O ratu

Rečenicu da je „rat je nastavak politike drugim sredstvima“ zacijelo ste čuli mnogo

puta no jeste li znali da ju je zapisao Carl von Clausewitz?Iako je umro još 1831. godine ovaj pruski vojnik i vojni teoretičar do danas je ostao najcitiranijim, najkontroverznijim i, unatoč godinama, najmodernijim vojnim misliocem. Njegovo najpoznatije djelo je knjiga O ratu. Iako nedovršeno do danas je ostalo jedno od najvažnijih djela o vojnoj strategiji.

Clausewitz u vojsci vidi sredstvo za postizanje pobjede kao svrhe rata, dok je, po njemu, u strategiji ta pobjeda samo sredstvo za postizanje konačne svrhe strategije, dakle, mira. Viša strategija tako se približava politici, ali joj ostaje podređena, jer je politika ta koja postavlja ciljeve.

ENCIklopEdIja BRoCkhaus

ISBN 978-953-14-0697-0249,00 kn

Carl von Clausewitz (1780. – 1831.) stupio je s dvanaest godina u prusku vojsku, 1795. postao je časnik, 1805. pobočnik princa

augusta pruskog, a 1806. dospio je s njim u francusko zarobljeništvo. Godine 1820. unaprijeđen je u majora i učitelja za službu u glavnome stožeru na općoj ratnoj školi u Berlinu. usko surađuje s pruskim vojnim reformatorima scharnhorstom i Gneisenauom. Nakon što je prusija iz političkih razloga morala sklopiti savez s Francuskom, prešao je 1812. u rusku službu. Za rusku stranu sudjelovao je u pregovorima na konvenciji u Taurageu. Godine 1815. prešao je kao pukovnik ponovno u prusku službu. do 1818. bio je načelnik glavnoga stožera u koblenzu, a nakon toga do 1830. ravnatelj berlinske opće ratne škole. Godine 1831. postao je načelnik

glavnoga stožera Gneisenauove vojske na poljskoj granici. umro je od kolere. Von Clausewitz je zaslužan što je u svom istraživanju odnosa između

rata i politike prvi prepoznao karakter rata kao političkog instrumenta. poznata je njegova krilatica „Rat je nastavak politike drugim sredstvima“. Njegov je postulat: Vojska se mora podrediti politici i ciljevima koje politika odredi.

Do sada nenadmašena rasprava o biti rata!

Carl

von

Cla

usew

itz

Carl Phillip Gottlieb von Clausewitz

O ratu

Naslov izvornikaVom Kriege

Copyright © 2003 by Ullstein Heyne List GmbHCopyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2010.

Za nakladnika Bojan Vidmar

UrednikZoran Maljković

LektorJakov Lovrić

Grafički urednik Marko Katičić

Oblikovanje naslovnice Marko Jovanovac

Tisak Denona d.o.o. Zagreb, prosinac 2010.

Sva prava zadržana. Ova je knjiga zaštićena autorskim pravima i ne smije se ni u cjelini ni djelomično repro-ducirati, pohraniti u sustavu za reproduciranje ili prenositi u bilo kojem obliku, ni na koji način bez pisanog dopuštenja autora i izdavača.

ISBN 978-953-14-0697-0CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 750037.

Carl von Clausewitz

O RATUs njemačkoga prevela

BOJANA ZELJKO LIPOVŠČAK

�

SADRŽAJ

PREDGOVOR (PRVOM IZDANJU) .........................................................................................................................9

NAPOMENA ...........................................................................................................................................................13

PREDGOVOR AUTORA .........................................................................................................................................17

PRVI DIO

PRVA KNJIGA: O PRIRODI RATA ........................................................................................21

O PRIRODI RATA ........................................................................................................................................................ 21

PRVO POGLAVLJE: ŠTO JE RAT? ........................................................................................................................... 21

DRUGO POGLAVLJE: SVRHA I SREDSTVA U RATU ................................................................................... 36

TREĆE POGLAVLJE: RATNI GENIJ .......................................................................................................................47

ČETVRTO POGLAVLJE: O OPASNOSTI U RATU ........................................................................................... 62

PETO POGLAVLJE: O FIZIČKOM NAPORU U RATU ................................................................................... 63

ŠESTO POGLAVLJE: VIJESTI U RATU .................................................................................................................. 64

SEDMO POGLAVLJE: TRENJE U RATU .............................................................................................................. 65

OSMO POGLAVLJE: ZAVRŠNA NAPOMENA O PRVOJ KNJIZI ............................................................... 68

DRUGA KNJIGA: O TEORIJI RATA .....................................................................................69

PRVO POGLAVLJE: PODJELA RATNOG UMIJEĆA ........................................................................................ 69

DRUGO POGLAVLJE: O TEORIJI RATA ............................................................................................................. 75

TREĆE POGLAVLJE: RATNO UMIJEĆE ILI ZNANOST O RATU ............................................................. 90

ČETVRTO POGLAVLJE: METODA I RUTINA .................................................................................................. 92

PETO POGLAVLJE: KRITIKA ................................................................................................................................... 97

ŠESTO POGLAVLJE: O PRIMJERIMA ................................................................................................................. 111

TREĆA KNJIGA: ................................................................................................................. 117

OPĆENITO O STRATEGIJI .................................................................................................................................... 117

PRVO POGLAVLJE: STRATEGIJA ......................................................................................................................... 117

DRUGO POGLAVLJE: ELEMENTI STRATEGIJE ............................................................................................123

TREĆE POGLAVLJE: MORALNE VELIČINE ....................................................................................................124

ČETVRTO POGLAVLJE: GLAVNE MORALNE SNAGE ................................................................................125

PETO POGLAVLJE: RATNA VRLINA VOJSKE ................................................................................................126

ŠESTO POGLAVLJE: SMIONOST ..........................................................................................................................129

SEDMO POGLAVLJE: USTRAJNOST .................................................................................................................. 132

OSMO POGLAVLJE: BROJČANA NADMOĆ ................................................................................................... 133

DEVETO POGLAVLJE: IZNENAĐENJE ............................................................................................................. 136

O R A T U

�

DESETO POGLAVLJE: VARKA ............................................................................................................................... 139

JEDANAESTO POGLAVLJE: PRIKUPLJANJE SNAGA U PROSTORU .................................................... 141

DVANAESTO POGLAVLJE: SJEDINJENJE SNAGA U VREMENU ........................................................... 141

TRINAESTO POGLAVLJE: STRATEŠKA PRIČUVA ....................................................................................... 146

ČETRNAESTO POGLAVLJE: EKONOMIJA SNAGA ...................................................................................... 148

PETNAESTO POGLAVLJE: GEOMETRIJSKI ELEMENT............................................................................... 149

ŠESNAESTO POGLAVLJE: O ZASTOJU U RATNOME ČINU ................................................................... 150

SEDAMNAESTO POGLAVLJE: O KARAKTERU DANAŠNJIH RATOVA .............................................154

OSAMNAESTO POGLAVLJE: NAPETOST I MIR ........................................................................................... 155

ČETVRTA KNJIGA: BORBA ................................................................................................157

PRVO POGLAVLJE: PREGLED ................................................................................................................................ 157

DRUGO POGLAVLJE: ZNAČAJ DANAŠNJE BITKE ...................................................................................... 157

TREĆE POGLAVLJE: BORBA OPĆENITO ......................................................................................................... 158

ČETVRTO POGLAVLJE: NASTAVAK ................................................................................................................... 162

PETO POGLAVLJE: O ZNAČENJU BORBE ....................................................................................................... 167

ŠESTO POGLAVLJE: TRAJANJE BORBE ............................................................................................................ 169

SEDMO POGLAVLJE: ISHOD BORBE ................................................................................................................ 170

OSMO POGLAVLJE: PRISTANAK DVIJU STRANA ZA BORBU ............................................................. 175

DEVETO POGLAVLJE: GLAVNA BITKA ............................................................................................................ 177

DESETO POGLAVLJE: NASTAVAK ....................................................................................................................... 181

JEDANAESTO POGLAVLJE: NASTAVAK ........................................................................................................... 185

DVANAESTO POGLAVLJE: STRATEŠKA SREDSTVA ZA ISKORIŠTAVANJA POBJEDE ................ 189

TRINAESTO POGLAVLJE: POVLAČENJE NAKON IZGUBLJENE BITKE ............................................ 197

ČETRNAESTO POGLAVLJE: NOĆNA BORBA ............................................................................................... 199

DRUGI DIO

PETA KNJIGA: ORUŽANE SNAGE ....................................................................................205

PRVO POGLAVLJE: PREGLED ................................................................................................................................205

DRUGO POGLAVLJE: VOJSKA, BOJIŠTE, VOJNI POHOD .......................................................................205

TREĆE POGLAVLJE: ODNOS MOĆI ..................................................................................................................207

ČETVRTO POGLAVLJE: ODNOS RODOVA ORUŽJA..................................................................................209

PETO POGLAVLJE: BOJNI RASPORED ............................................................................................................. 216

ŠESTO POGLAVLJE: OPĆI RASPORED VOJSKE ............................................................................................ 221

SEDMO POGLAVLJE: PRETHODNICA I STRAŽE ........................................................................................225

OSMO POGLAVLJE: VRSTE DJELOVANJA ISTAKNUTIH KORPUSA .................................................. 231

DEVETO POGLAVLJE: TABOR ..............................................................................................................................235

DESETO POGLAVLJE: HODNJE ........................................................................................................................... 237

JEDANAESTO POGLAVLJE: NASTAVAK ...........................................................................................................242

DVANAESTO POGLAVLJE: NASTAVAK .............................................................................................................244

TRINAESTO POGLAVLJE: STANOVI .................................................................................................................246

ČETRNAESTO POGLAVLJE: OPSKRBA ............................................................................................................. 251

�

S A D R Ž A J

PETNAESTO POGLAVLJE: TEMELJ OPERACIJA ............................................................................................262

ŠESNAESTO POGLAVLJE: KOMUNIKACIJE ....................................................................................................265

SEDAMNAESTO POGLAVLJE: TEREN I TLO ..................................................................................................268

OSAMNAESTO POGLAVLJE: NADVISIVANJE ............................................................................................... 271

ŠESTA KNJIGA: OBRANA ..................................................................................................275

PRVO POGLAVLJE: NAPAD I OBRANA ............................................................................................................ 275

DRUGO POGLAVLJE: ODNOS IZMEĐU NAPADA I OBRANE U TAKTICI ...................................... 278

TREĆE POGLAVLJE: ODNOS IZMEĐU NAPADA I OBRANE U STRATEGIJI ..................................280

ČETVRTO POGLAVLJE: KONCENTRIČNOST NAPADA I EKSCENTRIČNOST OBRANE ........283

PETO POGLAVLJE: KARAKTER STRATEŠKE OBRANE .............................................................................286

ŠESTO POGLAVLJE: OPSEG SREDSTAVA ZA OBRANU .............................................................................287

SEDMO POGLAVLJE: UZAJAMNI UTJECAJ NAPADA I OBRANE ........................................................292

OSMO POGLAVLJE: VRSTE OTPORA ............................................................................................................... 293

DEVETO POGLAVLJE: OBRAMBENA BITKA .................................................................................................304

DESETO POGLAVLJE: UTVRDE ...........................................................................................................................307

JEDANAESTO POGLAVLJE: NASTAVAK PRETHODNOG POGLAVLJA............................................... 315

DVANAESTO POGLAVLJE: OBRAMBENI POLOŽAJ ................................................................................... 319

TRINAESTO POGLAVLJE: UTVRĐENI POLOŽAJI I TABORI ................................................................ 323

ČETRNAESTO POGLAVLJE: BOČNI POLOŽAJI ...........................................................................................328

PETNAESTO POGLAVLJE: OBRANA BRDA.....................................................................................................330

ŠESNAESTO POGLAVLJE: NASTAVAK ..............................................................................................................336

SEDAMNAESTO POGLAVLJE: NASTAVAK ......................................................................................................342

OSAMNAESTO POGLAVLJE: OBRANA RIJEKE ............................................................................................346

DEVETNAESTO POGLAVLJE: NASTAVAK........................................................................................................ 357

DVADESETO POGLAVLJE: ...................................................................................................................................... 359

DVADESET PRVO POGLAVLJE: OBRANA ŠUMA ..........................................................................................364

DVADESET DRUGO POGLAVLJE: KORDON .................................................................................................364

DVADESET TREĆE POGLAVLJE: KLJUČ ZEMLJE .......................................................................................... 367

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE: DJELOVANJE NA BOKOVE .......................................................... 370

DVADESET PETO POGLAVLJE: POVLAČENJE U UNUTRAŠNJOST ZEMLJE.................................... 379

DVADESET ŠESTO POGLAVLJE: NAORUŽAVANJE NARODA .................................................................389

DVADESET SEDMO POGLAVLJE: OBRANA BOJIŠTA .................................................................................394

DVADESET OSMO POGLAVLJE: NASTAVAK .................................................................................................. 397

DVADESET DEVETO POGLAVLJE: NASTAVAK – POSTUPNI OTPOR .................................................408

TRIDESETO POGLAVLJE: NASTAVAK. OBRANA BOJIŠTA KAD SE NE TRAŽI RJEŠENJE ........ 411

TREĆI DIO

SKIcA zA SEDmU KNJIGU: NAPAD .................................................................................433

PRVO POGLAVLJE: NAPAD U ODNOSU NA OBRANU ............................................................................433

DRUGO POGLAVLJE: PRIRODA STRATEŠKOGA NAPADA ....................................................................434

TREĆE POGLAVLJE: O PREDMETU STRATEŠKOGA NAPADA ..............................................................436

O R A T U

�

ČETVRTO POGLAVLJE: SLABLJENJE SNAGE NAPADA .............................................................................436

PETO POGLAVLJE: VRHUNAC NAPADA ......................................................................................................... 437

ŠESTO POGLAVLJE: UNIŠTENJE NEPRIJATELJSKIH ORUŽANIH SNAGA ......................................438

SEDMO POGLAVLJE: OFENZIVNA BITKA ......................................................................................................439

OSMO POGLAVLJE: PRIJELAZI PREKO RIJEKE ............................................................................................440

DEVETO POGLAVLJE: NAPAD NA OBRAMBENE POLOŽAJE ................................................................442

DESETO POGLAVLJE: NAPAD NA UTVRĐENE TABORE.........................................................................443

JEDANAESTO POGLAVLJE: NAPAD NA PLANINU ....................................................................................444

DVANAESTO POGLAVLJE: NAPAD NA GRANIČNE KORDONE .........................................................446

TRINAESTO POGLAVLJE: MANEVRI ...............................................................................................................447

ČETRNAESTO POGLAVLJE: NAPAD NA MOČVARE, POPLAVLJENA ZEMLJIŠTA I ŠUME .......449

PETNAESTO POGLAVLJE: NAPADI NA BOJIŠTE I RJEŠENJE .................................................................450

ŠESNAESTO POGLAVLJE: NAPAD NA BOJIŠTE BEZ RJEŠENJA ............................................................. 453

SEDAMNAESTO POGLAVLJE: NAPAD NA UTVRDE ................................................................................. 455

OSAMNAESTO POGLAVLJE: NAPAD NA PRIJEVOZ ..................................................................................459

DEVETNAESTO POGLAVLJE: NAPAD NA NEPRIJATELJSKU VOJSKU U STANOVIMA ............. 461

DVADESETO POGLAVLJE: DIVERZIJA .............................................................................................................465

DVADESET PRVO POGLAVLJE: INVAZIJA ....................................................................................................... 467

O VRHUNCU POBJEDE ...........................................................................................................................................468

OSmA KNJIGA: ....................................................................................................................476

RATNI PLAN ................................................................................................................................................................ 476

PRVO POGLAVLJE: UVOD ...................................................................................................................................... 476

DRUGO POGLAVLJE: APSOLUTNI I STVARNI RAT .................................................................................. 478

TREĆE POGLAVLJE ....................................................................................................................................................480

ČETVRTO POGLAVLJE: BLIŽE ODREDNICE RATNOG CILJA .............................................................. 492

PETO POGLAVLJE: NASTAVAK – OGRANIČENI CILJ ............................................................................... 498

ŠESTO POGLAVLJE: A. UTJECAJ POLITIČKE SVRHE NA RATNI CILJ .............................................. 499

ŠESTO POGLAVLJE: B. RAT JE SREDSTVO POLITIKE................................................................................ 501

SEDMO POGLAVLJE: OGRANIČENI CILJ. NAPADNI RAT ....................................................................507

OSMO POGLAVLJE: OGRANIČENI CILJ. OBRANA ...................................................................................509

DEVETO POGLAVLJE: RATNI PLAN KAD JE CILJ SLAMANJA NEPRIJATELJA ............................. 513

DODATAK

BIBLIOGRAFIJA........................................................................................................................................................... 537

REGISTAR OSOBA...................................................................................................................................................... 537

UREDNIČKI POGOVOR .........................................................................................................................................541

�

PREDGOVOR (PRVOM IZDANJU)

Ljudi će se s pravom čuditi što se ženska ruka usuđuje djelo takva sadržaja kao što je ovaj popratiti predgovorom. Mojim prijateljima nije potrebno za to nikakvo objašnjenje, ali nadam se da ću jednostavnom pričom o tome

što me na to ponukalo i u očima onih koji me ne poznaju odagnati svaki privid bahatosti.

Djelo kojem trebaju prethoditi ovi reci zaokupljalo je moga neizrecivo voljenog, meni i domovini nažalost prerano otrgnutog supruga posljednjih dvanaest godina njegova života. Njegova je žarka želja bila dovršiti ga, ali namjera mu nije bila pre-dati ga svijetu za života; kad sam ga pokušavala odvratiti od te odluke, odgovarao bi mi često, napola u šali, ali i napola predosjećajući svoju preranu smrt: »Ti ćeš ga objaviti.« Te riječi (koje su mi za onih sretnih dana često znale izmamiti suze, ma kako tada malo bila sklona tomu da im pripisujem ozbiljno značenje) nalažu mi, prema mišljenju mojih prijatelja, da ispred djela iz ostavštine svoga voljenog muža napišem nekoliko redaka pa ako ljudi i imaju različita mišljenja o tome, zacijelo neće pogrešno protumačiti osjećaj koji me nagnao da prevladam sramežljivost koja ženi toliko otežava svaki, ma kako neznatan istup takve vrste.

Razumljivo je da pritom nemam ni izdaleka namjeru proglasiti se izdavačicom djela koje nadilazi moje obzore. Želim mu samo stajati uz bok pri njegovu ulazu u svijet, kao pratiteljica. Smijem zauzeti to mjesto jer mi je i pri nastanku i stvaranju djela bilo udijeljeno nešto slično. Tko je poznavao naš sretan brak i vidio kako smo sve dijelili, ne samo radost i tugu već i svaki posao, svaki interes iz svakodnevnoga života, taj će shvatiti da takav rad nije mogao zaokupljati moga voljenog muža, a da i meni ne bude u cijelosti poznat. No nitko ne može poput mene svjedočiti o maru, o ljubavi s kojima mu se posvećivao, o nadama koje je u njega ulagao te o načinu i vremenu njegova nastanka. Njegov tako bogato obdaren duh od rane je mladosti osjećao potrebu za svjetlom i istinom, i ma kako svestrano bio obrazovan, njegovo je razmišljanje ipak bilo poglavito usmjereno na ratne znanosti kojima je posvetio svoj poziv i koje su od tako velike važnosti za dobrobit država. Prvo ga je Scharnhorst odveo na pravi put 1810. Njegov posao učitelja u Općoj ratnoj školi te čast koja mu je u isto to vrijeme bila iskazana da Njegovoj Kraljevskoj Visosti,

O R A T U

10

prestolonasljedniku pruži prvu vojničku poduku, bili su za njega novi poticaji da svojim istraživanjima i nastojanjima odredi taj smjer i da zabilježi ono što je sam sa sobom raščistio. Napis kojim je 1812. godine završio poduku Njegove Kraljevske Visosti prestolonasljednika sadržava već klice njegovih budućih radova. Ali tek 1816. počeo se u Koblenzu ponovno baviti znanstvenim radom i skupljati plodove koji su u njemu sazrijevali četiri tako važne ratne godine. Bilježio je svoja razmi-šljanja, isprva u kratkim, slabo povezanim napisima. Sljedeći, koji se bez datuma našao u njegovim papirima, čini se da isto tako potječe iz onoga ranijeg doba.

»U ovdje zapisanim rečenicama mislim da su dotaknute glavne stvari koje čine tzv. strategiju. Promatrao sam ih još kao običan materijal i prilično daleko odmaknuo povezujući ih u cjelinu.

Naime, ova građa nastala je bez prethodnoga plana. Moja je namjera bila u početku, bez obzira na sustav i strogu povezanost, zapisivati najvažnije točke ove teme u sasvim kratkim, preciznim, zbitim rečenicama kako sam se sam sa sobom dogovorio. Pritom mi je pred očima nejasno lebdio način na koji je Montesquieu obradio svoju temu. Mislio sam kako će takva kratka poglavlja bogata sentencija-ma, koja sam u početku htio nazvati samo zrncima, privući čovjeka bogata duha isto tako snažno onim što se dalje moglo od njih razvijati kao i onim što su sama utvrdila; pred očima mi je dakle bio produhovljen čitatelj već upućen u stvari. Ali naposljetku ovdje se opet očitovala samo moja narav koja me uvijek goni na razradu i sistematiziranje. Neko vrijeme uspijevao sam iz rasprava koje sam pisao za pojedine teme, jer su tek time trebale postati jasne i sigurne, istaknuti samo najvažnije zaključke i usredotočiti duh u manjem volumenu, no poslije me moja osebujnost povukla za sobom, razvijao sam što sam znao i pritom naravno mislio na čitatelja koji još nije upoznat s temom.

Što sam više odmicao u poslu, što sam se više posvećivao duhu istraživanja, to sam se više vraćao na sustav i tako su se postupno uključivala poglavlja.

Moja je posljednja namjera bila proći sve još jedanput, neke stvari iz ranijih napisa bolje obrazložiti, u kasnijima možda kakvu analizu sažeti u rezultat i od toga sastaviti prihvatljivu cjelinu koja bi tvorila malu knjižicu oktav-formata. Ali i pritom sam želio izbjeći sve obično, samo po sebi razumljivo, sto puta izrečeno, općeprihvaćeno, jer moja je taština željela da napišem knjigu koja se ne bi zabora-vila nakon dvije ili tri godine i za kojom bi onaj tko se zanima za tu temu mogao više puta posegnuti.«

U Koblenzu, gdje je imao mnogo službenih dužnosti, mogao se samo u preda-sima posvetiti privatnim poslovima. Tek kad je u ratu 1818. imenovan ravnateljem Opće ratne škole u Berlinu, imao je vremena proširiti svoje djelo i obogatiti ga

11

P R E D G O V O R

poviješću novijih ratova. To slobodno vrijeme pomirilo ga je i s njegovom novom zadaćom koja ga u drugom pogledu nije mogla potpuno zadovoljiti jer, pošto je utemeljena Ratna škola, ravnatelj nije više bio nadređen znanstvenom dijelu ustanove, već ju je vodilo posebno studijsko povjerenstvo. Iako je bio lišen sitni-čave taštine, nemirnoga sebičnog častohleplja, osjećao je potrebu da bude istinski koristan i da primjenjuje sposobnosti kojima ga je Bog obdario. U djelatnom životu nije bio na položaju gdje bi se ta potreba mogla zadovoljiti i malo je nade gajio da će ikada uspjeti u tome; sve njegove težnje bile su, dakle, usmjerene na carstvo znanosti, a korist za koju se nadao da će proizaći iz njegova djela postala je svrhom njegova života. Unatoč tomu u njemu je sve više sazrijevala odluka da to djelo bude objavljeno tek nakon njegove smrti pa je to zacijelo najbolji dokaz da u toj potrebi za velikom i trajnom djelotvornošću nije bilo nikakve primjese tašte želje za pohvalom i priznanjem, nikakva traga bilo kakva egoizma.

Tako je marljivo nastavio raditi sve dok 1830. nije bio premješten u topništvo pa ga je ta djelatnost toliko zaokupila da se, barem u početku, morao odreći svih književnih radova. Sredio je papire, zapečatio pojedinačne pakete, stavio na njih natpise i oprostio se s tugom od posla koji je toliko zavolio. U kolovozu iste godine bio je premješten u Wroclaw gdje je dobio drugu topničku inspekciju, ali već je u prosincu bio pozvan natrag u Berlin i postavljen za šefa glavnoga stožera kod feldmaršala grofa von Gneisenaua (tijekom njegova vrhovnog zapovjedništva). U ožujku 1831. pratio je svoga poštovanog vojskovođu u Poznań. Kad se nakon najtužnijega gubitka u studenome vratio odanle u Wroclaw, razveselila ga je nada da će ponovno moći prionuti uza svoje djelo i možda ga dovršiti tijekom zime. No Bog je drukčije odredio. Dana 7. studenoga vratio se u Wroclaw, a 16. ga više nije bilo i paketi koje je vlastoručno zapečatio bili su otvoreni tek nakon njegove smrti!

Ta ostavština objavljuje se u ovim svescima i to upravo onako kako je prona-đena, a da ni jedna riječ nije dodana ili obrisana. No ipak je pri njezinu izdavanju bilo mnogo posla oko sređivanja i savjetovanja. Ima više odanih prijatelja kojima dugujem duboku zahvalnost na pomoći koju su mi pružili. Poimence gospodinu bojniku O’Etzelu koji je ljubazno preuzeo korekturu tiska i izradu zemljovida za povijesni dio knjige. Na ovome mjestu spomenula bih i svoga voljenog brata koji mi je bio potpora u trenucima nesreće i koji je zaslužan za toliko mnogo stvari u ovoj ostavštini. On je, među ostalim, pri pozornom čitanju i sređivanju naišao na započetu preradbu koju moj voljeni muž spominje u niže navedenoj napomeni napisanoj 1827. godine kao posao koji namjerava obaviti i uvrstio je na ona mjesta u prvoj knjizi za koja je bila namijenjena (jer dalje nije doprla).

O R A T U

12

Htjela bih zahvaliti mnogim prijateljima na savjetima koje su mi davali, na iskazanom suosjećanju i prijateljstvu pa ako ih i ne mogu sve poimence navesti, oni jamačno neće dvojiti u moju najiskreniju zahvalnost. Ona je to veća što sam čvršće uvjerena kako sve ono što su činili nisu činili radi mene, već je to bilo posvećeno prijatelju kojeg im je Bog tako rano uzeo.

Dvadeset jednu godinu bila sam presretna uz takva čovjeka, ali to sam i dalje bez obzira na nenadoknadiv gubitak, zbog obilja uspomena i nada, zbog bogate ostavštine suosjećanja i prijateljstva koju zahvaljujem voljenom pokojniku i zbog uzvišenog osjećaja što vidim kako se njegova iznimna vrijednost posvuda cijeni i poštuje.

Povjerenje koje mi je iskazao plemeniti kneževski par, pozvavši me k sebi, novo je dobročinstvo na kojem moram zahvaliti Bogu jer mi pruža počasno zanimanje kojem se s radošću posvećujem. Neka taj poziv bude blagoslovljen i neka dragi knežević, koji mi je sada povjeren na brigu, jedanput pročita ovu knjigu te neka ga ona oduševi za djela slična onima njegovih slavnih predaka!

Napisano u Mramornoj palači kod Potsdama 30. lipnja 1832.

Marie von Clausewitz,rođena grofica Brühl, nadodgojiteljica Njezine Kraljevske Visostiprinceze Wilhelm�

� (Drugo izdanje bilježi u fusnoti: Sada pruske princeze.)

13

NAPOMENA

Prvih šest knjiga koje su već napisane u čisto promatram kao još prilično bezličnu masu koju svakako treba još jedanput preraditi. Pri toj će se pre-radbi bolje vidjeti kako posvuda postoje dvije vrste rata i pritom će sve ideje

dobiti jasniji smisao, određeni smjer, bližu primjenu. Postoji, dakle, rat kojem je svrha bacanje neprijatelja na koljena, bilo da ga želimo politički uništiti ili jedno-stavno onesposobiti i prisiliti na bilo kakav mir te onaj kod kojeg želimo krenuti u osvajanja samo na granicama svoga carstva bilo da zadržimo granice, bilo da ih u miru upotrijebimo kao korisno sredstvo razmjene. Prelasci iz jedne vrste u drugu moraju dakako ostati, ali posvuda potpuno različita priroda tih dviju težnji mora sve prožeti i odvojiti ono što je nepomirljivo.

Osim ove faktičke razlike u ratovima mora se još isto tako izričito i točno utvr-diti stajalište potrebno u praksi kako je rat samo nastavak državne politike drugim sredstvima. To posvuda potvrđeno stajalište unijet će jedinstvo u razmatranje i sve će se lakše riješiti. Iako će to stajalište postati djelotvorno� uglavnom tek u osmoj knjizi, mora se ipak u potpunosti razviti već u prvoj knjizi i sudjelovati pri preradbi prvih šest knjiga. Takvom preradbom će se prvih šest knjiga riješiti nekih natruha, neki procjep i neka pukotina će se zatvoriti, a neke općenite rečenice moći će se pretočiti u konkretnije misli i oblike.

Sedmu knjigu, O napadu, za koju su već skicirana pojedina poglavlja, valja promatrati kao odraz šest knjiga i odmah obraditi prema upravo navedenim kon-kretnijim stajalištima tako da nije potrebna nikakva nova preradba, već ona može služiti kao norma pri preradbi prvih šest knjiga.

U osmoj knjizi, O ratnom planu, tj. općenito o ustroju cijeloga rata naći ćete više poglavlja, no ona se ne mogu smatrati pravom građom, već su obično grubo probijanje kroz masu da bi se tek u samom radu otkrilo o čemu se radi. Tu svrhu su ta poglavlja ispunila i nakon završetka sedme knjige mislim odmah prijeći na pisanje osme, u kojoj će se tada pokazati oba navedena stajališta i sve pojedno-stavniti, ali istodobno i produhoviti. Nadam se da ću u ovoj knjizi izglačati pokoji

� Vidi Predgovor.

O R A T U

14

nabor u glavama stratega i državnika i barem svuda pokazati o čemu se radi i što zapravo treba imati na umu kod rata.

Ako sam razradbom te osme knjige pročistio svoje ideje i ako su veliki obrisi rata određeni kako valja, bit će mi to lakše prenijeti taj duh u prvih šest knjiga i te obrise i ovdje svuda naglasiti. Dakle, tek ću se tada latiti preradbe prvih šest knjiga.

Ako bi me prerana smrt prekinula u tome radu, tada će se ono što će se iza mene naći nazvati, naravno, bezličnom masom misli koja će, izložena neprekidnim nesporazumima, dati povoda mnoštvu nezrelih kritika. U tim stvarima svatko misli da je ono što mu prvo padne na pamet kad uzme pero u ruke dovoljno dobro da bude izrečeno i napisano te smatra to jednako nedvojbenim kao što su dvaput dva četiri. Kad bi se htio potruditi poput mene da godinama razmišlja o temi i stalno je uspoređuje s povijesti ratovanja, bio bi, dakako, oprezniji s kritikom.

Ali unatoč toj nedovršenoj formi mislim da će čitatelj bez predrasuda koji je željan istine i čvrste vjere prepoznati u prvih šest knjiga plodove višegodišnjih razmišljanja i predanoga proučavanja rata te možda u tome naći glavne zamisli od kojih bi mogla poći revolucija u ovoj teoriji.

Berlin, 10. srpnja 1827.Osim ove napomene u ostavštini se našao i sljedeći nezavršeni napis koji je, kako se čini, nastao neposredno uoči smrti.

»Rukopis o vođenju velikoga rata koji će se naći u ovom obliku nakon moje smrti može se smatrati samo zbirkom dijelova od kojih bi se trebala izgraditi teorija velikoga rata. Većina me još nije zadovoljila, a šestu knjigu treba promatrati kao puki pokušaj. Ja bih je potpuno preradio i drukčije potražio izlaz.

U gledanju na rat smatram ispravnima samo glavne obrise za koje se vidi da prevladaju u ovome materijalu; oni su plod višestranoga razmišljanja uvijek usmjerenoga prema praktičnom životu, stalno me podsjećajući na ono čemu su me poučili iskustvo i druženje s iznimnim vojnicima.

Sedma knjiga trebala bi sadržavati napad o kojem su teme površno nabacane; osma ratni plan, u čemu bih još posebno obuhvatio političku i ljudsku stranu rata.

Prvo poglavlje prve knjige jedino je koje smatram završenim; ono će u cjelini biti korisno ako naznači smjer kojega sam se posvuda želio držati.

Teorija velikoga rata ili tzv. strategija obiluje teškoćama pa se može reći kako vrlo malo ljudi ima jasne predodžbe o pojedinim temama, tj. potrebne predodžbe u čvrstoj povezanosti. Pri djelovanju većina slijedi samo takt prosudbe koji više ili manje dobro pogađa ovisno o tome imaju li više ili manje genijalnosti u sebi.

1�

N A P O M E N A

Tako su postupali svi veliki vojskovođe, a njihova veličina i njihova genijalnost temelji se dijelom na tome što su tim taktom uvijek pogađali ono pravo. Tako će uvijek i ostati za djelovanja; a taj takt je savršeno dovoljan za to. No ako sami ne djelujemo, već druge nagovaramo savjetom, tada se radi o jasnim predodžbama, o dokazivanju unutarnje povezanosti; a budući da je obrazovanje u tom dijelu tako malo napredovalo, većina je savjeta neutemeljeno govorenje o ovome ili onome pri čemu ili svatko zadržava svoje mišljenje ili pak običan sporazum zbog međusobnog obzira vodi na srednji put koji je zapravo bezvrijedan.

Jasne predodžbe u tim stvarima nisu, dakle, beskorisne. Osim toga ljudski duh općenito teži jasnoći i ima potrebu da posvuda vidi potrebnu povezanost.

Velike teškoće koje ima takav filozofski ustroj ratnog umijeća i mnogo loših pokušaja koji su u tome zabilježeni ponukali su većinu ljudi da kažu: Takva teorija nije moguća jer je riječ o stvarima koje ne može obuhvatiti ni jedan postojeći za-kon. Složili bismo se s tim mišljenjem i odustali od svakoga pokušaja teorije kad ne bi cijeli niz rečenica bez nekih teškoća mogao postati potpuno očigledan: da je obrana jači oblik s negativnom svrhom, napad slabiji s pozitivnom svrhom; da veliki uspjesi određuju male; da se, dakle, strateška djelovanja mogu svesti na određena težišta; da je demonstracija slabija primjena sile nego stvarni napad pa mora biti posebno uvjetovana; da se pobjeda ne sastoji samo od osvajanja bojnoga polja, već i u uništavanju fizičke i moralne oružane sile i da se ono većinom postiže tek u praćenju dobivene bitke; da je uspjeh uvijek najveći ondje gdje je izvojevana pobjeda, da se, dakle, preskakanje s jedne crte i smjera na druge može promatrati samo kao nužno zlo; da opravdanje za obilazak može nastati samo iz nadmoći općenito ili iz nadmoći vlastitih komunikacija i crte povlačenja nad neprijateljskom; da su i bočni položaji uvjetovani istim odnosima; da svaki napad slabi napredujući.«

1�

PREDGOVOR AUTORA

Danas je nedvojbeno da pojam znanstvenoga ne postoji sam ili uglavnom u sustavu i njegovoj gotovoj doktrini. Sustav se u ovom prikazu uopće ne može naći na površini pa umjesto gotovog nauka imamo samo dijelove.

Znanstveni oblik nalazi se u nastojanju da se istraži bit ratnih pojava, pokaže njihova povezanost s naravi stvari od kojih se sastoje. Nigdje nije izmaknuo fi-lozofskoj konsekvenciji, pri čemu ona završava u pretankoj niti, ako je autor više volio prekinuti je i ponovno se nadovezati na primjerene iskustvene pojave. Jer kao što neke biljke nose plodove samo ako stabljike ne izbijaju previše uvis, tako u praktičnim umijećima teorijski listovi i cvjetovi ne smiju previše izbijati uvis, već se držati bliže iskustvu, svojoj stvarnoj podlozi.

Nedvojbeno bi bilo pogrešno iz kemijskih sastojaka pšeničnoga zrna htjeti istraživati oblik klasa iz kojega zrno tjera jer dovoljno je otići na polje i vidjeti gotove klasove. Istraživanje i promatranje, filozofija i iskustvo ne smiju se nikada međusobno prezirati ni isključivati; oni jamče jedno za drugo. Rečenice ove knji-ge oslanjaju se stoga kratkim lukom svoje unutarnje potrebe ili na iskustvo ili na pojam rata kao vanjsku točku pa nisu bez potpornja.�

Možda nije nemoguće napisati sustavnu teoriju rata punu duha i sadržaja, no naše dosadašnje su daleko od toga. Čak i ako zanemarimo njihov neznanstveni duh, one su prepune nastojanja za povezivanjem i potpunosti sustava svakodnev-nih stvari, općih fraza i svakojakih dosadnih riječi. Želimo li pravu sliku o tome, pročitajmo Lichtenbergov izvadak iz uredbe o požaru:

»Ako kuća gori, treba prvo pokušati zaštititi desni zid kuće koja stoji s lijeve strane i lijevi zid kuće koja stoji s desne strane; jer kad bismo npr. htjeli zaštititi lijevi zid kuće koja stoji s lijeve strane, tada desni zid kuće stoji zdesna lijevom zidu i prema tome, budući da se vatra nalazi zdesna toga zida i desnoga zida (jer pretpostavili smo da je kuća s lijeve strane vatre), tada je desni zid bliže vatri nego lijevi, a desni zid kuće bi mogao izgorjeti ako ne bi bio zaštićen prije nego što bi

� Da to nije slučaj kod mnogih vojnih pisaca, posebno onih koji su sami htjeli znanstveno opisivati rat, doka-zuju mnogi primjeri gdje se u njihovu rezoniranju međusobno isprepliću pro et contra tako da ne preostaju ni repovi kao kod dva lava.

O R A T U

1�

požar zahvatio lijevi zid koji je zaštićen. Prema tome moglo bi izgorjeti nešto što nije zaštićeno i to prije nego što bi izgorjelo nešto drugo i ako ne bi bilo zaštićeno pa treba to ostaviti i ono zaštititi. Kako bi nam se stvar dobro urezala, moramo upamtiti: ako se kuća nalazi desno od vatre, onda je to lijevi zid, a ako se kuća nalazi lijevo od vatre, onda je to desni zid.«

Kako ne bi zaplašio čitatelja od duha takvim općim rečenicama i ono malo dobroga učinio neukusnim nalijevanjem vode, autor je mislio da je bolje dati ono što su u njemu potaknuli i utvrdili višegodišnje razmišljanje o ratu, druženje s pa-metnim ljudima koji su ga poznavali te poneko iskustvo u malim zrncima čistoga metala. Tako su nastala naizgled tek slabo povezana poglavlja ove knjige kojima, nadajmo se, ne nedostaje unutarnje povezanosti. Možda će se uskoro pojaviti neka veća glava koja će umjesto tih pojedinačnih zrnca dati savršenu cjelinu čiste kovine bez troske.

PRVI DIO

21

PRVA KNJIGA

O PRIRODI R ATA

PRVO POGLAVLJE: ŠTO JE RAT?

1. Uvod

Namjera nam je razmatrati pojedinačne elemente naše teme, zatim pojedinačne dijelove ili članke i napokon cjelinu u njezinoj unutarnjoj povezanosti, dakle krenuti od jednostavnoga prema složenome. No ovdje je više nego gdje drugdje potrebno jednim pogledom sagledati bit cjeline jer se ovdje više nego gdje drugdje kod dijela mora uvijek istodobno misliti i na cjelinu.

2. Definicija

Ne želimo ovdje ući u nespretnu publicističku definiciju rata, već se držati njegova elementa, dvoboja. Rat nije ništa drugo nego prošireni dvoboj. Želimo li zami-sliti veliki broj pojedinačnih dvoboja od kojih se sastoji kao jedinicu, bolje je da zamislimo dvojicu hrvača. Svatko od njih nastoji fizičkom silom prisiliti drugoga na izvršavanje svoje volje; njegova sljedeća svrha jest baciti neprijatelja na koljena i onesposobiti ga za daljnji otpor.

Rat je, dakle, čin sile kako bismo neprijatelja prisilili da izvrši našu volju.

Sila se naoružava izumima umijeća i znanosti kako bi se suprotstavila sili. Prate je neprimjetna, jedva spomena vrijedna ograničenja koja sama sebi postavlja pod imenom običaja utemeljenog na međunarodnom pravu, a da bitno ne slabe njezi-nu snagu. Sila, tj. fizička sila (jer moralne nema izvan pojma države i zakona) je, dakle, sredstvo da se neprijatelju nametne naša volja, svrha. Kako bismo tu svrhu

O R A T U

22

sigurno postigli, moramo onesposobiti neprijatelja, a to je prema pojmu pravi cilj ratnoga djelovanja. On zamjenjuje svrhu i potiskuje je u neku ruku kao nešto što ne pripada samom ratu.

3. Krajnja primjena sile

Sada bi filantropske duše lako mogle pomisliti kako postoji umjetno razoružavanje ili bacanje neprijatelja na koljena bez previše ranjavanja i da je to prava tendencija ratnog umijeća. Ma kako se to dobro činilo, valja ipak razbiti tu zabludu jer u tako opasnim stvarima kao što je rat, najgore zablude su one koje nastaju dobronamjerno. Budući da primjena fizičke sile u cijelom svom opsegu nipošto ne isključuje djelo-vanje inteligencije, onaj tko se bezobzirno služi silom, ne prezajući od krvoprolića, mora steći nadmoć ako to ne učini protivnik. Tako drugomu daje primjer i oba maksimalno jačaju bez drugih ograda osim onih u imanentnim protutežama.

Tako valja gledati na stvar, a težnja da se zbog gnušanja nad grubosti ispusti iz vida njezina priroda beskorisna je, štoviše loša.

Ako su ratovi uglađenih naroda mnogo manje okrutni i manje razorni nego onih neuglađenih, razlog tomu je društveno stanje i samih država i država me-đusobno. Iz toga stanja i njegovih prilika proizlazi rat, zbog njega se on uvjetuje, suzuje, ublažava. No te stvari ne pripadaju njemu samomu, one su samo nešto njemu dano i nikada se u filozofiji samoga rata ne može unijeti načelo ublažavanja, a da se ne počini nešto apsurdno.

Borba među ljudima sastoji se zapravo od dvaju različitih elemenata, neprijatelj-skog osjećaja i neprijateljske namjere. Ovaj posljednji od dvaju elemenata odabrali smo za karakteristiku naše definicije jer je općenita. Ne može se zamisliti ni najsirovija strast mržnje koja graniči s instinktom bez neprijateljske namjere, no naprotiv ima mnogo neprijateljskih namjera koje nisu popraćene nikakvim ili barem nikakvim dominantnim neprijateljskim osjećajima. Kod sirovih naroda prevladaju namjere koje proizlaze iz osjećaja, kod uglađenih iz razuma. No ta razlika ne nalazi se u biti same sirovosti i uglađenosti, već u okolnostima, uređenjima koja ih prate itd. Nije, dakle, potrebna u svakom pojedinom slučaju, već vlada samo većinom slučajeva. Jednostavnije rečeno, i najciviliziraniji narodi mogu se međusobno žestoko zavaditi.

Iz ovoga se vidi kako bismo bili nerealni kad bismo rat uglađenih sveli na običan razumski čin vlada i zamišljali ga kao da je lišen svake strasti tako da na-posljetku ne bi trebao više fizičke mase oružanih snaga, već samo njihove odnose, neku vrstu algebre djelovanja.

23

P R V A K N J I G A : O P R I R O D I R A T A

Teorija se već počela kretati u tom smjeru kad su je događaji u posljednjem ratu opovrgnuli. Iako je rat čin sile, on nužno pripada i osjećajima. Ako i ne polazi od toga, vraća se više-manje na to, a to više-manje ne ovisi o stupnju uglađenosti, već o važnosti i trajanju neprijateljskih interesa.

Vidimo li, dakle, kako civilizirani narodi ne ubijaju zarobljenike, ne ruše gradove i sela, to je zato što je u njihovo vođenje rata više uključena inteligencija te ih je podučila djelotvornijim sredstvima za primjenu sile nego što su sirova iskazivanja instinkta.

Izum baruta, sve naprednijeg vatrenog oružja, pokazuje već dovoljno da veća uglađenost faktički nipošto ne ometa ili odbija tendenciju uništenja neprijatelja koja se nalazi u pojmu rata.

Ponavljamo dakle našu rečenicu: rat je čin nasilja i u njegovoj primjeni nema granica. Tako svaki daje drugomu primjer; nastaje izmjenično djelovanje koje sukladno pojmu mora voditi ka krajnjemu. To je prvo izmjenično djelovanje i prvo krajnje na što nailazimo.

(Prvo izmjenično djelovanje.)

4. Cilj je onesposobiti neprijatelja

Rekli smo da je cilj ratnoga djelovanja onesposobiti neprijatelja, a mi samo želimo pokazati kako je to nužno, barem u teoriji.

Ako se neprijatelj treba pokoriti našoj volji, moramo ga staviti u položaj ne-povoljniji od žrtve koju od njega tražimo, ali nedostaci toga položaja ne smiju, dakako, barem naizgled biti prolazni, jer bi inače neprijatelj pričekao bolji trenutak i ne bi popustio. Svaka promjena ovoga položaja koja se provodi u nastavku ratne aktivnosti mora dakle voditi do još nepovoljnijeg, barem u predodžbi. Najteži po-ložaj u koji može zapasti netko tko vodi rat jest potpuna onesposobljenost. Ako bi protivnik bio prisiljen pokoriti se našoj volji ratnim djelovanjem, moramo ga ili onesposobiti ili dovesti u takvo stanje da će najvjerojatnije biti njime ugrožen. Iz toga slijedi kako cilj ratnoga djelovanja uvijek mora biti razoružavanje ili bacanje neprijatelja na koljena, ovisno o tome kako se želimo izraziti.

No rat nije djelovanje žive sile na mrtvu masu, nego je to uvijek sraz dviju živih sila jedne protiv druge jer apsolutna patnja ne bi mogla biti vođenje rata pa se ono što smo rekli o krajnjem cilju ratnoga djelovanja moralo odnositi na oba dijela. Ovdje je, dakle, opet riječ o uzajamnom djelovanju. Dok ne porazim protivnika, moram se bojati da će on poraziti mene, znači da nisam više gospodar svojih po-

O R A T U

24

stupaka, već on naređuje meni kako ja naređujem njemu. To je drugo uzajamno djelovanje koje vodi do drugoga krajnjega.

(Drugo uzajamno djelovanje.)

5. Krajnje naprezanje sila

Želimo li poraziti protivnika, moramo odmjeriti svoje naprezanje prema njegovoj snazi otpora; ona se izražava umnoškom čiji se čimbenici ne daju razdvojiti, naime: veličina postojećih sredstava i jačina snage volje.

Veličina postojećih sredstava mogla bi se odrediti jer se temelji (iako ne sasvim) na brojkama, ali snaga volje može se mnogo teže odrediti, a procjenjuje se možda samo po jačini motiva. Pod pretpostavkom da bismo na taj način dobili snošljivu vjerojatnost za snagu otpora protivnika, možemo po tome odrediti svoje napore ili ih tako povećati da prevladavaju ili ih, ako nemamo mogućnost za to, učiniti što većima. No isto čini i protivnik, dakle novo međusobno povećanje koje u samoj predodžbi ponovno mora imati težnju za krajnjim. To je treće uzajamno djelovanje i treće krajnje na koje nailazimo.

(Treće uzajamno djelovanje.)

6. Modifikacije u stvarnosti

Na apstraktnom planu običnoga pojma nadmoćni razum ne nalazi mir sve dok ne stigne do krajnjega jer ima posla s krajnjim, sa sukobom sila prepuštenih sebi samima koje slijede samo svoje unutarnje zakone. Ako bismo, dakle, željeli iz obič-noga pojma rata izvesti apsolutnu točku za cilj koji izuzimamo i za sredstva koja trebamo primijeniti, dospjeli bismo uz stalna uzajamna djelovanja do ekstrema koji nisu ništa drugo nego igra ideja, izazvana jedva vidljivom niti logičke sitničavosti. Ako bismo, držeći se čvrsto apsolutnoga, potezom pera htjeli zaobići sve teškoće i logičkom strogoćom ustrajati u tome da u svako doba moramo biti spremni na krajnje i svaki put uložiti krajnji napor, tada bi takav potez pera bio običan knjiški zakon koji ne bi odgovarao stvarnomu svijetu.

Pretpostavimo li također da je ono krajnje u naporu nešto apsolutno što se može lako pronaći, moramo priznati da će se ljudski duh teško podrediti toj logičnoj sanjariji. U nekim slučajevima nepotrebno bi se trošila snaga koja bi morala naći protutežu u drugim načelima umijeća vladanja. Bio bi potreban napor volje koji ne bi bio u skladu s pretpostavljenom svrhom pa se ne bi mogao ostvariti jer ljudska volja nikada ne dobiva na snazi logičkom sitničavosti.

2�


No sve to poprima drukčiji oblik prelazimo li iz apstrakcije u stvarnost. Ondje je sve moralo ostati podvrgnuto optimizmu i morali smo zamisliti jednu i drugu stranu ne samo kako teže za savršenstvom nego ga i postižu. Hoće li ikada tako biti i u stvarnosti? Bilo bi:

kad bi rat bio posve izoliran čin koji bi nastao odjednom i ne bi bio povezan s prijašnjim životom država;kad bi imao jedan jedini ili niz istodobnih ishoda;kad bi sadržavao u sebi konačan ishod, a političko stanje koje bi zatim slijedilo ne bi na njega djelovalo prethodnim kalkulacijama.

7. Rat nikada nije izoliran čin

Što se tiče prve točke, nijedan od protivnika nije onomu drugom apstraktna osoba i za njega nije čimbenik u umnošku otpora koji se ne temelji na vanjskim stvarima, naime volji. Ta volja nije ništa nepoznato; ona priopćava ono što će biti sutradan u onome što je bilo danas. Rat ne nastaje iznenada; njegovo širenje nije čin trenutka. Svaki od protivnika može procijeniti drugoga velikim dijelom već po onome što on jest, što čini, a ne po onome što bi on, strogo uzevši, morao biti i činiti. No čovjek sa svojom nesavršenom organizacijom uvijek zaostaje iza crte apsolutno najboljega i tako ovi nedostaci dviju strana u stvarnosti postaju načelo ublažavanja.

8. Rat se ne sastoji samo od jednoga jedinog udara bez trajanja

Druga točka daje nam povoda za sljedeća razmatranja.Ako bi ishod u ratu bio jedan jedini ili niz istodobnih, sve pripreme za njega

morale bi, naravno, dobiti težište prema krajnjemu jer se propust ne može ni na koji način nadoknaditi. Iz stvarnoga bi svijeta pripreme protivnika u najboljem slučaju, koliko su nam poznate, mogle izražavati mjerilo za nas, a sve ostalo ulazilo bi u apstrakciju. No ako se ishod sastoji od više uzastopnih djelovanja, može prethodno sa svim svojim pojavama postati mjerilo za sljedeći. Tako i ovdje nastupa stvarni svijet umjesto apstraktnoga i ublažava nastojanje za krajnjim.

Ali svaki rat nužno bi morao biti sadržan u jednom jedinom ishodu ili u nizu istodobnih ako bi se odjednom prikupila sva sredstva određena za borbu ili ako bi se mogla prikupiti, jer budući da jedan štetan ishod nužno smanjuje sredstva, ne može se više, ako su u prvom bila primijenjena sva sredstva, zamisliti još koji drugi. Sva ratna djelovanja koja bi mogla slijediti pripadala bi bitno prvomu i zapravo bi tvorila samo njegovo trajanje.

1.

2.3.

O R A T U

2�

No vidjeli smo već kod priprema za rat da stvarni svijet stupa na mjesto obič-noga pojma, stvarna mjera na mjesto krajnje pretpostavke, dakle već zato će oba protivnika u svom uzajamnom djelovanju zaostati iza crte krajnjega napora pa se neće odmah upotrijebiti sve sile.

Ali u prirodi je ovih sila i njihove primjene da sve ne mogu istodobno početi djelovati. Te sile su: prave oružane snage, zemlja sa svojom površinom i stanovniš-tvom te saveznici.

Zemlja, naime, sa svojom površinom i stanovništvom, osim što je izvor svih pravih oružanih snaga, tvori i sastavni dio veličina koje djeluju u ratu, i to samo onim dijelom koji pripada bojištu ili ima znatan utjecaj na njega.

Sada se mogu istodobno aktivirati sve pokretne oružane snage, ali ne sve utvrde, rijeke, planine, stanovnici itd., ukratko ne cijela zemlja, osim ako je tako malena da je u potpunosti zahvati prvi čin rata. Zatim sudjelovanje saveznika ne ovisi o volji onih koji vode rat, a u prirodi je državnih odnosa da suradnja često počinje tek poslije ili jača radi uspostave izgubljene ravnoteže.

U nastavku će se pobliže razraditi kako je ovaj dio snaga otpora koje se ne mogu odmah staviti u djelatno stanje u nekim slučajevima mnogo veći dio cjeline nego što bi se na prvi pogled pomislilo i da se time čak i ondje gdje je prvi ishod postignut velikom snagom pa je ravnoteža snaga jako narušena, ona ipak može ponovno uspostaviti. Ovdje je dovoljno da pokažemo kako se prirodi rata protivi savršeno sjedinjenje snaga u vremenu. No to samo po sebi ne bi mogao biti razlog da se ublaži povećanje napora za prvi ishod jer je nepovoljan ishod uvijek nedostatak kojem se ne želimo namjerno izložiti i jer će prvi ishod, ako i ne ostane jedini, ipak imati to više utjecaja na sljedeće što je bio veći. Već i mogućnost kasnijeg ishoda uzrokuje da se ljudski duh u svom prezanju pred prevelikim naporima povlači, dakle kod prvog ishoda ne prikuplja snage u toj mjeri i ne napreže se kako bi to inače činio. Ono što svaki od dvaju protivnika propušta zbog slabosti postaje za drugoga pravi objektivni razlog ublažavanja i tako je ovim uzajamnim djelovanjem težnja za krajnjim svedena na određenu mjeru napora.

9. Rat sa svojim rezultatima nikada nije nešto apsolutno

I napokon čak i konačan ishod cijeloga rata ne može se uvijek promatrati kao apso-lutan jer poražena država vidi u njemu samo prolazno zlo koje se može prevladati u kasnijim političkim odnosima. Samo je po sebi razumljivo da i to mora ublažiti silovitost napetosti i žestinu napora.

2�


10. Vjerojatnosti stvarnoga života zamjenjuju krajnost i apsolutnost pojmova

Na taj se način cijelom ratnom činu oduzima strog zakon sila tjeranih prema krajnosti. Ako ne postoji više strah od krajnosti i ako se ona više ne traži, ostaje prepušteno prosudbi da umjesto nje utvrdi granice napora, a to se može postići samo na temelju podataka koje pružaju pojave iz stvarnoga života prema zakoni-ma vjerojatnosti. Ako dvoje protivnika nisu više samo pojmovi, već individualne države i vlade, rat više nije idealan tijek djelovanja, nego se oblikuje imanentno pa će ono što uistinu postoji dati podatke za ono nepoznato, ono što se očekuje, što treba naći.

Iz protivnikova značaja, ustroja, stanja, odnosa svaki će od dvaju dijelova prema zakonima vjerojatnosti zaključivati o djelovanju drugoga i prema njemu određivati svoje.

11. Sada se ponovno pojavljuje politička svrha

Ovdje se ponovno sama po sebi nameće tema koju smo (v. br. 2) izbacili iz naših razmatranja: to je politička svrha rata. Zakon krajnosti, namjera da se neprijatelja onesposobi, smlavi, dosada je u stanovitoj mjeri progutala tu svrhu. Kako ovaj zakon slabi, kako ova namjera uzmiče pred svojim ciljem, mora se ponovno pojaviti politička svrha rata. Ako je cijelo to razmatranje račun vjerojatnosti koji proizlazi iz određenih osoba i prilika, politička svrha kao izvorni motiv mora postati bitan čimbenik u tom umnošku. Što je manja žrtva koju zahtijevamo od svoga protivnika, to manje smijemo očekivati da će se on truditi uskratiti nam je. No što su njegovi napori manji, to manji smiju ostati i naši. Nadalje, što je manja naša politička svrha, to će manja biti vrijednost koju ćemo u nju ulagati, to prije ćemo prihvatiti odustajanje od nje: zato će i naši napori biti to manji. Tako će i politička svrha kao prvotni motiv rata biti mjera i za cilj koji se mora postići ratnim djelovanjem i za potrebne napore. Ali ona to neće moći biti sama po sebi, nego će, kako imamo posla sa stvarnim stvarima, a ne s pukim pojmovima, ona to biti u odnosu na obje države. Jedna te ista politička svrha može kod različitih naroda ili čak kod jednoga te istog naroda u različita vremena izazvati sasvim različite posljedice. Možemo, dakle, političku svrhu prihvatiti samo tako kao mjerilo ako je zamislimo u djelo-vanjima na mase koje ona treba pokrenuti da se razmatra priroda tih masa. Lako je uvidjeti da time rezultat može ispasti potpuno različit, ovisno o tome nalaze li se u masama načela pojačanja ili slabljenja za djelovanje. Kod dvaju naroda i dviju država mogu se naći takve napetosti, takav zbir neprijateljskih elemenata da neki

O R A T U

2�

sam po sebi neznatan politički motiv rata može izazvati djelovanje koje daleko nadilazi njegovu narav, pravu eksploziju.

To vrijedi za napore koje će politička svrha izazvati u objema državama i za cilj koji ona treba dati ratnom djelovanju. Katkad će ona sama moći biti taj cilj, npr. osvajanje određenoga područja. Katkad sama politička svrha neće biti prikladna da bude cilj ratnoga djelovanja; tada treba uzeti takav cilj koji se može smatrati ekvivalentom za nju i može je zastupati u miru. Ali i ovdje se uvijek pretpostavlja obzir prema posebnosti država sudionica. U nekim prilikama ekvivalent mora biti mnogo veći od političke svrhe ako se time ona treba postići. Politička svrha će kao mjerilo to više prevladavati i sama odlučivati što se mase ravnodušnije ponašaju, što su manje napetosti koje se osim toga nalaze u objema državama i njihovim odnosima pa ima slučajeva gdje ona gotovo sama odlučuje.

Ako je cilj ratnoga djelovanja ekvivalent za političku svrhu, ona će općenito padati s njim i to više što više prevladava ova svrha. Tako se tumači kako bez unutarnje opreke mogu postojati ratovi svih stupnjeva važnosti i energije, od rata istrebljenja sve do običnoga naoružanog promatranja. No to nas dovodi do drugog pitanja koje ćemo još morati razraditi i na koje ćemo morati odgovoriti.

12. Time još nije objašnjeno mirovanje u ratnome djelovanju

Ma kako nevažni bili zahtjevi dvaju protivnika, ma kako slaba ponuđena sredstva, ma kako malen bio cilj koji pripada ratnome djelovanju, može li to djelovanje na trenutak zastati? To je pitanje koje zadire duboko u bit stvari.

Za svako djelovanje potrebno je određeno vrijeme da se ono provede i to na-zivamo njegovim trajanjem. Ono može biti veće ili manje već prema tome žuri li se više ili manje onomu tko djeluje.

Ovdje se ne želimo opterećivati time je li to više ili manje. Svatko obavlja stvari na svoj način. Onaj tko je polagan ne obavlja ih polaganije zato što želi utrošiti više vremena na njih, već zato što po svojoj naravi treba više vremena pa bi ih pri većoj žurbi lošije obavio. To vrijeme ovisi, dakle, o unutarnjim razlozima i pripada pravom trajanju djelovanja.

Ostavimo li u ratu svakom djelovanju to njegovo trajanje, moramo se barem na prvi pogled složiti kako se svaki utrošak vremena izvan ovoga trajanja, tj. svaki zastoj u ratnome djelovanju čini nelogičnim. Ne smijemo pritom zaboraviti da nije riječ o napredovanju jednoga ili drugoga od dvojice protivnika, već o napredovanju cijeloga ratnog djelovanja.

2�


13. Samo je jedan razlog koji može zaustaviti djelovanje i čini se kako on uvijek može biti samo na jednoj strani

Ako su se obje strane naoružale za borbu, zacijelo ih je na to potaknulo neprija-teljsko načelo. Dok ostanu naoružane, tj. ne sklope mir, mora postojati to načelo i može se kod svakoga od dvoje protivnika temeljiti samo na jednome jedinom uvjetu, naime: htjeti pričekati povoljniji trenutak djelovanja. No čini se na prvi po-gled kako ovaj uvjet može uvijek biti samo na jednoj strani, jer se eo ipso na drugoj pretvara u suprotnost. Ako je jedan zainteresiran za djelovanje, drugi mora biti zainteresiran za čekanje.

Potpuna ravnoteža snaga ne može izazvati zastoj jer tada bi onaj tko ima pozitivnu svrhu (napadač) morao nastaviti napredovati.

No kad bismo na ravnotežu gledali tako da onaj tko ima pozitivnu svrhu, dakle jači motiv, istodobno vlada manjim snagama pa bi iz umnoška motiva i snaga nastala jednadžba, morali bismo ipak reći: ako se u tom stanju ravnoteže ne može očekivati nikakva promjena, obje strane moraju sklopiti mir; no ako se ona može predvidjeti, bit će povoljna samo jednoj pa će druga morati biti potaknuta na djelovanje. Vidimo da pojam ravnoteže ne može objasniti zastoj, nego da se ipak ponovno radi o čekanju povoljnijega trenutka. Pretpostavimo dakle da jedna od dviju država ima pozitivnu svrhu: želi osvojiti neko protivnikovo područje kako bi ga zadržala u miru. Nakon tog osvajanja njezina je politička svrha ispunjena, potreba za djelovanjem prestaje, za nju nastupa mir. Ako se protivnik želi zado-voljiti tim uspjehom, mora sklopiti mir, a ako to ne želi, mora djelovati. Može se zamisliti da će za četiri tjedna biti više za to organiziran, ima dakle valjan razlog da odgodi djelovanje.

No čini se kako od toga trenutka logička obveza djelovanja pripada protivniku kako pobijeđenomu ne bi ostalo vremena da se naoruža za djelovanje. Razumije se da se ovdje pretpostavlja savršen uvid u slučaj s obje strane.

14. Time bi u ratno djelovanje ušao kontinuitet koji bi sve opet povećao

Ako bi taj kontinuitet ratnoga djelovanja uistinu postojao, on bi sve ponovno doveo do krajnosti, jer neovisno o tome što bi takva neumorna aktivnost više rasplamsala emocionalne snage i svemu pridala viši stupanj strasti, elementarnu snagu, kontinu-iranošću djelovanja nastala bi stroža posljedica, neometana uzročna veza pa bi tako svako pojedinačno djelovanje postalo važnije, a time i opasnije.

Ali znamo kako ratno djelovanje rijetko ima ili uopće nema taj kontinuitet i kako postoji mnoštvo ratova u kojima na djelovanje sasvim sigurno otpada najmanji

Rečenicu da je „rat je nastavak politike drugim sredstvima“ zacijelo ste čuli mnogo

puta no jeste li znali da ju je zapisao Carl von Clausewitz?Iako je umro još 1831. godine ovaj pruski vojnik i vojni teoretičar do danas je ostao najcitiranijim, najkontroverznijim i, unatoč godinama, najmodernijim vojnim misliocem. Njegovo najpoznatije djelo je knjiga O ratu. Iako nedovršeno do danas je ostalo jedno od najvažnijih djela o vojnoj strategiji.

Clausewitz u vojsci vidi sredstvo za postizanje pobjede kao svrhe rata, dok je, po njemu, u strategiji ta pobjeda samo sredstvo za postizanje konačne svrhe strategije, dakle, mira. Viša strategija tako se približava politici, ali joj ostaje podređena, jer je politika ta koja postavlja ciljeve.

ENCIklopEdIja BRoCkhaus

ISBN 978-953-14-0697-0249,00 kn

Carl von Clausewitz (1780. – 1831.) stupio je s dvanaest godina u prusku vojsku, 1795. postao je časnik, 1805. pobočnik princa

augusta pruskog, a 1806. dospio je s njim u francusko zarobljeništvo. Godine 1820. unaprijeđen je u majora i učitelja za službu u glavnome stožeru na općoj ratnoj školi u Berlinu. usko surađuje s pruskim vojnim reformatorima scharnhorstom i Gneisenauom. Nakon što je prusija iz političkih razloga morala sklopiti savez s Francuskom, prešao je 1812. u rusku službu. Za rusku stranu sudjelovao je u pregovorima na konvenciji u Taurageu. Godine 1815. prešao je kao pukovnik ponovno u prusku službu. do 1818. bio je načelnik glavnoga stožera u koblenzu, a nakon toga do 1830. ravnatelj berlinske opće ratne škole. Godine 1831. postao je načelnik

glavnoga stožera Gneisenauove vojske na poljskoj granici. umro je od kolere. Von Clausewitz je zaslužan što je u svom istraživanju odnosa između

rata i politike prvi prepoznao karakter rata kao političkog instrumenta. poznata je njegova krilatica „Rat je nastavak politike drugim sredstvima“. Njegov je postulat: Vojska se mora podrediti politici i ciljevima koje politika odredi.

Do sada nenadmašena rasprava o biti rata!

Carl

von

Cla

usew

itz

Documents

O ratu