ODLI^JESTIPIMESI]U IZ SADR@AJA

br. 159, lipanj 2005. 1

IZ SADR@AJANEDOSTATCI JEDNE DRAGOCJENEKNJIGE. . . . . . . . . . . . . . . . . 6

Tomislav JONJI]

MISLI O TOTALITARIZMU:SLOBODA SE NE BRANIZABRANAMA (5.) . . . . . . . . . . 9

Tomislav JONJI]

BLA@ENI ALOJZIJE STEPINACI HRVATSKA DR@AVA (XVI.) . . . 13

Ivan GABELICA

PRILOG @IVOTOPISUDRA MILE BUDAKA (IX.) . . . . . 18

Dr. Jere JAREB

PRILOZI ZA BIOGRAFSKILEKSIKON HRVATSKIH POLITI^KIHUZNIKA (XXVII.) . . . . . . . . . . 22

Jure KNEZOVI]

POVODOM [EZDESETEGODI[NJICE SMRTIPERA BAKI]A, VO\E KONAVOSKIHKRI@ARA. . . . . . . . . . . . . . . 24

Augustin FRANI]

[EZDESETA OBLJETNICADRENOVA^KE JAME . . . . . . . 27

Adela MARUNA

JAVNO VJE[ANJE ISTRIJELJANJE 1945. U GOSPI]U . 28

Ljerka KOREN ÔRAK

MOJE SJE]ANJE NA SVIBANJI LIPANJ 1945. . . . . . . . . . . . . 32

Antun @IVKOVI]

JEDAN OD RIJETKIHPRE@IVJELIH S JAZOVKE (IV.). . 34

Mijo SAMAC

SU\ENJE I POGREBMARIJANA BEGI]A . . . . . . . . 36

Josip Jozo SUTON

SVJEDOÂNSTVOJOSIPA – JOZE BARI[I]AO PRILIKAMA U DRUGOMESVJETSKOM RATU I PORA]UU RAKITNU - POSU[JE . . . . . . 38

Mate TADI] & @elimir CRNOGORAC

MUÊNI[TVO DR. KATARINEVOJVODA . . . . . . . . . . . . . . 42

Benedikta (Eta) ZELI]

BRSEÎNE . . . . . . . . . . . . . . 44Dr. Antun CAR

ODLI^JE STIPI MESI]UNikoga prisebnoga ni{ta vi{e na hrvatskoj politi~koj pozornici ne ~udi. U

situaciji u kojoj ne postoje ni strana~ki programi, a kamoli èlja da se oniprovedu, posve je normalno da koaliraju naizgled suprotstavljene stranke. Oposljedicama takvog stanja kao da nitko ne razmi{lja, iako se i biv{emu pre-mijeru, Ivici Ra~anu, omaknulo da posljednji lokalni izbori pokazuju kolikosu demokracija i demokratske institucije u ozbiljnoj krizi. Klju~ni problemnije izborna apstinencija: oni koji bolje pamte, sjetit }e se da je sli~no ra-spoloènje prije nekoliko desetlje}a dovelo do suspendiranja demokracije iuvo|enja totalitarnih diktatura. A stanje u kojem se kod bira~a javlja apatija irazo~aranje u demokraciju, izvrsno bi mogli iskoristiti demagozi kakvi se – barna lokalnoj razini – ve} pojavljuju u Hrvatskoj.

No, izborna lakrdija zasluùje da bar nakratko bude zaboravljena, u svjetlunovih prijedloga da se aktualnomu dràvnom poglavaru, Stipi Mesi}u, do-dijeli najvi{e dràvno odli~je. Procjenjuje se da bi taj prijedlog mogao dobiti ive}insku potporu Hrvatske demokratske zajednice, zasad najja~e stranke uSaboru. Dogodi li se to, valjat }e upamtiti da je Mesi}u najvi{e odli~je dodije-lila ve}ina kojom je godinama tako vje{to i bezobzirno ravnao sada{nji sabor-ski predsjednik, koji je ne tako davno Mesi}a na sva usta nazivao – Stevanom.[to se u me|uvremenu promijenilo: Stevan ili [eks?

A neovisno o tome kako }e se najja~a stranka postaviti prema takvoj zamisli,sam prijedlog da se Mesi}u dodijeli odli~je, neukusan je do karikature. Jedinopo ~emu sada{nji predsjednik Republike jest predsjednik dràve, njegovo jeformalno zvanje (ostvareno, naàlost, na slobodnim i demokratskim izbo-rima) i ured u koji, vjerojatno, svakodnevno navra}a. Po svemu ostalome,Mesi} je zadrti stran~ar ograni~ena intelekta, ali s nevjerojatnim instinktomza preìvljavanje, politi~ar bez vizije i sposobnosti poticanja napretka.Glavnina njegove djelatnosti, jo{ od prolje}a 2000., svodi se na produbljivanjepodjela u hrvatskome dru{tvu, podilaènje europskim poslodavcima iponavljanje jednostavnih, nau~enih {upljih fraza.

Predsjednik dràve trebao bi djelovati kao kohezivni ~imbenik, pomagati dase uklone suvi{ni nesporazumi i stalno poticati dru{tveni razvitak. Umjestotoga, Mesi} – koji je jedva do~ekao ustavne promjene, kako bi se oslobodioodgovornosti i stekao poziciju u kojoj nije kriv za ni{ta, a moè biti zasluàn zasve – Hrvatsku neprekidno vra}a u pro{lost. Ionako traumatiziranu branitel-jsku populaciju on provocira na svakom koraku, {to kulminira izjavama kakose svi svima trebaju ispri~ati i kako Hrvatska s Crnom Gorom nikad nije rato-vala. Narod u kojemu je te{ko na}i obitelj koja nije pretrpjela izravne `rtve odpartizansko-komunisti~ke ruke, on uporno dijeli, veli~aju}i partizan{tinu kao«antifa{izam» i fotografiraju}i se s Radom Bulatom i Milkom Planinc. Na par-lamentarnim izborima agitira protiv odre|enih, posve legitimnih politi~kihopcija (ra~unaju}i, krivo, da ga u servilnosti nitko ne moè nadma{iti). On seupu{ta u lobiranje za gospodarski i ekolo{ki problemati~ne projekte, poputsisa~ke èljezare i Dru`b-Adrije. Ne shva}aju}i poslanje i ulogu Crkve, onjedva do~eka situaciju u kojoj, samodopadno se cere}i, manirom partijskogsekretara Crkvu ponovno {alje u sakristiju. A tijekom sad ve} pet i pol godinapredsjednikovanja, Mesi} jo{ nije uspio izre}i re~enicu bez zamuckivanja, nitibilo {to po ~emu bi ga valjalo upamtiti.

Radi toga postoji samo jedna ve}a sablazan od prijedloga da se Mesi}u do-dijeli najvi{e dràvno odli~je: mogu}nost da se to doista i dogodi. A udana{njoj Hrvatskoj ni{ta nas ne treba ~uditi.

Tomislav JONJI]

UVODNA RIJEÛVODNA RIJE^

MACELJSKA KOMEMORACIJAU nedjelju, 5. lipnja 2005., na temel-

jima crkve Muke Isusove u Macljusluèna je misa zadušnica za 21sve}enika i brojne `rtve koje su priješezdeset godina u Maceljskoj šumi bezsuda, po kratkom postupku, smaknulipartizanski "antifašisti", zadojenimr`njom na Hrvatsku i na Katoli~ku

crkvu. Misno je slavlje predvodio zagre-ba~ki nadbiskup, kardinal Josip Boza-ni}, a koncelebriralo je 25 sve}enika.

Kardinal Bozani} je istaknuo kako suna ovome mjestu partizani smaknuliviše od 12.000 ljudi. To se zbilo pod Ti-tovim reìmom, u doba takozvanogoslobo|enja. @rtve koje su toboè de-mokratski zapadni saveznici izru~ilijugoslavenskoj vojsci poubijane su bezsuda, pa nema dvojbe da se radi ozlo~inu.

"No, ubojstvo nije bilo jedino zlo.@rtvama se htio zatrti svaki spomen,kako bi se sakrila istina o jednomreìmu. (...) Ovdje se dogodilo zlo o ko-jem se toliko dugo moralo šutjeti, zakoje nitko nije odgovarao i za koje dodanas ne znamo cijelu istinu.

Ovi se pokojnici više ne }e vratiti, ne}e nam mo}i progovoriti i prenijeti ko-liku su bol i patnju morali pretrpjeti i ukakvim su mukama umirali, ali za-sluùju da se njihova `rtva poštuje, nji-hov grob uredi i obiljeì te da sekona~no sazna istina o njihovu stra-danju kako im se ne bi nanosile novenepravde manipuliranjem njihove

`rtve. (...) Nema ve}ih i manjih `rtava.Krajnje je nehumano odvagivati ih imjeriti... Predugo se priznavala samo`rtva jedne strane, a prešutkivala inijekala `rtva ovih ovdje. Kona~no namse u slobodnoj i neovisnoj domoviniHrvatskoj, nakon što je nestao komu-nisti~ki monopol nad povijesnom isti-

nom, otvorila mogu}nost da odamodu`nu po~ast svim `rtvama. Ukazala sei mogu}nost da se otkriju krvnici ikona~no dozna prava istina, istina kojaosloba|a od okova prošlosti iomogu}uje slobodniji hod u budu}nost.No, neke šanse da se sazna istina idostojno pokopaju `rtve o~ito nisuiskorištene i zbog toga još uvijek teret

prošlosti teško pritiš}e našu sadašnjost.To naš narod i gra|ani ove zemlje ne za-sluùju, a napose ne naši mladi...

Valjalo bi kona~no hrabro i iskrenozatvoriti tu stranicu povijesti, bez mr`njei èlje za osvetom, imenuju}i pravimimenom sve ono što se doga|alo. îni sepak da istina i danas nailazi na velik ot-por, o ~emu svjedo~i sustavno veli~anjeideologa i nositelja zala pora}a kao i za-tiranje elementarnih ljudskih sloboda itoliko nepravda koje su obiljeìle komu-nisti~ku vladavinu u našoj domovini.Naime, za razliku od drugih naroda ko-jima je 1945. godine vra}ena sloboda idemokracija, uvo|enje marksisti~kogtotalitarizma za nas je zna~ilo novpo~etak zatvora i ubijanja nevinih ljudi.

Jedinstveni smo u osudi svih zala kojesu uzrokovali fašizam i nacizam, ali kadsu u pitanju zlo~ini komunisti~kog vre-mena, tu se onda vole primjenjivatidrugi kriteriji..."

Ove su Bozani}eve rije~i jasna i ot-vorena poruka Stipi Mesi}u i drugimtoliko glasnim pripadnicima neka-dašnje komunisti~ke nomenklature,koji su po~inili komunisti~ke zlo~ine ilisu se s njima solidarizirali, a danassvima dijele lekcije o demokraciji. Štetaje jedino, što kardinal Bozani} na sli~anna~in nije govorio kad je bilo vrijeme.Zbog njegove su šutnje mnoge `rtve naonaj svijet otišle pune ogor~enja, a on jebio onaj koji im je mogao pruìti rije~utjehe. Oni njime ne bi manipulirali,kao što su manipulirali vlastodršci kojedanas tako oprezno podsje}a na moral,jednakost i pravdu. (L. Z.)

2 br. 159, lipanj 2005.

Komemoracija u Maclju

KOMEMORACIJE

Svetu misu predvodio je kardinal Bozani}

HRVATSKA I MITJA RIBIÎ^Posljednjih je petnaestak godina u Hrvatskoj podnesen

prili~an broj kaznenih prijava protiv partizanskih du`nosnika,od kojih je najpoznatija ona koju je 8. svibnja 1998. podnijelaudruga Hrvatski domobran protiv Rade Bulata i druìne,budu}i da partizanski dokumenti pokazuju kako su pri-javljenici bez suda poubijali vi{e od 250 ratnih zarobljenika,

neke od njih i ìve baciv{i u Jazovku. Hrvatsko je pravosu|eelegantno od{utjelo: kaznene prijave nisu formalno odba~ene(kako o{te}enici ne bi sami mogli preuzeti gonjenje), nego sestrpljivo ~eka da osumnji~enici umru. Svojedobno su meku{cipoput Gorana Grani}a i sli~nih (sada{nji dràvni odvjetniknije bio najti{i u tom zboru) najavljivali da }e se i tu postupitipo zakonu. Pa od zakona ne bi ni{ta.

Nasuprot tomu, kad je neki priu~eni kroja~ prona{ao petdokumenata koji govore o zlo~inima po~injenima nad @ido-vima u poè{kom kotaru, kaznena prijava protiv svojedobnog

{efa gradskog redarstva dr. Milivoja A{nera uzeta je u rad pohitnom postupku, te je nedavno rezultirala otvaranjem istrage.To {to nijedan dokument ne govori o A{nerovoj upletenosti uzlo~ine, niti je tvrdnje iz kaznene prijave potkrijepio ijedansvjedok, ni{ta ne zna~i: glavno je da smo se pokazali po-slu{nima.

Nasuprot tomu, slovenska je policija 24. svibnja 2005. pod-nijela kaznenu prijavu protiv Mitje Ribi~i~a, koji je u prolje}e1945. bio bojnik OZN-e, a kasnije je dogurao i do mjesta jugo-slavenskog premijera. Ribi~i~ je prijavljen zbog osnovanesumnje da je po~inio kazneno djelo genocida, jer je odgovaranza smrt najmanje 284 osobe, koje je preuzeo iz ljubljanskogzatvora, a onda im se gubi svaki trag. Pobijeni su bez suda uKo~evskom Rogu. Podno{enje kaznene prijave izazvalo jeprili~nu buru u susjednoj dràvi, a ispitivanja javnog mnijenjapokazuju da ve}ina Slovenaca smatra kako do su|enja ipak ne}e do}i. U dijelu tzv. stru~ne javnosti javljali su se ~ak glasovi,da se Ribi~i~u ne moè suditi zbog genocida, pa je poznati dr.Ljubo Bavcon izjavio kako postoji zapreka za su|enje zbog togdjela, jer ono u vrijeme po~injenja nije postojalo, nego je ozak-onjeno tek nekoliko godina kasnije. Su|enje Ribi~i~u za geno-cid, smatra Bavcon, zna~ilo bi kr{enje na~ela zakonitosti,temeljnog na~ela kaznenog prava. No, smetnuo je s uma pos-tojanje kako kodificiranoga, tako i obi~ajnoga me|unarodnogprava, na temelju kojega se sudilo u Nürnbergu i Tokiju.

U Hrvatskoj takvim pitanjima nitko ne tare glavu: biv{imusta{ama i domobranima moè se suditi kako bilo, a biv{im separtizanima ionako ne }e suditi. Uostalom, davno je rekaodrug Tito, prava se i zakona ne treba dràti kao pijan plota.Najva`niji su interesi revolucije. (Z. M.)

br. 159, lipanj 2005. 3

AKTUALNO

Kaznena prijava protiv partizanskih du`nosnika u Hrvatskojkupi pra{inu

MR@NJOM OPSJEDNUTINe tako davno, na ovim smo strani-

cama prenijeli fotografiju uobi~ajenogtransparenta kojeg srpski navija~idonose na {portske susrete s klubovimaiz «muslimanskog» dijela BiH. Nanjemu krupnim slovima, }irilicom, pi{e:NO@ – @ICA – SREBRENICA. Tajnatpis nije samo provokacija su-parni~kim navija~ima, nego – o~ito –izraz ponosa srpske mladeì.

Hrvatske se navija~e i hrvatske {port-ske klubove do~ekivalo sli~nim veli~an-jem zlo~ina. Ipak, ta zaslijepljenostmr`njom vrhunac je doìvjela po~et-kom lipnja, na nogometnoj utakmiciBugarske i Hrvatske. Srpskimnavija~ima, koji su, uzgred budi re~eno,Hrvatima priredili svojevrsnoga toplogzeca na prolasku kroz Srbiju, nije bilote{ko doputovati u Sofiju i tamo, u

tu|oj zemlji, razviti dvadesetmetarskitransparent na kojem je velikim}irili~kim slovima pisalo: OVÂRA.

Nepoznata pustara upravo zahval-juju}i stravi~nomu srpskom zlo~inupostala je mitskim mjestom za svakogHrvata. Srbima ona, izgleda, sluì samo

kao podsje}anje na ono {ta bi hteli danam opet rade li~no... A na{i nas dràvnidu`nosnici uvjeravaju da ìvimo usredsasvim mirnog i sre|enog dijela svijeta,gdje ratova vi{e ne }e biti niti ih moèbiti, pa nam ni vojska nije potrebna.

(L. V.)

4 br. 159, lipanj 2005.

AKTUALNO

DJEVOJKATrebao mi je pomak da o tome

mogu pisati. I vremenski i prostorni. Ieto, tek danas kad vrevu Ilice i tr`nicena Dolcu zamijenih ovim spokojnimmjestom na oto~i}u, Bogu iza nogu,sada tek mogu o tome.

U davno ono moje doba studentsko, doba, ajmo re}i, lib-eralnog komunizma, traperice s Ponte Rosa, plesnjaka,Crvenih koralja, kad su se slu{ali Shadowsi, Beatlesi,Rolling Stonesi, Kinksi, u doba moje prve zaljubljenosti uZagreb, uvidjeh ubrzo da je u tom Zagrebu mnogo {to{tadruga~ije, nego u primorskome mome malom mistu. Nebija{e tamo ni drugova ni drugarica, sve same gospo|e igospoda. Pa bili i odrpanci! Ali zato... malo, malo, papruèna ruka ubogara, prosjaka! I {verceri {vicarskim sa-tovima i tapkaro{i, preprodava~i kino-ulaznica.

Danas je i druga~ije i sli~no, Bogalj neki sjedi na klimavustolcu, trza i ma{e golim, oìljcima izbrazdanim batrljkompotkoljenice, kapa sa sitni{em pored njega. Uli~ni pro-dava~i, svira~i, pjeva~i, nude se kazete i kojekakvetri~arije. Dolac preplavili sitni trgovci orijentalnih crtalica. A tada... Ispred "McDonald’sa" u kojeg nikada ni nezavirih i zakleh se da nikad ni ne }u... djevojka!

– "Gospodine, gospodine, molim vas ... kupite mi jednuzemi~ku ... gladna sam...!"

Kao da me grom o{inu! Kao ukopan sam stao, a om~a mineka ~vrsta, nemilo stegnu grlo! Rije~ ne mogohprozboriti! Tek joj dadoh znak da me slijedi. Pred pultom,te{kom mukom, stide}i se naviru}ih suza, jedva protisnuh:"Naru~ite si." Po~ela mi je obja{njavati svoju situaciju, go-voriti o porodici, mnogobrojnoj bra}i i sestrama... a ja... ja

sam je samo nijemo pomilovao pokosi. Dijete moje! Dok mi se bradatresla i prsa se izdajni~ki tresla, pla-tio sam i gotovo izjurio iz tog"McDonald’s"!

O, ne! Nisam ja ba{ uvijek takav.Prolazim ja hladno i bezdu{no pored svih onih koji se"ìcaju" za kunu, dvije, pored onih koji toboè skupljajupripomo} za lije~enje te{ko bolesnog brata, sina. Ot-pravljam s vrata sve one "siroma{ne studente" koji mikalendare nude, poku}are koji mi nude najjeftinije majicei ~arape, posteljinu, pribor za jelo. Ali... ovo je ne{todrugo. "Gladna sam... gladna sam... gladna sam..." od-jekuje mi i danas u u{ima, du{u mi pusto{i! A u srcu samoraste, raste gnjev! I duboka divlja mr`nja! Prema svimaonima koji nam iza le|a, daleko od prvih crta, u svoje pret-vori{e ono {to nekad na{e bija{e! I svima onima koji sebestidno razme}u olako ste~enim bogatstvom preko no}i.I sa sve vi{e sigurnosti i odlu~nosti kaèm: "Ne, nije toono!!!" Nije to ono, Zorane, o ~emu smo snivali, dok smou mrklim no}ima ~u~ali i zebli u rovovima zadarskogzale|a. Nije to ono ~emu se nadasmo, dok smo na terasiiznajmljene nam ku}e, kala{njikove ~istili, po povratku s"crte". I umovali! [to bi bilo, kad bi bilo! Pred tobom stoje~etnik i hrvatski ratni profiter! A u kala{njikovu ... jedanmetak! Pa jednoglasno zaklju~ismo! êtnika bi lijepo, kul-turno upucali, a hrvatskog strvinara ... umlatilikundakom!!! I pjevali smo "Oj hrvatska mati..." I jesi!Moja i jedina! Bezuvjetno i zauvijek! Samo nemoj... ni-kada nemoj, nijednom Hrvatu ma}eha biti!!!

(Pusti otok, pitaj Boga kojeg dana, svibnja 2005.)

Zlokobni transparent u Sofiji

Pi{e:

Vlado JURCAN

EVAN\ELJE PO NIKOLI VISKOVI]UIzmjene ha{ke optu`nice protiv gen-

erala êrmaka i Marka~a konsterni-rale su hrvatsku javnost i hrvatskupoliti~ku elitu koja – po obi~aju – nijeuo~ila da se navlas ista kvalifikacija o«zlo~ina~kom udruènom pothvatu», ukojem su, navodno, sudjelovali FranjoTu|man, Gojko [u{ak, Janko Bobetko,Ante Gotovina i mnogi drugi, znani ineznani pripadnici HV-a odnosnoHVO-a i HDZ-a do razine mjesnih za-jednica i op}inskih organizacija, ve} odoùjka 2004. postoji u optu`nici protivtzv. hercegova~ke {estorke. Hrvati izBiH ionako su ne{to manje jednaki, panas takve monstruozne kvalifikacije netrebaju zabrinjavati...

Jedan od onih kojega brige ne moreni za druge ni za prve, profesor je split-skoga Pravnog fakulteta Nikola Visk-

ovi}, svojedobno zastupnik u Hrvat-skome saboru. U marginalnomeultralijevom tjedniku Feral Tribune (br.1027/XX od 27. svibnja 2005.) Viskovi}je iscrpno objasnio ~ime potkrjepljujesvoju tezu, da je «zlo~ina~ki pothvatpo~eo jo{ 1991.». Sredi{te togazlo~ina~kog pothvata, po njemu, bila jetvrda hadezeovska jezgra (on i Feral,dodu{e, preferiraju srbizam jezgro),koja je na samom po~etku devedesetihgodina poduzela «te{ke masakre» u Go-spi}u, pa onda diljem Slavonijeuklju~uju}i i Osijek, pa je na za-greba~kom velesajmu otvoren «centarza interniranje kidnapiranih Srba», pa

se miniralo, proganjalo i zlostavljalodiljem Hrvatske itd. itd.

Drugim rije~ima, «iz tih ~injenica bise moralo zaklju~iti da je ha{ka inkrimi-nacija na~elno ispravna, to jest da je de-vedesetih godina stvarno bilozlo~ina~kog pothvata protiv srpskogstanovni{tva u Hrvatskoj, ali ujedno bise moralo zaklju~iti da tu inkriminacijutreba donekle preformulirati ilidruk~ije tuma~iti, ukoliko je ona, ~inise, neumjesno koncentrirana samo navrijeme 'Oluje'. Iz navedenih ~injenica,koje bi trebalo, dakako, potpunijerazloìti, proizlazi da je elemenatazlo~ina~kog pothvata, koji se popu-larno naziva i etni~ko ~i{}enje, bilo ve}od po~etka devedesetih godina i da je takonstanta hrvatske politi~ke scene s'Olujom' samo kulminirala u neke u- padljivije vidove, naro~ito za me|u-

narodnu javnost».Viskovi} ovim pokazuje ne samo da

to da ima te{ko}a s hrvatskim jezikom,nego i to da mu je strana i pravna abe-ceda. Jer, ustvrditi da je «etni~ko~i{}enje» kolokvijalni, popularni nazivza zlo~ina~ki udruèni pothvat (jointcriminal enterprise) moè samo onajkomu je pravni fakultet poznat jedinopo fasadi, ili onaj kojega mr`njazasljepljuje do obnevidjelosti. A Visk-ovi} je predava~ na pravnome fakul-tetu. Jedino, od mr`nje na Hrvatsku, nepada mu na pamet nijedan zlo~in po~in-jen protiv Hrvata: tu|e su `rtve uvijekvrjednije od na{ih. Mi, uostalom, inismo ni{ta nego izdanci jednoga geno-cidnog naroda. Hrvatska je javnostod{utjela na ovu provokaciju, od{utjelisu i Viskovi}evi studenti. U boljim bivremenima bilo ne{to druga~ije...

(P. Z.)

br. 159, lipanj 2005. 5

AKTUALNO

Nikola Viskovi}

KAD ]EMO NE[TO NAUÎTI OD EUROPE?Pred nama je obljetnica srebreni~kog pokolja, pokolja koji se – kao uostalom

sva krvoproli}a u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu –zbio ne samo pred o~ima, nego uz izravnu asistenciju Europe. Isti oni koji sunam tada dràli prodike, a i danas nas smatraju manje vrijednima, svjesno suzatvorili o~i pred masakrom tisu}a razoruànoga, civilnog pu~anstva.

Nakon toga, samo budala i zlo~inac moè idealizirati dana{nju Europsku uniju.A ipak, nema sumnje da }e se nakon svega, i nakon paktiranja s bolj{evi-

cima, i nakon Bliskog istoka, nakon Indokine, Afganistana i Iraka, iz istihsredi{ta mo}i uvijek iznova govoriti o moralu, toleranciji, pravdi i solidarnosti.I nema sumnje da }e tu|em sluzi sluge, tu|e prirepine, i na na{im {irinama tepatiubojicama u bijelim rukavicama, istodobno slamaju}i kralje{nicu vlastitognaroda, sile}i ga da se odri~e svojih ideala, svojih idealista i svojih interesa.

(L. P.)

NEDOSTATCI JEDNE DRAGOCJENE KNJIGE(Uz zbirku dokumenata o partizanskim i komunisti~kim zlo~inima)

Knjige rje~ito govore o vremenu ukojem su objavljene. No, o vremenui duhovnom stanju jednog narodajo{ vi{e govore knjige koje – nisu ob-javljene. U tom smislu, dovoljno go-vori ~injenica da je trebalo pro}i 54 godine od slomaNezavisne Dràve Hrvatske i obnove Jugoslavije, da se uHrvatskoj objavi prva zbirka dokumenata o ~etrni~kim

zlo~inima (Z. Dizdar - M. Sobolevski, Pre{u}ivani ~etni~kizlo~ini u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Zagreb, 1999.).Vi{e od pola stolje}a {utnje o ~etni~kim zlo~inima jasnijegovori o pravoj naravi druge, komunisti~ke Jugoslavije,nego sve fraze avnojskih nostalgi~ara i sva isprazna jam-stva i obe}anja jugoslavenskih ustava i zaklju~aka par-tijskih kongresa.

A jo{ {est }e godina pro}i dok svjetlo dana ne ugledaprva zbirka dokumenata o partizanskim i komunisti~kimzlo~inima. Nju je prije par tjedana pod naslovom Parti-zanska i komunisti~ka represija i zlo~ini u Hrvatskoj1944.-1946. priredio povjesni~arsko-arhivisti~ki kvartet,

u ~ijem su sastavu Zdravko Dizdar,Vladimir Geiger, Milan Poji} i MateRupi}. Zbirka je objavljena u nak-ladi Hrvatskog instituta za povijest –Podru`nice za povijest Slavonije,

Srijema i Baranje u Slavonskome Brodu, a na ukupno344 stranice objavljeno je 118 dokumenata, od ~ega je se-dam u presliku. (Dva od tih faksimila objavljujemo naposljednjim stranicama ovog broja Politi~kog zat-vorenika.) Time nisu iscrpljeni tehni~ki podatci o knjizi,budu}i da su o dijelu nevolja s njezinim objavljivanjemdva prire|iva~a (dr. Geiger i prof. Rupi}) pone{to go-vorili na predstavljanju knjige u Zagrebu, 15. lipnja, kao iu emisiji «Opasne veze» Tihomira Dujmovi}a, koja je naOtvorenoj televiziji (OTV) prikazana upravo na tzv. Danantifa{isti~ke borbe, a reprizirana sutradan, 23. lipnja2005. U tim su prigodama prire|iva~i spominjali te{ko}es nekim recenzentima i nakladnicima, upirali prstom unjihove (simptomati~ne) rezerve i primjedbe, uslijed~ega se dogodilo da knjiga bude tiskana na najjeftinijempapiru, u vrlo skromnoj opremi i izvan glavnoga gradaHrvatske. Istodobno su spomenuli da je ova knjiga – ne-juna~kom vremenu usprkos - samo prva u nizu, jer da ubliskoj budu}nosti planiraju objaviti sli~ne zbirke doku-menata za pojedine hrvatske regije i grad Zagreb.

Dokumentirana optu`bapartizansko-komunisti~kog pokreta

Izabrani dokumenti ograni~eni su na dana{nju (ili: av-nojsku) Republiku Hrvatsku. Pitanje je, je li to najboljipristup, s obzirom na to da organizacija vlasti NezavisneDràve Hrvatske nije imala nikakve veze s «avnojskim»granicama, a ni ustroj partizanskih vojnopoliti~kih tijelanije se podudarao s dana{njim granicama RepublikeHrvatske. Razumije se samo po sebi, da – recimo –povla~enje zapadnohercegova~kih Hrvata i njihovo stra-danje u logorima i na Kri`nom putu, nije razumljivo bezpodsje}anja na partizanski pokolj sve}enika i redovnikau Mostaru, na [irokome Brijegu i drugdje. U tom smislu,svakako ne bi bilo od vi{ka, da su prire|iva~i u predgo-

6 br. 159, lipanj 2005.

Naslovna stranica zbirke dokumenata

OSVRTI I PRIKAZIOSVRTI I PRIKAZI

Pi{e:

Tomislav JONJI]

«...Ustanovio sam nadalje da je da su likvidacijevr{ene neodgovorno... (...) Prije same likvidacije nijeproveden potreban postupak kojim bi se dokazalokrivice pohap{enih, nekima ~ak nisu uzete nipotrebne generalije. (...) Razlog ovim likvidacijamabilo je stanovi{te, koje u Slavoniji uzela ne samoO.Z.N. a III, nego i druge ustanove, a koja se svodi naovo: Bez mnogo skrupula treba likvidirati sve one zakoje znamo da su nam neprijatelji i da }e sutra bitiprotiv nas.» (Izvje{}e OZN-e VI. korpusa NOV i POJiz sije~nja 1945.)

voru spomenuli, jesu li ih na takav postupak ponukaliprakti~ni razlozi (npr. dostupnost arhivskoga gradiva), ilisu imali neke druge motive. Izostanku takve napomenesvakako bi trebalo dosko~iti u budu}im izdanjima.

I ovakva kakva jest, pionirska i po opsegu skromna,zbirka dokumenata o partizansko-komunisti~kimzlo~inima prvorazredan je doga|aj u hrvatskoj histori-ografiji. Iz nje jasno proizlazi da su partizanski zlo~ini bilismi{ljeni, planirani i sustavno provo|eni. Prire|iva~i uvi{e prigoda navode kako cjelovitu sliku o tome nikad ne}e biti mogu}e dobiti, jer su dokumenti sustavno uni{ta-vani desetlje}ima nakon rata. No, i iz onoga {to jedostupno, jasno proizlazi, da je jugoslavensko komu-

nisti~ko vodstvo znalo i htjelo provedbu tih zlo~ina. To,dakako, ne zna~i da }e se u dogledno vrijeme naMarkovu trgu na}i netko tko }e postaviti pitanjeveli~anja Josipa Broza Tita, ili se suo~iti sa samodopad-nim tepanjem jugoslavenskih «antifa{ista» u dana{njojHrvatskoj. Predsjednici Sabora i dalje }e i}i u Brezovicu ibulazniti o antifa{izmu, klanjat }e se «velikanimaantifa{isti~kog pokreta», od kojih su u ovoj knjizi neki ipoimence spomenuti kao tihi svjedoci i poticatelji ma-sovnog zlo~ina. Ne zna~i to ni da }e se u povijesnimud`benicima promijeniti uobi~ajeno mistificiranje, aliono {to je va`no jest ~injenica da se prvi put sustavno iznanstveno pristupa demaskiranju partizanskog pokreta,tj. poslu koji je na jednoj drugoj razini apsolviran davnoranije, kad je Domovinski rat – unato~ svim propagand-nim trikovima – kona~no zabio ~avao u la` o hrvatskomei osloboditeljskom karakteru partizanstva.

Upravo radi temeljitosti i analiti~ke hladno}eprire|iva~a, te zastra{uju}e dokumentarnosti objavljenihisprava, ova zbirka dokumenata zasluùje sve pohvale.Razumije se, ima stvari koje bi svatko od nas rekaodruga~ije, a suradnicima ovog ~asopisa ne }e biti neza-

nimljivo napomenuti da su prire|iva~i citirali i Politi~kizatvorenik, previdjev{i ipak da je, primjerice, dokumentbr. 76 bio ranije objavljen, kako u Vjesniku, tako i u Po-liti~kom zatvoreniku. No, taj je prigovor skoro neukusnoisticati.

Naslov {alje pogrje{nu poruku

Kad se ho}e upozoriti na nedostatke ove dragocjeneknjige, treba na umu imati najmanje dvije stvari. Prva je,da nije mogu}e prirediti zbirku dokumenata kojom }esvatko biti zadovoljan. Uvijek ima onih koji }e dràti dase neke od uvr{tenih dokumenata bez {tete moglo izosta-viti, a da je druge valjalo uvrstiti. I {to je najgore, nikomuod takvih prigovara~a nije mogu}e dokazati kako nije upravu. Druga stvar koju valja imati na umu jesuspomenute neprilike s kojima su prire|iva~i bili suo~eni,a bit }e – nema sumnje – suo~eni i u budu}nosti. Tu`na je~injenica da za ovakvu knjigu u Hrvatskoj trebahrabrosti, a hrabrost koju su prire|iva~i pokazali uvelikeih ispri~ava i od moèbitnih propusta.

Mora im se priznati da su knjigu naslovili preciznijenego {to su to htjeli neki, koji su sugerirali da se ve} unaslovu partizanski zlo~ini svedu samo na komunisti~kusastavnicu tog pokreta, ne bi li je tako prikazali kaoeksces jedne marginalne ekstremisti~ke skupine koja jezagovarala provedbu komunisti~ke revolucije, kojoj sunasilje i nesloboda imanentni, pa je i u praksi provodilanajè{}i totalitarizam kojega je povijest ~ovje~anstvaupamtila. Doista, iz ~injenice da su se u `rvnju tog nasiljana{li pripadnici ne samo hrvatskoga, nego i drugihnaroda i nacionalnih manjina (kao {to, uostalom, krovnipojam Bleiburg pokriva stradanje ne samo Hrvata, nego iSlovenaca, Crnogoraca, Srba i drugih), mogla bi se na-izgled uvjerljivo graditi konstrukcija, da su zlo~ini parti-zana zapravo zlo~ini komunista. No, time bi se oti{lo udrugu krajnost, ignoriraju}i nacionalni moment, koji je umasovnim pokoljima bio itekako relevantan. O tome sas-vim rje~ito govore razmjeri stradanja Hrvata i pripadnikadrugih naroda: ba{ kao {to su Hrvati u obje Jugoslavijebili najbrojniji me|u politi~kim uznicima, tako su i u par-tizanskim pokoljima u ratu stradavali najvi{e, a taj sutragi~ni poloàj zadràli – uz Nijemce – i u poratnimsmaknu}ima.

No, naslovu bismo knjige prigovorili ne{to drugo, a i tose zapravo moglo apsolvirati u predgovoru. Prire|iva~i u

br. 159, lipanj 2005. 7


«Mr`nja kod na{ih boraca postoji dosta slabanaro~ito kod novih boraca koji su u zadnje vrijemedo{li u na{e jedinice. (...) Mi smo s na{e strane podu-zeli preko partije da se ta mr`nja pove}a... Uspjelismo podi}i mr`nju prema toj bandi i u zadnje vrijemeborci ih ubijaju kada koji ostane iza kolone t. j. koji nemoè da ide, ali jo{ uvijek postoji pomirljivaca koji ihvole davaju}i im vode, kruha i t.d.» (Iz izvje{}aStanka Obradovi}a, sekretara KPH u IV. udarnojbrigadi, od 31. svibnja 1945.)

«...Tre}e, sama justifikacija likvidiranih vr{ena jebez potrebne opreznosti na vrlo nezgodan na~in, {tokao primjer navodimo slu~aj, gdje je jedna grupa izDrni{a strijeljana i ba~ena u jame a da svi iz te grupenisu bili ni do kraja ubijeni tako, da su iz jame vikali –majku vam va{u ubijte me do kraja! (...) Ili slu~aj uDubrovniku gdje se je justifikacija vr{ila ne strijeljan-jem ve} su se takva lica klala. To je u Dubrovnikuradila jedinica narodne obrane, a ja sam za to saznaood komandira ~ete narodne obrane. (...) Koliki jebroj likvidiranih nije poznato. Ali on po mommi{ljenju nije prevelik, {to vi{e on je na nekim sekto-rima mnogo premalen. Pogledajmo samo Dubrov-nik. Tamo je likvidirano svega oko 100 ljudi. To jepremalen broj za Dubrovnik i okolicu u kojem su zaovo ~itavo vrijeme carevali i usta{e i ~etnici, Talijani iNijemci, a ogromna ve}ina Dubrov~ana s njima se jepovezala.» (Iz izvje{}a Drage Desputa Centralnomkomitetu KPH, od 17. sije~nja 1945.)

predgovoru doista ne {tede jugoslavensko komunisti~kovodstvo, te nagla{avaju ~ak i to, da }e ova i sli~ne zbirkedokumenata uvijek biti manjkave u prvom redu radi toga{to je bjelodano da su dokumenti o zlo~inima sustavnouni{tavani sve do druge polovice osamdesetih godina.

Ali, dokumenti uvr{teni u knjigu kronolo{ki po~inju sprolje}em 1944., ba{ kao {to naslov knjige govori. Zartakva koncepcija, i takav naslov, ne sugeriraju da prijetoga nije bilo sustavnih i masovnih pokolja? Zar se iztoga ne stje~e dojam da partizanski i komunisti~ki zlo~inipo~inju zauzimanjem odre|enih podru~ja (npr. Dalma-cije), pa se u tom svjetlu mogu interpretirati kao od-mazda nad poraènim neprijateljem?

Radi toga je trebalo napomenuti da partizansko-komunisti~ki masovni zlo~ini nisu zapo~eli 1944. Trebaloje podsjetiti da «gerilci», koji su u ljeto 1941. po~inili ma-sovne zlo~ine nad Hrvatima na podru~ju Like, zapadneBosne i sjeverne Dalmacije nisu (samo) ~etnici, nego ioni koje }e kasnija Jugoslavija ~astiti kao partizanske«narodne heroje», ba{ kao {to }e obljetnice tih pokoljabiti slavljene kao «dan ustanka». Da se podsjetilo namasakr u Gvozdanskome, Udbini, Bori~evcu i Krnjeu{i,izbjegla bi se opasnost da se ponavljaju mistifikacije. Danisu pre{u}eni Aràno, Zrin, [panovica i Kra{i} (ako seve} presko~ilo Bosanski Petrovac, Kulen Vakuf ili Prije-dor), onda tzv. antifa{isti~ka kvazihistoriografija ne bimogla manipulirati partizanskim zlo~inima,uspore|uju}i ih s poratnim odmazdama u Francuskoj iliItaliji. A samo jedna jedina re~enica u predgovoru moglaje otkloniti i ovaj prigovor.

Nerazmjeran broj dokumenatao stradanjima Nijemaca

Da su razmjeri etni~kog ~i{}enja Nijemaca u poratnojJugoslaviji razmjerno najve}i, poodavno je poznato.Njema~ka dràva u istraìvanje njema~kih `rtava,o~uvanje i odràvanje grobalja i sli~ne aktivnosti ulaèprili~na sredstva. Pone{to je tome, nema sumnje, do-prinijela i dana{nja Hrvatska. Paradoksalno je, ali lakodokazivo, da je stupanj istraènosti stradanja Nijemaca uHrvatskoj (ili u Jugoslaviji, jer je ve}ina Nijemaca ìvjelaizvan dana{nje Hrvatske) znatno vi{i od stupnja is-traènosti stradanja Hrvata.

Utoliko je neumjesno u prvu knjigu koja se bavipartizansko-komunisti~kim zlo~inima u Hrvatskoj, uvr-stiti neukusno velik broj dokumenata koji se bavi

isklju~ivo njema~kim stradanjima. I time se {alje po-grje{na poruka.

Naravno, u dokumentima koji obra|uju masovna stra-danja, ne ra{~lanjuju}i `rtve po nacionalnoj pripadnosti,redovito se nalaze i Nijemci. No, od ukupno 118 doku-menata, njih to~no 25 bavi se isklju~ivo poimencespomenutim stradanjem Nijemaca, a u jo{ dvadesetdokumenata njema~ki se zarobljenici i uop}e `rtve izrije-kom spominju. Drugim rije~ima, ~itatelj stje~e dojam daje oko tre}ine prostora u u prvoj knjizi koja se bavipartizansko-komunisti~kim zlo~inima u Hrvatskojposve}eno – Nijemcima. Za takvo {to zapravo nemaopravdanja. A to istodobno izaziva i neka pitanja, kojajo{ ~ekaju da budu istraèna. Primjerice, u ovom jemjese~niku objavljeno blizu tisu}u svjedo~anstava o pro-gonu Hrvata 1945. Ponekad se u njima spominju i stra-danja Nijemaca, ali }e pozorniji ~itatelj zamijetiti dahrvatski progonjenici i hrvatski politi~ki uznici tomu neposve}uju osobitu pozornost.

Nema dvojbe da uzrok tomu nije jugoslavensko-komunisti~ka propaganda, koja je (i) Hrvatima poku{alaomraziti «[vabe», jer se danomice pokazuje da Hrvatiosje}aju naklonost njema~koj kulturi i geopoliti~kupovezanost sa Srednjom Europom u kojoj je njema~kiutjecaja vrlo snaàn. Uzroke, dakle, valja traìti drugdje.Mo`da u ~injenici da se njema~ka manjina u prvoj Jugo-slaviji – kao uostalom skoro svaka manjina – oslanjala navlast, a ne na oporbu, pa se po toj logici nalazila nasuprotnoj strani od ve}ine hrvatskog naroda. A mo`da i utome da se tzv. Njema~ka narodna skupina i u NDHznala pona{ati obijesno, uìvaju}i za{titu Tre}eg Reichakoji je ratnoj hrvatskoj dràvi bio sve prije nego èljeni ilojalni saveznik. Tako je i u ovom ~asopisu objavljen nizsvjedo~enja o njema~kom diskriminiranju Hrvata usredNDH. Ta tema, dakako, tek ~eka svog istraìva~a, ali je uovom trenutku svakako neprili~no koristiti hrvatske`rtve i hrvatska stradanja da se – jo{ jednom – dokumen-tira zastra{uju}i zlo~in nad Nijemcima, zlo~in koji doistazasluùje da ga se kvalificira kao genocid.

No, svi ovi prigovori moraju ustuknuti pred dokumen-tima objavljenima u knjizi. Radi toga: ~itaj i daj drugomu~itati...

8 br. 159, lipanj 2005.


«...Ukupno je ubijeno 23 ljudi, od toga 3 ène i 1mladi} od 15 godina. Cijela obitelj Crnolatac ubijenaje (dve ène i dva mu{karca). (...) Danas je javljenoda je Sava izbacila 5 lje{eva na obalu. (...) Oblasnikomitet nakon {to je saznao za stvar namjeravao jenajprije da to prebaci na banditske grupe u {umama,ali kada se to istragom i iskazima svjedoka komplici-ralo dana je direktiva da se taj doga|aj tuma~i kaodjelo agenata reakcije, bili kriàra u {umama, bili ko-jih drugih neprijateljskih elemenata... (Iz izvje{}aZvonka Brki}a, politi~kog sekretara OK KPH za Sla-voniju, iz studenoga 1945.)

«...Uhvatili su na{i borci jednog usta{u ObajdinNikolu iz Slunja. (...) Tamo su ih svu desetoricu poba-cali u neki duboki bezdan. Nakon {to je ba~en ubezdan, on nije ostao mrtav, nego si je malo stukaoobraz i ~elo i tako nakon {to se je osvjestio, uspjeo seje izvu}i iz tog bezdana...» (Iz izvje{}a Opu-nomo}eni{tva OZN-e od 31. kolovoza 1945.)

Kubanska kriza, rat u Vijetnamu ipoku{aji liberalizacije u isto~nojEuropi stvorili su nove okolnosti.Takozvana politika popu{tanja zna~ilaje nastavak ideolo{ko-politi~ke bitke unovim prilikama, pa je morala na}isvoje opravdanje i na doktrinarnom po-dru~ju. Pred kraj {ezdesetih godina po-liti~ki analiti~ari, politolozi i sociolozitraè na~in da se komunisti~ke dràveprikaù prihvatljivim suradnicima upolitici o~uvanja svjetskog mira. înilose da je opravdanje najelegantnijeprona}i u ~injenici da je teror u sovjet-skom bloku u to doba doista popustio.To {to je Maova kulturna revolucijaupravo ubirala milijune `rtava, a PolPot se spremao na svoj krvavi pohod,smatrano je marginalnom pojavom:teì{te je i dalje bilo na sovjetskombloku. U tu svrhu su izvrsno posluìlipisci koji su relativizirali ulogu terora ukoncepciji totalitarizma.

Nakon {to se dijelom razi{ao s Frie-drichom, ameri~ki je pisac, kasnije i po-liti~ar, Zbigniew Brzezinski redefiniraototalitarizam kao "sustav u kojemu cen-tralizirano vodstvo elitisti~kog pokretabezobzirno koristi napredne instru-mente politi~ke mo}i, u svrhu pos-tignu}a totalne dru{tvene revolucije,uklju~uju}i preoblikovanje ~ovjeka, natemelju odre|enih arbitrarno izabra-nih ideolo{kih pretpostavki koje jevodstvo proklamiralo, te u ozra~juprisilnog jedinstva (coerced unanimity)cjeline pu~anstva" (Z. Brzezinski, To-talitarianism and Rationality, u: TheAmerican Political Science Review, 50(1956).

Time je djelomi~no ublaèno inzisti-ranje na teroru, kao jednom od bitnihsastavnica zajedni~ke definicije totali-tarizma, koju su razvila ova dva autora.I Friedrich je kasnije po~eo napu{tatikoncepciju po kojoj je organizirani i

br. 159, lipanj 2005. 9

AKTUALNO

Potresna fotografija ìdovskog dje~aka uvar{avskom getu 19. travnja 1943.

MISLI O TOTALITARIZMU: SLOBODA SE NE BRANI ZABRANAMA (5.)

BIV[I KOMUNISTI KAOIDEOLO[KO-POLITI^KI JANJIÂRI ZAPADA

PRILOZI:

36. Kult li~nosti prirodna je posljedica jednopartijskogsustava.

“Partijski birokratski aparat, koji u stvari sa~injavadràvu, dominira dru{tvom organiziraju}i i usmjeravaju}iaktivnost ina~e potpuno izoliranih pojedinaca. Partijskiaparat nipo{to nije jednak zbroju individua koje u danomtrenutku rje{avaju odre|ene zadatke; on je totalitetdru{tvenih uloga, normi, odnosa, zakona, uklju~uju}i i zak-one vlastitog odrànja i obnavljanja. Na~elo funkcioni-ranja tog sistema, demokratski centralizam – neizbje`novodi dominaciji najvi{e vladaju}e garniture nad cijelimpartijskim aparatom.

Ra|anje kulta li~nosti je prirodna posljedica djelovanjajednopartijskog sistema. Do njega dolazi koncentracijommo}i u rukama odre|enog broja ljudi koji izabiru vo|u, ko-jemu pripisuju umjetnu karizmu.”

Viktor Zaslavski, Neostaljinisti~ka dràva. Dru{tveneklase, etni~ko pitanje i konsenzus u sovjetskom dru{tvu(1985.)

*37. Znanstvenici su inènjeri du{a.

“Drugovi! Oblikovati i pove}avati duhovne potrebe~ovjeka, aktivno utjecati na idejno-politi~ki i moralni likli~nosti – to je najva`nije poslanstvo socijalisti~ke kul-ture… Jedino partijski pristup omogu}uje da se razumiju

vode}e tendencije suvremenosti. (…) Najva`nije je to da sedru{tvene znanosti neprestano ravnaju prema revolucion-arnoj teoriji, da moraju spretno upotrebljavati mark-sisti~ko-lenjinisti~ku metodologiju u znanstvenom tra-ganju. Razumije se da nove ~injenice mogu prouzrokovatito da treba dopuniti i precizirati ranije poglede. Ali postojeistine koje se ne mogu mijenjati. Postoje problemi koji subili rije{eni ve} odavno i sasvim. Na podru~ju znanosti nesmije se ’zaboravljati’ na osnovna na~ela materijalisti~kedijalektike.”

Referat Konstantina êrnjenka na ideolo{kom ple-numu CK KPSS u lipnju 1983., u: Janez Stani~, Bijele pjegesocijalizma (1985.)

*38. Znanost i umjetnost u Jugoslaviji podre|ene su

ciljevima revolucije.

“Politiku Saveza komunista Jugoslavije u oblasti nauke,filozofije i umetnosti inspiri{u te`nja i napori za sve {ireobrazovanje naroda u duhu marksisti~kog pogleda na svet,za {to ve}i razmah nau~ne i umetni~ke delatnosti, razvi-jaju}i i usmeravaju}i borbu mi{ljenja i kulturno-umetni~kotakmi~enje ka progresivnom razvijanju socijalisti~keidejnosti, osloba|aju}i na taj na~in i nauku i umetnost svihstega koje bi ih mogle ko~iti u njihovom kretanju unapred.

Razvitak socijalisti~ke idejnosti umnogome je uslovljenrazvitkom nau~ne socijalisti~ke misli. Zbog toga, a u inter-esu samog novog ~oveka i same slobode stvarala{tva,

Pi{e:

Tomislav JONJI]

ra{ireni teror nu`ni sastojak totali-tarizma (Carl Friedrich, Recent Trends,u: Problems of Communism, 1968),ocjenjuju}i da je ~ak i u Tre}em Reichui u Sovjetskom Savezu bila razdoblja ukojima je intenzitet terora bio osjetno

smanjen, pa se vi{e ne bi moglo govoritio totalitarnim reìmima, nego samo o"krajnjim zastranjenjima" (extreme ab-berations). No, mnogi su pisci i daljesmatrali kako u totalitarnim reìmimateror nije sredstvo za postignu}e cilja,

nego cilj po sebi. Me|u takvimaposebno mjesto zauzima ve} spo-menuta H. Arendt.

Mir, umjesto mira u slobodi

Vijetnamski rat i ameri~ko-kineskopribliàvanje prigu{ili su rasprave o to-talitarnoj naravi komunizma. Zapad jemirno od{utio sovjetsko gu{enjepra{kog prolje}a, a poku{aji liberaliza-cije u Hrvatskoj i Sloveniji, zatrti uprosincu 1971., za demokratske sudràve ionako bili bura u ~a{i vode, unu-tarnji problem Jugoslavije, ionakostrate{kog saveznika. Mir se po~eo pro-matrati kao jedina, najvi{a vrijednost upovijesti ~ovje~anstva. To {to su u istovrijeme u tome prividnom miru jo{uvijek iz dana u dan bile zlostavljanestotine tisu}a politi~kih zatvorenika, askoro milijardu i pol ljudi ìvjelo je ujednopartijskom sustavu, bez elemen-tarnih gra|anskih prava i ljudskih slo-boda, bilo je sasvim sporedno.Antikomunizam krajem {ezdesetih i usedamdesetima prestaje biti robom nacijeni: "Tko je u to doba istupao an-tikomunisti~ki, smatran je hladno-ratovskim hu{ka~em, nesposobnim daprepozna znakove vremena (E. Jesse)."

10 br. 159, lipanj 2005.

AKTUALNO

potrebni su stalni napori komunista za razvitak i teoretskoboga}enje marksisti~ke misli u oblasti stvarala{tva i kul-ture.

Savez komunista, ~iji je osnovni cilj borba za socijalizam,vodi ideolo{ku borbu protiv svih pojava koje umanjujuveru u ~ovjeka i njegovu stvarala~ku snagu i sposobnost daizmeni svet i da ljudski ìvot u~ini razumnim, sadràjnim i~ove~nim za sve, ili protiv poku{aja da se pod firmom slo-bode nauke i umetnosti, u stvari, afirmiraju reakcionarna iantisocijalisti~ka shvatanja ili potkopavaju moralno-politi~lke osnove socijalisti~kog dru{tva."

Politika Saveza komunista Jugoslavije u oblasti nauke, kul-ture i umetnosti, u: Program Saveza komunista Jugoslavije,usvojen na Sedmom kongresu SKJ 22.-26. travnja 1958., izd.Izdava~ki centar “Komunist”, Beograd, 1976.

*39. Totalitarna ideologija nalazi opravdanje za

najokrutnije zlo~ine.

"Marksisti~ko-lenjinisti~ka dogma o klasnoj borbi ilifa{isti~ko-nacionalsocijalisti~ko crno-bijelo u~enje o borbinaroda i rasa, bile su takve ideologije koje su opravdavalesve akte vlasti, uklju~uju}i masovne zlo~ine i genocid,samo ako je to u~injeno u ime volje naroda, partije ili vo|e,bez obzira na to je li to bila stilizirano pseudodemokratskiili pseudolegalno, ili pak revolucionarno-mesijansko-hilijasti~ki, kao u mitovima o budu}emu besklasnomeradni~kom raju ili 'tisu}godi{njem Reichu'. Pritom nije

neva`no djelovanje pseudoreligijskih potreba imanipulacija u doba raspada i vakuuma religijskih vrijed-nosti, odnosno iskonska vjera u Adolfa Hitlera ili u sim-bole i obrede masovnih skup{tina, koje su imaleposredovati iracionalno doìvljaj zajedni{tva.

Totalitarizam kao mogu}nost i poku{aj nije nigdje posvedovr{en, ali je bio ostvaren do mjere koja je obi~nomgra|aninu mogla nanijeti i najokrutnije zlo~ine. On jesmjerao za uklanjanjem svih osobnih, preddràvnih prava~ovjeka i gu{enje individue. Ali je istodobno budio dojam,da je u stanju bolje i djelotvornije od svih dosada{njihdràvnih i dru{tvenih oblika ostvariti pravo poslanje~ovjeka, istinsku demokraciju i savr{enu dràvu bla-gostanja. Tu je zavodni~ku snagu mogao provesti efikasnijenego ikad prije, jer je raspolagao sredstvima suvremenetehnike, propagande i komunikacije. Upravo u tom jesmislu totalitarizam 'politi~ki fenomen 20. stolje}a' (Ger-hard Liebholz).

Unato~ svih razlika izme|u komunizma, fa{izma i na-cionalsocijalizma, u sva tri slu~aja o~ite su velike karakter-isti~ne tendencije:

(a) najve}a mogu}a koncentracija totalne vlasti u ru-kama jedne jedine, sveobuhvatno organizirane stranke injezina vodstva, koje je opskrbljeno atributima nepo-grje{ivosti i polaè pravo na pseudoreligiozno oboàvanjemasa (...)

Amerikanci su u travnju 1945. bez suda poubijali 520 straàra iz logora Dachau

One koji su i tih godina upozoravali daje komunizam totalitarna i ekspanzivnaidelogija, koja predstavlja najve}uprijetnju demokraciji, optuìvalo se dasu protiv politike popu{tanja, da za-govaraju novi svjetski rat, ukratko, dapostaju opasnost za razvitak ~ovje~an-stva.

I jo{ vi{e, u to se doba iz krugova in-telektualne ljevice ustrajno ponavlja daje potezanje Staljinovih zlo~ina kon-traproduktivno, jer da se timeomogu}uje relativiziranje Hitlera, te ukona~nici tjera voda na mlin politi~kedesnice. Ta je pojava tako uo~ljiva idanas, kad se tobo`nji znanstvenici uHrvatskoj protive objavljivanju knjiga opartizansko-komunisti~kim zlo~inima,jer da }e one omogu}iti "politi~ku zlou-potrebu" odnosno doprinijeti relativi-zaciji zlo~ina strane poraène uDrugome svjetskom ratu.

Tu strategiju zaborava pomutilo jenekoliko knjiga sovjetskih disidenata, uprvome redu Aleksandra Solènjicina,koji je u prvoj polovici sedamdesetihobjavio znameniti Arhipelag Gulag. Po-java tih knjiga postala je mogu}a doistazbog popu{tanja terora, ali da reìmnije promijenio }ud, pokazuje sudbina

pisca: po odluci sovjetskoga partijskog idràvnog vodstva, Solènjicinu je 12.velja~e 1974. oduzeto sovjetskodràvljanstvo, te je sutradan prognan uNjema~ku. Brojni su drugi intelektualcidoìvjeli mo`da teù sudbinu, bivaju}i

zatvoreni u du{evne bolnice ili ro-bija{nice skupa s obi~nim kriminal-cima.

Jedinstvenost staljinizma?

Taj novi val represije izazvao je {ok nazapadu, osobito kod francuske inteli-gencije. Vi{e nije bilo mogu}e ignori-rati nasilje koje se sustavno iorganizirano provodi s onu stranu èl-jezne zavjese, pa je osamdesetih godinaliteratura o totalitarnoj naravi komu-nizma doìvjela novi procvat. No,karakteristi~no je da ba{ nitko, ~ak ninakon Gorba~ovljeva dolaska na vlast,nije predvidio tako brz i dramati~anslom komunisti~kog sustava. Kad se onipak dogodio, politi~ka se ljevica ras-cijepila.

Jedan je dio glatko i bez ikakva ot-pora preuzeo liberalno-demokratskivokabular i po~eo istupati kao lu~ono{ademokracije. Drugi je dio ostao i daljeprivrèn svojim marksisti~ko-lenjinisti~kim idealima. Zajedni~ko imje ipak to {to, ~ak i onda kad su prisil-jeni priznati zlo~ine koje su komunisti~inili punih sedam desetlje}a, podsvaku cijenu te zlo~ine poku{avaju pri-kazati kao ispade, kao devijacije jedne

br. 159, lipanj 2005. 11

(b) totalna jednostrana~ka dràva oslanja se pritom najednu militantnu ideologiju, koja je ujedno 'zamjenska reli-gija', nauk o iskupljenju sa zahtjevom na politi~kuisklju~ivost, koja potiskuje opoziciju i poku{ava utemeljiti iopravdati 'usmjerenje' gra|anina na jednu utopijskubudu}nost. (...)

(c) bitan sastavni dio svake totalitarne vladavine jest mito nadmo}noj djelotvornosti jedne takve upravljane dràveu odnosu na kompliciranu demokratsku i pravnu dràvu, ukoju su ugra|eni brojni mehanizmi nadzora i osig-uranja.(...)"

Karl Dietrich Bracher: Das 20. Jahrhundert als Zeitalterder ideologischen Auseinandersetzungen zwischen demokra-tischen und totalitären Systemen (1987.)

*40. U totalitarizmu pojmovi dobivaju novo zna~enje.

"Lenjin je uvijek iznova kritizirao vulgarnoburòaskogledi{te, prema kojemu se pojmovi 'diktature' i 'demokr-acije' promatraju kao me|usobno isklju~ivi. Radi toga je ujednoj polemici s Kautskym napisao: 'Diktatura ne zna~ineminovno ukidanje demokracije za klasu, koja vr{i dikta-turu nad drugom klasom; ali ona bezuvjetno zna~i doki-danje demokracije (ili njezino krajnje ograni~enje, {to jetako|er oblik ukidanja) za klasu nad kojom se ili protivkoje se diktatura vr{i".

Ernst Gottschling, Die Verkehrung der Demokratie- undDiktatur-Problematik (1987)

*41. Stasi je imao vi{e ljudi nego Gestapo.

"U komunisti~kom reìmu nije bilo filtriranja iobiljeàvanja kao u nacisti~kom reìmu. U fizi~komsmislu, nacisti su @idove smatrali nekom vrstom po-jedina~nih àri{ta infekcije. (...) Komunizam se je, pak,morao prihvatiti znatno opse`nijeg posla, manje preciznogi bez jasno odre|enih granica. Valjalo je uni{titi 'nepr-ijatelje socijalizma' i 'neprijatelje naroda'. (...) Rije~ je,dakle, o trajnom i daleko obimnijem poslu. Zbog toga je ukomunisti~kom reìmu broj ljudi zaposlenih u policiji ionih zaduènih za represiju ve}i nego u nacisti~kimslu`bama za otkrivanje @idova i njihovo odvo|enje usabirne logore. Gestapo nije trebao vi{e od nekoliko tisu}apolicajaca, dok ih je KGB imao oko petsto tisu}a. Samo uNjema~koj Demokratskoj Republici (DDR) je Stasizapo{ljavao vi{e ljudi nego svojedobno Gestapo u cijelojNjema~koj.

Alain Besançon, Zla kob stolje}a. O komunizmu, nacizmu ijedinstvenosti [oaha (1998., hrv. izd. 2002.)

*42. Komunisti~ki je nasilni zahvat u dru{tvene strukture

dublji i dalekose`niji od fa{isti~koga inacionalsocijalisti~koga

"Sli~nosti izme|u fa{isti~koga i komunisti~kog tipa dik-tature ipak ne smiju prekriti jednu va`nu razliku.Fa{isti~kim vlastodr{cima zapravo nije bilo ozbiljno stalo

Marksisti~ka teorija o fa{izmu kaostupnju razvoja liberalizma

AKTUALNO

ina~e plemenite zamisli. Nevjerojatnaje upornost kojom ignoriraju ~injenicuda se devijacijom ne moè nazvatiideologija koja je apsolutno svagdjegdje je do{la na vlast, dovela do terora,neslobode, nasilja i gladi. Ne postojinijedna iznimka, ali kao da ne postoji nijedan jedini biv{i komunist koji je spre-man to priznati.

Lukavu zamisao, da svoju odanostjednoj zlo~ina~koj idelogiji relativizi-raju upornim isticanjem svoga~ovjekoljublja i svoga "antifa{izma"odnosno podsje}anjem na romanti~nodoba borbe protiv Hitlera i Musso-linija, dio je zapadnoga politi~kog es-tablishmenta prihvatio. Primarnirazlog te hotimi~ne zablude po~iva uspremnosti kompromitirane komu-nisti~ke nomenklature da - sada udrugoj odori i pod drugim barjacima -posluì kao svojesvrsni ideolo{ko-politi~ki janji~ar zapadnih centaramo}i. Zato nije slu~ajno, da su najis-taknutiji eksponenti Zapada u biv{imkomunisti~kim dràvama, dakle inajglasniji borci za demokraciju i ljud-ska prava postali upravo oni, koji su doprije nekoliko godina bili perjanice

komunisti~kih obra~una s neis-tomi{ljenicima, tuìtelji, sudci i svje-doci u politi~kim procesima iliintelektualni egzekutori disidenata.

Iako su manje va`ni, ni druge serazloge ne moè zanemariti. U tespada u prvome redu okolnost da jestupanj istraènosti (pa i mistifikacija)nacionalsocijalizma i fa{izmaneusporedivo vi{i, koliko s obzirom naprotek vremena, toliko i s obzirom nato da je ve}ina njema~ke i talijanskedokumentacije dostupna. Nasuprottomu, komunisti su sustavno uni{tavalidokumentaciju koja ih kompromitiraili su fabricirali zastra{uju}e laì (za{to Katyn daje izvrstan primjer). Ipak,karakteristi~no je da istraìva~i koji suimali nesre}u da ìve u oba totalitarnasustava, izme|u njih ne prave nikakvebitne razlike. [tovi{e, me|u poli-tolozima i povjesni~arima stasalimana podru~ju biv{ega Sovjetskog Sa-veza sve je ra{irenije shva}anje osingularitetu staljinizma, {to je analo-gija sa shva}anjem o jedinstvenostishoaha, nacionalsocijalisti~kog pro-gona @idova.

(nastavit }e se)

12 br. 159, lipanj 2005.

do preoblikovanja dru{tva i uvo|enja novoga politi~kog poredka, nego sustvarali iluziju da }e uspostavljanjem rasne homogenosti svi drugi problemiautomatski biti rije{eni. Ciljevi budu}nosti o kojima su govorili Hitler i Musso-lini, bio to 'tisu}ugodi{nji Reich' ili uskrsnu}e Imperii Romano, imali su pri-marno mobilizatorsku ulogu, pa bi bilo proma{eno te politi~ke vizije smatratistvarnim programima, kao {to se zna doga|ati. (...)

Za razliku od (isto~nonjema~kog, op. prir.) SED-reìma, NS-dràva (na-cionalsocijalisti~ka, op. prir.) nije temeljito izmijenila strukturu dru{tva i go-spodarstva, pa su unato~ dalekose`noj nacifikaciji, 1945. postojale elitekojima se mogla povjeriti obnova..."

Hans Mommsen, Nationalsozialismus und Stalinismus. Diktaturen im Ver-gleich (1994)

*43. Totalitarizmi uìvaju u obredima.

"Totalitarni sustav poku{ava pro{iriti svoj utjecaj i u ~ovjekovu privatnusferu. Ne smije postojati ni najmanja ni{a, u kojoj politi~ka ideologija nijenazo~na na odre|eni na~in. I religije naginju tomu, da ~ovjeku daju razra|enepropise, odnosno naputke za svaku mogu}u situaciju. Na ìvotnim prekretni-cama, kao {to su ro|enje, vjen~anje, smrt, one instaliraju posebne obi~aje.Ovdje religijsko-fenomenolo{ke analize uo~avaju dodatnu sli~nost religija itotalitarizma. Totalitarizam voli obrede. Primjer za to daju parade namoskovskome Crvenom trgu ili pompozno insceniranje partijskih kongresa uNürnbergu. Prema Hannah Arendt, upravo je ritual ono {to ozna~ava bliskosttotalitarnih pokreta s tajnim dru{tvima."

Hans Maier, "Totalitarisumus" und "Politische Religionen". Konzepte des Dikta-turvergleichs, 1995.

(Priredio i preveo: Tomislav Jonji})(nastavit }e se)

Tri naj{tetnije knjige u povijesti, u izboru~asopisa Human Events:

Marx, Hitler, Mao Zedong

AKTUALNO

BLA@ENI ALOJZIJE STEPINAC I HRVATSKA DR@AVA (XVI.)

STEPINAC U NEZAVISNOJ DR@AVI HRVATSKOJHrvatski narod iskoristio je napadaj

Njema~ke i Italije na Jugoslaviju kaopogodnu priliku, da se oslobodi tu|in-ske vlasti, pa je pod vodstvomUsta{koga pokreta u domovini i ino-zemstvu, kojemu su se pridruìlidràvotvorni dio Hrvatske selja~kestranke i Hrvatska selja~ka i Hrvatskagra|anska za{tita, razoruàvao jugo-slavensku vojsku i progla{avaoNezavisnu Dràvu Hrvatsku, naravno,uspostavljaju}i hrvatsku dràvnu vlast.

Najprije se je to dogodilo 7. travnja1941. u âkovcu, kada je ljekarnik mr.Teodor Ko{ak proglasio, da "nepokole-bivom voljom hrvatskoga naroda, u imePoglavnika Nezavisne Dràve Hrvatskedra Ante Paveli}a" preuzima tim ~asom"gra|ansku vlast nad teritorijem Hrvat-skog Me|imurja, uklju~ivo op}inu[trigovu sa Raskri`jem", pa povodomtoga poziva cjelokupno pu~anstvo, dase svim njegovim "naredbama i na-lozima bez daljnjega pokorava, kako bise uzdrào najve}i red i mir"(1). Istogadana hrvatska dràvna nezavisnost pro-gla{ena je i u \ur|evcu, a bra}a Cigoja iMu{an Muteveli}, ~uv{i za Paveli}eveproglase i pozive na ustanak prekokrugovalne postaje, osnovali su Glavniusta{ki stan nedaleko od Han Pijeska, uBosni, zaposjev{i tamo{nje kraljevskolovi{te. U no}i izme|u 7. i 8. travnja uVelikom Gr|evcu, kao Bjelovara,

pobunila se je 108. pje{a~akapukovnija, kojoj se je pridruìla 40.dopunska pukovnija i dio 42. pukov-nije, tako da je pobuna zahvatila cijelobilogorsko podru~je. Pobunjenici su 8.travnja 1941. u{li u Bjelovar, gdje je is-toga dana gradona~elnik dr. JulijeMakanec proglasio Nezavisnu DràvuHrvatsku. Sutradan, 9. travnja usta{e supreuzele vlast u Virovitici i, premasvjedo~anstvu Josipa Broza Tita,po~ele su je preuzimati u Zagrebu.

Stepinac pozdravlja uspostavui brani opstanak NDH

Sredi{nji ~in progla{enja NezavisneDràve Hrvatske zbio se je u Zagrebu10. travnja 1941., prije dolaskanjema~ke vojske, proglasom SlavkaKvaternika, koji glasi: "Hrvatskinarode! Bo`ja providnost i volja na{egsaveznika te mukotrpna vi{estoljetnaborba hrvatskoga naroda i velikapo`rtovnost na{eg poglavnika dra AntePaveli}am te usta{kog pokreta u zemljui inozemstvo, odredili su da danas preddan Uskrsnu}a Bo`jeg Sina uskrsne ina{a nezavisna Hrvatska dràva.Pozivljem sve Hrvate u kojem god

mjestu bili, a naro~ito sve ~asnike,pod~asnike i mom~ad cjelokupneoruàne snage i javne sigurnosti, dadrè najve}i red i da smjesta prijave za-povjedni{tvu oruàne snage u Zagrebumjesto gdje se sada nalaze, te da cijelaoruàna snaga smjesta poloì zakletvuvjernosti nezavisnoj dràvi Hrvatskoj injenom Poglavniku. Cjelokupnu vlast izapovjedni{tvo cjelokupne oruànesnage preuzeo sam danas kao opu-nomo}enik Poglavnika. Bog i Hrvati!Za dom spremni!" Toga i u nekolikoidu}ih dana usta{e su preuzimale vlast iprogla{avale Nezavisnu Dràvu Hrvat-sku i u ostalim dijelovima dana{njeHrvatske, Bosne i Hercegovine iSrijema.(2)

Ovako brzi razvitak doga|aja doka-zom je silnoga odu{evljenja hrvatskoganaroda zbog uspostave hrvatskedràvne nezavisnosti. Nakon toga zare-dale su ~estitke kulturnih dru{tava,znanstvenih ustanova i katoli~kih i mus-limanskih vjerskih predstavnika.

Naime, pismene su ~estitke poslaliPaveli}u dr. Ivan Ev. [ari}, nadbiskupvrhbosanski, krajem travnja 1941., dr.Kvirin Klement Bonefa~i}, biskupsplitski i makarski, u svoje ime i u imebiskupa bokokotarskoga, koji je ujednobio i apostolski administrator biskupijedubrova~ke, dr. Pavla Butorca, mons.Mihe Pu{i}a, biskupa hvarskoga, i dr.fra Jeronima Milete, biskupa {iben-skoga, dana 18. travnja 1941., dr. JosipSrebrni~, biskup kr~ki, tako|er 18.travnja 1941., dr. Antun Ak{amovi},biskup |akova~ko-srijemski, 22. travnja1941., mons. Miho Pu{i}, biskup hvar-ski, posebno u svoje ime, 23. travnja1941., mons. Alojzije Mi{i}, biskupmostarsko-duvanjski, 9. svibnja 1941. idr. Viktor Buri}, biskup senjsko-modru{ki, 15. lipnja 1941.(3)

Stepinac nije pismeno ~estitao negoje to u~inio usmeno, prije svih ostalih, uosobnim susretima s Paveli}em,Slavkom Kvaternikom i ostalim hrvat-skim dràvnim du`nosnicima. Ve} 11.travnja, dakle jedan dan nakon pro-gla{enja Nezavisne Dràve Hrvatske,posjetio je dr. Milovana @ani}a,povjerenika za unutarnje poslove. Su-tradan, 12. travnja bila je Velika subota.Nadbiskup je prije podne "u~inioslu`beni posjet zamjeniku PoglavnikaDràve Hrvatske, generalu g. Slavku

br. 159, lipanj 2005. 13

Pi{e:

Ivan GABELICA

Nadbiskup Stepinac s izaslanstvom Hrvatske bratske zajednice (Zagreb, 1938.)

IZ POVIJESTIIZ POVIJESTI

Kvaterniku", pa mu je tom zgodom"izrazio svoje ~estitke prigodom ob-nove dràvne nezavisnosti", a ujedno isu}ut zbog "tragi~ne smrti njegovabrata Petra Kvaternika". Nave~er se jeu katedrali sluìo sve~ani obred Uskr-snu}a, pa je po~asno mjesto, odre|enoza predstavnike dràvne vlasti, zauzeoKvaternik. Po svr{etku obreda Kvater-nik je pristupio k Stepincu, poljubio muprsten, zamolio za biskupski blagoslov ikleknuo, a ovaj mu je na to podijeliosvoj blagoslov. Dana 15. travnja 1941.nadbiskup Stepinac je vodio pogrebniodred Petru Milutinu Kvaterniku, ko-jega su 10. travnja u Crikvenici ubilijugoslavenski mornari, dok je pro-gla{avao Nezavisnu Dràvu Hrvatsku.A 16. travnja najprije je sredinom dana

posjetio dr. Jozu Dumandì}a, na~el-nika grada Zagreba i "zadrào se snjime oko jedan sat u srda~nome razgo-voru", pa mu je tako uzvratio posjet,kako novine pi{u, {to zna~i, da je Du-mandì}, koji je imenovan gradona~el-nikom 11. travnja 1941., ume|uvremenu njega posjetio. Poslijepodne 16. travnja Stepinca je u audijen-ciju primio sam poglavnik dr. Ante Pav-eli}. Na temelju toga razgovoranadbiskup je "dobio dojam, da je Po-glavnik iskreni katolik i da }e crkvaimati slobodu u svom djelovanju", iakose "ne podaje iluziji da bi sve moglo i}ibez te{ko}a"(4)

Dakle, u {est dana Stepinac je imaoprosje~no barem po jedan susretdnevno s predstavnicima najvi{e vlasti u

novostvorenoj hrvatskoj dràvi. Tako~esti susreti sami za sebe govore, da senije radilo samo o kurtoaznim pos-jetima nego o iskrenome prihva}anjunove dràve i nositelja vlasti u njoj, kao{to je i ona prihva}ala njega. No, on sejo{ uvijek nije izri~ito o tome o~itovao,pa postoji tvrdnja, da je prema svemutomu bio vrlo skepti~an. Te su tvrdnjeneki pisci(5) prihvatili kao istinite, pase je potrebno kriti~ki na njih osvrnuti.

Tako Vilim Cecelja, sve}enik, zam-jenik vojnoga vikara hrvatskih oruànihsnaga, pi{e, da je nakon progla{enjaNezavisne Dràve Hrvatske, 10. travnja1941., po{ao k Stepincu izvijestiti ga onastalim doga|ajima. Stepinac jeupravo izlazio iz katedrale, gdje jesluìo obred Velikoga tjedna, kada ga jesusreo Cecelja. Kad mu je ovaj ispri~aodoga|aje, on je bio malo zami{ljen, azatim je rekao: "Cecelja, rekao je Zrin-ski: Ne viruj Nimcu ko ni suncu zim-sku!"(6). Nastupiv{i kao svjedokobrane u kaznenomu postupku protivnadbiskupa Stepinca pred Vrhovnihsudom NR Hrvatske, dr. DragutinHren, zagreba~ki kanonik, izjavio je, daje s nadbiskupom izlazio iz katedrale, aispred nje su {etali neki mladi ljudi, kojisu dali odu{ka svojem veselju: "Sjajno,do{li su Nijemci u Zagreb, uspostavit }eslobodnu Hrvatsku". Njemu je Stepinacna to rekao: "Ne zna ova mla|arija, {toje to prusko kopito", a zatim je nado-dao: "Ne mogu imati povjerenje uNjema~ku zato, prvo, kulturno, jer je toHitlerov sistem, poganski sistem, padrugo, nacionalno, poznato vam je una{oj historiji, da Nijemci i Talijani nisubili prijatelji na{ih naroda", te bi to mo-glo " sve na zlo iza}i"(7).

Istina, Stepinac je osu|ivao nacional-socijalizam i prije i nakon 10. travnja1941. To je nesporno. Ali u progledu os-taloga, drugi dokazi se protive onomu,{to tvrde Cecelja i Hren. U Stepin~evu"Dnevniku", {to su ga tada, dodu{e, vo-dili S. Lackovi} i I. [ali}, ali je on nadtim vodio podpuni nadzor, pa ima ve-liku dokaznu vrijednost, stoji, da je oprogla{enju Nezavisne Dràve Hrvat-ske i ostalim politi~kim zbivanjima uZagrebu Stepinca izvijestio sve}enikFranjo Cvetan(8). Cecelja i Hren seuop}e ne spominju. No, Cvetan, sa-slu{an tako|er kao svjedok u kazne-nomu postupku protiv Stepinca, nitipotvr|uje niti pori~e tvrdnju navedenuu Stepin~evu "Dnevniku", a sud ga otome nije ni pitao. On je, me|utim, izja-vio, da je kasnije, izme|u 17 i 18 sati,bio u dru{tvu s nadbiskupom i dr. Ko-

14 br. 159, lipanj 2005.


Posebno izdanje "Hrvatskog naroda" povodom progla{enja NDH

larekom, kanonikom, koji je pripovije-dao, kako su Hrvati odu{evljenodo~ekali njema~ke vojnike, koji su"Hrvate, koji su bili u jugoslavenskojvojsci, vodili u kasarne", na {to jeStepinac rekao: "To bi bio prvi ~in tra-gedije koju }emo proìvljavati. Drugi itre}i ~in slijedit }e iza toga i mnogo}emo trpjeti. Samo Bog znade koliko}emo trpjeti. Kako je to àlosno gdjena{e ljude vode u zarobljeni{tvostranaca"(9). Dr. Nikola Kolarek, svje-dok u istome kaznenom postupku, otomu ni{ta nije rekao niti ga je itko pi-tao, pa ni Stepin~evi branitelji(10).

Dakle, koliko svjedoka, tolikorazli~itih verzija o Stepin~evu reagi-ranju na vijest o progla{enju NezavisneDràve Hrvatske. Zbog toga su izjavetih svjedoka, uklju~iv{i i Cecelju, koji jeo tim doga|ajima pisao ~etrdesetak go-dina kasnije, krajnje nepouzdane i ne-prihvatljive. Osim toga, te su izjavesuprotne poznatim nam povijesnim ~in-jenicama. Nisu mladi}i mogli vikati, dasu Nijemci do{li u Zagreb i da }e oniuspostaviti slobodnu Hrvatsku, kakotvrdi Hren, jer je ona ve} bilauspostavljena prije ulaska njema~ke vo-jske u Zagreb, {to je svakomu u Za-grebu tada bilo poznato. Nije niStepinac mogao re}i, da Nijemci i Tali-jani nisu bili prijatelji na{ih naroda,kako je to opet izjavio Hren, jer bi tozna~ilo, da je jo{ uvijek bio jugoslaven-ski raspoloèn, iako je on bio s nacion-alnim jugoslavenstvom davno raskrstio.Nelogi~na je i navodna Kolarekovatvrdnja, da su Nijemci Hrvate, koji subili u jugoslavenskoj vojsci, vodili kaozarobljenike u kasarne, jer takvogazarobljavanja u gradu Zagrebu nije nibilo, pa to ni jedan Zagrep~anin nije nimogao vidjeti. Zato se na takvimizjavama ne mogu stvarati zaklju~ci, dabi Stepinac bio skepti~an premauspostavi Nezavisne Dràve Hrvatske uokolnostima, u kakvim jeuspostavljena. Njegovo raspoloènjeprema tomu doga|aju najbolje se vidi izokru`nice upu}ene sve}enstvu za-greba~ke nadbiskupije 28. travnja 1941.

Okru`nica sve}enstvu kaonepobitni dokaz

Ta okru`nica nije ~in uljudnostiprema novim vlastima, kakva je, naprimjer, njegova ~estitka Ma~eku nauspostavi Banovine Hrvatske ili kakvuje upu}ivao nositeljima vlasti u drugimsve~anim zgodama. U ovoj su okru`niciprogovorili njegov um i srce. Nazivaju}i

uspostavu Nezavisne Dràve Hrvatskenajzama{nijim doga|ajem "u ìvotuhrvatskog naroda me|u kojim djelu-jemo kao glasnici Kristovog evan|elja",on kaè sve}enicima, da su to doga|aji,"koji su narod na{ donijeli ususretdavno sanjanom i èljkovanom idealu".To su, dakle, ~asovi, "u kojima ne govorivi{e jezik, nego krv svojom ta-janstvenom povezano{}u sa zemljom, ukojoj smo ugledali svijetlo Bo`je, i snarodom iz kojega smo nikli". Pita se:

"Je li potrebno isticati, da je i u na{imìlama ìvlje zakolala krv, da je i una{im grudima ìvlje zakucalo srce?",pa odgovara: "Nitko pametan toga osu-diti ne moè i nitko po{ten toga zamjer-iti ne moè, jer je ljubav premavlastitom narodu Bo`jim prstom upi-sana u ljudsko bi}e i Bo`ja zapovijed! Itko nam moè zamjeriti, ako i mi kaoduhovni pastiri dajemo svoj prinosnarodnom veselju i zanosu, kad se punidubokog ganu}a i tople zahvalnostiobra}amo Bo`jem Veli~anstvu!" On utomu vidi prst Bo`ji na djelu, pa pozivasve}enike, da svim silama nastoje i radeoko toga, "da na{a Hrvatska bude Bo`jazemlja", kako bi tako, "vjerna Bogu isvetoj Kristovoj Crkvi", mogla ispunitisvoju zada}u "u promicanju nadnarav-nih dobara svojih ~lanova" te "postaviti inaj~vr{}e temelje i zdravog razvitkazemaljskih narodnih vrednota i svojedràvne slobode i ~vrsto}e". Zato, opo-minje on sve}enike, "moramo svudaupozoravati i u~iti, da sveti zanos iplemenito odu{evljenje u izgra|ivanjutemelja mlade Dràve Hrvatske budenadahnut strahom Bo`jim i ljubavlju zaBo`ji zakon i njegove zapovijedi, jer }e

samo na Bo`jem zakonu, a ne na la`nimna~elima ovoga svijeta Dràva Hrvat-ska mo}i biti izgra|ena na ~vrstom te-melju".

@ele}i i u njima potaknuti rodoljubnizanos, poziva ih: "Odazovite se stogaspremno ovom mome pozivu nauzvi{eni rad oko ~uvanja i unapre|enjaNezavisne Dràve Hrvatske. Posebnoih poziva, da ne prestanu poticatipovjerene im vjernike na molitvu, "alijo{ vi{e da sami kod oltara Bo`jega"

podiù "ruke k "Ocu zvijezda", od ko-jega silazi svaki dobri dar i svakisavr{eni poklon (Jak. 1,17), da Poglav-nika Dràve Hrvatske napuni duhommudrosti, kako bi uzvi{enu i tolikoodgovornu slu`bu vr{io Bogu na ~ast inarodu na spas u pravdi i istini; danarod hrvatski bude narod Bo`ji, odanKristu i Crkvi Njegovoj na pe}ini Petro-voj!" Pri kraju okru`nice jo{ jednompoziva sve}enstvo, da ispuni "svojudu`nost prema mladoj Dràvi Hrvat-skoj!"(11)

Nakon ove okru`nice suvi{na je svakarasprava o Stepin~evu odnosu premauspostavi Nezavisne Dràve Hrvatske ukonkretnim okolnostima. Ona je odgo-vor i onima, koji tvrde, da je on na~elnobio za hrvatsku dràvnu nezavisnost, alida nije bio za Nezavisnu Dràvu Hrvat-sku. Okru`nica je nepobitan dokaz, daje on s odu{evljenjem, sa zanosom prih-vatio Nezavisnu Dràvu Hrvatsku kaokonkretno povijesno ostvarenje pravahrvatskoga naroda na slobodu idràvnu nezavisnost. Iz nje, a i iz mno-gih drugih njegovih postupaka, se vidi,da kod njega nije bilo ni najmanjesumnje u opravdanost toga ~ina. Svaka

br. 159, lipanj 2005. 15


Nadbiskup Stepinac na priredbi s ministrom Budakom i poslanikom Kascheom

suprotna tvrdnja je fikcija, utemeljenana izmi{ljotinama. Ne samo da jepozdravio uspostavu NezavisneDràve Hrvatske, nego je radio i nanjezinu me|unarodnom priznanju iu~vr{}enju.

Zauzimanje za priznanje

Podkraj travnja 1941., ali prije ob-javljivanja okru`nice sve}enstvu za-greba~ke nadbiskupije, k Stepincu je,na proputovanju u Rim, svratio se audi-tor (slu`benik, op. I. G.) papinske nun-cijature u Beogradu. Stepinac mu jeizloìo priliku u Hrvatskoj i zamolio ga,da Svetom Ocu prenese njegovunajtopliju preporuku, "da do uspostaveodnosno priznanja de facto DràveHrvatske sa strane Svete Stolice do|e{to prije". O ovoj svojoj preporuciStepinac je, naravno, izvijestio Pav-eli}a. Kako je to zabiljeèno u "Dnev-niku" izme|u 11. i 13. svibnja 1941.,auditor je na povratku iz Rima u Beo-grad izvijestio, da je Sveti Otac pa`ljivosaslu{ao preporuku, a nakon togaporu~io nadbiskupu, da po{alje {toprije pismeni referat u Rim, na-pomenuv{i, "da bi inicijativa zauspostavu diplomatskih odnosa moralado}i sa strane vlade a Sveta Stolica nijedo sada ni{ta primila"(12). Nadbiskupje sa svim ovim tako|er upoznao Po-glavnika.

U nastojanju, da Sveta Stolica priznaNezavisnu Dràvu Hrvatsku, Stepinacse nije zaustavio na do tada poduzetimkoracima nego je poduzimao nove.Prema "Dnevniku", "dne 3. VI. prijepodne krenuo je put Rima nadbiskup upratnji sve}enika Franje Cvetana, gdje}e ostati nekoliko dana", a "svrha jeputa da se uvedu neki odno{aji izme|uSv. Stolice i Nezavisne Dràve Hrvat-ske". Putovalo se je podpuno incognito,pa je Cvetan u{ao u vlak s prtljagom "uZagrebu a nadbiskup u Dragani}u”,kako se ne bi odmah saznalo za taj put.[to se misli pod rije~ima "da se uveduneki odno{aji", u "Dnevniku" nije konk-retnije navedeno, a niti sadràj njego-vih razgovora u Vatikanu(13). No,sigurno se je razgovaralo o priznanjuNezavisne Dràve Hrvatske, jer se jeStepinac u tu svrhu i pismeno obratiopapi 14. lipnja 1941. To se vidi iz pisma,{to ga je zagreba~kom nadbiskupu 11.srpnja 1941. poslao kardinal Luigi Ma-glione, dràvni tajnik Sv. Stolice. Napo~etku toga pisma se navodi, da je Sv.Ocu stiglo nadbiskupovo izvje{}e, "kojenosi nadnevak 14. lipnja ove godine". Upogledu priznanja hrvatske dràve, Ma-

glione pi{e: "Drè}i se jedne ustaljenetradicije, koja je, uostalom, podpuno uskladu s propisima koji su u tomop}eprihva}e i u me|unarodnompravu, dràve koje su nastale u tijeku ikao posljedica nekog rata Sveta Stolicane obi~ava priznavati u tijeku istogarata, ve} samo kad su nove dràve, pozavr{etku neprijateljstva, od mirovnihsporazuma ili od me|unarodnih tijelaeventualno postoje}ih i nadle`nih for-malno priznate". Ako bi druga~ije pos-tupila i ve} sada priznala NezavisnuDràvu Hrvatsku, druga bi joj su-kobljena strana mogla predbaciti, da jenapustila neutralnost u ratu. Alicijene}i zasluge hrvatskoga naroda zakatoli~ku vjeru, Sveta }e Stolica, kaèdalje kardinal Maglione, poslati uHrvatsku apostolskog vizitatora, {to }ebiti "novi dokaz o~inske skrbi Kristovognamjesnika za episkopat i za hrvatskinarod". Tvrdi se, da je s ovim rje{enjempapa upoznao i Paveli}a, kada ga jeprimio u audijenciju 18. svibnja1941.(14).

O~ito je, da je Maglioneovo pismoodgovor na Stepin~evo tzv. izvje{}e od14. lipnja 1941. Iz toga se name}e nemi-

novan zaklju~ak, da je Stepinac i utomu svomu izvje{}u preporu~ivao ilimolio, da Sv. Stolica barem de facto,odnosno konkludentnim ~inom, priznaNezavisnu Dràvu Hrvatsku, pa mu jeMaglione u svomu pismu iznio sta-jali{te Sv. Stolice u toj stvari, s kojimhrvatska strana nije bila posve zadovol-jna. Ali iz rije~i, sadrànih u pismu kar-dinala Maglionea, da je slanjeapostolskoga vizitatora "novi dokazo~inske skrbi Kristovog namjesnika zaepiskopat i za hrvatski narod", ipak pro-izlazi, da je taj apostolski vizitator, iakoformalno poslan da Sv. Stolicu pred-stavlja pri Hrvatskomu katoli~komepiskopatu, u stvari poslan da je pred-stavlja i pred hrvatskim dràvnim vlas-tima, pa se moè tvrditi, da je Vatikande facto odnosno konkludentnim~inom priznao Nezavisnu DràvuHrvatsku. Za to ima zaslugu i bl. Alo-jzije Stepinac.

Svoju privrènost Nezavisnoj DràviHrvatskoj i lojalnost Paveli}u kao njez-inu dràvnom poglavaru Stepinac jejavno isticao u niz prigoda i svojih jav-nih nastupa. U mjesecu lipnju 1941.odràvala se je u Zagrebu sjednicaHrvatske biskupske konferencije, nakojoj su bili nazo~ni dr. AlojzijeStepinac, zagreba~ki nadbiskup, dr.Ivan Ev. [ari}, vrhbosanski nadbiskup,dr. Kvirin Klement Bonefa~i},splitsko-makarski biskup, dr. AntunAk{amovi}, biskup |akova~ko-srijemski, mons. fra Jozo Gari}, biskupbanjalu~ki, mons. Miho Pu{i}, biskuphvarski, dr. fra Jeronim Mileta, biskup{ibenski, dr. Viktor Buri}, biskupsenjsko-modru{ki, dr. fra LeonPetrovi}, zamjenik biskupa mostarsko-duvanjskoga, i dr. Dane [ajatovi}, kapi-tularni vikar krièva~ki, dakle svi hrvat-ski biskupi, osim dr. Pavla Butorca,biskupa kotorskoga i apostolskoga ad-ministratora biskupije dubrova~ke, i dr.Josipa Srebrni~a, biskupa kr~koga, alije bio nazo~an dr. Josip Uj~i}, nad-biskup beogradski. Na sjednici jezaklju~eno, da odu svi skupno posjetitiPaveli}a i izraziti mu lojalnost kaohrvatskomu dràvnom poglavaru. Pav-eli} ih je primio 26. lipnja 1941., a u imesvih nazo~nih pozdravio ga je Stepinac,izjaviv{i, izme|u ostaloga, da ga "kao le-gitimni predstavnici Crkve Bo`je uNezavisnoj Dràvi Hrvatskoj od srca"pozdravljaju "kao njezina dràvnog po-glavara, s obe}anjem iskrene i lojalnesuradnje za bolju budu}nost na{e do-movine"(15).

16 br. 159, lipanj 2005.


Druga sjednica Hrvatske biskupskekonferencije odràvala se je opet u Za-grebu od 17. do 19. studenoga iste go-dine. Sredi{nja tema, o kojoj se jeraspravljalo, bili su vjerski prijelazi spravoslavne na katoli~ku vjeru. O radu,iznesenim stajali{tima i stvorenimzaklju~cima Stepinac je predstavkomod 20. studenoga 1941. izvijestio Pav-eli}a. U predstavci isti~e, da su"zaklju~ci Hrv. Kat. Episkopata dirigi-rani prevelikom ljubavlju i brigom zahrvatski narod, za Nezavisnu DràvuHrvatsku, i za katoli~ku vjeru, koja jevjera ogromne ve}ine hrvatskoganaroda". Skre}u}i mu pozornost na po-gre{ke, koje su se pri prijelazu s jedne

vjere na drugu dogodile, tvrdi, da tajrad treba biti povjeren hrvatskim ka-toli~kim biskupima, koji su jedini poz-vani, "da tim svetim radom dirigiraju nadobro i korist svete Katoli~ke crkve ihrvatskoga naroda ujedinjenog ioslobo|enog u Nezavisnoj DràviHrvatskoj"(16).

Svoju privrènost i odanost Nezavis-noj Dràvi Hrvatskoj Stepinac je iska-zao i u govoru odrànomu na ulazu ucrkvu sv. Marka u Zagrebu prijepo~etka mise prigodom otvaranjaHrvatskoga dràvnog sabora 23. velja~e1942., kada je zaèlio, da "Vje~ni Su-dac, koji upravlja udesima naroda, svo-jom svemo}nom desnicom uzida utemelje Hrvatskog sabora i ureè u srcesviju Paveli}evih "suradnika isto takoduboku i ìvu svijest odgovornosti",

kako bi on mogao Paveli}a, kao "gla-vara Nezavisne Dràve Hrvatske,uspje{no pomagati u obnovi i podizanjudrage nam domovine na vje~nim temel-jima evan|eoskih Kristovihna~ela!"(17)

No, nije Stepinac svoju privrènost iodanost Nezavisnoj Dràvi Hrvatskojisticao samo u okru`nici sve}enstvu za-greba~ke nadbiskupije ili pred Pav-eli}em. înio je to i obra}aju}i seobi~nim vjernicima. Za njega je uNezavisnoj Dràvi Hrvatskoj postig-nuta sloboda hrvatskoga naroda, za~ime se je stolje}ima ~eznulo, a u tojoslobo|enoj domovini zajam~eno jeslobodno djelovanje i Katoli~koj crkvi.Bio je uvjeren, da bi uni{tenjemnezavisne hrvatske dràve za Crkvunastupila mu~eni~ka vremena. Usvome kratkom govoru za ru~komprigodom zagreba~koga hodo~a{}a uMariju Bistricu 13. srpnja 1941. istakaoje, da se sada "ure|uje ovo na{e hrvat-sko narodno sveti{te, a na{e narodnevlasti kao nikada do sada pruàju punupomo}, da se izgradi pravo narodnosveti{te i da bude u {to ve}em sjaju, ukojem }e Majka Bo`ja isprositi milost izagovor, da hrvatski narod bude sretani zadovoljan u svojoj slobodnoj domov-ini"(18). Osje}aju}i tako na djelu {tozna~i sloboda i vlastita nacionalnadràva za jedan narod, u propovijedi zavrijeme mise u bazilici Srca Isusova uZagrebu 19. oùjka 1942. obratio se jesveu~ili{noj mladeì i rekao, da to nijeprvi put, da im govori s toga svetogmjesta, "ali je prvi put, da vam pro-govaram s ovoga mjesta, nakon {to seobistinio san va{e mladosti i postalazbiljom Nezavisna Dràva Hrvatska".To je "ono za {to su pali milijuni hrvat-skih ìvota u pro{losti, ono za {to su is-trunule kosti nebrojenih junaka na{egaroda i naroda". A "da zbog svega togaìvlje kola krv i u va{im ìlama, i daponosnije nosite na ramenu glavu, ne}e nikoga za~uditi, koji znade, da je slo-boda jednoga naroda jedno od najve}ihnjegovih dobara "(19). Me|utim, on senije zanosio iluzijama, da su usposta-vom nezavisne hrvatske dràve rije{enisvi narodni problemi. Posebno ga jezabrinjvala komunisti~ka djelatnost,kojom se razaraju hrvatske narodne imoralne vrijednosti. Na to je upozorio~lanove Akademskoga kriàrskogdru{tva "Mahni~" u Zagrebu 25. sije~nja1942. rije~ima: "Bila bi velika iluzijamisliti, da su uspostavom NezavisneDràve Hrvatske podpuno rije{ena svapitanja. Vi znate, da na dnu svega jo{

mnogo radi ona crvena neman svimsnagama, da nas uni{ti"(20).

Bilje{ke:

1. Milan Blaèkovi}: Povijesna pripadnostMe|imurja, "Hrvatska misao", sv. 14.-15.,Buenos Aires, 1955., str. 46., bilj. 62.

2. Tomislav Jonji}: Hrvatska vanjska politika1939.-1942., Zagreb, 2000., str. 265.-275.,Fikreta Jeli}-Buti}: Usta{e i NezavisnaDràva Hrvatska 1941.-1945., Zagreb, 1977.,str. 77.-81.; Tomislav Heres: Bjelovarski us-tanak i progla{enje Nezavisne Dràve Hrvat-ske 8. travnja 1941., "Bjelovarski zbornik", br.4.-5., Bjelovar, 1994., str. 109.-116.; Savo Ve-lagi}: Ratne operacije u Podravini i Bilogoriza vrijeme travanjskog rata, "Bjelovarskizbornik", br. 4.-5., Bjelovar, 1994., str.123.-133.; Hrvatski narod, posebno izdanje,Zagreb, 10. travnja 1941., str. 1. itd.

3. Tomislav Jonji}, nav.dj., str. 500.-501.; ViktorNovak: Magnum crimen, Zagreb, 1947., str.554.-571. i Mladen Coli}: TakozvanaNezavisna Dràva Hrvatska 1941., Beograd,1973., str. 167.-172.

4. Jure Kri{to, Katoli~ka crkva i NezavisnaDràva Hrvatska 1941.-1945., knj.I., Zagreb,1998., str. 80.; Viktor Novak, nav.dj., str. 543.;Katoli~ki list, br. 16, Zagreb, 21. 4. 1941., str.195., Jutarnji list, Zagreb, 12. 4. 1941., str. 8.;Hrvatski glas, Zagreb, Uskrs 1941.; Hrvatskinarod, Zagreb, 14. 4. 1941. i 18. 4. 1941., str.3. i 7., te Alojzije Stepinac: Dnevnik, tjednik"Danas" pod naslovom "Ratna psihoza", Za-greb, 21. 8. 1990., str. 66.-67.

5. Na pr. O. Aleksa Benigar: Alojzije Stepinachrvatski kardinal, Rim, 1974., str. 384.-385.

6. Vilim Cecelja: Moja sje}anja na uzoritogakardinala Stepinca, zagreba~koga nadbisk-upa, "Hrvatska revija", sv. 4., München - Bar-celona, 1990., str. 702.

7. Sudski spis Vrhovnog suda NR Hrvatske,Stup 6/46 - Proces Lisaku, Stepincu i dr., str.2899.

8. Alojzije Stepinac, nav.dj., str. 66.9. Sudski spis Vrhovnog suda NR Hrvatske,

Stup 6/46. - Proces Lisaku, Stepincu i dr., str.2913.

10. Isto, str. 2925.-2929.11. Zbornik "Stepinac mu je ime", knj.I., priredio

Vinko Nikoli}, München - Barcelona, 1978.,str. 42.-44.; Jure Kri{to: Katoli~ka crkva iNezavisna Dràva Hrvatska 1941.-1945.,Dokumenti, knj.II., Zagreb, 1998., str. 34.-36.i Alojzije Stepinac, nav.dj., tjednik "Danas"pod naslovom "Te Deum u ~ast NDH", Za-greb, 28. 8. 1990., str. 66.

12. Tajni dokumenti o odnosima Vatikana iusta{ke "NDH", bez oznake pisca, Zagreb,1952., str. 32. i Alojzije Stepinac, nav.dj., str.66.

13. Alojzije Stepinac, nav.dj., str. 67.14. Jure Kri{to, nav.dj., str. 73.-74.15. Isto, str. 67.-68.16. Isto, str. 115.-116.17. Isto, str. 156.18. Alojzije Stepinac: Propovijedi, govori, po-

ruke 1941.-1946., priredili J. Batelja i C.Tomi}, Zagreb, 1996., str. 38.

19. Isto, str. 100.20. Isto, str. 97.

(nastavit }e se)

br. 159, lipanj 2005. 17


Francusko izdanje knjige p. Vladimira

Horvata, D. I.

PRILOG @IVOTOPISU DRA MILE BUDAKA (IX.)(SV. ROK, LIKA, 30. KOLOVOZA 1889. — ZAGREB, 7. LIPNJA 1945.)

îm su navedene osobe stigle uZagreb, u redarstveni zatvor uPetrinjskoj ulici, nastalo je nji-hovo preslu{avanje. Dr. Mile Bu-dak bio je preslu{avan 26. svibnja.On je me|u ostalim rekao, da nijekanio ostati u emigraciji, negonakon {to se prilike srede — iza je-dan do dva mjeseca — vratiti se udomovinu: «U stvari napu{tanjaZagreba izjavljujem: op}enito nijepoznat poglavnikov stav premameni, pa su mi mnogi Hrvati i zam-jeravali vjeruju}i, da nisam htio nanjega djelovati, da prilike u NDHbudu bolje nego {to gu bile. Sdruge opet strane zbog mogadrànja i prema svoj njegovoj ok-olini, ova je mene pratila sanajve}im nepovjerenjem. S pro-tivni~ke strane ja sam ~esto sma-tran uzro~nikom najve}ih zlodjela,koja su po~injena u NDH. Utakvom stanju pred ~injenicomsloma Njema~ke, a s njome iNDH, te dolaska Jugosl. armije uZagreb, ja sam bezuvjetno ve} ra-nije odlu~io, da se za neko vrijemeuklonim ispred prvog naleta. Kadto ne bih u~inio, vjerujem da bi mebile ubile usta{e u uvjerenju, dasam se onako prije drào, jer sam,barem, partizanski simpatizer.Stoga mi je bilo posve prirodno, dase uklopim u vladinu povorku, akao doglavnik sam imao na to ipravo i du`nost. Kakove sam imaodalje namjere, najbolji je dokazmoj stan, u kojem nijesam ni jedneigle maknuo sa mjesta, osim jednejedine vrednote, a to je mali torzood Ive Lozice. Njega sam povjeriojednom prijatelju da ga sa~uva zaslu~aj da bi moj stan ipak stradao.Kanio sam ostati vani mjesecdana, a mo`da i dva, dok se ovdjesrede prilike i onda se povratiti, jerne èlim jo{ jedan put izkusiti emi-graciju, pa ni s kim u dru{tvu»190.

Sudac hrvatskog prijekog suda,Ivan Vidnjevi}, koji nije bioizru~en 18. svibnja — premasvjedo~anstvu Vladimira Frkovi}a— bio je u [kofjoj Loki na 26. svib-nja. Toga dana cijela hrvatska

skupina iz [kofje Loke krenula jena put pje{ice prema Ljubljani. Na~elu povorke tjerali su «dra Vidn-jevi}a i satnika Koji}a svezane srukama ozada i jo{ me|usobnoìcama ispod pazuha. Dr. Vidn-jevi} je bio nizkog stasa i {epav najednoj nozi, a satnik Koji}, koji jebio visoka stasa, {epao je od zado-bivenih rana na rati{tu, tako|er najednoj nozi. Njih dvojica, uzkovezani ìcom, pre{li su put od[kofje Loke do Ljubljane, oko 30km, u najgroznijim mukama, jer jejedan drugome pri hodu smetao,trgao ga, a partizani im nisu dali dastanu, nego su ih putem

neprestano mlatili. Isto tako suiza njih koracali na ~elu na{ekolone i pod istim okolnostimavezani ìcom, Rude Ritz s jo{ jed-nim Hrvatom. Tu ~etvoricu ~uvalasu 4 naoruàna partizana. Iza njihsmo sliedili mi ostali, a me|u namai g|a Koji} s malim sin~i}em, kojaje s uàsom i sva iznemogla pro-matrala muke svoga supruga, par-tizansko zvjerstvo i njihovsadizam... Putem smo o~ima traìlionaj most, koji su partizani bilinaveli, da je poru{en, ali ga nigdjenismo vidjeli. Tako nas uz psovke iprietnje dotjera{e do mjesta [ent-Vid. Bilo je pred ve~er, tamo sunas zaustavili, da bi nas navodnonegdje smjestili na kona~enje uneki biv{i samostan, pretvoren uzatvor. Me|utim je partizanski za-povjednik toga zatvora primiosamo onu vezanu ~etvoricu, koji suonamo stigli podpuno izcrpljeni,gladni i izmu~eni, svi mi ostalimorali smo produljiti put dalje unepoznato«191. Dakle, Dr. IvanVidnjevi} bio je u [ent-Vidu ujutro27. svibnja. Toga dana, ili koji dankasnije, bio je doveden u Zagreb iizveden pred sud 6. lipnja skupa sve} navedenih devet osoba.

Prema Krizmanu, u drugojpolovici lipnja 1945., jugoslaven-sko novinstvo objavilo jesaop}enje, u kojem me|u ostalimstoji:

«Vojni sud Druge armije odrào je

6. lipnja 1945. godine u Zagrebu

glavnu raspravu protiv optuènih —dra Mile Budaka i ostalih, zbog vele-

izdaje i ratnih zlo~ina.

Nakon odràne glavne rasprave

sud je izrekao i proglasio slijede}e

presude:

1. usta{ki doglavnik Mile Budak,

2. usta{ki pukovnik Joso [Juco —Jareb]192 Rukavina i 3. usta{ki preds-

18 br. 159, lipanj 2005.

Budakova k}i Grozda, ubijena na

kri`nom putu


Pi{e:

Dr. Jere JAREB,Loretto, Pennsylvania, SAD

jednik prijekog suda Ivan Vidnjevi},

na kaznu smrti vje{anjem, trajan gu-

bitak gra|anske ~asti i konfiskaciju

imovine.

4. Dr. Nikola Mandi}, predsjednik

usta{ke vlade, 5. Dr. Julije Makanec,

ministar usta{ke vlade, 6. NikolaSteinfel, ministar usta{ke vlade i 7.

Dr. Pavao Canki, ministar usta{ke

vlade, na kaznu smrti strijeljanjem,

trajan gubitak gra|anske ~asti i kon-

fiskaciju imovine.

8. Ademaga Me{i}, usta{ki doglav-

nik — na kaznu doìvotne robije.

9. Lavoslav Mili}, domobranski

intendantski general-poru~nik na

kaznu robije u trajanju od 20 godina

i

10. Dr. Bruno Nardelli, usta{ki gu-

verner Dalmacije na kaznu robije u

trajanju od 20 godina.

Optuèni Ademaga Me{i}, Lavo-

slav Mili} i dr. Bruno Nardelli

presu|eni su, osim toga, na trajan

gubitak gra|anske ~asti i konfiska-

ciju imovine. Ova presuda je izvr{na.

VOJNI SUD II ARMIJE»m

Mnoga pitanja u vezi s ovimsu|enjem, odnosno sudskom ras-pravom, ostaju otvorena. Dr. Bog-dan Krizman imao je tekdjelomi~ni uvid u preslu{avanjaprije rasprave, i to samo ~etvoriceizvedenih pred sud: Dra MileBudaka, Dra Nikole Mandi}a, DraJulija Makanca i doadmirala Nik-ole Steinfela. Optu`nica i tko ju jezastupao nije poznata. Nije poznatni sastav sudskog vije}a. Jesu lioptuèni imali po sudu imenovaneodvjetnike? O toku ubrzane ras-prave ni{ta nije poznato: u roku odjednog dana — valjda najvi{e de-set sati — zavr{ena je raspravaprotiv deset osoba i osuda odmahprogla{ena. Nije nadalje poznato,gdje su vje{ani i pokopani Dr. MileBudak, Juco Rukavina i Dr. IvanVidnjevi}. Nije poznato gdje sustrijeljani i pokopani Dr. NikolaMandi}, Nikola Steinfel, Dr. JulijeMakanec i Dr. Pavao Canki. Ade-

maga Me{i} umro je uzato~eni{tvu. General LavoslavMili} i Dr. Bruno Nardellipreìvjeli su zatvor, bili pu{teni iumrli izvan zatvora.

Dr. Mile Budak bio je obje{en 7.lipnja 1945. u Zagrebu, vjerojatnou ranim jutarnjim satima. Tu vijestdonijelo je svjetsko novinstvo, poddatumom 7. lipnja194.

Dru{tvo Hrvatskih Knjièvnika iop}enito hrvatska kulturna jav-

nost trebala bi poduzeti korake, dase ustanovi, gdje je vje{an i poko-pan dr. Mile Budak. Bila bitako|er njihova du`nost, da seiskopaju Budakove kosti i prenesuu grob na Mirogoju pokraj njegoveène Ivke i ostalih ~lanova njegoveobitelji.

VII.

Dok sam istraìvao gradivo zaovu raspravu, nai{ao sam na dvasvjedo~anstva o Budaku kaoprakti~nom katoliku, koja ovdjebiljeìm kao putokaz za budu}a is-traìvanja.

Hrvatski knjièvnik Markoôvi}, Budakov dobar znanacposlije srpnja 1938. i osobni tajnik,dok je Budak bio ministar nastave,tvrdi: «Budak je osobno i molio

krunicu u crkvici na Mirogoju barsvake nedjelje. Bio je u toj crkvicina Mirogoju nadpis: 'Kraljuvjekova, kojemu sve ìvi'. U toj jecrkvici Budak bio i na nedjeljnoj iblagdanskoj misi»195.

Luka Fertilio, novinski izaslanikkod hrvatskog poslanstva u Ber-linu, pi{e: «...moram re}i, da jeMile Budak uvijek bio prakti~ankatolik. Ne samo prakti~an negostrog katolik. To je otvoreno i

javno govorio, ~ak i onima, koji torado nisu slu{ali. U Berlinu jesvakog jutra, kad je to samomogao, i{ao na ranu misu u crkvuSv. Mihovila, u Lenz-Allee kodPoslanstva. Pratio ga je redovitousta{ki poru~nik Luka [Goj~eta],ili brat mu, tako|er usta{ki ~asnik.Obojica s dalmatinsko-li~ko-bosanske Trome|e, vjerni i hrabripratioci svojeg Doglavnika»196.

VIII.

Na koncu: kako ocijeniti Budakakao ~ovjeka, politi~ara i javnogradnika? Meni se najvi{e svi|aocjena Luke Fertilia:

«Pokojni je Mile Budak biosloèna i, na svoj na~in, ta-janstvena du{a. Li~ko ~oban~epjesni~ke du{e! Dolazi sa sela u

br. 159, lipanj 2005. 19

Budak s ostalim izru~enim du`nosnicima u zagreba~koj \or|i}evoj ulici


grad, postaje srednjo{kolac,sveu~ili{tarac, pravnik, doktor,odvjetnik, politi~ar, pjesnik,knjièvnik, ministar, poslanik,Doglavnik, Njegova Ekselencija!

Od li~ke selja~ke kolibe do bezi-mena i neznana groba, Mile Bu-dak je uvijek u najve}im hrvatskimborbama. @estok i nepomirljiv una~elnim, blag i popustljiv u osob-nim stvarima. Plane i provali, smirise i razvedri. Politi~ari ga smatrajupjesnikom, pjesnici politi~arom. Aon je, u najve}oj mjeri, i jedno idrugo. Smion, hrabar, po{ten,opasan. Zato ga je Kraljev ~ovjekdo~ekao u zagreba~koj Ilici, dana6. lipnja 1932., i oborio ga udar-cem toljage. Poslije Radi}a, Pre-davca i [ufflaya, trebalo je ubitiBudaka. Ali tvrda je li~ka glavaizdràla. Ostao je ìv, na asfaltu.Da bi spasio ìvot, morao je u emi-graciju. Bojali su se njegove loz-inke: Bog i Hrvati!

U emigraciji je doìvio ledenosrce Tu|ine, crnu du{u Bijelog Za-pada. Uzalud ga je poku{avao pre-dobiti za hrvatske ljubavi. Gledalisu ga tupo i prezirno: Hrvatske nassentimentalnosti ne zanimaju.Kakva ~ovjekoljubivost? Kao {tonema konjstva, nema ni ~ovje{tva.Narodi su ~opori. ôvjek je~ovjeku vuk. Kakva miroljubivost?Bez ~eli~nih kupelji i vatreniholuja nema povijesnog ìvota. Mo-ramo osvajati prostore za vi{akna{eg pu~anstva i trì{ta za na{uindustrijsku proizvodnju. To je po-vijesna stvarnost. Ubij, da te neubiju! Sve drugo je prakiti~nakr{}anska nemo}. Idite, dragi dok-tore... [to~kice u originalu — Ja-reb].

Mile Budak ostaje sam. Samsamcat sa svojim tugama i zano-sima. Emigrant! Hrvatski politi~kiskitnik bez igdje ikoga. Vagabundprozeble du{e i àlosna srca.Spa{avaju ga pjesme i ljubavi. Lju-bavnici i pjesnici su nepobjedivi.

êkaju i do~ekaju. I Mile Budak jedo~ekao. Do~ekao je Deseti Trav-nja!

Sjedi u pala~i svog Poslanstva, uzelenom berlinskom Grunewaldu.Velika je radna soba obloèna ora-hovinom. Prozori gledaju na

dostojanstven park, na visokastabla, gr~ke mramore, umjetnajezerca, vijugave staze i tratine.Vjetar raznosi li{}e po kasnoj je-seni, prozeble ptice traè zimskagnijezda. Mile Budak nije vi{evagabund. Ne skice se po bijelomsvijetu. Ima svoju ku}u. Hrvatskinarod ima svoju dràvu»197.

Nekoliko odlomaka kasnijeLuka Fertilio }e dodati: «A da seshvati ìvot i rad Mile Budaka,treba znati i shvatiti, da je uvijek ibitno bio samo umjetnik»198.

Hrvatski novinar MatijaKova~i}, koji je poznavao Budakapreko dva desetlje}a, ovako saìm-lje svoje dojmove:

«Budak je bio fanati~an Hrvat ineslomljiv optimista gledom nakona~an ishod hrvatske borbe.

On je sav izgarao u idealunarodne slobode. Naàlost, tajnjegov javni ìvot, pun opasnosti,nije bio pra}en, ba{ u najteìm

danima diktature, sretnim privat-nim ìvotom. Manjkala mu jepotrebna toplina obiteljskogìvota, a udarci koje je u politi~kojborbi imao snositi, bili su i odvi{ekruti».

«Dr. Budak bio je revolucion-arac. U tom svojstvu izvr{io jedu`nost odva`no i ~asno. @ivio jekao borac za slobodu, a u hrvatskupovijest ulazi i kao mu~enik»199.

Kona~no, da zavr{imo ovaj prvipoku{aj Budakovog ìvotopisa kaopoliti~ara i javnog radnika,rije~ima njegova mla|eg pra-va{kog i usta{kog prijatelja i surad-nika, dra Mate Frkovi}a:

«Njegov lik i uspomena na nje-gov nacionalni, politi~ki i knjièvnirad moraju ostati vje~no ~isti i

20 br. 159, lipanj 2005.

U podrumu zatvora u Savskoj


neokaljani, jer je on, kao iskrenihrvatski rodoljub, radio i ìvio, dabi njegova i na{a Hrvatska ostalavje~na, a na{ narod ìvio u sre}i,blagostanju i zadovoljstvu. Jer, lik-ovi i ideje u njegovim knjièvnim ipoliti~kim djelima davat }eduhovnu i nacionalnu hranu svimbudu}im hrvatskim pokoljenjima,i oni }e iz njih crpsti snagu za dal-jnju borbu do pobjede»200.

Bilje{ke:

190 Isto, 27.191 Davorin, nav. dj., 210. @ene s djecom iz te sku-

pine no}ile su izme|u 26. i 27. V. u nekoj {taliusred Ljubljane, «gdje je neposredno prijenas bila zatvorena marva». Slijede}eg jutra,27. V., ène s djecom su premje{tene u zatvoru [ent-Vid. Tu su na{li mnogo drugih Hrvata,me|u njima i Dra Feliksa Niedzielskog,upravnog zapovjednika Usta{ke Mladeì. Upraskozorje 28. svibnja ène s djecom ukrcanesu u marvene vagone i stigli poslije podne uMaksimir kraj Dubrave u biv{e barakePoglavnikovih Tjelesnih Sdrugova (PTS-a). U[ent-Vidu lije~nik Dr. Ugarkovi} odlu~ivao jetko }e dalje i}i vlakom, a tko pje{ice. Cijela je

ta skupina pu{tena iz logora «tjedan danakasnije», osim Nevenke, ène Juce Rukavine,koja je iz te skupine nekoliko dana prijepu{tanja bila izdvojena i nestala (Davorin,nav. dj., 210-211).

192 Bez sumnje, na temelju jugoslavenskogsaop}enja za novinstvo, Krizman zamjenjuje,odnosno mije{a dva usta{ka pukovnika, Jucu iJosu Rukavina, koje je u kazalu, Paveli} u bjek-stvu, naveo pod imenom Joso Rukavina. JosoRukavina bio je zapovjednik vojnopoliti~kogredarstva u ministarstvu oruànih snaga i nijebio izru~en Jugoslaviji, oti{ao je u Argentinu itamo umro 1968. Juco Rukavina — poznat izsudske rasprave protiv li~kih usta{a, poveza-nih s ustankom iz rujna 1932.— bio je su|enna dugogodi{nju robiju i bio u Srijemskoj Mi-trovici 1930-tih godina skupa s mnogimpoznatim komunistima. Za vrijeme rata bio jena redarstvenim poloàjima. On je bioizru~en i osu|en na vje{anje.

193 Krizman, Paveli} u bjekstvu, 26. Upravo jenevjerojatno, da Jakov Blaèvi}, Traìo samcrvenu nit (Zagreb: «Zagreb» izdava~ko ipropagandno poduze}e, 1976.), 120, tvrdi,da je proces «usta{koj vladi na ~elu s Buda-kom» bio odràn pred Vojnim sudom Gen-eral{taba Jugoslavenske Armije uBeogradu. Od {est osoba, iz Mandi}evegrupe od 15 osoba, koje nisu bile izvedenepred sud u ovoj raspravi, poznata mi je sud-bina jedino Josipa Gjebi}a. On je iz zatvorau Petrinjskoj ulici bio preba~en u Sarajevo,tamo su|en na vi{egodi{nju robiju, i poslijeizdràne kazne ponovno oti{ao u izbje-gli{tvo. Umro je u Kanadi 8. velja~e 1984.Bilo bi potrebno razjasniti i sudbine ostalepetorice, da li su bili izvedeni pred sud ilijednostavno ubijeni. To su slijede}e osobe:general Viktor Prebeg, Dr. Ferdo â~i}, Dr.Aleksandar Benak, zrakoplovni pukovnikIvan Tudor i Marko Lovokovi}.

l94 Imam, na primjer, izrezak iz jedneneozna~ene novine u New Yorku, kojadonosi vijest United Press, datiranu Lon-don, 7. lipnja, prema kojoj je Tanjug javio,da je toga dana izvr{ena smrtna kazna nadDrom Nikolom Mandi}em i Drom MilomBudakom. Istu je vijest zabiljeìo i VinkoNikoli}, koji je tada bio u logoru Grumo Ap-pula u Italiji, pod datumom od 7. lipnja1945.: V. Nikoli}, Tragedija se dogodila usvibnju (Barcelona: Knji`nicaHrvatske Re-vije, 1984.), I, 97. Sude}i prema Krizmanu,ta vijest nije bila objavljena u zagreba~komnovinstvu prije druge polovice lipnja 1945.,dakle najmanje jedan tjedan dana kasnije.

195 ôvi}, nav. dj., 210.196 Fertilio, nav. dj., 146. Luka Goj~eta pratio je

Budaka i u izbjegli{tvo i bio skupas njime izru~en jugoslavenskim vlastima 18.V. 1945. Vjerojatno je strijeljan nedaleko[kofje Loke 25. svibnja 1945. O svojoj vjeriu Boga i predanju njegovoj volji Budakkrasno pi{e svojoj èni Ivki 18. travnja 1930.iz zatvora zagreba~kog Sudbenog Stola:«Mile Budak: Pismo svojoj èni Ivki».Hrvatska Revija (Barcelona), 39. (1989.), 4.,702-709.

197 Isto, 144.198 Isto, 145.199 Kova~i}, nav. dj., 107.200 V. Nikoli}, Pred vratima domovine, II, 177-178.

Svr{etak

br. 159, lipanj 2005. 21

Skra}eno izdanje Budakove politi~ke rasprave (izdanje Drine, 1969.)


PRILOZI ZA BIOGRAFSKI LEKSIKONHRVATSKIH POLITI^KIH UZNIKA (XXVII.)

2536. PETROVI], Anica (Ivan) - ro|.17.05.1919. u Rakovici. Osu|. 1947. pre-sudom Okru`nog suda Sl. Brod poZPND ~l. 3. t. 14. na 2 god. zatvora.

2537. PETROVI], Liza (Ivan) - ro|.17.11.1905. u Petrivcima. Osu|. 1951. presudom Okru`nogsuda Osijek po ~l.8.st.1. na 14 mjes. zatvora.

2538. PETROVI], Reza (Ivan) - ro|. 16.08.1922. u Osijeku.Osu|. 1947. presudom Vojnog suda Bjelovar po ZPND ~l. 3. t.14. na 10 god. zatvora.

2539. PETROVI], Sofija ([piro) - ro|. 01.01.1907. u TominuGaju. Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda za Liku u Gospi}upo ZPND ~l. 3. t. 3. na 1 god. zatvora.

2540. PETROVI], Vjekoslava (Stjepan) - ro|. 01.11.1905. uValpovu, Osijek. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda KomandeOsje~k. Podr. po ZPND ~l. 3. t. 3. na 8 god. zatvora.

2541. PETROVI], Zorka (Mato) - ro|. 21.04.1924. uRe{etarima. Osu|. 1947. presudom Div. vojnog suda Bjelovarpo ZPND ~l. 3. t. 14. na 18 mjes. zatvora.

2542. PEZELJ, Marijana (Bla`) - ro|. 28.07.1930. u Rijeki.Osu|. 1949. presudom Okr. suda Rijeka na 2 god. zatvora.

2543. PEZELJ, Matija (Grga) - ro|. 02.08.1928. uSikirevcima. Osu|. 1945. presudom Divizijskoga vojnog sudaSl. Poèga po ZPND ~l. 11. na 13 mjes. zatvora.

2544. PEZI], Albina (Ignac) - ro|. 27.11.1914. u Zagrebu.Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Zagreb po ZPND ~l. 3.t. 8. na 1 god. zatvora.

2545. PFAF, Marija (Marijan) - ro|. 31.12.1914. u \akovu.Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Sl. Brod po ZPND ~l. 3.t. 14. na 18 mjes. zatvora.

2546. PIHA^, [tefica (Petar) - ro|. 04.01.1922. u Sarajevu.Osu|. 1946. presudom Div. vojnog suda Zagreb po ~l. 9. t. 2, na5 god. zatvora.

2547. PIHLER, Josip (Josip) - ro|. 10.10.1896. u Zagrebu.Osu|. 1947. presudom O.S. Za Grad Zagreb na 1 god. zatvora.

2548. PIHLER, Julijana (Maksimilij) - ro|. 15.01.1920. uBos. Brodu. Osu|. 1945. presudom Okru`nog suda u Osijekupo ZPND ~l. 3. t. 14. na10 god. zatvora.

2549. PIHLER, Tatjana (Vjekoslav) - ro|. 08.12.1920. u Za-grebu. Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Zagreb poZPND ~l. 3. t. 1. na 10 mjes. zatvora.

2550. PILER, Marija (Filip) - ro|. 08.06.1896. u Osijeku.Osu|. 1946. presudom Vojnog suda Osijek po UVS ~l. 14. na 5god. zatvora.

2551. PILER, Ruìca (Tomo) - ro|. 01.01.1926. u \akovu.Osu|. 1949. presudom Vojnog suda Zagreb po na 5 god. zat-vora..

2552. PILI], Slavica (Dinko) - ro|. 01.01.1916. u Splitu.Osu|. 1944. presudom Vojnog suda Split po UVS ~l. 13. i 14. na3 god. zatvora.

2553. PILIPOVI], Lucija (Jozo) - ro|. 17.01.1899. u Strugi.Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Sisak po ZPND ~l. 3. t.14. na 18 mjes. zatvora.

2554. PINTAR, Anica (Josip) - ro|. 25.03.1901. u Zagrebu.Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Zagreb po ZPND ~l. 3.t. 3. na 7 god. zatvora.

2555. PINTAR, Stjepan (Franjo) - ro|.24.03.1920. u Dalju, Osijek. Osu|. 1945.presudom O.S. Osijek na 3 god. zatvora.

2556. PINTARI], Elizabeta (Josip) -ro|. 05.06.1906. u Ciglenici, Bjelovar.

Osu|. 1947. presudom Okr. suda Bjelovar po ZPND ~l. 3. t. 14,na 10 god. zatvora.

2557. PINTARI], Franjica (Ivan) - ro|. 01.07.1902. u Za-grebu. Osu|. 1945. presudom Okru`noga narodnog suda Za-greb po ZPND ~l. 8. na 18 mjes. zatvora.

2558. PINTARI], Marija (Franjo) - ro|. 24.10.1925. u Ros-inji, Lukavac. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Zagreb poUVS ~l. 14. na 10 god. zatvora.

2559. PINTARI], Marija (Stjepan) - ro|. 13.10.1906. uOsijeku. Osu|. 1949. presudom Okr. suda Osijek po KZPND6L. 8. ~l. 2. na 1 god. i 6 mjes. zatvora.

2560. PINTARI], Matilda (Franjo) - ro|. 22.03.1904. u âk-ovcu. Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Vara`din poZPNO ~l. 3. t. 14. na 2 god. zatvora.

2561. PINTARI], Mato (Vlado) - ro|. 01.01.1950. u Ba{in-cima. Osu|. 1972. presudom Okru`nog suda Osijek po KZ~l.174. na 6 mjes. zatvora.

2562. PINTEROVI], Antonija (Mate) - ro|. 06.04.1906. uVinkovcima. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Osijek poUVS ~l. 14. na 1 god. zatvora.

2563. PIRC, Marija (Antun) - ro|. 15.07.1912. u Sisku. Osu|.1946. presudom Okru`nog suda Sisak na 6 mjes. i 15 dana zat-vora.

2564. PIR[ER, Danica (Ivan) - ro|. 09.05.1923. u Zagrebu.Osu|. 1952. presudom Kotarskog suda Zagreb. Obl. po KZ ~l.303. na 2 god. zatvora.

2565. PISKA^, An|elka (Jakov) - ro|. 08.11.1925. u Zvor-niku. Osu|. 1947. presudom Okru`noga narodnog suda Bjelo-var po ZPND ~l. 3. t. 7. na 5 god. zatvora.

2566. PISKA^, Kata (Ivan) - ro|. 19.03.1892. u Zvorniku.Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Bjelovar. po ZPND ~l.3.t. 7. i 14. na 8 god. zatvora.

2567. PI[ÂK, Kata (Ivan) - ro|. 20.10.1921. u âzmi. Osu|.1947. presudom Okr. suda Bjelovar po ZPND ~l. 3, t. 14. na 4god. zatvora.

2568. PI[KULI], Marica (Jure) - ro|. 15.01.1919. u Za-grebu. Osu|. 1946. presudom Div. vojnog suda Zagreb poZPND ~l. 3. t. 14 na 9 god. zatvora.

2569. PI[PAK, Ivanka (Andrija) - ro|. 22.02.1922. u Za-grebu. Osu|. 1946. presudom Div. vojnog suda Zagreb poZPND ~l. 3. t. 7. na 18 mjes. zatvora.

2570. PI[TALEK, Luka (Stipo) - ro|. 05.08.1912. u Poto~an-ima, Livno. Osu|. 1960. presudom Okru`nog suda Osijek poKZ ~l. 303. st. 2, na 10 mjes. zatvora.

2571. PIVA[EVI], Ivanka (Jure) - ro|. 06.05.1914. u Za-grebu. Osu|. 1945. presudom V. S. Kom. Grada Zagreba poUVS ~l. 13. na 10 god. zatvora.

2572. PJEVA^, Marica (Mate) - ro|. 02.02.1923. u Zabnici.Osu|. 1947. presudom Ok. suda Bjelovar po ZPND ~l. 3. t. 14.na 4 god. zatvora.

2573. PLA^KO, Marija (Mijo) - ro|. 01.01.1905. u Zagrebu.Osu|. 1946. presudom Okr. nar. suda Zagreb po ZPND ~l. 3. t.3. na 2 god. zatvora.

22 br. 159, lipanj 2005.

DOKUMENTI

Priredio:

Jure KNEZOVI]

2574. PLANÎ], Sofija (Josip) - ro|. 13.06.1921. u Dubrov-niku. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Dalmacije po UVS ~l.16. na 6 god. zatvora.

2575. PLA[I], An|elka (Ivan) - ro|. 02.09.1926. u Zagrebu.Osu|. 1946. presudom Div. vojnog suda Zagreb po ZPND ~l. 3.t. 14. na 2 god. i 6 mjes. zatvora.

2576. PLAZONI], An|a (Ante) - ro|. 01.01.1912. u Divo-jevcima, Split. Osu|. 1948. presudom Okr. suda Split po KZ ~l.62. na 12 mjes. zatvora.

2577. PLAZONI], Jela (Ilija) - ro|. 01.01.1927. u Divoji}u.Osu|. 1948. presudom Okr. suda Split po ZPNB ~l. 3. t. 3. na 4god. zatvora.

2578. PLA@ANIN, Marija (Tomo) - ro|. 01.01.1876. u Sira~u.Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Daruvar po LA@NIISKAZ na 6 mjes. zatvora..

2579. PLEMENÎ], Paula (Antun) - ro|. 10.06.1900. uSra~incu. Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Vara`din poZPND ~l. 3. t. 14. na 2 god. zatvora.

2580. PLE[A, Kata (Luka) - ro|. 01.01.1925. u Podo{troj.Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Gospi} po UVS ~l. 14. na14 mjes. zatvora.

2581. PLE[E, Francika (Antun) - ro|. 01.01.1886. u Oraho-vici. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Obl. Slavonije Na{icepo UVS ~l. 11 na 10 god. zatvora.

2582. PLE[E, Josipa (Josip) - ro|. 28.02.1900. u Pregradi.Osu|. 1947. presudom Vojnog suda Bjelovar po ZPND ~l. 3. t.14. na 3 god. zatvora.

2583. PLE[E, Ljubica (Luka) - ro|. 01.01.1899. u Poègi.Osu|. 1947. presudom Okr. suda Zagreb po ZPND ~l. 3. t. 14.na 8 god. zatvora.

2584. PLE[E, Nada (Mile) - ro|. 24.04.1911. u Zagrebu.Osu|. 1945. presudom Okru`noga narodnog suda Zagreb poZPND ~l.9.t.1. na 3 god. zatvora.

2585. PLI[I], Danica (Ivan) - ro|. 14.02.1921. u Rijeki.Osu|. 1952. presudom Kot. suda Rijeka po ~l. 303. na 1 god.zatvora.

2586. PLOVEC, Dara (\uro) - ro|. 01.01.1903. u Kostanju.Osu|. 1947. presudom O.S. Bjelovar po ZPND ~l. 3. t. 14. na 1god. zatvora.

2587. PLJU[ÊC, Amalija (Franjo) - ro|. 04.12.1900. uViànovcu. Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Vara`din poZPND ~l. 3. t. 14. na 8 god. zatvora.

2588. POCEDI], Ivanka (Ivan) - ro|. 25.02.1922. u Zagrebu.Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Zagreb po UVS ~l. 14. na 2god. zatvora.

2589. PODGORNIK, Pavo (Katica) - ro|. 23.06.1950. uGa{incima. Osu|. 1972. presudom Okru`nog suda Osijek poKZ ~l. 174. na 6 mjes. zatvora.

2590. PODGORSICI, Zlata (Milivoj) - ro|. 10.03.1911. uSisku. Osu|. 1948. presudom Vojnog suda Zagreb po UVS ~l.15. na 6 mjes. zatvora.

2591. PODGORSKI, Nilka (Nikola) - ro|. 27.04.1930. uLudinici. Osu|. 1946. presudom Vojnog suda Zagreb po ZPND~l. 11. na 2 god. zatvora.

2592. PODLONJAK, [tefanija (?) - ro|. 01.01.1912. uVara`dinu. Osu|. 1947. presudom Div. vojnog suda Bjelovar na6 god. zatvora.

2593. PODNAR, Berta ([andor) - ro|. 19.10.1916. u Osijeku.Osu|. 1945. presudom po ZPND ~l. 3. t. 7. na 2 god. zatvora.

2594. PODNAR, Lida (Vjekoslav) - ro|. 16.09.1910. uOsijeku. Osu|. 1945. presudom Suda za za{titu ~asti Hrvata iSrba, ~l. 2. t. 8, 2, i 9. na 6 mjes. zatvora.

2595. PODRUG, Anica (Stjepan) - ro|. 24.02.1914. uVrpolju. Osu|. 1946. presudom Div. Vojnog suda Osijek poZPND ~l. 3. t. 3. na 18 mjes. zatvora.

2596. PODUJE, Antonijeta (Lovro) - ro|. 08.09.1897. uSplitu. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda za Obl. Dalmacijepo UVS ~l. 14. na 1 god. zatvora.

2597. PODUNAJEC, Mira (Martin) - ro|. 24.09.1918. u Ko-privnici. Osu|. 1946. presudom Okru`noga narodnog suda Bje-lovar po ZPND ~l. 3. t. 14. na 1 god. zatvora.

2598. POGAÎ], Nada (Franjo) - ro|. 09.02.1920. u Za-grebu. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Zagreb poDENUNCIJACIJA na 3 god. zatvora..

2599. POGORELAC, Marija (Jakov) - ro|. 01.01.1911. u Za-grebu. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Zagreb po UVS ~l.14. na 3 god. zatvora.

2600. POGORELAC, Marija (Jakov) - ro|. 23.07.1911. u Za-grebu. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Kom. Gr. Zagrebapo UVS ~l. 14. na 3 god. zatvora.

2601. POKORNI, Fanika (Stjepan) - ro|. 27.02.1927. u [ar-tovcu, Kutina. Osu|. 1946. presudom Divizijskoga vojnog Za-greb po ZPND ~l. 3. t. 14, na 1 god. zatvora.

(nastavit }e se)

br. 159, lipanj 2005. 23

DOKUMENTI

SPOMEN-OBILJE@JEU LEPOGLAVI

Program sve~anosti 5. srpnja 2005.Po~etak u 11.00 sati:1. Himna – zbor Collegium artisticum2. Pozdravni govor

– predsjednik HDPZ, gosp. Alfred Obrani}3. Franjo Pokorny: Domovini

– zbor Collegium artisticum4. Borislava Kodì}: U ime naroda

– glumac vara`dinskog HNK, Tomislav Lipljin5. Pozdravni govor

– gradona~elnik Lepoglave, gosp. Marijan [kvari}6. Vatroslav Lisinski: Zbor Hrvatica iz opere Porin

– zbor Colegium artisticum7. Rje{enje Izvr{nog odbora Rajonskog NO Maksimir

– gosp. Tomislav Lipljin8. Otvorenje Spomen obilje`ja

– predsjednik Hrvatskog sabora,gosp. Vladimir [eks

9. Posve}enje– preuzvi{eni gospodin biskup Marko Culej

10. Marko Poklepovi}: Majko na{a– zbor Collegium artisticum

Razgled kaznionice, crkve i Pavlinskog samostana.Prijave za obrok prema ranije poslanom jelovniku u

Sredi{njicu do kraja tjedna. Cijena obroka je 40,00Kn, a tere}enje podru`nicama poslat }e se naknadnotemeljem blokova (podru`nice }e svojim ~lanovimapodijeliti blokove sa svojim ìgovima koji }e se preda-vati pri preuzimanju obroka).

Za Tajni{tvo, Branka O~i}, v.r.

POVODOM [EZDESETE GODI[NJICE SMRTIPERA BAKI]A, VO\E KONAVOSKIH [KRIPARA

Dana 2. lipnja navr{ilo se {ezdeset go-dina od smrti Pera Baki}a, pukovnikaHrvatske selja~ke za{tite HSS-a, vo|ekonavoskih „{kripara". Kada sespomene njegovo ime, mora se uz tone{to vi{e re}i o njemu, ali i o prilikamau kojima je djelovao, te isto tako o nje-govim mudrim, hrabrim i dràvotvor-nim stavovima. I kona~no, treba jasnore}i da je njegova smrt rezultatmu~eni{tva.

Ro|en je 13. lipnja 1902. u ]ilipima,Konavle, od oca \ura i majke Ane ro|.Re{etar. Po zanimanju je bio zemljo-radnik, tj. konavoski seljak. Pripadao jestranci HSS kao istaknuti ~lan.Me|utim, poznata je ~injenica da je poraspadu Jugoslavije 1941. jedan diovode}ih HSS-ovaca stao na stranuusta{koga pokreta, drugi se uklju~io ukomunisti~ku spregu i njima odsluìo, atre}i je ostao uz svoje vodstvo koje jebilo dijelom s kraljem PetromKara|or|evi}em i Srbima u Londonu,a dijelom i u Domovini. Baki} nijepri{ao nikome, ali je bio i ostao nadràvotvornoj liniji, {to je svojim ìvo-tom i mu~eni~kom smrti dokazao.

Dolaskom partizana i zauzimanjemvlasti po komunistima Baki} se polovi-com listopada 1944. sklonio u {umu iliodmetnuo u {krip. Zna~i, zapo~eo jeìvot odmetnika, provode}i ga u spil-jama Konavala. Kako nije prihvatio su-radnju s komunistima, preostao mu jesamo taj put koji je odabrao da ne bi biolikvidiran. Okupio je oko sebe jedan

manji broj istomi{ljenika, pripadnikaiste stranke, Mata Martinca, BoàMartinovi}a i jo{ neke druge ~estiteljude – domoljube. Pritije{njenzale|em tj. trebinjskom {umom, gdje sugospodarili ~etnici, te partizanima kojisu ve} zauzeli Konavle i Dubrovnik, za-palo ga je da se stavi na ~elo brojnihmladih Konavljana koji su biliunova~eni u partizanske redove i po-slani na poloàje protiv Nijemaca kojisu jo{ dràli Boku Kotorsku. Svrha jebila da nevje{ti u ratovanju budu na tajna~in likvidirani. Shvativ{i to, mnogi odnjih su dezertirali u {kripare.

"Dubrovnik mora platitidug slobodi!"

Navedeno je lijepo ilustrirao u svojojknjizi "Bolje je voljeti manje" autor Da-vor Juri{i}, komesar bataljona, gdje seo~ito vidi da je slanje netomunova~enih na poloàje Nijemaca uBoki Kotorskoj imalo za cilj njihovu po-gibiju. Neki su, dakle, dobili metak uprsa, a neki u le|a (Davor Juri{i}:„Bolje je voljeti manje“, str. 154.).Prilikom Juri{i}eva susreta s komesa-rom Ratne mornarice, pukovnikomDragi{om Jovanovi}em, Crnogorcem,on mu najavljuje da }e njegova jedinicamorati krenuti na poloàje oko BokeKotorske. Juri{i} mu odgovara da imadosta boraca koji jo{ nisu sudjelovali uborbama, ali }e se morati s tim suo~iti.Ivanovi} mu na to kaè: "Bravo kome-sare, - No, ja Vam moram skrenutipa`nju na to da se u Dubrovniku tije-kom rata sjatio svakakav olo{, premanama neprijateljski raspoloèn. Takvihimate i u va{oj jedinici i zato Vas {aljemu Boku. Mo`da dobijete zadatke koje}ete s takvim sastavom te{ko ostvariti.Koliki }e biti gubitci, ne brinite. Glavnoje sa~uvati komandni sastav jedinice.Rat je da se gine, a ne {e}e i izbjegavadug prema domovini. Me|u va{im bor-cima ima dosta onih koji su klasni ne-prijatelji. Prema njima morate bitinemilosrdni i uvijek ih gurati u prve re-dove i najteè zadatke". Me|u ostalim,

Ivanovi} je ve} ranije izrekao "Dubrov-nik mora platiti danak slobodi!".

S ovako podmuklim neprijateljemna{ao se u sukobu konavoski ìvalj. Bi-lanca te politike bila je 71 poginuliunova~eni mladi} iz Konavala na Boki,[irokom Brijegu, Rijeci, Istri i Hrvat-skome primorju. Dodaju li se ovomuoni koji su poubijani na Orsuli i likvidi-rani po Konavlima od dana pogibije IvaTrojanovi}a 1941., pa do okupacijeKonavala (tzv. "oslobo|enja"), nas-tanak {kripara, tj. kriàrskog pokreta,bio je logi~na posljedica. Mnogi mladi}inapustili su naoruàni partizanske pos-trojbe u koje su bili unova~eni i sklonilise u Konavoska brda i spilje. Znatandio njih pristupio je Baki}u i molio gada ih vodi, a drugi manji dio krio se s cil-jem da spasi goli ìvot. Kona~no, iBaki}evi {kripari uglavnom nisu napa-dali, jer je Baki}evo na~elo bilo "ne na-padati, nego se samo braniti ako sinapadnut". Premda je stanovni{tvoKonavala prihvatilo Pera Baki}a i nje-gove kriàre, hranilo ih, obavje{tavaloih o kretanju neprijatelja i drugo, ipaksu partizani na razne na~ine skr{ili tajkonavoski otpor. Pregovorima da se is-pita stanje, internacijom obitelji {kri-para na otok Kor~ulu, poku{ali su imrazbiti pozadinu opstanka. [pijunima,uhodama, obe}anjima izdajicama, hva-tali su pojedince i razbijali njihove re-dove. Kona~an i definitivan slomuslijedio je ranjavanjem i uhi}enjemBaki}a i zamjenika Boà Martinovi}a,te pogibijom Mata Martinca, dakle,njegovih najbliìh suradnika.

Pad u partizanske ruke

Dana 5. travnja 1944. netko je prija-vio kuda }e Baki} pro}i, pa ga jedo~ekala partizanska zasjeda kodigrali{ta u Mo~i}ima. Vodnik partizan-ske straè Jozo Mujo pogodio ga je spar metaka te te{ko ranio. Odmah su gaispitali, koliko je bilo mogu}e, nazvaliOZN-u u Dubrovnik, te ga prenijeli naZvekovicu gdje mu je dr. Ivo Bobi},lije~nik iz Cavtata, pruìo prvu pomo}.Nakon toga je preba~en u dubrova~kubolnicu. Sve su poduzeli da mu se ìvotspasi kako bi od njega saznali niz po-jedinosti za koje su bili veoma zaintere-sirani. Dok je lije~en u bolnici,paralelno su provodili svoju istragu. Pi-

24 br. 159, lipanj 2005.

Pero Baki}, vo|a konavoskih {kripara

SJE]ANJA I SVJEDOÊNJASJE]ANJA I SVJEDOÊNJA

Pi{e:

Augustin FRANI]

tali su ga o vezama s vodstvom HSS-a uHrvatskoj i Dubrovniku. Isto takozabiljeìli su njegov ìvotopis. Pitali su,tko ih je pomagao i hranio. Na to onodgovara: "Narod sela u kojima su sekretali Duba, Strav~a, Brotnjice,[ilje{ci, Drvenik, Gabrile, Mo~i}i,îlipi i Radov~i}i."

Govori da ih je u po~etku bilo 29, gdjesu njega i njegove prve suradnike poz-vali u Devete èljezni~ari, koji su dezer-tirali da ne idu na Risan. Zamolili su gada on preuzme vodstvo nad njima. Istotako spominje da je on vodio oko 150{kripara, ali da ih je bilo jo{ koji nisu bilipod njegovim zapovjedni{tvom. Namnoga brojna pitanja izbjegava datiodgovore.

Me|utim, oni k njemu {alju RokaAguzinovi}a, tako|er jednoga od za-povjednika Hrvatske selja~ke (tzv.Ma~ekove) za{tite, koji je pristupiopartizanima i stavio im se u slu`bu. Pris-tupaju}i Baki}evu bolesni~kom kre-vetu, daje mu Judin poljubac i govori dase uspio probiti do njega, pa da budekratak u odgovorima kako ga ne bi uh-vatili kod njega. On mu postavljamnoga pitanja na koja OZN-a èli ~utiBaki}eve odgovore. Sve je to pobiljeìoi u obliku izvje{taja s potpisom predaosvojim gospodarima.

U pogledu veze s ~etnicima, Baki} jeodgovorio da se ta veza o~itovala samou dogovoru da se oni, ako buduprisiljeni, mogu skloniti u Konavle, teisto tako {kripari na podru~je koje oninadziru, bude li potrebno. Pritom jeupozorio svoje suradnike da kod sus-reta s ~etnicima ne govore koliko ih imai kako su naoruàni, jer im ne vjeruje.Na pitanje Aguzinovi}a s kojim HSS-ovcima je imao veze u Gradu kaè:"Imao sam prijatelje tebe, Skvrcu iDabrovi}a i jo{ nekoliko prijatelja, a uKonavlima ima dosta i svi me vole." [tose ti~e Skvrce, kaè da mu je poznat nje-gov stav i da ga je pitao, on bi ga udario{tapom po glavi i rekao ono {to je prijegovorio: "Moj Pero, idi ku}i i pristupi upokret, jer je tu mjesto hrvatskomnarodu!" Kad OZN-a nije bila zadovol-jna svojim saslu{anjima Baki}a i iz-vje{tajima Aguzinovi}a za njegova bo-ravka u bolnici, prebacili su ganeizlije~enoga – zapravo te{kobolesnog – u svoj zatvor u Villi Ra{ici14. svibnja 1945. u 20,45 sati. Od tada sevodi da je u zatvoru. Tamo je biopodvrgnut torturi i mu~enju, ne bi lipokleknuo. Kako se tamo na{ao bez

lije~ni~ke pomo}i, rane su mu bilezapu{tene. Inficirane rane i napre-dovanje bolesti uzrokovali su stra{nebolove, pa su mnogi zatvorenici ~ulinjegovo zapomaganje. Me|u svjedo-cima je don Baldo Mlado{evi} i pok.msgr. Ivo Bjelokosi}. Njegova pok. ses-tra Nikica ~ak pismeno izjavljuje da sumu u rane lijevali modru galicu, te da jeu stra{nim mukama umro. Dodaje da jerekao: "Volim po{teno poginuti, negosramotno ìvjeti".

OZN-ina optu`nicanakon okrutnog mu~enja

Nakon obavljene "istrage" u Ra{ici,Okru`no Odjeljenje za{tite naroda(OZN-a) za Dubrovnik uz dopis br.723/45 od 26. svibnja 1945. predala ga jena postupak Vojnom sudu VIII. Kor-pusne oblasti -Vije}u pri komandi Du-brova~kog podru~ja, Dubrovnik sasljede}om optu`bom i prijedlogom zaosudu:

"Upu}uje se tome Sudu na postupakBAKI] PERA Djurova, rodjenog1902. godine u ]ilipima, zemljoradnik,Hrvat, rmkt, pismen, 6 razreda osnovne{kole, neoènjen, dobrog imovnogstanja.

a) Isti se optuùje {to je za vrijemeokupacije pomogao okupatoru na tajna~in {to je kao reakcionarni HSS-ovacnagovarao prista{e HSS za borbu protivNOP-a.

b) Isti se optuùje {to je po kapitula-ciji Italije bio u miliciji u ]ilipima i na

toj du`nosti ostao sve do oslobo|enja]ilipa. Na toj du`nosti je dosta puta biou okr{ajima na NOV.

c) Isti se optuùje malo prije kapitu-lacije Italije po nagovoru reakcionar-nog HSS-ovca Tome Jan~ikovi}a, po{aou Zagreb, kod reakcionarnog vodstvaHSS, da tamo primi direktive i upustvaza daljnji rad. Posjetio je profesoreToma{i}a i Pezelja. Jo{ tada je primiodirektive da se neprijateljski odnosiprema NOP-u i pomaè usta{e i [vabe.

d) Isti se optuùje kao najizrazitijimilicioner i politi~ar u svome kraju vo-dio pregovore sa partizanima, vide}i danema kud. Njegovom krivnjom su pre-govori razbijeni. Time je Baki} pove}aojo{ nekoliko `rtava NOV-e.

e) Isti se optuùje {to je istoga danakada je NOV-a oslobodila Konavljepobjegao sa oru`jem u ruci isprednarodnih Vlasti.

f) Isti se optuùje {to je dva danakasnije u zajednici sa Martincem i Mar-tinovi}em osnovao {kriparsku organiza-ciju. Ta organizacija imala je za cilj daizvu~e iz Jug. jedinica {to ve}i broj ljudi,organizuje ih za borbu protiv NOP-a i dapripremi teren okupatoru i usta{ama dase ponovno vrate u ovaj kraj.

g) Isti se optuùje {to je bio vo|a [kri-para te kao takav izdavao nare|enja, di-rektive i upustva svim podre|enim[kriparima. Sve {ta su {kripari u~inilikao: pucanje na jedinicie NOV-e triputa od kojeg je ubijen jedan drug uselu Dubi, otimanje Narodnoj Vlasti uselu Gabrilima oru`ja (uzeta strojnicasa sanèrima od odbornika) pisanjeraznih anonimnih i prijete}ih pisama,za sve ovo je Baki} znao i ne moè seopravdati da je to u~injeno van njego-vog znanja.

h) Isti se optuùje {to je skoro svakuno} odlazio u sela i propagirao protivNOP-a govore}i da }e se partizani iSaveznici svaditi kao i u Gr~koj.

i) Isti se optuùje {to se je koncem Imjeseca 1945. godine sastao sa~etni~kim komandantom Brnjo{om izHercegovine. Na sastanku su pretre-sana mnoga pitanja, koja su se ticalaborbe protiv NOP-a. Razgovarali su osnazi svojih jedinica i o pomo}i jednidrugima. O partizanima su se izraàvalida idu za istrebljenjem ~itavog naroda uJugoslaviji.

j) Isti se optuùje {to je u martu mje-secu 1945. godine tako|er ponovno biona sastanku sa ~etni~kim Komandan-

br. 159, lipanj 2005. 25


Baki} sa sestrom, suprugom

M. Martinca

tima Milojevi}em i Vida~i}em. Na tomsastanku su razgovarali o razgrani~enjupodru~je na kojima }e djelovati.

k) Isti se optuùje {to je nastojao i or-ganizirao u pojedinim selima Konavaljasvoju obavje{tajnu slu`bu. Tako|er seisti optuùje {to je kao vo|a {kriparaprimao i odgovarao na ru`na pismaizdajicama i puzavcima.

l) Isti se optuùje sto je sudjelovaoduhovno u sastavljanju letka pod naslo-vom "Partizanskoj vojsci" u kojem svoj{kriparski pokret nazivlje "Hrvatski na-cionalni pokret Konavlje", a motivi{e seborbu protiv "komunista i plja~ka{kogkrvolo~nog vodstva". Ovaj letak je imaobiti namjenjen vojnicima Jug. Armijeda {to vi{e dezertiraju.

m) Isti se optuùje {to kada su mupretstavnici na{e Vlasti u II. mjesecu1945. godine ponudili da se preda sa{kriparima isti to nije u~inio nego ih jebahato odbio.

Nepomirljivi neprijatelj naroda iNarodno-oslobodila~kog pokreta vrlolukav i reakcionarno prevajani po-liti~ar vidio je jo{ u po~etku 1941-1944.godine opasnost koja prijeti od NOP-ate je -po{ao u Zagreb kod svojih reak-cionarnih vodstava da se sa njima po-savjetuje za daljnju borbu protivnaroda i Narodno-Oslobodila~kogpokreta. Vrativ{i se iz Zagreba stupa uMiliciju da sa usta{kom pu{kom braniusta{ke interese od narodnih osvet-nika. Kada je kucnuo ~as slobodeJu`nodalmatinskom okrugu nijemogao da se pomiri sa tim stanjemnego je pobjegao ispred NarodnihVlasti i organizaciju stvorio oruànihbandi protiv vlasti NOP-a. Kao vo|a{kripara nastojao je da okupi {to ve}ibroj propalica i olo{a oko sebe, pove-zuju}i se ~ak i sa smrtnim neprijatel-jem Hrvatskog naroda ~etnicima. Iakopozivan od na{ih Vlasti da se preda isura|uje sa NOP-om, isti to nije u~inionego kada ga je metak narodnog vo-jnika dohvatio i kada isti vi{e nijemogo da kora~a, isti je bio uhva}en.Mi{ljenja smo da ovaj narodni izrodtreba iskusi najstroìju kaznu. Smrtfa{izmu! Sloboda narodu! v.d.na~elnika-poru~nik (ne~itko)."

Spomenuti "narodni vojnik" koji jesmrtno ranio Baki}a, radio je nekolikogodina kasnije kao taksist u Dubrov-niku i àlio se svojim kolegama kako suga vlastodr{ci u Baki}evu slu~aju isk-oristili, pa ih je proklinjao i kajao se

zbog gri`nje savjesti, jer je te{koproìvljavao to po~injeno nedjelo.

Smrt prije su|enja

Zajedno s navedenim dopisom ioptu`bom, Baki} je preba~en u zatvor"Karmen", gdje je trebao do~ekatisu|enje. Me|utim, mu~en i iscrpljivanoko dva mjeseca, umro je tjedan danakasnije, 2. lipnja 1945., ne do~ekav{isu|enje.

Radi konstatiranja ~injenice smrti,formirana je komisija koja je sastavilazapisnik povodom smrti, kojega ob-javljujemo kao faksimil uz ovaj tekst.

U zapisniku se nigdje ne govori, pa~e

jednostavno se prelazi preko ~injeniceda je od 14. svibnja 1945. do dana smrti(tj. oko 20 dana) Baki} bio izvan bol-nice u uàsnim uvjetima, bez lije~ni~kepomo}i. Upravo u tom vremenu u~in-jen je okrutan zlo~in nad te{ko bole-snim, ranjenim ~ovjekom. ^lanovispomenute komisije prljavo i neprofe-sionalno ovim zapisnikom pokrivajupo~injeni zlo~in i pla{tom medicinesakrivaju po~initelje.

Jesu li to dva lije~nika-supotpisnikanapravili iz straha, ili iz drugih razloga,danas je te{ko re}i, ali oni su tim svojimsupotpisom bacili grubu ljagu na svoju

humanu i profesionalnu djelatnost. Uzapisniku se spominje prvi ~lan, preds-jednik vojnog suda Sre}ko Peran, ali seon ne potpisuje. Valjda se u zadnji ~assjetio one narodne poslovice "Kadija tetuì, kadija te sudi" pa nije potpisao, ilije mo`da za njega to bila samo formal-nost, jer Baki} je i tako umro! Kona~no,iz zapisnika se ne vidi, je li sastavljen uzatvoru ili bolnici?!

Pero Baki} umro je mu~eni~komsmr}u, jer se na{ao na ~elu naroda svogkraja u vrlo te{kim i sloènim po-liti~kim zbivanjima. U tim te{kim previ-ranjima, kada su mnogi Konavljanistavljeni na `rtvenik svoje nacije,

poku{ao je prema svojimmogu}nostima u~initi {to moè,propovijedaju}i dràvotvornost uz za-povijed : "Ne pucajte, ve} samo ako semorate braniti od napada“ Izdaje,malodu{nost, pokvarenost koje je stvo-rio zao duh, formirale su kod njega ot-por zajedno sa sudionicima koji su~asno poloìli svoje ìvote za Dom. Nje-gov lik uzornoga narodnog borca ostat}e svijetliti kroz stolje}a zajedno saIvom Trojanovi}em, koji je ubijen 1941.na Orjenu, i pokazivati pravi put Kona-vala.

26 br. 159, lipanj 2005.


[EZDESETA OBLJETNICA DRENOVA^KE JAME(Partizanski pokolj civila u Drenovcu)

Zadnji su dani mjeseca velja~e 2005.Latinica. Prikazuju film "Srce u jami" irazgovaraju o doga|ajima prikazanim ufilmu. Radnja filma - zlo~ini slovenskihpartizana nad Talijanima. Ubijeni suzavr{ili u fojbama slovenskih planina.Junak filma je dje~ak koji nalazi svojeroditelje u jednoj od fojbi-jami. GostLatinice bio je i gospodin iz Slovenije,sudionik NOB-a. Po njemu, to se uop}enije dogodilo, sve je to la`, izmi{ljotina ima{ta reìsera filma.

Mo`da dje~ak i nije si{ao u jamu, alije upamtio tko mu je odveo roditelje,koji se potom nikada nisu vratili. Zar tone moè biti istina!?

Dragi gospodine iz Slovenije, gle-daju}i film, ja sam se sjetila svoga oca, isvega onogo {to se zbilo u Drenovcima,selu u kojem sam ro|ena. [to se desilomom ocu i njegovim sumje{tanima. Bilasam kao taj dje~ak, (najmla|a od naspetero djece). Nisam sama, ostalo je naspedeset jedno dijete, djeca koja su odra-sla sa saznanjem o stra{nom zlo~inupo~injenom na{im roditeljima, o~evima,bra}i, ro|acima. Za vrijeme rata i nakonzavr{etka rata i "oslobo|enja", samokrivo izgovorena rije~, osudila bi te nasmrt, bez suda i sudaca, a prenosili su ihu partizanske baze, simpatizeri partizan-ski, koji su i prokazali svoje sumje{tane,a to su pet-{est obitelji doseljenih iz Dal-macije.

Kratko saìmam sje}anja: "[esta li~kadivizija" sastavljena od boraca iz Srba,Lapca i Korenice, povla~e}i se sasrijemske fronte, ulazi u selo Drenovac(Vukovarsko-srijemska ùpanija). Sti-

gli su u predve~erje, 10. travnja 1945. Urano proljetno jutro 11. travnja "pob-jednici i osloboditelji" igraju u sredi{tusela kozara~ko kolo, a jedan oficir u pu-noj ratnoj, oficirskoj, partizanskojodori, nose}i na ~elu titovku koju je re-sila crvena petokraka, s na~elnikom

sela obilazi ku}e i kupi prokazane ljude.Ti na{i o~evi tako|er su imali ime iprezime: Marija Neki}, Vice Ani}, PeroAni} (obje{en u zatvoru), [vabo Be-tran, Ica Brmbota, Ivan Do{en, MatoDamljanovi}, Joso Jakobovac, MataJakobovac – Iskrin, Tunja Jakobovac –Peradinov, Marko Pavi}, Ilija Nas-urovi}, Tunja Ivan~ev, Tunja Plivari},Vendelin Seibl – otac, Ilija Seibl mla-domisnik, Ivica Seibl, Marko Komesa-rovi}, Mijo Komesarovi}, AdamKatu{i}, Ivan Kempl, student, PeroSege{, Franjo Sege{, Nikola [arlija,Marko Tvrdnik, Marko [uvi},Trubljari}, Franjo Pavo{evi}, na~elnik,Luka Dujan i moj otac [ime Maruna.Svi su oni ubijeni 12. travnja 1945.

Kada su do{li po moga oca, mama jeplakala i molila: "Nemojte ga odvesti,imam petero dice". Oficir je odgovorio:"Drugarice, ni{ta se ne bojte, ide na is-pitivanje u @upanju, za tri dana }e sevratiti".

Vratili smo ga u sanduku, iskopali izjame - slavonske fojbe. To su vlasti

dopustile tek kada vi{e nisu mogli sakri-vati u~injen zlo~in, jer tijela ubijenihnisu dobro zatrpali, pa su ìvotinjepo~ele izvla~iti opanke, noge i ruke izrake. Kolona zapre`nih kola od rake dona{ega drenova~kog groblja i{la jedostojanstveno, podignutih ~ela, alinijema od tuge i bola.

Mi, djeca ubijenih ljudi, od komu-nisti~ke, Titove vlasti nismo nikada do-bili ni{ta, niti jednokratnu pomo}, a ka-moli od{tetu za ubijene roditelje, kao{to sada dobivaju ~ak i oni koji su podi-gli ruku na domovinu u kojoj ìve. Tenepravde bole. Vlast se ispri~ava zausta{ke zlo~ine, ali kada }e do}i red zaispriku partizanskih zlo~ina. Vrijemeproti~e i nas djece jo{ je samo nekolikona ìvotu. Za na{e `rtve nema novinarakoji bi napisao neki redak i obiljeìo,evo, 12. travnja 2005., {ezdesetu obljet-nicu stra{ne smrti nevinih ljudi. Za{to!?

Dragi novinari, sudionic NOB-a, na{io~evi su imali ime i prezime, bili su do-bri ljudi, pravi, po{teni, marljivi seljani.Voljeli su svoje obitelji, svoje ène isvoju djecu. Zar su zasluìli umrijetisamo radi toga {to su u tim te{kimvremenima bez straha rekli: "Mi smoHrvati". "Ja sam Hrvat", govorio je mojotac, "vjerujem u Boga i svoje vjere isvog ponosa se ne mogu odre}i pamakar me i ubili". I ubili su ga. Vlastkaè, ratni zlo~ini ne zastarijevaju, alido danas nitko nije osu|en, nitkoka`njen, nitko se nije ispri~ao, a pro{loje ve} {ezdeset godina od tada. îni seda zlo~ini ipak zastarijevaju (ovisno otome tko ih je po~inio) ili po~initi zlo~inza razli~ite ljude zna~i razli~ito, iakogovore stalno kako je do{lo vrijeme jed-nakosti i da je zlo~in zlo~in, pa ma tkoga po~inio. Izgleda, ipak, da ta istinanije jo{ uvijek za sve jednaka. A mo`danikada ne }e niti biti.

Od petero djece [ime Maruna ìvesmo ja, Adela i moja sestra Marija Ma-runa (I. Me{trovi}a 5, 31000 Osijek). Uselu Drenovci, sudionici 6. li~ke divizijetoga kobnog travnja izabrali su ku}eprotjeranih Nijemaca – [vaba, koji su ujesen 1945. protjerani u logore, a kasnijeu Njema~ku. U prolje}e 1946. oko tride-set obitelji iz Srba, Lapca i Korenice,doseljeno je u Drenovce i - preuzelovlast. Roblje je dobilo goni~e.

br. 159, lipanj 2005. 27

Slavonska ravnica


Pi{e:

Adela MARUNA

JAVNO VJE[ANJE I STRIJELJANJE 1945. U GOSPI]UU srpnju 1945. pronio se glas Gospi}em

da }e nova komunisti~ka vlast javnoizvr{iti vje{anje i strijeljanje Gospi}ana is-pred katoli~kog groblja Svete MarijeMagdalene. îm sam to ~ula, odlu~ilasam oti}i na groblje. Tog dana u na{oj jeku}i vladalo mu~no ozra~je. Mama je kra-domice budno pazila na mene, nastoje}ime zaokupiti poslom, da joj se ne isk-radem iz ku}e. Tatu su partizani strijeljali4. travnja 1945., istog dana kada su u{li uGospi}. Bila sam radi toga neizmjernoàlosna i jako, jako ljuta na te partizanskedivljake, koji mi uni{ti{e obitelj, koji ra-zori{e grad i iza sebe ostavi{e pusto{ ismrt. Sva|ala sam se s njima i radi toga jemama bila u strahu da i mene ne ubiju.

Smaknu}a pred dje~jim o~ima

Uspjela sam se iskrasti iz ku}e. Da nezakasnim, krenula sam pre~acem ispodsusjedova vrta uz rijeku Nov~icu, pokrajMurkovi}eva mlina do stare gimnazije.Pro{la sam uza zgari{te nekad lijepebijele jednokatnice, koju su zapaliliangloameri~ki zrakoplovi prilikom bom-bardiranja Gospi}a. Tu, u cvijetnjaku teku}e nekad su sjedili uku}ani okruèniprekrasnim oleandrima. Danas tu str{egole zidine okruène visokom ì~anomogradom, a s vanjske strane su partizan-ski straàri naoruàni strojnicama. U tomzgari{tu pod vedrim nebom sad je logorzato~enih Hrvata {to ih danomice odnekuda dovode i nekamo odvode.

Mama je ~ula da su iz Slovenije doveli itu zato~ili Mi}ana Jerbi}a iz Ramljana,muà njene sestre. Kad smo ~uli tu vijest,toboè kao da sam u {etnji, toga dana samnekoliko puta pro{la uz ì~anu ogradu lo-gora, ne bih li vidjela Mi}ana. Napokonsam spazila tetka gdje sjedi u kutu zgrade.Navukao je {e{ir na lice, laktovepodbo~io na koljena, a glavu spustio udlanove. Oronuo je. Sam Bog zna, kada jezadnji put skinuo opanke s nogu. Nekadje bio veliki gazda. Ko{~at, stasit, zasu-kana dugog brka i plavih o~iju. @ivio je uobiteljskoj zadruzi s bratom Ivicom, kojaje brojila tridesetak ~lanova. Posjedovalisu trgovinu, gostionicu, ìtorodnu zemlju,stoku, livade i konje. Dràlo se do konjakao do svetinje. Bili su tamnocrveni,sjajni i oki}eni. Zvali su ih vile. Mi}an jeodlazio naru~ivati robu u Zagreb odjevenu li~ku no{nju, osim kape. Nju jezamijenio {e{irom, sli~nim lova~komu.Opanke nikad nije htio zamijeniti cipe-lama. Neki veletrgovci ispo~etka su bilihladni prema njemu, ali nakon velike na-rud`be i pla}anja u gotovini, kasnije sumu se klanjali do zemlje.

Jo{ pro{le nedjelje je tetak boravio uovom logoru. Sada vi{e nije tu.

Premje{ten je u kaznionicu. Tamo je i nje-gov najmla|i sin Nino.

Tr~im uz logor. Na stotine o~iju zurekroz ì~anu ogradu. Skre}em na lijevo ikod puta prema groblju susre}em po-vorku su`njeva, koje vode premastrati{tu. êtrdesetak ih je. U dvoredu su,vezanih ruku iza le|a, pa opet jedan zadrugoga ìcom za nadlaktice. Pretu~enisu, neobrijani i neo{i{ani, okruèninaoruànim straàrima.

Na tome njihovu putu u smrt, prate ihznatièljna djeca, kojima sam sepridruìla. Hodaju}i u ti{ini uz njih iprate}i njihove te{ke korake, zamje}ujemme|u njima poznate osobe koje kro~euzdignute glave. Neke sam svakodnevnosusretala i znam da nisu nikom ni{tanaào uradili, a najmanje nanijeli nekozlo. Gospi} je mali grad i sve se zna.Mnoge poznam iz vi|enja, a osobno su mipoznati Josan Kolakovi}, gospi}ki gra-dona~elnik, Nina Adìja, Lisac, Anti}Verson i Levar. Od ovih navedenih,ve}ina je ve} izgubila vi{e ~lanova svojeobitelji koje su pobili Titovi ''antifa{isti''.

Nijemi rastanak majke i sina

Prate}i u ti{ini `rtve netko od djece{apne: ''Eno mame Nine Adìje'' Vidimvisoku ènu u crnini kako stoji uz ìvicuna izlazu iz putine, udaljenu dvjestotinjakmetara od strati{ta. Stajala je mirno kao

svetica, skamenjena lica. Ni suza joj nekliznu iz oka. Sledila se kad joj sinavezanog pokraj nje provedo{e. Boè, ot-kud toj majci tolika snaga? Tko moèproniknuti u tajanstvenu snagu maj~inedu{e, u trenutku tihoga, nijemogposljednjeg rastanka sa sinom udaljenomdesetak koraka?

Pribliàvamo se strati{tu. Vide sevje{ala postavljena izme|u dvaju ulaza ugroblje, a pomaknuta par metara odogradnog zida, na sredini puta. Nisamoti{la u groblje, nego sam se umije{ala unepoznatu svjetinu, po ~ijem govoru irazglabanju razabirem da su Srbi.Motaju}i se uokolo, do{la sam do svjeèiskopane jame duga~ke oko pet metara ioko metar {iroke, postavljene u smjerusjever-jug nasuprot groblju.

Tog ~asa dovedo{e nekoliko uznika ipostavi{e ih licem okrenute prema jami.Prvi prema jugu je gradona~elnik JosanKolakovi}. Bila sam od njega udaljenapar koraka. Gledam ga onako izmu~ena.On se sru{i u jamu. Prizor je bio mu~an,pa sam krenula dalje. Prolaze}i pokrajvje{ala, primijetila sam kako novi stanov-nici Gospi}a okre}u trupla skinuta svje{ala i pri tome psuju i pljuju po njima.Me|u njima bilo je od prije poznatihJugoslavena i pripadnika sedme brigade,me|u kojima se naro~ito isticala MarijaJe{inka. Sedmu brigadu partizani su os-novali u Gospi}u za vrijeme NDH. Izdaoih je Lisac. Uhi}eni su i uglavnomosu|eni na vremenske kazne, a danas seiìvljavaju nad mrtvim ''izdajicama''.

Nisam vidjela, ali se u Gospi}u pri~alo,da je puklo uè kad je Levar vje{an. Pao jena zemlju ìv, pa su ponovili vje{anje. Pri-padnici novog poredka nisu mu po{tedjeliìvot, {to je kod ovakvog slu~aja nor-malno. Anti}a Versona Srbi nisu daliobjesiti, ve} su ga odveli u Korenicu.Tamo je zvjerski mu~en i umro jepodvrgnut stra{nom mu~enju. Vratilasam se ku}i nose}i u sebi ove stra{ne pri-zore, kojih se i danas sje}am ìvo i sliko-vito. Mama me do~ekala prijekornorekav{i: ''A je li te Bog tamo nosio''?Odgovor nije nikada dobila.

Gospi}ani su se pitali za{to ovu skupinupogubi{e javno, a ostala masovna ubi-janja izvr{i{e pod okriljem no}i na mno-gim strati{tima u Gospi}u i okolici.Posebne metode za ubijanje Hrvata i os-vajanje Hrvatske osmi{ljeni su u Beo-gradu i sustavno su provo|ene kroz objeSrboslavije. Nedugo iza ovoga grozomor-nog doga|aja, sa zaru~nikom sam pobje-gla iz Jugoslavije u Kanadu, gdje i danasìvim. Dobila sam novu domovinu, aliHrvatska i moj Gospi} ìve u meni i ìvjet}e do zadnjeg otkucaja srca moga.

28 br. 159, lipanj 2005.

Velebit


Pi{e:

Ljerka KOREN ÔRAK

br. 159, lipanj 2005. 29

BRU[ANSKE I TRNOVA^KE @RTVEU zavr{nim borbama Drugoga svjet-

skog rata na novoosvojenim su prosto-rima jugoslavenski partizani izvr{ilinevi|enu plja~ku, nasilja i ubijanja.Hrvatska vojska povla~ila se na zapad,nastoje}i se predati saveznicima, uuvjerenju da }e u njima na}i spas od par-tizanskog pokolja. S vojskom su sepovla~ili i civili. Kolone u povla~enjupratili su partizani, pucaju}i po njima izsveg oru`ja s kojima su raspolagali,uklju~uju}i i zrakoplovstvo. Iscrpljenidugim putom i gla|u, u Austriji, naBlajbur{kom polju, Hrvati su se predali''ulju|enim'' Britancima, koji su ih ra-zoruàne izru~ili na milost i nemilost po-divljalim jugoslavenskim partizanima,koji izvr{i{e nad zarobljenicimastravi~an pokolj.

Nisu se svi hrvatski vojnici i civiliodlu~ili na povla~enje na zapad utraènju spasa kod saveznika. Veliki brojostao se skrivati po gradovima i selima, anaro~ito po {umama i planinama.Za{titu i pomo} na{li su u svojoj rodbinii prijateljima. Naàlost, zbog izdajemnogi su stradali, bili su ubijeni iliosu|eni na dugogodi{nje zatvorskekazne ili su prisilno iseljeni na Banovinui Kordun, gdje su kao roblje radili naimanjima srpskog pu~anstva. O hrvat-skom stradanju i partizanskim zlo~inimau podvelebitskim selima Bru{anima iTrnovcu, svjedo~e ~lanice i ~lanovi go-spi}ke Podru`nice Hrvatskog dru{tvapoliti~kih zatvorenika.

Ostala sam ìva, ali, ipak,ubili su dio mene.

Svjedo~i Kata-Kaja Petrli}, ro|enaSankovi}: "Ro|ena sam u Bru{anima 18.studenog 1923. Moji roditelji otac LukaSankovi} i majka Ana ro|. Ratkovi}imali su nas troje djece: Mariju, Nikolu imene. Odmah po zavr{etku Drugogasvjetskog rata 1945. uhi}ena je sestraMarija, iza nje ja, pa onda brat Nikola imama. Optuèni smo da smo hranili isakrivali hrvatske vojnike u Velebitu.Mariju je ispitivao u gospi}kom zatvoruudba{ Joso Buba{ iz Li~koga Novog. Tu-kao ju je i podvrgao mu~enju elek-tri~nom strujom. Osu|ena je na smrtstrijeljanjem. Kasnije joj je ta kazna pre-ina~ena na vremensku. Izdràla je 7 go-dina strogog zatvora u SlavonskojPoègi. Te{ko se razboljela, operirana jei nakon operacije jedva je ostala ìva.

Bila je ponosna i prkosna. Nije se dalapokoriti srbokomunisti~koj vlasti.

Ja sam osu|ena na tri godine strogogzatvora, a pravomo}no na dvije.Otpu{tena sam iz zatvora nakon godinui pet mjeseci. Kaznu sam izdràvala ukaznionici u Slavonskoj Poègi. Istragunada mnom vr{io je udba{ Pajo Milk-ovi}. Zatvorena sam bila u samicu. Tu-kao me je, ~upao mi kosu i iìvljavao se.Bio je krvnik. Dok sam bila u gospi}komzatvoru, sadisti~ki se iìvljavao nadnama politi~kim zatvorenicama. Izveobi nas na kamenim plo~ama popo|enihodnik. Postrojio bi nas uza zid, a potombi naredio da kleknemo i da se nesmijemo pomaknuti dok on ne do|e.Kle~ale bismo tako satima.

Straàr na hodniku bio je milostivijiod njega. Dopustio bi da ustanemo. Kadbi po~eo fu}kati neku melodiju, bio je toznak da netko dolazi i da kleknemo kakonam je zapovje|eno. Uz Paju Milkovi}amu~io nas je straàr Svilar. Dok sam bilau gospi}kom zatvoru, danono}no samslu{ala jauke, a u no}i zveket lanaca i batkoraka uznika, koje su odvodili nastrijeljanje. Neopisiv je taj proìvljeniosje}aj straha, a u isto vrijeme prkosa iponosa, o~ekuju}i kada }e otklju~ativrata moje samice i kada }e i mene

povesti na strijeljanje. Nakon izre~enezatvorske kazne, strah od smrti je nes-tao, ali je bol i tuga za `rtvama koje susvakodnevno vodili na strijeljanje bilaneizmjerna. S tom tugom i boli i danas usvojim poodmaklim godinama ìvim.Ostala sam ìva, ali, ipak, ubili su diomene."

Od velebitskih ustanikado partizanskih krvnika

Partizani su po nalogu Mi{ka Do{ena,iz Bru{ana odveli Jerka Sudara, Juru[upera i Ivana Lisca. Ubili su ih u Di-voselu kod Debele glavice. Mi{koDo{en mu~io je Jakova Ratkovi}a, kojije od silnog batinanja poludio.

Bra}a Mi{ko i Stipi} Do{en bili su su-dionici Velebitskog ustanka. U Srijem-skoj Mitrovici komunisti su ih pridobiliza sebe. Kao sudionici Velebitskog us-tanka bili su dobro upu}eni u to, tko jehrvatski domoljub. Po nalogu komu-nisti~ke partije pobili su puno ~estitihHrvata. Ubijali su i organizirali ubijanjeSrba i Hrvata, kako bi kod srpskog ihrvatskog pu~anstva potaknuli nezado-voljstvo i pobunu, podmetnuv{i tezlo~ine usta{ama.

Svjedo~i Katarina Abramovi}:"Ro|ena sam u Bru{anima 10. sije~nja1929. od oca Ivana Lisca i majke ToneSudar. Roditelji su imali nas peterodjece: Stipu, Milu, Mariju, Nikolu imene. Tatu su uhitili 7. travnja 1945. i


Obronci ju`nog Velebita

Pi{e:

Ivan VUKI]

odveli ga u gospi}ki zatvor, gdje su gamu~ili i na jednom od mnogih strati{taubili. Bio je civil, neduàn, ali zasrbokomuniste kriv, jer je Hrvat. Mamai sestra Marija po{le su moliti udba{kogglave{inu Mi}u Jela~u da pusti oca, jerje nedu`ni civil, koji nikome ni{ta naàonije napravio. Istjerao ih je iz ureda uzpogrdne rije~i u maniri komunisti~kogsilnika.

Brat Stipe bio je domobran. Zarobljenje u okolici Zagraba. Tri mjeseca bio je ulogoru iz kojeg je pu{ten na slobodu.Brat Mile bio je usta{a. Nakon kra}egskrivanja predao se, jer nije napravio ni-kakvo ne~asno djelo, zbog kojeg bi mo-rao odgovarati. Bio je samo vojnik.Uhitili su ga i odveli u gospi}ki zatvor.Straàr, kojeg je poznavao, dojavio muje da je iz Bru{ana stigla optu`ba, zbogkoje }e biti strijeljan. Uspio je pobje}i izzatvora. Skrivao se u Velebitu sa skupi-nom hrvatskih vojnika. Gone}i ovce ikrave na ispa{u, kao ~obanica, nosilasam im hranu u vre}ici obje{enoj izme|unogu, a skuhano i suho meso zamotanou klupko pre|e. U rukama sam nosilapletivo, kako bih {to manje bila upadl-jiva. Izvje{tavala sam ih o zbivanjima uselu sve do jeseni 1946., kada smomama, sestra Marija i ja uhi}ene. Netkonas je izdao. Brata vi{e nisam vidjela.Navodno je poku{ao bjeàti prekogranice i od tada mu se gubi svaki trag.

Kad je partizanski du`nosnik Do{enzvani Sokol ubijen, partizanska vlast bje-somu~no je proganjala i zatvarala hrvat-ski puk. Sestra Marija bila je zatvorena ioptuèna da prikriva, hrani i sura|uje shrvatskim vojnicima koji su se skrivali uVelebitu, a koji su navodno ubili Sokola.Osu|ena je bila u Gospi}u na tri godinestrogog zatvora, pravomo}no na dvijegodine. Kaznu je odrobijala u ro-bija{nici u Slavonskoj Poègi.

Brata Nikolu uhitili su kada je skupinaPrpi}, uba~ena iz inozemstva, ubila mili-cionera u Velebitu, na cesti Gospi}-Ka-rlobag. U gospi}kom zatvoru su gamu~ili, a nakon pu{tanja na slobodu, nedokazav{i mu krivnju, dugo su ga pro-ganjali.

Kad je partizanska vlast uhitila mamui mene, odveli su nas u gospi}ki zatvor.U zatvoru su nas politi~ke uznike tukli imu~ili Pajo Milkovi}, Joso Buba{ i PajoKosovi}. Nekoliko dana nakon uhi}enja,na gospi}kom èljezni~kom kolodvoruugurala je milicija mamu i mene u vagonza stoku, koji je pio pun uhi}enika. Od-vezli su nas u Banovinu u selo Vlahovi}.Tu su nas rasporedili po srpskim

ku}ama. Kao roblje radili smo u timdoma}instvima od jutra do mraka zakri{ku kruha i {alicu mlijeka. Sje}am seda su s nama u Vlahovi}e dovedeni iobitelj Pavla [ari}a Cige iz Lukova [ug-arja. Nakon {est mjeseci vra}eni smopod milicijskom pratnjom u Bru{ane.Nisu nam dopustili da odemo ku}i. Ods-jeli smo tu no} kod tetke Kate Petrli}.Sutradan je UDBA traìla da seizjasnimo, ho}emo li se vratiti natrag uBanovinu ili }emo oti}i u Makarsku kstricu Jakovu Liscu. Nisu nam dopustilida ostanemo ìvjeti u na{oj ku}i. Bojalisu se da }emo i dalje nastaviti pomagati iskrivati hrvatske vojnike, koje su pro-ganjali kao divlje zvijeri. Odlu~ili smo seza Makarsku i do 1947. bili smo tamo.Traìli smo dopu{tenje za povratak ku}i.Nisu nam ga dali. S na{im povratkomnije se slagao partizanski i komunisti~kidu`nosnik, zloglasni Mi{ko Do{en.

Kona~no krajem studenoga 1947.do{le smo ku}i. Ku}a nam je bilaoplja~kana, a stoka pokradena. Susjednam je zbrinuo i sa~uvao 10 ovaca, kojesu u tim te{kim prilikama bile na{e hran-iteljice. Stalno smo bili pod nadzoromvlasti, ~esto su vr{ili premeta~inu ku}e istaje. U strahu pred udba{ima, ja samspavala kod susjeda Petra Lisca, a mamaje no}ivala u {umi iznad ku}e.

Sje}am se da su Milu Lisca Petrova,civila iz Bru{ana, partizani odveli u Di-voselo. Podvrgli s ga tamo strahovitommu~enju. Odrezali su mu u{i i nos,privezali su ga gola za kolac i prinosilivatri, ìva ga peku}i. Hrvatskog vojnikaBracu, ne sje}am mu se prezimena,na{la sam ranjena u na{oj staji. SusjedPetar Lisac dva dana ga je skrivao u svo-joj ku}i. Kako su partizani vr{ili ~estepremeta~ine, nije se smio dugo sakrivatina jednom mjestu. Ana Abramovi}udana Brklja~i} i ja sakrili smo ga u njez-inu staju. Kada su partizani vr{ili pretresmoje ku}e i staje traè}i moga brata,kri{om se preselio i sakrio u staju MarijeIvan~i}. Tu su ga prona{li. Odveli su ga uku}u Dragana Tonkovi}a. Mu~ili su ga iubili. Mjesto pokopa nije mi poznato.

âsnost partizanskog jamstva

"Zovem se Mate Brklja~i}, iz Trnovcabr. 85. Na zavr{etku Drugoga svjetskograta imao sam nepunih 17 godina.Sje}am se strahota kroz koje su pro{liHrvati 1945., a o tome sam slu{ao i oddrugih mje{tana. U Trnovcu, Novoselu,Debelom Brdu i O{tri ubijeno je 60Hrvata. Ana Paveli}, partizanskadu`nosnica, jam~ila je zatvorskom

straàru Ivici Tomljenovi}u i domobran-skom ro~niku Marku Tomljenovi}u, daim se ne }e ni{ta dogoditi, ako se pre-daju. Osobno ih je odvela u Gospi} ipredala UDBI. Nikad se nisu vratili.Ubili su ih. Usta{a Joso Brklja~i}, na na-govor i jamstvo ènina ujaka iz Li~kogNovog, predao se UDBI. Odveli su ga uGospi} i od tada mu se gubi svaki trag.Ubili su ga."

Za ove podle i stravi~ne ratne zlo~inedo danas nitko nije odgovarao. Titovastrahovlada uìvala je punu podr{ku Ve-like Britanije, ~iji politi~ari i tajne slu`bei danas nam kroje sudbinu. Naravno, toim sjajno uspijeva. Kako i ne bi, uzovakvo slugansko puzanje i dod-vorni{tvo aktualne vlasti i jednako takvepoliti~ke opozicije. Primjenjuju nanama vje{tinu svoje pokvarene politike,koju su usavr{ili za svoje kolonijalne vla-davine svijetom. Danas, u Hrvatskoj,vlast nas obmanjuje la`nim obe}anjimada ratni zlo~ini ne zastarijevaju. Nijed-nomu partizanskom ratnom zlo~incunije su|eno! I ne }e, dok imamo ovakvuvlast i ovakvu slugansku inteligenciju,koja je zaboravila svoju povijesnuzada}u, da joj je du`nost biti predvod-nikom svome narodu.

Za trenutne bezna~ajne dràvne, aprije svega za osobne interese, prodalisu se za Judine {kude. Podupiru su|enjeHrvatima koji su branili samostojnost,~ast, dostojanstvo i slobodu Hrvatske.Optuùju ih da su izvr{ili ratni zlo~in,kako u Drugome svjetskom, tako i u Do-movinskom ratu. Bestidno! Uskra}ujupravo na obranu i neki duhovni pred-vodnici od kojih se to najmanje o~ekuje.Kao da ne znaju da su jugoslavenski par-tizani u policiji, domobranskim iusta{kim postrojbama imali svoje ljude ime|u visokim ~asnicima, koji su po na-logu KPH vr{ili i poticali zlo~ine, koji supripisani usta{ama i domobranima. Zarne znaju, da je u Gospi}u ilegalno djelo-vala partizanska Sedma brigada, koja jevr{ila subverzije na svim razinama,spretno podme}u}i svoje zlo~ineNezavisnoj Dràvi Hrvatskoj, njenimvojnim postrojbama i policiji, unose}inemir i razdor u hrvatski puk. Neki odpripadnika Sedme brigade otkriveni su iprivedeni pred prijeki vojni sud. Prije-kom vojnom sudu predsjedavao je~asnik Cibi}. Ve}ina uhi}enih osu|enaje 1944. na vremenske kazne, a na smrtstrijeljanjem petero: usta{ki ~asnik izBakra, domobranski satnik Havoi}rodom iz Krka, Gospi}anka Gop~evka ijo{ dvoje ~ijih se imena svjedokinja Ema

30 br. 159, lipanj 2005.


ne sje}a. Partizani su 4. travnja 1945.~asnika Cibi}a zarobili, bez suda i pravana obranu ubili, kako je to i primjereno''antifa{isti~kim osloboditeljima.''

Svaka je nedu`na `rtva neoprostivgrijeh! Komu }e odgovarati oni {to svo-jim nasiljem i zlo~inima prisili{e `rtvu,da u obrani i sama izvr{i zlo~in, koji unormalnim uvjetima nikad ne bi naprav-ila? [to su branitelji trebali uraditi?Prema onima, koji pljuju po `rtvamasvog naroda, trebali su se prepustiti namilost i nemilost srbokomunistima, adanas globalistima? Kakvu nam to po-ruku {alju hrvatski predvodnici, za{tonam name}u kolektivnu krivnju,otupljuju}i kod Hrvata svaku èlju zaobranu svoga narodnog identiteta iobranu Hrvatske? Zar zaista mislite, i uto nas ho}ete uvjeriti, da se li~ki pri-prosti seljak uklju~io u usta{ke postro-jbe gonjen ideolo{kim razlozima ilikakvim genocidnim nagonom i èljomza ubijanjem, ili se pak uklju~io, spre-man na `rtvu, zbog velikosrpskog terora,poniènja i brutalnoga àndarskog bati-nanja, no{en èljom da bude svoj nasvome?! Zar je to prirodno pravo svakognaroda po vama teror i zlo~in??

Nitko pametan ne }e umanjiti i zatajitini~iji zlo~in, dakle ni usta{ki. Samo is-tina moè biti pravedan sudac svima.No, politi~ki mo}nici, danas gospoda, ane tako davno drugovi, istinu-dokaze

koje nisu uni{tili i krivotvorili, sklonili suu institucije u koje je pristup odobrensamo podobnima. Dok se hrvatski po-liti~ari svim silama, ba{ svi, pa i oni kojisu do ju~er nosili crne ko{ulje i mlataralirukama, pokazuju}i kako reko{e visinukukuruza, trude, ograditi se od usta{tva iNDH, papagajski ponavljaju}isrbokomunisti~ke optu`be da je NDHzlo~ina~ka tvorevina i velika pogrje{ka,ve}ina hrvatskog puka im ne vjeruje.Za{to? Vi{e iz inata nego iz razumije-vanja, jer je povijesna istina ostalaneizre~ena. Ne vjeruju politi~arima!Proìvljavaju sve ove ìvotne tegobekoje su posljedica nemorala i nesposob-nosti politi~ara, a kod nekih i osmi{ljensubverzivni rad protiv Hrvatske.

Kad negativci nasiljem, bez dokaza,ho}e uvjeriti u ne{to, postiù suprotanrezultat. Pamti hrvatski puk {to su radilivelikosrbi, jugoslavenski partizani ikomunisti, ali pamti i {to danas radi po-liti~ka mafija, koja svoja zlo~instvalicemjerno zaogr}e pla{tem hrvatstva!Narodu mogu lagati, ali ga ne mogu pre-variti. Ra~un za plja~ku i veleizdajumorat }e ipak podastrijeti i dati hrvat-skom puku na naplatu. Istina je, da jeusta{ki pokret nastao kao odgovor nadràvni teror spram Hrvata u KraljeviniJugoslaviji i zbog te`nje Hrvata za svo-jom dràvom. Istina je, da je NDHnastala i nestala u ratu. Nije imala

priliku potvrdit se u miru, kakva }edràva biti. Sve ostalo u svezi s usta{kimpokretom i NDH posljedica je povij-esnih okolnosti, o ~emu svoj sud trebajudati povijesna znanost i objektivna poli-tika, koju vode moralni i odgovorni po-liti~ari. Dok se ne napravi taj iskorak,pravog mira me|u Hrvatima ne }e biti!Jedna pjesmica iz vremena NDH, kojusu pjevali partizani, a otpjevavali imusta{e i domobrani, oslikava gospi}kuzbilju u kojoj upu}eni i{~itavaju istinu iznaju tko je tko, a ona glasi: (Partizani)Dajte nama Josicu i Delka, eno vamaRadu~a i Medka. Usta{e i domobraniotpjevavaju: Evo vama Josana i Guge dane prave po Gospi}u ruge. I danas u Go-spi}u, a ne samo u njemu, znamo, tko sunovi Josice i Delki, a tko Josani i Guge.Kod nas Hrvata ni{ta novo. Ili bojovniciza Dom, ili sluge.

br. 159, lipanj 2005. 31


Politi~ki zatvorenik na CD-ROM-u!

Prvih 12 godi{ta na{eg mjese~nika objavljeno je i na CD-ROM-u. CD izdanje sadrì sve brojeve od 1 - 129u PDF i HTML formatu te brojeve od 130 -141 u HTML formatu.

Dvostruki CD-ROM moète naru~iti u sredi{njici HDPZ-a, Vojnovi}eva 15 u Zagrebu, na telefone:01 / 46 15 437, 46 15 438 ili na mail: [email protected]

po cijeni od 140,00 kn.

ISPRAVAKU ~lanku «Obiljeèn 4. travnja,

Dan gospi}kih `rtava», objavlje-nom u br. 158, na str. 36. krivo stojida je pored spomen-plo~e auktorteksta Ivan Vuki}. Treba stajati:Tomislav Javor pored spomen-plo-~e. Ispri~avamo se zbog nehoti~nogprevida.

(Ur.)

32 br. 159, lipanj 2005.

MOJE SJE]ANJE NA SVIBANJ I LIPANJ 1945.Nisam nikad kanio pisati o

povla~enju do Bleiburga, u kojem sam ija sudjelovao: jo{ 1945. sam zapazio, dasu mnogi ljudi zbog pisanja uspomena,dnevnika ili memoara izgubili ìvot.Komunisti~ka je vlast znala iskoris-titi svaku pisanu rije~ da binepo}udne ljude optuìla, te da ihpomo}u takvih dnevnika ili zapisaucjenjuje, a po potrebi i likvidira.Nakon nekoliko premeta~ina, kojesu partizani izvr{ili u na{oj ku}i,zaklju~io sam da je vrlo pametno {tonitko od moje bra}e nije vodio dnev-nik, a nije se na{lo ni drugih zapisa.Nezgoda je u tome, {to se nakon dul-jeg vremena zaboravljaju pojediniinteresantni detalji. Poznato je, da seu razdoblju komunisti~ke vladavine,koja je trajala punih 45 godina,doga|aji iz Bleiburga nisu smjeli nispominjati. Opasno je to bilo pripo-vijedati i vlastitoj djeci ili prijatel-jima, jer je uvijek postojala opasnost,da to netko od njih nehotice prepri~apred partijcima ili udba{ima. Nakonpropasti komunisti~ke vlasti, ljudi kojisu preìvjeli doga|aje u Bleiburgu,po~eli su objavljivati svoja sje}anja. Tanjihova sje}anja uglavnom se poklapajus mojima, no ipak postoje neke razlike;vjerojatno zbog toga, {to svaki ~ovjekima svoja zapaànja o pojedinimdoga|ajima, a mnogi detalji su i zabo-ravljeni. Ja }u nastojati ovdje napisatisvoja sje}anja o tome i kako sam ja: kaomladi} od 16 godina doìvio i preìviopovla~enje i zarobljavanje u Bleiburgu.

Po~etkom svibnja 1945., kad su ve}partizani zauzeli dio Hrvatske, u Za-greb je doputovao moj brat [imo saènom Ankom i k}eri Jadrankom.Doputovali su iz Sarajeva, gdje je mojbrat, koji je bio lije~nik, radio u jednojvojnoj bolnici. Naravno, da je bio u vo-jsci, a sluìo je u jednoj usta{koj jedi-nici. Kao lije~nik dobio je odmah ~inusta{kog bojnika. S njegovom obiteljido{ao je i Ankin brat Milivoj Grgi}, kojije u posljednje vrijeme ìvio kod njih uSarajevu. Mislim da su partizani ve}zauzeli Sarajevo, kad su oni stigli u Za-greb.

[esti svibnja 1945. - nedjelja

Osvanula je nedjelja, 6. svibnja. Prek-rasan sun~an dan. Kao i obi~no u ned-jelju, moj prijatelj Rado (RadoslavFabijani}) i ja oti{li smo ujutro u 9 sati

na misu u crkvu sv. Blaà. Poslije misekrenuli smo prema kinu Zagreb, da ku-pimo karte za novi njema~ki film. Pro-laze}i kroz grad, primijetili smo veliku ineuobi~ajenu gu`vu: kolone ljudi - vo-jske i civila, pje{ice i s raznim vozilima(uglavnom kola s konjima) kretali su seIlicom prema ^rnomercu. Ja sam tekonda saznao, da se taj silan narodpovla~i pred nadolaze}im partizanima.Naravno, da smo odustali od namjerekupovanja kino karata i odmah krenuliku}i u Istarsku ulicu. U Istarskoj, u ku}imog oca, napeto su se slu{ale vijesti. Uku}i su se, osim tate i mame nalazilimoja bra}a: [imo, Slavko, \ero, Dan~e,[imina èna Anka s Jadrankom, Mili-voj, Milivojev prijatelj Ante Juri}, ma-min brat "zio" Bepi i ja. Jadranka jeimala tek jednu godinu, a Anka je bilatrudna. Dogovoreno je da }e se [imopovla~iti zajedno s hrvatskom vojskom,a mi drugi smo sami odlu~ili da idemo snjim: Milivoj, Ante Juri}, Bero, Dan~e ija. Tata, mama, Slavko (koj je biobolestan) i zio Bepi ostaju u Istarskojulici. Anka, koja je bila u drugomstanju, trebala je s Jadrankom oti}i naKlenovac k na{em bratu Marku i njego-voj èni Tei.

Odmah smo se po~eli pripremati zaodlazak. Prikladno smo se obukli i istidan nave~er krenuli smo u Marti}evuulicu, gdje se navodno nalazila jedan[imina postrojba. Mislili smo da oni

imaju nekakva prijevozna sredstva(kamione), pa da }e nas povesti do aus-trijske granice. To je bila iluzija! Svudase osje}ala nervoza i obezglavljenost.Naravno, da u takvoj situaciji nismo

na{li nikakve kamione. U Marti}evojulici nai{li smo na jednu postrojbu"Crne legije", ~iji je zapovjednik, je-dan usta{ki bojnik bio vidno us-pani~en. Kad je ~uo da traìmo ka-mion za povla~enje, pobjesnio je ipo~eo vikati da povla~enja nema.Sre}om, njegovi su vojnici prepozn-ali svog lije~nika i mi smo se uspjeliizgubiti u op}oj gu`vi koja je nastala.Kad smo vidjeli da od prijevozanema ni{ta, vratili smo se natrag u Is-tarsku da prespavamo, pa da ranoujutro krenemo na put - pje{ice. Za-pravo je povla~enjem hrvatske vo-jske trebalo izbje}i zarobljavanje odpartizana, jer se znalo kako postu-paju sa zarobljenicima, znalo se i zanjihova razna zvjerstva. Cilj je bio da

se stigne do vojske zapadnih saveznika ida se njima predamo. Znalo se da su za-padni saveznici zauzeli dio Austrije, ada Madàrsku i Hrvatsku zauzimajuRusi i partizani.

Sedmi svibnja - ponedjeljak

Ustali smo rano, prije zore. I na{askupina krenula je na put. Kad smodo{li do Ilice, uklju~ili smo se u kolonukoja se kretala prema Podsusedu. Ukoloni su prete`no bili pje{aci, ali biloje dosta kola s konjskom zapregom. Bioje tu i stanoviti broj kamiona, koji subrè napredovali, ali sam kasnije vidioda nisu stigli daleko: kamioni su bilipretovareni nepotrebnim stvarima, anisu imali dovoljno goriva. Sje}am sejednoga policijskog autobusa, koji jebio toliko natovaren raznim stvarima,da je ve} na izlazu iz Zagreba zavr{io ujarku, kraj ceste.

Kad smo stigli do op}inske zgrade uVrap~u, kolonu su napala dva zrako-plova. Ne znam, jesu li bili engleski ilipartizanski. Letjeli su nisko i pucali izstrojnica. U koloni se nalazio i jedannjema~ki kamion, koji je na sebi imaomontiran protuavionski ~etverocijevnitop. Iz kamiona je otvorena vatra naavione, koji su onda odletjeli. Zavrijeme tog okr{aja mi smo leàli ujarku kraj ceste. \ero, koji je biobolestan, ve} je u Vrap~u pokazivaoznakove umora, pa ga je [imo nagovo-

Partizanski ulazak u Zagreb 8. svibnja 1945.(Iz knjige D. Sagraka: Zagreb 1941.-1945.)


Pi{e:

Antun @IVKOVI]

br. 159, lipanj 2005. 33

rio da se vrati u Zagreb i da se sklonikod Marka. Tako se na{a ekipa smanjilana petoricu.

Dan je bio sun~an i bilo je prili~novru}e. Taj dan je na{e napredovanjebilo dobro. Bili smo odmorni i prili~nopokretni, tako da smo pomalo prestizalidijelove kolone, koji su krenuli mnogoprije nas. Iz Podsuseda smo se uputiliprema Zapre{i}u i Novim Dvorima.Kad smo prolazili kraj Novih Dvoraprestigao nas je automobil u kojem jebio dr. Ante Paveli}. Dalje smo napre-dovali preko zagorskih breùljaka.Kako smo prestizali kolone, sretao samdosta poznatih ljudi. Prestigli smo iZastavni~ku {kolu, pa sam vidio i mojeprijatelje: Bucija Jela~i}a i E~ija Wolfa.Kad smo ih prestigli, oni su se upravoodmarali, pa nismo mogli nirazgovarati, jer su obojica, od umora,spavali kraj ceste. Negdje, putem krozZagorje, na{im kolonama su sepriklju~ile usta{ke postrojbe PTS-a(Poglavnikov tjelesni sdrug). Na{ bratJosip bio je poru~nik u PTS-u i borio seve} dulje vrijeme protiv partizana napodru~ju Zagorja. Pitao sam vojnike,poznaju li poru~nika @ivkovi}a, a oni sumi odgovorili da je on njihov zapovijed-nik. Onda su me odveli do njega. Pro-lazili smo kroz neke vododerine ukojima su bile usta{e na borbenimpoloàjima. Oni su bili u borbenomkontaktu s partizanima, pa se uzajamnobjesomu~no pucalo. Pucalo se izpu{aka i strojnica. Metci su fijukaliiznad na{ih glava. U toj gu`vi na{ao samJosipa kako se u jednom zaklonu kartas nekoliko ~asnika. Bio je iznena|enkad me je ugledao. Odmah je sa mnomoti{ao do ceste, na kojoj je ~ekala na{aekipa.

Josip je za nas bio prili~no zabrinut,jer je pretpostavio da nemamo dovol-jno terenskog iskustva. Dao nam jeupute kako da se ~uvamo. To je biozadnji put, da sam ga vidio.

Kad se smra~ilo, stigli smo do jednogmosta preko Sutle. Mislim da je tajmost bio negdje blizu Kumrovca. Pre{lismo most i na slovenskoj strani stigli dojedne napu{tene ku}e, kod koje smo sezaustavili radi odmora. Ustanovili smoda je ku}a napu{tena, ali da je potpunonamje{tena i opremljena: u spava}ojsobi bili su kreveti s plahtama ipokriva~ima. Zaklju~ili smo da jenajpametnije da tu preno}imo, pa dasutra, rano nastavimo put. Zaposjelismo krevete i spavali do zore.

Osmi svibnja - utorak

îm smo se probudili, iza{li smo predku}u. Kolone su i dalje prolazile ispredku}e. Pred ku}om su se zaustavila jednakola u koja je bio upregnut jedan konj.Uz kola hodala su tri civila, po izgleduseljaci. Zaustavili su se da se odmore ida napoje konja. Nakon kratkog razgo-vora, pristali su da im se pridruìmo.Tako nam se dru{tvo pove}alo, a na{anaprtnja~e smo sada stavili na kola, pasmo mnogo lak{e hodali. Na kolima senismo vozili, da ne optere}ujemokonja. Iako smo sada lak{e hodali, na-predovanje prema Austriji bilo jeprili~no usporeno. Prije nas nisu punosmetale zakr~ene ceste, ali sada, zbogzakr~enosti kola nisu mogla naprijed,pa smo ~esto morali stajati i ~ekati ukoloni, da se cesta ra{~isti. Cesta nijebila lo{a, ali je bilo dosta uzbrdica,morali smo paziti da nam se konjprevi{e ne zamori. Uz cestu se moglona}i sva{ta. Ljudi su putem odbacivali

stvari, koje su im postale suvi{an teret.Uz cestu se moglo na}i svih vrsta lakogai te{kog oru`ja, streljiva, ru~nih bombi,starih odijela, namje{taja, hrane i svegadrugog, a bilo je i spaljenih kamiona iuni{tenih vozila.

Put nas je vodio kroz mjesta: Bistrica,Podsreda, Kozje i dalje prema Celju.Kako je sada bilo mnogo zastoja,Dan~e je odlu~io prihvatiti se kuhanja.U svojim naprtnja~ama imali smo{peka, {e}era, dvopeka, konzerve imasti, a putem smo pokupili bra{na isuhoga gra{ka. Dan~e je u jednom ham-peru skuhao prili~nu koli~inu suhogagra{ka, ali kad smo htjeli jesti, na{a kolasu se pokrenula. Objesili smo hamperna stra`nji dio kola, pa tko je htio jesti,hodao je iza kola i svojom `licom grabiogra{ak iz hampera.

(nastavit }e se)

POMO] ZA POLITI^KI ZATVORENIKTijekom lipnja 2005. svojim su prilozima izlaènje na{eg ~asopisa svojim

nesebi~nim prilozima pomogli:

Marija Depolo Zagreb 200,00Ivan Vuki} Gospi} 500,00Stipan Mu{teri} Zagreb 200,00Milka Ali} Zagreb 200,00Stjepan Hudoletnjak Zagreb 2.000,00Stjepan Boc Zagreb 300,00Katica Agi~i} Vinkovci 300,00Milan Lackovi} Vara`din 620,00

u k u p n o 4.320,00

Zahvaljujemo se darovateljima, i ubudu}e se preporu~uju}i njihovoj sus-retljivosti.

(Ur.)


VONJ ZEMLJEMiri{em vonjem zemljeiz moga tijela prolistaleprve klice,Sun~anih pogledaDivljih pokretaBijelo cvije}eRaspucanih laticaIspe~ena obrazaU ljudskom cvjetnjakuZrak miri{e ljepotom ljiljanaMoja zaru~nica visibabaIspod prozoraProvirujeBar{unaste haljineVijore na plodnoj zemljiOna izri~e slovaMirisaBojaLijepa kao list divlje kru{keProsipa peludSastavljen od sjaja topline mogasrcaMiri{e plodna zemljaU pjesmi cimbalaLatice kao ìce gudalaDonose mi mirisU mirazA moja visibaba pocrvenjelaKao djevojkaProbirem prstima po kosiOklijevam zapljeskati rukamaI udahnuti vonj moje zemlje.

Bruno ZORI]

34 br. 159, lipanj 2005.

JEDAN OD RIJETKIH PRE@IVJELIH S JAZOVKE (IV.)Dan pred Svije}nicu, oko pet sati

poslije podne, pri{ao mi je jedanOki}anac. Bio je partizanski rukovodilaci djelovao u njihovom {tabu. U So{ice jeiz Metlike dovezen ranjen metkom uruku, pa sam mu ja previjao ranu. Zvaose Mijo Vale~i}. Nakon {to mu je na rucizacijelila rana, vratio se u {tab. Tu su muodmah dali posebni zadatak. Tako je on uto predve~erje do{ao k meni i rekao bihda me spasio. Pitao me: "ûj, imenja~e,zna{ li ti gdje je Slaveti}?" "Znam ja jakodobro!", odgovorio sam mu. Postao samvrlo oprezan. Pomislio sam u tren da mestavlja na ku{nju. Ponovio sam da znam

gdje je Slaveti} i postavio mu protupi-tanje, {to èli sa mnom? Izrazio sam èljuda bih ostao gdje jesam i ne bih se otudamicao. "Ne, ne. Ti }e{ po}i u Slaveti}!",re~e odva`no.

Obuzeo me sve ve}i strah. Taj je postaojo{ mukotrpniji pri pomisli da bih mogaone{to nepromi{ljeno izgovoriti. Smogaosam rije~i i upitao ga: "Mija! [to ho}e{ samnom? On je poùrno naredio da od-mah po|em s njime u komandu partizan-skog {taba. Tamo da }e mi dati oru`je iodrediti me kao vodi~a jednompouzdanom njihovu ~ovjeku kojega bihtrebao sigurnim putem povesti uSlaveti}. On je tamo trebao prispjeti dopono}i, najkasnije do 2 sata ujutro. Zato}emo se i kretati najkra}im i najbrìmputem, a po dolasku u Slaveti},tamo{njoj komandi predati poruku da seiz Slaveti}a njihova Korduna{ka brigadaodmah povu~e na @umberak, jer jojprijeti opkoljavanje od hrvatske vojske

koja se iz Zagreba preko Jastrebarskog,preko Petrovine, kre}e prema Slaveti}u.

Odgovorio sam: "Ako se mora, idem!"Odveo mu u {tab. Tu mi je on dao pu{ku iokvire s 40 metaka. ôvjeku kojemu sambio odre|en za vodi~a bio je stariji odmene, uru~io je poruku. Ja sam mu biosamo vodi~. Ovaj ~ovjek nije znao gdje jeSlaveti}, jer je bio Korduna{, iz Vojni}a.

Naredio mi je da ga dovedem u njihov{tab smje{ten u Slaveti}u, u biv{oj gos-tionici ("Horvatica"), nedaleko ùpnecrkve te da se zajedno s brigadom sutraujutro prije zore vratimo u @umberak. Usebi sam ve} tada pomislio: "Imenja~e,vi{e me ne }e{ vidjeti!" I{ao sam.

Moj suputnik je tu bio potpuni starac.Bio je partizan, Srbin, star oko 40 godina,otac dvoje djece. Bio je potpunoprepu{ten u moje ruke. Dok smo putovali,mogao sam ga ubiti, ali sam imaostrpljenja i doveo ga do mjesta gdje sunam rekli. Na ulazu u Slaveti} nas je zaus-tavila njihova straà. Bilo je oko pola dvaujutro. Na zahtjev straè ovaj je ~ovjeko~itovao lozinku, jer ja u te stvari nisambio upu}en. Lozinka je glasila: "PostoljePetrovac!" Propustili su nas. Moj jeznanac pitao gdje je {tab, kod kojeg morapredati omotnicu s porukom. Pokazali sunam spomenutu ku}u, koja se u no}i ra-spoznavala po slabom osvjetljenju. Strujeu selu nije bilo. Svi su doma}i ljudi ìvjeli u

velikom strahu. No}u su partizani odvo-dili od doma}ih izdajica prokazane ljude iti se nikada vi{e nisu vra}ali. Poubijali suih nemilice, bez saslu{anja i suda, i bezgri`nje savjesti.

Ve} sam spomenuo da su moji mislilida sam mrtav. Ja sam u Kra{i}u, u jednojku}i blizu pilane ostavio poruku da samodveden prema So{icama. Zato su biliuvjereni da sam zavr{io u Jazovki. @ivjelisu u velikom strahu. Mnogo je partizanabilo u selu, zatim na Goljaku i u Dra-govan{}aku, jer je ta sela bila zaposjelaspomenuta partizanska brigada. No, jasam se osje}ao kona~no malo sigurnijim iveselijim. Kada su u {tabu preuzeli po-ruku i pro~itali je reko{e nam dapri~ekamo pod velikom lipom usred seladok se vojska prikupi i povu~e, jer jehrvatska vojska koja je krenula iz Za-greba ve} zaposjedala poloàje nedalekoPetrovine. Po Keledu{u i okolnim{umama. Otuda je trebao zapo~eti napadprema Slaveti}u.

Nisam smio gubiti na vremenu. Oni do~etiri sata moraju oti}i iz Slaveti}a, a jaim prije toga trebam zamesti trag. Bilo jene{to prije 2 sata ujutro. Moj suputnik miiznenada re~e: "Druè, pa kad ti zna{ u toselo, daj nekoga probudi, mo`da imanetko malo rakije da popijemo." Pili suoni rakiju: {to je bila è{}a, to im je biladraà! "Probudit }emo nekoga!", re~emmu. Bojao sam se odvesti ga u ne~ijuku}u, pa sam odlu~io oti}i ravno u svojurodnu ku}u. Moj brat Adam, bio je za-jedno s pokojnim Stetnerom, kao rez-ervist u domobranima, u Bijeljini i uZvorniku. Kod ku}e su bile samo ène.Moj mla|i brat Ivan bio je na poloàju uStativama kod Karlovca. Bio je mla|i,1924. godi{te. Doma su bile nevjesta,bratova èna, baka sada ve} pokojnaMarta koja je imala oko 90 godina i ses-tra Bara.

Bilo je oko pola tri kad sam pokucao navrata. Otvorila ih je sestra Bara i uzkli-knula: "A joj, jesi to ti!" Znakovljem samje umirio. Bilo je opasno bilo {to re}i ili seodati. Ja se nisam bojao svoga pratioca,koji je iz opreza ostao izvan ku}e, jer samimao pu{ku kao i on, ali sam èlio ost-variti svoj plan do kraja. Nakon {to samjoj dao do znanja da bude tiho, glasnosam je upitao: "Drugarice, ima{ li ne{toovdje za moje drugove? Mo`da dobrerakije?" Ona veselo uzvrati da ima i todobre rakije. Sko~i za ~as u podrum idonijela je litru rakije. Pruìm je svomepratiocu. Nagnuo je i nakon par gutljajapohvalio je rije~ima: "Dobra je. Pravarakija." Velikodu{no sam mu preporu~io


Spomen-plo~a na Jazovki

Pi{e:

Mijo SAMAC

da je spremi u torbu, jer }e i na putu do-bro do}i koji gutljaj. "Zar to sve?", pitaome za~u|eno. "Pa sve!", rekoh. "Samonosi!", nadodao sam. Bila su ve} tri sata.Moja je sestra zapalila petrolejskulampu. Predloìla nam je da sjednemo usobi dok nam ona pripremi ne{to za jelo."Ne, nemamo vremena", odgovorio je on."Mi idemo, jer moramo na vrijeme biti nazbornom mjestu!" Dobacio sam sestrisamo to da se ja ne }u vratiti doma, ali ne}u ni s njima natrag u @umberak. Bojaosam se, ako on sazna da mi je to ku}a, da}e moje uzeti za taoce ili }e stradati. Od-vest }e ih gore u jamu.

V. dio

Vratili smo se pod lipu.Tu su se ve}po~eli okupljati partizani pozvani iz sa-moga mjesta i susjednih sela. Shvatiosam da imam malo vremena na raspola-ganju. Ni~im nisam èlio dati do znanjada ne{to planiram ili èlim izvesti. On jepolako pio rakiju. U jednom trenutku muspomenem kako sam bio tu na poloàju,pa sam upoznao djevojku koju bih èliona brzinu posjetiti. On mi dopusti da jojreknem "barem dovi|enja". Zanimalo gaje li daleko. Rekoh da je blizu, tre}a, ~et-vrta ku}a, re~e mi: "Poùri! Drug te ~ekaovdje!" Nije me do~ekao.

Dotr~ao sam ku}i. Sakrio pu{ku. Pres-vukao prnjavo rublje. Bilo je puno u{iju,svraba. Nismo se prali tjednima. Da jeono u So{icama potrajalo jo{ koji dan, re-koh Vam, da bih bio skon~ao svoj ìvot.Tako su bili nemogu}i uvjeti u kojima sunas dràli i poniàvali.

Pozdravio sam nevjestu i sestru. Zabra-nio sam im bilo kome re}i {to o mom bo-ravku doma i odlasku iz ku}e. Ionako suu selu svi bili uvjereni da vi{e nisam ìv,da sam ubijen, ba~en u jamu. Ja sam okopola ~etiri krenuo drugim smjerom.@elio sam iskoristit veo no}i. Padao je si-tan snijeg. Nisam osje}ao ni umor ni ne-sanicu. Noge su hitro i bezbolnokora~ale, gotovo letjele. Odlu~io sam biopo}i prema Jaski i predati se svojima. Bo-jao sam se i}i cestom. A trebao sam zbogopreza izbje}i i partizanski Dra-govan{}ak. Pro{ao sam preko Delnjaka,zatim preko Leskovca, pa na Vidinu Go-ricu i tada odlu~ih po}i k svojoj rodbini uRastoke. Probudio sam ih malo prije 4sata. Bili su u velikom strahu od svega {tose doga|alo, osobito zbog zlodjela parti-zana. Oni su ve} znali da je u blizini sta-cionirana hrvatska vojska. Ujna jeprobudila ujaka Juru Batelju. Zagrliome i razveselio se {to me vidi. Rekli su mida je na{a vojska u Keledu{u. Bojali su sei oni, da me partizani ne na|u kod njih,jer bi ih optuìli za skrivanje i suradnju s"neprijateljem". Ja sam im obrazloìo

kako ih ne èlim dovesti u nesigurnusituaciju i da ja odmah idem k svojima uKeledu{. Dali su mi platnenu vre}icu ukojoj je bio komad (…) Kada sam do{aou Keledu{, bio je to veliki pa{njak, za-pravo proplanci obrasli malom {umicom,pred mene su isko~ila dva vojnika od-jevena u debele bunde i naoruàni auto-matima. Znao sam da to nisu partizani,ve} vojska iz Zagreba, samozvana domo-branska pukovnija. Zaustavili su me i is-pitivali odakle sam i {to sam. Sve sam imukratko ispri~ao. Jedan me je od njih od-veo na mjesto dana{nje {kole u Petrovinigdje je na dvori{tu iza te {kole bio ka-mion i vojni~ka kuhinja. Kuhao sedoru~ak za vojsku koje je bilo puno, aspremala se za Slaveti}. Preuzeo me narazgovor neki natporu~nik i pitao mekako }u ja sad u Karlovac, do svoje vo-jarne. Odgovorio sam da ne znamdruga~ije, nego i}i vlakom iz Doma-govi}a. "Ne tako! Ti }e{ sada dobitivoza~a sa slu`benim vozilom i vojnikapratioca i oni }e te odvesti u tvoju jedi-nicu u Karlovac!" Bilo je hladno. Dali sumi dvije deke i oni su mene negdje okodevet sati dovezli u Karlovac. Predali sume u moju vojarnu. Sve sam im ispri~ao.Da me partizani opet ne zarobe, iz Kar-lovca su me poslali u prekomandu, uSrijemsku Kamenicu na Dunavu. Tamoje isto bio takav rod vojske: Pontonerija.Onda je Srijem pripadao nama. To jeiznad Petrovaradina, na Dunavu.

Otada sam boravio u Kamenici, pa uOsijeku. Bio sam vojnik u jednom gor-skom zdrugu. Djelovali smo po Slavoniji iMoslavini. Sve do Bosne. Bila je to vrlojaka jedinica. Povla~ili se, dospio sam uSloveniju. Do{ao sam, ne samo ja, ve}tisu}e i stotine tisu}a ljudi i re~eno namje da }emo se predati Englezima. Oni nasnisu htjeli primiti. Dapa~e, vra}ali su nasi predavali partizanima u zagrljaj, uzobe}anje da se nama ni{ta ne }e dogoditi.Bilo je tu mnogo vojske, ali i civila.Mnogo èna i djece jer se to silnomno{tvo èljelo skloniti pred dolaskompartizana. Kod Eisenkapelle smo pre{ligranicu. Do{li smo do pred Klagenfurt.To je jo{ dalje od Bleiburga. U mojoj jedi-nici bilo nas je oko 5 do 6 tisu}a vojnika.Tu smo bili zadràni na jednom polju iotuda smo vra}eni natrag. Svrstavali sunas u kolone po 500, po tisu}u, ve} kakokoja. Ja sam i{ao u koloni koja je brojilaoko pet tisu}a zarobljenika. Preko Po-dravine vodili su nas do Novog Sada.

Bilo je tu starih, ali i mno{tvo mladihljudi. Tko je bio jak izdrào je. Putem smojeli puève, ubijene konje, mladu djete-linu, je~am {to je po~eo klasati. Jeli smosve, kao vegetarijanci. Kad smo do{li u Vi-toviticu vi{e nas nije bilo pet tisu}a.

Kolona se gotovo prepolovila. Preko dvijetisu}e ostale su mrtve na putu. Ljudi uhrvatskim selima su nas rado primali i da-vali nam hranu koju nismo smjeli primiti.

Kada smo do{li do Novog Sada, dakleprevaliv{i put preko 600 kilometara,me|u nama se pronio glas da nas sada{alju jo{ dalje, u Srbiju, Makedoniju i Ru-siju. Me|utim, za dva tri dana iz tog lo-gora i preostalih ìvih izabrali su na okodvjesto ljudi i poslali nas na rad naDunavski nasip. Rekli su nam da }emo uta~kama voziti zemlju i dobivati hranu.Mi smo to prihvatili jer vi{e nismo znalikako se jede. Zvali su nas radni~ki batal-jun. Dobili smo nekakva radni~ka odijelai radili posao koji su nam odredili.

Nakon dva mjeseca dali su namodobrenje da se moèmo javiti svojimobiteljima ali i napomenuti gdje se nala-zimo. Bio je to trik kontraobavje{tajnejugoslavenske slu`be (KOS-a). Ja sam tonapravio, a sestra mi je rekla daspomenuto pismo nikad nije do{lo ku}i. Urujnu mjesecu su nas, zapravozarobljenike, pitali da li tko od nas èlipre}i u redove jugoslavenske vojske.Dapa~e, rekli su nam da bismo biligrani~ari i to na granici s Gr~kom. Mi smose javili. Vidjeli smo u tome mogu}nostizlaska iz neizvjesne zarobljeni~ke situacijei te{kog rada. Tako smo ubrzo preko Beo-grada odvedeni u Skopje, a onda u DeverKapiju. Tu su nas izmije{ali sa svojim parti-zanskim vojnicima kojih je redovito bilovi{e od nas dovedenih iz logora. U svojstvugrani~ara proveo sam gotovo tri godine.Tek u jesen 1948. do{ao sam ku}i.

(Svr{etak)

br. 159, lipanj 2005. 35


MRTVI VUCI

mrtvi vuciubili ih doci

mrtvi vuciubili ih koci

zubom o zubnek' se ovca dere

zubom o zibsamo nek'se `dere

mrtvi vuciubili ih stoci

mrtvi vuciubili ih oci

mrtva vukau gori hajdukaubila jeosvetni~ka ruka

Mario BILI]

SU\ENJE I POGREB MARIJANA BEGI]AMarijan Begi} ro|en je 1888. u

Posu{kom Gracu, op}ini Posu{je. Go-dine 1923. s obitelji je preselio iz svogarodnog mjesta u Turski Sitne{, op}inaLepenica (koju Srbi prozva{e Srbac),kotar Prnjavor. Od svoga prodanogimanja u rodnom mjestu kupio je drugoimanje u mjestu u koje se doselio. S njimsu se doselili supruga Matija, bratMirko i stric Ivan s obiteljima. Iza njegai uz njegov nagovor i pomo} naselile suse uza nj i jo{ brojne hercegova~keobitelji: Knezovi} i Gali} s posu{kog po-dru~ja, te Grizelj, ûljak i ]orluka sgrudskog podru~ja, pa i jo{ mnogedruge. Tako je tu nastalo jedno ove}ehercegova~ko naselje.

Marijan se u novoj sredini dobrosna{ao. Me|u mje{tanima i doseljeni-cima stekao je zapaèn ugled, pa je1939. izabran na~elnikom op}ine.Postao je poznat i u prnjavorskome iderventskom kraju, a i dalje do BanjeLuke. Stekao je velik posjed, pa su gasumje{tani oslovljavali s "gazda Begi}".Drugi svjetski rat Marijanu je, kao i svimHrvatima - navlastito Hercegovcimakoji su tu bili naseljeni, donio pogibeljnuopasnost po ìvot.

Odlazak u izbjegli{tvo

Marijan u rujnu 1942. napu{ta svojeimanje i uspijeva izma}i ~etni~koj kami,bijegom preko Save u Slavoniju. S njim injegovom obitelji bjeàli su i neki sus-jedi. U izbjegli{tvu je prebivao i ìvo-tario uglavnom u Davoru, @ivikama kodOriovca i u Leskova~i kod BosanskeGradi{ke. Iz @ivika se u svibnju 1945.povla~io s hrvatskom vojskom i mnogo-brojnim hrvatskim pu~anstvom premaZagrebu i dalje preko Slovenije premaAustriji. U povla~enju preko Slovenijezarobili su ga partizani i sproveli u rodniPosu{ki Gradac. Pre{utio je mjesto stal-nog boravka, ra~unaju}i na to da bi gatamo{nja takozvana narodna vlast ubila,jer su je ~inili popartizanjeni ~etnici kojisu preko no}i postali "partizani", samozamijeniv{i ~etni~ko znakovljezvijezdom petokrakom. Dakle, svjesnoje pre{utio mjestu u kojem je bio nastan-jen, koje je zbog opasnosti od ~etnikanapustio i tako spasio goli ìvot, zarazliku od onih Hrvata koji su tamo os-tali i mu~eni~ki skon~ali od ~etni~kekame. Na svu sre}u, ostao je neotkriven,pa mu je odre|en povratni put u rodnomjesto. Tako je, eto, stigao zajedno sasuprugom i jo{ nekima u Mostar, pa po-

tom u rodni Posu{ki Gradac, gdje sesmjestio kod obitelji svoga prezimen-jaka i ro|aka Joze Begi}a.

Za Marijanov dolazak u Mostardoznao je i tada{nji mostarski biskup dr.Petar ûle, koji ga je pozvao sebi ipruìo mu neophodnu pomo}. Luca Ba-kula - Bonu{a iz Posu{ja, vidjev{i daMarijan ima samo nu`ni smje{taj, te damu je nemogu} povratak u Sitne{, danema nikakvih sredstava za ìvot, primaga u svoju ku}u u Posu{ju i ujedno muustupa poslovni prostor u kojemu otvaragostionicu. Tu ostaje i radi, sve do smrti1975. Sva sre}a da uvijek ima dobrih iplemenitih ljudi koji pomaù drugima unevolji.

Sve Hrvate kojima nije uspjelo izvu}ise iz ~etni~kog okruènja s podru~jaSitne{a kod Prnjavora i pobje}i prekoSave u Slavoniju, ~etnici su, nakon najs-tra{nijih zlostavljanja, pobili i bacili uSavu ili spalili u vlastitim ku}ama. Po ka-zivanju Slavka Gali}a (1920.), akadem-skog kipara iz Zagreba, njegovu suobitelj 1943. ~etnici vojvode NikoleForkapi}a izmasakrirane spalili u vlasti-toj ku}i u Sitne{u i to: oca Filipa Gali}aro|enog 1885. u îtluku kod Posu{ja,majku Matiju Gali} ro|enu 1885., brataJerku Gali}a ro|enog 1911. i sestru

Maru Gali} ro|enu 1924. Ta je obitelj odsvoga doseljenja u to mjesto 1925.ìvjela mirno i ~estito na kupljenomimanju, sve dok nisu tim podru~jem zav-ladali ~etni~ki kolja~i koji su krvni~kimpostupcima istrijebili sve Hrvate i zatrlisvaki spomen na hrvatstvo. Ni u porat-nim godinama izbjeglim i preìvjelimHrvatima s podru~ja Sitne{a ~etni~ko-partizanska vlast nije dopu{tala da sevrate na svoja imanja. Vlasnike je pro-glasila narodnim neprijateljima, a nji-hova imanja pretvorila u takozvanudru{tvenu imovinu.

Istraga i su|enje

Marijana, isprva OZN-a, a kasnijeUDB-a, ne ostavlja na miru, nego gabudno prati. Godine 1954. li{ava ga "slo-bode" i privodi u Banja Luku u UDB-unadle`nu za prnjavorski kotar (“srez”).Tu se protiv njega otvara istra`ni postu-pak. Za istraìtelja mu je odre|en udba{Cvjetko Guzina iz Bosanskog Broda,ina~e brat Vojina Guzine, tada{njeg di-rektora Narodne banke Jugoslavije.

Po zavr{enom istra`nom postupku,koji je mjesecima trajao, zakazuju mujavno su|enje na podru~ju na kojemu jestanovao i radio od 1923. do 1942. S njiena mjestu prvooptuènika, sudi se i tro-jici njegovih sumje{tana Hrvata. O tomsu na velika zvona obavje{}ivala sva ban-jalu~ka sredstva javnog priop}avanja,isti~u}i spektakularnost toga doga|aja;kako }e narodni sud i sam narod suditi ipresuditi velikim usta{kim zlo~incimana ~elu s prvooptuènim MarijanomBegi}em, zapovjednikom Lepeni~keusta{ke bojne i "usta{kim Doglavnikom"itd. Na svim istaknutim mjestima uBanja Luci, okolici i na podru~jima “sre-zova” (kotara) Srbca, Prnjavora i Der-vente bili su izlijepljeni plakatiistovjetna sadràja.

Su|enje je po~elo 28. lipnja 1955. go-dine, na znakovit srpski nadnevak, pra-voslavni blagdan Vidovdan, za kojivelikosrbi veù mnoge svoje zna~ajnije isudbonosnije odluke. Uzprvooptuènog Marijana Begi}a su jo{trojica biv{ih oru`nika i to: Jozo Grizeljkao drugooptuèni, te Kriàn ûljakkao tre}eoptuèni i Meho êhi} kao~etvrtooptuèni. Svi optuèni imali suprebivali{te u mjestu Sitne{, op}inaLepenica, koja je ~etni~kimposrbljavanjem prozvana Srbac. Velikosudsko vije}e ~inili su: Ivica Stani},predsjednik velikog vije}a Okru`nog

36 br. 159, lipanj 2005.


@upna crkva u Posu{ju

Pi{e:

Josip Jozo SUTON

br. 159, lipanj 2005. 37

suda Banja Luka, Hrvat, \uro Banjac,~lan velikog vije}a Okru`nog suda BanjaLuka, Srbin, dvojica ~lanova Vije}a su-daca, porotnika iz mjesta, obojica srpskenacionalnosti (nisam im mogao doznatiimena) i Abdulah Barjaktarevi}, javnituìtelj, Musliman. Dakle, sudsko vije}esastavljeno po na~elu "bratstva i jedin-stva". Branitelji optuènih su sljede}i:Abdulah Balagija, odvjetnik iz BanjaLuke, branitelj Marijana Begi}a i JozeGrizelja; odvjetnik Stip~evi} iz \akovanije se prihvatio njihove obrane; Dìni},poznati odjetnik iz Banja Luke, braniteljKriàna ûljka i Mehe êhi}a.

Su|enje, na kojem je saslu{ano stotin-jak svjedoka, trajalo je od 28. lipnja(nedjelja) do 2. srpnja (~etvrtak) 1955.Odràvalo se u prostorijama zadru`nogdoma u Srbcu u burnom ozra~ju, uz po-vike: "Usta{e, usta{e, kolja~i... Navje{ala, na vje{ala!" Neke su skupinemje{tana oko doma nosale kolce ikonopce uzvikuju}i: "Ovo su vje{ala zausta{e!" O~ito se vidjelo da je me|usvjetinom koja je bila organiziranonazo~na su|enju vladalo ~etni~ko ra-spoloènje. Skupine mje{tana, kruè}ioko doma, dovikivale su i nama koji smodoputovali da budemo na su|enju, ko-jekakve pogrdne i zastra{uju}e rije~i. Popreporuci odvjetnika koji su branilioptuène, mi smo nakon dnevnihsu|enja odlazili preko Save u Davor napodru~je Republike Hrvatske i tuno}evali, jer za nas ostati na no}enju uSrbcu bilo je opasno po ìvot.

Marijana Begi}a optu`nica je teretilada je bio ~lan Usta{kog pokreta, da jebio na ~elu neke delegacije koja je 1942.godine pohodila Poglavnika Dr. AntuPaveli}a u Zagrebu i da je tom prigodomtraìo od njega da uputi hrvatsku vojskuna podru~je Srbca (Lepenice) radilikvidiranja "ustanka", da je bio usta{kibojnik i zapovjednik Lepeni~ke bojne(koja nije nikad postojala), da je postaona~elnik op}ine Lepenica za vrijemeNDH (unato~ tomu {to je postaona~enik 1939.), da je sura|ivao s okupa-torom i tako redom. Na su|enju nije bilodopu{teno upotrebljavati naziv ~etnik ili~etnici, nego ustanik ili ustanici.

Me|utim, tijekom rasprave i su|enjani za jedno krivi~no djelo za koje jeoptuèn nije bilo nikakvih dokaza,unato~ upornom nastojanju sudskogvije}a da iznudi makar i la`ne dokaze odsvjedoka. Sve izjave onih od kojih seo~ekivalo da }e svojim svjedo~enjimapotvrditi montirane navode optu`nice,svele su se na ono "~ula-rekla-kazala".[tovi{e, neko su svjedoci svojim o~ito

namje{tenim izjavama pobijali navodeoptu`nice, i tako svojom o~itom zbun-jeno{}u upadali u suprotnosti u svojimizjavama, misle}i da ih potvr|uju. Takoje Marijan od prvooptuènoga postao~etvrtooptuèni. Nije vi{e dovo|en usudnicu svezanih ruku kao prvih dana,pa je time o~ito bilo da je njegovaoptu`nica na klimavim nogama.

Jozo Grizelj, Kriàn ûljak i Mehoêhi} optuèni su da su prvih danaNezavisne Dràve Hrvatske stupili uhrvatsko oru`ni{tvo i sluìli u oru`ni~kojpostaji u Srbcu (Lepenici), da su sestavili u oruàne formacije NDH, da susluìli okupatoru, da su se borili protiv

ustanika na lepeni~kom podru~ju, da suprivodili ve}i broj Srba (~etnika) uoru`ni~ku postaju, da su ih zlostavljali,premla}ivali i iznu|ivali suradnju, te dasu time po~inili te{ki zlo~in nad Srbimana podru~ju srba~ke (lepeni~ke) op}ine.

Optuènicima su 2. srpnja 1955.izre~ene osude i odre|ene kazne i to:Marijanu Begi}u osam godina strogogazatvora s gubitkom gra|anskih prava ikonfiskacija imovine, Jozi Grizeljudvadeset godina strogoga zatvora s gu-bitkom gra|anskih prava i konfiskacijaimovine, Kriànu ûljku 14 (~etrnaest)godina strogoga zatvora s gubitkomgra|anskih prava i kofiskacija imovine,te Mehi êhi}u trinaest godina strogogazatvora s gubitkom gra|anskih prava ikonfiskacija imovine. Izre~enimkaznama svjetina nije bila zadovoljna,pa su se ~uli razni prosvjedi u dvorani ioko nje. Radi toga su osu|eni odmah

preba~eni u Banja Luku. Osu|enici sukazne izdràvali u zeni~kim kazamat-ima.

Oduzet nekrolog

Nezaboravan mi je ostao pogreb pok.Marijana Begi}a, na kojemu sam i samdoìvio jednu veliku neugodnost.Naime, na njegov pogrebni ispra}ajdoputovao sam iz Zagreba i na grobljuMarti}a Kriù u Posu{ju odrào kra}iopro{tajni govor, nekrolog, u kojemusam vrijeme koje je proveo u zeni~kimkazamatima nazvao robijom, a zemlju ukoju se pokopava, hrvatskom zemljom,izgovoriv{i na kraju: "Laka ti bila ovahrvatska zemlja!" I {to mislite, nave~er,za vrijeme obavljanja da}e (karmina),upao je u prostoriju na~elnik SUP-aop}ine Posu{je [imun Rezo s jo{ dvoji-com uniformiranih i naoruànih mili-cionara, te mi prisilno oduzeo napisaninekrolog s upozorenjem da me ne }e,kao iz nekakvih obzira, te ve~eri privo-diti u SUP, ali da mu se ujutro javim.Ujutro sam to i u~inio. U tijeku razgo-vora (saslu{anja bez zapisnika), koji jedosta dugo trajao, odslu{ao sam po-liti~ko predavanje u kojem je osobitonagla{avano da je sadràj nekrologaproblemati~an, da su na njega reagiraleneke osobe nazo~ne pogrebu, da }ezbog toga trebati provesti slu`beni pos-tupak i tako dalje i tako dalje.

U tijeku razgovora zahtijevao sam dami se objasni problemati~nost nek-rologa, tj. {to je u njemu re~eno da bibilo protiv naroda i dràve? Jesu li toizrazi "robija", "hrvatska zemlja" ili pakne{to tre}e? O~ito je bilo da su im sme-tali ba{ ovi izrazi, iako nisu htjeli ot-voreno priznati. Na kraju razgovorakazano mi je da }e zadràti oduzeti nek-rolog, te da }e u daljnjem postupkuutvrditi moju odgovornost. Kad samvidio da mi, uza svu moju upornost, ne}e vratiti oduzeti nekrolog, zahtijevaosam da naprave prijepis, da ga ovjere ida mi ta j prijepis daju. No, ovaj moj jezahtjev prihva}en, pa mi je i danas tajprijepis u posjedu. Boje}i se da }u jo{zavr{iti u zatvoru, nisam se u Posu{juzadràvao, nego sam prvim prijevoznimsredstvom otputovao u Zagreb. Povo-dom najavljenoga slu`benog postupkanisam nikad dobio nikakvu obavijest.Kasnije sam ~uo od nekih prijatelja dasu me namjeravali uhititi, ali da to ipaknisu u~inili zbog javnosti, a mogu}e izbog jedne intervencije koja je uslijedilakod SUP-a u Mostaru.

Policijska potvrda o zaplijenjenome nad-grobnom govoru


38 br. 159, lipanj 2005.

SVJEDOÂNSTVO JOSIPA – JOZE BARI[I]A OPRILIKAMA U DRUGOME SVJETSKOM RATU I PORA]U

U RAKITNU - POSU[JEHrvatski narod mudro re~e: «Pomozi

sâm sebi, pa }e ti i Bog pomo}i!» Taizreka proizi{la je iz iskustva na{eganaroda koji ju je iskusio u svim povij-esnim (ne)prilikama kroz koje je prola-zio. Povijest je pokazala da veliki narodisebi~no gledaju samo na sebe i svoje in-terese, ne mare}i za male narode i kulture, gledaju}i na njih svisoka ili ih nastoje u sebe utopiti. Hrvatski se ~ovjek hrvao iborio za opstanak u svim (ne)vremenima, ponajvi{e se oslan-jaju}i na samoorganiziranu obranu. To nas je redovito pratilood samoga dolaska na{ih predaka na obale plavoga Jadrana,

preko obrane od tursko-osmanlijskih osvaja~a u samoorgan-iziranju obrane tada hrvatskoga Zemuna fra Ivana Kapis-trana (1386.-1456.), preko glagolja{a don Marka Mesi}a(1640.-1713.) u Lici, pa sve do samooobrane u Domovinskomratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini stvaranjem HV-a iHVO-a. Na{ se narod samoorganizirao u obrani i u Drugomesvjetskom ratu, iako u razli~itim vojskama sa èljom stvaranjasamostalne i slobodne dràve.

«To je bolje od tvoje {kole!»

U èlji rasvjetljavanja prilika u mjestu Rakitno op}inePosu{je u Bosni i Hercegovini, posjetismo Raki}aka Josipa -Jozu Bari{i}a. Rakitno (899 mnv) s naseljima Pokle~ani, Su-tina i Vrpolje, smje{teno je u planinsko-pa{nja~kom podru~juna putu prema nacionalnom parku i jezeru Blidinje, gdje seuzdiù planine ^vrsnica (2.228 m) i Vran (2.074 m). Josipana|osmo u obiteljskoj ku}i u Posu{ju sa suprugom Dragicomro|. Rezo, dok je ~itao knjigu o podrijetlu i povijesti plemenaBari{i}a. U razgovoru na koji je Josip rado pristao, zabiljeìlismo njegovo svjedo~anstvo, vra}aju}i ga u te{ke i burne go-dine ìvota, {to vrijedi ne samo pro~itati nego iz njega dosta inau~iti.

«Ro|en sam 23. oùjka 1928. godine u selu Vrpolju, mjestaRakitno, op}ine Posu{je u obitelji s osmero djece [imuna iAn|e ro|. Mili}evi}. U Rakitnu sam od 1935. do 1939. godine,

zavr{io ~etiri razreda pu~ke {kole inakon toga oti{ao polagati prijamni is-pit u gimnaziju za sjemeni{te u [irokomBrijegu, kako bi me otac mogao lak{e{kolovati. Ve} sam imao jednoga strica iro|aka fratra. Na prijamnom ispitu bilonas je oko ~etiri stotine kandidata, a pri-

malo nas je samo devetnaest za {kolovanje. Iako sam bioodli~an |ak, nisam se uspio te godine upisati, jer je konkuren-cija bila vrlo jaka, pa sam ostao za idu}u godinu. Me|utimkada sam se vratio ku}i, otac je odlu~io da idem ~uvati stokuna Ljubu{u, rije~ima: «To je bolje od tvoje {kole!» Na planinuLjubu{u sam oti{ao u jesen 1939., a prije mene je oti{lastri~evka Iva koja je bila starija tri do ~etiri godine. Tu samo os-tali do pred Boì} zajedno. Poslije toga ona je oti{la u Rakitnokupiti odje}e i drugih potrep{tina, ali je na Ljubu{i tada paoveliki snijeg, tako da se vi{e nije mogla vratiti natrag. Nitkovi{e nije mogao do}i do mene. Tada mi je bilo dvanaest godina,a ~uvao sam osamnaestero goveda. Tu sam ostao {ezdesetdana sâm, a imao sam tek malo bra{na i kravljega mlijeka.Skuham puru, pomije{am s mlijekom i tako sam ìvio {ezdesetdana.

Razoruàvanje oru`nika6. travnja 1941.

Tako sam ostao, da vi{e nisam i{ao na prijamni ispit u [irokiBrijeg. Cijelo sam vrijeme ~obanovao na Ljubu{i do 1941., kadsmo si{li u Rakitno na oranje. Na{a je obitelj bila imu}na, aposjedovali smo 18 goveda, 100 ovaca, 6 konja i 400 dulumazemlje. Godine 1941. kad je Njema~ka napala tada{nju Jugo-slaviju, izi{ao sam iz raki}ke crkve s mise i ispred àndar-merijske stanice uo~io sva|u. Na{i Raki}aci ho}e razoruàtiàndare, jer su svi osim jednoga bili Srbijanci i pravoslavci. Svesu ih razoruàli, samo se nije dopustio razoruàti na{ doma}iàndar iz Vira, Boè Milas. On je bio podnarednik àndar-merijske postaje. Lucevi} govori Aleksi}u: «Daj mu {amar».On mu dade {amar i razoruà ga, ali za taj {amar 1945. strijel-jali su ga skupa s jednim Talijanom u Posu{ju bez suda i istragepo nare|enju Boè Milasa. Poslije Drugoga svjetskoga rata,tako su se partizani Hrvatima osve}ivali. Nikoga oni nisu sa-slu{avali, ubij ga i sve je gotovo samo neka nije ìv. Tada suàndari razoruàni, na njihova mjesta do{li su na{i ljudi, a zazapovjednika postaje do{ao je neki Pehar iz îtluka.»

«Godine 1942. po~inje se javljati poneki partizan. Zato jeraki}ki ùpnik fra Berto Dragi}evi} ustrojio raki}ku miliciju,da ovo podru~je sa~uva od ~etnika i partizana. To je ustvari us-troj samoobrane mjesta, {to je bila dobra ideja. Formirao jevodove i satnije koji su brojili oko 1.500 vojnika, a u nju supo~eli dolaziti i iz zelenoga kadra, koji su bjeàli iz vojske. Nakoncu je do{ao i Mirko Kapulica iz Duvna koji je imaoizvrsnih i dobro naoruànih 400 do 500 vojnika. Mogao jepro}i kamo je god htio i naumio. Nakon {to je formirana ovaobrana, Rakitno vi{e nitko nije napadao. Partizani su 1944.okupirali [iroki Brijeg i Mostar, ali ne i Rakitno. Fra Bertinajednica je bila vezana za poznatu [imi}evu pukovniju u kojojje jedan od zapovjednika bio Sivri} {to su ga ubili Lovri}i iz[irokoga Brijega. Ta samoobrana je trajala do 28. velja~e

Matura u Mostaru 1960. Josip stoji drugi zdesna u ~etvrtomredu

Pi{u:

Mate TADI]& @elimir CRNOGORAC


br. 159, lipanj 2005. 39

1945., kada su partizanske snage oja~ale sve zauzele, nastojaleokupirati Rakitno i zarobiti fra Bertine vojnike. Tadazapo~inje izvla~enje preko Rame i Bitovije prema Sarajevu.

Na povla~enju

Tu su se nalazili momci sve do 1930. godi{ta, bez obzira namobilizaciju. U toj koloni za izvla~enje nalazio se Pi{kovi},moj ro|ak Stanko i ja. Kada smo bili na Dubi prema Rami,partizani sa Sovi}kih Vrata i Trebi{eva presjekli su kolonu.Nakon toga nas smo se devedeset petorica vratili na Vranplaninu, a dalje prema Rakitnu i Modru{i, gdje smo se krilipetnaest dana. Partizani su sve vi{e pristizali i plja~kali ovamjesta, a ja sam predloìo ocu da bjeìmo u Rakitno ispa{avamo glavu. Mi koji smo se vratili u Rakitno, spasili smoìvot, a ostali su pobijeni i odvedeni u Duvno. Nakon tihpetnaest dana dolazi êtvrta dalmatinska brigada na ~i{}enje,a to je ve} ustvari zavr{etak rata. Tu su nas pohvatali da idemona dosluènje vojnoga roka i odveli u posu{ki zatvor, koji jetada bio u staroj Bagu{i}ovoj ku}i. Nakon petnaest dana nasmlade su odvele, a stare izudarali, izmu~ili i poslali ku}ama.Nas su odveli u mostarski zatvor ]elovinu. Iz zatvora su nasuklju~ili u partizane u komandu mjesta u komu je zapovjednikbio Dane Pavkovi}. Zapovjednik mjesta bio je Jure Gali} izLjubu{koga. Tu smo dràli straù, makar nismo imali nikakvevojne izobrazbe, a nikada nismo imali niti pu{ku u ruci. Tu smoostali nekih mjesec dana, a odatle smo preba~eni u mostarskiSjeverni logor, gdje smo dobili vijest da je Hrvatska kapituli-rala. Mi pla~emo, a oni se vesele i smiju.

U logoru su nas postrojili oko 400 i nastaje prozivka, a parti-zanski zapovjednik je bio Alija Sarajli}, koji mi je bio u~itelj uRakitnu. Rekao sam ro|aku Stanku: «Kada Alija upita jeste liza demobilizaciju ili i}i u armiju, ja }u biti za demobilizaciju»,jer sam mu se predstavio kao njegov |ak. I ostali iza menejavili su se za demobilizaciju. U me|uvremenu sam pobjegaodo strica koji je ìvio u Mostaru, da ga obavijestim da smo tu,ako nas stave u zatvor da zna gdje smo. Kad sam se vratio u ko-mandu, dolazi zapovjednik Alija, proziva nas i priop}uje dasmo demobilizirani te da moèmo i}i doma.

Prijevoznih sredstava nije bilo, pa smo se ukrcavali nateretne kamione i krenuli prema Posu{ju. Demobilizacijskelistove predali smo u Posu{ju, a budu}i da je Dane Pavkovi}bio zapovjednik uni{tio ih je, tako da smo poslije nadosluìli trigodine umjesto {est mjeseci vojnoga roka. Taj Dane je po~eomrziti svakoga oko sebe, jer je postao komunist. Njegovabra}a su bili u hrvatskoj vojsci, jedan kod fra Berte, drugi u tje-

lesnom zdrugu kod Ante Paveli}a, a i on sâm u po~etku je biokod fra Berte. Kako se ljudi brzo mijenjaju, tako i Dane.Jedanput sam mu rekao: «Dane, ti svakoga mrzi{ do podne, aposlijepodne sâm sebe». Tako se cijelo vrijeme nismo podno-sili. Drugi put mu rekoh: «Znam te odavno, kada si bio usta{a ipostavljao hrvatsku granicu na Drini, a sada si najve}i partizani komunist. Za{to me sada napada{ kad si komunist. Ti nisini{ta, bolje ti je odmakni se od mene ina~e }e biti 'belaja'.» Itako sam ga se oslobodio.»

Ozna{ka zlostavljanja

«Rakitno je u to vrijeme brojilo oko 4.500 stanovnika koji suse ve}inom bavili poljoprivredom i sto~arstvom, a mla|i sunosili duhan preprodavati iz Hercegovine u Bosnu. Kad su seljudi po~eli vra}ati iz zato~eni{tva, pri~ali su o stradalima naBleiburgu, Kri`nom putu i logorima. Za vrijeme rata, iz svakeku}e u Rakitnu su bili po jedan ili dva vojnika i to u usta{amaili domobranima. Iz Rakitna je bilo oko 1.500 ljudi sposobnihza vojsku i svi su oti{li, ali se ve}ina njih nije vratila. Zarobljenisu u Bleiburgu ili zavr{ili u logorima. Iz bliìh logora suzapo~eli dolaziti od kolovoza 1945., poslije op}e amnestije.Ve}inom su pu{tali stare, bolesne i nemo}ne iz logora Opu-zena, Metkovi}a i âpljine. Iz udaljenijih logora nisu dolazili,ali se ponetko po~eo javljati iz Zagreba i inozemstva od onihkoji su iz Bleiburga prebjegli s Maksom Luburi}em i RankomBobanom.»

«Poslije rata u Rakitnu je formirana policijska postaja sa{esnaest djelatnika, petnaest Srbijanaca i jednim Ciganinom,ali nije bilo niti jednoga Hrvata. Srbijanci su do{li iz Isto~neHercegovine, Nevesinja, Gacka i Trebinja, po zadatku ko-mande iz Mostara. U Mostaru na funkcijama nije bilo Hrvata,samo poneki u lokalnim mjestima poput Dane Pavkovi}a uPosu{ju ili u [irokom Brijegu [olji}a, a tako i u ostalim herce-gova~kim mjestima. U livanjskoj OZNI su bili samo mus-limani i pravoslavci. Poslije formiranja policijske stanice uRakitnu je formiran i mjesni ured u kome se po~inju sakupljativojnici koji su se vratili s dosluènja vojnoga roka u partiza-nima, a tamo su ih tako brzo pretvorili u skojevce i dou{nike.»

«U velja~i 1948., oti{ao sam na Ljubu{u ~uvati stoku. Tada jeotpo~ela racija po planinama. Dolazi poznati ozna{ Mitar izLivna. Nas i stoku su sakupili kod Kara~i}a ku}a u jedan velikitor. Te no}i zapo~elo je ispitivanje, a prvi na redu ja sam bio.Mitar je glavni, a s njim jo{ ~etvorica me|u njima i Milisav izLipe pokraj Duvna i doma}in Nikola Kara~i}. Oni su u Nikoledo{li dva dana prije napraviti pripremu. Budu}i da sam prvibio na redu, najprije su mi svezali ruke na le|a, a potom tako

Josip kao uzvanik na svadbi u Rakitnu (stoji prvi slijeva udrugom redu)

Na svadbi u Rakitnu 1969. Na konju s lijeve strane, s kapom


40 br. 159, lipanj 2005.

zavezanih ruku polegli me na klupu na le|a i zavezali za klupu.Dobro je da su me polegli na le|a, pa su mi ostali zdravi bu-brezi.

Tukli su me sirovim bukovim {tapovima, {to daje udarac ot-prilike 70 kg, a dobio sam otprilike stotinjak takvih udaraca.Takav udarac {tapom uhvatio bi od ramena do gle`nja. Njih~etvorica udaraju uzdu` i poprijeko po meni. Najprije su miprebili patelu, koja je jo{ i dandanas prebijena. Takav samoti{ao i u vojsku, pa nikada nisam mogao obuti cipele. Poje-dine rane su se godinama gnojile i curile. Kada su mi isprebi-jali noge i rebra, udarali su me, pa mi prebili i prsnu kost, aposljednji udarac je bio kundakom pu{ke u `li~icu. I tada sampao u nesvijest. Potom su me polijevali vodom da se osvijestimi nudili mi cigaretu, na {to sam im ne{to opsovao. Potom su miprebili sternum i udarila mi je krv na usta, nos i u{i, a potomsam se ponovno onesvijestio. Sje}am se da sam u sebi rekao:'Boè, primi mi du{u, tijelo je oti{lo i gotovo'. Vi{e se ni~ega nesje}am, kako su me odvezali i kamo su me odnijeli. Sve se to

doga|alo no}uoko pono}i. Uju-tro su me prona{liKaradì}a i Ras-pudi}a ène kakovani leìm na ne-koj kamenoj plo~i,a oko mene led imraz koji su meustvari spasili isprije~ili daljnjekrvarenje. @ene sume odnijele u ku}ui zalijevale vo-dom.»

«U nesvijestisam se nalazio tridana i tri no}i.Nakon nekolikodana do{ao mi jeotac, postavio mena konja na ko-jemu su sa strana

stavljene dvije bale sijena da ne padnem i odvezao me nado-mak Rakitnu. Nikomu ni{ta nisu smjeli govoriti da me jeOZNA isprebijala, a nije me se smjelo odvesti niti u bolnicu,jer su se bojali da bi me tamo otrovali. Nakon toga otac jeoti{ao u Posu{je i pozvao moga brata lije~nika, koji je slu`bo-vao u Hrvatskoj Kostajnici, da mu savjetuje kako me lije~iti.Obe}ao mu je poslati lijekove. Otac je uzeo knjigu od Pelagi}a«Narodni lije~nik» i u njoj prona{ao na~in lije~enja od uboja.Recept za lije~enje je glasio: 'Pomije{ati ocat, sol, pepeo igove|i izmet da se dobije smjesa poput tijesta. Tom smjesomiznutra premazati toplu ov~ju mje{inu i mene u to zamotati'.

Tako su mene lije~ili od OZN-inih uboja u mjesto Drinovo ublizini Vrpolja (Rakitno), jer me nisu smjeli dovesti doma. Za-motan u ov~ju mje{inu s ovim pripravkom i jo{ nekim plat-nima, tek su mi o~i i usta ostali otvoreni da mogu gledati idisati. Tako sam leào dvadeset i ~etiri sata, a ve} nakon satvremena po~eo sam se bolje osje}ati i zaspao sam. Nakondvanaest sati sam se probudio, jer sam oèdnio pa su mi dalipopiti dvije bukare mlijeka. Osje}ao sam se kao da me iglebodu, a kad sam se ujutro probudio, vidio sam pored sebe dagore svije}e, a sestre i mama pla~u. U me|uvremenu su mepouljali i prekrili bijelim platnom, jer su mislili da sam mrtav.

Nakon {to sam se probudio, rekao sam im: 'Barem ugasitesvije}e i skinite s mene bijeli pokriva~'. Kad su s mene skinuliljekovitu mje{inu, rane su se otvorile, a iz njih je i{ao gnoj. U tovrijeme bio sam momak s 80 kg i prebacivao kamena s ramenasvima u Rami, a poslije toga sam za petnaest dana spao na 40kg. Po~eo sam pomalo jesti i malo sam se popravio, a u srpnjusu me ve} poslali u vojsku.»

Partijski sastanak i urota

«Na regrutaciji u [irokom Brijegu lije~nik Toma{evi} mepregledao i rekao da su srce, plu}a i ostali organi zdravi. Jo{dometnu: 'Vidim da je na tebi bilo veliko zlo. Ne znam ~ime sise lije~io, ali sada si dobar'. S regrutacije su me poslali u vojskutri godine u Ki~evo u Makedoniju. U studenom sam oti{ao uvojsku, a rane su ve} zarasle. Posljednje ostatke rana skidaosam noèm bez pomo}i drugih. Iz Mostara smo prevezeni usto~nim vagonima do Uìca u Srbiji, a odatle do Skopjaputni~kim vlakom. U vojsci su me odredili za potkiva~a konja,na {to sam im rekao: 'U nas svatko potkiva svoga konja'. Tamosu odre|ivali nepodobne vojnike, jer ljudi tu ve}inom stradajuod konjskih udaraca.

Javio se neki Crnogorac Ladenko pa re~e da ne moè gledatikrv i biti bolni~ar. Tako smo se nas dvojica zamijenili za slu`bu,ja u bolni~are on u potkiva~e konja. I tu sam zavr{io bolni~kikurs. Jednom zgodom na Viniku smo promrzli na –29

0

C, kadasu mi promrzli no`ni prsti {to je i danas vidljivo. Dobar savjetsam dobio od dr. êde [ebeti}a da promrzline masiram i{etam, pa }e sve pro}i pet do {est mjeseci a tako se i dogodilo.

Iz Ni{a sam premje{ten u Ohrid, gdje mi je bilo dobro.Nakon kratkoga vremena oti{ao sam doma na odmor. Dvamjeseca prije izlaska iz vojske, bila nam je priprema za prijemu partiju. Radi toga sam pozvan na raport kod zapovjednikaRakovi}a, koji me je poslao lije~iti konje.»

«Nakon tri godine odsluènoga vojnoga roka vratio sam se uRakitno traè}i zaposlenje, a Dane Pavkovi} me na to pita: 'Ajesi li ti u partiji?' Odgovaram: 'Nisam!' 'Kako }e{ se zaposliti,kad nisi u partiji?' 'Ne }e partija davati injekcije nego ja!',odgovaram. Poslije toga na cesti sam susreo Perka Malovi}a,oca Mare u~iteljice. Bio je {umar na Vranu, a ìvio je u Duvnu.Upita me: '[to si ti zavr{io?', na {to mu pokaèm knjiìcu u ko-joj stoji: 'Vel. bolni~ar'. On pomisli veliki bolni~ar i upita me:'Bi li preuzeo ambulantu u Rakitnu?' 'Kako ne!' 'Donesi tak-sene marke i javi se u posu{ku op}inu'. Tamo sam na{ao @arkaRezu i Zlopa{u. Dado{e mi rje{enje za sektorsku ambulantu uRakitnu za bolni~ara, a neku bolni~arku iz Rakitnapremjesti{e u Grude. Tako su me iz veterine, premjestili u hu-manu medicinu. Rade}i u ambulanti u [eginoj ku}i, upoznaosam dosta ljudi, milicajaca, Udba{a, dou{nika i ostalih ljudi.»

«Prvi udar na mene izveo je Dèmal Bijedi}, kada je zakazaopartijski sastanak u Rakitnu. Tada{nji kurir Slavko Rezo izaGradine, poziva sve osim mene. Njih {ezdeset osmorica 1953.prolaze na taj partijski sastanak, neki za koje nisam niti znaoda su u partiji. U to vrijeme od onih koji su imali slu`bu umjestu Rakitno u partiji nisu bili Jure Ivankovi}, fra BlagoBrki} i ja. Poslije toga partijskoga sastanka svratih u gos-tionicu, dok iz {kole sa sastanka izlazi Pere Ivankovi} «Javru-zovi}». Re~e mi: 'Jozo, nemoj zano}iti u ku}i!' Kazao mi je dasu me na tom sastanku optuìli, na ~emu sam mu iz zahvalnostikao ostarjelom ~esto pomagao, jer je jedini od {ezdeset os-morice bio po{ten i glavu mi spasio.

Te sam se ve~eri skrio kod Ante Vidovi}a koji je tada bio sek-retar partije, a taj dan se bio razbolio. Do njega je do{ao IvanJaki} pri~ati mu kako je bilo na sastanku i da su me optuìli.

Proslava Boì}a u Vare{u 1962.Stoji prvi slijeva.


br. 159, lipanj 2005. 41

Taj cijeli razgovor sam preslu{ao, jer sam tu bio skriven.Nakon odlaska Jaki}a, kaèm Vidovi}u: 'Vidi{ kakvo je stanje',na {to mi re~e: 'ûvaj se, Jozo, jer sutra dolaze dva Udba{a uRakitno, Bili} iz Livna i Markica iz [irokoga Brijega'.

Nakon toga dolazi i Mirko Praljak poznati udba{ iz âpl-jine. Pita me: 'Boji{ li se?', na {to mu odgovaram da se ne bo-jim. Na tom dugom saslu{anju napisao sam i zapisnik uduplikatu, njima original, meni kopija. U zapisniku sam po-jedina~no prokomentirao o svim njegovim partija{ima gdje subili i {to su radili, sada su bez vjere i du{e a zakleli bi se za krivoi pravo. S takvima nemam {to traìti ni u partiji ni u Crkvi.Nakon toga Praljak je sazvao partijski sastanak i izbacio ih vi{eod trideset i petero.»

Stradanje Raki}aka u ratui pora}u

«U ratu iz svake raki}ske ku}e je bio najmanje po jedan vo-jnik. U ratu i pora}u je stradalo oko 450 ljudi. Na rati{timahrvatskih vojnika iz Rakitna je poginulo njih pedeset os-morica. Svi ostali poslije rata na Kri`nomu puta i logorima.Oko 300 ljudi koji nisu i{li do Bleiburga nego su ostali uRakitnu, pripadali su bojni Markana Zlomisli}a. Tako je njih

oko 70 nakonDrugoga svjetskogarata OZNA i Udbaubijala na svakomkoraku. Do 1956. uRakitnu je sastavmilicije bio petnaestSrbijanaca i jedanmusliman. Oni su zaGlavicom ubili de-setoricu Mili}evi}a iSablja, a ostale uplaninama na sta-jama.

Poznati Udba{i{to su djelovali uRakitnu su: MirkoPraljak iz âpljine,Simo Mitar, Jure

Bili} iz Livna, a od doma}ih: Petar Ore~ iz Posu{koga Gradca iPere Pavkovi} iz Rakitna. Pere je zavr{io tek dva razreda nièosnovne {kole, a nakon rata je bio predsjednik suda u[irokome Brijegu.

Svako selo je imalo po dva dou{nika, a sve su to uglavnombili nepismeni ili polupismeni ljudi. Petar Ore~ je za Rakitnobio najve}i zlo~inac, koji je tukao i vje{ao ljude u abinde.ôvjeku zaveè ruke na le|a, potom ga objesi na {ljivu ili nekodrugo stablo i iznu|uje èljeno priznanje. U Rakitnu nemavi{e od 10 posto ljudi, koji nisu bili u zatvorima u Zenici, Mo-staru ili Bora~kom jezeru.

Kada su 1947. u Posu{ju iz zasjede ubijeni Ante Crnogorac isin Pere [u{njara, a tre}i [krobo iz [irokoga Brijega, ispredRogi}a ku}e je ranjen pobjegao u Rakitno, sakrio se u mlinicinedaleko od crkve. Tada se u mlinici nalazio Kruno, a ranjenikga je zamolio da od [ege donese povoje da zavije rane. Oni sunaprotiv obavijestili miliciju, a ovi su ga tu i ubili.

Petar Ore~ «Judi}» bio je u usta{koj vojsci kod Jure Fran-ceti}a i postavljao granice na Drini, gdje je bio ranjen ipreba~en u sarajevsku bolnicu te na lije~enju ostao osam mje-seci. Nakon povratka doma pre{ao je partizanima, a poslijerata postao najve}im progoniteljem hrvatskoga naroda u

Rakitnu. Mu~io je i silovao poput Rogi}a u Posu{ju. Po neko-liko nas je na susjedovu dojavu Petar Ore~ poslao miliciji, kojanas je dobro istukla i mu~ila metodom stavljanja «praljaka»me|u prste od ruku i stiskanjem prstiju na vrhu {to izaziva jakubol i pucanje prsnih zglobova. To su isprobane metode koje suUdba i OZNA koristile u «prevaspitanju» Raki}aka.»

Kontinuitetvelikosrpske politike

Pred najezdom srbo~etnika iz Isto~ne Hercegovine i Srbijenjihovim divljanjem, ubijanjem, silovanjem i drugim zlo~inimane samo po Zapadnoj Hercegovini ve} posvuda gdje su zacr-tane granice Velike Srbije, hrvatski je vojnik branio doma}iìvalj i hrvatskoga ~ovjeka, nikada ne osvajaju}i tu|u zemlju.Tako je spomenimo u Rami u Drugome svjetskom ratu stra-dalo 916 osoba, od toga ~ak 855 u pohodu nevesinjskih ~etnikaDraè Mihailovi}a u listopadu 1942. U ùpnim maticama nak-nadno je zapisano da je u ùpi od 8. do 10. listopada 1942. bilo360 mrtvih. Tom istom ~etni~kom zlo~incu, Amerikanci post-humno pred na{im o~ima dodjeljuju odli~je i progla{avaju gavelikim antifa{istom!

Sve od velikosrpskoga ideologa Ilije Gara{anina(1812.-1874.), preko Kraljevine SHS, komunisti~ke Jugo-slavije do SAO Krajine i nedavnoga osnivanja Srbijanske vladeSAO Krajine u izbjegli{tvu, cilj je uvijek bio stvaranje VelikeSrbija preko zatiranja, ubijanja i klanja svih koji bi se isprije~iliu ostvarenju toga cilja ne biraju}i sredstva i metode. Poznatonam je da su za pisane povijesti srbijanske i crnogorske~etni~ke horde nastojale pod svaku cijenu sprije~iti stvaranjehrvatske dràve. A kad to nisu uspjeli nastojali su je oplja~kati,zapaliti i «osloboditi» od samih Hrvata. Povijest biljeì da jesrbo-crnogorski ~etni~ki vandalizam, svoj krvavi pir nekolikoputa slavio nad Dubrovnikom i Konavlima. Histerija jedosegla svoj vrhunac devedesetih godina pro{loga stolje}a, abijes se rata pro{irio i crni oblak nadvio nad svim Hrvatima uBosni i Hercegovini i Hrvatskoj od Ravnoga, Kupresa, Mo-stara, Dubrovnika i Knina do Zagreba, Broda, Osijeka, Vinko-vaca i Vukovara. Nakon neuspjeha u stvaranju Velike Srbijepod znakom dvoglavoga orla smrti i kokarde, to se nastojaloprovesti pod krinkom bratstva i jedinstva zamijeniv{i kokardupartizanskom petokrakom, a Veliku Srbiju Jugo(Srbo)slavi-jom.

Nepravedni Daytonski sporazum iz studenoga 1995. stavioje Hrvate u BiH u neravnopravni poloàj kojim svjetskimo}nici uz srbijanski i bo{nja~ki, nisu dopustili osnovati tre}i -hrvatski samostalni entitet. Pravo hrvatskoga naroda na sa-mostalnu dràvu i obranu, Europska je unija proglasilazlo~ina~kim i etni~kim ~i{}enjem u demoniziranju oslo-bodila~kih akcija 'Bljesak' i 'Oluja' iz prolje}a i ljeta 1995. Svitada{nji ~elni ljudi i generali obrane izjedna~eni s agresorima,trebaju se privesti su|enju u Den Haagu. I dok se hrvatskomunarodu za uvjet ulaska u Europsku uniju pod prijetnjom sank-cijama stavlja puna suradnja s me|unarodnim sudom u DenHaagu, svjetske velesile sebi za pravo uzimaju {tititi svoje vo-jnike bez mogu}nosti izru~enja, makar se i dokazao njihovzlo~in. Koja ironija i egoizam velikih, a na drugoj strani nemo}malih naroda i dràva! Stoga, pou~eni krvavom a ujedno i slav-nom povije{}u ne zaboravimo `rtve hrvatskih domoljuba irije~i opomene dr. Franje Tu|mana (1922.-1999.) prvogapredsjednika svih Hrvata iz 1993. godine: «Sve za Hrvatsku,Hrvatsku ni za {to!», uz ponosno uzdignutu glavu i poklikhrvatskoga velikana Antuna Gustava Mato{a (1873.-1914.):«Dok je srca, bit }e i Kroacije!»

Josip Bari{i} 2005.


MUÊNI[TVO DR. KATARINE VOJVODA(Odlomak iz knjige "NDH u stvarnosti i u mojem sje}anju")

Dr. Katarina Vojvoda ro|ena je u Ko-toribi (Me|imurje) 1907. godine. Diplo-mirala je medicinu na Medicinskomfakultetu u Zagrebu po~etkom 30-tihgodina 20. stolje}a. Nakon toga, radilaje kao lije~nica u bolnici u Glini dopo~etka 1942. a potom u Klini~koj bol-nici na Rebru u Zagrebu do propastiNDH.

Dne 6. svibnja 1945. po{la je zajedno sautoricom ovih redaka na povla~enjeprema Zapadu u koloni kadeta domo-branske vojne akademije pod za-povjedni{tvom satnika (ili bojnika)Zlatka Tibolda. Kod Dravograda (uSloveniji) ~itava je kolona zarobljena odpartizana, te je doktorica Vojvoda za-jedno s autoricom ovih redaka ot-premljena na kri`ni put preko Mariborado Osijeka. Na povratku s kri`nog putau Zagrebu je na ulici prokazana iuhap{ena, te odvedena u Glinu iPetrinju na su|enje. Me|utim, prijeikakve presude umorena je u zatvoru ipokopana negdje u Petrinji na nepozna-tom mjestu, krajem ljeta 1945.

Predposljednju no} pred mojeputovanje u Split, prespavale smo Dr.Katarina i ja kod njezine poznanice g|e[tefice Roànkovi}, supruge odvjetnikaRoànkovi}a. Dan ranije Dr. Katarinase je telefonom javila u Ministarstvozdravstva ministru Dru Rasuhinu da seraspita kako bi se mogla vratiti na svojposao kao lije~nica. Ona je dobropoznavala Dra Rasuhina jo{ iz vremenarata, kada je on sa znanjem i pristankomnjezina svaka Dra Reboka, zamjenikaupravitelja bolnice na Rebru, proveoneko vrijeme zdrav u toj bolnici, kriju}ise od uhi}enja i ~ekaju}i vezu za odlazaku partizane. Sada, kad mu se Dr. Vo-jvoda obratila u obrnutim okolnostima,on ju je zaista ljubazno saslu{ao i pozvaoda sutradan do|e k njemu u ministar-stvo, te }e se dogovoriti za posao. Tupretposljednju no} smo, kako rekoh,prespavale kod g|e Roànkovi}, asljede}e no}i nas je trebala primiti nakonak g|a \ulbegovi}, majka studenticemedicine Azemine (Aze) \ulbegovi},koja je dolazila na praksu u bolnicu naRebru, te je poznavala mene i doktoricuVojvoda. Tog jutra nismo skupa izi{le odna{ih doma}ina, jer se Dr. Katarina po-radi odlaska na ministarstvo ne{to duljespremala, a ja sam se opet sa svojestrane, jer mi je to bio posljednji dan bo-

ravka u Zagrebu, ùrila da prije odlaskaposjetim jo{ neke prijatelje i znance.Trebale smo se sastati nave~er toga danana kona~i{tu kod g|e \ulbegovi}, naSavskoj cesti.

No, nismo se sastale, zapravo nikadaje vi{e nisam vidjela. Kada sam nave~erdo{la u stan g|e \ulbegovi}, na{la samje uplakanu. Ispri~ala mi je kako je togdana dr. Vojvoda uhi}ena, a i njezinaAza. Kolegica Aza je nakon nekolikodana pu{tena doma, a Dr. Katarina jeodvedena u Glinu, te odatle u Petrinju,gdje je prije su|enja u zatvoru naprostoumla}ena. Kako sam ja tog jutra trebalaotputovati u Split, a i otputovala sam na

prvu dionicu mojeg {estodnevnogputovanja od Zagreba do Splita, to samneke vijesti o sudbini Dr. Vojvodadoznala tek nakon godine dana,prilikom moga prvoga ponovnog do-laska u Zagreb, a neke pojedinosti teknedavno, prije par godina i to }u sadapribiljeìti i stoga {to se radi o meniposebno dragoj osobi, koja mi je bila naneki na~in pomajka, a jo{ vi{e kao jedanod bezbrojnih slu~ajeva sli~nemu~eni~ke sudbine onih koji supreìvjeli kri`ni put, ali ne i mu~eni~kusmrt nakon njega.

Na povratku iz ministarstva, mora dase je Dr. Vojvoda vratila u stan g|eRoànkovi}, ili joj se ona iz grada javilatelefonom. Kazala je da ju je na min-istarstvu primila g|a (drugarica) Kusu-movi} i da je {alju u Makedoniju. Ona dato mora prihvatiti, jer nema posla. Japak pretpostavljam da ju je Dr. Rasuhinhtio tako daleko maknuti iz Zagreba daza{titi nju, a i sebe, jer tada nitko uHrvatskoj nije mogao pomo}iosumnji~enima (a svi su povratnici spovla~enja i kri`nog puta bili obiljeènikao "banda" i narodni neprijatelji).

Ja sam u prvom izdanju svojih"Sje}anja" bila navela neke podatke, na-vodno dobivene od g|e Roànkovi}, aliposrednim putem, pak sam sada kodponovnog i pro{irenog izdanja mojihsje}anja htjela provjeriti iz prve ruke {tozapravo g|a Roànkovi} zna o sudbiniDr. Katarine Vojvoda. G|a Roànkovi}sada ìvi u Argentini i moja prijateljicaAnka Rukavina tako|er kao izbjeglica uArgentini, izravno ju je pitala i na mag-netofonsku vrpcu snimila njezin odgo-vor. No, u vrijeme tog razgovora g|aRoànkovi} je bila ve} dosta stara i bole-sna, pa su neki njezini odgovori nejasni.Tako, primjerice, nije jasno je li Dr. Ka-tarina bila uhi}ena neposredno nakonpovratka iz ministarstva (ali, kako bi utom slu~aju g|a Roànkovi} doznala {tosu joj tamo kazali?) ili je na povratku izstana Roànkovi} ponovno nekamo od-lazila.

O samom uhi}enju i daljnjoj sudbini,g|a Roànkovi} je ispri~ala: "Ni 10-20minuta nakon {to je pre{la prekoJela~i}eva trga, zgrabila su je dva parti-zana i uhapsili. Poslali su je pje{ice uGlinu, navodno da kaè kakove je svegrozote tamo radila, klala, ubijala isli~no. Putem (ili u Glini? B.Z.) su jetukli, a ona im je tvrdila da nije nikakvozlo nikome u~inila. Doveli su je uPetrinju na sud, da bude su|ena, kao {tosam i ja bila su|ena od vojnog suda. ûlaje tamo da sam i ja stigla u zatvor uPetrinju. S njom je bila uhap{ena i su-pruga nekog pukovnika iz Siska. Kada jeta imala izi}i i kada je ~ula da sam i jadovedena, kazala joj je neka mi ispri~asve {to je ona propatila: tukli su je, gazili,razapinjali, crijeva joj izlaze van i sig-urno ne }e preìvjeti. Ta èna iz Siskaprije izlaska je navratila k meni i sve miispri~ala. Ja sam tada vidjela kroz

42 br. 159, lipanj 2005.

Bazilika Srca Isusova u Zagrebu

Pi{e:

Benedikta (Eta) ZELI]


br. 159, lipanj 2005. 43

re{etke na prozoru vani Daru (ro|enuLajtman, B.Z.), Kati~inu ne}akinju i ka-zala toj èni neka sve {to je ~ula od Ka-tice ispri~a njoj, jer ja jo{ nisam su|ena itko zna kad }u izi}i. Vidjela sam krozprozor da se ona s Darom sastala i da jojgovori. Ja sam bila osu|ena na doìvotnilogor, ali sam se spasila i kasnije sesastala s Darom u Prelogu i ona mi jepotvrdila da joj je ta gosspo|a ispri~alasve {to joj je Katica kazala. Katica nijedo~ekala su|enje, nego je umrla u zat-voru prije suda."

Toliko g|a Roànkovi}. Ove njezine{ture podatke, od kojih je ipak klju~nionaj da nije osu|ena nego su je naprostoumlatili u zatvoru, mogu sada dopuniti inekim drugim podatcima u svezi njezinamu~eni{tva. Njezin brat Vinko Vojvoda,koji je donedavno ìvio kao nekada{njiizbjeglica u Engleskoj, u Oxfordu, kazi-vao mi je da je doznao kako je Katica uGlini bila zatvorena u podrumu ku}eOpa~i}. Navodno ju je prijavila sestraDra Gaji}a, nekada{njeg lije~nika uGlini, koji je stradao od usta{a. Nju ilinjezina brata Dr. Vojvoda je nekovrijeme, kao i tolike druge, da ih za{titiod uhi}enja, zdrave skrivala u bolnici uGlini, a Gaji}ka je prijavila pravednusvoju dobrotvorku, navodno, da se osvetibilo kome iz Gline za smrt svojega brata.

Da se je prije odlaska u Glinu uspjelasvratiti u Palmoti}evu ulicu k Isu-sovcima i ispovjediti, to sam bila jo{ ra-nije saznala od njezina ispovjednika P.Ivana Kozelja. Sada postoji i jedan de-taljniji opis kako se je to zapravo dogo-dilo. O tome je u Danici, kalendaruHKD Sv. Jerolima za 2002. pisao IvoSolja~i}. I ja se sje}am obitelji Solja~i}kao prijatelja obitelji Rebok i KatarineVojvoda. Taj Ivo koji opisuje zgodu otome kako je Katarina na putu za Glinuuspjela do}i do svog ispovjednika, tadaje jo{ bio dijete. On u kratkom ~lan~i}ukoji je naslovio "Katica Vojvoda, hrvat-ski Maksimilijan Kolbe" (s. 62.-64.) toopisuje ovako:

Kada je Katarina zajedno sa svojimpratiocem do{la na èljezni~ku stanicurekli su im da vlak dosta kasni. Ona jetada svojeg pratioca, nekog mladog par-tizana, zamolila da svrate dok ~ekaju tublizu u Dra{kovi}evu ulicu k njenimznancima da se odmore. On je pristao.Tako su Katica i njezin pratilac rano uju-tro (on se ne sje}a datuma) zazvonili nanjihova vrata. Dok su se ona i g|aSolja~i} uplakane grlile, mladi partizanje sjeo na prvu sjedalicu u dnevnoj sobi ismjesta zaspao. Tada je g|i Solja~i}

sinula ideja, da bi to Dr. Katarina moglaiskoristiti da se iskrade i ode do Isuso-vaca, {to je ona i uradila. No, partizan seje probudio prije nego se ona uspjelavratiti i sav izbezumljen hodao po sobi ipogledavao kroz prozor. On je, naime,po onda{njoj praksi glavom jam~io da }eje sprovesti do odredi{ta. G|a Solja~i}ga je uvjeravala da }e se sigurno vratiti, aiza{la je na kratko vrijeme zbog nekogasvog hitnog posla. I zaista, nakon nekogvremena Katarina se je vratila, àlosna,ali smirena i spremna na sve. I tada supo{li prema kolodvoru. I pater Kozeljmi je posvjedo~io da je bila smirena ispremna na sve. Kada je nakon nekolikodesetlje}a Ivo Solja~i} o tome pisao,do{la mu je ideja da se ona zapravo mo-gla i spasiti, misli on, kad se ve} na{lasama na ulici. Mogla je pobje}i. Jadan,on ne zna da to nije bilo mogu}e. Jed-nom uhi}enoj nitko bez izlaganja vlas-tita ìvota ne bi smio dati uto~i{te.

Ipak, on je prosudio, da se ona `rtvo-vala, da poradi njezina eventualnogbijega ne nastrada taj mladi partizan, tese je vratila, `rtvuju}i svoj ìvot da za{titinjegov. Odatle njemu usporedbe Katar-ine i Maksimilijana Kolbea. Kasnije sami ja razgovarala s Darom Lajtman Kel-neri} (prvi njezin mu`, Rihtari}, stradao

je, nestao kao hrvatski pilot) koja sadaìvi u Vara`dinu, da je ona tetu Katicu(sestru svoje majke An|ele ro|. Vojvoda)vidjela kroz prozor u Petrinji negdje ljetiu srpnju ili kolovozu. Kroz to vrijeme oduhi}enja do ~ekanja su|enja i mu~enja uzatvoru, Dr. Marija Ljubi} i sestra jojprof. Antica Juras, obje dobre znanice iprijateljice Dr. Vojvoda, organizirale supo Glini skupljanje potpisa tamo{njihgra|ana, koji su sigurno morali pamtitiKatarinu kao dobrotvorku, a ne zlo~inku,kojim mole njezino osloba|anje. No,prije nego je ta akcija bila zavr{ena, onaje ve} bila umorena u zatvoru. Imam usvojim bilje{kama i jednu zabilje{ku, sig-urno dobivenu od mojih prijatelja, a iobitelji Dr. Katarine Vojvoda, ali bez da-tuma, da je iz upraviteljstva op}ine Ko-toriba, rodnog mjesta Dr. Vojvoda, do{laobavijest da se molba za njezino pomi-lovanje odbija. Kako uz tu zabilje{ku ne-mam zapisan datum (to se moèprovjeriti u spisima Op}inske uprave Ko-toriba), iz tog proizlazi i zaklju~ak da je iupraviteljstvo op}ine njezina rodnogmjesta traìlo pomilovanje. Kako ja uz tuzabilje{ku nemam naveden i datum, nijejasno, je li to odbijanje do{lo dok je onajo{ bila ìva, a nesu|ena, ili nakonnjezine smrti, kada nikakvo su|enje vi{enije dolazilo u obzir.


KI[A

Ki{a, ki{a, ki{a...[to se moè?Ovi su zidovi debeli i tvrdi.Pogled ne dopire u visine,samo se misli tamo mogu di}i,a ja,izme|u ~etiri zida ovaodlazim u svijet snova.O, kako me proganja ùdnja za slobodom –k'o mora.[to mi ostaje?Da u sje}anje vratim sun~ane danei dje~je snove,da uljep{am zidove ovei da umjesto i{aranih zidova gledam, gledam...ispisane bajke za dane nove.Vani ki{a,Jo{ uvijek ki{a...Sad netko prolazi ulicoms mislima i brigama.Sad su grane brezine umorne i te{ke.

Ivan DUJMOVI]

44 br. 159, lipanj 2005.

BRSEÎNEVolonterski ~lan tima Me|unarod-

noga crvenog krià postao sam krajemstudenoga 1991., nakon {to se njihovslu`beni lije~nik razbolio i to nepos-redno nakon dolaska u Dubrovnik.Nekoliko tjedana ranije, ja sam delega-ciju Me|unarodnog Crvenog krià nasastanku uprili~enom izme|uMe|unarodnoga crvenog krià, du-brova~koga Crvenog krià, Crvenogkrsta Herceg Novog ali uz nazo~nostprevoditelja iz Beograda, u prostorimaFranjeva~kog samostana Male bra}e,uvjerio u potrebu za patroliranjem ipomo}i Me|unarodnoga crvenog krià,budu}i da sam ve} imao prethodnoupe~atljivo iskustvo posljedice divljanjaagresora po dubrova~kom primorju.

Trebalo je za{tititi ljude od zlosta-vljanja.

Sje}am se da je Crveni kri` CrneGore traìo pomo} od Me|unarodnogacrvenog krià, jer su stanovnici njihovezemlje ugroèni. Bilo je to besprizornolicemjerje u trenutcima kada su upravocrnogorski vojnici palili dubrova~kasela. Moj prijedlog je bio prihva}en, uzpodr{ku na{ih ~lanova dubrova~kogaCrvenog krià. Ponu|eno mi je da snjima prvi puta po|em u izvi|anje. Ikad je do{ao taj dan, i kad je uMoko{icu do{ao automobil MCK s her-cegnovskim prevoditeljem, tada{njivo|a delegacije me je pozvao na stranui rekao: "JNA ne èli da ti ide{, budu}i

da imamo {vicarskog lije~nika. Mi tomoramo po{tovati, da bismo mogli iubudu}e i}i!"

Nekoliko dana kasnije, kad im serazbolio oficijelni {vicarski lije~nik po-traìli su me i zamolili da im sepridruìm. Nevjerojatna je naivnost svihnas koji smo mislili da je Me|unarodnicrveni kri` siguran od metaka, odiìvljavanja. Uz to jo{ nismo imali ni-kakvog iskustva. Vukovar je bio za namaali o tome nismo puno znali, jer nije bilostruje. A "bosanski lonac" je tek bio pred

nama. Da smo imali sva ta iskustva, tkozna bi li se uputili u taj opasni pothvat...

U Brse~ine smo prvi puta do{li neg-dje sredinom ili krajem prosinca 1991.Check-pointi su bili Stara Moko{ica,Zaton Mali, Zaton Veliki, Ora{ac,Trsteno. Uvijek su provjeravali {to senalazi u paketima u kojima je uvijekbila hrana. Naj~e{}e bra{no, {e}er,mlijeko, kvasac.

Do~ekala nas je plavo-bijelo-crvena,zastava bez obilje`ja tada{nje SFRJ.Bila je postavljena rampa s vojnicimakoji nimalo nisu izgledali dobro}udno.Nisu nas htjeli pustiti pregledati bole-snike. Traìli smo zapovjednika. Poja-vio se ~ovjek srednjih godina,

neobrijan, blago posr}u}i i zaudaraju}ina alkohol. Kona~no smo uspjeli doka-zati da dozvolu za pregled bolesnihljudi imamo. U prvoj ku}i, mislim kodobitelji Zelen, pregledali smo jednogastarijeg gospodina kojeg su mu~ili danranije tako {to su mu pucali oko glave itraìli radio-stanicu. Nije izbjegao niponekom udarcu. Imao je modrice potijelu i bio je u stresu. Netko u njegovojku}i mi je {apnuo "Poku{ajte do}i doone ku}e, gore u selu, vidjet }ete za{to."S obrazloènjem da moramo pregledatistaricu u toj ku}i, do{li smo, pra}enidvojicom mladih, jakih ljudi koji nasnisu pu{tali s oka. U prizemlju je bilajedna starija osoba, a na katu smo na{li~ovjeka, mislim da se zvao Stjepovi}, izDubravice, kojeg su cijelu no} ranijetukli i zaprijetili da }e ga taj dan, uve~erubiti. Razlog nije bilo te{ko na}i. Ovajput bijeg njegovih sinova iz vojske JNA.

Ne{to smo morali u~initi.

ôvjek koga smo na{li na gornjem katuku}e, bio je isprebijen, ote~ena modralica, nije mogao disati od prate}eg bolanagnje~enih rebara. Bio je u smrtnomstrahu. Te no}i zaprijetili su da }e ga ubiti.Uvjerio sam Louisellu, [vicarkinju, me-dicinsku sestru u timu Me|unarodnogcrvenog krià, da ga moramo izvu}i.Nitko nije htio na du{i imati ìvot toga~ovjeka. Ali to provesti nije bilo lako.Ona dvojica ispred ku}e, ista oni koji suga tukli, nisu nas pu{tali oti}i. Kada smokona~no, nakon {to su oni po{li do za-povjednika, bolesnika na brzinu ubacili ukola, pojavio se zapovjednik. Rekao je dane moèmo mi nikoga odvesti.Poku{avali smo ga uvjeriti da je ~ovjekozbiljno bolestan i da mu je njega neo-phodna. "Dobro" rekao je nakon cijelogsata pregovranja, "ali samo doMoko{ice!" Odlu~ili smo riskirati.

U ambulantu u Moko{ici nismosvra}ali. Komunikacija izme|urazli~itih jedinica JNA i pravojnih pos-trojbi, koje su okruìvale Grad je ipak,izgleda, bila lo{a. Krenuli smo ravno namali trajekt koji je prevozio automo-bile. Vojniku na trajektu objasnili smoda vozimo te{kog bolesnika te daimamo dozvolu za njegov prijevoz.Sre}om, nije pitao za papire. Bolesnikasmo uspjeli smjestiti u bolnicu i pruìtimu daljnje lije~enje. U Brse~ine se vra-tio kada se mjesto oslobodilo.

Tragovi rata u Dubrovniku

DOMOVINSKI RATDOMOVINSKI RAT

Pi{e:

Dr. Antun CAR

br. 159, lipanj 2005. 45

MARTINU GRABAREVI]U U SPOMENDne 8. svibnja 2005.

zauvijek je u 85. godiniìvota zatvorio svojeumorne o~i gospodinMartin Grabarevi}.

Ro|en je 13. rujna 1920. godine uGvozdanskom, Dvor na Uni. Zbivanja1941. obradovala su cjelokupni hrvatskinarod, pa tako i na{eg Martina. Ali radostzbog uspostave hrvatske dràve nije tra-jala dugo. Doga|aji na Baniji kre}u

neèljenim smjerom, nastaju kome{anjau srpskom ìvlju, vr{e se pripreme zapobunu i neposluh spram nove dràve.Martin stupa u hrvatske postrojbe i uobranu svoga rodnog kraja od povampi-ranog ~etni{tva, koje sve vi{e ugroàvamiran ìvot na Baniji. Sve do 1945. nemapredaha i mira za Martina.

Povla~enje, Kri`ni put i sve ostalo je ve}i sam dobro opisao, a 28. travnja 1946. bioje uhi}en, tjeran i premje{tan iz zatvora uzatvor, ali sisa~ki je dobro upamtio, jer jebio nemilosrdno prebijan i tu~en, da bi nakraju 12. oùjka 1948., na temelju pre-sude Vojnog suda u Zagrebu br. 30/48,osu|en na kaznu li{enja slobode s prisil-nim radom u trajanju od 20 godina te gu-bitak gra|anskih prava i konfiskacijuimovine, radi kaznenih djela protivnaroda i dràve, ~lan 3., to~ka 3 Zakona okrivi~nim djelima i ~lanka 15. Uredbe oVojnim sudovima. Nakon àlbe, odlukomPrezidijuma Narodne skup{tine FNRJ,broj 3523/50, od 3. kolovoza 1950. kaznaje preina~ena na 15 godina.

Robiju je izdràvao uKPD Stara Gradi{ka,gdje ga je zateklo pomi-lovanje, te je 30. travnja1953., nakon 7 godina i

2 dana pu{ten na slobodu. Za na{eg Mar-tina to nije bila sloboda i nije se mirio sporedkom koji je zatekao, ve} je emigri-rao, odnosno pobjegao na zapad, da bi sena kraju skrasio u Kanadi. Dobio je is-kaznicu broj 14/I-5330/1958, kojom mu jepriznat status izbjeglice u skladu s Kon-vencijom o pravima izbjeglica, izdanoj 11.kolovoza 1958. godine u Leibnitzu.

Martin je neumoran i pi{e knjige, pa jetako opisao cjelokupno ratovanje poBaniji, grozote koje je pretrpio poistra`nim zatvorima, svoje bjeànje uinozemstvo kao i boravak u tu|ini. Knjigepi{e uvjerljivo i dokumentirano, smno{tvom vrijednih pojedinosti, tako, dase njegova pisana kazivanja ~itaju suìtkom. U na{oj Podru`nici radi odosnutka, a u dva je mandata bio ~lanomUpravnog odbora. No, nakon svega,bolest, koja ga je u posljednje vrijeme svevi{e zahva}ala, slomila je otpor na{egMartina. Na ispra}aju pokojnika uHrvatskoj Kostajnici okupili su seprijatelji, poznanici i rodbina, a u imeHDPZ-a Podru`nice Sisa~ko-Moslava~ke,oprostio se predsjednik Luka Filipovi}rije~ima, "Dragi Martine, hvala ti za sve{to si propatio za Hrvatsku i neka ti jevje~na slava i laka Ti hrvatska zemlja kojusi toliko volio".

IN MEMORIAMIN MEMORIAM

GLASI VUPUSTINJEBilo mi je pet let dok so

mi Titovi partizani zanavekoteli mojega joca Ivana.Ivan je bil hrvacki vojak,koj je pobegel s koloneKri`noga pota, doma seskrival, - pripoveda Ivanovsin Pero [tefanov z Grkine.

Ivana je vu Bjelovarumu~ila Manoli~eva OZNA,osudila ga na 15 let robije.Roboval je 12 let vu KPDLepoglava. Beteèn sevrnol doma gdje je isto letovmrl. Za jocom je vmrla imoja mama, a ja sem ostaldoma grunta{, seljak. êzmojo mladost, pod komu-nizmom, 45 let bil sem odTitove vlasti nepogoden.Zdevali so mi mladi usta{a.I navek sem bil gra|anintrejtega reda. Bez prava za-poslenja.

I sad - pita se Pero - doksmo zvojevali hrvacko slo-bodo za kojo so na{i jociìvlenja dali. I sad, dokimamo dru{tvo politi~kihzatvorenika, sad nam na{i,vu Saboru, "ga~e kroje",nekakovi jugo ostatki:Ra~ani, Tom~i~i, Pusi~i ikakvi se ne? Susedne sozemle od komunizma ve~zdavna priznale, isplatilesvoje komunisti~ke `rtve,samo ne na{i prodaniHrvati - srdi se Pero i uznega brojne udovice,k~erke, sinovi od pokonjirobija{kih o~eva. A nijovise, na àlost, glasi gube pohrvacke pustinje.

Slavko ÂMBA

Martin Grabarevi} u Torontu 1964.

Naslovna stranica Grabarevi}eve knjige

Pi{e:

Vladimir VRA@I]

46 br. 159, lipanj 2005.

IN MEMORIAM VENCELU LASI]U

Dana 8. listopada 2004. oprostili smose od dragog ~ovjeka i prijatelja, hrvat-skog domoljuba i na{eg dugogodi{njegaktivnog ~lana, gospodina VencelaLasi}a.

Iznenadna te{ka bolest prekinula jejedan plodan i ~astan ìvot ~ovjeka kojije ve} u mladosti pokazao svoje domol-jublje u borbi za samostalnost svoghrvatskog naroda. Radi toga je bioosu|en od strane komunisti~kog suda

kao mladi hrvatski domoljub navi{egodi{nju zatvorsku kaznu, koja muiz temelja mijenja ìvot, te ovom, tadamladom ~ovjeku, prekida {kolovanje iìvot skre}e u drugom smjeru.

Nakon izdràne kazne, trajnoobiljeèn kao hrvatski domoljub i biv{ipoliti~ki uznik, nailazi na niz pote{ko}as kojima se kasnije u ìvotu susretao.No, sna`nom voljom i zalaganjem, us-pijeva se kasnije {kolovati i posti}i zna-tan ugled u dru{tvu radom, disciplinomi odgovorno{}u. Pred izbijanjesrbo-~etni~ke agresije na na{ Osijek,Vencel Lasi} se aktivno uklju~uje uorganizaciju obrane grada i funkcioni-ranju grada u ratnim okolnostima.Nakon zavr{etka Domovinskog rata,uklju~io se u dru{tvene aktivnosti ugradu, pa tako znatno doprinosi u mno-gim akcijama saniranja posljedica rata.Radovao se ìvotu u slobodnoj hrvat-

skoj domovini, uklju~ivao gdje god jemogao i tako pomogao u mnogim aktiv-nostima.

Vencel Lasi}, na{ Venco, kako smo gaod milja zvali, ro|en je u Uzari}ima,[iroki Brijeg , 11. studenoga 1932. Kaostudent se u Sarajevu uklju~uje u do-moljubnu organizaciju "Hrvatska za-jednica mladih" (HZM) i radi toga bivauhi}en 4. lipnja 1959. godine. "Hrvatskazajednica mladih" stavlja si u zadatakborbu protiv zapostavljanja Hrvata uJugoslaviji, posebno u Bosni i Herce-govini. Ima za cilj stvaranje samostalnehrvatske dràve, smatraju}i da hrvatskinarod moè svoj opstanak i razvitakosigurati jedino u svojoj samostalnojdràvi, uklanjanjem postoje}eg reìma istvaranjem hrvatske dràve.

Godine 1959. Okru`ni sud u Sarajevuosu|uje sve pripadnike HZM, me|unjima i Vencela Lasi}a, kojemu izri~ekaznu strogog zatvora u trajanju od de-vet godina. Kaznu izdràva u Zenici utrajanju od 3 godine.

U Hrvatskom dru{tvu politi~kih zat-vorenika bio je me|u osniva~ima Po-dru`nice Osje~ko-baranjske ùpanije.Vrlo aktivno, iskreno i predano sudje-lovao je u radu na{e Podru`nice. Bio jevi{e godina dopredsjednik na{e po-dru`nice, ali je zbog bolesti predsjed-nika, obavljao sve du`nosti predsjed-nika. Vrlo je aktivno djelovao i u raduna{e Sredi{njice u Zagrebu. Usvakodnevnim pote{ko}ama u radudru{tva uvijek je nalazio rje{enje za sav-ladavanje problema. Na dan opro{tajaod na{eg Vence, mnogi su gra|aniOsijeka bili na ispra}aju, a isto tako iprijatelji iz Zagreba i drugih mjesta susvojom nazo~no{}u uveli~ali ispra}ajdragog prijatelja. Brojni su bili i oni kojisu prigodnim rije~ima izrazili zahval-nost i priznanje za njegov rad.

Dragi Venco, nikad ne }emo zabo-raviti tvoj doprinos na{em Dru{tvu itvoje zalaganje za njegov rad, kao nitvoje veliko prijateljstvo prema svimanama. Neka ti Svevi{nji podari mir ispokojstvo. Laka ti bila hrvatska zem-lja, koju si nadasve volio!

Vencel Lasi}

IN MEMORIAMIN MEMORIAM

U SPOMEN

MARIJA TOMINACpreminula u 83. godini ìvotaLaka joj bila hrvatska zemlja!

HDPZ- Podru`nicaSisa~ko-Moslava~ka

U SPOMEN

NIKOLA GRGI]1924. - 2005.

Laka mu bila hrvatska zemlja!HDPZ - Podru`nicaSisa~ko-Moslava~ka

U SPOMEN

JOSIP PETAK1926. - 2005.

Po~ivao u miru i laka mu bilahrvatska zemlja!

HDPZ - Podru`nica Krapina

U SPOMEN

JOSIP VALOVIÎ]1926. - 2005.

Neka mu je laka hrvatskazemlja!

HDPZ - Podru`nica Rijeka

U SPOMEN

IVAN HUZJAKro|en 15. listopada 1924.

godine u Krièvcimakaznu zatvora izdràvao u

razdoblju od 16. listopada 1946.do 28. studenoga 1953.

umro 1. lipnja 2005.Neka mu je laka hrvatska

zemlja!HDPZ - Podru`nica Vara`din

Pi{e:

Ljubica VERI]

Hrvatskim politi~kim zatvoreni-cima, ~lanovima njihovih obitelji teprijateljima, u Zadru, 1 km odmora, iznajmljujem apartman s 3sobe, terasama, 5 leàjeva, upo-treba kuhinje i kupaonice, 10 EURpo krevetu. Potrebna rezervacija,inf. na tel. 023/324-392

IN THIS ISSUESixty years after the Second World

War, the first collection of documentsabout partisan and communist crimeshas been published in Croatia. It hasbeen prepared by historians and ar-chive researchers Zdravko Dizdar,Vladimir Geiger, Milan Poji} andMate Rupi}. The book, which coversthe period between 1944 and 1946, in-cludes 118 documents, and the authorsannounce new collections, which willdeal with Croatian regions separately.

All the documents published origi-nate from partisans and communists,and reveal the carefully hidden pagesof Croatia's history. Partisans them-selves report on tortures and abuses,rapes and executions without trial.They talk about living people throwninto pits; about the victims killed andburied so shallowly that, in couple ofdays, the beasts would start draggingparts of their corpses around. Thedocuments published in the book refer

to 6,800 individual murders, and anundefined number of mass crimes.There are also documents showingthat entire partisan brigades were car-rying out executions of prisoners ofwar and civilians for days.

The authors especially note that thelargest part of the documentationabout partisan and communist crimesis inaccessible, and fear that a largepart of them has been irrevocably de-stroyed. The book also includes sev-eral documents containinginstructions of the Yugoslav authori-ties to destroy compromising docu-ments. There are also documentssuggesting that the blame for thecrimes committed by partisans andcommunists should be shifted on the“reaction”.

Still, these incomplete documentsclearly show that the crimes were con-ceived, planned and systematically car-ried out. It is also clear that thehigh-level leadership of the Yugoslavstate and the Communist Party was di-rectly involved in planning and exe-cuting of the crimes. This book has ap-peared on the sixtieth anniversary ofthe communist victory. Interestingly,the top people of the communistmovement, and at the same time theanti-heroes of this collection of docu-ments, are still being praised as “anti-fascists”. None of them was chargedwith the crimes and tried, and the mainsquares and streets in Croatian citiesare still named after them...

* * *

The review of this book on partisanand communist crimes is well supple-mented with two memoir articles pub-lished in this issue. Adela Marunawrites about the pit in Drenovac (Sla-vonia), into which, on 12

th

April 1945,partisans threw about thirty Croatiancivilians, with her father among them.Ljerka Koren ôrak witnesses that, asa girl in Gospi}, she was watching exe-cutions without trial. Especially dis-tressing is her description of a silentseparation of a mother and her son,whom partisans took to the gallows...

br. 159, lipanj 2005. 47

SA@ETAK

Front page of a collection of documents about partisan and communist crimes in theterritory of today's Republic of Croatia

48 br. 159, lipanj 2005.

IN DIESEM HEFTGanze sechzig Jahre nach der Been-

digung des Zweiten Weltkrieges wurde inKroatien der erste Sammelband mit denDokumenten über den Greueltaten derkommunistischen Titopartisanen veröf-fentlicht. Er wurde von den Historikerbzw. Archivisten Zdravko Dizdar, Vladi-mir Geiger, Milan Poji} und Mate Rupi}verfasst. In das Buch, das die Ges-chehnisse in dem Zeitraum vom 1944 bis1946 beinhaltet, haben die Verfasser 118Dokumenten eingefasst und kündenneue Sammelbände an, in deren die kom-munistischen Greueltaten gesondert

nach verschiedenen kroatischenRegionen aufgearbeitet werden.

Veröffentlichte Dokumenten stammenausschließlich aus den Quellen der kom-munistischen Titopartisanen und ent-decken sorgfaltig bewahrte Seitenkroatischer Geschichte. Selbst die kom-munistischen Titopartisanen berichtenüber Quallereien und Misshandlungen,Vergewaltigungen und Hinrichtungenohne Gerichtsurteil. Sie erzählen wie siedie lebendige Menschen in die Grottenwarfen, wie man umgebrachte Opferseicht begraben hatten so das die Tiere

schon nach einigen Tagen die Teile derKörper herum gezehrt hatten. Die veröf-fentlichten Dokumenten in dem Buchbeziehen sich auf 6.800 einzelne Morde,sowie nicht festgestellte Zahl der Mas-sengräber. Es gibt sogar Dokumente diedarüber bezeugen, dass ganze kommu-nistischen Titopartisanenbrigadenmehrere Tage an den Hinrichtungen derKriegsgefangenen und Zivilisten beteiligtwaren.

Die Autoren betonen besonders, dassüberwiegende Teil der Dokumentationüber die Gräueltaten der kommunis-tischen Titopartisanen nicht zugänglichsind und dass begründete Befürchtungbesteht, dass der größte Teil dieserbereits vernichtet ist. Nämlich in demBuch sind einige Dokumente veröf-fentlicht die Anweisungen der jugo-slawischen Machthaber beinhalten nachdenen die kompromittierende Doku-mente zu vernichten sind. Es bestehenauch die Dokumenten in denen suggeri-ert wird, dass die Gräueltaten der kom-munistischen Titopartisanen zur Last der„Reaktion" unterschoben werden sollten.

Nun, auch so unvollständige Doku-mente beweisen, dass das Verbrechenüberlegt, geplant und systematischdurchgerührt wurde. Es ist auch klar,dass die Führung des jugoslawischenStaates und der Kommunistischen Parteidirekt in die Planung und Durchführungder Greueltaten eingebunden war. Die-ses Buch ist zum sechzigsten Jubiläumdes kommunistischen Sieges erschienen.Interessant ist, dass sich Führer des kom-munistischen Bewegung, gleichzeitigeAntihelden in diesem Sammelband, nochimmer als „Antifaschisten“ ehren. Nie-mand von denen ist weder angeklagtnoch verurteilt und deren Namen tragennoch immer Plätze und Straßen der kroa-tischen Städte...

* * *

Ausgezeichnete Ergänzung zum Buchüber die Gräueltaten der kommunis-tischen Titopartisanen sind zwei me-moarische Artikel die wir in diesem Heftveröffentlichen. Adela Maruna schreibtüber die Grotte in Drenovac (Slawonien)in die haben die Titopartisanen am 12.April 1945 etwa dreißig Zivilisten gewor-fen darunter auch ihren Vater. LjerkaKoren ôrak bezeugt darüber wie sie alsMädchen eine Hinrichtung ohneGerichtsurteil in Gospi} an sah. Beson-ders schauderhaft ist die Beschreibungdes stummen Trennens der Mutter vondem Sohne den die kommunistischen Ti-topartisanen an den Galgen führten...

SA@ETAK

Titelseite des Sammelbandes über die Verbrechen der kommunistischenTitopartisanen auf dem Gebiet der Republik Kroatien

Documents

ODLI^JESTIPIMESI]U IZ SADR@AJA