SADRŽAJ:

1.UVOD..................................................................................................................................................2

2. OTPAD................................................................................................................................................3

2.1. VRSTE OTPADA............................................................................................................................4

3. Reciklaža i ponovna uporaba...........................................................................................................13

3.1. Reciklaža....................................................................................................................................13

3.2. Ponovna uporaba......................................................................................................................15

4. Gospodarenje otpadom u RH..........................................................................................................18

4.1. INSTITUCIJE U SUSTAVU ZA GOSPODARENJE OTPADOM..........................................................19

4.2. STRATEŠKI I ZAKONODAVNI OKVIR ZA GOSPODARENJE OTPADOM..........................................20

Zaključak...............................................................................................................................................21

Literatura:.............................................................................................................................................22

1

1.UVOD

Gospodarenje otpadom vrlo je složena djelatnost koja zahvaća sve grane gospodarstva, proizvodnje i potrošnje, a sadrži čitav niz postupaka i tehnologija od kojih se velik dio primjenjuje u različitim oblicima.

Otpad je problem suvremene civilizacije i središnji problem zaštite okoliša. Otpad su tvari i predmeti koje je vlasnik odnosno proizvođač otpada (pravna ili fizička osoba) odbacio odnosno odložio, odnosno namjerava ih ili mora odložiti.

U praksi se može naći još niz definicija, koje vrlo slikovito određuju pojam otpada: Otpad je zbroj proizvodnih i potrošačkih ostataka. Otpad je jasni otisak materijalnog života ljudi. Otpad je još nedovoljno otkriveni izvor sirovina i energije. Otpad je promjenjivi zbroj različitih tvari i energije. Otpad je roba s pozitivnom ili negativnom, tržišnom vrijednosti. Iz svega navedenog proizlazi da otpad nije gomila neiskoristivih tvari i ne mora postati smeće tj. mješavina neodgovorno odbačenih, često i vrlo dragocjenih, otpadnih tvari. Smeće je proizvod neprimjerenog ljudskog ponašanja s vlastitim otpadom. Suvremene tehnike omogućavaju potpuno iskorištavanje gotovo svih vrsta i količina otpada!

Neuređeni sustav gospodarenje otpadom negativno se odražava na sastavnice okoliša kao što su voda, zrak, more i tlo te na klimu, ljudsko zdravlje i drugi živi svijet. Osobito su ugrožene podzemne vode koje su glavni izvor zaliha pitke vode i temeljni nacionalni resursi. Potencijalno najveće štetno djelovanje može izazvati otpad (uključujući i opasni otpad) koji se gomila kod proizvođača otpada zbog mogućeg rizika za okoliš i ljudsko zdravlje.

2

2. OTPAD

Otpad je svaka tvar ili predmet koje posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti. Ovisno o svojstvima otpada, otpad se može podijeliti na opasni, neopasni i inertni otpad.

Po mjestu nastanka, razlikuju se više vrsta otpada: komunalni otpad, proizvodni otpad, ambalažni otpad, otpad iz rudarstva i eksploatacije mineralnih sirovina, otpadni električki i elektronički uređaji i oprema, vozila kojima je istekao vijek trajanja, otpadne gume, građevinski otpad, infektivni otpad iz zdravstvenih ustanova, otpadna ulja, mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, itd.

Posjednik otpada jest proizvođač otpada ili pravna ili fizička osoba koja ga posjeduje.

Proizvođač otpada jest svaka osoba čijom aktivnošću nastaje otpad (izvorni proizvođač) i/ili koja prethodnom obradom, miješanjem ili drugim postupkom, mijenja sastav ili svojstva otpada.

3

2.1. VRSTE OTPADA

-Ovisno o svojstvima otpada

Opasni otpad

Opasni otpad je svaki otpad koji sadrži tvari koje imaju neko od sljedećih svojstava:

eksplozivnost, reaktivnost, zapaljivost, nadražljivost, štetnost, toksičnost, infektivnost,

kancerogenost, mutagenost, teratogenost, ekotoksičnost, svojstvo oksidiranja, svojstvo

nagrizanja i svojstvo otpuštanja otrovnih plinova kemijskom reakcijom ili biološkom

razgradnjom. Komunalni, industrijski, ambalažni, građevni, električki i elektronički otpad i

otpadna vozila svrstavanju se u opasni otpad ako imaju neko od svojstava opasnog otpada.

Zakonom o otpadu definira se način skladištenja i prijevoz opasnog otpada. Osnovno je da se

opasni otpad mora izdvojeno sakupljati, i skladištiti na strogo kontroliranim i u skladu sa

Zakonom opremljenim prostorima. Prijevoz opasnog otpada mora biti isključivo u skladu s

propisima koji vrijede za prijevoz opasnih tvari. Obrada opasnog otpada dozvoljena je samo u

postrojenjima koja posjeduju sve zakonom propisane uvjete i dozvole.

Vezano uz opasni otpad obavezno je ispunjavanje zakonom propisane prateće dokumentacije,

vođenje očevidnika, izrada katastra o vrstama opasnog otpada, te mjesečno prijavljivanje

Burzi otpada podataka o opasnom otpadu.

Inertni otpad

4

Inertni otpad  jest otpad koji ne podliježe značajnim fizikalnim kemijskim i/ili biološkim

promjenama. Inertni otpad nije topljiv, nije zapaljiv, na bilo koje druge načine fizikalno ili

kemijski ne reagira niti je biorazgradiv. S tvarima s kojima dolazi u dodir ne djeluje tako da bi

to utjecalo na zdravlje ljudi, životinjskog i biljnog svijeta ili na povećanje dozvoljenih emisija

u okoliš. Vodotopivost, sadržaj onečišćujućih tvari u vodenom ekstraktu i ekotoksičnost

vodenog ekstrakta (eluata) inertnog otpada mora biti zanemariva i ne smije u nijednom

propisanom parametru ugrožavati kakvoću površinskih ili podzemnih voda.

Neopasni otpad

Neopasni otpad je svaki otpad koji nema karakeristike opasnog otpada kao što je: staklene i

plasticne boce, papir, plastika, željezo, tekstil.

Ovaj otpad uglavnom potice iz domacinstava, ustanova, uslužnih djelatnosti i cišcenja javnih

površina.

- Ovisno o mjestu nastanka

5

Komunalni otpad

Komunalni otpad je otpad iz kućanstva, otpad koji nastaje čišćenjem javnih površina i otpad koji je po svojstvima i sastavu sličan otpadu iz kućanstva, a koji nastaje u gospodarstvu, ustanovama i uslužnim djelatnostima.

S obzirom da ovaj otpad najviše nastaje tijekom naših svakodnevnih aktivnosti to je i rješavanje odnosno postupanje s komunalnim otpadom jedan od najvećih problema jedinica lokalne samouprave. To podrazumijeva uređivanje odlagališta otpada i sanaciju postojećih odlagališta.

Sastav komunalnog otpada se mijenja ovisno o sredini u kojoj nastaje a ovisi o mnogim čimbenicima kao što su: tip naselja u kojem otpad nastaje, životni standard, stupanj osviještenosti stanovništva o potrebi selektiranja otpada i stvaranju što manjih količina otpada.Količina komunalnoga otpada trajno raste. Procjene pokazuju da svaki stanovnik RH stvori oko 295 kg otpada u godini dana, odnosno 0,81 kg dnevno. U porastu je udio stanovništva obuhvaćen organiziranim skupljanjem komunalnoga otpada. Količina odvojeno skupljenih vrsta iz komunalnoga otpada je u padu. Naknada usluge odvoza otpada se tek počinje obračunavati prema količini nastaloga otpada a ne stambenoj površini kao što je bilo do sada. Gotovo sva količina skupljenoga komunalnog otpada odlaže se na odlagališta.Početna točka svakog programa prevencije stvaranja otpada i strategije za ponovno korištenje resursa mora biti precizna analiza otpada koji se priprema za odlaganje. Tek tada se može odrediti prioritetne korake treba poduzeti.

Proizvodni otpad

6

Proizvodni otpad je otpad koji nastaje u proizvodnom procesu u industriji, obrtu i drugim procesima, a po svojstvima se razlikuje od komunalnog otpada. Proizvodni otpad može po svojstvima biti opasni i neopasni. U proizvodni otpad ulazi građevinski i otpad od rušenja, proizvodni rudarski otpad, poljoprivredni otpad, šumarsko-drvni otpad, otpad iz naftne industrije, otpad iz tekstilne i kožarske industrije, otpad iz anorganskih i organskih kemijskih procesa, otpadna ulja, otpad iz metalne industrije, opasni otpad itd.

Na grafikonu 1. prikazan je prijavljeni neopasni proizvodni otpad po grupama djelatnosti (NKD). Iz grafikona je vidljivo da najviše otpada dolazi iz proizvođačkih djelatnosti.

A: Poljoprivreda, lov i šumarstvo

B: Ribarstvo

C: Rudarstvo i vađenje

D: Prerađivačka industrija

E: Opskrba el. energijom, plinom i vodom

F: Građevinarstvo

G: Trgovina na veliko i malo

H: Hoteli i restorani

I: Promet, skladištenje i veze

J: Financijsko posredovanje

K. Poslovanje nekretninamaM: Obrazovanje

N: Zdravstvena zaštita i socijalna skrb

O: Ostale društvene, socijalne i osobne uslužne djelatnosti

Posebne kategorije otpada

7

Pod posebnom kategorijom otpada smatra se otpad za kojeg se gospodarenje propisuje posebnim propisom iz članka 104. Zakona o otpadu. Drugim riječima to su one vrste otpada za čije gospodarenje postoji poseban pravilnik o postupanju s istim. Tu ubrajamo:a) ambalažni otpad,b) otpadna motorna ulja,c) otpadne gume,d) električki i elektronički otpad,e) muljevi sa uređaja za pročišćavanje otpadnih voda,f) otpadne baterije i akumulatori,g) medicinski otpadh) postojana organska zagađivala

a) Ambalaža predstavlja sve proizvode bez obzira na prirodu materijala od kojega su izrađeni ili su korišteni za sadržavanje, čuvanje, rukovanje, isporuku i predstavljanje robe, od sirovina do gotovih proizvoda, od proizvođača do korisnika ili potrošača, a može biti:- prodajna ili primarna ambalaža - najmanja ambalažna jedinica u kojoj se proizvod prodaje konačnom kupcu;- skupna ili sekundarna ambalaža - ambalažna jedinica koja sadrži više proizvoda u primarnoj ambalaži tako da je proizvod pristupačan kupcu u skupini, a može se izdvojiti i uzeti pojedinačno;- transportna ili tercijarna ambalaža - zaštitna ambalaža koja omogućuje prijevoz, pretovar i rukovanje određenom količinom proizvoda pakiranog samo u prodajnoj ili i u prodajnoj i skupnoj ambalaži, u ovu vrstu ambalaže ne spadaju spremnici (kontejneri) za cestovni, željeznički, prekomorski i zračni prijevoz robe. Ambalaža su i nepovratni predmeti uporabljeni za namjenu iz prvog stavka ovoga članka i pomoćna sredstva za pakiranje koja služe za omatanje ili povezivanje robe, pakiranje, nepropusno zatvaranje, pripremu za otpremu i označavanje robe.Ambalažni materijal je svaki materijal od kojega se proizvodi ambalaža kao što su: staklo, plastika, papir, karton, drvo, metal, višeslojni miješani materijali i drugi materijali.

b) Novi Pravilnik o gospodarenju otpadnim uljima dijeli otpadna ulja na otpadno mazivo i otpadno jestivo ulje.

8

Potrošnja mazivih i jestivih ulja u stalnom je porastu. U ovom trenutku procijenjene količine svježih ulja koje se stavljaju na tržište u RH su 35.000 t/g mazivih ulja i 50.000 t/g jestivih ulja. Nakon uporabe, ta ulja postaju otpadna ulja. Skupljena otpadna ulja mogu se:- oporabiti na način da se dobiju novi proizvodi ili da se procesom pročišćavanja omogući njihova ponovna uporaba ili- termički oporabiti na način da se koriste kao goriva.Otpadna maziva ulja koja nisu oporabljena ili zbrinuta na propisani način predstavljaju opasan otpad.

c) Otpadna guma je guma osobnih automobila, autobusa, teretnih automobila, radnih strojeva, radnih vozila i traktora, zrakoplova i drugih letjelica, te slični odgovarajući proizvod koje posjednik radi oštećenja, istrošenosti, isteka roka trajanja ili drugih uzroka ne može ili ne želi upotrebljavati te je zbog toga odbacuje ili namjerava odbaciti. Otpadne gume su neopasan otpad.

9

d) Prema Pravilniku o gospodarenju otpadnim električnim i elektroničkim uređajima i opremom, električki i elektronički (EE) otpad je:

1) otpadna električna i elektronička oprema koja uključuje sklopove i sastavne dijelove koji nastaju u gospodarstvu (industriji, obrtu i slično);2) otpadna električna i elektronička oprema nastala u kućanstvima ili u proizvodnim i /ili uslužnim djelatnostima kad je po vrsti i količini slična EE otpadu iz kućanstva.Procijenjene količine nove električne i elektroničke opreme i uređaja koji se stavljaju na tržište je od 55.000 do 60.000 t/g.

e) Prema Zakonu o vodama (NN 107/95 i 150/05) gradovi i općine dužni su sakupiti i pročistiti komunalne otpadne vode prije njihova ispuštanja u prirodni prijamnik u skladu s odredbama ovoga ili drugoga zakona. Isti zakon propisuje da je obrada mulja koji nastaje u procesu obrade otpadnih voda djelatnost odvodnje otpadnih voda koju obavljaju pravne osobe organizirane u skladu sa zakonom kojim se uređuje komunalno gospodarstvo, a na temelju kojega obrada otpadnog mulja spada u njihovu obvezu.Za mulj nastao pročišćavanjem otpadnih voda preporučeni postupci obrade su biološka i termička obrada

f) Novi Pravilnik o gospodarenju otpadnim baterijama i akumulatorima definira otpadnu bateriju ili akumulator kao bateriju ili akumulator koji se ne mogu ponovno koristiti i namijenjeni su obradi i/ili recikliranju. Većina otpadnih baterija i akumulatora klasificira se kao opasni otpad (olovne baterije, nikal-kadmij baterije, baterije sa živom, odvojeno skupljani elektroliti iz baterija i akumulatora).Pravilnikom je uspostavljen sustav skupljanja, obrade i visoke razine recikliranja, te kontrolirane oporabe i/ili zbrinjavanja ostataka nakon obrade i recikliranja otpadnih baterija i akumulatora bez obzira na njihov oblik, volumen, masu i materijale od kojih su izrađeni.Potrošnja baterija i akumulatora u stalnom je porastu. Procijenjena količina otpadnih baterija i akumulatora u 2005. je 8 500 t/g (sakupljeno i izvezeno). Procijenjena količina novih akumulatora i baterija koje se stavljaju na tržište je 11.000 t/g.

10

g) Prema Pravilniku o gospodarenju medicinskim otpadom, opasan medicinski otpad, s obzirom na opasna svojstava definirana posebnim propisom, dijeli se na:- infektivni,- kemijski otpad koji sadrži opasne tvari,- oštri predmeti,- citotoksici i citostatici,- amalgamski otpad iz stomatološke zaštite i- drugi opasan otpad - svaki otpad za koji se pretpostavlja da ima neko opasno svojstvo.Zdravstvene ustanove infektivni otpad zbrinjavaju na sljedeći način:- termičkom obradom u vlastitim postrojenjima za termičku obradu,- samostalnom obradom - sterilizacijom i zatim odlaganjem na komunalno odlagalište ili- predajom ovlaštenim osobama koje posjeduju uređaje za obradu -sterilizaciju infektivnog otpada. Procijenjene količine medicinskog otpada u RH u ovom trenutku su oko 19.500 t/g, a procjenjuje se da je od toga 2.700 t/g opasni medicinski otpad

h) Postojana organska zagađivala - Nusproizvodi životinjskog porijekla nastaju u klaonicama, u objektima za preradu mesa, riba, jaja, mlijeka, crijeva, u hladnjačama, skladištima, valionicama jednodnevnih pilića, na tržnicama, u prodavaonicama mesa, ribarnicama, ugostiteljstvu i drugim objektima javne prehrane, u objektima za uzgoj i držanje životinja, u zoološkim vrtovima, lovnom gospodarstvu, lučkim terminalima, graničnim prijelazima, u prijevozu životinja i proizvoda i na drugim mjestima na kojima se životinje čuvaju i uzgajaju, te na mjestima gdje se proizvode namirnice životinjskog porijekla.

11

3. Reciklaža i ponovna uporaba

3.1. Reciklaža

Recikliranje je postupak kojim se omogućuje ponovna uporaba otpada u proizvodnom procesu.Obuhvaća preradu već korištenih materijala u nove proizvode pa se na taj način potencijalno korisni materijali ne bacaju već se koriste u novoj proizvodnji. Na taj način se smanjuje korištenje novih sirovina, energije, zagađenje zraka i vode.Reciklirati se mogu mnoge vrste materijala kao što su staklo, papir, metal, plastika, tekstil, elektronski i elektronički otpad itd. Postupak reciklaže koji se primjenjuje i na biorazgradivi otpad kao što je hrana i vrtni otpad naziva se kompostiranjeRecikliranje i kompostiranje su važni postupci u gospodarenju otpadom ali treba paziti da poticaji za recikliranje ne djeluju negativno na prva dva stupnja hijerarhije - prevenciju stvaranja otpada i njegovu ponovnu uporabu.

Za uspješnu strategiju recikliranja važna su dva elementa:a) Sakupljanje i razdvajanje otpada već u domaćinstvima odnosno na mjestu nastanka.Prikupljanje otpada već od domaćinstava, odnosno mjesta nastanka, jedna je od najuspješnijih strategija za smanjenje količine otpada. Njezina uspješnost očituje se u postizanju veće količine odvojeno prikupljenih glavnih grupa komunalnog otpada u domaćinstvu. Stoga je važno uvesti sistem odvajanja reciklirajućeg i biorazgradivog otpada od ostalog otpada.b) Pridavanje velike važnosti edukaciji i participaciji javnosti.

12

Budućnost je u recikliranju

Geslo Komunalnog poduzeća glasi: IZBJEGNI (odlaganje korisnog otpada na odlagalište),

SMANJI (količinu otpada na odlagalištu)  te ODVOJI (koristan opad).

Prednosti reciklaže otpada :

smanjenje volumena otpada, ušteda na prostoru

izdvajanje metalnih ( željeznih ) djelova iz otpada (ostvarivanje prihoda )

produženje vijeka trajanja deponija

jeftiniji prijevoz otpada

mogućnost boljeg kompaktiranja ( sabijanja ) otpada

mogućnost daljnje prodaje podrobljenog matrijala

Dok danas većina otpada završi na odlagalištu, u budućnosti, želimo li da ona bude svijetla,

situacija mora biti obrnuta. Količine otpada stalno se povećavaju, od 1995. do 2007. godine

količina odloženoga otpada na odlagališta popela se s milijun tona na milijun i  sedamsto

tisuća tona! Nastavimo li tako, doslovce ćemo se zatrpati smećem.U Hrvatskoj 89 % onoga

što se baci završi na odlagalištu, dok npr. u Austriji tamo ode svega 28,5 %, a ostalo se

reciklira, spaljuje ili biološki obrađuje.

13

3.2. Ponovna uporaba

Oporaba otpada je svaki postupak ponovne obrade otpada kojim se postiže njegovo korištenje u materijalne ili energetske svrhe. Pod postupke oporabe otpada možemo smatrati slijedeće postupke:- korištenje otpada kao gorivo ili uporaba nekog drugog načina za proizvodnju energije,- obnavljanje - regeneriranje otpada,- recikliranje - obnavljanje organskih tvari koje se ne koriste kao otapala uključujući kompostiranje i ostale procese biološke obrade otpada,- recikliranje - obnavljanje metala i metalnih spojeva- recikliranje - obnavljanje drugih neorganskih materijala- regeneracija kiselina i lužina,- ponovna prerada iskorištene nafte ili drugi načini ponovne uporabe nafte,- obrada zemljišta korisnog za poljoprivredu ili ekološka poboljšanja,- oporaba sastojaka koji se koriste za suzbijanje zagađenja,- upotreba otpadnog materijala iz gore navedenih postupaka- razmjena otpada radi podvrgavanja gore navedenim postupcima,- skladištenje otpada za gore navedene postupke.

Biorazgradivi kuhinjski i vrtni otpad predstavljaju visoko iskoristivi dio komunalnog otpada, a njihovo recikliranje najvažnija je karika svake dobre strategije gospodarenja otpadom, gdje se organski ostaci odvajaju od ostalog otpada na mjestu nastanka. Izdvajanje organskog otpada iz smeća značajno povećava postotak otpada koji ne završava na odlagalištu, što je i cilj.

Sistemi kompostiranja u vertikalnim komoramaVertikalne kompostne jedinice izuzetno su pogodne za kompostiranje biorazgradivog otpada u urbanim sredinama. Te jedinice mogu kompostirati veliki spektar organskih materijala poput takozvanog zelenog otpada, ostatke hrane, papir te mulj iz kanalizacije. Jedna takva jedinica može obraditi do 1500 tona otpada godišnje, na površini od 11 kvadratnihmetara. Proces koji se odvija u kompostnim jedinicama dizajnirali su mikrobiolozi koji su uspješno riješili problem eliminiranja neugodnih mirisa koje organski otpad proizvodi prilikom kompostiranja. Specijalno dizajnirane komore su također nepropusne i neprobojne tako da ne postoji šansa od privlačenja štetočina. Temperatura koju postižu prirodni procesi dostiže 75 stupnjeva te osigurava pasterizaciju i stabilizira neugodne mirise gotovog proizvoda. Ovakav sistem zahtijeva svega 11 kWh energije po toni obrađenog otpada. Ovdje se susrećemo sa dvije komponente organskog otpada: ostaci hrane i otpad iz vrtova. Ostaci hrane i ostaci obrađivanja vrtova mogu se kompostirati kod kuće. Mnoge lokalne zajednice diljem svijeta besplatno su ili uz minimalne naknade distribuirale posebne kante za kućno kompostiranje. Uspješniji programi su također osigurali i značajne mjere nadzora i pomoći od strane stručnjaka za kompostiranje. No, usprkos činjenici da se određene količine otpada mogu kompostirati u dvorištima, većina stanovnika gradova nema tu mogućnost, te kompostiranje treba uvrstiti kao dio sustava prikupljanja otpada od vrata do vrata. Sakupljeni organski otpad iz domaćinstava odvozi se na otvorena područja pogodna za kompostiranje. Ako organski otpad iz domaćinstava i iz vrtova nije posebno kontaminiran zbog pojedinih sastojaka koji se ne smiju bacati u ovaj otpad, može proizvoditi visoko kvalitetni kompost, odnosno prirodno gnojivo.

14

Skupljanje papira po principu od vrata do vrata mora biti osigurano svim kućanstvima i treba uključivati što je moguće više vrsta papira. Pričuvne operacije poput kompostiranja moraju se razviti za papir koji ne odgovara specifikacijama papira koji otkupljuju tvornice papira.

Papir je lako dostupna sirovina i čini 30% otpada, a s jednom tonom prikupljenog papira može se uštediti u procesu proizvodnje: 65% manje energije, 50% manje vode, 74% manje zagađuje zrak, zamjenjuje 17 stabala. 1 tona starog papira spasi 17 stabala drveta, uštede se prirodni resursi, smanji upotreba kemikalija, struje i vode u proizvodnji papira, a time i zagađenje okoliša

Za staklenu ambalažu najbolja opcija bila bi njezino ponovno korištenje. No dok se nacionalna legislativa i javni edukacijski programi ne uključe, recikliranje stakla najbolja je i najraširenija opcija. Za većinu stakla primjenjiv je i poticajni sustav temeljen na pravilniku o gospodarenju ambalažnim otpadom.

Aluminij i čelik mogu se reciklirati. Prednosti recikliranja tih materijala je štednja energije potrebne u procesu iskapanja rude i stvaranja samog materijala, no recikliranje metala, a posebno aluminija, uzrokuje emisije dioksina, stoga je najprihvatljivija opcija upravo izbjegavanje korištenja aluminijske ambalaže i čelika gdje god postoje druge opcije.Recikliranje plastike je proces u kojem se plastični otpad oporablja te se pretvara u korisne proizvode, ponekad potpuno drugačije od izvornog stanja.Prije recikliranja plastika se sortira prema vrstama. Ako je usporedimo sa drugim materijalima kao što je staklo ili metal, plastika zahtjeva složeniji proces da bi se reciklirala. Plastika ima nizak stupanj miješanja zahvaljujući visokoj molekularnoj težini. Zagrijavanje nije dovoljno da se otope tako velike molekule pa stoga plastika mora biti istog sastava da bi se reciklirala. Kada se različiti tipovi plastike otapaju zajedno oni se razdvajaju u procesu (npr. kao voda i ulje) i postave u slojevima. To uzrokuje lošiju kvalitetu recikliranog materijal sa ograničenom uporabom. Još jedna prepreka recikliranju plastike je sveprisutno korištenje boja i filera, te drugih dodataka čije odstranjivanje poskupljuje proces. Aditivi se manje koriste kod boca pa se one češće recikliraju. Također, sve više raste upotreba biorazgradive plastike. Ukoliko bi se ta plastika miješala sa ostalim vrstama reciklaža ne bi bila moguća zbog različitog sastava i temperature otapanja.U novije vrijeme u reciklaži se počinje koristiti metoda zagrijavanja kompresijom (naročito u Australiji, SAD-u i Japanu. Ovaj proces koristi svu nesortiranu, čistu plastiku u svim oblicima i miješa ju u velikim rotirajućim bubnjevima. Prednost ovog načina je u tome što omogućuje da se sva plastika oporabi (bez obzira na vrstu), ali je isto tako i nedostatak visoka potrošnja energije

15

Elektronički otpad se ubraja u opasne otpade zbog niza štetnih kemijskih spojeva poput silicija, kadmija, arsena, olova (koristi se u monitorima radi zaštite od zračenja) žive, kroma, berilija, fosfora, i plastike koji su opasni po ljudsko zdravlje i veliki su zagađivači okoliša. Riječ je o otpadu koji se sastoji od više od tisuću raznih materijala, od kojih su neki vrlo visoke razine toksičnosti i niskog reciklažnog potencijala, pa se, primjerice, spaljivanjem plastičnih materijala računala stvara otrovni plin dioksin.Elektroničku i elektrotehničku opremu teže je oporabiti nego staklo, papir ili limenku. Njena oporaba je vrlo kompleksna, a manji je problem velika bijela tehnika nego mala kompliciranija oprema. Primjerice, u SAD-u je 1998. oporabljeno samo 11% računala, 70% velike bijele tehnike iz kućanstava. Problem rastavljanja i oporabe sitnog elektroničkog materijala vidi se i u vodljivim pločama u kojima se može naći pola metala i nemetala.Zasad postoje četiri metode oporabe elektroničkog otpada :1. rastavljanje opreme: ručno odvajanje dijelova koji se mogu ponovo uporabiti i oporabiti2. mehanička oporaba: uklanjanje štetnih dijelova, zatim usitnjavanje i rezanje da se uklone oporabljivi dijelovi kao plastika i metali3. spaljivanje i pročišćavanje: nakon što se spale gorivi dijelovi mogu se pridobiti metali4. kemijska oporaba: plemeniti metali mogu se ukloniti iz tiskanih krugova putem kemijskih procesa

16

4. Gospodarenje otpadom u RH

Gospodarenje otpadom je sastavni dio ukupnog sustava zaštite okoliša u Hrvatskoj.

Nacionalnom strategijom zaštite okoliša i Nacionalnim planom djelovanja za okoliš (NN

46/02), utvrđeno je neodgovarajuće gospodarenje otpadom najveći problem zaštite okoliša u

Hrvatskoj. Neuređeni sustav gospodarenje otpadom negativno se odražava na sastavnice

okoliša kao što su voda, zrak, more i tlo te na klimu, ljudsko zdravlje i drugi živi svijet.

Osobito su ugrožene podzemne vode koje su glavni izvor zaliha pitke vode i temeljni

nacionalni resursi. Potencijalno najveće štetno djelovanje može izazvati otpad (uključujući i

opasni otpad) koji se gomila kod proizvođača otpada zbog mogućeg rizika za okoliš i ljudsko

zdravlje.

Prema odluci Vijeća EU od 13.rujna 2004.o principima, prioritetima i uvjetima europskog

partnerstva s Hrvatskom, najvažnije zadaće Hrvatske u sektoru gospodarenja otpadom bile su

slijedeće:

a) Kratkoročno (1-2 godine)

Usvojiti i početi primjenjivati Plan gospodarenje otpadom

Razvoj i primjena horizontalnog zakonodavstva, te jačati kapacitete nadzora

b) Srednjoročno (3-5 godina)

Osigurati integraciju zahtjeva gospodarenja otpadom u druge sektorske

politike uz održivi razvoj,implementirati horizontalno zakonodavstvo

Nastaviti rad na prenošenju pravne stečevine EU-a, s naglaskom na

gospodarenju otpadom, kakvoći vode i zraka itd.

Povećati ulaganja u infrastrukturu, s osobitim naglaskom na sakupljanje i

obradu otpadnih voda, vodoopskrbu i gospodarenje otpadom

Od tada do danas napravljen je veliki napredak u implementiranju sustava gospodarenjem

otpadom RH. Osim donošenja važnih strateških dokumenata i niza zakonskih i podzakonskih

akata koji polaze od općih načela EU i pravnih određenja i definiraju mjere za ostvarenje

planiranog sustava gospodarenje otpadom, osnovan je i Fond za zaštitu okoliša i energetsku

učinkovitost s čijim osnivanjem je naveliko započelo financiranje sanacije neuređenih

odlagališta u RH

17

4.1. INSTITUCIJE U SUSTAVU ZA GOSPODARENJE OTPADOM

U RH država je odgovorna za gospodarenje opasnim otpadom, a županije i Grad Zagreb

odgovorni su za gospodarenje ostalim vrstama otpada. Grad i općina odgovorni su za

gospodarenje komunalnim otpadom. Troškovi gospodarenja otpadom obračunavaju se prema

kriteriju količine i svojstvu otpada, uz primjenu načela „onečišćivač plaća“

Postoji niz institucija koje su direktno ili indirektno povezane u sustav gospodarenja otpadom

u RH, ali ovdje su navedene one najznačajnije.

1. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva

2. Agencija za zaštitu okoliša

3. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA, PROSTORNOG UREĐENJA I

GRADITELJSTVA

- obavlja upravni nadzor i inspekcijski nadzor nad primjenom Zakona o otpadu i njegovih

podzakonskih propisa kao i Zakona o komunalnom gospodarstvu, u okviru koga je komunalna

djelatnost odlaganja komunalnog otpada te sakupljanje i odvoz komunalnog otpada na

uređena odlagališta.

AGENCIJA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA

-je centralna ustanova koja prikuplja, objedinjava i vodi baze podataka i informacijski sustav

gospodarenja otpadom te izrađuje izviješće o stanju na području gospodarenja otpadom.

FONDA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA

-osnovan je radi financiranja pripreme, provedbe i razvoja programa, projekata i sličnih

aktivnosti u području očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unapređivanja okoliša te u

području energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije. Prema odredbama

Zakona o otpadu Fond organizira i osigurava provođenje sustava gospodarenja posebnim

kategorijama otpada ( ambalažni otpad, otpadne gume, otpadan vozila, otpadna ulja, otpadne

baterije i akumulatori te otpadni električni i elektronički otpad) u čemu je posljednjih godina

postignut izniman uspjeh, osobito s ambalažnim otpadom i otpadnim gumama.

18

4.2. STRATEŠKI I ZAKONODAVNI OKVIR ZA GOSPODARENJE OTPADOM

Strategija zaštite okoliša i Nacionalni plan djelovanja na okoliš osnovni su dokumenti zaštite

u kojima je područje otpada određeno kao prioritet.

Sabor u RH je u listopadu 2005.godine donio Strategiju gospodarenja otpadom RH. Strategija

je sastavni dio gospodarenja otpadom, strateške i kreativne ciljeve i mjere za

gospodarsko ,mjere za gospodarenje osim otpadnim otpadom te smjernice za oporabu i

zbrinjavanje otpada, procjenu investicija i izvore financiranja. Strategija za razvoj i uspostavu

pravilnog sustava gospodarenja otpadom predviđa izradu Plana gospodarenja otpadom RH

koji je za pravo provedbeni dokument Strategije.

Na sjednici Vlade RH u srpnju 2007. usvojen je Plan gospodarenja otpadom RH za razdoblje

2007. do 2015. godine. Okvir za pripremu Plana su Strategija gospodarenja otpadom RH,

postojeći zakonski propisi i smjernice Europske Unije. Temeljni zadatak Plana u navedenom

razdoblju je organiziranje provođenja glavnih ciljeva Strategije na području gospodarenja

otpadom u RH koji podrazumijevaju uspostavu cjelovitog sustava gospodarenja otpadom,

sanaciju i zatvaranje postojećih odlagališta, sanaciju lokacija u okolišu visoko opterećenih

otpadom, razvoj i uspostavu regionalnih i županijskih centara za gospodarenje otpadom, s

pred obradom otpada prije konačnog zbrinjavanja ili odlaganja te uspostavu potpune

informatizacije sustava gospodarenja otpadom.

Također donesen je cijeli niz zakonskih i pod zakonskih akata koji polaze od općih načela EU

i pravnih određenja te definiraju mjere za ostvarivanje zacrtanog sustava gospodarenja

otpadom. Pravno područje gospodarenja otpadom u RH utvrđeno je Zakonom o otpadu (NN

178/04), te Zakonom o izmjenama ii dopunama Zakona o otpadu (NN 111/06, 60/08) kojim

se definira otpad, uređuje način gospodarenja otpadom, načela i ciljevi gospodarenja, planski

dokumenti, nadležnost i odgovornost u svezi s gospodarenjem, troškovi, informacijski sustav,

uvjeti za građevine u kojima se obavlja gospodarenje otpadom, način obavljanja djelatnosti,

prekogranični promet otpadom, koncesije i nadzor nad gospodarenjem otpadom. Također

treba istaknuti da je donesen niz provedbenih propisa kojima se definira postupanje s

otpadom.

19

Zaključak

Gospodarenju otpadom danas se u svijetu posvećuje velika pozornost. Glavni cilj je različitim mjerama smanjiti potrošnju resursa, te poticati ponovnu uporabu i oporabu rabljenih plastičnih proizvoda. Učinkovito gospodarenje otpadom složen je proces koji zahtijeva usklađeno djelovanje mnogih čimbenika - državne uprave, lokalne samouprave, gospodarstva, nevladinih udruga, znanstvenih i obrazovnih institucija, medija itd. Važno je provoditi trajnu edukaciju, trajnu komunikaciju s javnošću te pravodobno informirati javnost o stanju okoliša i aktivnostima, provoditi promidžbu u cilju smanjivanja nastajanja otpada.Iskustva drugih zemalja ukazuju na činjenicu da i nakon višegodišnje primjene koncepta gospodarenja otpadom, još uvijek ima dosta prostora za poboljšanje s tehničko-tehnološkog i ekonomskog gledišta. To znači da se i u Republici Hrvatskoj mora težiti trajnom poboljšanju sustava sakupljanja i recikliranja svih vrsta iskoristivog otpada.

20

Literatura:

1. Mr.Sci. Damir Brlek - Gospodarenje otpadom

2. Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje2007-2015.g.

3. Internet - Wikipedija, ZG Holding - podružnica Čistoća

4. Zelena akcija - Priručnik za gospodarenje otpadom

Popis slika

Slika 1. Otpad..............................................................................................................................4Slika 2.Opasni otpad...................................................................................................................5Slika 3.Neopasni otpad...............................................................................................................6Slika 4.Komunalni otpad.............................................................................................................7Slika 5.Graf- neopasni i proizvodni otpad..................................................................................8Slika 6.Plastična ambalaža..........................................................................................................9Slika 7.Otpadna ulja..................................................................................................................10Slika 8.Otpadna guma...............................................................................................................10Slika 9.Elektronički otpad.........................................................................................................11Slika 10.Proces reciklaže..........................................................................................................13Slika 11.Budućnost i sadašnjost u recikliranju.........................................................................14

21