da-nici i Glasniku svetog Franje.

Djela: Serafsko cvijeće, Zagreb, 1936; I. Klug, Trizvijezde na svodu vječnosti. Sv. Franjo Asiški, sv.Antun, sv. Elizateta Tirinška (prijevod s njemačko-ga), Subotica, 1963; Gradivo za duhovne nagovo-re članovima Trećeg reda sv. o. Franje, Suboti-

20

AMBROZOVIĆ

ll

ca, 1970; Čudotvorna Crna Gospa u Subotici, Su-botička Danica : kalendar za 1971. god., Suboti-ca, 1970; Terezija Neuman, Subotička Danica :kalendar za prestupnu god. 1972., Subotica, 1971;Schott–Mesbuch, Meditacije uz svagdanja čitanja,I–III (prijevod s njemačkoga), ciklostilom, Rije-ka–Trsat, 1976; Sveti Antun – svetac čitavog svi-jeta, Glasnik svetog Franje, br. 3, Subotica, 1978.

Lit.: Al-Be [B. Gabrić], Blage uspomene o. Di-onizije Andrašec, Bačko Klasje, br. 23, Subotica,1983; I. Damiš, Međimurski franjevci 20. stoljeća,Zagreb, 2002.

S. Bačić

ANDRIĆ, Josip (Bukin, 14. III. 1894. –Zagreb, 7. XII. 1967.), pripovjedač, publi-cist, glazbenik i jezikoslovac. Sin je Josipai Eve, rođ. Fabry. Madžarsku pučku školupolazio je u Bukinu 1900.–01., hrvatsku uMoroviću 1901.–05., a gimnaziju u Slavon-skoj Požegi, gdje je privatno učio i glazbute maturirao 1913. Pravo je studirao naPravnom fakultetu u Zagrebu 1913.–17., aondje je 1920. i doktorirao temeljem rigo-roza. U istom je razdoblju nastavio glaz-benu izobrazbu i studij trgovine u Pragu1914.–16., skolastičke filozofije u Inns-brucku 1917.–18., a poslije i slavistike uZagrebu 1943.–45.

Od 1919. do 1927. uređivao je zagre-bački tjednik Seljačke novine i pisao glaz-bene kritike u dnevniku Narodna politika.Od 1921. do 1946. glavni je urednik kato-

ličke izdavačke kuće Hrvatsko književnodruštvo sv. Jeronima u Zagrebu, a zatim doumirovljenja 1954. djeluje u istoj izda-vačkoj kući, ali preimenovanoj u Hrvatskoknjiževno društvo sv. Ćirila i Metoda. Ure-dio je više od petsto knjiga objavljenih uJeronimskoj pučkoj knjižnici 1923.–29.,Knjižnici pučke pozornice 1926.–41.,Knjižnici dobrih romana 1926.–45.,Knjižnici dobre djece 1929. i Knjižnici ka-toličkih pjesnika 1939.–41. Uređivanjemperiodičkih publikacija počeo se baviti jošza g imnazi jsk ih (Slavonac i Jeka ,1909.–13.) i studentskih dana (Luč, 1914.–17.),a poslije je bio pokretač i urednik nekolikoglasila, zbornika i kalendara katoličke pro-venijencije (Mladost 1924., 1929.–31.;Naša Gospa Lurdska 1928.; Obitelj1929.–44.; Jeronimsko svjetlo 1934.; Tatrei Velebit 1942.–43.; Sunčani vinograd1943.; Katolički kalendar 1965. i Danica1966.). Bio je član mnogobrojnih kulturnihdruštava i ustanova te suosnivač i pred-sjednik Društva bačkih Hrvata u Zagrebu,koje je djelovalo od 1940. do 1945. Primioje mnoga priznanja i odlikovanja, a 1964.odlikovao ga je papa Pavao VI. za književ-ni i organizacijski rad.

Prvu je pjesmu Zavičajnoj rijeci obja-vio u Slavoncu 1909., a u srednjoškolskojdobi pisao je dramolete o V. Lisinskom, J.Haydnu i P. Preradoviću. Autor je pjesama,pripovijedaka i romana tematski vezanihuz folklornu građu Hrvata u Bačkoj i Srije-mu. Književne radove, feljtone, kritike,rasprave i članke o povijesnim, političkim,vjerskim, kulturološkim i gospodarskimtemama objavljivao je u Luči 1906.–07.,1913.–18., 1921.–22., 1926.–30., 1937.; Krije-su 1910.–11., 1917.; Mitrovačkom glasni-ku 1913.; Hrvatskoj prosvjeti 1915., 1938.;Seljačkom kalendaru 1915., 1920.–25., 1927.;Seljačkim novinama 1919.–26.; Danici 1920.,1922.–29., 1933., 1937., 1940., 1944., 1945.;Težačkim novinama 1921.–23.; Mladosti1922., 1924.; Narodnoj slobodi 1922., 1926.,1928.; Katoličkom listu 1923.–24., 1935.–36.,1941., 1944.; Zadrugaru 1923., 1925., 1932.;Nedjelji 1924.; Kalendaru sv. Franje 1926.;Selu i gradu 1928.–29.; Obitelji 1929.–44.;Razgovoru ugodnom 1929.; Svijetu 1929.;

JosipAndrić

21

ANDRIĆ

ll

Hrvatskoj straži 1931.–33., 1935., 1936.,1938., 1938.–41.; Klasju naših ravni 1938.,1942.–43.; Hrvatskom oraču 1940.; Našojdomovini 1940.; Subotičkim novinama1940., 1941.; Subotičkoj Danici 1941.; No-voj Hrvatskoj 1941.–45. te Zabavniku 1945.Potpisivao se pseudonimima i šiframa: Pišta,Stevan, Stevan iz Srijema, Stipa, Slavko,Levinac Poljički, Pavao Ljubić Sinjski,Ljuboslav Jadranić, Stipa Bukinac, Čika Do-brijan, J. A., Dr. J. A., -dr-, Dr. A., A., -n-, P.Ć. Organizirao je nekoliko vjerskih i kul-turnih manifestacija, pa tako i hodočašćeHrvata u Svetu Zemlju, o čemu je 1937.snimio i film. Sudjelovao je u podizanjuoltara bl. Nikoli Taveliću u Jeruzalemu, a sVladimirom Kirinom na Svjetskoj je iz-ložbi katoličkoga tiska u Vatikanu 1936.priredio izložbu hrvatskoga katoličkoga ti-ska.

Prevodio je s češkoga (J. Š. Baar, J.Zeyer, J. Durych), francuskoga (M. Delly)i njemačkoga (H. K. Strachwitz). Na slo-vački jezik prevedeno je nekoliko njegovihpripovijedaka, glazbenih i jezikoslovnihrasprava te putopis Na zelenom otoku iz1943., a djela su mu prevođena i na češki.Posebno je proučavao Slovačku i njezinukulturu, osobito glazbu i jezik, napisao jeknjige Ustav Slovačke Republike i ustavneborbe slovačkog naroda, Slavonska Požega,1940., Slovačka slovnica, Zagreb, 1942. i

Slovačka glazba, Zagreb, 1944. Napisao jenekoliko proznih djela, putopisa i životo-pisa, a pisao je i o gospodarskim temama(Dunje ranke. Pet seljačkih pripovijesti,Zagreb, 1923., Gospodarska politika, Za-greb, 1923., Hrvatsko uzor-selo. Pouka oprosvjeti i napretku života seoskoga, Za-greb, 1924., Nove brazde. Tri seljačke pri-povijetke, Zagreb, 1924., Svega svijeta di-ka. Seljački roman iz nedavne hrvatskeprošlosti, Zagreb, 1926., Politika kao na-uka, Zagreb, 1926., Žito u svjetskom gospo-darstvu, Zagreb, 1927., U Kristovoj domo-vini. Putopis iz Svete Zemlje, Zagreb, 1932.,Hrvati u Irskoj. Putopis s 31. međunarod-nog euharistijskog kongresa u Dublinu1932., Zagreb, 1932., Najljepši među oto-cima. Lutanja po Siciliji , SlavonskaPožega, 1938., Sveta Pastirica. Životopissvete Bernardice Soubirous, Zagreb, 1938.,Srijemske elegije. Slike iz seoskog života,Zagreb, 1939., Apostol Hrvatske. Životopisbl. Nikole Tavelića, Zagreb, 1941., Velikaljubav. Roman iz života slovačkih Hrvata,Zagreb, 1942., Irska zeleni otok, Zagreb,1942., Slavonske narodne pjesme požeškedoline, Slavonska Požega, 1969., Izabranadjela, Vinkovci, 1994.)

Cijeloga se života bavio glazbom namelografskom, kritičarskom, glazbeno-pub-licističkom i skladateljskom području. Me-lografski je zabilježio oko 2000 pučkihskladba u Bačkoj, Srijemu, Slavoniji te naotoku Hvaru, a proučavao je i glazbu Slo-vaka i Lužičkih Srba. Glazbene kritike inapise o glazbi objelodanio je u listovimai časopisima: Tamburica 1909.–10., 1912.–13.,1913.–14.;Novine 1916.–18.; Sv. Cecilija 1917.,1922.–24., 1927., 1936., 1942., 1944.; Narodnapolitika 1919.–26., 1928.; Požeške novine 1924.;Jugoslavenski muzičar 1925.–26.; Mladost1930.–31.; Almanah Gospe Lurdske 1931.; Hr-vatska tamburica 1936.–41.; Novi list 1941.; Ra-dio Zagreb 1941.; Tamburaška glazba 1955.–58.

Skladao je mnogo, već od gimnazijskihdana, isprva najviše za tambure, oko 180skladba za tamburaški orkestar (Pjesnikovcvijetak. Tamburaški kvartet. Op. 30, Si-sak, 1912.; Bačka simfonijeta, Šokačkisvatovi i dr.), a poslije za različite komor-ne i orkestralne sastave. Skladao je više od

J. Andrić, Slovačka slovnica,Zagreb, 1942.

ANDRIĆ

22

ll

700 djela. Tiskao je više kompozici-ja: Kraljici. Melodram za glasovir. Svojojženi Stanki, Zagreb, 1937.; Tri bunje-vačko-šokačke popijevke za jedan glas spratnjom klavira (1. Petar Pekić, Subotici,2. Ante Jakšić, Suton i 3. Aleksa Kokić,Pisma risara), Zagreb, 1940.; Bačka. Zajedan glas i glasovir. Riječi AleksandraKokića, Zagreb, 1944.; Plavanjsko kolo(Po narodnim motivima). Op. 114, broj 1,svezak I, broj 12, Zagreb, 1950.; Šokačkaelegija (Po narodnim motivima). Op. 83,svezak I, broj 16, Zagreb, 1950.; Intermez-zo. Iz opere ‘Dužijanca’, Zagreb, 1956.;Ljubavna pjesma. Violina i klavir, Zagreb,1962.; Kupi diko ciglice. Na narodne ri-ječi. Za srednji glas i tamburaški orkestar,Zagreb, 1963.; Oči moje. Na narodne ri-ječi. Za glas i tamburaški orkestar, Za-greb, 1964.; Bačka sonatina. Za klavir,Opus 107, Zagreb, 1965.; Subotičke impre-sije. Za klavir, Opus 112, Zagreb, 1965.;Bukin. Mala suita. Za klavir, Zagreb,1965.; Somborsko kolo. Na bunjevačke na-rodne riječi. Za ženski zbor i klavir, Opus113. br. 14. Zagreb, 1965.; Papuk. Kantataza bas solo, mješoviti zbor i tamburaški or-kestar. Riječi: Josip Cazi, Opus 292, Za-greb, 1965. i U bašći procvali orasi. Nanarodne riječi. Za glas i tamburaški orke-star, Zagreb, 1965.). U fonoteci Radio Za-greba sačuvano je 106 snimljenih djela,među kojima su Bačka simfonieta, Bačkasuita, Bunjevačka elegija, Čonopljanskaelegija, Na bunaru, Elegija o Kolariću,Gradišćanska elegija, Kupi diko ciglice,Na vrbi svirala, Srijemska rapsodija i dr.Skladao je i glazbeno-scenska djela, od ko-jih je najpoznatija opera Dužijanca, premavlastitu libretu, prva bunjevačka opera pra-izvedena u Subotici 29. IV. 1953. Hrvatskapremijera te opere održana je u Osijeku 29.X. 1994. u režiji P. Šarčevića. Ostale suopere Otmica Šijakinje (libreto F. Ciraki)1954., Raspršeno kolo (libreto V. Marino-vić) 1955. te glazbena komedija Na vrbisvirala, izvedena u Somboru 1955. Izved-bi baleta Jurjaši 1953. nazočio je i au-tor 1960. u Nürnbergu.

Lit.: Ž. Beršek, Simpozij o dr. Josipu Andriću uBaču, Ristovači, 30. kolovoza 1969. / Otkrivanje

biste dr. Josipa Andrića u Plavni, 31. kolovoza1969., Subotička Danica : kalendar za 1971. god.,Subotica, 1970; Dr. Josip Andrić 1894–1967.Zbornik (s bibliografijom), Zagreb, 1971; J.Lončarević, Dr. Josip Andrić (1894–1967), Subo-tička Danica : kalendar za 1971. god., Subotica,1970; L. Beršek, Rad na zborniku o dru JosipuAndriću, Subotička Danica : kalendar za pre-stupnu god. 1972., Subotica, 1971; B. Jegić,Književni rad dr. Josipa Andrića (U povodu 25.obljetnice njegove smrti), Subotička Danica : ka-lendar za 1993, Subotica, 1992; R. Grgec, Dr. Jo-sip Andrić (1894.–1994.) Hrvatsko Narodno Ka-zalište u Osijeku, Josip Andrić »Dužijanca«, Osi-jek, 1994; L. I. Krmpotić, Dr. Josip Andrić, hrvat-ski velikan XX. stoljeća, Zbornik »Ivan Antuno-vić«, 4–5, Subotica, 1994; J. Njikoš, Dr. Josip An-drić: Uz 100-tu obljetnicu rođenja (1894–1994),Zbornik »Ivan Antunović«, 4–5, Subotica, 1994;A. Sekulić, Književnost podunavskih Hrvata u XX.stoljeću, Zagreb, 1996; B. Gabrić, Da ih ne zabo-ravimo. Dr. Josip Andrić (1894–1967), SubotičkaDanica (nova) : kalendar za 1998. godinu, Subo-tica, 1997.

N. Zelić

ANDRIĆ, Ranka, jedan od pseudonimaJosipa Andrića, zapravo ime njegove kćeri(Zagreb, 7. VII. 1924.– Zagreb, 23. III. 2003.) .Pod tim je imenom objavio nabožnu knjižicuBožja pastirica. Mali životopis bl. OzaneKotorke s vjenčićem molitava (Subotica,1946.).

L. I. Krmpotić i N. Zelić

ANDRIN, Brnja (Santovo, 23. V. 1835. –Čonoplja, 25. III. 1871.), učitelj i orguljaš.Rođen je u seljačkoj obitelji kao treće dije-te Petra i Mande, rođ. Gorjanac. Pučkuje školu pohađao u rodnom mjestu, aučiteljsku je završio u Segedinu. Stekao jediplomu učitelja nižih razreda pučke ško-le te crkvenoga pjevača i orguljaša.Osim hrvatski, govorio je i madžarski tenjemački. U Dušnoku je bio učitelj i orgulj-aš 1857.–58., zatim godinu dana u Kolutu,a nakon toga je, sve do prerane smrti, radiou Čonoplji.

Iako mu je književna ostavština vrloskromna – sačuvano je samo pet pjesama,koje je pisao svojoj djeci ili učenicima –Andrin zavrjeđuje pozornost već i stogašto je bio prvi santovački stihotvorac. Pje-sme su mu pronađene u ostavštini Santov-ca Stjepana Velina; njemu ih je poslaoČonopljanin Ilija Džinić.

23

ANDRIN

ll

Lit.: M. Jelić, Sabrana djela, prir. Ž. Mandić, Budim-pešta, 2000.

Ž. Mandić

ANDRIN, Grga (Santovo, 28. II. 1855. –Kesuj, madž. Keszű, Baranja, 16. VIII.1905.), svećenik, književnik i skupljačpučkoga blaga. Rođen je u siromašnoj se-ljačkoj obitelji kao peto dijete Grge i Ani-ce, rođ. Maček, podrijetlom s Rastine, on-dašnje santovačke filijale. Osnovnu je ško-lu pohađao u rodnom selu, gimnaziju uKalači, a sjemenište u Pečuhu, gdje je 1878.zaređen za svećenika. Kao kapelan i župnikdjelovao je u nekoliko baranjskih naseljanastanjenih uglavnom hrvatskim pukom.Od 1902. obnašao je dužnost dekana Nije-metskoga dekanata.

Surađivao je s hrvatskim književnikomi istaknutim rodoljubom Ilijom OkrugićemSrijemcem, koji ga je poticao i usmjeravaou književnom radu. Od književnih djela,koja su pronađena u rukopisu kod rodbineu Santovu te u pečuškom Biskupskom ar-hivu, sačuvani su samo pripovijest Mićo, ukojoj obrađuje sudbinu rubnoga čovjeka,crtica Vražje dilo, u kojoj sažimlje nago-milan jad i razočaranje zbog prelaženja di-jela santovačkoga puka u pravoslavnu vje-ru, stihotvor Pjesma našem preminulom

župniku te balada Sirotica Bara, zabilježenau Santovu potkraj XIX. st.

Lit.: M. Jelić, Sabrana djela, prir. Ž. Mandić, Bu-dimpešta, 2000.

Ž. Mandić

ANDZABEG (Hamžabeg, madž. Érd), na-selje u Peštanskoj županiji desetak kilo-metara jugozapadno od Budimpešte. Nala-zi se na pruzi i cesti Budimpešta – StolniBiograd, odnosno Budimpešta – Pečuh,46.225 st. (2001.).

Prvi se put spominje 1240. Madžarskinaziv mjesta potječe od madžarske riječiér, »izvorište«. Kad se kralj Bela IV.vraćao iz izbjeglištva 1242., s njim sudošli i mnogi Dalmatinci, kojima je zavjernost darovao posjede u okolici Budi-ma, među inim i u Andzabegu. Tamo su seposlije, za Sigismundova kraljevanja, na-stanjivali i izbjeglice iz Srijema i Bosne.Već 1333. središte je župe; župnik se spo-minje 1468.

Za vrijeme Turaka ime mu je Ham-žabeg, prema begu Hamzi, koji je u prvimgodinama turske vladavine u mjestu daosagraditi tvrđavu. Tad su ondje stanovalinaselje napustili zajedno s Turcima. Kadsu se vratili, u naselju su već stanovali i na-

Andzabeg (Érd)

24

ANDRIN

ll

puštena polja obrađivali »katolički Raci«,koji su se vratili 1690. Bosanski franjevci1694. ondje počinju obavljati svoje dušob-rižničke zadaće. Ostaju sve do 1752., kadsu ih zamijenili svjetovni svećenici. God.1696. naselje ima 72 porezna obveznika,gotovo su svi Hrvati. Za Rákóczijevaustanka 1703.–11. spominje se kao hrvat-sko naselje. Župa je utemeljena 1715. Naruševinama srednjovjekovne crkve oko1720. podignuta je današnja crkva, pos-većena sv. Mihovilu, ali je zvonik sagrađentek 1774. Crkva i župni stan spomenici sukulture. Potkraj XVIII. st. spominje se kaotrgovište, pripada velikaškoj porodiciIllésházi. U prvoj polovini XIX. st. u And-zabegu je živjelo 1455 Hrvata, 538 Nije-maca, 111 Madžara i 56 Slovaka. Sredi-nom XIX. st. spominje se kao hrvatsko-madžarsko-njemačko trgovište u Fejerskojžupaniji. God. 1884. ima 457 obitelji, odkojih su 193 hrvatske, a 1894. popis bilježi1268 andzabeških Hrvata. Na etničku pri-padnost upućuje i ova izjava Andzabežaca1898.: »Naša je općina bunjevačka. Imanas blizo 4000 duša, od toga tri tala bunje-vačka, a jedan tal Švaba i Madžara. Uopćinskom starešinstvu sva mista Bunjev-ci zauzimaju. U crkvi 3 mise bunjevačke, 4.je švapska, a Madžari imaju 3 mise go-dišnje. Svećenik je Slovak, al’ je dobronaučio naš jezik.« Hrvatski se u školipoučavao do 1914., a posljednja hrvatskamisa služena je uoči Drugoga svjetskogarata. Hrvatskom se ikavicom danas govorisamo nekoliko osoba najstarije životne do-bi. U starom je dijelu Andzabega (Ófalu),gdje stoljećima obitavaju Hrvati, 2003.utemeljena Hrvatska manjinska samoupra-va.Lit.: J. Rupp, Buda-Pest és környékének helyrajzitörténete, Pest, 1868; J. Károly, Fejér vármegyetörténete, I–IV, Székesfehérvár, 1896–1901; I.Ivanić, Bunjevci i Šokci u Bačkoj, Baranji i Li-ci, Beograd, 1899; S. Borovszky (ur.), Pest-Pi-lis-Solt-Kiskun vármegye, I, Budapest, b. g.;J. Karácsonyi, Szent Ferenc rendjének történeteMagyarországon 1711-ig, Budapest, 1924; A.Gárdonyi, Buda és Pest keresztény lakossága atörök hódoltság alatt, Tanulmányok Buda-pest Múltjából, 5/1936, Budapest; B. Unyi, Amohácsi ferencesek története, Gyöngyös, 1943; L.Nagy, Rácok Budán és Pesten (1683–1703), Ta-

nulmányok Budapest múltjából, 13/1959, Buda-pest.

Ž. Mandić

ANGELOVIĆ, Ljubica (Subotica, 28.XII. 1961.), džudašica. Kći Sándora i Ro-ze, rođ. Evetović. Džudom se počela bavi-ti u 12. godini u Džudaškom klubu Zorkaiz Subotice. U Džudaški klub Spartak izSubotice prešla je u 16. godini. Tada je, udoba kad još nije bilo juniorskih natjeca-nja, prvi put nastupila na Prvenstvu Vojvo-dine za žene i osvojila zlatnu medalju. Iste1978. godine postala je i prvakinjom Srbi-je te viceprvakinjom Jugoslavije. Iduće jegodine bila pobjednica pokrajinskoga, re-publičkoga i saveznoga natjecanja.

U razdoblju 1978.–86. osvajala je od-ličja na mnogim domaćim i međunarod-nim prvenstvima i turnirima, primjerice naKupu Zagreba, Kupu Nagaoka u Ljublja-ni, Kupu Osijeka i dr. U tom je razdobljunekoliko puta nastupala za reprezentacijeVojvodine, Srbije i Jugoslavije, među osta-lim i na Europskom prvenstvu u Madridu1981. te na međunarodnim turnirima u Mi-lanu 1980., Barceloni 1981. i Linzu 1984.Osvojila je zlatnu medalju na Europskomprvenstvu u Sofiji 1981.

Natjecala se u superlakoj i lakoj katego-riji. Dobitnica je Plakete Jovan Mikić–Spar-tak.

S. Bačić

ANGELOVIĆ, Marija (Subotica, 15. II.1954.), džudašica. Kći Sándora i Roze,rođ. Evetović. Džudom se počela baviti1970. u Džudaškom klubu Spartak. Za re-prezentaciju Jugoslavije nastupala je1974.–81., a prestala se aktivno natjecati1983. U kategoriji od 61 kg sedam je putauzastopce osvajala naslov državnog prva-ka (1976.–82.), a četiri godine uzastopcebila je apsolutna prvakinja Jugoslavije(1978.–81.). Na Europskom prvenstvu su-djelovala je dva puta, 1976. i 1981., i obaje puta osvojila srebrnu medalju. Dobitni-ca je Sportske nagrade SAP Vojvodine Jo-van Mikić Spartak 1977. i Zlatne značkeSOFK Jugoslavije.

25

ANGELOVIĆ

ll

Lit.: M. Brustulov i dr., Sport u Subotici 1944–1984 :Sportélet Szabadkán, Subotica, [1984].

M. Bašić Palković

ANGELOVIĆ, Robert (Subotica, 10. VI.1961.), dizač utega. Sin Lájosa i Katice,rođ. Vojnić. Kao član Kluba dizača utegaSpartak bio je prvak Jugoslavije za mlađejuniore 1976., 1977. i 1978., starije junio-re 1978., 1979., 1980. i 1981. te seniore1983. i 1984. Kao reprezentativac Jugos-lavije na Balkanskom prvenstvu u Kikin-di 1984. osvojio je tri brončane medalje, ana Europskom prvenstvu u San Marinu1981. zauzeo je četvrto mjesto.

Lit.: Klub dizača tegova Spartak Subotica 1947–1987: A szabadkai Spartacus súlymelő klub 1947–1987.,Subotica, 1987.

M. Bašić Palković

ANIKIĆ (Anakić), hrvatska porodica izSegedina. Prezime je izvedeno iz ženskogaosobnoga imena Ana i pojavljuje se umnogim inačicama. Tako se 1735. u ispra-vama susrećemo s imenom StephanusaAnikitya, a dva desetljeća poslije s Petru-som Anakitsem. U vrijeme sjaja segedin-skih Hrvata porodica je bila jedna od naj-bogatijih u gradu. Osim u Segedinu, bila jepoznata još samo u susjednom Sirigu(madž. Szőreg), a u ostalim se madžarskimnaseljima ne pojavljuje. U XIX. st. pojav-ljuje se ime Kata Anikics, a zatim su vje-rojatno i pripadnici te porodice po-madžareni te potkraj XIX. st. bilježimoime Anika István.

Polovinom XVIII. st. Michael Anikitybio je jedan od najbogatijih Segedinaca.Osim kuće imao je i sedam krava, pet ko-nja, golemo zemljište posijano žitaricama,30 bačava, 40 stogova sijena i četiri pluga,a osim toga i zemljište u Tervaru. Kao i svidrugi stanovnici Palanka, i on se bavioobrtom: bio je krznar i krojač, ali je držaoi dva inkvilina, tj. kmeta s vlastitomkućom i okućnicom, koji su mu pomagaliu poslu.

Potkraj XVIII. st. porodica je počivalana trima granama, od kojih je najimućnijabila ona što ju je vodio Martin Anikity. Onje imao dvije kuće (što je bilo pravo bogat-

stvo, jer je zbog velika broja obrtnika ne-kretnine bilo veoma teško steći), 49 vin-skih bačava, 25 komada vučne stoke, 6ovaca, 30 konja za jahanje i 3 konja zavuču te goleme količine žitarica. Njegovisusjedi, a prema svemu sudeći i braća Pe-tar i Pavao nisu bili tako imućni, no dobilisu status građanina prije Martina. Ipak je1776. i Martin službeno postao građani-nom. Porodica se sve vrijeme bavila kr-znarskim obrtom te je predavala to zani-manje s jednoga naraštaja na drugi.

U popisu osoba primljenih u građanskistatus iz 1836./37. nalazi se i ime DánielaAnikitya, koji je u statusu »sina građani-na« primljen u red građana slobodnogakraljevskoga grada Segedina. Kao nacio-nalnost upisao je »Madžar«. S njim je po-rodica izgubila hrvatski identitet i asimili-rala se.

Lit.: L. Heka, A szegedi dalmaták, Szeged, 2000.

L. Heka

ANISICH, Jenő (Bajmok, 6. VII. 1915.),kanonik, lektor Kalačkoga prvostolnogakaptola, arhiprezbiter, apostolski prabi-lježnik (protonotar), opat svetoga Augu-stina Kalačkoga, umirovljeni ravnateljMeđunarodnoga Caritasa. Rođen je uobitelji Bajmočanina Mihála i majkeMárije, rođ. Simon, rodom iz Bratislave.Pučku školu završio je u Bajmoku, a gim-naziju u Subotici. Privučen primjeromsvojih stričeva, svećenika Jenőa, vojnogakapelana i pukovnika, i MaximilijanaOszkára, premonstratskoga kanonika, od-lučio se za svećeničko zvanje. Studijteologije počeo je u Zagrebu 1936., azavršio u Kalači 1942., gdje je iste godinei zaređen za svećenika. Najprije je kape-lan, vjeroučitelj i profesor latinskoga jezi-ka u Kalači, poslije je kapelan u Tompi iAljmašu. U rodnom mjestu posljednji jeput bio u listopadu 1944. Pred Rusima,koji su ga navodno namjeravali ubiti, pob-jegao je iz Aljmaša u Kalaču. Poslije je biokapelan u Dušnoku, Kaćmaru, Baškutu ižupi sv. Imrea u Kalači. Osuđen je iprotjeran iz Bačko-kiškunske županije1953.–54. jer nije htio stupiti u državno

26

ANGELOVIĆ

ll

svećeničko udruženje. Poslije je biokapelan u Ajošu (madž. Hajós) i Kecelju(madž. Kecel). Nalazio se pod stalnompolicijskom kontrolom, a zbog sumnje daje špijun kuća mu je nekoliko putapretraživana. Oduzeti su mu putovnica imadžarsko državljanstvo te je 1956. prot-jeran u Austriju, gdje je bio dušobrižniksestara Srca Isusova u Bregenzbenu te rav-natelj madžarske misije u Voralbergu.Odatle je prebjegao u Čehoslovačku, izkoje se u listopadu 1956. pokušao vratiti uMadžarsku, ali u veleposlanstvu nije dobiodopuštenje. Nadbiskup mu je naložio daostane u inozemstvu i organizira radMeđunarodnoga Caritasa te je od 1957.do umirovljenja ravnatelj te ustanove uŠvicarskoj. Član zaklade Szent IstvánAlapitvány bio je 1972.–81. i 1985.–90.Tijekom četrdeset godina progonstvapomagao je ne samo Crkvi u Bačkoj negoi u Zagrebu. U to doba mnogi su biskupiživjeli od njegove pomoći, a osigurao je ifinancijska sredstva za gradnju pet crkavau jugoistočnoj Europi te obnovu katedraleu Pečuhu. Nakon umirovljenja i povratka uKalaču 1995. ostao je povezan sa svije-tom, ali i s Crkvom u zavičaju, te i danaspomaže bogoslovima Subotičke biskupije.Govori madžarski, hrvatski i njemački.Živi u Kalači.

Lit.: Schematismus cleri archidioecesis Colocensis etBacsiensis ad annum Christi 1942., Coloczae,b.g.; A. Mojzes, Bajmok, Szabadka, 2002;Mons. Anisich Jenő, ny. Caritas igazgató, KalocsaA szó buzdít, a példa vonz. Gaudete, http://www.eghf.hu/gaudete/2006karacsony.pdf; B.Góbor, Élni, annyi mint gondolkodni, http://www.magyarszo.rs/arhiva/2004/dec/31/kozelkep.htm

S. Beretić

ANIŠIĆ, Andrija (Hrvatski Majur, 24.IX. 1957.), svećenik i novinar. Sin Neste iMarge, rođ. Anišić. Prva četiri razredaosnovne škole završio je na HrvatskomeMajuru, a ostale razrede u OŠ Ivan Miluti-nović u Subotici. U subotičkoj Biskupij-skoj klasičnoj gimnaziji Paulinum maturi-rao je 1976. Teološki fakultet završio je uZagrebu 1984. Za svećenika je zaređen 18.III. 1984. u subotičkoj katedrali bazilici sv.

Terezije. Nakon toga nekoliko je mjeseciobavljao službu privremenoga upraviteljažupe Presvetoga Trojstva u Maloj Bo-sni, a zatim službu pomoćnoga arhivaraSubotičke biskupije. Prefekt sjemeništaPaulinum bio je 1984.–89., a obnašao jeujedno i službu pomoćnika u biskupskomuredu u Subotici. Od 1989. do 1994. bio jetajnik Subotičke biskupije. Za vrijeme taj-ničke službe na Katoličkom bogoslov-nom fakultetu specijalizirao je moralnuteologiju. Župnikom župe sv. Roka imeno-van je 1. VIII. 1994. Obavlja službu bisku-pijskoga savjetnika i član je više biskupij-skih vijeća. Na Teološko-katehetskom in-stitutu Subotičke biskupije predaje moral-no bogoslovlje. Magistarsku radnju Bračnii obiteljski moral u nekim djelima Ivana An-tunovića obranio je 2007. na Katoličkombogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

Još je u gimnazijskim danima počeopisati kraće vijesti za sjemenišni list Lux iza dječji list MAK. Prvi članak objavio je učasopisu studenata teologije Spektrum (Za-greb). Kad je postao svećenik, uključio se uuređivanje vjersko-informativnoga listaBačko klasje, a neko je vrijeme bio i teh-nički urednik lista. Od 1984. aktivan ječlan uredništva Subotičke Danice, u kojojje objavio dvadesetak članaka teološkogasadržaja, a pisao je i članke drugih sadržajate bilježio kroniku događaja. Od pokretan-ja katoličkoga mjesečnika Zvonik 1994.sve do travnja 2007. obnašao je dužnostglavnoga i odgovornoga uredni-ka lista.Pročelnik je Izdavačkoga odjela Kato-ličkoga instituta za kulturu, povijest i du-hovnost Ivan Antunović iz Subotice. Članje Hrvatskoga društva katoličkih novinaraod samoga osnutka te izvjestitelj Informa-tivne katoličke agencije (IKA-e) i GlasaKoncila.

Lit.: Hrvatska riječ, br. 241, Subotica, 2007.

A. Kopilović

ANONIMUS, franjevac koji je 1788. uBudimu napisao 348 stihova u desetercupod naslovom Kripost posli smrti živi. Dodanas se ne zna njegovo pravo ime. Djeloje posvetio senatorima i građanima grada

27

ANONIMUS

ll

Sombora, a opisao je u njemu život dose-ljenika iz Bosne, Hercegovine i Dalmacijeu Gradini te rad somborskih franjevaca.Tematizirao je i ratovanja Somboraca,gradnju franjevačkoga samostana i crkve,oduzimanje župe franjevcima i predajužupe svjetovnomu svećeniku Stjepanu Ja-godiću. Anonimusovo djelo ujedno je i po-vijest Sombora u stihovima. Objavljeno jeu nastavcima u Nevenu u 1903.

Lit.: Neven, br. 4-9/1903, Subotica; M. Evetović,Kulturna povijest bunjevačko-šokačkih Hrvata(rukopis).

S. Beretić

ANTIFAŠISTIČKI FRONT SLAVENA,prva slavenska organizacija u Madžarskojnakon Drugoga svjetskoga rata. Osnovalisu je Srbi i Slovaci u Batanji, u Békéskojžupaniji, 18. II. 1945. Za kratko vrijemeorganizacija se proširila i na bunjevačke išokačke Hrvate u Bačkoj i Baranji te Slo-vence u Željeznoj županiji, a već je 18. V.1946. u Baji održala svoj I. kongres. Ondjeje donesena odluka da se Hrvati i Srbiodvoje od Slovaka te da organizacija dobi-je ime Antifašistički front Južnih Slavena.Na kongresu je izabran Središnji odbor,koji je zatim pokrenuo kulturno-prosvjetniživot južnoslavenskih manjina u Madžar-skoj.

Na II. kongresu, održanom u Aljmašu5. X. 1946., organizacija je dobila nazivDemokratski savez Južnih Slavena. Podtim je imenom i sa sjedištem u Budimpeštidjelovala sve do društvene preobrazbe uMadžarskoj, kad su 1990. Hrvati, Srbi iSlovenci utemeljili posebne građanskeudruge.

Lit.: M. Mandić, Poglavlja uz kroniku DSJS-a, Iznaše prošlosti, 1, Budimpešta, 1979.

M. Mandić

ANTIFAŠISTIČKI FRONT ŽENA,jedna od masovnih političkih organizacijakomunističkoga pokreta i vlasti. Osnovanje 6. XII. 1942. u Bosanskom Petrovcu. Natemelju komunističke ideologije i anti-fašizma u Drugom svjetskom ratu okup-ljao je žene različite dobi, društvenogapoložaja i nacionalne pripadnosti radi pot-

pore komunističkomu pokretu i vlastima,radi poučavanja, opismenjivanja i emanci-pacije žene te ostvarivanja spolne ravno-pravnosti. Kao posebna organizacija uki-nut je 1953., kad ga je zamijenio Savezženskih društava, iz kojega je pak 1961.stvorena Konferencija za društvenuaktivnost žena Jugoslavije, koja je kaodruštvena organizacija djelovala u sklopuSocijalističkoga saveza do raspada socija-lističkoga poretka.

U svojim je nastojanjima AFŽ postigaorezultate i u Bunjevaka i Šokica.Primjerice, u Subotici je ilegalni AFŽosnovan u svibnju 1944., a i formalno jeutemeljen 15. X. 1944. Djelovao je usklopu Narodnoga fronta, a nekolikotisuća subotičkih članica skrbilo je za ra-njene u bitkama kod Batine i Bolmana i naSrijemskoj fronti, za povratnike iz nje-mačkih i madžarskih logora i dr. Kako jekomunistička ideologija prvih poslijerat-nih godina imala pristaša među mjesnimhrvatskim stanovništvom, budući da je onotada bilo i nositelj gradske vlasti, prva jepredsjednica subotičkoga gradskoga odbo-ra AFŽ-a bila Cila Tikvicki, a sreskogaodbora Klara Lendvai. U svim gradskimčetvrtima (»reonima«) djelovali su mjesniodbori, koji su skrbili za siromašneobitelji, radili na prosvjećivanju i dr. Međunajpoznatijim aktivisticama bile su KataĐanić, Sonja Martinović, Anica Horvacki,Estera Ivković, Teza Bukvić, Julka Sekulić(rođ. Đelmiš), Anka Sekulić (rođ.Evetović) i dr. Subotički odbor AFŽ-aukinut je 18. XII. 1953. Oskudna arhivskagrađa o djelovanju Subotičanki u AFŽ-učuva se u Historijskom arhivu u Subotici.

Izvori: Historijski arhiv Subotica, F: 078. Gradskiodbor AFŽ Subotica (1944-1953); F: 282.Okružni odbor AFŽ (1945-1946).

Lit.: Enciklopedija Jugoslavije, 1, Zagreb, 1980;Hrvatska riječ, Subotica, 1945-47.

G. Bačlija

ANTIFAŠIZAM, politički pokret us-mjeren protiv fašizma i nacizma. Nastao je1920-ih kao oporba talijanskomu fašizmu injemačkomu nacizmu, a s vremenom su sena širokim demokratskim osnovama u

28

ANONIMUS

ll

njega uključile različite ideologije, politič-ki pokreti i organizacije, koji su se prijeDrugoga svjetskoga rata te tijekom njega inakon njega borile protiv fašističkih inacističkih ideja. U antifašistički pokretubrzo su se uključili i komunisti, no stežnjom da njime dominiraju te da imposluži kao prvi korak u revolucionarnompreuzimanju vlasti. U okupiranim europ-skim zemljama antifašizam se nastavlja uobliku ilegalnih partizanskih pokreta, ukojima je postojala i komunistička grana,negdje dominantna (npr. u Jugoslaviji),drugdje tek jedna od frakcija (npr. uFrancuskoj). Nakon 1945. u Europi sezabranjuje obnova fašizma i djelatnostfašističkih skupina. Dok je antifašizam uzapadnoeuropskim demokracijama postaoistoznačnicom za dosljedno suprotstav-ljanje rasizmu i ksenofobiji, u komunis-tičkom bloku postao je nedodirljiv ideolo-gem koji legitimira svaku djelatnostrežima, čime je izgubio svoj prvotnidemokratski sadržaj izražen u protivljenjusvakomu totalitarizmu, uključujući ikomunizam. U tranzicijskim zemljama idalje postoji kao pokret usmjeren napodizanje političke svjesnosti i protivlje-nja neofašističkim i neonacističkim ide-ologijama, koje nalaze plodno tlo međuslojevima osiromašenim u tranziciji, koji-ma manipuliraju dijelovi nacionalističkihelita.

Na području bivše Jugoslavije već se1920-ih javljaju autohtoni pokreti i organi-zacije koje su imale fašistička obilježja:monarhistička Organizacija jugoslaven-skih nacionalista (ORJUNA), Srpskanacionalna omladina (SRNAO), Hrvatskanacionalna omladina (HANAO) i dr. UMadžarskoj je Gyula Gömbös 1923.utemeljio rasističku Partiju madžarskenacionalne nezavisnosti, a Ferenc Szálasiosniva nekoliko fašističkih stranaka(Stranku narodne volje 1935., Madžar-sku nacionalsocijalističku partiju 1937.,Stranku strelastih križeva 1938.) i dr.Tijekom 1930-ih sve one padaju pod utje-caj njemačkoga i talijanskoga fašizma, alije središnje mjesto u ideologiji tih organi-zacija i pokreta imao nacionalizam. Isprva

je reakcija na njihovo formiranje bila slabai neorganizirana, ali 1930-ih na osnovizaključaka Kominterne komunisti nastojestvoriti široku antifašističku frontu. UMadžarskoj su komunisti bili malobrojni,dok je u Jugoslaviji jedan od rezultatatakve akcije bila i Stranka radnoga naroda.U tom je pravcu djelovao i subotički od-vjetnik Jakša Damjanov, urednika listovaNépszava (1935.) i Narodni glas (1939.),koji su bili organi te stranke. U Hrvatskojje antifašizam 1930-ih najsnažnijeizražavala ljevičarska inteligencija(Miroslav Krleža, August Cesarec i dr.).Sastavni dio antifašističkoga pokreta biloje i očitovanje međunarodne solidarnosti,pa je i među bačkim Hrvatima bilosudionika Španjolskoga građanskoga rata1936., poput Andrije Gilijana i dr.

Nakon raspada Kraljevine Jugoslavijeantifašizam se izražava u borbi protivuspostavljenih fašističkih režima i organi-zacija (Horthyjev režim u Bačkoj, Baranji,Međimurju i Prekomurju; Nedićev režim ičetnici u Srbiji; Pavelićev režim i ustaše uNDH i dr.). Organizacijski se antifašističkipokret izrazio formiranjem jugoslavensko-ga (1942.) i zemaljskih antifašističkihvijeća (Hrvatske, Crne Gore i Boke,Sandžaka te BiH 1943., a Makedonije iSrbije 1944.), koja su postala temeljembudućega društvenoga i federalnoga ure-

Članska knjižica Antifašističkoga frontaSlavena u Mađarskoj

29

ANTIFAŠIZAM

ll

đenja. U Bačkoj je unatoč nezadovoljstvujužnoslavenskih naroda antifašističkiotpor, osim pojedinačnih diverzantskihakcija, bio slab, prije svega zbog nepogod-nosti geografskoga terena. Među poznati-jim subotičkim antifašistima bili su JovanMikić – Spartak, Roko Šimoković, JosipMerković, Petar Horvacki, Veco KatančićMatko Vuković, Đuro Dulić i dr., dok su usomborskom antifašisastičkom pokretubili aktivni Ivan Parčetić, StipanOstrogonac, Ivan Matarić, Stipan Periškići dr. Zadnje godine rata formiraju semnoge partizanske baze u kojima su seskrivali antifašisti, mahom komunisti.God. 1944. formiraju se i vojne postrojbe,koje isprva čine dragovoljci, mahom izredova komunista, a od jeseni 1944. u njihse masovno mobilizira i domaće pučan-stvo: Subotički partizanski odred formir-an je 23. VIII. 1944. na čelu s JovanomMikićem–Spartakom i komesarom Jova-nom Tadijinom; VIII. vojvođanska briga-da, u kojoj su većinu činili Hrvati –Bunjevci i Madžari, formirana je 12. IX.1944., a 30. X. ušla je u sastav 51. divizije,koja je sudjelovala u forsiranju Dunavakod Batine i Apatina; Somborski partizan-ski odred formiran je 30. VIII. 1944., a 1.XI. 1944. ušao je u sastav XII. vojvo-đanske brigade. U antifašističkom pok-retu u bačkih Hrvata bila je izražena naci-onalna, tj. protumadžarska komponenta.

Nakon pada Horthyjeva i poslijeSzálasijeva fašističkoga režima slavenskinarodi u Madžarskoj utemeljili su svojuantifišastičku organizaciju. Na sastankuSrba i Slovaka u Batanji, u Bekeškojžupaniji, 18. II. 1945. osnovan je Antifa-šistički front Slavena, koji se ubrzoproširio i na bunjevačke i šokačke Hrvateu Bačkoj i Baranji te na Slovence uŽeljeznoj županiji, pa su mjesne organi-zacije postojale u Aljmašu, Čavolju,Kaćmaru, Čikeriji, Bikiću, Sentivanu,Gari, Santovu i Baškutu. Na I. kongresu uBaji 18. V. 1946. Slovaci su se odvojili odjužnih Slavena, a u Centralnom odboru odsvih pokrajinskih organizacija najvišepredstavnika imali su Slaveni iz Bajskogatrokuta (medu njima i Hrvati Antun

Karagić, Gabor Pijuković, Mariška Vida-ković, Vinco Đukić, Pavle Vujić, JozaSabovljev i dr.). Tada je organizacijapreimenovana u Antifašistički frontJužnih Slavena, koji je na II. kongresu uAljmašu 5. X. 1946. promijenio naziv uDemokratski savez Južnih Slavena.

Lit.: M. Beljanski, Sombor i bunjevački nacional-ni preporod (1870-1945.), Sombor, 1971; M.Dubajić, Portreti, Subotica, 1976; M. Mandić,Povijest bunjevačkih Hrvata u Mađarskoj,Kecskemét, 1989; Hrvatski leksikon, 1, Zagreb,1996; Hrvatska enciklopedija, 1, Zagreb, 1999.

S. Mačković

ANTOLOGIJA (grč. anthologia: skuplja-nje cvijeća < anthos: cvijet; legein: brati,skupljati), zbirka odabranih, obično repre-zentativnih književnih ili drugih djela jed-noga ili više autora. Priređuju se najčešćeprema vrsti stvaralaštva, razdoblju i sl., aodređene su nacionalnim, jezičnim ili zem-ljopisnim okvirima. Iako su u načelu sub-jektivan izbor priređivača, teže udovoljitikriterijima preglednosti i kvalitete sa-držaja.

U književnosti podunavskih Hrvata an-tologije nisu bile objavljivane često. Do-sad su objavljenje tek dvije, koje cjelovito

G. Kikić, Antologija poezije bunjevačkihHrvata, Zagreb, 1971.

30

ANTIFAŠIZAM

ll

obuhvaćaju književnost Bunjevaca: Anto-logija poezije bunjevačkih Hrvata i Anto-logija proze bunjevačkih Hrvata. Obje jepriredio Geza Kikić (1925.–2002.), a obja-vila ih je Matica hrvatska u Zagrebu 1971.Osim uvodne Kikićeve studije prva anto-logija donosi odabrane primjere iz bunje-vačke narodne poezije i iz djela 34 ov-dašnja pjesnika, zajedno s biografskim cr-ticama, i to od sredine XVIII. st. dokraja 1960-ih. Jednaku strukturu ima iantologija proze: nakon uvoda slijedeodabrane bunjevačke narodne pripovijetkete segmenti iz stvaralaštva 31 prozaista.Jedini suvremeni antologičar podunavskihHrvata Geza Kikić sastavio je još dvije an-tologije: Antologiju kritike bunjevačkihHrvata i Antologiju dramskih tekstova bu-njevačkih Hrvata, no one su do danas osta-le u rukopisu. Također su objavljene i dvi-je antologije iz narodne književnosti, ali naslovenskom. Obje je priredio Balint Vuj-kov (1912.–87.), a objavljene su u Ljublja-ni: Hrvaške pravljice 1960. i Hrvaške na-rodne pripovedke 1981.

Jedan broj književnih djela hrvatskihknjiževnika iz Bačke zastupljen je u raz-ličitim antologijama lokalne, regionalne ilinacionalne važnosti, primjerice u Zlatnojknjizi hrvatskog pjesništva od početka dodanas (priređivač Vlatko Pavletić, Zagreb,1970.) objavljene su pjesme Lazara Mer-kovića i Petka Vojnić Purčara.

Lit.: L. Merković, Književnost Hrvata u Vojvodi-ni poslije II. svjetskog rata, u: Tjedan Hrvata uVojvodini, Zagreb, 1998.

T. Žigmanov

ANTROPONIMIJA (grč. anthropos: čov-jek; onoma: ime), sveukupnost ljudskihvlastitih imena (osobnih, porodičnih, ro-dovskih imena, nadimaka i dr.), a ujedno iznanost o njima.

Povijesnim, sociološkim i lingvis-tičkim istraživanjima koja su za predmetimala hrvatska imena u Bačkoj bavili su seM. Mandić, I. Prćić, K. Kostić, J. Erdelja-nović, A. Sekulić, M. Radičev, M. Peić, G.Bačlija, Ž. Mandić i dr. Istraživanja po-tvrđuju da je posrijedi iznimno bogatagrađa, važna ne samo za onomastiku nego

i za povijest, demografiju, ortografiju, etno-grafiju i druge znanstvene discipline.

1. Na temelju arhivske građe, naposematičnih knjiga svih naselja u kojima žive(ili su nekoć živjeli) Hrvati, dostupne lite-rature, raznih zemaljskih i crkvenih popi-sa, urbanih tablica, grobnih spomeni-ka, katastarskih i drugih zemljovida te iz-vođenjem osobnih imena iz prezimena, na-dimaka i mikrotoponima može se ustvrditida je u bačkih Hrvata tijekom minulih tri-ju stoljeća u uporabi bilo više od tri tisućeraznoraznih osobnih imena. U drevno sudoba Hrvati, pa tako i oni u Bačkoj, imalisamo narodna imena, no nakon primanjakršćanstva postupno su se udomaćila i tzv.biblijska imena. Glede daljnje sudbine na-rodnih imena razdjelnicom treba smatratiTridentski sabor 1545.–63., koji je narodnaimena proglasio poganskima i svećenstvunaložio da u matične knjige smije zapisi-vati samo svetačka imena, navlastito latin-ska, grčka i židovska. Ta je odluka službe-no bila na snazi sve do Drugoga vatikan-skoga sabora 1962.–65. U Hrvata se naj-veći otpor takvoj odluci Katoličke crk-veuočava u Dalmatinskoj zagori, Herce-govi-ni i južnoj Bosni, odakle i potječe većinabačkih Hrvata. Ondje su se mnoga na-rodna imena uščuvala sve do naših da-na.

U bačkih se Hrvata utjecaj Crkve poka-zao jačim od narodne tradicije, pa se s od-micanjem vremena nalazi sve manje na-rodnih, a sve više svetačkih imena. No jošse i u XIX. st zamjećuje uporaba dvostru-kih imena: osobu njezina okolina zove na-rodnim imenom, a crkvene je isprave bi-lježe pod svetačkim (Borka – Barbara;Cvita – Flora; Milica – Emilia; Stanislava,Stana – Anastasia; Živa – Vitalia; Cvijo –Florianus; Nebesko – Celestinus; Živko –Vithus, Vitalis). Kako je broj svetačkihimena bio ograničen, jer su se davala po-najprije imena apostola te najglasovitijihsvetaca i svetica, razvilo se obilje izvede-nica: umanjenica, uvećanica, pogrdnica iodmilica, a na tvorbu odmilica od sve-tačkih imena uvelike su utjecali starodrev-ni pučki imenski tipovi, često svojstveni iostalim slavenskim narodima. Imena stra-

31

ANTROPONIMIJA

ll

noga podrijetla puk je nastojao prilagoditisvojemu jeziku, što je često bilo popraćenonekom od glasovnih promjena (Karol >Kalor, Melkior > Merkir, Brigita > Birđa,Antonija > Tonkica, Tončica, Mandalena >Manja, Isolda > Solda, Oršula > Šula, Augu-stin > Agustin, Aguštin, Guštin, Emerik >Imro, Jemro; Filip > Pilip, Eugenija > Đena,Đenija; Sibela, Sibelija > Šibala). Osobna suse imena usto najčešće rabila u hipokoris-tičnom liku, a u pravom su liku obično sa-mo u službenim dokumentima i kadšto nagrobnim spomenicima. U ženskih su imenanajčešći nastavci: -a (Aga, Bara), -ka (Amal-ka, Cilka), -ica (Katica, Marica); u muških: -o (Pavo, Mijo), -a (Stipa, Tuna).

Postoje neke razlike među pojedinimhrvatskim etničkim skupinama: Ivo (u Bu-njevaca), Iva (u Šokaca), Ivelja (u Raca, tj.stanovnika Baćina i Dušnoka). Kod po-sljednje spomenute etničke skupine imenamalodobnih muških osoba tvore se sufik-som -ok (Ivok, Matok), malodobnih ženskihosoba -oka (Maroka, Anoka), a odraslihžena -ena (Janjena, Martena). Razlike za-mjećujemo čak i unutar bunjevačke skupi-ne, što ide u prilog tvrdnji da u novu po-stojbinu nisu došli s istoga područja. Uonih na potezu od Đurića do Fancageopažamo više »bosanskoga« utjecaja:muška imena na -a (tip Mata, s kratkosilaz-nim naglaskom na prvom slogu) te imenaJozo, Jakob, Franjo, Filip, dok se u ostalimnaseljima uočava »dalmatinski« utjecaj:nalazimo muška imena na -e (Ive) te Joso,Jakov, Vranjo, Pilip, vokativ na -e u žen-skih imena (Luce, Roze). Tih je razlika uprošlosti jamačno bilo više, ali su one tije-kom vremena izblijedjele.

2. Da je riječ o velikim narodnim sku-pinama, bjelodano potvrđuje množina odoko pet tisuća prezimena zabilježena u ma-tične knjige katoličkih župa, koje se u Su-botici i Segedinu počinju voditi već nakonprotjerivanja Turaka, odnosno na početkuXVIII. st. Bunjevački i racki Hrvati u no-vu su postojbinu došli uglavnom s ustalje-nim prezimenskim sustavom. Tek u ma-njega broja porodica zamjećujemo nova,kadšto dvojna prezimena, nastala na ovimprostorima. U većine šokačkih Hrvata pre-

zimena su se ustalila tek potkraj XVIII. st.Dotad često svaki naraštaj dobiva novoprezime, obično tvoreno od osnove očevaili djedova osobnoga imena.

Oko 70 % prezimena bačkih Hrvata iz-vedeno je iz osobnih imena, znatno većimdijelom od muških (Fabić), a samo manjimdijelom od ženskih (Agatić). Oko 70 % tak-vih prezimena izvedeno je iz svetačkihimena (Mihoković), a oko 30 % iz narod-nih (Božić). Neka su prezimena izvedenaod toponimijskih oznaka i pouzdani su pu-tokazi kretanja i podrijetla pojedinih poro-dica (Gorjanac, Posavac). Tristotinjak pre-zimena nastalih od naziva zanimanja i zva-nja (Barbir, Dilalović, Birović) pokazujepak kakvi su obrti i zanimanja bili rašireniu tim etničkim skupinama.

Prezimena se po obliku dijele na jednos-tavna (oko 97 %, npr. Tubić), složena (Li-pokatić) i višečlana prezimena (VojnićHajduk). Najviše je prezimena nastalo odimenica (Strilić) i pridjeva (Debelić), znat-no manje od glagola (Neznadović, Uselić),broja i imenice (Stovragović), prijedloga iimenice (Dokolinović), veznika i imenice(Kovragić) i dr. Prema tvorbi osnove mo-gu se podijeliti na primarna (Jagica), se-kundarna (najviše ih je, npr. Zrilić), terci-jarna (Stipanović) i kvartalna (Antu-nićević). S obzirom na deklinabilnost, pre-zimena bačkih Hrvata svrstavaju se u triskupine: nominalna muškoga roda (Ro-gač), nominalna ženskoga roda (Gladiki-ka) i pronominalna (Nimi). Oko 40 % prezi-mena ima nastavak -ić (Zorić), oko 30 % -ović, -ević (Bilinović, Vujević), oko 10 % -ov, -ev (Stipanov, Blažev), -in (Velin), -ac(npr. Balatinac), -ar (npr. Likar), -čki (Mi-ljački), -an (Diteljan), -ak (Ternak).

Zbog razmjerno velika broja nositeljaistih prezimena, u XIX. i poč. XX. st. upo-rabom porodičnoga nadimka uvedena su ineka dvojna prezimena, primjerice HorvatAljmaški, Vojnić Hajduk, Vojnić Tunić,Vojnić Kortmiš, Vojnić Zelić. S jačanjemmadžarskoga nacionalizma već od 1870-ihmnogi bački Hrvati koji su radili u držav-nim službama madžarizirali su svoja prezi-mena. U Bunjevaca s južne strane trianon-ske granice prezimena su se poslije često

32

ANTROPONIMIJA

ll

ustaljivala u iskvarenom madžariziranomobliku, a pohrvaćivana su neka izvorno ne-hrvatska prezimena, najčešće madžarska(Vereš), ali i njemačka (Miler) i slovačka(Jurčak). Za neka su prezimena čak karak-teristične dvije porodične grane, bunje-vačka i madžarska (npr. Tikvicki).

3. Nadimke, koji se popularno naziva-ju i »sprdano, prdačno, špot(a)no, ruganoime«, odnosno »ruglo«, nametnula jenužnost za što bržim i točnijim identifici-ranjem svake osobe u danom naselju, gdjeje, prema pravilu, postojalo više osoba sistim prezimenom, a zbog skučena izboraimena čak i s istim osobnim imenom. Na-dimci se nerijetko nasljeđuju i prelaze iznaraštaja u naraštaj. Katkad priženjenjemnadimak prelazi na i nositelja drugoga prezi-mena.

Osobni se nadimak prema pravilu izvo-di iz porodičnoga (iz porodičnoga na-dimka Mićulini za mušku se osobu kažeMićulin, za žensku Mićulina), no još sečešće u ulozi muškoga osobnoga nadimkarabi osnova porodičnoga (Mićula). Tako jei kad je porodični nadimak tvoren od žen-skoga osobnoga imena (Macini Mijo Ma-ca, Dorini Luka Dora). Ženski se osobninadimci najčešće tvore od muškoga osob-noga nadimka, i to poglavito ovim sufik-sima: -ača (Bližnjakovi, Bližnjak – Bliž-njača), -anka (Burini, Buro – Buranka), -enica (Krištini, Krišta – Krištenica), -enka(Grčini, Grča – Grčenka), -ica (Stegini,Stega – Stegica), -inca (Babini, Babo – Ba-binca), -inka (Ćulini, Ćulo – Ćulinka), -ki-nja (Gajašovi, Gajaš – Gajaškinja), -kuša(Dadarovi, Dadar – Dadarkuša), -ska (Li-njakovi, Linjak – Linjačka).

S obzirom na oblik nadimke možemosvrstati u jednostavne (oko 90 %, npr. Do-minovi, Brnetini), složene (Čiča-Jerkini,Did-Acini) i sastavljene (Pun Misec, SvetaOrka). Prema tvorbi osnove nadimkemožemo svrstati u primarne (oko 30 %, npr.Gajdica, Sokol), sekundarne (oko 70 %,npr. Tolini, Ricanovi), tercijarne (iznimnorijetki, npr. Ivaškovićini). Najveći je dio(oko 40 %) patronimičko-matroni-mičkoga podrijetla, tj. tvoreni su odmuškoga ili ženskoga osobnoga imena.

Oko 15 % nadimaka nastalo je prema zani-manju kojega pretka (Brašnarovi, Čuvar-selčevi), a izvode se i iz naziva neke oso-bine (Duganovi, Kuštricini), radnje (Čan-drkovi, Koprcanovi), životinje (Kulaševi,Mazga), hrane (Somun, Trgančevi), pred-meta (Britvica, Vrekečovi), etnika (Šokici-ni, Srimčevi) i dr.

4. Prostrana zemljišta bačkih naseljaobiluju mnoštvom mikrotoponima te sva-ka čestica polja i svaka ulica imaju svojepučko ime. Preci današnjih bačkih Hrvatasvjedočanstvo svoje nazočnosti pohranilisu u tim zemljopisnim imenima, a ona sedanas, zbog preustrojena poljodjelstva iodnarođivanja, naglo gube iz uporabe. U mi-krotoponimima se zamjećuje i prožimanjejezikâ narodâ koji su u regiji obitavali. Unaseljima u kojima su Hrvati starosjediocii nehrvatsko je stanovništvo često preuzi-malo hrvatska imena.

Prema obliku mikrotoponimi se mogupodijeliti na jednočlane (oko 45 %, npr.Biluša) i sastavljene (Cvitin križ, Sridnjaoborinska duž). Najviše mikrotoponimaizvedeno je iz: a) vlasnikova zanima-nja (Dželatuša), prezimena (Šimićanka),osobnoga imena (Benakovica) ili nadimka(Raspolova); b) osobine tla (Brižina, Gr-bovica); c) položaja i mjesta (Siverska,

Ž. Mandić, Povijesna antroponimija bunje-vačkih Hrvata u Madžarskoj,

Budimpešta, 1987.

33

ANTROPONIMIJA

ll

Dautovačka); d) nekadašnjega naselja (Prl-ković, Radonić); e) namjene, vrste kulturei načina eksploatacije (Guvnište, Piskulica,Šumarina); f) biljaka koje su ondje rasle(Kladara, Lipik, Liplje); g) životinja kojihje ondje bilo (Kobilača, Lisičina, Orlov-njak) i dr. U tvorbi mikrotoponima naj-plodniji su sufiksi: -ica (Bilica, Bre-zmeđica, Nevaljalica, Pitomica); -ina(Podgradina, Prikotorina, Prodorina, Sliza-rina); -ac (Četverac, Erlavac, Sivac, Šar-kanjac, Tukuljac); -ak (Izbirak, Oklinak,Prilipak, Prućak, Smlačak); -ača (Gal-vača, Napinjača. Slipača, Tikvača, Zbi-jača), -ište u Bunjevaca (Gravorište, Ka-marište), odnosno -išće u Šokaca i Raca(Brišće, Konopljišće).

Lit.: Ž. Mandić, Muška i ženska krsna imena san-tovačkih Hrvata (Šokaca), Etnografija Južnih Sla-vena u Mađarskoj, 2, Budimpešta, 1977; Ž.Mandić, Toponimija šokačkih Hrvata uMadžarskoj, Etnografija Južnih Slavena u Mađar-skoj, 4, Budimpešta, 1982; Ž. Mandić, Obiteljskinadimci šokačkih Hrvata u Madžarskoj, Etnogra-fija Južnih Slavena u Mađarskoj, 6, Budimpešta,1984; Ž. Mandić, Povijesna antroponimija bunje-vačkih Hrvata u Madžarskoj, Budimpešta, 1987;M. Peić, G. Bačlija, Patronimija i antroponimijabačkih Bunjevaca, Rukovet, 1/1990, Subotica; A.Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; B. Ivić, Pre-zimena bačkih Hrvata-Bunjevaca u Subotici i oko-lini, Subotička Danica : kalendar za 1993., Subo-tica, 1992; M. Peić, G. Bačlija, Imenoslov bačkihBunjevaca, Novi Sad–Subotica, 1994; T. Vereš,Bunjevačko pitanje danas, Subotica, 1997; Ž.Mandić, Osobna imena bunjevačkih Hrvata uMadžarskoj, Korabljica, 6, Zagreb, 2000; Ž. Man-dić, Nadimci bunjevačkih Hrvata u Madžarskoj,Folia onomastica Croatica, 9, Zagreb, 2000; Ž.Mandić, Mikrotoponimija bunjevačkih Hrvata uMadžarskoj, Folia onomastica Croatica, 10,Zagreb, 2001; A. Sekulić, Osobna imena, prezi-mena i nadimci bačkih Hrvata, Subotica, 2006.

Ž. Mandić

ANTUN PADOVANSKI (Lisabon, 15.VIII. 1195. – Arcella, danas četvrt Padove,13. VI. 1231.), svetac, franjevac, crkveniučitelj. Podrijetlom iz ugledne i bogateobitelji, s 15 je godina dospio među augus-tince radi školovanja, a sa 16 položio zav-jete. Franjevac je postao nakon što su1220. u Padovu iz Maroka doneseni po-smrtni ostaci franjevaca mučenika. I samje želio je postati misionar u Maroku, no

na putu onamo teško se razbolio te je,nošen burom, dospio na Siciliju. S 26 go-dina prvi je put nastupio kao propovjednik,a slušatelje je oduševio znanjem i temelji-tošću. Bio je na glasu kao velik pokornik,dobar ispovjednik i ponizan svećenik, aumro je u dobi od 36 godina. Godinu dananakon smrti proglašen je svetim, a njegovisu štovatelji u Padovi 32 godine gradili crk-vu u kojoj se i danas čuva njegovo tijelo. Ukatoličkoj je tradiciji sv. Antun zaštitnikdjece, zaljubljenih, putnika, kipara,grnčara i porculanske industrije. Vjernicimole za njegov zagovor pri neplodnosti,vrućici, brodolomu, u ratnoj oskudici iopasnosti od kuge, a vjeruje se i da pomažeu nalaženju izgubljenih stvari. Njegov jespomendan 13. lipnja.

Sv. Antun Padovanski svetac je kojegabački Hrvati osobito štuju. Utjecaj je tofranjevačke tradicije, koju Bunjevci i Šok-ci baštine iz Dalmacije, Hercegovine i Bos-ne, gdje franjevačko dušobrižništvo imaposebno mjesto. Štovanje sv. Antuna bačkisu Hrvati prenijeli i na druge katolike uBačkoj. Novac koji se skuplja kraj njegovakipa ili slike u crkvi prema tradiciji služiza pomoć siromašnima – ta se škrabica upuku zove »kruh svetoga Antuna«, a uBačkoj i »krušac svetoga Antuna«. Puk jena spomendan sv. Antuna fratre obilatodarivao živom mladunčadi, a najsve-čanije se svetac štuje u franjevačkim crk-vama u Subotici, Baji i Mohaču. Na nje-gov spomendan te su crkve štovateljimaotvorene cijeloga dana, a blagoslivljaju seu njima djeca i ljiljani.

Lit.: B. Unyi, Sokácok-Bunyevácok és a bosnyákferencesk története, Budapest, [1947]; S. Beretić,Božji prijatelji s nama na putu, Subotica, 2002;Opći religijski leksikon, Zagreb, 2002; A. Stantić,Sveti Antun Padovanski, Hrvatska riječ, br. 20,Subotica, 2002; A. Stantić, Kruv svetog Antuna,Zvonik, 6-7/2003, Subotica; R. Skenderović, Što-vanje svetaca kod bačkih Hrvata, Subotička Dani-ca (nova) : kalendar za 2004. godinu, Subotica,2003.

S. Beretić i S. Bačić

ANTUNOVIĆ ALJMAŠKI, plemićkaporodica. Leopold I. plemstvo je dodijelio18. XI. 1698. Stipanu, njegovoj supruziAni Petronili, rođ. Guganović te njihovu

34

ANTROPONIMIJA

ll

sinu Antunu, što je 1754. potvrdilo i povje-renstvo za pregled plemićkih povelja.Plemstvo je poslije dobio i drugi Stipanovsin Ivan, graničarski kapetan iz Subotice.Treći Stipanov sin Šime (1696.–1775.),koji je bio oženjen Marijom, rođ. Latino-vić, kupio je imanje Aljmaš, a četvrti sinStipan dobio je 1719. u zakup posjed Kun-baju, skupa s Guganovićima. Marija Tere-zija dodijelila je 1751. plemstvo Albi An-tunoviću iz Bačkoga Aljmaša. Odlukomskupštine Bačke županije ubilježeni su1807. u popis plemića izravni Stipanovipotomci Mate i njegovi zakoniti nasljedni-ci Pajo, Josip (otac biskupa Ivana Antuno-vića), Đuro i Beno. U popisima bačkih ple-mića spominju se ogranci Antunovića izAljmaša, Bikića, Stare Moravice i Suboti-ce. Iz ove je porodice proglašeno ukupno37 plemića.

Ugarski je palatin 22. XI. 1745.darovao pustaru Kunbaju članovima obite-lji Latinović i Guganović te Šimi Antuno-viću. Oni su međutim propustili pribavitikraljevsku potvrdu darovnice te je, na po-ticaj Mate Rudića, Ugarska je kraljevskakomora 1791. pokrenula spor koji je za-vršio na štetu Antunovića i ostalih vlasni-ka, koji su 1815. i izgubili imanje.

Selo Aljmaš, prema kojemu je obiteljposlije dobila plemićki pridjevak, Ugarskaje kraljevska komora najprije 1780. dala uzakup porodicama Rudić, Antunović,Šišković, Kovačić i Vermes. Kraljevskomdarovnicom od 25. IV. 1803. Bartul Antu-nović (1745.–1813.) dobio je dio Aljmaša,skupa sa svoj im zakoni t im potom-cima Šimom, Franjom i Karlom. Tada susva četvorica i dobila pridjevak Aljmaški.

Porodica Antunović bila je uglednameđu bačkim Bunjevcima, a ugled joj sedodatno povećavao rodbinskim vezama sostalim poznatim porodicama, kao što suRudići, Guganović-Šiškovići, Latinovići,Vojnići, Sučići i drugi te su mnogi iz poro-dice zauzimali najviše položaje u županiji,a osobito u Subotici. Spomenuti Šime An-tunović (1696.–1775.), sindik franjeva-čkoga samostana u Subotici, darovao je ol-tarnu palu sv. Mihovila franjevačkoj crkvi.Drugi navedeni Šime Antunović (rođ.

1770.) bio je 1797. glavni vojni poručnikBačke županije. Spomenuti Albe Antuno-vić Aljmaški (1780.–1852.) bio ježupanijski glavni bilježnik 1810.–19.,drugi podžupan 1825.–30. te prvi pod-župan 1830.–32. On je pomagao mladomuIvanu Antunoviću, kasnijemu naslovnomubiskupu i preporoditelju južno-ugarskihHrvata, najpoznatijemu iz cijele porodice.

Opis porodičnoga grba: Na plavom šti-tu i zelenoj tratini stoji vitez, odjeven u cr-venu i zlatnom vrpcom urešenu odoru, učizmama i sa šubarom na glavi; s pojasamu visi tok mača, u desnici visoko drži sa-vijenu sablju, a lijeva mu je ruka oslonjenao bok. Na kacigi je pelikan raširenih krila,koji u gnijezdu krvlju hrani svoje mlade.Plaštevi su plavi pozlaćeni i crveni posreb-reni.

Lit.: I. Iványi, Bács-Bodrog vármegye földrajzi éstörténelmi helynévtára, II,˛ Szabadka, 1909; M.Mandić, Bunjevačko plemstvo, Subotička Danicaili Bunjevačko-Šokački kalendar (sa slikama) zaprostu godinu 1927, Subotica, b. g.; M. Evetović,Život i rad biskupa Ivana Antunovića, narodnogpreporoditelja, Subotica, 1935; Hrvatski biograf-ski leksikon, 1, Zagreb, 1983; M. Szluha, Bács-Bodrog vármegye nemes családjai, Budapest2002.

S. Bačić

ANTUNOVIĆ, Albert (Albert Adalbert)(Subotica, 18. IV. 1780. – Aljmaš, 7. III.1852.), plemeniti Aljmaški, zemljoposjed-nik, visoki županijski činovnik. Bio je sed-mo od četrnaestero djece Bartula (Suboti-ca, 23. VIII. 1745. – Subotica, 7. VI. 1813.)

GrbporodiceAntunovićAljmaški

35

ANTUNOVIĆ

ll

i Terezije, rođ. Makay (oko 1750. – Subo-tica, 30. I. 1822.). Dva se puta ženio. Su-pruge su mu bile sestre Kardos od Kardos-falve, ali nije imao potomstva. Bio je dalj-nji rođak Ivana Antunovića i nakon smrtiJose (Ivanova oca) pomagao je njegovojobitelji, osobito pri školovanju mladogaIvana Antunovića.

Crtice iz njegova profesionalnogaživotopisa govore da je 1810. bio prvi pod-bilježnik u Bačko-bodroškoj županiji, daje 1819. županijski veliki bilježnik, kao ipočetkom 1824. Drugi podžupan bio je1825.–30., a prvi podžupan do kraja listo-pada 1832. U dokumentu iz 1845. spomi-nje se kao nositelj zvanja carskoga i kra-ljevskoga savjetnika, ali i član Društva zakonjske utrke Bačko-bodroške županije.

Izvor: Historijski arhiv Subotica, F:1.26.60.

Lit.: M. Evetović, Život i rad biskupa Ivana Antu-novića, narodnog preporoditelja, Subotica, 1935.

M. Grlica

ANTUNOVIĆ, Ivan (Kunbaja, 19. VI.1815. – Kalača, 13. I. 1888.), kalački ka-nonik i naslovni biskup bosonski, pokretačtzv. zakasnjeloga preporoda među ugar-skim Bunjevcima i Šokcima, publicist iprozni pisac.

Rođen je u plemićkoj porodici Antuno-vić Aljmaški, kao dijete Josipa i Mande,rođ. Petrić, iste godine kad je skupa s po-rodicama Guganović i Latinović, izgubilasvoje tradicionalne posjede u Kunbaji.Njih se 1817. vještim pravničkim makina-cijama domogao Mate Rudić, čime je za-vršena nekoliko desetljeća duga borbabačkih plemićkih porodica za Kunbaju, to-liko glasovita da ju je u svojim stihovimaspomenuo i Grgur Peštalić. Nakon gubitkaKunbaje cijela se obitelj preselila u Alj-maš, no Antunovićev je otac ubrzo umro.Osiromašenoj je udovici u podizanju pete-ro djece pomagao Albert Antunović. Upra-vo je on prepoznao darovitost mladogaIvana te ga je poslije i podupirao u školo-vanju. Težak porodični gubitak i »krvna iz-dajstva« povezana s njime, koji su na An-tunovićevu djetinjstvu ostavili znatna tra-ga, potaknut će ga da poslije u svojim

književnim tekstovima progovori o »po-kvarenostima« plemićkoga života.

Četverogodišnju osnovnu školu Antu-nović je završio u Aljmašu, a zatim tri raz-reda gramatikalne škole u Subotici te četvr-ti u Kalači. Tijekom svojega školovanja uSubotici upoznao je mnogo bosanskih fra-njevačkih kandidata, ali i učenika iz drugihslavenskih krajeva, ponajprije Slovaka izGornje Ugarske. Ta su poznanstva moglapotaknuti razvitak njegova osjećaja za sla-vensku uzajamnost. Prvi razred humaniorapohađao je zatim u Pečuhu, a drugi razredte dva razreda filozofije u Segedinu. Ondjeje počeo i studij teologije, a nakon prve go-dine trebao ga je nastaviti u Beču. Zbogbolesti je međutim studij morao prekinuti,a nakon ozdravljenja nastavio ga je i za-vršio u Kalači.

Za svećenika je zaređen 1838. Najprijeje postavljen za kapelana u Čantaviru, a od1839. obavljao je nekoliko služba pri ka-lačkom kaptolu. God. 1842., na preporukumjesnoga plemstva, imenovan je alj-maškim župnikom, a vijećnikom Bačkežupanije postao je 1843. Pojedini madžar-ski povjesničari tvrde da je tijekomMadžarske revolucije 1848. neko vrijemebio utamničen kao Kossuthov protivnik iJelačićev pristaša. U crkvenoj je karijerimeđutim i dalje napredovao, a i njegovo jedruštveno djelovanje bilo sve šire. God.1851. imenovan je dekanom Aljmaškogadekanata, a 1859. postao je kalačkim kano-nikom. Bio je predsjednik županijskeskupštine Bačke županije, a 1861. nakrat-ko i dožupan. Poticao je osnivanje i podu-pirao rad Kalačke štedionice, Dobrotvor-noga ženskoga društva, Kalačke čitaonice,Vodne zadruge te Gospodarskoga društvaBačke županije, a zahvaljujući njegovoj fi-nancijskoj potpori školovalo se dvjestoti-njak mladića iz siromašnijih obitelji. Od1861. do 1863. obavljao je dužnost upravi-telja kaptolskih dobara, no napustio ju jenakon što su pojedini članovi kaptola izra-zili prigovore na njegov rad. U pismu u ko-jem je obrazložio tu odluku iznio je i svo-ja shvaćanja o gospodarenju u uvjetimakad je u Ugarskoj kapitalističko gospodar-stvo sve snažnije potiskivalo feudalne ob-

36

ANTUNOVIĆ

ll

like; ta su shvaćanja obilježena prepoznat-ljivim elementima Antunovićeva konzer-vativizma. God. 1863. Antunović je dobionaslov opata sv. Marije od Kereka, a 1866.kralj Franjo Josip imenovao ga je prepozi-tom sv. Pavla u Baču, čime je uveden ukraljevsku knjigu plemića drugoga reda.Predsjednikom duhovnoga stola te velikimprepozitom kalačkim postao je 1875., a1876. kralj ga je imenovao naslovnim bis-kupom bosonskim. Bio je to ujedno i vrhu-nac njegove karijere. Taj naslov, koji su is-prva nosili bliskoistočni biskupi protjeraniiz svojih dijeceza tijekom muslimanskihosvajanja, bio je međutim u Antunovićevodoba uz svoj izvorni smisao vezan još sa-mo nominalno. Iako je i bosonska biskupi-ja bila na Bliskom istoku, novi je naslovAntunoviću donio ponajprije svjetovnepovlastice u vlastitoj zemlji: kao biskupbez stvarne biskupije, kojega je usto ime-novao kralj, postao je velikašem i članomgornjega doma ugarskoga parlamenta. Uparlamentarnim je raspravama međutimsudjelovao samo jedanput: sukladno svo-jemu svjetonazoru, oštro se usprotiviograđanskomu braku, o čijem se uvođenjutad polemiziralo. Jednu počast ipak nijedočekao: Strossmayer ga je navodnopredložio za člana Jugoslavenske akade-mije znanosti i umjetnosti, no njegov jeprijam odgađan zbog opetovanih poli-tičkih pritisaka iz Ugarske.

Svoju publicističku djelatnost počeo je1870. objavivši prvi broj Bunjevačkih išokačkih novina. U dva poziva na pretpla-tu 1869. iznio je program na kojem su seNovine trebale temeljiti, no naišao je na ne-razumijevanje u pokušaju da pridobije is-taknute Bunjevce za list. Novine su bile ti-pično preporodno glasilo kakva su odpočetka XIX. st. izlazila diljem slavenskihkrajeva u Monarhiji, a Antunović ih je po-krenuo nakon što je u Ugarskoj 1868. do-nesen Zakon o narodnostima, želeći iskori-stiti novopriznato pravo izdavanja tiskovi-na na jezicima narodnosnih manjina. Svr-ha im je bila informirati Bunjevce i Šokceo događajima u Ugarskoj i svijetu, ali i po-taknuti ih na političko i kulturno djelova-nje. Novine su bile tiskane na onodobnom

hrvatskom književnom jeziku, tzv. jezikuZagrebačke filološke škole: morfono-loškim pravopisom, s nesinkretiziranimmnožinskim nastavcima u imenskoj sklo-nidbi, s istim tipičnim sintaktičkim shema-ma, stilskim tendencijama i vokabularom,a napose s istim nazivljem. Osobitost jenjihova jezika bila tek veća učestalostikavskoga refleksa praslavenskoga jata utekstovima, no i ona se postupno smanji-vala u korist jekavskoga odraza. Antuno-vić je u Novinama promicao simbole i ide-ologeme preuzete uglavnom iz onodobnihhrvatskih tiskovina, koji su trebali po-služiti kao reprezentacije jugoslavenstva ioko kojih su se imali okupiti svi Južni Sla-veni. Odjek Novina među Bunjevcima iŠokcima bio je međutim puno manji negošto je očekivao. Teško je nalazio suradni-ke, a najveći je broj tiskanih primjerakazapravo odlazio pretplatnicima u Hrvat-sku. Usto se susretao sa stalnim neprili-kama jer ugarski tisak, vlasti, tiskari, pa isam kalački nadbiskup i kardinalLájos Hajnald na njegov projekt nisu gle-dali dobrohotno. Nadajući se da će pritisakna njega popustiti, god. 1872. prestao je iz-davati politički list i posvetio se izdavanjuisključivo kulturnoga lista Bunjevačka išokačka vila, koji je dotad izlazio kao pri-log Novinama. No situacija se nije bitnopromijenila te je rezignirani Antunovićuredništvo Vile 1875. prepustio Blažu Mo-drošiću. Nakon toga Vila je još neko vrije-

IvanAntunović

37

ANTUNOVIĆ

ll

me neredovito izlazila, no konačno se uga-sila 1876.

Kao književnik bio je snažno vezan uzkatoličko shvaćanje prosvjetiteljstva te svinjegovi književni tekstovi imaju više prag-matičku nego estetsku funkciju. Izvore zasvoja djela često je nalazio u povijesti. Fa-bula pripovijesti Odmetnik (1875.) temeljise na životu Ignjata Martinovića, vrsno na-obražena redovnika koji je »zaboravio vje-ru i rod« te postao pristašom jakobinaca.Antunović je njegov životopis iskoristiokako bi osudio liberalizam i »bez-božništvo« francuskih prosvjetitelja te ka-ko bi čitatelju dao moralnu pouku: i Marti-nović se naime u Odmetniku, spoznavši daje zgriješio, pred svoje pogubljenje gorkopokajao. »Odmetnik od Crkve i izdajicavlastite narodnosti« unesrećuje i kršćanskudjevojku u noveli Nesretna Marija (Vila,1876.), u kojoj se Antunović ujedno baviprilikama među činovništvom. U noveliSvilenka (Vila, 1874.) te u dvama rukopi-snim romanima (Posljednji Gizdarev, oko1875. i Bariša Kitković, oko 1880.) tema-tizira društveni moral u plemićkim porodi-cama na početku XIX. st. Iako im se fabu-le temelje na stvarnim događajima, fatali-stičko-romantički elementi približavaju ta dje-la prosječnomu književnomu ukusu njiho-va doba, a moralizam i didaktizam kojimasu protkana u skladu su s osnovnim Antu-novićevim svjetonazorom. Taj je svjetona-zor u temelju i zapisima s puta po ItalijiPoučne iskrice (1872.), dok se u tekstuSlavjan (1875.) pučki običaji tumače krozprizmu njihove funkcionalnosti u praktici-ranju vjere. U Razpravi o podunavskih ipotisanskih Bunjevcih i Šokcih (1882.) An-tunović je dao prvi pokušaj sume narodnepovijesti, kakve su i inače bile neizostavnielement svih preporodnih pokreta u sred-njoj Europi – one su naime, bez obzira narazinu svoje znanstvenosti, imale ključnuulogu u oblikovanju tradicije i identitetamodernih nacija. Antunović je usto autorniza nabožnih djela, koja su uglavnom bi-la namijenjena u praktične svrhe (Bog sčoviekom na zemlji, 1879.; Naputak,1882.; Čovik s Bogom, 1884.), a pisao je ina madžarskom i latinskom jeziku. Nje-

gova su književna i znanstvena djelameđutim bila slične sudbine kao i novinekoje je uređivao: zbog slabe su recepcijeimala veoma ograničen utjecaj na čita-teljsku publiku.

Tekstovi i cjelokupno djelovanje Ivana An-tunovića do danas nisu primjereno proučeni ivrednovani te to objašnjava zašto su često bi-li interpretirani na oprečne načine, uglav-nom izvan svojega povijesnoga konteksta iuz znatnu ideologijsku obojenost. Njegovje lik generirao nekoliko mitova: neki gasmatraju nepokolebljivim pristašom jugos-lavenstva, drugi drže da s njime počinjeoblikovanje bunjevačke nacije, no općenitkonsenzus vlada o tom da je njegov pros-vjetiteljski rad među Bunjevcima i Šokci-ma ostavio neizbrisiv trag. Njegovim seimenom nazivaju institucije, manifestacijei publikacije, a često se o njemu objavlju-ju i mnogobrojni napisi različitih žanrov-skih odrednica. No u ocjenama mjesta Iva-na Antunovića u povijesti ugarskih Bunje-vaca i Šokaca redovito se zanemaruju ba-rem neki od bitnih momenata, a često se neuočavaju ni analitički ključne razlike međupolitičkom, kulturnom i vjerskom dimen-zijom njegova djelovanja.

Unatoč tomu što se katkad tvrdi da seAntunović zauzimao za osnutak južnosla-venske države, u temelju je njegova poli-tičkoga programa bio oprezan legalizam:zauzimao se tek za dosljednu provedbuugarskoga Zakona o narodnostima iz1868. te je nastojao politički osvijestiti Bu-njevce i Šokce upoznajući ih s pravima ko-ja im je taj zakon omogućivao. Bio je toskroman cilj ne samo u usporedbi sa »se-cesionizmom« koji mu se kadšto pripisu-je nego i u usporedbi s dvama najvažnijimpolitičkim programima među Slavenima uMonarhiji koji su Antunovićevu djelova-nju prethodili: i austroslavizam u Pragu ijugoslavizam u Zagrebu tražili su naimefederalizaciju Monarhije, pri kojoj bi sla-venske zemlje bile ujedinjene u posebnufederalnu jedinicu. Dijelom zato što je po-litički poraz obaju projekata nakon uspo-stave dualizma 1867. mogao biti dobralekcija, a dijelom i zato što Antunović uUgarskoj nije iza sebe imao ni češku go-

38

ANTUNOVIĆ

ll

spodarsku snagu ni hrvatsku tradicionalnuautonomiju, nego realnost u kojoj su na-rodnosne manjine bile priječene i u konzu-miranju onih prava što su im bila zakonskizajamčena, njegovi su politički zahtjevimorali biti minimalistički.

Njegov se pak kulturni program teme-ljio na herderovskoj koncepciji naroda kaozajednice određene jezikom i prvotnim du-hom, koju je dijelio s drugim slavenskimpreporodnim pokretima u Monarhiji, nokonkretizacija te koncepcije bila je ipak uvelikoj mjeri određena stvarnim poli-tičkim, društvenim i kulturnim prilikama.Svojim publicističkim djelovanjem Antu-nović je poticao »buđenje« ugarskih Bu-njevaca i Šokaca te jačanje njihovih kul-turnih veza s drugim Slavenima, poglavitos Hrvatima izvan Ugarske te s ugarskimSrbima, a zagovarao je i projekt jugosla-venstva, kojemu je na čelu stajao đako-vački biskup Josip Juraj Strossmayer, te jebio u stalnu kontaktu s pristašama togaprojekta u Hrvatskoj. Kako bi i sam prido-nio uzajamnosti za koju se zauzimao, An-tunović je većinu svojih djela pisao ono-dobnim hrvatskim književnim jezikom,smatrajući da je upravo taj jezik podobanza kulturno povezivanje Južnih Slavena ida znatno bolje može obavljati civilizacij-ske funkcije nego »iskvaren« jezik bunje-vačkoga puka. Iz istih je razloga pozivao iSrbe da odbace ćirilicu i prihvate latinicu»kao svi prosvijećeni narodi«. No stross-mayerovsko je jugoslavenstvo, pod dikta-tom realnih kulturnih i političkih prilika,imalo razmjerno slab odjek u drugihjužnoslavenskih naroda te je umjestoopćejužnoslavenske ostalo tek hrvatskomintegracijskom ideologijom, a i kulturneinstitucije, raznovrsne simboličke praksete jezik koji su se s tom ideologijom pove-zivali pomogli su u prvom redu da se pre-moste goleme razlike među pojedinim hr-vatskim regionalnim tradicijama. Stoga jei Antunović, povezavši svoj kulturni pro-gram uz strossmayerovsko jugoslaven-stvo – ideologiju čije ime više nije točnoodražavalo njezino pravo povijesno zna-čenje, zapravo otpočeo proces integraci-je ugarskih Bunjevaca i Šokaca u modernu

hrvatsku naciju, koja se upravo u to dobaubrzano razvijala.

Antunović je međutim bio ponajpriječovjek Crkve, i to čak više nego Strossmayer,pa je njegovo djelovanje imalo i važnuvjersku sastavnicu. Iako su i Antunović iStrossmayer smatrali da je preduvjet istin-skoga južnoslavenskoga povezivanja vjer-sko ujedinjenje, njihove predodžbe tijekatakva približavanja znatno su odudaralejedna od druge. Konzervativni Antunovićnije naime mogao bez ograda prihvatitistajališta liberalnoga idealista Stross-mayera, koji je smatrao kako se vjerskoujedinjenje mora dosegnuti podjednakimustupcima i Katoličke i Pravoslavne crkve.Uvjereni protivnik francuskoga liberali-zma, kritičar protestantizma te borac pro-tiv širenja nazarenske sljedbe, koja je pri-vrženike stjecala osobito među Šokcima,Antunović se o katoličko-pravoslavnimodnosima izražavao vrlo oprezno, no iznekoliko je njegovih napisa ipak jasno ka-ko je smatrao da se vjersko ujedinjenjemože postići tek kad Srbi, zadržavajućisvoju liturgiju i liturgijski jezik, prihvatekatoličke dogme i papu kao svojega vrhov-noga vjerskoga poglavara. Na njegovu seprimjeru zato možda i znatno bolje negona Strossmayerovu može vidjeti koliko je

I. Antunovich, Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šokci, Beč, 1882.

39

ANTUNOVIĆ

ll

projekt južnoslavenskoga ujedinjenja bioukorijenjen u misiji što ju je Katolička cr-kva Hrvatima namijenila još u doba protu-reformacije te koliko je, s obzirom na real-ne političke i kulturne prilike, taj projektbio utopijski i pun velikih nesporazuma.

Antunović je proputovao velik dio Eu-rope i mnoge južnoslavenske krajeve, go-vorio je nekoliko jezika te imao iznimnunaobrazbu i neobično širok spektar aktiv-nosti: bavio se poslovima koje su u drugimpreporodnim pokretima obavljali pripadni-ci cijelih naraštaja, sve u nadi da će takonadoknaditi golemo kašnjenje ugarskihBunjevaca i Šokaca za sretnijim narodima.Zbog toga je zapravo i predstavljao trajnonadahnuće svima onima koji su se nakonnjega angažirali na narodnoj stvari (npr.Ambrozije Šarčević, Kalor Milodanović,Pajo Kujundžić, Mijo Mandić, Matija Ma-mužić i dr.). No projekti na kojima je radiobili su uglavnom preambiciozni s obziromna političke, društvene i kulturne okolnostiu Monarhiji te među Južnim Slavenimaopćenito, ali i s obzirom na prilike međusamim Bunjevcima i Šokcima. Njihove suelite naime bile dobro integrirane u ugar-sko društvo i nisu mogle imati razumijeva-nja za narodnjački pokret, do seoskoga supuka Antunovićeve ideje teško dopirale ibile su mu k tomu uvelike nepristupačnezbog nedostatka naobrazbe, dok građan-skoga sloja – koji je zapravo na svojim ra-menima iznio sve preporodne pokrete usrednjoj Europi – među Bunjevcima i Šok-cima gotovo da i nije bilo. Uzroke djelo-mičnoga povijesnoga neuspjeha i onih ele-menata njegovih projekata koji su, s obzi-rom na pravac u kojem se već tad razvija-la jugoslavenska ideologija, imali najboljeizglede, a riječ je ponajprije o do danas ne-potpunoj integriranosti bačkih Bunjevacau hrvatski narodni korpus, opet trebatražiti u okolnostima u kojima je Antuno-vić djelovao te u prilikama koje su u Do-njoj Ugarskoj uslijedile nakon njega: slabarecepcija njegovih stajališta, nepostojećainstitucionalna potpora, prisila izvanjskihidentifikacija te nepovoljna društvenastruktura bačkih Bunjevaca izravno suuzrokovale da se o njihovu kolektivnom

identitetu u pojedinim krugovima do danasvode sporovi.

Djela: Poučne iskrice, Temišvar, 1872; Odmetnik,Zagreb, 1875; Slavjan, Kalača, 1875; Bog s čovie-kom na zemlji, Vac, 1879; Kalocsa városfényképei madár- tŕvlatban, Vŕcz, 1879; Fény ésárnyképek, Vŕcz, 1880; Naputak, Kalača, 1882;Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih iŠokcih, Beč, 1882 (Sombor, 1930; Pečuh, 2002);Čovik s Bogom, Kalača, 1884.

Lit.: M. Evetović, Život i rad biskupa Ivana Antu-novića, narodnog preporoditelja, Subotica, 1935(prošireno izd. Pečuh, 2002); A. Sekulić, Hrvatskapreporodna književnost u ugarskom Podunavljudo 1918., Zagreb, 1993; J. Buljovčić, Filološkiogledi, Subotica, 1996; A. Sekulić, Rasprave o je-ziku bačkih Hrvata, Zagreb, 1997 (s bibliografi-jom).

P. Vuković

ANTUNOVIĆ, Josip (József Lajos Be-neventus) (Subotica, 9. VIII. 1785. – Su-botica, 19. VIII. 1855.), pl. Aljmaški, sena-tor i sudac slobodnoga kraljevskoga gradaSubotice. Bio je jedanaesto dijete Bartulai Terezije, rođ. Makay. Gotovo dva deset-ljeća radio je u gradskoj upravi, najviše nareguliranju posjedovnih odnosa, prije negošto je 23. VI. 1828. izabran za suca. Ostaoje na tom položaju do 1834., kad je izabranŠime Mukić. Nakon što je Mukić 5. II.1842. podnio ostavku, Josip Antunović ulipnju iste godine postavljen je za privre-

menoga suca i ostao je u tom statusu do 17.VI. 1844. Tada je ponovno izabran za su-ca, ali je dužnost obnašao samo do 14. I.1845. Nakon što je podnio ostavku, pre-

JosipAntunović

40

ANTUNOVIĆ

ll

stao je igrati važniju ulogu u lokalnim po-litičkim krugovima.

Od trinaestero njegove djece u braku sRozalijom Vojnić pl. Bajšanskom (Suboti-ca, 2. II. 1792. – Subotica, 9. III. 1860.)najdublji su trag u javnom životu ostaviliPajo, Josip, Stipan, Mate i Lajčo.

Izvor: Historijski arhiv Subotica, F: 1.26.

M. Grlica

ANTUNOVIĆ, Josip (József Máté) (Su-botica, 18. IX. 1822. – Budimpešta, 7. IV.1891.), pl. Aljmaški, novinar, književnik,kraljevski javni bilježnik. Osmo dijeteJosipa st. i Rozalije, rođ. Vojnić pl.Bajšanske. Već 1840-ih s mlađim bratomMatom, Petrom Manićem i drugima bio ječlan književne udruge Baráti kör (Krugprijatelja) i izvjestitelj Pesti Hírlapa(Peštanskih novina). Snažan je dojam nanjega ostavilo upoznavanje s barunomJózsefom Eötvösem u Pešti 1842. U revo-luciji 1848.–49. sudjelovao je kao običanvojnik. Kraljevski javni bilježnik bio je uAljmašu, Apatinu i Hódságu (danasOdžaci). Tijekom 1860-ih bio je subotičkisenator i predsjednik Komisije za uljep-šavanje grada.

Napisao je tri drame, a skupa s Jáno-sem Törökom objavio je 1858. raspravu oBunjevcima u budimpeštanskom časopisuHazánk (Naša domovina). Pisao je o povi-jesti Subotice i o istraživaču Afrike LászluMagyaru. Tekstove je objavljivao u som-borskom listu Bácska, u novosadskomÚjvidék i u budimpeštanskim novinamaFővárosi Lapok (Prijestolnički listovi),Magyar Hírlap (Madžarske novine),Magyarország és Nagyvilág (Madžarska iveliki svijet).

Braća Lajčo i Stipan prenijeli su njego-ve posmrtne ostatke u Suboticu.

Izvor: Historijski arhiv Subotica, F:1.26.

Lit.: I. Ivanić, O Bunjevcima : povesničko-narodo-pisna rasprava, Subotica, 1894; T. Kolozsi, Sza-badkai sajtó (1848-1918), I, Újvidék, 1973.

M. Grlica

ANTUNOVIĆ, Josip (József Antal Fe-renc) (Subotica, 19. III. 1852. – Subotica,

1. X. 1942.), pl. Aljmaški, liječnik, poli-tičar. Roditelji su mu Mate, kraljevski jav-ni bilježnik i jedan od prvaka Slobodoum-ne stranke (Szabadelvű Párt) u Subotici, iJulija Kovač, kći dugogodišnjega subo-tičkoga liječnika Antuna, jedna od rijetkihgospođa »koja klasično govori bunje-vački«.

Osnovnu je školu završio u Subotici, ašest razreda gimnazije kod isusovaca u Ka-lači, sedmi, zbog njemačkoga jezika, u Te-mišvaru, a osmi u rodnom gradu. Od 1870.do 1876. trajalo je njegovo školovanje naMedicinskom fakultetu u Budimpešti, gdjeje iduće dvije godine radio kao stažist uVelikoj bolnici. Nakon povratka u Suboti-cu tri je godine radio kao privatni liječnik,a u razdoblju 1881.–88. bio je u subotičkojbolnici, najprije kao »ravnatelj ličnik«(upravnik), a od 1885. kao »veliki ličnik«(glavni gradski fizik). Sudjelovao je naosnivačkoj skupštini Udruge liječnika i lje-karnika Subotice 1880. Bio je sudionikKongresa liječnika Madžarske u Budim-pešti 1885. i XXX. sastanka liječnika i pri-rodoslovaca Madžarske u Subotici 1899.

Ostavku na mjesto prvoga čovjeka bol-nice dao je kad je na ponovljenim izborimaza Ugarski sabor 1888. izabran za zastup-nika na listi Slobodoumne stranke. Drugisaborski mandat ostvario je početkom1892., zajedno s Bélom Vermesom. Zas-tupnički klub te stranke napustio je počet-kom 1894., kad je postalo jasno da će vla-dajuća stranka izglasovati liberalne zakoneo građanskom braku i matičnim knjigama

JosipAntunović

41

ANTUNOVIĆ

ll

te je pristupio Szapáry-Péchyjevu nestra-načkomu klubu. Od jeseni 1894. predsjed-nik je Županijskoga odbora Nacionalnestranke (Néppárt) sa sjedištem u Subotici.Od osnutka 24. V. 1896. potpredsjednik jeSubotičkoga katoličkoga kruga, a nakonsmrti prvoga predsjednika Matije Ma-mužića 1902. i predsjednik. Bio je subo-tički predstavnik na budimpeštanskomKongresu katoličkih krugova 1901.

Od osnutka 1891. pa sve do 1917. bioje ravnatelj Pučke gazdačke banke d.d.(Délvidéki Közgazdasági Bank Rt) u Su-botici.

Sve do odlaska u mirovinu 1912. bio jevirilni član subotičkoga predstavničkogatijela. I kao umirovljenik aktivno je sudje-lovao u društvenom i kulturnom životugrada.


Lit.: S. [M. Mandić], Plemeniti aljmaški dr. JosipAntunović, Subotička Danica : Bunjevačko-Šokački kalendar (sa slikama) za prostu godinu1895, Subotica, 1894.

M. Grlica i E. Libman.

ANTUNOVIĆ, Lajčo (Lajos Móric)(Subotica, 25. VIII. 1831. – Subotica, 4. IV.1904.), pl. Aljmaški, zemljoposjednik.Bio je trinaesto, najmlađe dijete Josipa iRozalije, rođ. Vojnić pl. Bajšanske. Kaozagovornik kapitalističkih odnosa u poljo-djelstvu i intenzivne obrade zemlje bio jejedan od prvih vlasnika parne vršilice uSubotici, a nakon dva kratkotrajna i neu-spješna pokušaja (A. Pein i braća Horovic)i vlasnik najstarijega subotičkoga parnogamlina, koji je otvoren prije 1873., a us-

pješno je radio do Prvoga svjetskoga rata.Bio je dugogodišnji virilist u gradskompredstavničkom tijelu, član upravnogaodbora Subotičke štedionice i pučke banked.d. (Szabadkai Takarékpénztár és Nép-bank Rt) 1895.–97. te Subotičke trgovačkei obrtne banke d.d. (Szabadkai Kereskedel-mi és Ipar Bank Rt) 1872.–92.


Lit: Szabadka és Vidéke, Szabadka, 9. IV. 1905.M. Grlica

ANTUNOVIĆ, Mate (Mátyás Máté)(Subotica, 25. II. 1828. – Subotica, 1. VIII.1912.), pl. Aljmaški, odvjetnik, kra-ljevski javni bilježnik, političar. Rođen jekao jedanaesto od trinaest djece u obiteljiJosipa st. i Rozalije, rođ. Vojnić pl. Bajšan-ske. Kao dvadesetogodišnjak sudjelovao jeu revolucionarnim zbivanjima 1848.–49. učinu honvedsko-husarskoga natporučnika.Nakon vojnoga poraza revolucije on i nje-gova braća Josip, Stipan i Lajčo izbavili suse od višegodišnjega zatvora plativši ot-kupninu od po 500 forinta.

Činovničku karijeru počeo je u grad-skoj administraciji, a nastavio ju je kaožupanijski podbilježnik, veliki bilježnik ikotarski sudac u Aljmašu. Nakon Nagodbeaktivno je sudjelovao u oživljavanju poli-tičkoga života u gradu. Potkraj 1868. bio jejedan od osnivača Deákove stranke (Deák-párt). Od 15. VIII. 1872. bio je uredniklista Havi Krónika (Mjesečna hronika),stranačkoga glasila koje je izlazilo isto-dobno s Misečnom kronikom, čiji je ured-

LajčoAntunović

MateAntunović

42

ANTUNOVIĆ

ll

nik bio Kalor Milodanović. Na izborimaza Ugarski sabor 1875. kao predstavnikSlobodoumne stranke (Szabadelvű Párt)poražen je od predstavnika ljevice.

U suradnji s Augustinom i LazaromMamužićem stvorio je potkraj 1870-ih tri-jumvirat za preuzimanje vlasti u Subotici.Antunovićev je zadatak bila animacija sta-novništva madžarske narodnosti, ponajpri-je građanstva, za program Slobodoumnestranke. Na temeljima Deákova (Deák–kör)i Slobodoumnoga kruga (Szabadel-vű–kör) 14. VI. 1879. bio je jedan od osni-vača Građanske čitaonice (Polgári ol-vasókör) i njezin prvi predsjednik.

Nakon što su liberali preuzeli cjelokup-nu vlast u gradu i oba zastupnička manda-ta u Ugarskom saboru, s Augustinom Ma-mužićem ostao je siva eminencija vlasti.Obojica su se razišla s Lazarom Ma-mužićem ostavši na konzervativnim pozi-cijama nakon prihvaćanja liberalnihWekerleovih zakona o građanskom braku,matičnim knjigama i vjerskim slobodama.

Bio je dugogodišnji kraljevski javni bi-lježnik u gradu i član elitne Nacionalne ka-sine (Nemzeti kaszinó).

Izvori: Historijski arhiv Subotica, F:1.26; F:2.IV, 1331/1900.

Lit.: Bácskai Ellenőr, Szabadka, 1881–88; I.Iványi, Szabadka szabad királyi város története, I,Szabadka, 1886; Neven, Subotica, 1890–1912; Su-botičke novine, Subotica, 1893–94.

M. Grlica

ANTUNOVIĆ, Pajo (Subotica, 6. V. 1810.– Subotica, 19. IV. 1883.), pl. Aljmaški,gradonačelnik Subotice, odvjetnik, virilist,zemljoposjednik. Kao sin suca Josipa An-tunovića bio je 28. IX. 1830. s JosipomRudićem subotički predstavnik na krunid-bi nadvojvode Ferdinanda za ugarskogakralja. Do revolucionarnih događaja1848.–49. bio je visoki činovnik u Bačkojžupaniji. Za privremenoga gradonačelnikaSubotice postavljen je 29. IX. 1849., a 26.XI. izbor mu je i potvrđen. Nakon stabili-zacije stanja u gradu prvoga dana 1851. iza-bran je za gradonačelnika. Tu će funkcijuobnašati do početka 1858., kad je razriješendužnosti. U godinama dok je bio grado-

načelnik volonterski se angažirao u raduprosvjetnih vlasti kao školski savjetnik. Od1874. bio je u upravnom odboru Subo-tičke štedionice i pučke banke d.d. (Sza-badkai takarékpénztár és népbank).


Lit.: I. Iványi, Szabadka szabad királyi várostörténete, I-II, Szabadka, 1886-1892.

M. Grlica

ANTUNOVIĆ, Stipan (Subotica, 7. VIII.1826. – Subotica, 13. II. 1895.), pl. Alj-maški, zemljoposjednik, virilist. Deseto dijeteJosipa st. i Rozalije, rođ Vojnić pl. Bajšanske.Kao honvedski kapetan sudjelovao je u re-voluciji 1848.–49. do posljednjih dana. Iz-bavivši se iz austrijskoga zarobljeništva,posvetio se obrađivanju zemlje, poslu kojinije napuštao do kraja života. Dugogo-dišnji je virilist u gradskom predstav-ničkom tijelu. Na prvom Velikom preluPučke kasine, održanom u Subotici 2. II.1879., samo je on od »gospode« bionazočan.

Izvori: Historijski arhiv Subotica, F:1.26; F:2.548/polg.1861; F:2. 3431/polg.1879.

Lit.: Neven, Subotica, 15. III. 1895; Szabadka ésVidéke, Szabadka, 17. II. 1895; Szabadka, Sza-badka, 20. II. 1895.

M. Grlica

ANTUNOVIĆEV DAN, godišnji skupkoji se od 1991. održava u Aljmašu (madž.Bácsalmás). Pokrenut je na poticaj Divan-kluba, kulturne udruge Hrvata Bunjevacau Aljmašu, i Instituta Ivan Antunović iz Su-botice radi obnavljanja narodnoga sjećanjana biskupa Ivana Antunovića u mjestu ukojem je bio župnik 18 godina. Skup seodržava u kasnu jesen, najčešće posljednjivikend studenoga, kako ne bi bio preb-lizu nedugo prije utemeljenomu Mirolju-bovu danu, koji se održava sredinom lip-nja, o obljetnici rođenja Ante EvetovićaMiroljuba. Okvirni se program sastojiod mise na hrvatskom te predavanja i raz-govora o djelu biskupa Ivana Antunovića.Na skupu sudjeluju gosti iz Madžarske,Vojvodine i Hrvatske. Neki su od rezultataAntunovićeva dana ponovno tiskanje An-tunovićeve Razprave (Pečuh, 2002.) i stu-

43

ANTUNOVIĆEV DAN

ll

dije M. Evetovića Život i rad biskupa Iva-na Antunovića, narodnog preporoditelja(Pečuh, 2002.) te podizanje spomen-obi-lježjâ na kuriji u kojoj je Antunović živiou Kalači (6. V. 2001.) i na župnom stanu uAljmašu (11. XI. 2001.).

Lit.: Z. K. [L. I. Krmpotić], Antunovićev dan uBačalmašu, Bačko klasje, br. 66, Subotica, 1991.

L. I. Krmpotić

ANTUŠOVA NAGRADA, godišnje priz-nanje koje Katolički institut za kulturu,povijest i duhovnost Ivan Antunović iz Su-botice dodjeljuje zaslužnim osobama iustanovama među bačkim Hrvatima Bu-njevcima za kulturna postignuća te kao po-ticaj na njegovanje bunjevačkoga imena ikulture. Dodjeljuje se od 1991. na inicija-tivu anonimnoga darovatelja, koji osigu-rava novčanu nagradu i prema kojemu na-grada nosi ime. Svake se godine dodjelju-ju tri nagrade, a od 1999. treća je nagradanamijenjena jednoj brojnoj hrvatskoj bu-njevačkoj katoličkoj obitelji. Objavaimenâ nagrađenih i sama dodjela nagradaobavlja se uglavnom u srpnju ili kolovozuu sklopu književnih večeri posvećenih bu-njevačkim i šokačkim književnicima, tije-kom proslave dužijance u Subotici.

Lit.: Dodjela »Antušove nagrade«, Bačko klasje,br. 64, Subotica, 1991; Ž. Zelić, Književna večerposvećena dr. Matiji Evetoviću, Zvonik, 8/2002,Subotica.

K. Čeliković i S. Bačić

APATIN, mjesto i sjedište istoimeneopćine na lijevoj obali Dunava u zapadnojBačkoj. Grad Apatin ima 19.320 st., a isto-imena općina 32.813 st. (2002.). Etničkustrukturu grada čine Srbi (13.990), »neiz-jašnjeni i neopredijeljeni« (1318), Rumunji(967), Madžari (848), Hrvati (658) i Crno-gorci (612), a općine Srbi (20.216), Madžari(3785), Hrvati (3766), »neizjašnjeni i neo-predijeljeni« (1893) i Rumunji (1191).

Apatin je ime dobio prema davnašnjojopatiji, koja je nastala nakon što jemadžarski kralj Stjepan I. 1001. redovni-cama darovao posjed Obada (madž. apát:opat; apáti: opatov). Kao naselje u Bo-

droškoj županiji prvi se put spominje1350. U tursko je doba pripadao Sombor-skoj nahiji, a nakon povlačenja Turaka napustari su za slavensko stanovništvo osno-vana privremena naselja Bukčinović iBranješevo. Srbi su se poslije odselili uobližnji Stapar, a od 1749. na istoimenu supustaru kolonizirani Nijemci. Nakon togaApatin se ubrzano gospodarski razvijao teje postao najvećim naseljem podunavskihNijemaca u Bačkoj. U biskupskoj vizitaci-ji 1756. zabilježene su samo četiri »ilir-ske« (šokačke) kuće, koje u XIX. st. višenisu postojale. U crkvi je 1800., uz nje-mački, u uporabi bio i ilirski (hrvatski) je-zik. Hrvatski je u uporabi i danas, uzmadžarski i njemački. Nakon Drugogasvjetskoga rata iz osnove je izmijenjena et-nička struktura grada: na mjesto protjera-nih stanovnika doseljene su obitelji uglav-nom s prostora Like, čiji su članovi kaopartizani sudjelovali u ratu. Teritoriju da-našnje Općine Apatin pripada šokačko na-selje Sonta.

Lit.: I. Iványi, Bács-Bodrog vármegye földrajzi éstörténelmi helynévtára, I,˛ Szabadka, 1909; I. An-tunović, Razprava o podunavskih i i potisanskihBunjevcih i Šokcih,˛ Sombor, 1930; P. Pekić, Povi-jest Hrvata u Vojvodini, Zagreb, 1930; H. Jurg,Apatin, Heimathbuch der grössten donaudeutscheGemeinde, Apatin, 1940; M. Evetović, Kulturnapovijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (rukopis);A. Sekulić, Hrvatski bački mjestopisi, Zagreb,1994.

M. Đanić

Apatin

44

ANTUNOVIĆEV DAN

ll

ARENDA dijal. (novolat. arrenda: zakup),1. zakup poljodjelskoga zemljišta radi ob-rade. Zemlja se izdavala najmanje na raz-doblje od tri godine jer je arendaš (zakup-nik) bio dužan pognojiti zemlju stajnja-kom, a toliko traje njegovo djelovanje; 2.čist prihod od zemljišta kad se odbijutroškovi proizvodnje. Ugovara se u novcuili u naravi, najčešće određena količina ro-da po određenoj površini. Nekad je arendaiznosila od 11 do 13 mtc pšenice po jed-nom lancu zemlje. U novije doba, zbognepovoljnoga položaja poljodjelstva i po-ljodjelaca, arenda je osjetno smanjena i da-nas ne dostiže ni polovinu nekadašnje visi-ne.

A. Stantić

ARHITEKTURA, umjetnost građenja,projektiranja i umjetničkoga oblikovanjaobjekata. Sinteza je tehničkih znanosti isvih vrsta likovnih umjetnosti koje se pri-mjenjuju u graditeljstvu (slikarstvo, kipar-stvo i dr.). U civilizacijskim tokovima ar-hitektonski su spomenici svjedočanstvo iobilježje pojedinih epoha te odraz društve-no-ekonomskih i političkih prilika. Arhi-tekt je osoba koja se bavi prostornim i ur-banističkim planiranjem, projektiranjemobjekata i interijera te umjetničkim djelat-nostima, diznajniranjem, slikarstvom iostalim što je vezano za umjetničko obli-kovanje prostora življenja.

Arhitektonsko naslijeđe čine objekti iz-građeni u kontinuitetu vremena i prostora,koji svojom karakterističnom izgradnjomobilježavaju neki izgrađeni prostor, krajo-lik, naselje ili grad. Za podunavske Hrvate– Bunjevce i Šokce tipični su salaši kad jeu pitanju krajolik, tzv. panonska kuća u se-lima, a u gradovima građanska arhitekturasa stilskim obilježjima kasnoga perifer-noga baroka, klasicizma i neostilova s kra-ja XIX. st., secesija s prijeloma stoljeća,međuratna arhitektura između dvaju svjet-skih ratova, socrealizam u XX. st. i dr. Ti-pični su usto i objekti posebnih namjena,kao vjetrenjače, suvače (kojih danasuglavnom više nema) te objekti za čuvanježitarica ili zrnate hrane, poput seoskih am-bara, mlinova i sličnoga.

Tradicijska arhitektura termin je kojise odnosi na pučku arhitekturu, odnosnograditeljsko naslijeđe »neukoga graditelja«.Prepoznatljivi su oblici među podunav-skim Hrvatima – Bunjevcima i Šokcimakarakteristična panonska kuća, pokrivenatrskom (autohtoni graditeljski materijali), am-bari, kokošinjci (stožasti), krušne peći udvorištima, čardaci i slično.

Lit.: A. Rudinski, Panonska kuća, pojavni oblici usevernoj Bačkoj, Zbornik Matice srpske zadruštvene nauke, 79, Novi Sad, 1985.

A. Rudinski

ARNOLD, Đuro (Taksony, Madžarska, 5.VI. 1781. – Subotica, 25. X. 1848.), sklada-telj, dirigent, glazbeni pisac. Sin orguljašaJosipa, rodom iz Prinzensdorfa (Austri-ja), koji je službovao u Paksu, Hajósu iTaksonyu, te Katarine, rođ. Böhm, podrije-tlom iz Paksa (Madžarska). Glazbu je učiokod oca, zatim u Pečuhu, u Velikom Vara-dinu (današnja Rumunjska), gdje je živiona dvoru biskupa Ladislava Kolonića, tekod Pavla Pöhma, dirigenta i orguljaša uKalači.

Na Pöhmovu preporuku subotički gasenat 1800. imenuje zborovođom župnecrkve sv. Terezije Avilske u Subotici. Upreporuci se navodi da svira orgulje, violi-nu, violončelo, puhačke instrumente te rav-na zborom. Tu je službu obnašao do smrti.Kako je uživao velik ugled među sugrađani-ma, postao je članom Izabrane općine(vanjskoga senata) grada Subotice 1826.

ĐuroArnold

45

ARNOLD

ll

Poznavao je madžarski, njemački, latinskii hrvatski jezik. Pokopan je u kripti kated-ralne crkve sv. Terezije u Subotici.

U vrijeme kad su dvokrilne orgulje s 18registara u crkvi tek postavljane i kad je unjoj djelovao samo malen muški zbor,osnovao je stalni pjevački zbor i crkveniorkestar. Smatra se da je time postavio te-melje glazbenoj naobrazbi u Subotici i tra-diciji na koju se nastavljaju Muzička ško-la, osnovana 1868., i Filharmonija osnova-na 1908. Sa svojim učenicima, koje jepoučavao besplatno, pokrenuo je u Suboti-ci i koncertnu djelatnost. Prvi javni kon-cert održan je 1803., a zabilježeni su i kon-certi 1809., 1810., 1835. i 1836. Kao diri-gent često je nastupao po slavonskim imadžarskim mjestima. Organizirao je i do-brotvorne koncerte 1809. i 1835., a priho-di su bili namijenjeni izgradnji bolnice uSubotici.

Najvažnije je njegovo djelo Pismenikiliti skupljenje pisama razlicsiti za nedilj-ne, svetcsane, i ostale dneve priko godinepodobni, za vechju slavu Boxju, i kripostidushevne naroda illyricskoga ucsinjeno poGjuri Arnoldu u slobodno-kraljevskoj va-roshi Maria Theresiopolitanskoj poglavitecerkve s. Theresie kora upravitelja. Riječje o prvoj pjesmarici bačkih Hrvata, zbircitekstova crkvenih pjesama koja je postalaveoma popularna u domaćoj sredini temeđu Hrvatima u Slavoniji i Srijemu. Prisastavljanju zbirke Arnold se služio Citha-rom octochordom i svojim zapisima bunje-vačkih pučkih pjesama. Danas se zna da susačuvana dva primjerka, jedan u knjižniciSubotičke biskupije, a drugi u Nacionalnoji sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Pisme-nik bio je jedan od vrela za Vinac bogo-ljubnih pisamah, koji je izdao franjevacMarijan Jaić 1827.

Pjesmaricu za madžarske i transilvan-ske kantore Valódi éneklő završio je 1827.Njegovo je stvaralaštvo u početku bilo podstilskim i tehničkim utjecajem onodobneoperne manire. Pripada stilskom raz-doblju bečke klasike, a skladao je duhov-na i svjetovna djela, od kojih je većinaostala u rukopisu. Nekoliko je svojih djelaposvetio poglavarima Katoličke crkve: Ve-

liki Offertorium posiz 1814. posvetio je pa-pi Piju VII., Offertorium – Dialogus sacerseu Evangellium Festi Cathedrae s. Petriza sole, orkestar i orgulje papi Leonu XII.,a Te Deum iz 1813. zagrebačkomu biskupuAleksandru Alagoviću.

Duhovna su mu djela: 14 offertoriuma,od kojih je pet posvećeno tadašnjim papa-ma; 11 himana; Pucse moj ad AdorationemCrucis in Festo Parcseve za dva klarineta,dva roga i trombon (1800.); Libera me Do-mine (1809.); Tantum erga (1810., 1823. i1832.); Te Deum (1813.); Graduale (1830.);Libera in e i Libera in c (1847.); Misa zapokojne na madžarski tekst (1847.); Misau B-duru na njemački tekst (1848.); Misa uC-duru (1848., prema A. Vidakovićunjegovo najzrelije umjetničko djelo); Ora-tio pro Rege Hungariae Apostolico; Re-gina coeli. Svjetovna su mu djela skladbeza kazališni komad Postojani Šimun(Kemény Simon) iz 1826., od kojih susačuvani fragmenti; za melodramuGotthardska vještica (A gotthardhegyiboszorkány iz 1837.; za igrokaz Izborkralja Matije (Mátyás király választása)iz 1832.; četiri madžarska plesa za glaso-vir, čiji se prijepis nalazi u franjevačkomsamostanu u Osijeku, a tiskani su u zbirciMagyar nóták Veszprém vármegyéből, Beč1823.–32.; četiri uvertire za orkestar iz1836. Skladao je i verbunkoše te posmrtnemarševe, zborove, uvertire, solo-pjesmei romanse.

Djelo: Pismenik iliti skupljenje pisama razlicsitiza nediljne, svetcsane, i ostale dnevne priko godi-ne podobni, za vechju slavu Boxju, i kriposti dus-hevne naroda illyricskoga ucsinjeno po Gjuri Ar-noldu u slobodno-kraljevskoj varoshi Maria The-resiopolitanskoj poglavite cerkve s. Theresie koraupravitelja, Osik, 1819.

Lit.: A. Vidaković, Đuro Arnold, Sv. Cecilija,3,4/1937, Zagreb; A. Vidaković, Nekoliko nepo-znatih dokumenata o glazbeniku Đuri Arnoldu, Sv.Cecilija, 3/1940, Zagreb; Muzička enciklopedija,Zagreb, 1971; Hrvatski biografski leksikon, 1, Za-greb, 1983; J. Mioč, Život i rad Đure Arnolda,Glazbeni dani Albe Vidakovića, Subotica, 18.–12.IV. 1989. : Separat Sv. Cecilije, br. 3, Zagreb, 1989;S. Beretić, Životni put Đure Arnolda, SubotičkaDanica (nova) : Kalendar za 2007. godinu,Subotica, 2006.

N. Skenderović

46

ARNOLD

ll

ARTESKI BUNAR (arteški), 1. bunardobiven dubokim bušenjem kako bi se dos-pjelo do pitke vode između dvaju ili višenepropusnih slojeva. Ime je dobio premafrancuskoj grofoviji Artois, gdje su prvetakve bunare kopali već u XII. st. Voda iztakvih bunara dobivala se postavljanjemcijevi do dubine vodonosnoga sloja. Buna-ri su u gradovima bili raspoređeni tako daod korisnikâ ne budu dalje od oko 300 me-tara; 2. izvorište vode koja izlazi na po-vršinu pod hidrostatičkim tlakom. Dok ugradovima nije bilo vodovoda, »saka-džije« (vodnari, vodonoše koji prodaju vo-du na veliko) vodu s takva izvora prodava-li su za piće i osobito za ručno pranje rub-lja. Takva je voda »mekana« i vrlo dobraza pranje rublja, kuhanje graha i sl.

A. Stantić

ASIĆ, Jelka, rođ. Šokčević (Zagreb, 27.VI. 1922. – Zagreb, 10. IX 1979.), dram-ska glumica, operna pjevačica (sopran),kazališna djelatnica. Osnovnu i srednjuškolu završila je u Zagrebu, gdje je i diplo-mirala na Državnoj glumačkoj školi 1942.Pjevanje je učila kod Ive Lhotke Kalinsko-ga, a balet u školi Margarete Forman i AneRoje. Debitirala je 1940. u HNK u Zagre-bu u Šenoinu komadu Hrvatski Diogeneš urežiji Tita Strozzija. Bila je glumica HNKu Zagrebu 1942.–45. Ujesen 1945. dolaziu Suboticu, gdje je radila sve do 1976.,osim u sezoni 1954.–55., kad je bila u Na-rodnom kazalištu u Novom Sadu, te dvijesezone 1955.–57. u Zagrebačkom grad-skom kazalištu Komedija.

Najvažnije su joj operne uloge Micha-ela u Carmen G. Bizeta, Cio-Cio-San uMadame Butterfly G. Puccinija, Violetta uLa traviati G. Verdija, Mařenka u Proda-noj nevjesti B. Smetane, Nedda u operi Pa-gliacci R. Leoncavalla. Nastupala je i uoperama Nikola Šubić Zrinski I. Zajca,Morana J. Gotovca te u operetama MalaFloramy I. Tijardovića, Kraljica čardaša I.Kalmana i dr. Pjevala je uloge koje odgo-varaju osobinama lirskoga mladodram-skoga soprana.

Glumila je u raznim žanrovima, bila jetragetkinja u dramskim djelima iz antike iklasicizma, ostvarila je uloge iz suvreme-noga repertoara (Posjet stare dame F.Dührenmata, Tko se boji Virginije Woolf E.Albeeja, Crnina pristaje Elektri E. O’Nei-la, Tramvaj zvan žudnja T. Williamsa), ko-medija (Prosjačka opera B. Brechta, Mi-randolina C. Goldonija, Na Tri kralja W.Shakespearea), grotesknih drama (Ožalo-šćena porodica B. Nušića), tragikomedijate veći broj drugih zapaženih uloga u Ha-sanaginici M. Ogrizovića (Sultanija), Zla-tarevu zlatu A. Šenoe (Dora Krupićeva),Blagovijesti P. Claudela (Violaine),Maškaratama ispod kuplja I. Vojnovića(Anica), Moru Đ. Sudete (Šu), Istočnomvjetru – zapadnom vjetru P. Buck (Kvej-lan), Madame Bovary G. Flauberta (EmmaBovary), Spletki i ljubavi F. Schillera (Luj-za), Trima sestrama A. P. Čehova (Maša).Najviši domet postigla je u kreiranju žen-skih likova u Krležinim dramama Gospo-da Glembayevi (barunica Castelli), U agoni-ji (Laura), Vučjak (Margetićka) i Na rubupameti (Jasenka).

Zauzima istaknuto mjesto u Vojvodinipo svojim ostvarenjima. Likove je kreiralas »istinskim umjetničkim nadahnućem i iz-razitim umjetničkim temperamentom« (I.Rackov). Za svoj je rad primila mnogob-rojne nagrade: Listopadsku nagradu Su-botice 1964., Orden zasluga za narod sasrebrnim vijencem, Nagradu AP Vojvodine1948., desetak nagrada na susretima voj-vođanskih kazališta, a četiri je puta njezineuloge nagrađivala Udruga dramskih umjet-nika Srbije.

JelkaAsić

47

ASIĆ

ll

Osim glumom, bavila se režijom, koreog-rafijom i kazališnom pedagogijom. Su-rađivala je sa suprugom Milanom Asićem.

Lit.: I. Rackov, Jelka Asić (1922-1979), Rukovet9-10/1979, Subotica; Hrvatski biografski leksikon,1, Zagreb, 1983.

N. Skenderović

ASIĆ, Milan (Zagreb, 23. VIII. 1917. –Subotica, 19. IX. 1986.), skladatelj i diri-gent. Njegov se otac, podrijetlom iz staredubrovačke porodice, bavio slikarstvom.Školovao se u Zagrebu, gdje je usporednos pohađanjem gimnazije učio violinu i teo-rijske predmete u Muzičkoj školi Vatrosla-va Lisinskoga. Diplomirao je na Muzičkojakademiji u Zagrebu kompoziciju u klasiKrste Odaka i dirigiranje u klasi FranaLhotke 1943. Radio je kao glazbeni ured-nik Radio Zagreba 1944.–45. i bio po-moćni dirigent u HNK. U Suboticu dolazi1945., gdje je gotovo neprekidno radio doodlaska u mirovinu 1976., osim u sezoni1954.–55., kad je bio dirigent Opere Na-rodnoga kazališta u Novom Sadu, te1955.–57., kad je bio glazbeni voditeljZagrebačkoga gradskoga kazališta Kome-dija. U Subotici je bio ravnatelj muzičkegrane Narodnoga kazališta 1945.–50. i1957.–76., ravnatelj Opere 1950.–54. testalni šef-dirigent Filharmonije, čiji jeumjetnički voditelj postao 1946.

Bio je osnivač i dirigent Opere u Subo-tici 1950.–54. Inicijativa za njezino osni-vanje potekla je iz Muzičke škole zbogbrojnih muzičkih komada koji su u to vri-jeme izvođeni u subotičkom kazalištu. Pri-je službenoga otvorenja Opere izvođene suPuccinijeva Tosca, Nikola Šubić Zrinjski I.Zajca i Dubravka J. Gotovca. Za vrijemepostojanja Opere izvedeno je oko 300 pred-stava, od kojih 21 premijerna. Nakon osniva-nja izvedene su, među ostalim, i sljedećeopere: La traviata G. Verdija, MadameButterfly G. Puccinija, Carmen G. Bizeta,Prodana nevjesta B. Smetane, Morana J.Gotovca, Pagliacci R. Leoncavalla, Cava-leria rusticana P. Mascagnija i DužijancaJ. Andrića.

Sa subotičkom filharmonijom gosto-vao je u Beogradu, Novom Sadu, Nišu,

Osijeku, Šapcu, u svim većim vojvođan-skim mjestima te u Segedinu (Madžarska).Samostalno je gostovao kao dirigent Sim-fonijskoga orkestra u Oradeji (Rumunj-ska). Za svoj je rad dobio Sedmosrpanjskunagradu Srbije za dirigentski rad 1950.,počasnu diplomu osnivača Narodnoga ka-zališta u Subotici 1956., nagrade za scen-sku glazbu na Susretima vojvođanskih ka-zališta 1965. i 1971. i druga priznanja.Umro je u Subotici, a pokopan je u Zagrebu.

Njegovo skladateljsko djelo obuhvaćarazličite forme. Pisao je kazališnu glazbu(Pekarev Miško, dječja opereta, 1935.; Ve-seli pensionat, opereta, 1938.; Pobjednik,1939.; Pjesmom kroz život, opereta, 1941.;Cvilidreta, 1944.), orkestralna djela (Na-rodni ples, 1939.; Ples sa Balkana, 1948.;Iz priče u priču, 1949.; Dvije crnogorskeslike, 1979. i dr.), vokalno-instrumentalnadjela (Međimurske balade, 1958.; Zemljokrša – zemljo ravni, bunjevačka kantata,1971.; Moj grad, 1972.; Japanska svita,1980. i dr.), scensku glazbu (za japanskulegendu Jamade Kakoši Asagao, 1945.; Pla-kira M. Držića; Na Tri kralja W. Shake-spearea; Šumu Striborovu I. Brlić-Mažura-nić i dr.), tamburaške skladbe (Iz ravneVojvodine, 1974.; Klasje moje, 1975.), du-hovne skladbe (Asperges me, za mješovitizbor, 1942.; Offertorium, za mješoviti zbor,1942.) te mnogobrojne zabavne melodije iobrade poznatih skladbi. Najveći uspjehpostigao je operetama i scenskom glazbom.

MilanAsić

48

ASIĆ

ll

Poseban su dio njegova opusa skladbenastale u suradnji s Katedralnim zboromAlbe Vidaković i na poticaj njegove vodite-ljice s. Mirjam Pandžić te skladbe nastaleprigodom raznih svečanosti i jubileja. Ri-ječ je pretežito o duhovnim i rodoljubnimskladbama nastalima u razdoblju 1979.–84.Te su skladbe komponirane na tekstovemjesnih hrvatskih pjesnika (Ante Eveto-vića Miroljuba, Ivana Antunovića, StipeBešlina, Ante Jakšića, Jakova Kopilovića,Alekse Kokića). Duhovne skladbe: Psa-lam 150 (za glas, mješoviti zbor i orgulje,1979.), Dušo Kristova (za glas i orgulje,1979.), O Marijo, zvijezdo mora (za mješovi-ti zbor i orgulje, 1979.), Omnia omnibus (zamješoviti zbor, 1981.), Ja te ljubim, o Ma-rijo (za mješoviti zbor, 1981.), Ja sam svama (za mješoviti zbor, 1982.), Domineaut pati aut mori (za sopran i zbor, 1982.),Psalam 136 (za solo-sopran i mješovitizbor, 1984.), Aleluja (za dječji zbor). Ro-doljubne skladbe: Subatico bijela (zamješoviti zbor, 1981.), Subotica mila (zamješoviti zbor, 1982.), Blagoslovljena ovazemlja (za mješoviti zbor, 1982.), Domovi-na moja (za mješoviti zbor, 1983.). Sklad-be s raznom tematikom: Moja mati (za so-lo-sopran, 1982.), Blago onom (zamješoviti zbor, 1982.), Gospode (a capel-la, 1982.), Jorgovane (za glas i klavir,1983.), Moje zvanje (za mješoviti zbor,1981.), Gospode, ti si dozvolio da bu-dem pjesnik (za mješoviti zbor, 1982.),Pozdrav Miroljubu (za mješoviti zbor,1981.).

Asićeve kompozicije djeluju svježe ineposredno svojim prozračnim harmonij-skim sklopovima i dopadljivim ritmom, aoslanjaju se na narodni melos. Melodijskalinija njegovih dionica ne teži virtuoznosti,nego jednostavnosti, jasnoći i raspjevanos-ti. Zato su njegove kompozicije radoslušane na liturgijskim svečanostima i nasvim priredbama i koncertima. Asić jevažno ime u kulturnoj i glazbenoj povijestiSubotice, u kojoj je postavio temelje glaz-beno-umjetničkomu životu dirigiranjem,skladanjem i organizatorskim radom.

Izvor: Dnevnik Katedralnoga zbora Albe Vidako-vić, Arhiv Rimokatoličkoga župnoga ureda sv. Te-rezije Avilske, Subotica.

Lit.: M. Kovač Kenjereš, Jedan život u službi mu-zičke umetnosti: Život i rad Milana Asića, Ruko-vet, 1-2/1977, Subotica; Enciklopedija Jugoslavi-je, 1, Zagreb, 1980; Hrvatski biografski leksikon,1, Zagreb, 1983; Vojmir [B. Gabrić], In memoriamMilan Asić (1917–1986.), Bačko klasje, br. 39,Subotica, 1986.

N. Skenderović

ASIĆ, Zvjezdana (Asić-Kovačić, Šarić,Zvezdana) (Zagreb, 15. IX. 1946. – NoviSad, 1. X. 2000.), pjesnikinja, prozaistica,dramska književnica, kazališna djelatnica.Rođena je u poznatoj umjetničkoj obiteljiAsić od oca Milana i majke Jelke rođ.Šarčević. Nakon završetka gimnazije u Su-botici upisuje se na Filozofski fakultet uZagrebu, gdje je diplomirala jugoslavi-stiku. Poslije je upisala i diplomirala i dra-maturgiju na Fakultetu dramskih umjetno-sti u Beogradu. Pisala je i objavljivala nasrpskom jeziku, a veoma rijetko na dija-lektu (npr. V mlaki je bil mesec).

Prve pjesme objavljuje u subotičkojRukoveti, a u osamnaestoj godini, zajednos Jenőom Tusákom i Petrom Vukovom,obavljuje knjigu Vidici vetrova (Subotica,1964.), u kojoj je zastupljena djelom Hodza zvezdama. Za života je objavila još dvi-je zbirke pjesama: Prijatelju da ne zaplače(Subotica, 1969.) i Fotografije sećanja(Novi Sad, 1998.). Glavna je karakteristikanjezine poezije iznimna senzibilnost, ačesto susrećemo i elemente ženskoga pi-sma. Napisala je i više od dvadeset dramai radiodrama, koje su izvođenje u kazališti-ma u Subotici i Novom Sadu te na valovi-ma nekoliko radijskih postaja. Neke su jojod drama i nagrađivane. Uspješno seokušala i u pisanju pripovijedaka, novela ieseja iz kazališnoga života, koje je obja-vljivala u periodici (Rukovet, Polja, Ulaz-nica…).

Lit.: L. Merković, Književnost Hrvata u Vojvodi-ni poslije II. svjetskog rata, u: Tjedan Hrvata uVojvodini, Zagreb, 1998.

T. Žigmanov

ASIMILACIJA (lat. assimilatio: izjed-načenje), proces promjene kolektivnogaidentiteta etničke zajednice pretapanjem unarod iz njezina okružja, koji je brojniji ili

49

ASIMILACIJA

ll

na drugi način dominantan, obilježen pri-hvaćanjem njegova jezika, običaja i kultu-re. Iako neki autori razlikuju nasilnu i ne-nasilnu asimilaciju, ona je u osnovi nena-silna jer uz nasilje dobiva oblik genocida,tzv. etničkoga čišćenja, kulturocida, urbi-cida i sl. Na asimilaciju utječu različi-ti objektivni i subjektivni čimbenici: ur-banizacija, jezična standardizacija, vjero-ispovijed, karijerni razlozi, materijalniprobitak i sl.

1. Kao jedan od prijepornih oblika po-litičkoga reguliranja etničkih odnosa, asi-milacija se temelji na ideji namjernoga isvjesnoga eliminiranja etničkih razlika, aline na prisilan i brutalan način, nego prela-skom, pretvorbom, konverzijom identitetačlanove jedne, obično brojčano manje et-ničke zajednice slabijega političkoga utje-caja, u drugi, već postojeći ili čak novetnički identitet. Sami procesi konverzijeidentiteta iznimno su složeni i ostvaruju seu razmjerno dugu vremenskom intervalu tepod utjecajem mnogih čimbenika, ali seodređuju uglavnom s obzirom na rezultat –krajnju uspješnost ili neuspješnost asimila-cijske prakse. Cilj asimilacije, uspostavazajedničkoga etničkoga identiteta spaja-njem kolektivâ i poništavanjem njihovihrazlika, ostvaruje se uporabom svih civili-zacijskih resursa kojima raspolaže moder-na država: reprezentacijom, izobrazbom,socijalizacijom, dostupnošću javnoga pro-stora... Budući da mnogi pripadnici asimi-laciji izloženoga kolektiva takvu politikudoživljavaju kao nepravednu, u odnosu nanju često se javljaju otpor i protumjere urasponu od getoizacije i samoizolacije ma-njina do njihove pobune i secesije. U novi-je doba zapadne zemlje u kojima živi velikbroj manjina, ponajprije useljeničkih, radionemogućivanja takvih pojava umjestopolitike asimilacije provode politiku mul-tikulturalizma.

U literaturi se često ističe da se krozprocese asimilacije provlači i jedna soci-jalnodarwinistička komponenta u funkcio-niranju suvremenih društava: ovdje se na-ime sofisticirano očituju imperijalne težnjevećinskih naroda prema manjinskima, apokušavaju se pravdati progresom, civili-

ziranjem, stabilnošću i sl. Stoga se asimi-lacija iz funkcionalističke perspektivesocijalnodarwinističkoga učenja možepromatrati i kao pozitivna činjenica, daka-ko iz gledišta dominantne etničke zajedni-ce, jer pridonosi homogeniziranju društva iuklanjanju napetosti, sukoba i nasilja me-đu različitim društvenim grupama.

Mehanizmi zaštite od asimilacije jav-ljaju se u području prava u drugoj polovi-ci XX. st., ponajprije pravo na zaštitu et-ničke opstojnosti. Obično se raščlanjuje nadva segmenta: aktivna prava – grupaprava koja omogućuju priznavanje et-ničkoga postojanja u javnim sferama tepodupiru etnički identitet osiguravajućimu tzv. identitetsku infrastrukturu – te pa-sivna prava – različita prava koja osigura-vaju zaštitu od asimilacije, najčešće zabra-nom različitih oblika diskriminacije. Riječje o legitimnoj osnovi za opstojnost pravaneke manjine da ne bude asimilirana udrugu nacionalnu grupu, da ne bude uto-pljena u veliko tijelo većinskoga stanov-ništva u državi. Asimilacija je potpuna su-protnost – svjesno nastojanje da se ost-vari prijelaz u većinski identitetski obra-zac: manjine se na neki način, na temeljunekih razloga, ali ne dobrovoljno, odričusvojih etničkih, kulturnih i jezičnih karak-teristika kojima se razlikuju od većine i svećinom se stapaju u nacionalno unifor-mne zajednice.

U teoriji se bilježe različiti tipovi asi-milacijske politike, koji se u praksi čestoprožimaju. Među njima su najvažniji slje-deći:

– politička asimilacija praksa je pri-ječenja pripadnika etničkih manjina da sud-jeluju u procesima upravljanja državom,državnim institucijama ili tijelima lokalnevlasti na područjima na kojima manjinaživi;

– segregacija je na djelu kad se ma-njinska grupa namjerno getoizira i odvajaod bitnih političkih, kulturnih, gospodar-skih i drugih zbivanja. Pojedinci iz ma-njinskih zajednica mogu participirati udruštvenom i političkom životu samo akoodustanu od vlastita načina života i potpu-no se asimiliraju u većinsko društvo;

50

ASIMILACIJA

ll

– gospodarska asimilacija označavaoduzimanje materijalne osnovice za kul-turno-etnički život, a poslije i za samo pos-tojanje etničke grupe. Provodi se namjer-nim kočenjem razvoja područja na kojemmanjina živi, neadekvatnom politikom za-pošljavanja, onemogućivanjem otvaranja viso-kih škola na području na kojem žive pri-padnici manjine, neodgovarajućim su-djelovanjem u pretvorbi državnoga, odno-sno društvenoga vlasništva u privatno i dr.;

– psihološka asimilacija nastaje kadadržavna politika stvara ozračje u kojem sepripadnici manjinskih etničkih grupaosjećaju drugorazrednim građanima u kul-turnom ili političkom smislu, jer se javnone koriste svojim jezikom, ne manifestira-ju svoju kulturu, način života i dr.;

– ekološka asimilacija uništavanje jeokoliša koji omogućuje tradicionalni ilidrukčiji način života etničke grupe;

– biološka asimilacija, koja se naziva iprirodnom, nenasilnom ili dobrovoljnom,ostvaruje se uglavnom miješanim brakovi-ma.

2. Dio procesâ asimilacije vezanih uzbačke Hrvate imao je oblik njihova preta-panja u većinski državotvorni narod (ma-džarizacija, srbizacija), a dio poticanje ob-likovanja novih separatnih etničkih ili na-cionalnih skupina Bunjevaca i Šokaca. Iz-nimno je rijetka bila kroatizacija (tzv. po-bunjevčivanje) drugih naroda. O tom pro-cesu ipak svjedoče izvorno nehrvatska, na-pose madžarska, njemačka i slovačka pre-zimena, koja danas nose bunjevački Hrva-ti, npr. u Tavankutu.

Nakon dolaska u Podunavlje za turskevladavine Bunjevci i Šokci živjeli su usvojim zatvorenim društvima, vjerom, za-nimanjem i nastambom odvojeni od vlada-jućega muslimanskoga stanovništva, kojesu činili spahije ili je živjelo u gradovima.Protjerivanje Turaka iz Bačke i uspostavaVojne granice i ugarskoga feudalnoga su-stava u načinu života Bunjevaca i Šokacanisu promijenili mnogo, i to kako gledevojnograničarskoga stanovništva, tako iglede stanovništva koje se u ovom razdo-blju bavilo civilnim poslovima. Rijetke

slučajeve odnarođivanja uvjetovalo jepenjanje u društvenoj hijerarhiji, naposeu višoj županijskoj administraciji. Etničkaje pripadnost Bunjevaca i Šokaca naj-češće bila označivana imenima Dalmati-nac i Ilir, a njihov je jezik nazivan dalma-tinskim ili ilirskim, kao i u drugim krajevi-ma u kojima je živjelo etnički hrvatsko sta-novništvo (Hercegovina, Dalmacija, Bo-sna, Slavonija, banska Hrvatska i dr.).

Tek će uvođenje madžarskoga umjestolatinskoga kao službenoga jezika u upravipotkraj 1830-ih i početkom 1840-ih omo-gućiti širu asimilaciju, a razvoj građan-skoga društva nakon 1848. i Austro-ugar-ska nagodba 1867. još će jasnije utrti puttomu procesu, koji dobiva oblik madžari-zacije. Usprkos tomu i usprkos odluci okorištenju regionalnim imenom Bunjevciu borbi za očuvanje narodne posebnostinakon Nagodbe jezik Bunjevaca potkrajXIX. i početkom XX. st. sve se češće nazi-va hrvatskim (lingua croatica u suboti-čkom franjevačkom samostanu), vezebačkih Bunjevaca s Hrvatskom jačaju nakulturnom, vjerskom, gospodarskom,djelomice i na političkom planu, a u Neve-nu se pred Prvi svjetski rat ističe da Bu-njevci govore hrvatskim jezikom. Znako-vito je da je u tom razdoblju asimilacijauzela maha u gradovima, dok su veliki di-jelovi bunjevačkoga i šokačkoga stanov-ništva koji su živjeli ruralnim životom, nasalašima, ostali izvan toga procesa. Po-kušaji očuvanja narodne samobitnosti, ko-je je počeo Ivan Antunović, a nastaviloviše njegovih sljedbenika (Boza Šarčević,Kalor Milodanović, Pajo Kujundžić, MijoMandić, Matija Mamužić i dr.) nisu naišlina dublji odjek među gradskim stanov-ništvom, što ilustrira malen broj pretplatni-ka Antunovićevih novina u Bačkoj počet-kom 1870-ih ili pak odbijanje gradskih ti-jela u kojima su Bunjevci činili većinu dapodupru prijedloge za nastavu na »bunje-vačkom« jeziku u Subotici na prijelomustoljećâ.

Nakon stvaranja prve jugoslavenskedržave 1918. za bačke je Bunjevce »posli-je prvog oduševljenja i idealizma nastupi-lo razočaranje, ali baš tada je suradnja s

51

ASIMILACIJA

ll

Hrvatskom pojačana na političkom i nakulturnom području« (B. Gabrić). Jednood najvećih razočaranja bilo je negiranjebunjevačke pripadnosti hrvatskomu naro-du, pri čemu je vlast svjesno podupiralaotvorenu srbizaciju: između dvaju svjet-skih ratova učitelji i profesori u subotičkimškolama dovođeni su iz Srbije umjesto dase zapošljavaju lokalni ljudi različitih na-rodnosti, bunjevački kulturni vođe koji susvjedočili hrvatstvo službeno su premješta-ni u druga mjesta (npr. I. Malagurski-Ta-nar), u Subotici i Somboru uz državnu supotporu osnivane različite udruge te pokre-tane novine, časopisi i kalendari koji supromovirali protuhrvatske ideje među Bu-njevcima i sl.

U Bunjevaca i Šokaca u poslijetrianon-skoj Madžarskoj, koja je u teritorijalnompogledu bila »pogubno okljaštrena« (čestorabljena sintagma u Madžarskoj), asimila-cijski su procesi uzeli maha unatoč po-kušajima njihova usporavanja, npr. uBajskoj kršćanskoj čitaonici. Uzrok tomunije bila samo objektivna brojčana inferi-ornost Bunjevaca i Šokaca nego ponajprijeozračje potištenosti i šoka madžarske naci-je zbog posljedica rata, zbog čega je stu-panj tolerancije prema nemadžarima (osimprema Nijemcima) bio sveden na minimum.Društveno je ozračje pripadnicima manji-na sugeriralo kako je jedini mogući put eg-zistencijalnoga opstanka što brža integra-cija, zapravo asimilacija u madžarski naci-onalni korpus. To je doba kada država kaopreduvjet za obnašanje i najniže dužnosti udržavnom činovničkom aparatu (npr.»maloga birova« na selu) postavlja mije-njanje nemadžarskoga prezimena umadžarsko. Tako su nastala dotad nepo-znata prezimena poput Pécsvári od Petrano-vić, Várnai od Vašćan, Légrádi od Jelić,Keszthelyi od Kolarić, Rigó od Kosa i dr.Na istoj su crti i povijesna djela madžar-skoga franjevca B. Unyija, koji je pružaokvaziznanstvenu potporu osporavanju hr-vatstva Bunjevaca i Šokaca u ugarskomPodunavlju.

Nakon Drugoga svjetskoga rata procesasimilacije bačkih Bunjevaca i Šokacaubrzan je zbog agrarne reforme i nasilne

kolektivizacije u poljodjelstvu, osobito uMadžarskoj, te urbanizacije i modernizaci-je. Imajući na umu da su Bunjevci »izrazi-to agrarne strukture« (A. Lebl), to su bilinajvažniji asimilatorski čimbenici u novijedoba. Pritom valja imati na umu da jeprvih godina nakon Drugoga svjetskogarata u Jugoslaviji, u uvjetima proklamiranenacionalne ravnopravnosti južnoslaven-skih naroda, afirmirano hrvatstvo Bunje-vaca te su utemeljene različite hrvatske in-stitucije: društva, novine, kazalište, škole,ali su tijekom 1950-ih ta postignuća pos-tupno dokinuta, poput većine ostalih južnos-lavenskih nacionalnih institucija izvan ma-tičnih republika. S druge strane granice, uMadžarskoj, na dokidanje malobrojnih in-stitucija utjecao je sukob Tita i Staljina tesu nakon poznate odluke Informbiroajužnoslavenske institucije morale biti zat-varane, a ionako labavi kontakti izmeđuHrvata u Madžarskoj i u Hrvatskoj u cije-losti su zamrli. Dio je nacionalno svjesnihHrvata odveden na prisilni rad u Hor-tobágy, poznat kao madžarski Goli otok.Tako su školski sustav i urbanizacija od-lučujuće utjecali na asimilacijske proceseu Vojvodini, jednako kao i u komunističkojMadžarskoj.

Na asimilaciju su, sa svoje strane, utje-cali i kulturni i jezični unitarizam u Jugos-laviji, koji je tijekom 1960-ih, kad su pos-tupno poboljšani madžarsko-jugoslavenskimeđudržavni odnosi, preslikan i na odno-se Hrvata i Srba u Madžarskoj. U kontek-stu izlaganja o jezičnoj raznolikosti govo-ra hrvatske manjine, pa u sklopu toga i od-nosa hrvatskoga književnoga jezika i dija-lekata u Madžarskoj, poseban je problempredstavljao, čak više nego u bivšoj Jugos-laviji, sam naziv jezika. Naime, nakonDrugoga svjetskoga rata bile su utemeljenemnoge manjinske institucije, npr. škole,novine, radijske, a poslije i televizijskeemisije. Hrvati i Srbi, po uzoru na tadaš-nju Jugoslaviju, imali su zajedničke insti-tucije. Unatoč populacijskomu odnosukoji je bio 9:1 u korist Hrvata, u te se usta-nove zapošljavaju uglavnom Srbi, koji su,zahvaljujući pravoslavnim školama u međurat-nom razdoblju, imali svoj prosvjetni kadar.

52

ASIMILACIJA

ll

To je bio jedan od uzroka zbog kojih jesrpski jezik počeo dominirati upravo podtim imenom, rjeđe i pod imenom srpskohr-vatski. Nakon pogoršanja odnosa izmeđuMadžarske i Jugoslavije madžarske vlastipotenciraju uporabu naziva južnoslavenskite su sve do kraja 1980-ih u Madžarskojpostojale isključivo južnoslavenske škole,južnoslavenske folklorne skupine i drugeinstitucije. Takav je odnos rezultirao i od-bojnošću Bunjevaca i Šokaca u Madžar-skoj prema učenju »južnoslavenskoga«književnoga jezika te je pridonosio asimi-laciji jer je napuštanje hrvatskoga auto-matski značilo i prelaženje na madžarskijezik, a time i gubljenje ne samo vlastitajezika nego i kulture i običaja. Premda sunakon nastanka hrvatske države i nakondruštvenih promjena u Madžarskoj 1991.hrvatske ustanove odvojene od srpskih, apridjev hrvatski, pa i sam hrvatski književ-ni jezik, sve je više u optjecaju te se mno-go toga promijenilo i u gledištima na vri-jednosti što ih predstavljaju dijalektni idi-omi, pouzdani vrijednosni sudovi moći ćese dati tek nakon što novostečena pravaožive i u praksi.

U Vojvodini je asimilacija dodatnojačana medijski snažno promicanim i širo-ko konzumiranim modelom popularne kul-ture poznatim kao novokomponirana na-rodna glazba. Ekspanzija srpskoga nacio-nalizma potkraj 1980-ih prouzročila jedaljnje smanjenje broja Hrvata u Bačkoj, avlast je snažno poticala i raslojavanje hrvat-skoga korpusa pri nacionalnom izjašnjava-nju na Hrvate, Bunjevce, Šokce i Jugosla-vene. No negiranje pripadnosti bačkih Bu-njevaca i Šokaca hrvatskomu narodu biloje izraženije u gradovima nego u ruralnimpodručjima. Ti su procesi slabije rezultateimali i u Šokaca nego u Bunjevaca, a u sa-mih je Bunjevaca asimilacija bila slabijeizražena u somborskoj nego u subotičkojopćini.

Raspad bivše Jugoslavije sa svoje stra-ne također je ubrzao asimilaciju Hrvata uVojvodini, no to je zapravo refleksija utje-caja teritorijalnoga razgraničenja Srba iHrvata na asimilacijske procese u Bunje-vaca i Šokaca. Naime, dok su isprva uni-

tarno državno uređenje stare Jugoslavije iproklamirana ravnopravnost Hrvata iSrba omogućivali načelnu ravnopravnostu odgovorima na pokušaje srbizacije međubačkim Bunjevcima i Šokcima, početak te-ritorijalnoga razgraničenja između Hrvatai Srba, izražen kroz stvaranje BanovineHrvatske, značio je i borbu za stvaranjepodručja utjecaja na »spornim područji-ma«, kakvo je bila i Bačka, te su prvaci bu-njevačkih Hrvata tražili da se Banovini Hr-vatskoj, zajedno s Baranjom, pripoje sje-verni i sjeverozapadni dijelovi Bačke. Pre-kinut 1941., taj je proces razgraničenja na-stavljen stvaranjem nove Jugoslavijekao federalne države, kad je Vojvodina,kao autonomna pokrajina, ušla u sastav Sr-bije kao jedne od republika – federalnih je-dinica, iako je opetovano bilo nastojanja zapriključenjem dijelova Bačke s većinskimhrvatskim (bunjevačkim i šokačkim) sta-novništvom Hrvatskoj. Da su s ulaskomu teritorijalno područje srpskoga utjecajaBunjevci i Šokci u Bačkoj stavljeni u ne-ravnopravan položaj u borbi protiv asimi-lacije pokazuje pojačano odnarođivanje odkraja 1960-ih, nakon kratkoga poslijerat-noga uzleta hrvatstva. Završetak borbe ujugoslavenskom partijskom vrhu potkraj1960-ih, koji je rezultirao konfederalizaci-jom odnosa između republika i davanjemautonomije Vojvodini (1971.–88.) spri-ječio je otvorene asimilacijske procesemeđu Bunjevcima i Šokcima u Bačkoj.Međutim, dok je nejužnoslavenskim ma-njinama u Vojvodini bilo omogućenoostvarivanje manjinskih prava, u odnosuna vojvođanske Hrvate primjenjivan je je-zični unitarizam i tiha asimilacija. S raspa-dom Jugoslavije kao složene, federalnedržave na njezine sastavne dijelove, čimeje završen proces teritorijalnoga razgra-ničenja između Srbije i Hrvatske, Bunjev-ci i Šokci u Bačkoj izloženi su agresivnimasimiliacijskim metodama, što za rezultatima pojačanu asimilaciju. U uvjetima egzis-tencijalnoga straha i prisilnih mobilizacija,etnički hrvatsko stanovništvo u Vojvodinisvjesno i nesvjesno skrivalo se u neutralneforme bunjevštine i jugoslavenstva, dokse, s druge strane, dio Bunjevaca i Šokacapreselio u Hrvatsku, čime je asimilacija

53

ASIMILACIJA

ll

preostaloga stanovništva u Bačkoj olak-šana.

Također valja uočiti da od 1918. u Voj-vodini Katolička crkva ima posebnu uloguu očuvanju hrvatske narodne svijesti kodBunjevaca i Šokaca, osobito zbog upora-be hrvatskoga književnoga jezika u bogo-služju. Zbog toga je sekularni komuni-stički sustav također znatno utjecao na od-narođivanje tradicionalno religioznih Bu-njevaca i Šokaca. S druge strane, kako je ucrkvenom životu u Madžarskoj nakon1918. hrvatski jezik postupno nestajao izupotrebe, što je tek nastavak procesa za-početoga još za austro-ugarskoga razdo-blja, nestajala je i jedna važna potpora na-rodnoj samosvijesti Bunjevaca i Šokaca.Premda su u najnovije doba uočljivanačelno pozitivna stajališta Katoličke cr-kve u Madžarskoj glede hrvatskoga jezika,nedostaju joj hrvatski svećenici.

U Srbiji su tek demokratske promjene2000. hrvatskoj manjini donijele ono što jeu Madžarskoj ostvareno gotovo desetljećeprije: zakonsku regulaciju, iz državnogaproračuna financirane škole i novinskaglasila. Učinjen je time velik pomak u od-nosu na prijašnje stanje, kad su se rijetkenovine te radijske i televizijske emisije te-meljile uglavnom na privatnim inicijativa-ma i sredstvima. Ipak, sve to može samousporiti objektivne čimbenike asimilacij-skih procesa, osobito s obzirom na to dapitanje ostvarivanja manjinskih prava jošnije riješeno na zadovoljavajući način.

Poseban problem u vojvođanskih Bu-njevaca i Šokaca predstavlja njihovo prak-tično nesudjelovanje u procesu pretvorbedruštvenoga kapitala u privatno vlasništvo,čime su bački Hrvati lišeni ekonomskogabogatstva u čijem su stvaranju sudjelovali.Zbog toga samo malobrojni uspješni pri-vatni poduzetnici predstavljaju ekonom-sku osnovu za očuvanje kulturno-etničkeposebnosti bačkih Hrvata.

Prestanak postojanja Jugoslavije 2003.doveo je do gubitka svakoga smisla na-cionalnoga izjašnjavanja u rubrici Jugosla-veni te je bunjevačko stanovništvo u Voj-vodini ostalo uglavnom podijeljeno na onekoji imaju svijest o pripadnosti hrvat-

skomu narodu i na one koji to energičnoosporavaju smatrajući Bunjevce samostal-nom etničkom skupinom, pa čak i poseb-nim narodom. Na taj način daljnje potica-nje antihrvatstva vojvođanskih Bunjevacaod državnih tijela i paradržavnih instituci-ja, osobito pravnim omogućivanjem obje-ktivno hrvatskoj subetničkoj komponentida se subjektivno izdvoji u posebnu nacijuili etničku skupinu, praktično dobivaformu asimilacije.

Lit.: M. Černelić, Nastojanja da se bačkim Bu-njevcima ospori pripadnost hrvatskom narodu,Studia ethnologica Croatica, 6, Zagreb, 1994; J.Horvat [S. Bačić], O bunjevačkom imenu, Doda-tak za znanost, kulturu i umjetnost. Žig, br. 50, Su-botica, 1996; T. Vereš, Bunjevačko pitanje danas,Subotica, 1997; B. Skenderović [S. Bačić], Formi-ranje nacionalne svijesti kod Bunjevaca u Bačkoj,Marulić, 3/1998, Zagreb; D. Šokčević, Kratka po-vijest Hrvata u Mađarskoj (http:// www. croati-ca.hu/hkezdo.html); T. Žigmanov, Od asimilacijedo etničkog čišćenja, u: Između načela i prakse –položaj malih i velikih manjina u Srbiji, Beograd,2004.

T. Žigmanov i S. Bačić

AŠOV (<madž. ásó), 1. najstariji, i danasčesto rabljen ručni alat za obradu zemlje.Na drvenu dršku pričvršćen metalni diopritišće se nogom u tlo, a zahvaćena se zem-lja prevrće ili izbacuje. Preteča mu je šilja-ti štap, drvena grana drveta, koju su s vre-menom otežali kamenom, a tek poslije ko-vali od željeza. Najčešće upotrebljavanašov ravne je površine i pri dnu zašiljen dašto lakše ulazi u zemlju, a u područjimagdje je zemlja izmiješana sa sitnim kame-nom upotrebljava se ašov lopata. Do poja-ve strojnih kopačica i ravnalica ašov je bioosnovni alat za kopanje zemlje i podizanjezaštitnih nasipa kraj vodnih tokova, za ko-panje temelja zgrada, ravnanje zemljišta islične radnje; 2. česta mjera »od oka«, oko25 cm, kojom se određuje dubina kopanjazemlje, npr. strvina se zakopava u jamudubine tri ašova da je psi ili lisice ne otko-paju; mrtvaca pokapaju u raku duboku de-vet ašova i dr.

A. Stantić

AT, 1. u pustari nekadašnji zajedničkipašnjak za stoku i guske. Nazivao se i ja-roš (madž. járás). U njemu su često bili ikopani bunari s đermom, valovom i ka-

54

ASIMILACIJA

ll

ljužom za osvježavanje svinja i bivola zaljetne žege. U atu raste grmoliko drveće.Na subotičkom području odlukom grad-skoga magistrata atovi su postupno pretva-rani u oranice, a tijekom 1930-ih uglav-nom su nestali. Sačuvan je samo dio nekoćvelikoga ata koji se protezao od Hajduko-va do Mórahaloma i nalazi se uz današnjudržavnu granicu. U tom su atu subotičkičobani napasali velika stada, katkad i sviše od 1000 ovaca, od ranoga proljeća dozime. Nešto dalje sačuvan je u cijelosti atkoji se nalazi u tromeđi Đala – BanatskoAranđelovo – Tisa; 2. križanje, rogalj(ugao) na kojem se putovi sijeku pod ku-tom od 45°; 3. šetalište, javno mjesto, špica.

A. Stantić

ATANACKOVIĆ, Bogoboj (Baja, 10.VI. 1826. – Baja, 28. VIII. 1858.), srpskiknjiževnik, kulturni djelatnik, pravnik, se-nator općine u Baji. Osnovnu školu i nižugimnaziju pohađao je u rodnom gradu,višu gimnaziju u Pešti, pravo je studirao uPešti i Bratislavi, a završio u Beču. U mla-dosti se oduševio idejom jugoslavenstva,bio je član nekoliko srpskih kulturnihudruga i surađivao s članovima ilirskogapokreta Ljudevitom Gajom i Ilijom Okrug-lićem Srijemcem. Kao pravnik službovaoje u Beču, Baji i Novom Sadu. Sudjelovaoje u Madžarskoj revoluciji, a od smrti nagubilištu 1848. spasio ga je Bunjevac Au-gustin Pijuković. Publicističke i književneostvaraje (pjesme, pripovijetke, novele iromane) objavljivao je u ondašnjoj (ma-hom srpskoj) periodici u Austriji, Ugarskoji Srbiji. Za života je objavio i 5 knjiga. Pi-sao je i na bunjevačke teme – novelu Bu-njevka. Objavljena je u zagrebačkom Ne-venu 1852., a poslije još dva puta u Solunu1917. i Subotici 1926. Prevedena je i načeški (Bunévanka, Prag, 1852.) i madžar-ski (Bunjevka : Nővilág, 1861.). Umro je utrideset drugoj godini od tuberkoloze.

Lit.: I. Ivanić, O Bunjevcima : povesničko-narodo-pisna rasprava, Subotica, 1894; Leksikon pisacaJugoslavije, 1, Novi Sad, 1972.

T. Žigmanov

ATAR dijal. (madž. határ: kraj, predio), 1.područje općine ili sela. Atare različitih

općina, sela pa i pustara dijeli atarski put.U subotičkom području jedan je od najpoz-natijih Bećar-atar, a to je naziv i za cestukoja od Baje do Sente, gdje je bio mostpreko Tise, vodi kroz područja usputnihopćina. Ta je cesta do 1870-ih bila naj-kraća veza poljodjelcima iz južnih subo-tičkih pustara (najviše đurđinske, žedničkei pavlovačke) za odvoz viška pšenice u Ba-ju, najbliže trgovište žitaricama. IzmeđuČantavira i Čikerije prolazila je kroz nena-seljena mjesta, gdje su poljodjelce na po-vratku čekali i pljačkali »bećari« (cestovnirazbojnici), pa je po tom i dobila ime. Ra-di obrane poljodjelci su se vraćali u ma-njim konvojima. Poznat je i atarski putjužnije od Bećar-atara, koji vodi od Bajepreko Aljmaša, Bajmoka do Novoga Žed-nika, gdje se spaja s Bećar-atarom. Ta ces-ta dijeli subotički i pačirski atar; 2. zemljaza obradu na teritoriju druge općine. Takopoljodjelci iz subotičke općine kažu da jezemlja (čestica) daleko ako je »čak upačirskom ataru«.

A. Stantić

ATLAS (tur. atlas < arap. atlas < grč.Atlas: Atlant), tvornička svilena tkanina.Naziv je dobila prema vrsti veza atlasu, a uuporabi je bio i naziv saten. Lice tkanineizrazito je glatko i sjajno, što je posljedicaspecifičnoga načina tkanja svile. U rapor-tu, koji se ponavlja tijekom tkanja podužini i širini tkanine, na crti jedne oso-vine ili jedne potkine žice, nalazi se samojedno mjesto prepletanja, što daje sjajnupovršinu.

Bunjevke su potkraj XIX. st., osimlionske i brokatske svilene tkanine, kupo-vale i atlasne jednobojne tkanine od svile,od kojih su šivana »svilena ruva« zasvečane prigode, »suknje«, »leveši« i»kecelje«. Od atlasnih svilenih tkaninakupovane su i marame, čija je boja moralabiti istančano kombinirana s ruhom, ašivale su se i kapice, pokrivala na ženskuglavu, te muški prsluci. Te su tkanine bilejednobojne, i to modre, tamnozelene,bordo, ljubičaste, crne i bijele, a često subile urešene zlatnim ili srebrnim vezom.

K. Suknović

55

ATLAS

ll

AUGUSTINOV, Tomislav (Vajska, 22. I.1950.), kirurg, publicist. Sin Pavla iMarice, rod. Šimunović. Osnovnu školuzavršio je u Vajskoj, a klasičnu gimnazijuu Paulinumu u Subotici. Studij medicine tespecijalizaciju iz kirurgije završio je uNovom Sadu. Nakon diplomiranja radi unekoliko manjih bačkih i banatskih mjesta(Bukin i dr.), a kao kirurg u bolnici uNovom Kneževcu. Tijekom rata prisilno jemobiliziran i poslan u okupiranu Baranju,nakon čega odlazi u Njemačku. Od 1998.uposlen je u Općoj bolnici u Kninu, gdje jevoditelj Kirurškoga odjela.

Na poticaj Matije Evetovića napisao jematuralnu radnju o povijesti Vajske, kojuje, pod naslovom Kulturna povijest Vajske,izdao tri godine poslije na hrvatskomjeziku i u vlastitoj nakladi. U njoj je obra-dio povijest rodnoga mjesta, vjerske iprosvjetne prilike, prva mjesna prezimena,običaje i nošnju tamošnjih šokačkihHrvata te zapisao više narodnih pripovi-jedaka i pjesama. Pjesme je objavljivao uSubotičkoj Danici.

Djela: Četvrta crkva u Vajskoj slavi, SubotičkaDanica : Kalendar za prestupnu god. 1972.,Subotica – Đakovo, 1971; Kulturna povijestVajske, Vajska – Đakovo, 1972.

Lit.: Hrvatska riječ, br. 68, Subotica, 2004.

Ž. Augustinov

AUSTRIJSKA MONARHIJA, jedan odnajpoznatijih povijesnih naziva za državukoju je osnovala dinastija Habsburgovaca.Nastala je iz Istočne Marke, pograničnogapodručja koje je 803. utemeljio Karlo Veli-ki, a 996. javlja se pod imenom Österreich(prema Ostarrichi) i Istočna Država ili Ost-mark. Sredinom XII. st. Austrija postajevojvodstvom, a od 1278. na čelo joj dola-ze Habsburgovci, koji će njome vladati svedo propasti Monarhije 1918. Habsburgov-ci su naslov rimsko-njemačkoga cara stekli1437. i zadržali ga, s kratkim prekidom,sve do kraja Njemačkoga Carstva 1806.Kao rimsko-njemački carevi ženidbenimsu vezama stjecali različite europske, pačak i izvaneuropske zemlje, stvarajući takokonglomerat feudalnih posjeda, ali je nji-hova vlast poslije ograničena na srednju

Europu. No sve do XVIII. st. država nijeimala ustaljeno i jedinstveno ime.

Kako je Turska u XVI. st. uspjela osvo-jiti velik dio ugarskih i hrvatskih zemalja,Ferdinand I. institucionalizirao je Vojnugranicu, koja je u Hrvatskoj poznata kaoVojna krajina, pogranični teritorij posebnoorganiziran radi obrane protiv Turaka. Ti-jekom idućih stoljeća austrijski vladari sud-jelovali su u svim važnim europskim suko-bima, a u njima su sudjelovali i graničari.Unatoč postojanju Vojne granice, turski suupadi u pogranična područja bili redovitapojava, a austrijski ratovi s Turskom česti.Tijekom XVII. st. s teritorija Hercegovinei Bosne različito, ali ne uvijek etnički izdi-ferencirano stanovništvo prelazilo je naaustrijski teritorij, gdje je stupalo u austrij-sku vojnu službu. Tako su i mnogi Bunjev-ci u graničnim područjima postali austrij-ski vojnici i borili se protiv turskih upadate poslije sudjelovali u austrijskim rato-vima. Tijekom Velikoga bečkoga rata1683.–99. jedna je veća skupina Bunjeva-ca, kao dio austrijske vojske, došla i uugarsko Podunavlje, gdje se uglavnom za-držala oko Subotice, Sombora, Baje i Se-gedina, a dio ih je otišao dalje na sjever.Sve do sredine 1740-ih bunjevački su gra-ničari iz Bačke ratovali u sukobima Au-strijske Monarhije s drugim zemljama(npr. austro-turski ratovi, Austrijski nasljed-ni rat, Poljski nasljedni rat).

Naziv Austrijska Monarhija učvrstio sepočetkom XVIII. st. kao rezultat centrali-zacije na račun feudalnoga partikularizma,pri čemu su ugarske zemlje ipak uspjelezadržati znatan stupanj feudalne samoup-rave. Tako je Austrijska Monarhija prak-tično bila podijeljena na austrijske nasljed-ne zemlje, u kojima su Habsburgovci vlada-li prema dinastijskom nasljednom pravu, izemlje krune sv. Stjepana ili ugarske zem-lje. Zbog neuspjeha u ratovima protiv Fran-cuske te nakon Napoleonova proglašenja ca-rem 1804. Franjo II. iste je godine uzeo nas-lov austrijskoga cara, ali je već 1806.bio prisiljen ukinuti Sveto Rimsko CarstvoNjemačke Narodnosti i odreći se naslovarimskoga cara. Tako se država službenonazivala Austrijskim Carstvom 1804.–67.,

56

AUGUSTINOV

ll

premda se danas često rabi njezin ne-službeni naziv Habsburška Monarhija. Odnagodbe s Ugarskom 1868. zemlja se zoveAustro-Ugarska.

Velike društvene reforme pokretaneiz Beča tijekom XVIII. st., a napose onegospodarske i političke naravi, nalazile suodraza i među »dalmatinskim« i drugimhrvatskim pukom u Bačkoj i u onom dije-lu ugarskoga Podunavlja u kojem je hrvat-ski puk živio. Taj je utjecaj bio posvedrukčiji od utjecaja turskoga feudalnoga su-stava, kojemu su Bunjevci i Šokci bili iz-loženi prije toga u Hercegovini, Bosni iturskoj Dalmaciji, a donekle i u Bačkoj,sustava koji je i dalje dominirao teritorijemjužno od Save i Dunava sve do druge polo-vice XIX. st. Srednjoeuropske društvene, po-litičke, gospodarske, kulturološke i civili-zacijske stečevine duboko su utjecale na

Bunjevce i Šokce i udaljile ih od balkan-skoga kulturnoga miljea, u velikoj mjerideterminiranoga orijentalnim utjecajima.

S ograničavanjem Austrijske Monarhi-je na srednjoeuropski prostor tijekomXVIII. i XIX. st. oblikovalo se kulturno za-jedništvo te u nekoj mjeri zajednički gos-podarski karakter pokrajina s različitimpovijesnim tradicijama, zajedništvo iz-raženo pojmom Mitteleuropa. Pojam jeoznačivao povijesno područje njemačkogautjecaja, koje je pokrivalo uglavnom zem-ljopisni prostor Austrijske Monarhije i pos-lije Habsburške Monarhije, odnosnoAustro-Ugarske. Premda je takva Mittel-europa srušena versailleskim poretkom1918. i dotučena blokovskom podjelom Eu-rope 1945., pad komunističke željezne zav-jese i prestanak političke podjele Europena zapadnu i istočnu 1990. oživio je sred-

Austrija 1720.1. Austrijske zemlje. – 2. Istočna Marka 803. – 3. Crkvene kneževine (Salzburg, Trident).

– 4. Velika Vojvodina Toskana 1737. – 5. Granica Njemačkoga Carstva.

57

AUSTRIJSKA MONARHIJA

ll

njoeuropske povijesne tradicije, ali sad unovom okružju. Njega na širem planu obi-lježavaju političko i ekonomsko ujedinje-nje Europe i svjetska gospodarska globali-zacija, a na lokalnoj razini, u Vojvodini,prožimanje s balkanskom civilizacijom.

Lit.: Hrvatska enciklopedija, 1, Zagreb, 1941; A.J. P. Taylor, Habsburška monarhija 1809-1918,Zagreb, 1990; S. Bačić, Povelje slobodnih kra-ljevskih gradova Novog Sada, Sombora i Suboti-ce, Subotica, 1995.

S. Bačić

AUSTRIJSKI NASLJEDNI RAT, višego-dišnji ratni sukob koji je za povod imaoosporavanje prava Marije Terezije da nasli-jedi austrijsko prijestolje, po čemu je dobioi ime. Kako nije imao muških potomaka,Karlo III. donio je 1713. Pragmatičkusankciju, kojom je proglasio nedjeljivosthabsburških zemalja i utvrdio pravo nasli-jeđa prijestolja i za kćeri. Premda je s vre-menom dobila unutarnju i vanjsku potvr-du, nakon stupanja Marije Terezije na pri-jestolje 1740. Pragmatičku je sankcijuosporilo nekoliko europskih zemalja, u pr-vom redu pruski kralj Friedrich II. Bio jeto povod za Austrijski nasljedni rat ili Ratza austrijsku baštinu 1740.–48. Posebandio toga rata bili su Prvi i Drugi šleski rat1740.–42. i 1744.–45. Završeni su Dres-denskim mirom 1745., kojim je veći dioŠleske pripao Pruskoj. Austrijski nasljednirat završen je Aachenskim mirom 1748.On je Austriji donio manje gubitke i u za-padnoj Lombardiji (Parma, Piacenza i Gu-astalla) u korist Španjolske.

Zbog ratnih prilika dugogodišnja na-stojanja madžarskoga plemstva da Potiska,Pomoriška i Podunavska vojna granica bu-du ukinute djelomično su ostvarena zakon-skim člankom XVIII. ugarskoga sabora iz1741. Njime je Marija Terezija, kako biosigurala ratnu potporu ugarskoga plem-stva, u sklopu priznanja ugarskih staleškihprava pristala i na teritorijalnu reorganiza-ciju vojnograničarskih teritorija. U proce-su reinkorporacije dotadašnjih graničar-skih teritorija u civilni sustav vlasti pojedi-ni su vojni šančevi razvojačivani1743.–46., a graničari koji nisu željeli pri-jeći pod civilnu vlast preseli su se u druge

dijelove Vojne granice u južnoj Ugarskoj.Subotica se pritom izborila za status privi-legiranoga komorskoga trgovišta 1743., aNovi Sad i Sombor za status slobodnogakraljevskoga grada 1748., odnosno 1749. Po-seban status Subotice i Sombora utjecaoje i na jačanje položaja tzv. dalmatinskoga(etnički hrvatskoga) stanovništva u timgradovima, ali i u cijeloj županiji.

Austrijski nasljedni rat zadnji je rat ukojem su somborski i subotički vojnici sud-jelovali kao graničari. Ratovali su na bo-jištima u Šleskoj, Bavarskoj, Moravskoj iČeškoj u operacijama 1740.–45., i to1740.–41. u Prvom šleskom ratu, 1742. uMoravskoj i Češkoj te 1743. u Bavarskoj.Od bunjevačkih vojnika u ratu su se naj-više istaknuli somborski vojnici, osobitoporučnik (lajtnant) Miško Pletikosić, kojije više puta ranjavan, Lovro Bašić, koji je1741. dobio čin poručnika, te satnik Mar-ko Marković, koji je zapovijedao s višehusarskih (konjaničkih) četa, a zbog zaslu-ga je 1745. promaknut u bojnika. Sudjelo-vanje i zasluge somborskih graničara uovom ratu spominju se u naraciji Sombor-skoga privilegija iz 1749.

Lit.: I. Iványi, Szabadka szabad királyi várostörténete, I, Szabadka, 1886; Hrvatska enciklopedi-ja, 1, Zagreb, 1941; D. Živojinović, Uspon Evrope1450–1789, Novi Sad, 1989; S. Gavrilović,Sombor – graničarski šanac (1687–1745), Zbor-nik Matice srpske za istoriju, 46, Novi Sad, 1992;W. Oppenheim, Habsburgs and Hoenzollerns1713–1786, London, 1993.

S. Bačić

AUSTRO-TURSKI RATOVI, zajedničkinaziv za šest većih ratnih sukoba izmeđuAustrije i Turske od polovice XVI. pa dokraja XVIII. st. Nakon Prvoga (1593.–1606.)i Drugoga austro-turskoga rata (1663.–64.)Austrija i Turska sa svojim su saveznicimavodile nekoliko ratova potkraj XVII. i tije-kom XVIII. st., koji su od važnost i za Hr-vate u ugarskom Podunavlju.

1. Veliki bečki rat (1683.–99.). Započetkao turski pokušaj osvojenja Beča, taj jerat postao jednom od prekretnica u europ-skoj povijesti, jer je naznačio početak pov-lačenja Turske iz Europe. Poznat je još ikao Morejski rat, prema Moreji, grčkom

58

AUSTRIJSKA MONARHIJA

ll

imenu za Peloponez, gdje se Venecija, kaosaveznica Austrije i članica Svete lige1684.–99. borila protiv Turske.

U ratu koji je vođen s promjenljivomsrećom Leopold I. pozvao je kršćane podturskom vlašću da mu se pridruže. Na stra-ni Austrije borili su se i Bunjevci iz tzv.Turske Hrvatske, Hercegovine i Bosne.Dvorsko je ratno vijeće 1687. dopustilonaseljavanje skupine od oko 5000 Bunje-vaca u Baju, Segedin, Sombor i Suboticute u njihove okolice. Bunjevački su vojni-ci sudjelovali u daljnjim borbama u Bačkoj,osobito u bitkama kod Slankamena 1691. iSente 1697. Austrijskoj su se vojsci prid-ružili i Srbi s Kosova. Oni su se, nakon tur-skih ratnih uspjeha, pod vodstvo svojegapatrijarha Arsenija III. Čarnojevića u veli-ku broju preselili u ugarske i slavonskežupanije 1690. u migraciji poznatoj kaoPrva velika seoba Srba.

Novoosvojeni krajevi (neoacquisita)odmah su dolazili pod ingerenciju Dvor-skoga ratnoga vijeća i praktički postajalidijelom Vojne granice. Mirom sklopljenimu Srijemskim Karlovcima 1699. Habsbur-govci su dobili cijelu Ugarsku osim Bana-ta. Na jugoistočnoj granici carstva, duž to-kova Tise, Dunava i Save, pogranični dije-lovi Bačke, uključujući i gradove Sombori Suboticu, ostali su dijelom Vojne granice,a preostali je teritorij predan civilnoj upra-vi. Tako je dio bunjevačkoga stanovništvapotpao pod feudalnu vlast ugarske vlasteleu rekonstituiranim županijama, a drugi jedio ostao živjeti vojnograničarskim živo-tom, izravno podložan Dvorskomu rat-nomu vijeću u Beču..

2. Četvrti austro-turski rat (1716.–18.).U prvom ratu Karla III. protiv Turaka aus-trijske su trupe, predvođene Eugenom Sa-vojskim, postigle znatne uspjehe, koji supriznati Požarevačkim mirom 1718. Aus-trija je, među ostalim, dobila Banat, diobosanske Posavine i sjevernu Srbiju.

Somborski su graničari sudjelovali utrima najvećim bitkama: kod Petrovaradi-na i Temišvara 1716. te Beograda 1717.Jednom su prigodom Turci zarobili jeda-naest somborskih vojnika, koji su poslije

otkupljeni za više od 2000 forinti. Za zas-luge u ratu Sombor je umjesto prijašnjeganaslova vojni šanac (fossatum militare)dobio nov i postao vojničkim trgovištem(oppidum militare).

Iako su nakon rata županijske vlastitražile ukidanje Vojne granice, to nije mog-lo biti ostvareno jer je ocijenjeno kakoTurska nije toliko oslabljena da ne bi mog-la ponovno povesti rat za vraćanje teritori-ja izgubljenih Karlovačkim i Požare-vačkim mirom.

3. Peti austro-turski rat (1737.–39.). Udrugi Karlov rat protiv Turske Austrija jeuvučena nedovoljno spremna i neodlučna,bez Eugena Savojskoga, koji je svojom ka-rizmom i vojničkom sposobnošću postigaoznatne uspjehe u prijašnjim ratovima. Ta-ko je Austrija Beogradskim mirom 1739.izgubila gotovo sva svoja teritorijalna pos-tignuća u Srbiji i Bosni iz prijašnjega rata,a srpsko stanovništvo pod Turskom, kojeje na poziv Austrije podiglo ustanak, podvodstvom Arsenija IV. Šakabenta ponovnose iselilo u Ugarsku u tzv. Drugoj velikojseobi Srba.

U samom ratu somborski i subotičkigraničari sudjelovali su na više bojišnica.Somborske husare (konjanike) obiju vjero-ispovijedi vodio je satnik Marko Marko-vić, a od bunjevačkih poručnika (lajtnana-ta) na čelu somborskih četa bili su MiškoBokerović, Martin Parčetić, Ivan Bašić iMiško Pletikosić.

Zapovjednici subotičkih graničara bilisu Jakov Sučić, Milak Bukvić, Naco Vu-ković, Ivan Budimčević, Grgo Vidaković,Šime Antunović, Jerko Vuković, Ilija Crn-ković, Luka i Stipan Vojnić te Ilija i JosipKopunović. Dio somborskih i subotičkihgraničara sudjelovao je 1738. u borbamakod Banje Luke, a drugi dio kod Šapca,gdje je 25. II. poginulo četrdeset ljudi, aostale su Turci odveli u Zvornik. Odatle jeza 1700 forinta na slobodu pušten PajoSkenderović, koji je skupio otkup za zarob-ljene somborske i subotičke vojnike. Na-kon povratka u Bačku dobio je pismenupreporuku segedinskoga graničarskoga za-povjednika Fabrija i uspio je prikupiti ve-

59

AUSTRO-TURSKI RATOVI

ll

liku sumu novca (više od 16.000 forinta) tesu zarobljenici uspješno otkupljeni.

Povelja slobodnoga kraljevskoga gradaMaria Theresiopolis iz 1779., navodeći voj-ne zasluge subotičkih graničara u ovom ra-tu, govori i o njihovu sudjelovanju u bor-bama kod Vidina, Mehadije, Niša i Beog-rada. Kod Mehadije, u današnjoj Rumunj-skoj, sudjelovao je i Luka Vojnić, jedan odpetorice braće Vojnić koji su poslije kupilipolovinu Bajše, a satnik Luka Sučić bio jeposlan s četom od 150 graničara radi sud-jelovanja i borbama na brodovima kod Be-ograda.

Ovaj je rat u Bačku donio epidemijukuge 1738.–39., od koje su umrle stotineljudi. Nakon prestanka epidemije u Subo-tici su, u znak zahvalnosti Bogu, franjevci1738. postavili temelje kapele sv. Roka naSomborskom putu. Kapela je izgrađena uzmaterijalnu potporu Subotičana i franjeva-ca.

4. Šesti austro-turski rat (1787.–91.).Josip II. u savezu s Katarinom II. ponovnoje pokušao proširiti austrijsku vlast napodručja južno od Save i Dunava, ali se ratvodio s promjenljivim uspjehom, a usto je,kao i u prijašnjim austro-turskim ratovima,Austrija bila opterećena sukobima i nadrugim europskim frontama te je LeopoldII. u Svištovu 1791. sklopio mir s Turskomprema načelu status quo ante, čime su ju-goistočne granice Habsburške Monarhijeprema Turskoj ostale iste sve do Berlin-skoga kongresa 1878.

U ovom ratu stanovnici Baje, Somborai Subotice nisu izravno sudjelovali, ali suvojsku materijalno i novčano znatno pot-pomagali, a Josip II. osobno je, obilazećitrupe, boravio i u Subotici 1. III. 1788. te22. i 23. X. 1789. Za požrtvovni rad i ju-naštvo u ratu Josip II. imenovao je 1788.mladoga franjevca Nikolu Milašina, ro-dom iz Čavolja, biskupom mlade Stolnobi-ogradske biskupije.

Lit.: I. Iványi, Szabadka szabad királyi várostörténete, I, Szabadka, 1886; P. Pekić, Povijest Hr-vata u Vojvodini, Zagreb, 1930; Hrvatska enciklo-pedija, 1, Zagreb, 1941; G. Ulmer, Subotičani podZvornikom 1738. godine, Rukovet, 9-10/1973,Subotica; S. Gavrilović, Sombor – graničarski

šanac (1687–1745), Zbornik Matice srpske zaistoriju, 46, Novi Sad, 1992.

S. Bačić

AUSTRO-UGARSKA MONARHIJA,ime za preuređenu, dualističku državu Hab-sburgovaca u razdoblju 1867.–1918. Na-kon poraza austrijske vojske kod Sadove(njem. Königrätz) i mnogih usuglašavanjapolitičara, u Beču su prihvaćeni prijedloziFerenca Deáka te je Franjo Josip 17. II.1867. imenovao ugarsku vladu na čelu sgrofom Gyulom Andrássyjem. Kad je 29.V. ugarski sabor prihvatio Austro-ugarskunagodbu (Ausgleich) i kad su 8. VI. FranjoJosip i njegova supruga Elizabeta okrunje-ni u crkvi sv. Matije u Budimu, nastala jedržava koju su činili austrijski i madžarskidio. Imala je dva sjedišta, Beč i Budim-peštu, dvije vlade, dva parlamenta, a zajed-ničko je ostalo samo ministarstva vanjskihposlova i ministrstvo vojske te ministar-stvo financija, koje je namirivalo potrebedvaju spomenutih ministarstava. Parla-menti su birali članove izaslanstva koje jenadgledalo rad zajedničkih ministarstava.Nakon deset godina iznova su utvrđivanecarine, odredbe trgovinskoga saveza, a po-tvrđivana je i povelja Austro-ugarske banke.

Austro-Ugarska Monarhija prema teri-toriju (više od 600.000 km˛) i prema brojustanovnika (35 milijuna) bila je treća eu-ropska sila, ali je realno njezina snaga ipakbila manja. U njoj je živjelo 11 naroda idesetak etničkih skupina. Njihovi naciona-lizmi i zahtjevi proistekli iz njih postali suubrzo velik problem u Monarhiji.

Madžarski Zakon o narodnostima iz1868. tomu je konglomeratu narodnostijamčio pravo kulturnoga i političkoga or-ganiziranja te uporabu materinskoga jezikau nižim instancijama školstva, uprave isudstva. U političkom smislu svi su sta-novnici pripadali jedinstvenoj ugarskoj na-ciji te država nije priznavala pravo na au-tonomiju nemadžarskim građanima Ugar-ske. Iznimka je bila Hrvatska, s kojom jeUgarska 1868. sklopila nagodbu premakojoj je Hrvatska sačuvala svoju poseb-nost, jezik i sabor, koji je birao 40 zastup-nika za ugarski parlament. Budimpešti jeplaćala postotak zajedničkih državnih

60

AUSTRO-TURSKI RATOVI

ll

troškova, a iz madžarske su prijestolnicepostavljani i opozivani hrvatski banovi.

Bilo je nekoliko planova promjene du-alističkoga državnoga uređenja, od kojih jenajvažniji bio trijalizam, prema kojemu bidržava, uz austrijski i madžarski dio, ima-la i treći, slavenski dio. Jedan od najvažni-jih pobornika takva rješavanja nacional-noga pitanja slavenskih naroda u okviruAustro-Ugarske bio je prijestolonasljednikFranjo Ferdinand, koji je ubijen 1914. uSarajevu.

Austro-Ugarska je prestala postojatinakon poraza u Prvom svjetskom ratu, kadsu osnovane teritorijalno umanjene samo-stalne države Austrija i Madžarska, čiji suprijašnji dijelovi pripojeni novim nacio-nalnim državama (Kraljevina SHS, Čeho-slovačka, Poljska) ili već postojećim zem-ljama (Rumunjska, Italija). Time je potak-nut nacionalizam mnogih srednjoeurop-skih naroda, što je trebalo spriječiti širenjerevolucionarnoga boljševizma iz Rusije te

oslabiti njemačko gospodarstvo i političkiutjecaj u tom dijelu Europe.

I podunavski su Bunjevci u okviru Aus-tro-Ugarske Monarhije počeli aktivnostiu pravcu narodnoga preporoda. Iako sunajvažniji narodni preporoditelji bez sum-nje postigli neke rezultate (osnivanjeviše društava, nakladnička djelatnost idr.), uspjeh je tih aktivnosti ostao polo-vičan. Razlozi su za to brojni, ali se od-lučnima čine teritorijalna odijeljenostod hrvatskih županija, u kojima se mo-derna hrvatska nacija formirala na temeljuHrvatsko-ugarske nagodbe, te tadašnji lošimadžarsko-hrvatski odnosi, zbog čega seborba za očuvanje narodnoga identitetamogla voditi samo preko amorfnih lokal-nih imena (Bunjevci, Šokci), iako u mno-gim slučajevima čak ni to nije bilo toleri-rano, pa se npr. pri osnivanju udruga iz nji-hova naziva morala izostaviti narodnosnaoznaka bunjevački. Međutim, »pokušajimadžarizacije zapravo su probudili Bu-

Austro-Ugarska1. Carevinske zemlje. – 2. Zemlje krune sv. Stjepana. – 3. Bosna i Hercegovina.

– 4. Granice država sljednica.

61

AUSTRO–UGARSKA MONARHIJA

ll

njevce i Šokce iz njihove nacionalne indi-ferentnosti i letargije te su njihovoj nacio-nalnoj svijesti dali takav polet da su pot-kraj XIX. i početkom XX. st. doživjeli ne-viđen i jedinstven nacionalni preporod usvojoj cjelokupnoj povijesti, od kojega joši danas žive« (T. Vereš).

M. Grlica i S. Bačić

AUTONOMISTIČKI POKRET, nazivza političke težnje Srba iz južne Ugarske, aposlije, u južnoslavenskoj zajednici,vojvođanskih Srba i drugih etničkih zajed-nica Vojvodine, prema samostalnijemrazvitku u okviru danih državnih okvira. Urazvitku autonomističkoga pokreta raz-likuje se nekoliko faza.

1. Austrijski su vladari Srbima koji su1690. s Balkana izbjegli u Ugarskuomogućili poseban sustav personalneautonomije utemeljene na vladarskimprivilegijima. Ta se autonomija odnosilaponajprije na crkvenu i vjersku samostal-nost. Politički i crkveni vođe ugarskihSrba počeli su poslije postavljati i zahtjeveza teritorijalnom autonomijom, a najpoz-natiji su od njih odluke Temišvarskoga sa-bora 1790., Svibanjske skupštine uSrijemskim Karlovcima 1848. te saboraodržanoga na Blagovijest 1861. Krunskopodručje Srpsko Vojvodstvo i TamiškiBanat 1849.-60. općenito se ne smatra ost-varenjem srpske teritorijalne autonomije,jer su Srbi u njemu činili znatnu manjinu,upravitelj je postavljan iz Beča, aslužbeni je jezik bio njemački. Zahtjevi zateritorijalnom autonomijom nisu bili uskladu s političkom realnošću (teritorijalnanekompaktnost srpskoga stanovništva,nepostojanje odgovarajućih povijesnihtradicija, formiranje moderne mađarskenacije i sl.) te je do raspada Austro-Ugarskezadržana personalna crkvena autonomija sovlastima i u nekim svjetovnim područji-ma (školstvo, bračno i obiteljsko pravo i dr.).

Klice budućega autonomističkogapokreta među bivšim ugarskim, sadvojvođanskim Srbima nalaze se već urazličitom viđenju načina ujedinjenja,odnosno pogleda na buduće državno ure-đenje, koje su izražavale Radikalna stran-

ka Jaše Tomića i Demokratska stranka»kikindskih demokrata«. Uspostavljenocentralističko uređenje, utemeljeno nasrbijanskom »pijemontizmu«, nije rezulti-ralo samo nezadovoljstvom nesrpskih na-roda u zemlji nego i nezadovoljstvom dijelatzv. Srba prečana. Iako je njihovo nesla-ganje zbog nacionalnoga zanosa isprvabilo veoma ograničeno, ono se nakondonoše-nja Vidovdanskoga ustava 1921.polako počelo širiti i svoju je snagu crploponajprije iz gospodarskih prilika, osobitozbog nerazmjernih poreznih opterećenjaVojvodine te nekompetentnoga činovništ-va, koje je uglavnom regrutirano iz Srbije.Tijekom 1930-ih to je nezadovoljstvodobilo i formalnu političku dimenzijudonošenjem Somborske rezolucije u srp-nju 1932., Novosadske rezolucije u prosin-cu 1932. i stvaranjem Vojvođanske fronte(pokreta) 1935., u čijem su sastavu bilivojvođanski ogranci beogradskih stranaka.Tim se akcijama, među ostalim, tražilo dase preoblika unitarnoga državnoga uređen-ja provodi ne samo prema etničkim nego iprema povijesnim načelima. OsnivanjeBanovine Hrvatske 1939. negativno seodrazilo na autonomističke težnje jer jerazbudilo hrvatsko-srpske sporove okorazgraničenja u Vojvodini, zbog čega jeautonomistički pokret gubio osnove svoje-ga političkoga identiteta.

Autonomističke ideje među jugoslaven-skim komunistima pred Drugi svjetski ratvezale su položaj Vojvodine za federativnopreuređenje Jugoslavije na široj nacional-noj i povijesnoj osnovi. U ratu je autonomi-ja Vojvodine određena u odnosu na Srbiju,koja je pak bila element jugoslavenskogafederalizma. Takva autonomija Vojvodinetemeljila se na negativnom iskustvu izstare Jugoslavije te na širim povijesnim,etničkim, kulturnim i ekonomskim razlozi-ma, ali je u praksi bila ograničena okviri-ma centralističkoga komunističkogadruštvenoga sustava. Tek će sukob izmeđucentralista i federalista u partijskom vrhu1960-ih to pitanje razriješiti konfederal-izacijom zemlje. U njoj je svoje mjestoimala i autonomija Vojvodine, koja jedobila ustavna jamstva 1974. U idućih pet-naestak godina postupno je formiran pre-

62

AUSTRO–UGARSKA MONARHIJA

ll

poznatljiv politički, ekonomski i kulturnisubjektivitet Vojvodine u gotovo svimpodručjima društvenoga života. Ru-šenjem vojvođanske autonomističke vlastitzv. antibirokratskom revolucijom 1988.počeo je proces centralističkoga državnogauređenja Srbije, pri čemu je autonomijaVojvodine formalno zadržana, ali bezikakva stvarnoga sadržaja. Bitno daljenije otišao ni tzv. Omnibus zakon iz 2002.,kojim su pojedini poslovi delegirani udjelokrug vojvođanskih tijela.

2. Podunavski Hrvati s područja Bačkeimali su različita stajališta prema autono-mističkomu pokretu u njegovim razvojnimfazama. Za vrijeme austrijske, odnosnougarske vladavine oni u njemu nisu sud-jelovali jer je imao nacionalni predznak ukojem za njih nije bilo mjesta. U vrijemeraspada Austro-Ugarske Bunjevci i Šokciprimarno su se vezivali za ideju kidanjaveza s bivšom državom, a ostala su pitanjabila zanemarena. U staroj Jugoslaviji poli-tički život bačkih Bunjevaca i Šokacauglavnom je tekao u okviru ukupnostihrvatsko-srpskih odnosa, a stajalište premaautonomističkomu pokretu laviralo jeizmeđu stavova o podjeli hrvatske i srpskesfere utjecaja i potpori autonomističkomupokretu. Tako je Blaško Rajić bio zastup-nik obiju opcija: nakon početnoga oklije-vanja njegova Bunjevačko-šokačka stran-ka iz Subotice i njezin list Neven 1921.daju potporu autonomističkomu pokretu, a1924. Bunjevačko-šokačku stranku preime-novao je u Vojvođansku narodnu stranku uneuspješnoj namjeri da okupi sve katolikeu pokrajini. Nakon stvaranja BanovineHrvatske Blaško Rajić i njegove Subotičkenovine zastupaju pripojenje dijelovaBačke koji su bili kompaktno naseljenihrvatskim stanovništvom Banovini Hrvat-skoj. Za razliku od njega, somborski od-vjetnik Grga Vuković, inače u stanovitojmjeri aktivan u sklopu autonomističkogapokreta, bio je predstavnik druge skupine,koja je i nakon sporazuma Cvetković-Maček smatrala da se hrvatski interesi uBačkoj mogu bolje zaštititi u okviru

autonomne Vojvodine. I Josip VukovićĐido pred rat je najprije bio pristaša auton-omističkoga pokreta, ali je poslije isticao imogućnost hrvatsko-srpske diobe Vojvo-dine ako pokrajina ne bude posebna fede-ralna jedinica.

Nakon Drugoga svjetskoga rata diovojvođanskih političkih i drugih kadrovabili su i Bunjevci i Šokci koji su za središtesvojega profesionalnoga života odabraliNovi Sad: političari, gospodarstvenici,suci, kulturni djelatnici, administrativniradnici i dr., iako ih je bilo razmjerno malo.Nakon ukidanja autonomije Vojvodinevojvođanski su Hrvati aktivni pristašeautonomističkoga pokreta, s iznimkompredstavnika onih Bunjevaca koji se nesmatraju Hrvatima. Većina njih opredije-ljena je centralistički.

Lit.: P. Pekić, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb,1930; Lj. Krkljuš, O političkim strankama uVojvodini od 1918. do 1929. godine, doktorskadisertacija, Novi Sad, 1978; R. Končar, Opo-zicione partije i autonomija Vojvodine 1929-1941,Novi Sad, 1995; D. Boarov, Politička istorijaVojvodine u trideset tri priloga, Novi Sad, 2001.

S. Bačić

AVLIJA dijal. (tur. avli < grč. auli: dvorišteograđeno zidom), 1. dvorište seoske iligradske kuće. Među seoskim se dvorištimarazlikuju seoska poljodjelska avlija i sa-lašarska avlija. Seoska je poljodjelska avli-ja na ovećem prostoru na kojem su»košara« (staja za konje), »volarica« (stajaza krave), »svinjak« (svinjac) i omanje»guvno« (gumno, prostor za odlaganje ka-baste stočne hrane, prostirke i ogrizine).Salašarska je avlija prostrana, najčešće nasredini ograđene ledine (travnatoga dijeladvorišta), u njoj je salaš s gospodarskim ipomoćnim zgradama. Raspored je zgradatakav da se pogledom mogu nadzirati izsalaša. Kroz avliju vodi put od ceste premanjivama; 2. na salašu prostor između sa-laša i stajâ.

Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991.A. Stantić

63

AVLIJA

ll

TISKANJE OVOG SVESKA POMOGLI SU:

Udruga za potporu bačkim Hrvatima, ZagrebPliva d.d., Zagreb

JKP Suboticaplin, Subotica

TISAKPrintex

Subotica

NAKLADA500

ll

Documents

PODUNAVSKIH HRVATA – BUNJEVACA I ŠOKACA · Augustinov, Željko, svećenik u mirovini, Subotica Bačić, dr. sc. Slaven, odvjetnik, Subotica Bačlija, Grgo, odvjetnik u mirovini,