Noraili

Kućalutaka

HenrikIbsen

prevelaBrankaSavić

2

Sadržaj

PRVIČIN

DRUGIČIN

TREĆIČIN

Bilješkaoautoru

3

Lica

Helmer,odvjetnikNora,njegovaženaGospođaLindeDoktorRankKrogstadTrojemaleHelmerovedjeceAna-Marija,dadiljaSlužavkaNosačDogađaseuHelmerovustanu.

4

Prvičin

Udobnoiukusno,alineiekstravagantnonamještenasoba.Vrataudnudesnovodeupredsoblje;drugavrataudnulijevouHelmerovuradnusobu.Izmeđuovihvratajeklavir.U sredini zida lijevo vrata, apokraj njihprozor.Ublizini prozoraokrugaostolsnaslonjačimaimalomsofom.Uzidusastranedesno,malodalje,vrata;uzistizid,višenaprijed,kaljevapeć,aprednjomnekolikonaslonjačaijednastolicazalju-ljanje. Između peći i vrata sa strane mali stol. Na zidovima bakrorezi. Polica sporculanom i raznim umjetničkim ukrasima. Mali ormar za knjige s knjigama uraskošnomuvezu;sagprekocijelesobe.Upećivatra.Zimskijedan.Upredsoblju zvoni;malo zatimsečujekako sevrataotvaraju.Norazadovoljna ipjevušećiulaziusobu.Nasebiimašeširizimskikaput,anosimnoštvopaketa,kojeostavljadesnonastolu.Vrataodpredsobljaostavila jeotvorena,pasevidiNosačkojinosibožićnodrvceikošaru;ontosvepredajeSlužavcikojajeotvorilavrata.Nora:Sakrijtedobrotodrvce,Helena.Djecaganipoštonesmijuvidjetidovečeri,

kadbudeokićen!(Nosaču,vadećinovčanik.)Koliko?Nosač:Pedesetøra.Nora: Evo vam jedna kruna. Zadržite ostatak. (Nosač zahvaljuje i odlazi.Nora

zatvaravrata.Onasejošuvijekutihomzadovoljstvusmijuckadokskidašeširikaput; zatim vadi iz džepa vrećicu sa slatkišima i nekoliko pojede, a ondaopreznopođedovratijusvogamužaiprisluškuje.)Da,kodkućeje. (Onaopettihozapjevucka,papođedesnopremastolu.)

Helmer(izsvojesobe):Jelitotamomojaptičicacvrkuće?Nora(otvarapakete):Pada!Helmer:Jelitomojavjevericatamoskakuće?

5

Nora:Da,da!Helmer:Akadsejevjeverčicakućivratila?Nora: Ovog trenutka. (Strpa u džep vrećicu sa slatkišima i obriše usta.) Dođi,

Torvalde,ipogledajštosamkupila.Helmer:Nemojmismetati!(Malozatimotvaravratai,držećiperouruci,pogleda

usobu.)Kupila,kažeš?Ovugomilustvari?Zarjemalilakoumničižakopetizle-tioiprofućkaosavmojnovac?

Nora:Ali,Torvalde,ovegodinesizaistamožemomalovišepriuštiti.PaovojeprviBožićkadnemoramoštedjeti.

Helmer:Toneznačidaimamonovacazabacanje.Nora:Paipak,Torvalde,većsadsimožemopriuštitiimaloluksuza.Zarne?Samo

malo,sasvimmalko.Tisaddobivašvelikuplaćuizaraditćešmnogo,mnogono-vaca.

Helmer:Da,odNovegodine.Alitrebajuproćicijelatrimjesecadonoveplaće.Nora:Eh,dotlemožemoipozajmiti.Helmer: Nora! (Prilazi joj i u šali je potegne za uho.) Kako si ti nepromišljena!

Pretpostavimodajadanasposudimtisućukruna,tiihpotrošišzavrijemebožić-nihblagdana,menipadnenaSilvestrovocrijepnaglavu,jasesrušimi...

Nora(zatvorimuusta):Negovoritakvestvari!Helmer:Da.Pomislisamodasetakvoštodogodi.Štobionda?Nora:Kadbisetakvagrozotadogodila,bilobimisasvimsvejednoimamlidugova

ilinemam.Helmer:Amojivjerovnici?Nora:Oni?Kogabrigazanjih?Jaihuopćenepoznam.Helmer:Nora,Nora!Tipičnoženski!Ali,govorimoozbiljno,Nora:tiznašštojao

tomemislim.Nepravitidugove!Neposuđivati!Ukućanstvukojesetemeljinapozajmljivanjuimanečegaropskog,pairužnog.Nasdvojesmohrabroizdržalisvedodanadanašnjeg,paćemoisto tako još iovokratkovrijeme...dokbudetrebalo.

Nora(pođepremapeći):Da,da.Kakotiželiš,Torvalde.Helmer (idući za njom): Eh, pa ne treba zato da naša mala ptica pjevica odmah

6

spusti krila. Što?Naša se vjevericamršti? (Izvadinovčanik.) Nora, čega bi tumoglobiti?

Nora(brzoseokrene):Novaca!Helmer: Vidi! (Pruži joj nekoliko novčanica.) O, Bože, znam ja da je za Božić

potrebnaukućijoškojadobrasvotica.Nora(broji):Deset...dvadeset...trideset...četrdeset.Hvalati,Torvalde,lijepahvala.

Sovimćuvećizići.Helmer:Takoitreba!Nora:Naravnodatreba.Asadadođidatipokažemštosamsvekupila.Takojeftino

kupila.Pogledaj:novoodijelozaIvara,isablja.TojekonjitrubazaBoba,aovolutkaikolijevkazaEmmy.Svejetoistinavrlojednostavno,alionaionakosveuništi.Aovosurupčićiisuknozaslužavke.StaraAna-Marijabizapravomoralamnogovišedobiti!

Helmer:Aštojeuovompaketu?Nora(poviče):Ne,Torvalde!Tonećešvidjetiprijevečeri!Helmer:Atako!Alirecimisada,timalarasipnice,jesilimislilainasebe?Nora:Ah,pustito!Jadoistaneznamništašto...Helmer:Recimiipak,ipak!Spomenimineštopraktičnoštobiteosobitorazveseli-

lo.Nora:Zaistaneznam.Osim...Torvalde...Helmer:Dakle?Nora(igrasesnjegovimgumbom,adaganijenipogledala):Kadbimihtionešto

darovati,mogaobi...mogaobi...Helmer:Brzo,dačujem!Nora(brzo):Mogaobimidatinovaca,Torvalde.Samotolikokolikotimislišdamo-

žeš.Jaćusiondakasnijevećneštokupiti.Helmer:Ali,Nora...Nora:Da,dajmi,dragiTorvalde,lijepotemolim.Jaćuuvitinovaculijepizlatnipa-

piriobjesitiganabožićnodrvce.Zartonebibilodivno?Helmer:Kakosezovuptičicekojesavnovacprofućkaju?Nora:Da,da, lakoumničižci—znamveć.Ali akomi tu ljubavučiniš,Torvalde,

7

onda ću imati vremena da razmislim štomi je najpotrebnije. Zar to nije vrlorazborito,Torvalde,zarne?

Helmer(smijućise):Svakako—kadbitinovac,kojibiodmenedobila,uistinusa-čuvala,pasineštokupila.Alitoćesveotićinakućanstvoizaraznenepotrebnestvariiondaćutimoratidatijoš.

Nora:Ali,Torvalde...Helmer:Nemožeštoporicati,dragamojamalaNora!(Zagrlije.)Mojlakoumniči-

žakjedražestan,aliontrebastrahovitopunonovaca.Upravojenevjerojatnoko-likotakvaptičicakošta.

Nora:Alinemoj!Kakosamomožešrećineštotakvo?Jaštedimgdjegodmogu.Helmer(smijese):Tojeistina!Gdjegodmožeš.Alitisiapsolutnonesposobnašte-

djeti.Nora(pjevuckaizadovoljnosesmiješi):O,Torvalde!Ptičice...vjeverice—tiznaš

kakomitrošimoitrošimo...Helmer:Tisičudanmalistvor.Baškaoitvojotac.Uvijekželišnovacuruke,akad

gaimaš,odmahticurikrozprste.Nikadneznašnaštojeotišao.Da,da,Nora.Tojenasljedno.

Nora:No,ajabihvoljeladasamnaslijedilanekedrugetatinevrline.Helmer:Ajateinebihhtiodrukčijunegoštojesi:mojadraga,mala,raspjevanapti-

čica.Čekaj,čekaj!Neštotunijekakotreba.Tidanasizgledaštako...tako...kakodakažem?...takosumnjivo.

Nora:Ja?Helmer:Da.Pogledajmipravouoči!Nora(gledaga):Evo!Helmer(prijetiprstom):Nijeliovaslatkanjuškicadanasbilazločestaugradu?Nora:Kakotomisliš?Helmer:Nijelislatkanjuškicaipakbilaukojojslastičarnici?Nora:Ne,Torvalde,vjerujmi...Helmer:Inijesemalozasladila?Nora:Ne,zaistane!Helmer:Inijekušalamaloslatkišaodbadema?

8

Nora:Ne,Torvalde,nije.Helmer:No,no—patojesvesamošala.Nora(idedesnopremastolu):Rekaosimidatonečinim.Nemislišvaljdadabihja...Helmer:Jatebivjerujem...tisimenidalasvojuriječ.(Prilazijoj.)Sačuvajsamoza

sebe,srcemoje,svojamalabožićnaiznenađenja.Ionakoćeizićinavidjeloveče-raskadzapalimosvjećice.

Nora:NisivaljdazaboraviopozvatidoktoraRanka?Helmer:Patonijenipotrebno.Samoseposebirazumijedaćeonvečeratisnama.

Uostalom, reći ćumu, ako naiđe danas prije podne.Naručio samdobro vino.Nora,tinineznaškolikoseradujemdanašnjojvečeri.

Nora:Ija.Akakoćetekdjecavriskatiodradosti,Torvalde!Helmer:Ah,kakojedivnokadseimastalnoisigurnomjestoilijepdohodak.Zar

ne?Pavećtakvapomisaojevelikiužitak!Nora:O,tojesjajno!Helmer:AsjećašliseprijašnjihBožića?Tisisesvakevečeridokasnounoćzaklju-

čavala tri duga tjedna da napraviš cvijeće i mnogo drugih ukrasa za božićnodrvce,panasiznenadiš.Oh,tojebilonajdosadnijedobaumomživotu.

Nora:Meninijebilodosadno.Helmer(smiješećise):Alirezultatje,Nora,ipakbiodostaoskudan!Nora:Opetmezbogtogazadirkuješ!Štojamoguštosemačkaušuljalaisvemipo-

kidala.Helmer: Ne, ne; tu si nisi mogla pomoći, sirota moja mala. Ti si imala najbolju

namjerudanasrazveseliš,itojeglavno.Alijeipakdobrodasuteškavremenazanama.

Nora:Da,tojedivno!Helmer:Torvaldnemora sjediti tu sam idosađivati se, aNoranemoranaprezati

svojedrageočiisvojenježne,fineručice.Nora(plješćućirukama):Ne,zarne,Torvalde,tovišenijepotrebno?!Oh,kakojeto

divnočuti.(Uzmegaispodruke.)Asadaposlušaj,Torvalde,kakosamzamislilaštoćemodalje.ČimprođeBožić...(Upredsobljuzvoni.)Ah,zvoni!(Brzomalo

9

pospremiposobi.)Sigurnonetkodolazi.Kakvagnjavaža!Helmer:Nezaboravidanisamkodkuće!Služavka(navratimapredsoblja):Milostivagospođo,nekanepoznatagospođa...Nora:Nekaizvoli.Služavka(Helmeru):Igospodindoktorjeovdje.Helmer:Umojojsobi?Služavka:Da.(Helmerodeusvojusobu.SlužavkauvedegospođuLindekojajeuputnomodijelu,

izatvorizanjomvrata.)GospođaLinde(bojažljivoimalooklijevajući):Dobardan,Nora.Nora(nesigurno):Dobardan.GospođaLinde:Timesigurnovišeneprepoznaješ?Nora:Ne,neznam...paipak...reklabih...(Radosno)Pada—Kristina!Jesilitoti?!GospođaLinde:Da,jasam.Nora:Kristina!Ajatenisamprepoznala!Pakakobihimogla?!(Tiše.)O,kakosise

promijenila,Kristina!GospođaLinde:Ijesam.Uovihdevet-desetdugihgodina...Nora:Zarsetakodugonismovidjele?Da,zaista!O,posljednjihosamgodinabiloje

sretnodoba!Vjerujmito.Isadasidošlaknamaugrad?Usredzimesitakoda-lekoputovala?Tojehrabrost!

GospođaLinde:Došlasamjutros,parobrodom.Nora:Dakako,da sezavrijemeBožića razonodiš.Vrlo lijepo!Mićemosedobro

provesti.No,svucise.Nijetivaljdahladno?(Pomažejojdasesvuče.)Tako,asad sjednimo lijepopokraj peći.Ne, tu unaslonjač!A ja ću tu, da se ljuljam.(Uzmejezaruke.)Da,tojestaro,poznatolice.Isamouprvomtrenutkuneštosiipakbljeđa,Kristina,imoždamaloslabija.

GospođaLinde:Imnogo,mnogostarija,Nora.Nora:No,da;moždaimalostarija;alimalo, takomalodanijevrijednospomena.

(Najednomzastane;ozbiljno.)O,janištanemislim!Sjedimtuibrbljam!Draga,jedinaKristina,možešlimioprostiti?

10

GospođaLinde:Što,Nora?Nora(tiho):JadnaKristina,patisiizgubilamuža.GospođaLinde:Da,prijetrigodine.Nora:Oh,znam.Čitalasamunovinama.Ah,Kristina,vjerujmi,čestosamtionda

htjelapisati,alisvakiputsamopetodgodila.Uvijekmeneštoomelo.GospođaLinde:DragaNora,znamjakakojeto.Nora:Ne,Kristina,tojebiloružnoodmene!Sirotice,štosisvepretrpjela!Aonti

nijeostavioništaodčegabimoglaživjeti?GospođaLinde:Ništa!Nora:Nidjece?GospođaLinde:Ne!Nora:Daklebašništa?GospođaLinde:Nijednejedinebrige—paniboli,dameonahrani.Nora(gledajenepovjerljivo):Ali,Kristina,kakojetomoguće?GospođaLinde(sjetnosesmiješigladećijepokosi):O,događasetokatkad,Nora.Nora:Takoznači,sasvimsama!Moradati jestrahovitoteško!Jaimamtrojedra-

žesne dječice. Ovaj čas ti ih ne mogu predstaviti— otišla su s djevojkom ušetnju.Alisadmimorašsveispripovijedati!

GospođaLinde:Ne,prvoti!Nora:Ne,timorašpočeti.Danasnećudabudemsebična.Danasćumislitisamoo

tebi.Alin e š t o ti ipakmoramreći. Jesi livećčulakakvanas jevelikasrećaovihdanazadesila?

GospođaLinde:Ne,aštoto?Nora:Zamisli,mojmužjepostaodirektorbanke.GospođaLinde:Tvojmuž?O,tojesreća!Nora:Pada,vrlovelikasreća.Kad jenetkoodvjetnik, imavrlonesigurankruh,a

osobito kad se bavi samo ispravnim i poštenim poslovima.A tako je Torvalduvijekiradioijaseutompogledupotpunosnjimslažem.Vjerujmidaseradu-jemo!OnćevećodNovegodinebitiubanci,aondaćeprimativelikuplaćuiveliketantijeme.Odsadaćemomoćisasvimdrukčiježivjeti,negodosad—ona-kokakomi želimo.Ah,Kristina, osjećam se tako laganom i sretnom! Ipak je

11

prekrasnoimatipuno,punonovacainikakvihbriga.Zarne?GospođaLinde:Da.Svakakomorabitilijepokadčovjekimaonoštomujepotreb-

no.Nora:Ne,nesamoonoštomujepotrebno,većmnogo,strašnomnogonovaca.GospođaLinde(smiješise):Nora,Nora!Zarsetijošnisiopametila?Uškolisibila

velikarasipnica.Nora (tiho se smiješi): Da, Torvald to još i danas govori. (Grozi se prstom.) Ali

“Nora,Nora”nijetakoglupakaoštovimislite.Azaistanamnijeniišlotakodabihmoglarasipati.Mismoobojemoraliraditi.

GospođaLinde:Iti?Nora:Da,malenkosti—ručnirad.Plelasam,vezlaitomeslično.(Tiho,polako.)Ai

drugestvari.ZnašdajeTorvaldostaviodržavnuslužbukadsmosevjenčali?Usvomposlunije imaonikakvaizgledazapromaknuće,amoraojezaraditivišenovacanegoprije.Prvesegodinestrahovitopremorio.Onje,štojerazumljivo,moraotražitisvakojakenuzzarade,iradiojeodjutradokasnounoć.Toonnijeizdržaoitakojenasmrtobolio.Liječnicisureklidajepotrebnodaotputujenajug.

GospođaLinde:Ahda,pavistebilicijelugodinuuItaliji.Nora:Jesmo.Vjerujmi,nijebilolakootputovati.Ivarsebašondarodio.Amorali

smosvakakootići.O,tojebiloprekrasnoputovanje;itojespasiloTorvalduži-vot.Nostajaloje,Kristina,groznopunonovaca.

GospođaLinde:Moguzamisliti.Nora:Tisućuidvijestotinetalirajetostajalo.Četiritisućeiosamstotinakruna.Čuj,

tojemnogonovaca!GospođaLinde:Aliutakvomjeslučajuipakvelikasrećakadihčovjekima.Nora:Da,dobilismogaodtate.GospođaLinde:Ah,tako.Tvojotacjebašutovrijemeumro.Nora:Da,Kristina,bašonda.Ipomisli,janisammoglaknjemuniotputovatinitiga

njegovati.Čekala sam svaki dan na porod svogamalog Ivara, amorala sam injegovatisvogasirotoginasmrtbolesnogTorvalda.Dragi,dobritata!Nisamga,Kristina, nikada više vidjela. Ah! To je najteže što sam doživjela od svogavjenčanja.

12

GospođaLinde:Znamdasigajakovoljela.IondasteotputovaliuItaliju?Nora:Da.Novacsmoimali,ailiječnicisunaspožurivali.Mjesecdanaizatogasmo

otputovali.GospođaLinde:Itvojjemužsadpotpunoizliječen?Nora:Zdravkaoriba.GospođaLinde:Ali...ovajdoktor?Nora:Kojidoktor?GospođaLinde:Činimiseda jedjevojkareklada jegospodinkoji jezajednosa

mnomušao,doktor.Nora:TojebiodoktorRank.Alionnedolaziknamakaoliječnik.Tojenašnajbolji

prijateljinavratisvakidanbaremjedanput.Ne,Torvaldodondanijebolovaonisata.Djecasuvesela izdrava,a i ja. (Onaposkoči i zaplješćerukama.) Bože,Kristina,divnoježivjetiibitisretan!Notojeipakružnoodmene;janeprestanogovorimsamoosebi.(Sjedneposveuznjunaklupicuipoložirukenanjenako-ljena.)O,nemojsenameneljutiti!Recimi,jeliistinadatinisivoljelasvogamuža?Zaštosiseondazanjegaudala?

GospođaLinde:Mojajemajkajošbilaživa,bolesnaibezsredstava.Moralasamsebrinutiizasvojadvamlađabrata.Smatralasamsvojomdužnošćudaganeodbi-jem.

Nora:Da,da.Imalasipravo.Onje,dakle,ondabiobogat?GospođaLinde:Mislimivrlobogat.Alitiposlovisubilinesigurni,Nora.Kadje

umro,došaojeslominištanijeostalo.Nora:Aonda?GospođaLinde:Ondasammoralaproguratismalomsitničarijom,pasmalomško-

lomisvimmogućim.Posljednjetrigodinebilesuzamenesamojedandugirad-nidanbezikakvaodmora.Sadajetomekraj,Nora.Mojamesirotamajkavišenetreba—umrlaje.Anibraća—zaposlenisuimogusebrinutisamizasebe.

Nora:Sadsesigurnoosjećašlakše!GospođaLinde:Ne,prazno.Nemamvišenikogazakogabihmoglaživjeti.(Ustaje,

nemirno.)Zbogtoganisamvišenimoglaizdržatiuonomzabačenomgnijezdu.Ovdjeseipaklakšemoženaćineštoštoćečovjekaobuzetiiispunitimumisli.Akomisamouspijepronaćinekostalnomjesto,nekiposaouuredu...

13

Nora:Ali,Kristina, to je jakonaporno.Ti ibez togaveć izgledašdosta slabo.Zatebebibilomnogoboljekadbiotišlaunekekupke!

GospođaLinde(pođepremaprozoru):Ja,Nora,nemamocakojibimizatodaono-vaca.

Nora(ustane):O,nemojseljutitinamene!GospođaLinde(pođepremanjoj):DragamojaNora,nemojsetiljutitinamene.U

prilikamakaoštosumojenajgorejetodaonečovjekatolikoogorče.Nemašzabilokogaraditi,aipaksineprestanouposlu.Moraseipakživjeti,itakopostaječovjeksebičan.Kadsimitipričalaosretnomobratuuvašimprilikama—vjerujmi,jasenisamtolikoradovalazbogtebe,kolikozbogsebe.

Nora:Kakoto?Ahda,sadarazumijem.MislišdabiTorvaldmogaoza tebeneštoučiniti.

GospođaLinde:Da,natosampomislila.Nora:Iučinitće,Kristina.Prepustititosamomeni.Jaćutovećtakofinourediti,

takofino.Smislitćunajprijeneštodagaoraspoložim.Ah,jabihtitakoradopo-mogla!

GospođaLinde:Kakojetolijepoodtebe,Nora,dasezamenebrineš—dvostrukolijepoodt e b e , kojagotovoninepoznaštežinuinevolježivota.

Nora:Ja?Jadanepoznam?GospođaLinde(smiješećise):Božedragi,onomaloručnogradaitomeslično.Tisi

joštakvodijete,Nora.Nora(zabaciglavuihodaposobi):Nebitosmjelarećistakvevisine.GospođaLinde:Tako?Nora:Tisikaoidrugi.Svivimislitedajanisamsposobnazaneštoozbiljno...GospođaLinde:No,no.Nora:...dajapojmanemamkakoježivottežak.GospođaLinde: Draga Nora, pa ti si mi upravo govorila o svima tvojim lošim

iskustvima.Nora:Ah,otimsitnicama!(Tiho.)Ovelikimstvarimatinisampričala.GospođaLinde:Ovelikima?Štotimemisliš?Nora:Timepotpunoomalovažavaš,Kristina.Nemoj toraditi.Tiseponosišštosi

14

tolikodugoitakoteškoradilazasvojumajku.GospođaLinde:Jasigurnonikoganeomalovažavam.Nonaravnodasamponosnai

sretnapripomislidasamsvojojmajcibardonekleolakšalaposljednjedane.Nora:Aponosnasiinatoštosiučinilazasvojubraću.GospođaLinde:Mislimdanatoimampravo.Nora:Sigurno.Asadćeš,Kristina,neštosaznati. I ja imamrazlogadabudempo-

nosnaisretna.GospođaLinde:Utonesumnjam.Ali,naštomisliš?Nora:Tiše!PomislidatoTorvaldčuje!Nipokojucijenunesmijeon...nitkotone

smijesaznati,nitkoosimtebe,Kristina.GospođaLinde:Alištoto?Nora:Dođiovamo.(Privlačijeksebinasofu.)Da,ijaimamneštoštomečinipo-

nosnomisretnom:jasamTorvalduspasilaživot.GospođaLinde:Ti?Kakoto,spasila?Nora:PapričalasamtioputuuItaliju.DaTorvaldtamonijeotišao,biobiizgub-

ljen.GospođaLinde:No,da,alitvojotacvamjedaopotrebnasredstva...Nora(smiješise):Da.UtovjerujeTorvaldidrugiutovjeruju,ali...GospođaLinde:Ali?Nora:Tatanamnijedaoništa.Jasampribavilanovac.GospođaLinde:Ti?Cijelutuvelikusvotu?Nora:Tisućuidvijestotinetalira.Četiritisućeiosamstotinakruna.No,štosadka-

žeš?GospođaLinde:Da,alikakojeto,Nora,uopćebilomoguće?Dobilasinalutriji?Nora:Nalutriji?(Prezirno.)Itobimibilanekaumjetnost!GospođaLinde:Pagdjesijeondadobila?Nora(pjevušiitajanstvenosesmiješi):Hm,tralalala!GospođaLinde:Posuditiipaknisimogla!Nora:Jeli?Azaštone?GospođaLinde:Ne,jerženanemožepodićizajambezprivolesvogamuža.

15

Nora(zabaciglavu):Tako?Aakojetoženakojaimastanovitismisaozaposlove,ženakojaseznamudrovladati—onda...

GospođaLinde:Ali,Nora,jateništanerazumijem.Nora:Nijenipotrebno.Nijenibilorečenodasamnovacp o z a j m i l a .Mogusi

ga i nadrugenačinepribaviti. (Baci se na sofu.)Na primjer, od kakvog svogobožavatelja.Kadnetkomalozgodnijeizgleda,kaoja...

GospođaLinde:Tisiluda!Nora:Sadsisigurnoneizmjernoznatiželjna.GospođaLinde:Čujme,dragaNora:datinisipočinilaneštonepromišljeno?Nora(opetseuspravi):Zarjenepromišljenostspasitiživotsvomemužu?GospođaLinde:Činimisenepromišljenimdasitibeznjegovaznanja...Nora:Taoninijesmioništaznati!Zaboga,zartonemožešshvatiti?Ončaknito

nijesmioznatikakomujelošezdravlje.Me n i sudošliliječniciireklidamuježivotupogibeljiidagamožespasitisamoboravaknajugu.Zarmislišdasenisampokušalanadruginačinizvućiizneprilike?Govorilasamsnjimotomekakobikrasnobilokadbihjedanput,kaotolikemladežene,otputovalau ino-zemstvo.Plakalasam,molila;reklamudapomisliinatoukakvomsamstanju;dabudedobariučinimipovolji,pasammupredložiladauzmezajam.Alitadaje on,Kristina, gotovo pobjesnio. Rekao je da sam lakoumna i da je njegovadužnostkaosuprugadanepopusti—mislimdajetakonekakorekao—mojimmušicamaihirovima.Paneka,mislilasam,timorašbitispašen.Iondasampro-našlaizlaz.

GospođaLinde:Zartvojmužnijeodtvogaocasaznaodavamonnijedaotajno-vac?

Nora:Ne,nikada.Tatajeumrobašonihdana.Namjeravalasammusverećiizamo-litigadatoneoda.Noonjeondaležaotakoteškobolestani...nažalost...nijevišebilopotrebno.

GospođaLinde:Aposlijesenisinikadapovjerilasvomemužu?Nora:Ne,zaboga,štotipadanapamet?Njemu,kojijeutimstvarimatolikostrog!

Aosimtoga—Torvaldsasvojimmuškimponosom—kakobinjemubilone-ugodnoiponižavajućekadbiznaodaminanečemutrebazahvaliti.Tobipotpu-noporemetilonašodnos.Našlijepi,sretnidomnebivišebiotoštojesada.

16

GospođaLinde:Zarmutonikadanećešreći?Nora(zamišljeno,napolasesmiješeći):Da,moždajedanput,poslije;poslijemnogo

godina,kadnebudemvišetakolijepakaosada.Nemojmisenaovosmijati.Jamislimsamoto:kadmeTorvaldnebudevišetakojakovoliokaosada;kadnebudevišeuživaou tomedamuplešem,dasepreoblačimi recitiram.Ondaćemoždabitidobroimatištogodurezervi.(Prekidajući.)Ah,glupost!Glupost!Tovrijemenikadanećedoći!No,aštomisliš,Kristina,omojojvelikoj tajni?Nevrijedimliijanešto?Vjerujmi,uostalom,damijesvetozadalomnogobriga.Zbiljaminijebilolakodauvijekpravovremenoudovoljimsvojimobvezama.Ti,naime, trebaš znati da u poslovnom životu postoji nešto što se zove četvrtgo-dišnjekamate inešto što sezoveotplata; anovac jeuvijek tako strašno teškopribaviti.Aondasam,vidiš,gdjegodsammogla,moralaštedjeti.Odnovcazakućanstvonisammoglaskoroništaodvojiti,jerjeTorvaldmoraodobroživjeti.Nidjecunisammoglapustitidaidunaokolološeobučena;mislilasamdaonoštozanjihdobijemmoramnanjihipotrošiti.Slatki,dragimojimališani!

GospođaLinde:Ondasi, jadnaNora,sigurnomoralasmanjitisvojevlastitepotre-be?

Nora:Pada!Jasamprijesvijuzatotu.SvakiputkadbimiTorvalddaonovaczanovehaljineilištosličnonikadnisamnatopotrošilavišeodpolovice.Kupovalasamsamoonoštojenajjeftinijeinajjednostavnije.Pravajesrećaštomisvetakodobrostoji,patakoTorvaldnijeništaprimijetio.Alikatkadmije,Kristina,bilojakoteško,jertojeipakbožanskidivnobitielegantnoodjeven.Zarne?

GospođaLinde:Dakako!Nora:No,aosimtogasamimalaidrugihvrelaprihoda.Prošlesamzimeimalasreće

dadobijemmnogoposla;prepisivalasam.Zatvorilabihseusobusvakevečeri,papisaladubokounoć.Ah,mnogoputasambila takoumorna.Aipakjebilovrlozabavnoraditiizarađivatinovac.Činilomiseupravokaodasammuškarac.

GospođaLinde:Akolikosinatajnačinvećotplatila?Nora:Pa, to tibašnemogutako točnoreći.Znaš lida jevrlo teškosnalazitiseu

takvimposlovima?Znamsamotodasamdalasveštosammoglaskupiti.Mno-goputanisamniznalakakoću.(Smiješise.)Ondabihtusjelaizamišljaladajeumenezaljubljennekistari,bogatigospodin...

GospođaLinde:Kako?Kojigospodin?

17

Nora:Ah,glupost!...idajeonumro,akadsuotvorilinjegovuoporuku,unjojjeve-likimslovimapisalo:“Savmojimutaknekaodmahbudeisplaćenugotovulije-pojidragojgospođiNoriHelmer.”

GospođaLinde:Ali,dragaNora,tkojetajgospodin?Nora:GospodeBože,zar ti tonemožeš shvatiti?Taj starigospodinnijeuopćeni

postojao.To sam si ja samouobrazila.Uvijek i opet uvijekkadnisamnikakoznalakakodadođemdonovaca.Ali tonijevažno.Nekastari,dosadničovjeksamoostanegdjeje.Marimjazanjegaizanjegovuoporuku!Sadvišenemambriga.(Ustajućinaglo.)Bože,oBože,Kristina,pa to je ipakfantastičnapomi-sao!Bitibezbriga!Bitibezbriga,sasvimbezbriga.Igratiseiskakatisdjecom;imatiukućisvedivnoiudobno,upravotakokaoštotoželiTorvald!I,pomisli,upravodolaziproljećesasvojimdubokim,plavimnebom!Moždaćemopoćinakakavmaliput.Moždaćuopetvidjetimore!Ah,ah!Kakojetodivno:živjetiibitisretan!(Upredsobljusečujezvono.)

GospođaLinde(ustaje):Netkozvoni.Moždaćebitinajboljedaodem.Nora:Ne,ostanisamo.Nijetoposjetmeni;tosigurnonetkoideTorvaldu.Služavka (izpredsoblja):Oprostite,milostiva gospođo, tu je neki gospodin koji s

gospodinomodvjetnikom...Nora:Hoćešrećisgospodinomd i r e k t o r o m b a n k e .Služavka:Da,želigovoritisgospodinomdirektorombanke.Noneznamzapravo...

kodnjegajevećgospodindoktor...Nora:Tkojetajgospodin?Krogstad(navratimapredsoblja):Jasam,gospođoHelmer.

(GospođaLindeselecne,malopovučeiokrenepremaprozoru.)Nora(pođemukorakususret;napeto,upolaglasa):Vi?Štotoznači?Očemuviže-

literazgovaratismojimmužem?Krogstad:Obankovnimposlovima.Takonešto. Ja imamuDioničkoj banci neko

malonamještenjei,kakočujem,vašćenammužsadabitišef...Nora:Tosudakle...Krogstad:...samodosadniposlovi,gospođoHelmer.Apsolutnoništadrugo.Nora:Ondabuditedobri,pasepotruditeuradnusobu.

18

(Onaravnodušnoodzdraviizatvorivrataodpredsoblja,azatimpriđekpećiipogle-davatru.)

GospođaLinde:Nora,tkojetajčovjek?Nora:NekiKrogstad.GospođaLinde:Dakle,ipakon!Nora:Tigapoznaješ?GospođaLinde:Odavno.Onjebiounašemkrajuduževrijemeodvjetničkikoncipi-jent.Nora:Da,točno.GospođaLinde:Kakosepromijenio!Nora:Nesretanbrak.GospođaLinde:Zarnjegovaženanijeumrla?Nijelisadudovac?Nora: S punomkućomdjece.Ta-ko!... sada gori. (Ona zatvori vratašca od peći i

maloodmaknestolaczaljuljanje.)GospođaLinde:Kažudaseonbavisvakojakimposlovima.Nora:Jeli?Moguće.Jazbiljaneznam.Alinemislimonaposlove.Tojetakodo-

sadno.(IzHelmerovesobeizlazidoktorRank.)

Rank (jošnavratima):Ne,ne,dragiprijatelju,neželimsmetati. Idempopričati sNorom.(ZatvorivrataiopazigospođuLinde.)Ah,oprostite!Jaiovdjesmetam?

Nora:Ne,nipošto.(Predstavljaih.)DoktorRank—gospođaLinde.Rank:O!Imekojeseuovojkućičestospominje.Činimisedasammaloprijena

stubištuprošaopokrajvas.GospođaLinde:Da,išlasamuzastubevrlopolako.Teškomije.Rank:Ahtako!Bolest?GospođaLinde:Premorenost.Rank:Ništadrugo?Ondastesigurnodošliugraddasemaloodmoritezavrijeme

blagdana?GospođaLinde:Došlasamdanađemposao.Rank:Zarjetolijekprotivpremorenosti?

19

GospođaLinde:Živjetisemora,gospodinedoktore.Rank:Da,tojevrloraširenomišljenje—dasemora.Nora:No,no,doktore.Paivivoliteživjeti.Rank:Najvjerojatnije.Kolikogodsejadnoosjećao,ipakbihhtioprodužititemuke.

Mojipacijentiželetoisto.Anismoralnooboljelimanijedrukčije.Ovogajetre-nutkaunutra,kodHelmera,upravojedantakavmoralniLazar.

GospođaLinde(prigušeno):Ah!Nora:Nakogatomislite?Rank:Ah, to je neki nadripisar, a zove seKrogstad.Vi ne poznate toga čovjeka.

Pokvarendosrži.Ačakjeio n počeobrbljatiotomekakomo r a živjeti.Nora:Tako?AočemuontoželigovoritisTorvaldom?Rank:Zaistaneznam.Čuosamsamodasetičebanke.Nora:NisamznaladatajKrog—dagospodinKrogstadimanekogposlasbankom.Rank:O, dakako!On tamo imanekakvo namještenje. (Gospođi Linde.) Ne znam

imaliiuvašemkrajutakvihljudikojijurcajuokolokaobezdahanebilinanju-šilikakvepokvarenjake,padaihondastjerajuućošak...itovrlounosan.Akostemoralnojaki,ostavljajuvasnamiru.

GospođaLinde:Zdravimanetrebalijeka.Rank(sliježućiramenima):...izatoječitavodruštvojednavelikabolnica.Nora (koja je uronila u svoje vlastite misli, najednom se poluglasno nasmije i

zaplješće).Rank:Zaštosevitomesmijete?Kakobistedrukčijeopisalidruštvo?Nora:Štosemenetičetoglupodruštvo?!Smijemsenečemuposvedrugom...neče-

mustrahovito smiješnom.Recite,doktore,hoće li sadasvikoji suzaposleniubancibitiovisnioTorvaldu?

Rank:Itojevamatakostrašnosmiješno?Nora(smiješiseipjevucka):Pustitemesamo,samomepustite!(Šećeposobigore-

dolje.)Ah,pomisaodami—daTorvaldimatakovelikiutjecajnamnoštvoljudizaista je nadasve zabavna. (Vadi iz torbe vrećicu s bombonima.) Doktore,bombončić?

Rank:Gle,gle,bomboni.Činimisedajetoovdjezabranjenaroba.

20

Nora:Pada.NoovemijeKristinapoklonila.GospođaLinde:Molim?Nora:No,no,no;nemojseuplašiti.Tinisimoglaznatida je toTorvaldzabranio.

Bojisedaćuupropastitizube.Ahšto!Jedanputjedopušteno!Zarne,doktore?Ovamo,molim!(Stavljamubombonuusta.)Aiti,Kristina!Ija,također;jedanmali— ili najviše dva. (Opet hoda okolo.) Sada sam zaista presretna. I sadapostojijošsamoneštonasvijetuštobihsilnoželjela.

Rank:Atoje?Nora:Jabihtakoradoneštorekla,alidaiTorvaldčuje.Rank:Pazaštotonereknete?Nora:Ne,nesmijem,tojetakoružno.GospođaLinde:Ružno?Rank:Ondavamtonebihsavjetovao.Alinamaipakmožete.No,štobivitotako

radoreklidaiTorvaldčuje?Nora:Takobihsilnoželjelareći:Gromipakao!Rank:No,no!GospođaLinde:Ali,Nora!Rank:Evoinjega!Recite!Nora(sakrivavrećicusbombonima):Pst!Pst!Pst!

(DolaziHelmerizsvojesobe;narucimujezimskikaput,aurucišešir.)Nora(pođemuususret):No,dragiTorvalde,jesiligaseriješio?Helmer:Da,otišaoje.Nora:Smijemlitepredstaviti:ovojeKristina.Danasjedoputovala.Helmer:Kristina?Oprostite,alijaneznam...Nora:GospođaLinde,dragiTorvalde.GospođaKristinaLinde.Helmer:Ah,tako.Posvojpriliciprijateljicamojesuprugeizškolskihdana.GospođaLinde:Da,misepoznajemootprije.Nora:Zamisli:onajedoputovalaizdalekasamodastobomgovori.Helmer:Kako?

21

GospođaLinde:Nijebaštako...Nora:Kristinaje,naime,izvanrednospretnauuredskimposlovima.Isadabionane-

izmjernoradodošlapodvodstvonekogsposobnogčovjeka,padanaučijošvišenoštozna.

Helmer:Vrlopametno,gospođoLinde.Nora:Ikadječuladasipostaobankovnidirektor—javljenojebrzojavom—dopu-

tovalajeovamoštojebržemoglai—zarne,Torvalde,menizaljubavćešzaKristinuvećneštoučiniti?Zarne?

Helmer:No,patonebibilonemoguće.Visteudovica?GospođaLinde:Da.Helmer:Ivještisteuredskomposlu?GospođaLinde:Da,prilično.Helmer:Ondajevrlovjerojatnodaćuzavaspronaćinekomjesto.Nora(plješćući):Vidiš,vidiš?Helmer:Vistedošlibašupravičas,gospođoLinde.GospođaLinde:Kakodavamzahvalim?Helmer:Tonipoštonijepotrebno.(Oblačikaput.)Ali,zadanasmemorateispriča-

ti...Rank: Pričekaj, idem i ja. (Donese iz predsoblja svoj krzneni kaput i grije ga napeći.)Nora:Nemojostatipredugo,dragiTorvalde.Helmer:Samojedansat,neduže.Nora:Kristina,idešiti?GospođaLinde(oblačisvojzimskikaput):Da.Morampotražitikakvusobu.Helmer:Ondamožemozajedno.Nora(pomažućijoj):Kakojenezgodnoštonamjestantakomalen.Jednostavnote

nemožemo...GospođaLinde:Štotipadanapamet!Zbogom,dragaNora.I,hvalatinasvemu.Nora:Doviđenja!Svakakodođivečeras.Ivi,doktore.Što?Akovamzdravljedo-

pusti?Razumijesedaćevambitidobro.Samosedobrozamotajte.

22

(Urazgovoruulazeupredsoblje.Sastubištasečujudječjiglasovi.)Nora:Evoih,evoih!(Onaotrčiiotvaravrata.)

(Ana-Marijaulazisdjecom.)Nora:Unutra,samounutra! (Sagne se i ljubidjecu.)Vi slatki, jedini!Pogledaj ih,

Kristina!Zarnisuprekrasni?Rank:Dajtedasemaknemospropuha!Helmer:Dođite,gospođoLinde.Ovdjevišenijeizdrživozaonogatkonijemajka!(Rank,HelmerigospođaLindesilazenizastube,adadiljaodlazisdjecomusobu.

ZanjimaodlaziiNora,kadzatvorivrataodpredsoblja.)Nora:Kakoizgledatesvježeiveselo.Pativaširumeniobraščići,kaojabukeiruži-

ce.(Djecasuzavrijemetogazbivanjaneprestanosnjomurazgovoru.)Jestelisedobrozabavljali?To jedivno.Ah, ti sivozioEmmy iBobanasaonicama?Pomislisamo!Da,tisipravidečko,Ivare.Dajtemijemalo,Ana-Marija.Mojuslatkumalu lutkicu! (Uzmeoddadiljenajmanjedijete,pasnjimpleše.) Samomir!Da,Bob,plesatćuistobom.Što?Vistesegrudali?O,dasambilatamo!Pustisamo,Ana-Marija, jaćujesamasvući.Pusti, jatotakoradočinim.Pođidotleudječjusobu.Tiizgledaštakopromrzlo.Napećiimakave.

(Dadiljaodlaziusobunadesno.Noraskidadjecikaputićeišešire,paihbacanaoko-lo,dokdjecaneprestanopričaju.)

Nora:Alida?!Velikipasjezavamatrčao?Naravnodavasnijeugrizao.Ne, takomaleidobrelutkicenegrizupsi.Nezavirujupakete,Ivare!Štojeto?Čekajisaznatćeš!Iznenađenje!Ahne,ne;tuunutrajeneštoružno.Daseigramo?Čegadaseigramo?Skrivača?Da.Igrajmoseskrivača.NekaseprvosakrijeBob.Što?Najprijemama?Dobro,ondaprvoja.Probajtemenaći!

(Ona i djeca igraju seu ciki i smijehupo sobi i u susjednojprostoriji nadesno.NajzadseNorasakrijeispodstola.Djecadojureunutra,tražeje,nonemogujenaći.Ondazačujunjezinprigušenismijeh,poletepremastolu,podignustolnjakiugledajuje.Burnoklicanje.Onaispužeispodstolatakokaodaihhoćezaplašiti.Ponovnoradosnopocikivanje.Naulaznimvratimameđutimnetkopokuca;nitkotonijeprimijetio.ZatimsevratanapolaotvoreisadasevidiKrogstada.)

(Onjošmaločeka.Igratrajeidalje.)Krogstad:Oprostite,gospođoHelmer...

23

Nora(sprigušenimkrikompadnenakoljena):Ah!Štoželite?Krogstad:Oprostite.Stubišnasuvratabilaodškrinuta.Sigurnoihjenetkozaboravio

zatvoriti.Nora(ustaje):Mojmužnijekodkuće,gospodineKrogstad.Krogstad:Znam.Nora:Da?Paštoćeteondaovdje?Krogstad:Daprogovorimsvamanekolikoriječi.Nora:Samnom?(Djeci,tiho.)IditeAna-Mariji.Što?Ne,stranigospodinnećemami

ništa.Kadonode,mićemoseopetigrati.(Onapovededjecunalijevousobuizatvorivrata.)

Nora(nemirno,napeto):Samnomželitegovoriti?Krogstad:Da.Nora:Danas?Padanasjošnijeprvi.Krogstad:Ne,danasjeBadnjak.SamoovamaovisikakavćevambitiBožić!Nora:Štovihoćete?Jadanasapsolutnonemogu.Krogstad:Otomezasadnećemogovoriti.Radiseodrugojstvari.Imatemalovre-

mena?Nora:Oda,svakako.Vremenaimam,iako...Krogstad:Dobro.SjediosamurestauracijiOlsenividiovašegamužakakoprelazi

ulicu...Nora:Da?Krogstad:...snekomdamom.Nora:Ištostim?Krogstad:Oprostiteštopitam,nojelitadamaizvjesnagospođaLinde?Nora:Da.Krogstad:Dugojeovdje?Nora:Odjutros.Krogstad:Onajevjerojatnovašaprijateljica?Nora:Da,nojanerazumijem...

24

Krogstad:Ijasamjenekadpoznavao.Nora:Toznam.Krogstad:Tako?Viste,dakle,upućeniutustvar?Tosamimislio.Smijemlivas,

dakle,kratkoijasnozapitatihoćeligospođaLindedobitinamještenjeubanci?Nora:GospodineKrogstad, kakome se tousuđujetepitati?Vi, koji stepotčinjeni

mome mužu? Ali, kad već pitate, onda znajte: da, gospođa Linde će dobitinamještenje.Jasamsesama,gospodineKrogstad,zanjuzauzela.Zadovoljni?

Krogstad:Daklesampogodio.Nora (ide gore-dolje po sobi): Božemoj, pa smije se imati baremmalo utjecaja!

Akosamižena,ipaktimejošniizdalekanijerečenoda...Kadsečovjeknalaziupotčinjenompoložaju,gospodineKrogstad,trebaobisedobročuvatidaneuvri-jedionogatko...hm...

Krogstad:...imautjecaja?Nora:Upravotako.Krogstad (promijenjenimglasom):GospođoHelmer,biste libilidobriupotrijebiti

vašutjecajumojukorist?Nora:Kako?Štotimemislite?Krogstad:Hoćetelibititakodobriipobrinutisedajazadržimsvojpodređenipolo-

žajubanci?Nora:Štotoznači?Tkovamgakanioduzeti?Krogstad: Ah, ne morate se preda mnom praviti kao da ništa ne znate. Meni je

potpunojasnodavašojprijateljicinemožebitiugodnodasesamnomsretne,asadznamikomumoguzahvalitiakomeotpuste.

Nora:Alijavasuvjeravam...Krogstad:Da,da,da.Kratkoijasno:jošimavremenaijavamsavjetujemdaupotri-

jebitesvojutjecajispriječiteto.Nora:GospodineKrogstad,janikakvautjecajanemam.Krogstad:Nemate?Menisečinidasammaloprije,izvašihvlastitihusta,čuo...Nora:Nesmijetetotakoshvatiti.Ja?Kakosamomožeteipomislitidajamoguutje-

catinasvogamuža?!Krogstad: O, poznam ja vašeg supruga još iz studentskih dana. Nemislim da je

25

gospodinbankovnidirektorpostojanijioddrugihljudi.Nora:Ako budete s omalovažavanjemgovorili omome suprugu, pokazat ću vam

vrata.Krogstad:O,vrlohrabro!Nora:Javassevišenebojim.ČimprođeNovagodina,riješitćuseicijeletebrige.Krogstad(opetsesvlada):Shvatitejednustvar,gospođoHelmer:uslučajupotrebe

boritćusezasvojemalomjestonaživotismrt.Nora:Toseividi.Krogstad:Nijetosamozbogplaće!Donjemijejošnajmanjestalo.Radiseoneče-

mudrugom.No,da—moramtoreći!Vidite...vamajesigurnopoznato,kaoicijelomsvijetu,dasamjaprijevišegodinapočiniojednunepromišljenost.

Nora:Činimisedasamotomeneštočula.Krogstad:Stvarnijedošlapredsud,aliodonogačasabilasumiodjednomzatvore-

na svavrata. I onda sam sebacionaposlovekoji suvampoznati.Nešto samipakmoraozapočeti,amogurećiitodanisambioodonihnajgorih.Alisadmo-ramcijelutustvarurediti.Mojisinovirastu;zbognjihmoramnastojatidaopetpostignemonolikograđanskogugleda,kolikojemoguće.Mjestoubancibilobitakorećiprvastepenica.Isadmevašsuprughoćeopetgurnutinogomsastepeni-ceublato.

Nora:ZaimeBožje,gospodineKrogstad,nijeumojojmoćidavampomognem.Krogstad:Zatoštonećete;aliimanačinadavasnatoprisilim.Nora:Vivaljdanećetemomemužurećidavamdugujemnovaca?Krogstad:Hm...aakomukažem?Nora:Kakomožete?!(Prigušujućisuze.)Ovu tajnu,koja jemojaradost imojpo-

nos...dajeonsaznanatakoružanineukusannačin?Dajeodv a s dozna?Vibistemeizložilinajstrašnijimneprijatnostima.

Krogstad:Samoneprijatnostima?Nora(žestoko):No,uraditeto!Vidjetćetekamoćevastodovesti.Ondaćetekmoj

mužvidjetikolikostevizaočovjek;ondateknećetezadržatisvojemjesto!Krogstad:Pitamvas,bojitelisevisamodomaćihneprijatnosti?Nora:Akomojmužtosazna,onćesigurnoodmahisplatitiostatak.Iondaćemovas

26

sezauvijekotarasiti!Krogstad (prilazeći korak bliže): Čujte me, gospođo Helmer: vi ili imate slabo

pamćenje ili se apsolutno ništa ne razumijete u poslove.Moram vam tu stvarmaloobjasniti.

Nora:Kako?Krogstad:Kad jevašsuprugbiobolestan,vistedošlikmenidaposudite tisuću i

dvijestotinetalira.Nora:Nisamznalanizakogadrugog.Krogstad:Obećaosamdaćuvamtajnovacpribaviti...Nora:Paipribavilistemi.Krogstad:...obećaosamdaćuvamtusvotupribavitipododređenimuvjetima.Ko-

likoznam,bilistetolikozaokupljenibolešćusvogamužaitolikozauzetitimedadobijetenovaczaputdanisteobratilipažnjunauvjete.Bitćezbogtogazgodnodavasnanjihpodsjetim.No,dakle,jasamobećaodaćuvamnovacnabaviti,uzugovorkojisamjasastavio.

Nora:Ikojisamjapotpisala.Krogstad:Dobro,ali ja samdoljedodaonekoliko redakapokojimazadug jamči

vašotac.Ovejeretkevašotactrebaopotpisati.Nora:Trebao?Onihjepotpisao.Krogstad:Jasamdatumostavioinblanco.Toznači:vašjeotactrebaosâmnaznačiti

datumpotpisivanja.Sjećatelise,gospođoHelmer?Nora:Činimise.Krogstad:Daosamvamondaugovordagapoštompošaljetesvomeocu.Nijelibilo

tako?Nora:Da.Krogstad:Bit će da ste to učinili odmah, jer stemi ga vratili zamanje od tjedan

dana,spotpisomvašegoca.Natosamvamisplationovac.Nora:Pada.Azarvamnisamtočnootplaćivala?Krogstad:Tako,prilično.Ali—dasevratimonaonoočemusmogovorili—bilo

jetoondazavas,gospođoHelmer,veomateškodoba.Nora:Da,biloje.

27

Krogstad:Vašjeotac,kolikoznam,ležaoteškobolestan.Nora:Biojenasamrti.Krogstad:Imalozatimjeumro.Nora:Da.Krogstad:Recitemi,gospođoHelmer,znatelimoždadansmrtivašegoca?Mislim,

datum?Nora:Tatajeumro29.rujna.Krogstad:Posve točno.Provjeriosam.Alibašzbog toganikakonemogushvatiti

(Onizvadipismo.)jednučudnuokolnost.Nora:Kakvučudnuokolnost?Krogstad:Čudnuokolnost,milostivagospođo,dajevašotacovajugovorpotpisao

tridananakonsvojesmrti.Nora:Kako?Janerazumijem.Krogstad:Vašjeotacumro29.rujna.No,pogledajteovamo—ovdjejevašotacda-

tiraopotpis2.listopada.Zartoniječudno,gospođoHelmer?Nora(šuti).Krogstad:Možetelimitoobjasniti?Nora(jošuvijekšuti).Krogstad:Padauočiitodariječi2.listopadaigodinanisupisanerukopisomvašeg

oca, već nekim drugim. Mislim da znam i čijim. No, to bi se još i moglorazjasniti:vašjeotacmoždazaboraviodatiratisvojpotpis,pajeondanetkodru-ginasumcepridodaodatumprijenegosedoznalozasmrt.Utomenemanikakvazla.Najvažnijijepotpis,atajjeipakpravi,gospođoHelmer?Vašjeotacovdjevlastoručnopotpisaosvojeime,zarne?

Nora (iza kratke stanke zabaci glavu unatrag i pogleda ga prkosno): Ne, nije. Jasamtatupotpisala.

Krogstad:Oho,gospođoHelmer!Aznatelividajetovrloopasnopriznanje?Nora:Azašto?Vićetesvojnovacuskorodobiti.Krogstad:Dopustitemijednopitanje.Zaštonistesvomeocuposlaliugovor?Nora:Nisammogla.Tatajebiotakobolestan.Dasamgamolilazapotpis,morala

bihirećizaštotajnovactrebam.Azarsejednomtakoteškombolesnikumoglo

28

rećidajeiživotmogasuprugauopasnosti?Janisammogla.Krogstad:Ondabizavasbiloboljedanisteputovaliuinozemstvo.Nora:Itojebilonemoguće.Tajputjetrebaospasitiživotmogasuprugaijaodtoga

putanisammoglaodustati.Krogstad:Anijevasglavaboljelaštostemeneprevarili?Nora:Na toseuopćenisammoglaobazirati.Vimeseapsolutnoništaniste ticali.

Nisam vasmogla podnijeti, jer ste bili bez srca i pravilimi toliko poteškoća,iakosteznalikakojeopasnobilostanjemogamuža.

Krogstad:GospođoHelmer,viočitonemate jasnupredodžbuosvojojkrivici.Alivammogureći:onoštosamjanekadpočinio išto jepokopalocijelimojgra-đanskiugled,nijebilonivećenigore.

Nora:Vi?Vimeželiteuvjeritidasteučinilihrabroiplemenitodjelodaspasiteživotsvoježene?

Krogstad:Zakoninepitajuzarazloge.Nora:Ondasutovrlološizakoni.Krogstad:Lošiiline,akojatajkomadpapirapredamsudu,potimćetezakonima

bitiosuđeni.Nora:Nevjerujemuto,nisadanibilokada!Zardakćerkanemapravapoštedjeti

svog starog, nasmrt bolesnog oca straha i žalosti?Zar ni žena nema prava daspasiživotsvogamuža!?Janepoznamzakonetakodobro,alisamuvjerenadanegdjeunjimamorabitinapisanodajetakoneštodopušteno.Zarvitoneznate?Vi,kojisteodvjetnik?Vimoradasteslabpravnik,gospodineKrogstad.

Krogstad:Možda,aliseuposlove—utakveposlovekaoštojeovajnaš—razumi-jemvrlodobro.Uredu,činiteštovas jevolja.No,samojošovo:akomeipodrugiputizopće,vićetemipravitidruštvo.(Onpozdraviiodekrozpredsoblje.)

Nora (nekoliko trenutaka zamišljeno, a onda zabaci glavu): Ah, što! Onme želizaplašiti.Takoglupaipaknisam.(Počnesređivatidječjekaputiće,aondazasta-ne.)Ali?...Ne,ne;tojenemoguće!Pajasamtoučinilaizljubavi.

Djeca(navratimalijevo):Mama,stranijegospodinizišaoizkuće.Nora:Da,da,znam.Nonemojtenikompričatiostranomgospodinu.Čujeteli?Ni

tati.

29

Djeca:Nećemo,mama.Hoćešlisesadaopetsnamaigrati?Nora:Ne,ne.Sadane.Djeca:Ali,mamice,patisinamobećala!Nora: Jesam, ali sadanemogu! Idite, ja imam jakopunoposla. Idite! Idite,moja

dragaislatkadjeco.(Onaihspunoljubavigurkaususjednusobu,zatvarazanjimavrata,sjednenasofu;zatimuzimavezivo,malovezepaopetzastane.)Ne!(Bacavezivo,ustaje,pođedovrataodpredsobljaipovikne.)Helena!Donesitedrvce! (Pođe lijevo prema stolu, otvori ladicu pa se opet zamisli.) Ne, to jesasvimnemoguće!

Služavka(sbožićnimdrvcem):Gdjedagapostavim,milostivagospođo?Nora:Onamo,nasredinusobe.Služavka:Trebatelijošnešto?Nora:Ne,hvala.Imamsveštomitreba.(Djevojkajepostaviladrvceiopetizašla.

Noragapočinjekititi.)Ovdjesvjećice,aondjecvijeće.Odurančovjek!Glupost!Glupost!Glupost!Svejeuredu.Božićnodrvcemorabitilijepo.Svećuučiniti,Torvalde,daterazveselim.Pjevatću,plesati...

Helmer(dolaziizvanainosipodpazuhomspise).Nora:Ah!Većsidošao?Helmer:Da.Jelinetkobio?Nora:Ovdje?Ne.Helmer:Čudno.VidiosamKrogstadakakoizlaziizkuće.Nora:Tako?Ahda,Krogstad.Bioječasakovdje.Helmer:Nora,javidimnatebi:onjebioovdjeimoliotedazanjegarekneškoju

dobruriječ.Nora:Da.Helmer:Idatoučiniškaoizvlastitepobude;idamizatajišdajeonovdjebio.Zar

tenijeitozamolio?Nora:Da,Torvalde.Ali...Helmer:Nora,Nora,iutosiseupustila?Tisestakvimčovjekomrazgovarašidaješ

muobećanja?Ameni,povrhsvega,govorišneistinu!Nora:Neistinu?

30

Helmer:Zarnisirekladaovdjenitkonijebio?(Prijetiseprstom.)Tonesmijemojapticapjevicanikadavišeučiniti.Pticapjevicamoracvrkutatičistogakljuna—bezpogrešnihtonova!(Grlije.)Zarnedatakotreba?Da?Znaosamtodobro.(Puštaje.)Iniriječivišeotome.(Sjedauzpeć.)Ah,kakojeovdjetoploiugod-no.(Prelistavapospisima.)

Nora(kitećidrvce,nakonkratkestanke):Torvalde!Helmer:Molim?Nora:StrašnoseradujemprekosutrašnjemkostimiranomplesukodStenborgovih.Helmer:Ajasamopetstrašnoznatiželjančimećešmeiznenaditi.Nora:Ah,bašsamguska!Helmer:Molim?Nora:Nemogusesjetitištodaobučem.Svesumiidejetakoglupe.Helmer:ZarjeNoricakonačnonatodošla?Nora (iza njegove stolice, s rukama na naslonu): Imaš li jako mnogo posla,

Torvalde?Helmer:Hm?Nora:Kakvisutospisi?Helmer:Izbanke.Nora:Već?Helmer:Dobio sampunomoćod ravnateljstva koje je odstupilo damoguodrediti

nužne promjene u personalu i u planu poslovanja.Za to ću iskoristiti božićneblagdane.HoćudadoNovegodinesvebudeuredu.

Nora:ZbogtogajedakledolaziotajjadniKrogstad.Helmer:Hm.Nora(jošuvijeknaslonjenananaslonstolcapolaganomugladikosunazatiljku):

Danemaštolikomnogoposla,Torvalde,zamolilabihtezajednuj a k o velikuljubaznost.

Helmer:Kakvuljubaznost?Nora:Nitkonema takodobar ukus kao ti.Nakostimiranomplesu radobih lijepo

izgledala.Torvalde,zarminebimogaopomoćiisavjetovatištodabudemika-

31

kavdamibudekostim?Helmer:Aha,malajeprkosnicaupotrazizaanđelomspasiteljem?Nora:Da,Torvalde.Štobihjabeztvojepomoći?Helmer:No,dobro.Mislitćuotome.Neštoćemovećpronaći.Nora:Ah, to je lijepo od tebe! (Ide opet k božićnomdrvcu.)Kako je krasno ovo

crvenocvijeće!No,reci,jelitajKrogstadzbiljaskrivioneštostrašno?Helmer:Krivotvoriojepotpise.Imašlitipojmaštotoznači?Nora:Adaontonijeučiniomoždaunevolji?Helmer:Da,ili,kaomnogidrugi,izlakoumnosti.Nisamjatakobezdušandabihne-

kogabezuvjetnoosudiozbogjednejedinegreške.Nora:Nebi.Zarne,Torvalde?Helmer:Čovjeksemožepopraviti,akosvojukrivicuotvorenopriznaiprihvatisvo-

jukaznu.Nora:Kaznu?Helmer:Krogstadnijenikadapošaotimputem.Izvlačiosespletkamailukavština-

ma.Iupravot o janemoguoprostiti.Nora:Zartimislišda...?Helmer: Pa pomisli samo kako takav čovjek koji je svjestan svoje krivice mora

stalnolagati,bitipodmukao,pretvaratise;kakoonmoranositimaskupredsvo-jimnajbližima,pa ipredsvojomvlastitomženomipredsvojomrođenomdje-com.Predd j e c o m ,Nora,tojeononajstrašnije.

Nora:Zašto?Helmer:Zatojertakavzadahlažiunosiucijeluobiteljotrovzarazeibolesti.Svaki

dječjiudahutakvojkućiprepunjeklicazla.Nora(bliže,izanjega):Itisiutouvjeren?Helmer:Kaoodvjetnik,dragamoja,viđaosamtočesto.Gotovosviljudikojisuveć

umladostipropaliimalisulažljivemajke.Nora:Zaštoupravomajke?Helmer:Tonajčešćedolaziodmajke.Premda, iočevimogubiti jednako loši.To

znasvakipravnik.TajjeKrogstadgodinamatrovaosvojuvlastitudjeculažjuipretvaranjem; z b o g t o g a ga i smatram moralnom propalicom. (Pruži joj

32

ruke.)Izbogtogamimoramojadražesna,malaNoraobećatidasenećezanje-gazauzimati.Dajmiruku!Hm?Štoje?Dajmiruku!Tako.Uvjeravamtedabimibilonemogućesnjimraditi.Ublizinitakvihljudiupravomijefizičkizlo.

Nora(izvučesvojurukuiznjegoveiodenadrugustranudrvca):Kakojeovdjevru-će!Ajaimamjoštolikoposla.

Helmer(ustaneisložisvojespise):Moramnasvakinačinjošprijevečerebarneštoodtogazavršiti.Inatvojkostimmorammisliti.Moždaćuipakimatištogodštobisemoglouzlatnompapiruobjesitinatodrvce.(Položirukunanjenuglavu.)Dragamoja,mojamalaptičice!(Onodeusvojusobuizatvorivrata.)

Nora(tiho,nakonkratkestanke):Ahšto!Ton i j e tako!Tonijemoguće!Tomoradajenemoguće!

Ana-Marija(nalijevimvratima):Mališanijakolijepomoledasmijudoćikmami.Nora:Ne,ne,ne!Nekmeni!Ostanitikodnjih!Ana-Marija:Kakogospođaželi.(Zatvorivrata.)Nora(blijedaodužasa):Jadaćupokvaritivlastitudjecu?Otrovatinašdom?(Mala

stanka,ondaponosnodigneglavu.)Tonijeistina!Tonijeinikadanećebitiisti-na!

ZASTOR

33

Drugičin

Istasoba.Uuglujeuzklavirbožićnodrvcebezukrasaisnapoladogorjelimsvjeći-cama;nasofijeNorinšeširizimskikaput.Nora, sama u sobi, nemirno šeta gore-dolje; najzad zastaje kod sofe i uzima svojzimskikaput.Nora(odložikaput):Netkodolazi!(Pođekvratima,prisluškuje.)Ne,nijenitko.Pa

naravno—danas,naprvidanBožića,nećenitkonidoći—anisutra.Alimo-guće... (Otvara vrata i pogleda van.) Ne, nema pisama. Sandučić je prazan.Potpunojeprazan.(Hodaposobi.)Ah,besmislica!Ontonijemislioozbiljno!Neštotakvoseipaknemožedogoditi.Tojenemoguće.Pajaimamtrojemaledjece.

(IzsobelijevodolaziDadiljasvelikomkartonskomkutijom.)Dadilja:Konačnosampronašlakutijuskostimomzabal...Nora:Hvala.Metnijenastol.Dadilja(ostavljakutiju):...alijeupriličnomneredu.Nora:Ah,kadbihgamoglarastrgatiustotisućakomada!Dadilja:Aline!Možesetoopetvrlolijepopopraviti.Samomalkostrpljenja!Nora:Da,pitatćugospođuLindedamipomogne.Dadilja: Opet odlazite? Po ovako ružnom vremenu? Gospođo Nora, vi ćete se

prehladiti...razboljeti.Nora:Tojošnebibilonajgore.Štoradedjeca?Dadilja:Siroti,igrajusesasvojimbožićnimdarovima.Ali...Nora:Pitajulijošzamene?Dadilja:Paonisutakonaviklidauvijekbuduuzsvojumamu.Nora:DragaAna-Marija,ubudućenećuvišemoćibititolikouznjih.Dadilja:Malasedjecanasvepriviknu.Nora:Misliš?Mislišlidabionizaboravilinasvojumamukadbihjaodavdeposve

34

otišla?Dadilja:Božesačuvaj—posveotišli!Nora:Recimi,Ana-Marija—jasamtakočestootomerazmišljala—kakosiimala

srcadasvojedijeteprepustišstranimljudima?Dadilja:MoralasamkadsampostaladadiljamaleNore!Nora:Ajesilititoh t j e l a ?Dadilja:Kakonebih,kadsamdobilatakodobromjesto.Sirotadjevojkakojuzadesi

takvanesrećamorasetomejošveseliti.Onajgadsezamenenijeništabrinuo.Nora:Alitvojatejekćerkasigurnozaboravila?Dadilja:O,ne,nije.Pisalamijekadjebilanakrizmi;paiondakadseudala.Nora(zagrlije):DobrastaramojaAna-Marija!Tisimibilatakodobramajkakad

sambilamala!Dadilja:UbogamalaNoranijeniimaladrugemajkeosimmene.Nora:Akadmojimališaninebiimalivišenikogadrugog...O,dobroznamdabitii

njih...Glupost,glupost,glupost!(Otvarakutiju.)Pođiknjima.Jasadamoram...Vidjetćeškakoćusutrabitilijepa.

Dadilja: Sigurna sam da na balu nijedna neće biti tako lijepa kao gospođaNora.(Odlazinalijevo.)

Nora (počinje vaditi stvari iz kutije, pa opet sve baci natrag): O, kad bih samomoglaizaći!Samodanitkonedođe.Samodasezatovrijemeukućiništanedogodi.Ah,glupost!Patkobi idošao?!Netrebana tonimisliti.Daočetkammuf.Lijeperukavice.Lijeperukavice.Samopolako!Mislinaneštodrugo!Je-dan—dva—tri—četiri—pet—šest—(Krikne)Dolazi!(Hoćepoćipremavratima,alineodlučnazastane.)(GospođaLindedolaziizpredsoblja,gdjejeostavilašeširizimskikaput.)

Nora:Ah,tisi,Kristina?Nemanikogadrugogvani?Kakojedobroštosidošla.GospođaLinde:Čulasamdasibilakodmeneidasimetražila.Nora:Da,bilasam...uprolazu.Morašmineštopomoći.Sjednimonasofu.Čujme,

dakle!SutrajegorekodkonzulaStenborgakostimiraniplespaTorvaldželidasepojavimkaonapuljskaribarskadjevojkaiplešemtarantelukojusamnaučilanaCapriju.

35

GospođaLinde:Gle,patićešprirediticijelupredstavu.Nora:Da.Torvaldinzistira.Pogledaj,tujekostim.Torvaldgajezamenedaonapra-

vitiuItaliji,alisadjesavtakopotrgandanisamaneznam...GospođaLinde:Toćemomiopeturediti.Samojerubnanekolikomjestapopustio.

Imašliigluikonca?Tako,tojesveštotrebamo.Nora:Bašlijepoodtebe.GospođaLinde (šije):Dakle, sutra ćešbitikostimirana?Znaš što,Nora?Doći ću

sutranačasovamodatevidimupunomsjaju.Ali,jasampotpunozaboraviladatizahvalimzasinoćnjeBadnjeveče.

Nora (ustane išećegore-doljeposobi):Ah, sinoćminekakonijeovdjebilo takougodno kao inače. Trebala si prije doći u grad, Kristina! Torvald uistinu znanapravitidomprijatnimiudobnim.

GospođaLinde:Ai ti,mislim,ništamanje.Nisi tiuzaludkćisvogaoca.Ali,recimi,jeligospodindr.Rankuvijektakosumorankaojučer?

Nora:Ne,jučerjebioosobitoneraspoložen.Ali,onbolujeodvrloteškebolesti.Jad-nik, suši mu se kralježnica. Njegov je otac bio vrlo odvratan čovjek, velikiženskaritakodalje...Zbogtoga—timerazumiješ—njegovsinbolujejošoddjetinjstva.

GospođaLinde(spustiukrilokostimkojišije):Alidraga,dobraNora,otkudti tosveznaš?

Nora(šećući):O,kadimaštrojedjeceposjećujutekatkadženekojesunapolaliječ-nici,patipričajuiovoiono.

GospođaLinde(šijedalje;kratkastanka):Dolazilidr.Ranksvakogadanakvamaukuću?

Nora:Svakogadana.OnjenajboljiTorvaldovprijateljizdjetinjstva;paimojdobarprijatelj.Doktortakorećipripadanašojobitelji.

GospođaLinde:Ali,reciminešto:jelitajčovjekposveiskren?Mislim,onvolilju-dimalaskati?

Nora:Naprotiv.Kakosidošlanatumisao?GospođaLinde:Kadsimigajučerpredstavila,rekaojedajevišeputačuoovdjeu

kućimojeime.Kasnijesamprimijetiladatvojsuprugnipojmanematkosamja.Kakoje,dakle,mogaodr.Rank...?

36

Nora:Da,imašpravo,Kristina.Torvaldmetakoneopisivovolidame,kakoontokaže, želi imati samoza sebe.Prvo jevrijemebioupravo ljubomorankadbihsamospomenulakogaodsvojihmilih.Ondasamstim,naravno,prestala.Alisdoktoromčestootomegovorim,jeron,vidiš,tovrloradosluša.

GospođaLinde:Čujme,Nora,tisiumnogimstvarimajošdijete.Starijasamkojugodinuodtebe,paimamneštovišeiskustva.Neštoćutireći:nastojprekinutitustvarsdoktoromRankom.

Nora:Prekinutikojustvar?GospođaLinde:Sveto.Jučersimitubrbljalaonekombogatomobožavateljukoji

bititrebaopribavitinovaca...Nora:Da,onekomtkouopćenepostoji—nažalost.Ionda?GospođaLinde:JelidoktorRankbogat?Nora:O,da.GospođaLinde:Inemanikogazakogabisemoraobrinuti?Nora:Nikoga.Ištostim?GospođaLinde:Ionsvakodnevnodolazikvamaukuću?Nora:Pareklasamti.GospođaLinde:Akakonajboljiprijateljmožebititakonametljiv?Nora:Jatezaistanerazumijem.GospođaLinde:Nora,nepretvarajse.Mislišdanisampogodilaodkogasidobila

onihtisućuidvijestotinetalira?Nora:Jesilitiprisebi?Kakomožeštakvoštomisliti?Tojeprijateljnašekućekoji

nassvakodnevnoposjećuje.Kakobihmogla?GospođaLinde:Dakle,zaistanijeon?Nora:Nije,totimoguzajamčiti.Nijeminijedančasakdošlatakvapomisao.Onda

onjošnijeniimaonovacazaposuđivanje;tekihjekasnijenaslijedio.GospođaLinde:No,patojeonda,mislim,bilasrećazatebe,dragamojaNora.Nora:Ne,dadoktorazamolim—zaistamitonebinikaduživotupalonapamet.Ja

samuostalomčvrstouvjerena,dasamgamolila...GospođaLinde:...štoti,naravno,nećešučiniti.

37

Nora:Dakakodaneću.Alidasam...GospođaLinde:Izaleđasvogamuža?Nora:Jasemoramizvućiizonedrugestvari,aonasetakođerdogodilaizanjegovih

leđa.Jasemo r amiztogaizvući.GospođaLinde:Da,da.Tosamvećjučerrekla,ali...Nora(šećegore-dolje):Muškaracmožetakvustvarmnogoboljeureditinegožena.GospođaLinde:Vlastitimuž,da.Nora:Glupost!(Zastane.)Kadsečitavdugotplati,dobijeliseondaugovornatrag?GospođaLinde:Razumijese.Nora:Asmijeligaseustotisućakomadićarazderatiizapaliti?Tajogavni,prljavi

papir!GospođaLinde(čvrstojepogleda,ostavišivanjeipolakoustane):Nora,timinešto

tajiš.Nora:Zarsetonamenividi?GospođaLinde:Odjučerujutrotebiseneštodogodilo.Nora,štojeto?Nora(prilazećijoj):Kristina!(Osluškuje.)Tiho!Torvaldsevraćakući.Dođi!Idiza

to vrijememalo k djeci. Torvald ne podnosi šivanje. Neka ti Ana-Marija po-mogne.

GospođaLinde (skuplja ponešto od stvari): Dobro, ali ja neću otići odavde dokotvoreno ne porazgovaramo. (Ona odlazi nalijevo; u istom trenutku dolazi izpredsobljaHelmer.)

Nora(idemuususret):Ah,kakosamteiščekivala,Torvalde.Helmer:Jelitobilašvelja?Nora:Ne,bilajeKristina.Pomažemiureditimojkostim.Vidjetćeškakoćubitili-

jepa.Helmer:Zarnedamijeprijedlogbioodličan?Nora:Sjajan!Noiodmenejelijepoštosamteposlušala!Helmer(uštinejezabradu):Lijepo,štosiposlušalasvogamuža?No,no,timalalu-

dice!Većvidimdanisi takomislila.Ali,neću tismetati.Tićešposvojprilicimoratiprobati.

38

Nora:Tisigurnoimašposla?Helmer:Da.(Pokazujejojsvežanjspisa.)Pogledajmalo,biosamubanci...(Hoće

dapođeusvojusobu.)Nora:Torvalde!Helmer(stane):No?Nora:Kadbitetvojavjevericajakonježnozaneštozamolila...?Helmer:No?Nora:Bilititoondaučinio?Helmer:Najprijemoramznatiočemuseradi.Nora:Akobudešdobaripristaneš,vjevericaćeskakutatiipravitisvakakvevragoli-

je.Helmer:Samonaprijed!Nora:Ptičicaćepjevatiicvrkutatiposvimasobama.Helmer:Mojatoptičicaiinačečini.Nora:Plesatćukaovilenamjesečiniitopredtobom,Torvalde.Helmer:Nora,neradisevaljdaopetoonomeštosimivećjutrosnatuknula?Nora(hitrije):Da,Torvalde,takotelijepomolim!Helmer:Itiimašhrabrostidamitoopetspominješ?Nora: Da, da! Timi tomo r a š učiniti. Timo r a š ostaviti Krogstadu njegovo

mjestoubanci.Helmer:DragamojaNora,njegovosammjestoodrediozagospođuLinde.Nora:Tojevrlolijepoodtebe,alimožešumjestoKrogstadaotpustitikojegadrugog

činovnika.Helmer:Nečuvenelitvrdoglavosti!Zatoštosimutinepromišljenoobećaladaćeš

sezanjegazauzeti,nekasadja...!Nora:Ne zbog toga,Torvalde.Zbog tebe samog.Taj čovjekpišeponajprljavijim

novinama;samsimitorekao.Ontimoženeizrecivomnogonaškoditi.Jagasestrašnobojim.

Helmer:Aha,razumijem,plašetestareuspomene.Nora:Naštomisliš?

39

Helmer:Natvogaoca,naravno.Nora:Da,da.Kakvelisusamolažiikleveteonizlobnicipisaliotatiponovinama.

UvjerenasamdabionbiomaknutsasvogapoložajadateVladanijeposlaladaistražišstvaridatinisipremanjemubiotolikoblagonakloniuviđavan.

Helmer:DragamojaNora,izmeđutvogaocaimenepostojibitnarazlika.Tvojotac,kaočinovnik,nijebiobezmane.Ali ja jesam, inadamse takvimiostati takodugo,dokbudemusvojojslužbi.

Nora:O,nikadseneznaštosvemoguzliljudi.Sadbismomoglitakoudobno,takomirnoitakosretnoživjetiunašemmirnomibezbrižnomdomu—tiijaidjeca,Torvalde!Zatoteimolim...

Helmer:Upravogazbogtvojegzauzimanjanemoguzadržati.UbancisevećznadaKrogstadamislimotpustiti.Akosesadadoznadajenovidirektor,ponagovorusvoježene,popustio...

Nora:No,štoonda?Helmer: Pa naravno, samo damala tvrdoglavica provede svoju volju! Postao bih

smiješanpredcijelimpersonalom—ljudibidošlinapomisaodanamenemožeutjecatibašsvatko.Vjerujdabihuskoroosjetioposljedice!Osimtoga,imajošjednaokolnostkojaKrogstadapotpunoonemogućujeubanci,itotakodugodoksamjadirektor.

Nora:Atabibila?Helmer:Prekonjegovihmoralnihpogrešakajošbihunevoljiiprešao...Nora:Zarnedabimogao,Torvalde?Helmer:...a,kaoštočujem,sasvimjedobaruposlu.Alionjemojznanacizmla-

dosti. To je jedno od onih prenagljenih poznanstava koja nas poslije u životutakočestosmetaju.Mogutipriznati:migovorimojedandrugom“ti”.I tajne-taktičničovjektonetajiunazočnostidrugih.Naprotiv,onmislidamutodajepravodasamnomgovorinekimfamilijarnimtonom;dasvakogtrenutkaizbacisvojadut,svoje:t i , t iHelmer.Vjerujmidamijetoveomaneugodno.Tobimojupozicijuubanciučinilonepodnošljivom.

Nora:Torvalde,titonemislišozbiljno.Helmer:Jeli?Azaštone?Nora:Jersutosamositničaviobziri.

40

Helmer:Štokažeš?Sitničaviobziri?Timesmatrašsitničavim?Nora:Naprotiv,dragiTorvalde.Iupravozato...Helmer: Svejedno, ti si nazvala moje razloge sitničavim; onda sam i ja sitničav.

Sitničav!No,ondaćemotodokrajčitiodmah.(Odedovratapredsobljaizove.)Helena!

Nora:Štotoradiš?Helmer(tražimeđupapirima):Onoštomoram!(Ulazislužavka.)Tako.Uzmiteovo

pismoipođitesnjimodmahdolje.Predajtegaslužniku.Alibrzo!Adresajena-pisana.Tuimatenovac.

Služavka:Molim.(Odespismom.Helmersakupisvojespise.)Helmer:Tako,malamojatvrdaglavo!Nora(bezdaha):Torvalde,kakvojetobilopismo?Helmer:Krogstadovotkaz.Nora:Vratiga,Torvalde!Jošimavremena.Ah,Torvalde,vratiga!Učinitomeniza

ljubav;sebizaljubav,djecizaljubav!Čujme,Torvalde,učinito!Tineznašštosvimanamamožedonijetitajotkaz.

Helmer:Prekasnoje.Nora:Da,prekasnoje.Helmer:DragaNora,jatiopraštamtvojstrah,iakojeonzameneuvredljiv.Da,toje

uvreda!Ilimoždanijeuvredakadtimislišdasej a morambojatiosvetenekogpropalognadripisara?Nojatiipakopraštam,jersimitakodalatolikolijepdo-kazsvojevelikeljubavi.(Zagrlije.)Takomorabiti,mojaljubljenaNora.Nekasedogodištomudrago.Vjerujmi,akodotogadođe,imamjaihrabrostiisnage.Jasammuškaracisamćusvepodnijeti.

Nora(ukočenaodstraha):Štotimemisliš?Helmer:Sve,kažemti.Nora(sabrano):Tonesmiješnikakoinikada.Helmer:DobroNora,ondaćemopodijeliti—kaomuž i žena.Takokako i treba.

(Milujeje.)Jesilisadazadovoljna?Tako—tako—tako;ineoveuplašeneočikaougolubice.Svejetosamopukouobraženje.Asadatrebašjošjednomzaple-satitaranteluivježbatitamburin.Poćićuustražnjusobuizatvoritisrednjavra-

41

ta, pa neću ništa čuti;možeš galamiti koliko želiš. (Okrene se na vratima.)AkadadođeRank,recimugdjesam.(Onjojkimneglavom,nosećispiseodlaziusvojusobuizatvorivrata.)

Nora(zbunjenaodstraha,stojikaoukopanaišapće):Onbitomogaoučiniti!Onćetoučiniti.Onćetoučiniti,cijelomsvijetuusprkos.Ne,tone!Nikada,nikadane!Spas! Izlaz! (Upredsoblju zvoni.)Doktor! Sve, ali to ne! Sve drugo prije, panekabudeštobude!(Onaprijeđerukomprekolica,nastojidasesvladaiotvorivrataodpredsoblja.VanistojidoktorRankivješasvojkrznenikaputovješali-cu.Zavrijemedaljnjegzbivanjapočinjesemračiti.)

Nora:Dobardan,doktore.Prepoznalasamvaspozvonjenju.AlinemojtejošićikTorvaldu.Činimisedaimaposla.

Rank:AVi?Nora(dokonulaziusobuonazanjimzatvorivrata):O,vivrlodobroznatedaza

vasuvijekimamčasakvremena.Rank:Hvala.Koristitćusetimetakodugodoklegodmogu.Nora:Štomislitetimereći?Takodugodokmožete?Rank:Noda.Zarvastoplaši?Nora:Nekakomiječudnozazvučalo.Kaodaočekujetedaseneštodogodi.Rank:Dogoditćeseononaštosamvećodavnopripravan.Noipaknisamvjerovao

daćetodoćitakobrzo.Nora(uhvatigazaruku):Štojetotakoneminovno?Doktore,moratemitoreći.Rank(sjedneuzpeć):Samnomjegotovo.Tomenemapomoći.Nora(odahnesolakšanjem):Vigovoriteos e b i ?Rank:Okomebihdrugom?Zaštodasezavaravam?Jasamnajbjednijiodsvihmo-

jihpacijenata,gospođoHelmer.Posljednjihdanapoduzeosamgeneralnipregledsvogaunutarnjegstanja.Bankrot!Jošmjesecdanaitrunutćunagroblju.

Nora:Nebuditegrozni!Rank:Tapripovijestijestgrozna.Alinajgorejetoštoćeprijetogabititakomnogo

drugihružnihstvari.Moramobavitijošsamojedanjedinipregled.Ondaćuznatikadpočinjekraj.Htiobihvamneštoreći.Helmer,zbogsvojefineprirode,osje-ćaizrazituodvratnostpremasvemuštojeružno.Neželimdamidolaziubolni-

42

cu...Nora:Alidoktore...Rank:Neću.Zatvoritćuprednjimsvojavrata.Čimbudempotpunosiguranda je

došlonajgore,poslatćuvamsvojuposjetnicuoznačenucrnimkrižem.Takoćeteznatidajeraspadanjepočelo.

Nora:Ne,danassteuistinuneukusni.Ajabihvastakoradovidjeladobrevolje!Rank:Sasmrćuzapetama?Moratiispaštatituđegrijehe!Gdjejetupravda?Aipak,

ovakoilionakoiznadsvakeobiteljivisinekatakvaneumoljivaodmazda.Nora(zatiskujeuširukama):La,la,la!Veselja,veseljamalo!Rank:Ma šalim se!Cijela tapriča zapravo i jest za smijanje.Moja jadna,nevina

kralježnicaokajavaveseleporučničkedanemogaoca.Nora(zastolomlijevo):Kažudajebiolakomnašparogeipaštetuodguščjejetre.

Zarne?Rank:Da,inajelen-gljive.Nora:Inajelen-gljive.I,akosenevaram,naostrige.Rank:Inaostrige,razumijese,inaostrige.Nora: I onda na porto i šampanjac. Žalosno je što sve te fine stvari toliko škode

kostima.Rank: Osobito kad škode takvim nesretnim kostima koje nisu od svega toga baš

ništaimale.Nora:Tojenajžalosnije.Rank(čvrstojepogledavši):Hm...Nora(nakonkraćešutnje):Zaštostesenasmiješili?Rank:V i stesesmijali.Nora:Ne,doktore,v i stesenasmiješili.Rank(ustane):Vistemnogovećavragolankanegoštosammislio.Nora:Danassamtakoraspoloženazavragolije.Rank:Imenisečini.Nora (položi ruke na njegova ramena): Dragi, dragi doktore,molim vas nemojte

umrijeti!ZbogTorvalda,zbogmenenemojteumrijeti!

43

Rank:O,t u ćetežalostlakopreboljeti.Dalekoodočiju,dalekoodsrca!Nora(gledagaustrahu):Mislite?Rank:Sklapajusenoveveze,ionda...Nora:Tkoćesklapatinoveveze?Rank:Vi...Torvald... čimmenenestane.Činimisedastevećnanajboljemputu.

ŠtojesinoćradilaovdjeonagospođaLinde?Nora:Aha!PanistevaljdaljubomorninasirotuKristinu?Rank:Paijesam.Onaćeukućibitimojanasljednica.Kadjaumrem,upravoćeme

ona....Nora:Pst!Negovoritetakoglasno.Onajeunutra.Rank:Idanasopet?No,etovidite!Nora:Samodapopravimojkostim.Bože,kakostevineukusni.(Sjedanasofu.)Bu-

ditedobri,doktore,isutraćetevidjetikakolijepoplešem.Iondasimorateza-mislitidajatočinimsamozavas.Da,naravno,izaTorvalda—toserazumije.(Uzimaraznestvariizkutije.)Doktore,dođite,sjednite.Neštoćuvampokazati.

Rank(sjedne):Što?Nora:Pogledajtemaloovamo.Rank:Svilenečarape.Nora:Ubojikože.Zarnisuprekrasne?Sadajeovdjetakotamno.Alisutra!Ne,ne,

ne;vismijetevidjetisamostopalo.No,štosemenetiče,možetevidjetiimalkoviše.

Rank:Hm...Nora:Zaštogledatetakokritički?Mislitelimoždadaminećepristajati?Rank:Nemamdostatanuvid.Nora(gledagačasak):Fuj,sramitese!(Laganogačarapamaudaripouhu.)Tako,

evovamzato!(Ponovnoihspremi.)Rank:Kakvećujošdražestividjeti?Nora:Ništavivišenećetevidjeti,jerstenepristojni.(Onatihopjevuckaiprevrćepo

stvarima.)Rank(nakonkratkestanke):Kadovdjetakosvamaintimnosjedim,nemogupojmi-

44

ti—ne;nemogushvatitištobiodmenebilodanisamnikadprestupiovašprag.Nora(smiješise):Visteovdjesasvimkaokodsvojekuće.Rank(tiše,gledajućipredase):Isvećutosadmoratiostaviti...Nora:Koješta!Viostajetetu!Rank (kao prije): ... i neću iza sebe moći ostaviti ni bilo kakav bijedni znak

zahvalnosti.Samopraznomjestokojemožepopunitibilotko.Nora:Akadbihvasjasadzamolilaza...Ali,ne...Rank:Zašto?Nora:Zajedanvelikidokazvašegprijateljstva.Rank:Recite,recite!Nora:Jamislimnajednujakovelikuuslugu.Rank:Bitćuoduševljen!Nora:Ali,vijošnineznateočemuseradi.Rank:Parecitemivećjednom.Nora:Nemogu,doktore.Togajeipakmalopreviše:savjet...ipomoć...iusluga.Rank:Štoviše,tobolje.Janemoguznatištomislite.Recite!Zarjaneuživamvaše

povjerenje?Nora:Višenegobilotkodrugi.Vistemojnajvjernijiinajboljiprijatelj,tojadobro

znam.Zatoćuvamireći.Daklečujte:vimimoratepomoćidaneštospriječim.Viznatekakojako,kakoneopisivomeTorvaldvoli.Onnebiničasakoklijevaodazamenedâsvojživot.

Rank(nagneseknjoj):Nora,zarmislitedajeonjedinikoji...Nora(laganosetrgne):Koji...?Rank:...kojibiradodaozavassvojživot.Nora(žalosno):Ah,to!Rank:Zakleosamsedavitomoratesaznatiprijenegozauvijekodem.Boljeprilike

nećuvišeimati.Da,Nora,sadaznate.Asadaznatei todasenamenemožeteoslonitiboljenegonaikogadrugog.

Nora(ustane;mirnoijednostavno):Pustitemedaprođem.Rank(načinijojmjesta,aliostanesjediti):Nora...

45

Nora (na vratimapredsoblja):Helena, donesi svjetiljku. (Odedopeći.) Ah, dragidoktore,tojebiloodvasuistinuneumjesno.

Rank(ustane):Štosamvasistotakoodanovoliokaoi...drugi?Todajeneumjesno?Nora:Ne,alištostemitorekli.Nijebilouopćepotrebno.Rank:Štotoznači?Zarsteviznali?(Služavkadonosisvjetiljku,postavljajenastol

iopetodlazi.)Nora—gospođoHelmer—pitamvasjestelivitoznali?Nora:Ah,štojaznamjesamliznalailine?Kakomožetebititakonespretni,dokto-

re!Aprijejebilosvetakolijepo!Rank:No,sadstebarsaznalidasamvamodandušomitijelom.Asadagovorite.Nora(gledajućiga):Zarsada?Rank:Molimvas.Očemuseradi?Nora:Sadavamvišenemogureći.Rank: Ipak, ipak!Nemojteme kažnjavati! Zahtijevajte odmene bilo što što je u

ljudskojmoći!Nora:Sadavišenemoguodvastražitiništa.Uostalom,janinetrebamnikakvepo-

moći.Vidjetćetedajetosveuobraženje.Posvesigurno.Naravno!(Sjedneusto-licuzaljuljanje,pogledagainasmijese.)Visteuistinuvrloljubazangospodin,dragimojdoktore!Stiditelisesada,nasvjetlu?

Rank:Ne,zapravone!Ali,trebalimoždadaodem?Zauvijek?Nora:Ne,tonesmijete!Razumijesedaćetedolazitiknamakaoiprije.Paviznate

daTorvaldnemožebezvas.Rank:Avi?Nora:O,javasuvijekradoviđam.Rank:Tomejeupravoizavelonakrivitrag.Vistezamenezagonetka.Čestomije

izgledalodastevisamnomistotakoradokaoisHelmerom.Nora:Vidite:imaljudikojevolimoiljudiskojimaseradodružimo.Rank:Da.Nora:Kadsamjošbilakodkuće,voljelasamtatuiznadsvega,alimejejakorado-

valokadsamsemoglaprokrastidoljedoslužinčadi.Tamomenisukorili,apri-čalesuseuvijektakozabavnestvari.

Rank:Aha.Jasamdaklen j i h zamijenio!

46

Nora(skočiipođepremanjemu):Dragi,dobridoktore,nisamtakomislila.SamoštosuTorvald...itata...Kakoneshvaćate?(Izpredsobljauđeslužavka.)

Služavka:Milostivagospođo!(Šapćeneštoipredajojposjetnicu.)Nora(pogledaposjetnicu):Ah!(Stavijeudžep.)Rank:Neštoneugodno?Nora:Ne,ne,nipošto.Samo...mojnovikostim.Rank:Kako?Paonjetu.Nora:Ahda!Taj!Alinaručilasamjošjedan.Torvaldotomenesmijeništaznati.Rank:Aha,tojedakletavelikatajna!Nora:Da.Iditesadknjemu,onjeustražnjojsobi.Zadržitegadok...Rank:Buditebezbrige,nećemipobjeći.(OdlaziuHelmerovusobu.)Nora(služavci):Ionstojiukuhinjiičeka?Služavka:Da.Ušaojenastražnjiulaz.Nora:Jesilimurekladanemanikogakodkuće?Služavka:Da,alitonijekoristilo.Nora:Nećedaode?Služavka:Neprijenegoštogovorismilostivomgospođom.Nora:Pustigaondaovamo,alitiho.Helena,nemojtonikomereći.Tojeiznenađe-

njezamogamuža.Služavka:Da,da,razumijem.(Ode.)Nora:Dolaziononajgore.Dolaziusprkossvemu.Ne,ne,ne,tosenemožedogodi-

ti!Tosenesmijedogoditi!(OnaodedoHelmerovihvrataipovučezasun.Slu-žavkaotvorivrataodpredsoblja,pustiunutraKrogstadaiopetzatvorizanjimvrata.Onjeuputnomkrznenomkaputu,krznenimčizmamaišubari.)

Nora(pođemuususret):Govoritetiho.Mojmužjekodkuće.Krogstad:Meninesmeta.Nora:Štoželiteodmene?Krogstad:Jednoobjašnjenje.Nora:Daklebrzo.Štoje?

47

Krogstad:Vamajesigurnopoznatodasamdobiootkaz.Nora: Nisam to mogla spriječiti, gospodine Krogstad. Borila sam se za vas do

krajnjihgranica,aliuzalud.Krogstad:Zarvasvašsuprugtakomalovoli?Onznaštovamjasvemoguučiniti,a

ipakseusuđuje...Nora:Kakomožeteipomislitidaonbiloštootomezna!Krogstad:Naravno,tosamimislio.NeizgledavjerojatnimdabimojdragiTorvald

Helmerbiotolikomuškihrabar...Nora:GospodineKrogstad,jazahtijevamodvasdapoštujetemogamuža.Krogstad:Razumijese!Sasvimdužnimpoštovanjem.Alipoštovitustvar,milosti-

vagospođo,takobojažljivoprikrivatemogupretpostavitidastedanasneštobo-ljenegojučerupućeniutoštostezapravoučinili.

Nora:Boljenegoštobimeviikadmoglipoučiti!Krogstad:Svakako,jedantakološpravnikkaoja...Nora:Što,dakle,želite?Krogstad:Samopogledatikakoste,gospođoHelmer.Misliosamcijelogadanana

vas.Itakavlihvar,takavnadripisar,takav—no,ukratko,takavčovjekkaojata-kođerimaonoštonazivajusrcem.

Nora:Ondatoidokažite.Pomislitenamojumaludjecu.Krogstad:Onoliko koliko ste vi i vašmužmislili namoju?Uostalom, to je sada

posvesvejedno!Netrebatetustvaruzimatiksrcu—htiosamrećisamoto.Jazasadnećuiznosititustvarujavnost.

Nora:Ne?Znalasam!Krogstad:Svesetomoženajljepšeurediti,nemoranidoćiujavnost.Možeostati

izmeđunastroje.Nora:Mojmužnesmijenikadaništaotomesaznati.Krogstad:Akakoćetetospriječiti?Možetelimoždaplatitiostatak?Nora:Ne,neodmah.Krogstad:Iliimatekojinačindapribavitenovacsljedećihdana?Nora:Ne,nijedankojimbihsehtjelaposlužiti.

48

Krogstad:Nebivamništapomoglo.Kolikogodmiplatili,ipakvamnebihvratiozadužnicu.

Nora:Objasnitemištosnjomnamjeravate.Krogstad: Samo ću je zadržati—da je imamu rukama.Nitko od stranih neće o

tomeništasaznati.Akosedaklesprematenabilokakvuočajničkuodluku...Nora:Da,spremamse.Krogstad:...akonamjeravatenapustitisvojukuću,djecu...Nora:Da,namjeravam.Krogstad:...iliakonamjeravateneštojošgore...Nora:Odakleviznate...?Krogstad:...okanitesetakvihmisli.Nora:Odakleviznatedasejabavimtakvimmislima?Krogstad:Ljudigotovouvijektakomisleupočetku.Ijasamtakomislio.Ali,Bože

moj,janisamimaohrabrosti.Nora(tiho):Nija.Krogstad(solakšanjem):Zarne?Nivinematehrabrosti—nivi!Nora:Ne.Krogstad:Patobiibilavelikaglupost.Samonekaukućiprođeprvaoluja!...Ovdje

utorbiimampismozavašegmuža...Nora:...ukojemstemusverekli.Krogstad:Stolikoobzira,kolikojesamomoguće.Nora(brzo):Topismonesmijedoćiunjegoveruke!Poderitega!Pokušatćupriba-

vitinovac.Krogstad:Oprostite,gospođoHelmer,alijamislimdasamvamvećrekao...Nora:Ah,janemislimnanovackojivamdugujem.Recitemikojusvotuvizahtije-

vateodmogmuža?Nabavitćuje.Krogstad:Jaodvašegmužanetražimnovac.Nora:Štoondatražite?Krogstad:Tomoratečuti.Hoćudaopetbudempoštovangrađanin,milostivagospo-

đo.Iutomemimorapomoćivašmuž.Većgodinuipoldananisamučinioništa

49

nepoštena.Zasvo tovrijemeboriosamsesvrlo teškimokolnostima;biosamzadovoljanštosamseopetmalo-pomalopridizao.Sadsumeizbaciliijasenezadovoljavamdameseopetprimi,izmilosti.Jaželimnapredovati,kažemvam.Hoćuopetubanku,hoćunekovišemjesto.Toćemimjestodativašsuprug.

Nora:Toonnećeučinitinikada.Krogstad:Hoće.Poznamjanjega.Nećeseusuditinipisnuti. Ikadbudemunutra,

zajednosnjim,—ondaćetevidjeti!Nećeproćinigodinadana,ajaćubitidi-rektorovadesnaruka.NeTorvaldHelmer,NilsKrogstadćeupravljatibankom.

Nora:Tonećetenikaddoživjeti!Krogstad:Namjeravatelimožda...?Nora:Sadimamhrabrostizato.Krogstad:O,vimeneplašite.Takofina,razmaženadamakaovi...Nora:Vidjetćete,vidjetćete!Krogstad:Podledmožda?Uhladnuikaosmolacrnuvodu?Davasuproljećeizba-

cinaobaluružnu,unakaženu,bezkose...Nora:Nećetemezaplašiti!Krogstad:Nivimene.Takvoštosenečini,gospođoHelmer.Iosimtoga,kakvebi

toimalosvrhe?Jagaunatočtomeimamudžepu.Nora:Čakionda...kadamenevišenebude?Krogstad:Zaboravljatedaposlijevašesmrtiomeniovisiivašdobarglas.Nora(stojibezriječiigledaga).Krogstad:Tako,sadznatenačemuste.Nečinitenikakvihgluposti.Očekujemod

Helmeraodgovornasvojepismo.Inezaboravitedamejevašmužsâmnatjeraonatakavput.Tomunikadanećuoprostiti.Zbogom,gospođo!(Odekrozpred-soblje.)

Nora (žuri se do vrata od predsoblja,malo ih otvori, sluša):Odlazi.Nije ostaviopismo.Ah,ne,ne.Tobi i bilonemoguće. (Otvaravrata sveviše) Što je sad?Zastaje.Nesilazinizastube.Predomisliose!(Pismopadaupoštanskisandučić;zatimsezačujuKrogstadovikoraci,kojinestajunizastube.Noratrčikrozsobusprigušenim krikom sve domalog stola uz sofu; kratka stanka.) U poštanskomsandučiću! (Šulja se plašljivo do vrata od predsoblja.) Pismo je unutra!

50

Torvalde,Torvalde,sadasmopotpunoizgubljeni!GospođaLinde(dolaziskostimomizsobelijevo):Ta-ako!Nemasevišeštomije-

njati.Hoćešliprobati?Nora(promukloitiho):Kristina,dođiovamo.GospođaLinde(bacihaljinunasofu):Štotije?Izgledašprestrašeno.Nora:Dođiovamo.Vidišlionopismo?Tamo!Pogledajkrozstaklonasandučiću.GospođaLinde:Da,vidimga.Nora:PismojeodKrogstada.GospođaLinde:Nora!Krogstadtijeposudionovac!Nora:Da,isadaćeTorvaldsvesaznati.GospođaLinde:VjerujmiNora,tojezavasobojenajbolje.Nora:Tijošneznašsve.Jasamkrivotvorilapotpis.GospođaLinde:PravedniBože!Nora:Jednotiželimreći,Kristina:timemorašzastupati.GospođaLinde:Kakotomisliš?Štomoguja...Nora:Akopoludim...GospođaLinde:Nora!Nora:Iliakosesamnomštodrugodogodi...akonebudemovdjekad...GospođaLinde:Nora,Nora,tineznašštogovoriš!Nora:Kadbinetkoondahtionasebesveuzeti...svukrivicu...Razumiješ?GospođaLinde:Da,da.Alikakosamomožešmisliti...?Nora:Ondameti,Kristina,morašzastupati.Jaznamštogovorim;jasampripunoj

svijesti,ijatikažem:nitkodruginijezatoznao;svesamtojasâmaučinila.Nezaboravito.

GospođaLinde:Sigurnoneću.Alijasvetonerazumijem.Nora:Pakakobiimoglatorazumjeti!Sadaćesetekdogoditičudo!GospođaLinde:Čudo?Nora:Da,čudo.Alitosenesmijedogoditi,Kristina,nizaštonasvijetu!GospođaLinde:IdemodmahdoKrogstada.Govoritćusnjim.

51

Nora:Neidi!Onćetejošuvrijediti!GospođaLinde:Bilojenekoćvrijeme,kadbionmenizaljubavsveradoučinio,pa

maštotobilo.Nora:On?GospođaLinde:Gdjestanuje?Nora:Ah, što ja znam... (Posegne u torbu.) Tu je njegova posjetnica.Ali pismo,

pismo!Helmer(usvojojsobi,lupauvrata):Nora!Nora(zavikneprestrašeno):Štoje?Štoželišodmene?Helmer:No,no.Nebojse.Nemožemoući.Metnulasizasunnavrata.Probaš?Nora:Da,da,probam.Bitćuvrlolijepa,Torvalde.GospođaLinde(kojajepročitalaposjetnicu):Stanujeodmahtuzauglom.Nora: Da, ali to ipak ništa ne koristi! Mi smo potpuno izgubljeni. Pismo je u

poštanskomsandučiću.GospođaLinde:Atvojmužimaključ?Nora:Jedini!GospođaLinde:Krogstadmorasvojepismonepročitanozatražitinatrag.Onmora

pronaćibilokakavrazlog.Nora:AliTorvaldobičavaupravouovodoba...GospođaLinde:Zadržiga.Budizatovrijemekodnjega.Jasamzačasnatrag.(Od-

lazibrzokrozpredsoblje.)Nora(pođedoHelmerovihvrata,paihotvori):Torvalde!Helmer(ustražnjojsobi):No,smijemlikonačnoopetusvojuvlastitusobu?Dođi,

Rank.Sadćemonakoncukoncaipakvidjeti...(Navratima.)Alištojeto?Nora:Što,dragiTorvalde?Helmer:Rankmijenajaviojednuveličanstvenumaskeradu.Rank(navratima):Jasamtakorazumio,alisamsemoždaiprevario.Nora:Teksutraćetesemoćidivitimojojljepoti.Helmer:Ali,dragaNora,kakotilošeizgledaš!Danisipreviševježbala?Nora:Ne,jauopćejošnisamvježbala.

52

Helmer:Alitojeipakpotrebno.Nora:Bezsumnje,Torvalde.Aliništanemogubeztvojepomoći—jasamupravo

svezaboravila.Helmer:O,toćemomiopetbrzonaučiti!Nora:Da,Torvalde,morašmipomoći.Obećaj!Ah,takosebojim.Uonomvelikom

društvu...Večerasmorašbiti samomoj.Nemojništa raditi—alibašništa.Nijednogapotezaperom!Molimte,Torvalde!

Helmer:Totiobećavam.Večerassamsamotvoj—timali,bespomoćnistvore!Alida!Ipakćuprije...(Onpođepremavratimaodpredsoblja.)

Nora:Kamoćeš?Helmer:Samodavidimjelidošlokakvopismo.Nora:Ne,nemoj,Torvalde!Helmer:Zaštone?Nora:Torvalde,molimte.Nemaništa.Helmer:Papustimebarempogledati.(Hoćeizaći.)Nora(zaklavirom,udariprvetaktovetarantele).Helmer(zastanenavratima):Aha!Nora:Akoželimsutraplesati,moramprijetogastobomvježbati.Helmer(prilazećijoj):Zarsezaistatolikoplašiš?Nora:Da,strašnoseplašim.Hajdemoodmahvježbati.Imajošvremenadovečere.

Sjednizaklavirisviraj,dragiTorvalde,ispravljajme.Dirigirajmionakokakotitovećznaš.

Helmer:Dobro,vrloradokadtitoželiš.(Sjednezaklavir.)Nora (uzima iz kutije tamburin, a zatim dugi, šareni šal kojim se brzo ogrne; iza

toga skoči jednim skokom naprijed i zavikne): Sviraj mi! Sad ću zaplesati!(Helmersvira,aNorapleše.RankstojiuzklavirizaHelmeraisvetopromatra.)

Helmer(svira):Polakše,polakše!Nora:Nemogudrukčije!Helmer:Netakodivlje,Nora!Nora:Totakoide!

53

Helmer(prestanesvirati):Ne,totakoneide!Nora(smijeseimašetamburinom):Zartinisamrekla?Rank:Dajdajasviram.Helmer(ustaje):Dobro.Ondaćujejalakšemoćiispravljati.Rank (sjedne zaklavir i svira.Norapleše sa sve većimuzbuđenjem.Helmer stoji

krajpećiizavrijemeplesaneprestanopraviprimjedbedabijepopravio.Izgle-dakaodaonatonečuje;njenasekosarasplićeipadanaramena;onazatonemari,negonastavljaplesati.UlazigospođaLinde.)

GospođaLinde(stanenavratimakaoukopana):Ah!Nora(plešući):Tujeveselo,Kristina.Helmer:Alidraga,Nora,patiplešeškaodatiseradioživotuismrti.Nora:Takoje!Helmer:Prestani,Rank!Pa to je prava ludost.Prestani, kažem ti! (Rank prestane

sviratiiNoranajednomstane.Helmerjojpriđe.)Tonebihnikadanipomislio.Patisinasvezaboravila,štogodsamtirekao.

Nora(odbacitamburin):No,vidiš!Helmer:Tujošzaistatrebaučiti.Nora:Nosadavidiškolikoje topotrebno.Timorašsamnomvježbatidoposljed-

njegtrenutka.Obećavašlimito,Torvalde?Helmer:Budibezbrige.Nora:Tinesmiješnidanasnisutraninaštodrugomislitiosimnamene;nesmiješ

otvoritinijednopismo,čaknipoštanskisandučić...Helmer:Aha,tisejošuvijekbojišonogačovjeka...Nora:Oda,ito!Helmer:Nora,natebividimdajenjegovopismovećstiglo.Nora:Janeznam.Možda.Alititakvoštonesmiješsadačitati.Doksveneprođe,

međunamasenesmijedogoditiništaružno.Rank(tihoHelmeru):Nemojjojprotusloviti.Helmer(zagrlije):Nonekabudedjetetupovolji.Alisutrauveče,kadzavršišsple-

som...

54

Nora:Ondačiništohoćeš.Služavka(nadesnimvratima):Milostivagospođo,stoljepostavljen.Nora:Donesišampanjca,Helena.Služavka:Molim,milostivagospođo.(Odlazi.)Helmer:Gle,gle!Velikoslavlje!Nora:Gozbasašampanjcem,svedojutra.(Viknekrozvrata.)Aislatkišaodbade-

ma,Helena,puno!Kadvećjednom,ondačestito.Helmer(uzmejezaruke):Tako,tako,tako.Samonetaplašljiva,divljauzbuđenost.

Budiopetmojadraga,malapticapjevicakaoiuvijek!Nora:Ibitću.Alisadaidi.Ivi,doktore.Kristina,timimorašopetureditikosu.Rank(dokodlazisHelmerom):Tuneštoima.Neštosedogađa.Helmer:Nitigovora,dragiprijatelju.Tojesamodjetinjaststrahokojemsamtipri-

čao.(Obojicaodlazenadesno.)

Nora:No?GospođaLinde:Otputovaoje!Nora:Vidjelasamvećpotebi.GospođaLinde:Vraćasesutrauveče.Ostavilasammupisamce.Nora:Tonisitrebala.Netrebašništasprečavati.Dogoditćesečudo,i...mislavimo.GospođaLinde:Kakvočudo?Nora: Ah, ti to nemožeš razumjeti. Pođi k njima; evo odmah imene. (Gospođa

Lindeodlaziublagovaonicu.Norazastane trenutakkaodasepribire,azatimpogledanasvojsat.)Petsati.Sedamsatidoponoći.Ondajošdvadesetičetirisatadodrugeponoći.Ondaće tarantelabitiodigrana.Dvadesetčetiri i sedam?Joštridesetijedansatživota.

Helmer(navratimadesno):Aligdjejeostalamojaptičica?Nora(poletiknjemuraširenihruku):Tuje!

ZASTOR

55

Trećičin

Istasoba.Stolićistolicepomaknutisunasredinusobe.Nastolugorisvjetiljka.Vra-taodpredsobljasuotvorena.Sgornjegkatačujeseglazba.GospođaLinde(sjedizastolomiprelistavanekuknjigu,alisenemožekoncentrira-

ti; nekoliko puta pogleda prema vratima i na svoj sat.): Još ga nema. Već jekrajnjičas.Moždanineće...(Opetosluškuje.)Ah,evoga!(Onapođeupredsob-ljeiopreznootvoriglavnavrata;začujusetihikoracinastubama;onašapuće.)Uđite!Nemanikoga.

Krogstad(navratima):Dobiosamvašuporuku.Očemuseradi?GospođaLinde:Moramhitnosvamarazgovarati.Krogstad:Ovdje?GospođaLinde:Kodmenenijemoguće.Mojasobanemaposebanulaz.Uđite.Ov-

djenemanikoga.Poslugaspava,aHelmerovisugorenaplesu.Krogstad(uđeusobu):Naplesu?Itobašvečeras!GospođaLinde:Da,azaštone?Krogstad:Imatepravo—zaštone?GospođaLinde:Nils,moramorazgovarati.Krogstad:Imamolijošočemu?GospođaLinde:Opunotoga.Krogstad:Tkobipomislio!GospođaLinde:Vinikadanisterazumjeli...Krogstad:Ašto tu još treba razumjeti?Starapriča!Jednaženabezsrca,okrenula

leđajednomčovjekučimsepojavilaboljaprilika.GospođaLinde:Bezsrca?Mislitedamijebilolako?Krogstad:Anije?GospođaLinde:Zbiljastetomislili?Krogstad:Akonijetako,zaštostemiondapisalitoštostemipisali?

56

GospođaLinde:Štosamdrugomogla?Moralasamsvamaprekinuti,moralasamubitisvakiosjećajkojisteimalizamene.

Krogstad(stišćućišake):Jasno!Isvezbog...novca!GospođaLinde:Zaboravljatedasamja imalanepokretnumajkuidvamalabrata.

Minismomogličekatinatebe,Nils.Tvojisuizglediondabilinikakvi.Krogstad:Visvejednonisteimalipravodamenapustitezbognekogdrugog!GospođaLinde:Tkotumožesuditi?Krogstad (tiho):Kadsamvas izgubio,bio je tobrodolom.Pogledajteme: ja sam

brodolomac,jaseutapam!GospođaLinde:Pomoćjemoždablizu.Krogstad:Bilajeblizudoknistedošliviiprepriječilimiput.GospođaLinde:Jasamtekdanasdoznaladajemjestoubancikojeminude—tvo-

je.Krogstad:Nekabudekakokažete.Alisada...štoćetesada?Odbiti?GospođaLinde:Totebinebipomoglo.Krogstad:Kakvetoimaveze?GospođaLinde:Jasamsenaučilarazboritosti.Životmenaučio,itvrda,gorkaosku-

dica.Krogstad:Amenejenaučiodanevjerujemlijepimriječima.GospođaLinde:Lijepimriječimane,alidjelima?Djelimavaljdavjerujete.Krogstad:Kakotomislite?GospođaLinde:Reklistedaseutapate...Krogstad:Imamrazlogadatokažem.GospođaLinde:Imamija.Sjedimtukaobrodolomacnasplavi...bezigdjeikogaza

kogabihsebrinula.Krogstad:Samistebirali.GospođaLinde:Nisamimaladrugogizbora—onda...Krogstad:No,asad?GospođaLinde:Nils,mismodvojebrodolomaca.Zarsenebismomoglipomagati?Krogstad:Ti...

57

GospođaLinde:Ipakjeboljekadjedvojenaistojsplavinegosvakisâmnasvojoj.Krogstad:Kristina!GospođaLinde:No,aštomisliš,zaštosamdošla?Krogstad:Zbogmene?GospođaLinde:Jamoramraditi.Jasam,kolikosesjećam,radilacijelisvojživot.

To je bilamoja najveća,moja jedina radost. Sad sam potpuno sama... prazneduše,napuštena.Raditisamozasebe,gdjejetuzadovoljstvo?Nils,dajmineko-ga,nešto,zaštobihmoglaraditi.

Krogstad:Histerija!Čistaženskahisterija!Prinošenježrtve—ništadrugo!GospođaLinde:Odmene?Krogstad:Tiznaš...omeni....mojuprošlost?GospođaLinde:Da.Krogstad:Ikakvuimamreputaciju?GospođaLinde:Iztvojihjeriječimaloprijeizgledalodavjeruješdabiuzmenebio

drukčiji.Krogstad:Sasvim,sasvimdrukčiji.GospođaLinde:Isad?Jošuvijek?Krogstad: Kristina, ti zbilja u to vjeruješ?Da, vidim to na tebi. Ti bi imala hra-

brosti...GospođaLinde:Jatrebamokosebedjecukojojbihbilamajkom,atvojadjecatre-

baju majku. Mi trebamo jedno drugom. Nils, ja ti vjerujem— onom kakavstvarnojesi.

Krogstad:Hvala,Kristina,hvala!Sadćusevećmoćirehabilitiratiiutuđimočima!Ali,zaboraviosam...

GospođaLinde(osluškuje):Tiho!Tarantela!Idi!Idisad!Krogstad:Zašto?GospođaLinde:Zarnečuješgoreples?Čimzavrši,onićesevratiti.Krogstad:Idem!Svenamjeuzalud.TinineznašštosamjapoduzeoprotivHelme-

rovih.GospođaLinde:Znam,Nils.

58

Krogstad:Isvejednoimašhrabrosti...?GospođaLinde:O,znamjanaštosvečovjekamoženatjeratiočaj.Krogstad:Kadbihtomogaonekakopopraviti!GospođaLinde:Možeš.Tvojejepismojošuvijekusandučiću.Krogstad:Sigurnasi?GospođaLinde:Apsolutno.Ali...Krogstad (uputi jojdug, ispitljivpogled):To ti spašavašnju—svojuprijateljicu.

Budiiskrena,nijelitako?GospođaLinde:Nils,tkosejedanputprodazaljubavdrugima,tajtoneponavlja.Krogstad:Tražitćusvojepismonatrag.GospođaLinde:Nemoj.Krogstad:Hoću.PričekatćuHelmera.Zahtijevatćudamivratimojepismo,jerda

seodnosinamojotkazinijepotrebnodagačita.GospođaLinde:Ne,Nils.Netražitopismonatrag.Krogstad:Alitisimibašzbogtogapisala,zvalamedadođem!GospođaLinde:Da, jučer, u prvom strahu.Ali otad su protekla dvadeset i četiri

sata, inećešvjerovatištosamsvevidjelauovojkući.Helmermo r a doznatiistinu. Ta nesretna tajnamora na vidjelo, između njihmora doći do iskrenograzjašnjenja.Dostajebiloskrivanjailaži.

Krogstad:Nodobro,kakotikažeš.Alineštomoguučinitiiučinitćutoodmah.GospođaLinde(osluškuje):Požuri!Idi!Idi!Plesjezavršen.Nismovišenitrenutka

sigurni.Krogstad:Pričekatćutedolje.GospođaLinde:Da,moglibimeispratitidokućnihvrata.Krogstad:Nikadnisambioovakosretan.(Onodlazikrozpredsoblje;vrataizmeđu

sobeipredsobljaostajuotvorena.)GospođaLinde(pospremamaloipripremasvojkaputišešir.):Kakavpreokret!Da,

kakavpreokret!Konačnonetkozakogaćumoćiraditi...živjeti;domukojićusmjetiunijetisrećuizadovoljstvo.Kadbisamobrzodošli!(Osluškuje.)Ah,tusu.Kaput!(Uzimašeširikaput.)

59

(NapoljusečujuglasoviHelmeraiNore,ključseubraviokrećeiHelmergotovosi-lomuvodiNoruupredsoblje.Onajeutalijanskomkostimusvelikimcrnimšalom,a

Helmeruvečernjemodijeluprekokojegaimaraskopčandomino.)Nora(jošnavratima,opirućise):Ne,ne,ne!Nećukući!Hoćuopetgore.Nećutako

rano!Jošjerano!Helmer:Ali,Nora...draga...Nora:Ah,molimte,usrdnotemolim,Torvalde.Molimteizsvegasrca—samojoš

jedansat.Helmer:Ne,dragamoja,niminutuviše.Znašdasmosetakodogovorili!Ta-ko,a

sadausobu.Tućešsejošprehladiti.(Unatočnjezinuprotivljenju,onjuuvedeusobu.)

GospođaLinde:Dobroveče.Nora:Kristina!Helmer:GospođoLinde,dobroveče.Nijelimalokasno...?GospođaLinde:Oprostite.TakosamsilnohtjelavidjetiNoruunjenomkostimu.Nora:Zarsicijeloovovrijemesjedilaovdjeičekala?GospođaLinde:Da.Došlasamnažalostprekasno.Tisivećbilagore,aja,eto,ni-

samhtjelaotićidoktenevidim.Helmer(skidajućiNorišal):Da,samojedobropogledajte.Mislimdatozavrjeđuje.

Zarnijedražesna,gospođoLinde?GospođaLinde:Da,morampriznati.Helmer:Zarnijeneobičnodražesna?Stimsesložiloicijelodruštvo.Alijeužasno

tvrdoglavotomalo,slatkostvorenje.Štodaseradi?Vjerujetelidasamgotovomoraoupotrijebitisiludajeodvedem.

Nora:Torvalde,tićešsejošpokajatištominisipriuštiobaremjošpolasata.Helmer:Čujetelije,gospođoLinde.Onajeplesalasvojutarantelu—dobilajebu-

ranpljesak,koji je izaslužila, iakoje interpretacijamoždabilaprevišenatura-listična. Ja mislim malo naturalističnija nego što to, strogo uzevši, odgovarazahtjevimaumjetnosti.Alisvejedno—onajedobilapljesak,buranpljesak.Idasamjeposlijetogajošpustiodaostane?Daoslabitajdojam?O,nipošto!Uzeosam ispod ruke svoju dražesnudjevojčicu sCaprija— svoju kapricioznudje-

60

vojčicusCaprija—brzikrugpodvorani,nasvestranenakloni,kakotopišeuromanima,lijepajeslikaiščeznula.Odlazakuvijekmorabitiimpresivan,gospo-đoLinde.Toinjojstalnogovorim.Uh,štojetutoplo!(Odbacidominonastolaciotvorivratasvojesobe.)Što?Tujemrak!Ahda,razumijese.Oprostite...(Onuđeunutraiupalinekolikosvijeća.)

Nora(šapnebrzoikaobezdaha):Dakle?!GospođaLinde(tiho):Govorilasamsnjim.Nora:I?GospođaLinde:Nora,morašmužusvereći!Nora(gotovobezglasa):Znalasam.GospođaLinde:Krogstadasenetrebašbojati.AliTorvaldumorašrećisve.Nora:Nećumureći.GospođaLinde:Ondaćemurećionopismo.Nora:Hvalati,Kristina.Sadaznamštomiječiniti.Pst!(Helmeropetulaziusobu.)Helmer:No,gospođoLinde,jestelisenadivili?GospođaLinde:Da,asadćuseoprostiti.Helmer:Što,već?Tojevašepletivo?GospođaLinde(uzimaga):Da,hvalalijepa.Skorosamgazaboravila.Helmer:Dakleviipletete?GospođaLinde:Da.Helmer:Znate,boljebibilodavezete.GospođaLinde:Tako?Azašto?Helmer:Zato,što tomnogoljepšeizgleda.Pogledajte: lijevomrukomdržiteokvir

—tako—adesnompovlačiteiglu—tako—ulaganom,velikomluku.Zarne?GospođaLinde:Da.Helmer:Naprotiv,pripletenjunemagracije.Pogledajtesamo:rukezgrčene,pletaće

iglepumpajugore-dolje,gore-doljekaokineskištapići.Pilismosjajanšampa-njac!

GospođaLinde:Lakunoć,Nora.Nemojsedaljetvrdoglaviti.Helmer:Dobrorečeno,gospođoLinde.

61

GospođaLinde:Lakunoć,gospodinedirektore!(Helmerjeotpratidovrata.)Helmer:Lakunoć,lakunoć.Možetesami?Jabihvasrado...nonematetodaleko.

Lakunoć,lakunoć.(GospođaLindeodlazi;onzatvorivrataivratiseusobu.):Konačnosmojeseriješili.Kakvadosadnaženska!

Nora:Torvalde,tisisigurnoumoran.Helmer:Ne,ninajmanje.Nora:Nisinipospan?Helmer:Apsolutnobudanipunenergije.Ati?Tiizgledašposveumornoipospano.Nora:Vrlosamumorna.Idemodmahukrevet.Helmer:Vidišli,vidiš?Biosamdaklepotpunoupravukadsamtenatjeraodaode-

mo.Nora:Ah,tisiuvijekupravu.Helmer(poljubijeučelo):Tako!Mojaptičicagovorikaorazboritčovjek.Recimi,

jesiliprimijetilakakojeRankbiovečerasveseo?Nora:Jeli?Jedvadasamsnjimiprogovorila.Helmer:Skoronija.Alivećgaodavnonisamvidiotakodobrevolje.(Promatraje

nekolikotrenutaka,zatimjojpriđebliže.)Hm!Ipakjedivnokadječovjekopetizmeđusvojačetirizida....posvesâmstobom...Oti,zavodnice...divna...mla-da...

Nora:Negledajmetako,Torvalde!Helmer:Danegledamsvojenajvećeblago?Danegledamsvutukrasotukojapripa-

dameni,samomeni.Posveisamo,samomeni!Nora(odenadrugustranustola):Nemojmivečerastakogovoriti.Helmer(idezanjom):Tebije,osjećam,joštarantelaukrvi.Totečinijošzavodljivi-

jom.Tiho!Sadaodlazegosti.(Tiše.)Nora,sadćebititiho.Sasvimtiho...Nora:Nadamse.Helmer:Mojajedina,ljubljenaNora.Znaš,kadsamtakostobomnegdjevani,kad

jedvadamoguipričatistobom,kadjedvadamoguizmijenitistobomponekipogled—znaš li zašto se onakodržim? Ja zamišljamda smo tajni ljubavnicikojisuse jednodrugomobećali, i to jesamonaša tajna.Nitko,nitkoza tonezna...

62

Nora:Znamdasusvetvojemisliuzmene.Helmer:Aonda,kadpođemoikadmetnemšalna tvojanježna,mladaramena—

okotvogadivnogvrata—ondazamišljamdasimojamlada,nova,nevjesta,daupravoidemoizcrkve,dateprviputavodimusvojstan—idasamprviputasâmstobom—posvesâmstobom,timlada,svauzdrhtalaljepoto!Cijelesamvečeri samo za tobom čeznuo. Kad sam te vidio kako se izvijaš u taranteliuzavrelamijekrvinisamsevišemogaosuzdržatiizatosamtepožurivaokući.

Nora:Pustime,Torvalde.Dajmimira.Jatoneželim.Helmer:Štotoznači?Tisešališ!Tinećeš,neželiš?Pajasamtimuž!

(Netkokucanastubišnimvratima.)Nora(trgnese):Slušaj!Helmer(polazećiupredsoblje):Tkoje?DoktorRank(izvana):Jasam.Mogulinačasak?Helmer(tiho,srdito):Štotajsadhoće?(Glasno.)Samotrenutak!(Ode iotključa.)

No,lijepoodtebeštonisisamotakoprošaopokrajnašihvrata.Rank:Pričinilomisedačujemtvojglas,pasampoželiojošmalozaviriti.(Zaokruži

letimiceočima.)Ahda,ovedrageimileprostorije.Vitotuimateilijepoiudob-no.

Helmer:Vidimdaseitebisvidjelazabava.Rank:Naravno.Azaštone?Zaštodačovjeknatomesvijetuneuživausvemu?Ba-

remonolikokolikomožeikakodugomože.Vinojebiloizvrsno...Helmer:Osobitošampanjac.Rank:Itisiprimijetio?Upravonevjerojatnokolikosamgapotamanio!Nora:ITorvaldjevečerasmnogopio.Rank:Zaista?Nora:Brzomuudarauglavu.Uvijek.Rank: A zašto si čovjek, nakon dobro provedenog dana, ne bi priuštio i ugodno

veče?Helmer:Dobroprovedenogdana?Timese,nažalost,nebihmogaopohvaliti.Rank(potapšagaporamenu):Avidiš,jamogu.

63

Nora:Znanstvenaistraživanja,doktore?Rank:Točno.Helmer:Gle,gle,kakovelikeriječizatakomalucuricu!Znanstveni...paistraživa-

nja...!Nora:Asmijelivamsečestitatinarezultatu?Rank:Tosvakako!Nora:Rezultatjedaklebiodobar?Rank:Takavdaboljinemožebitinizaliječnikanizapacijenta.Nora(brzoiispitujući):Konačan?Rank:Konačan.Pazarondanisamzaslužiojednougodnoveče?Nora:O,doktore,naravnodajeste.Helmer:No,da!Alisamodotledoktosutradannepožališ.Rank:Nikadnizbogčeganetrebažaliti.Nora:Doktore,zarvitolikovolitekrabuljneplesove?Rank:Da,aosobitokadimamnogolijepihkostima...Nora:Čujteme,kakobisenasdvojemaskiralizasljedećiples?Helmer:O,malalakoumnicavećmislinasljedeći!Rank:Nasdvoje?Rećićuvam:vićetebitidobravila.Helmer:Zabogamiloga,štoćeondaobući?Rank:Štoisvakogdana.Helmer:Bravo!Galantnorečeno.Aznašlimoždaštoćešbititi?Rank:Dragiprijatelju,stimsamjaposvenačistu.Helmer:Dakle?Rank:Nasljedećemkrabuljnomplesubitćunevidljiv.Helmer:Sjajno!Rank:Postojinekivelikicrnišešir—nisitočuo?—metnešganaglavuinitkote

nevidi.Helmer(prigušujućismijeh):Apsolutnotočno!Rank:Ali ja samposve zaboravio zašto samdošao.Helmer, dajmi jednu cigaru,

64

jednuodonihtvojihhavana.Helmer:Vrlorado.(Pružimukutijuscigarama.)Rank(uzmejednuiodreževršak):Hvala!Nora(zapališibicu):Jaćuvamdativatre.Rank:Hvalalijepa.(Onadržišibicu,aonpripaljujecigaru.):Asada,zbogom!Helmer:Zbogom,zbogom,dragiprijatelju!Nora:Lijepospavajte,doktore!Rank:Najljepšahvalazatuželju.Nora:Poželitemitoisto.Rank: Vama?No dobro, ako želite: Lijepo spavajte! I, hvala na vatri. (On im se

nakloniiode.)Helmer(prigušenimglasom):Previšejepopio.Nora(kaoodsutnaduhom):Možda.(Helmerizvadiizdžepasvojsvežanjključevai

pođeupredsoblje.)Torvalde,štotražištamo?Helmer:Moram isprazniti sandučić zapisma.Posve jepun.Sutraujutronećebiti

mjestazanovine.Nora:Nećešvaljdanoćasjošraditi?Helmer:Znašdaneću.Štojeto?Netkojediraobravu.Nora:Bravu?Helmer: Pa da. Ali tko?Nemogu vjerovati da bi posluga... Slomljena ukosnica!

Nora,tojejednaodtvojih.Nora(brzo):Ondamoradasudjeca.Helmer:Pobrinisedatoneponove.Hm,hm...nokonačnosamgaotvorio(Izvadi

poštuivikneukuhinju)Helena!Helena,ugasitesvjetiljkunaulazu.(Onsevratiusobuizatvorivrataodpredsoblja.)

Helmer (s pismima u ruci): Pogledaj, pogledaj samo koliko se toga nakupilo.(Prevrćepisma.)Štojeto?

Nora(krajprozora):Ne,ne,Torvalde!Helmer:Dvijeposjetnice—odRanka.Nora:Oddoktora?

65

Helmer(gledaposjetnice):Rank,doctormedicinae.Ležalesusasvimnavrhu.Moradaihjeubacionaodlasku.

Nora:Pišelištonanjima?Helmer:Iznadimenajecrnikriž.Pogledaj!Kakvajezivaideja!Upravokaodana-

javljujesvojuvlastitusmrt.Nora:Painajavljuje.Helmer:Kako?Tiznaš?Rekaotijenešto?Nora:Da.Timseposjetnicamaodnasoprostio.Onćesezaključatiiumrijeti.Helmer: Jadnimoj prijatelju! Ja samdobro znao da ga neću više dugo imati.Ali

takobrzo...Isadseskrivakaoranjenazvijer.Nora:Kadsevećmoradogoditi,ondajenajboljedasedogodibezijedneriječi.Zar

ne?Helmer:Bionam jekao rod.Nemogunizamislitinašživotbeznjega.Nesretan,

usamljen—biojekaonebonakojemjenašasrećasjalapoputsunca.(Zastane.)No,možda je takonajbolje.Zanjegasigurno.Amožda izanas.Sadsmonasdvojesami.(Zagrlije.)O,milamojaženo!Htiobihtezagrlitijoščvršće.Znašli,Nora, katkada poželimda ti zaprijeti smrtna opasnost, pa da za tebe dam isvojukrvisvojživot.

Nora(otrgneseireknemučvrstoiodlučno):Morašotvoritipisma,Torvalde.Helmer:Ne,ne,sadželimbitistobom.Nora:Mislinasmrtsvogaprijatelja!Helmer:Imašpravo.Tonasjeobojepotreslo.Toseispriječiloizmeđunas:ružnoća,

smrt,misaonasmrt.Moramosetogaosloboditi.Adotle—svatkousvojusobu.Nora(grliga):Lakunoć,Torvalde!Dobrospavaj.Helmer(poljubijeučelo):Lakunoć,mojapticopjevice.Dobrospavaj,Nora.Asad

ćupročitatitapisma.(Onodespismimausvojusobuizatvorivrata.)Nora (unezvijereno,pipajućinaokolo,uzimaHelmerovdomino,ogrćega i šapuće

brzo,promukloiisprekidano):Nikadvišedaganevidim?Nikad!Nikad!Nikad!(Omotasiglavušalom.)Anidjecu.Ninjune.Nikada,nikada!O!Voda,hladnakaoledicrna.O,beskrajnadubino!Tosve...o,dajesvevećprošlo!Sadaotvarapismo... sad ga čita.Ne, ne!Ne još! Zbogom,Torvalde, djecomoja! (Ona bi

66

htjelapojuritikrozpredsoblje.UtomtrenutkuotvoriHelmernaglosvojavrataipojavisesotvorenimpismomuruci.)

Helmer:Nora!Nora(glasnouzvikne):Ah!Helmer:Štojeovo?Znašlitištopišeuovompismu?Nora:Da,znam.Pustimedaodem!Pustimevan!Helmer(zadržavaje):Akamobiti?Nora(pokušavaseoteti):Nespašavajme,Torvalde!Helmer(zateturanatrag):Tojeistina?Istinaštotupiše?Užasno!Ne,ne,tonijei

nemožebitiistina!Nora:Tojeistina.Voljelasamtevišeodsveganasvijetu!Helmer:Manisetihbijednihizgovora!Nora(prilazimukorakbliže):Torvalde!Helmer:O,nesretnice,kakosimogla?Nora:Pustimedaodem!Nemojmipomagati!Neuzimajtonasebe!Helmer:Mani sekomedije! (Zaključavapredsoblje.)Ostat ćešovdje i odgovarati.

Imašlitipojmaštosiučinila?Odgovorimi!Imašlitipojmaotome?Nora(gledamuravnouoči;svehladnijimtonom):Da,sadarazumijem.Helmer(hodaposobi):O,naštosumiseočiotvorile!Osamgodina...ona...moja

radost...moj život...moja žena! Licemjerka, lažljivka!Gore, još gore— zlo-činka! O, kakve li gadosti! Fuj! Fuj! (Stane i gleda u nju. Ona mu uzvraćapogled.)

Helmer(zastaneprednjom):Trebaosamto iočekivati.Moraosamtopredvidjeti.Kakavotac,takvaikći.Šuti!Nireligije,nimorala,niosjećajadužnosti!Praviosamsedatonevidim—zbogtebe,zatvojedobro—ietoštosamzatodobio.Itomijehvala?!

Nora:Itotijehvala.Helmer:Srećusimirazorila,uništilasicijelumojubudućnost!Ah,strašnojeipo-

misliti. Ja samukandžama jednogpotpunobesavjesnog čovjeka.Onmože samnomraditištogodgajevolja;tražitiodmeneštomupadnenapamet;zapovi-jedatimi,nalagatimiposvojojmilojvolji.Aja?Nesmijemnipisnuti!Asveza

67

voljujednelakoumnežene!Nora:Kadmenevišenebude,bitćešslobodan.Helmer:Pustitefraze!Itvojjeotacuvijekimaoupripravnostisličnefrazetine.Što

jaimamodtogada,kakotikažeš,tebenebude?Bašništa!Ontustvarsvejednomožerazglasiti,aakotoučini,namenećepastisumnjadasamjaznaozatvojezločinačkodjelo.Amoždaćesemislitidasamisamtuumiješan—dasamtejanatonaveo!Inasvemutomemoguzahvalititebi;tebi,kojusamzacijelovrije-menašegabrakanarukamanosio.Shvaćašlisadštosimiučinila?

Nora(sledenimmirom):Potpuno.Helmer:Ovoprelazigranicemogućeg.Jatonerazumijem.Ali,dogodiloseimora

senekakoriješiti.Skinitajšal!Skinikadtikažem!Jatogačovjekamorampo-kušatiumiriti.Tasestvarpošto-potomorazataškati.Aštosetebeimenetiče,moratćeizgledatikaodasemeđunamaništanijepromijenilo.Naravno,samopredsvijetomTi,dakle,ostaješukući;tosesamoposebirazumije.Alidjecuminesmiješodgajati;djecutinemogupovjeriti.O,kadtomoramrećionojkojusamtolikonježnoljubioikojujoš...!No,stimjegotovo.Oddanassevišeneradi o sreći, nego o spašavanju ruševina, ostataka, privida... (U predsoblju jezazvonilo.Helmersetrgne.)Štojeto?Takokasno?Danijeon?Sakrijse,Nora!Recidasibolesna.(Noraostajenepomičnostajati.Helmerodlaziiotvaravrataodpredsoblja.)

Služavka(upredsoblju,napolaobučena):Pismozamilostivugospođu.Helmer:Dajtegaovamo.(Uzimapismoizatvaravrata.)Da—odnjega!Tebigane

dam.Sâmćugapročitati.Nora:Pročitaj.Helmer(krajsvjetiljke):Ne....mogu.Tobinasmoglodotući—oboje.Paipak,mo-

ram.(Otvoripismo,preletinekolikoredaka,pogledanapriloženipapir;radosnouzvikne.)Nora!

Nora(gledagakaodapita).Helmer:Nora!Ne,čekaj!Dajdapročitamjošjedanput.Ipak,ipak!Jasamspašen!

Nora,jasamspašen!Nora:Aja?Helmer:Paiti—razumijese;mismoobojespašeni;itiija.Pogledajsamo.Onti

68

vraćaugovor.Pišedažaliidasekaje....dajenekisretniobratunjegovuživo-tu...Tonijevažno.Mismospašeni!Nitkotiništanemože.O,Nora,Nora!Če-kaj,najprijesemoramosvegariješiti.Samodapogledam...(Pogledabrzougo-vor.)Ne,nećunidavidim,svejesamoružansan.(Onrazdereukomadićeugo-vor i obadva pisma, baci ih u peć i gleda kako gore.) Tako, sad više ničeganema.Pišeda ti jošodBadnjaka....O,Nora,pa tomoradasuza tebebila trigroznadana!

Nora:Većtridanaseborim....Helmer: Mučila si se, nisi vidjela drugog izlaza... no ne mislimo na to. Bilo je

strašno—gotovo je.Veselimose!Zarnečuješ,Nora?Činimiseda ti jošneshvaćaš: to je prošlo!Ali što je to— taj ledeni izraz?Ah,moja sirota,malaNora,javećrazumijem:tijošnemožešvjerovatidasamtijaoprostio.Ajesam,Nora,kunemtise,svesamtioprostio.Jaznamdasisvetoučinilasamoizlju-bavipremameni.

Nora:Tojeistina.Helmer:Voljelasimeonakokaoštoježenadužnavoljetisvogamuža.Tisamonisi

imalapotrebanuviddabimoglaprosuditi sredstva.Alinemojmislitidasimimanjedragazatoštoseneznašsamasnaći.Oslonisesamonamene,jaćutevo-diti,štititi.Slabbihjabiomuškarackadmeženskaslabost,tvojaslabost,nebijošvišeprivlačilaktebi.Aoneteškeriječištosamihizgovoriokadsammisliodaćesesvesvalitinamojuglavu,tozaboravi.Jasamtioprostio,Nora.Jatisekunemdasamtioprostio.

Nora:Hvalatinatvomoproštenju.(Odlazikrozvratanadesno.)Helmer:Čekaj!(Gledausobu.)Štotoradiš?Nora(iznutra):Skidamkostim.Dostajebilomaskarade!Helmer(naotvorenimvratima):Pa,dobro.Samosetimenismiri.Mojamala,upla-

šenaptičice!Samosemirnoodmori,ajaćuraširitisvojakrila,jaćutečuvatiištititi.(Šećeokovrata.)O,kakojeudobanilijepnašdom,našegnijezdo,Nora.Ovdje si u zaklonu, jadna moja ustrašena golubice, koju sam istrgnuo izrazbojničkih kandži kopca. Ja ću već umiriti to tvoje siroto, uzburkano srce.Malo-pomalo,Nora—vjerujmi.Većsutraćešnasvetogledatidrugimočima.Brzo će sve opet biti po starom. Neću ti više morati ponavljati da sam tioprostio.Samaćešuvidjeti.Kakosiuopćemoglaimislitidabihtejamogaood-

69

bacitiilitimaštoprigovoriti?Zbilja,Nora,tinepoznaješsrcepravogmuškarca.Muškarcujeneopisivougodnoznatidajesvojojženioprostio—dajojjeiskre-no i iz svega srca oprostio.Ona je tako u dvostrukom smislu postala njegovasvojina;on ju je takoponovnodoniona svijet;ona jepostala,da takokažem,istodobnonjegovaženainjegovodijete.Atoćešmitiodsadibiti,tislabiine-moćnistvore.Nikadsenesmiješbojati,Nora.Budisamoiskrena,paćujabitiitvojavoljaitvojasavjest.No,štoje?Neidešukrevet?Presvuklasise?

Nora(usvojojsvagdašnjojhaljini):Da,Torvalde,presvuklasamse.Helmer:Alizaštosada?Kasnoje.Nora:Noćasnećuspavati.Helmer:Ali,dragaNora...Nora(gledanasvojsat):Panijenitakokasno.Sjedni,Torvalde,moramorazgova-

rati.(Sjednezastol.)Helmer:Nora,štotoznači?Tajledeniizrazlica...Nora:Samosjedni.Imamtipunotogareći.Helmer(sjednezastol,njojnasuprot):Timeplašiš,Nora.Jatenerazumijem.Nora:Toijestono.Timenerazumiješ.Anijatebenisamrazumjela—svedoovo-

gavečeras.Molimte,neprekidajme.Misemoramonekakonagoditi.Helmer:Kakotomisliš?Nora(nakonkratkešutnje):Čudnojeto,zarne?Helmer:Aštoto?Nora:Mismovećosamgodinaubraku.Zartiniječudnodasmonasdvoje—tiija,

mužižena—danasprviputasjelidaozbiljnoporazgovaramo?Helmer:Štoznači“ozbiljno”?Nora:Čitavihosamgodina—idužejoš,odprvogadananašegpoznanstva—mi

nikadaniočemunismoizmijenilinijednuozbiljnuriječ.Helmer:Zarsamtistalnotrebaogovoritiostvarimaukojimamiionakonebimogla

pomoći?Nora:Negovorimoposlu.Kažemsamodaminikadanismozajednosjelidaoneče-

mutemeljitoporazgovaramo.Helmer:Ali,dragaNora,patonijezatebe.

70

Nora: Eto, došli smona to.Time nikada nisi razumio.Vi stemimnogo skrivili.Prvotata,aondati.

Helmer:Što!Nasdvojica?Mi,kojismotevoljelivišeodsveganasvijetu?Nora(kimaglavom):Vimeuopćenikadanistevoljeli.Bilovamjeprijatnomisliti

damevolite.Helmer:Nora,kakvesutoriječi!Nora:Tojetako,Torvalde.Kadsamjošbilakodtate,onmijeiznosiosvojenazore,

pasami ja imala isto takvenazore.Akosamkatkadadrukčijemislila,zatajilasamtojermunebibilopravo.Onmejenazivaosvojomlutkicomiigraosesamnomkaoštosamsejaigralasasvojimlutkama.Ondasamprešlauovukuću,ktebi...

Helmer:Kakosetitoizražavašonašembraku?Nora(staloženo):Mislim,ondasamprešlaizočevihrukuutvoje.Tisisveurediopo

svomeukusuijasamusvojilatvojukus;ilisamsesamotakopravila;neznamvišetočno—činimiseijednoidrugo;malojednoimalodrugo.Kadsadaba-cimpogledunatrag,činimisedasamovdježivjelakaoprosjak—odmilostinje.Jasamživjelaodtogaštosamzatvojuljubavpravilapredstave.Tisitakohtio.Tiitata,vistemimnogonaškodili.Spriječilistemeurazvoju.

Helmer:Nora,tisismiješnainezahvalna!Pazartiovdjenisibilasretna?Nora:Nikada.Mislilasamdajesam,alinisam.Helmer:Nisi?Nisibilasretna?Nora:Ne,samovesela.Tisiuvijekbiotakoljubazanpremameni.Alinašdomnije

bioništadrugo,negokaonekakućicazalutke.Tusamjabilatvojavelikalutka,kaoštosamkodtateukućibilamalalutka.Anašasudjecaopetbilamojelutke.Kadsisetisamnomigraobilomijetoupravotolikoveseljekaoštojebilodje-cikadsamsejaigralasnjima.Tojebionašbrak,Torvalde.

Helmer:Moždasiiupravu.Histeričnasiipretjeruješ,alisimoždamalkoupravu.Aliodsadasesvemijenja.Daniigrarijasuprošli,dolazivrijemeodgoja.

Nora:Odgoja?Zakoga,zadjecuilizamene?Helmer:Zatebe,kaoizadjecu,dragaNora.Nora:Ah,Torvalde,nisitičovjekkojibimenaučiodabudempravažena.

71

Helmer:Šališse!Nora:Aja,jesamlijadorasladaodgajamdjecu?Helmer:Nora!Nora:Sâmsimaloprijerekaodaminebimogaopovjeritidjecu.Helmer:Izgubiosamživce!Kakosimiuopćemoglapovjerovati?Nora:Biosiupravu.Jaihnemoguodgajati.Prijetogamoramodgojitinekogdru-

gog,atajdrugisamja.Timitunemožešpomoći.Tomoramučinitisama.Zatotesadaostavljam.

Helmer(skoči):Štosirekla?!Nora:Akoželimpronaćisebe,razumjetisebe,morambitisama.Zatonemoguviše

ostatitu.Helmer:Nora!Nora!Nora:Odlazimodmah.Kristinaćemevećtujednunoćprimiti.Helmer:Tinisiprisebi!Titonesmiješ!Jatizabranjujem!Nora:Nemavišezabrana.Uzetćusamosvojestvari.Odtebenetrebamništa—ni

danas,niposlije.Helmer:O,kolikeliludosti!Nora:Sutraputujemkući—mislim,usvojstarizavičaj.Tamoćemibitinajlakše

započeti.Helmer:Tisipotpunoslijepa!Tinemašpojmakakoje...Nora:Naučitću,Torvalde.Helmer:Ostavitikuću,muža,djecu!Štoćerećisvijet?Nora:Moram,Torvalde.Asvijetnekagovorištohoće.Helmer:Ovonijezavjerovati!Napuštašsvojenajsvetijedužnosti!Nora:Aštotimislišdasumojenajsvetijedužnosti?Helmer:Itotijamoramreći?!Tosudužnostipremamužuipremadjeci.Nora:Imamjaidrugihdužnosti,kojesuistotakosvete.Helmer:Nemaš.Premakomebijošmoglaimatidužnosti?Nora:Premasamojsebi.

72

Helmer:Tisiprijesvegasuprugaimajka.Nora:Utovišenevjerujem.Jamislimdasamprijesvegačovjek,upravotakokaoi

ti—ili,jošbolje,pokušatćutopostati.Dobroznamdabisevećinasložilasto-bom,Torvalde, takonasučeuknjigama.Ali toga štokaževećina i štopišeuknjigama,meni jevećuvrhglave. Jamorammisliti svojomvlastitomglavom.Moram!

Helmer:Timorašshvatitigdjetijemjestoutvojojvlastitojobitelji.Zartinemašutakvimstvarimapouzdanogavođu?Aštojesreligijom?

Nora:Neznamštojeto.Helmer:Štositorekla?Nora:ZnamsamoonočemunasjeučiopastorHansenkadsamišlanakrizmu.On

je rekao da je religija i ovo i ono.Mislit ću o tome u slobodno vrijeme, kadodemodavde.ŽelimvidjetijelitočnotoštojegovoriopastorHansen.Ilijošbo-lje:jelitozamenetočno.

Helmer:Ah,patojenečuvenoizustajednemladežene!Alikadtivećreligijanijeputokaz,štojesasavješću?Moralom?Ilinitonemaš?

Nora:Janemamodgovor,Torvalde.Neznam.Potpunosamzatečena.Znamsamotodajaotomemislimdrukčijenegoti.Dasuizakonidrukčijinegoštosamtojamislila,itosadčujem;alidasudobri—utonevjerujem.Jednaženanemapra-vanezadavatibrigesvomestarom,nasmrtbolesnomocuilispašavatiživotsvo-gamuža!?Utojanevjerujem!

Helmer:Tigovoriškaodijete.Tinerazumiješdruštvoukojemživiš.Nora:Nerazumijem,dakako.Nosadćuizblizapogledatitkoimapravo:društvoili

ja.Helmer:Nora,tisibolesna,tibuncaš.Nora:Nikadanisambilaprisebnija.Helmer:Prisebnija?Dokostavljašmuža...djecu?Nora:Da,činimupravoto.Helmer:Ondaostajejošsamojednoobjašnjenje.Nora:Koje?Helmer:Timevišenevoliš.

73

Nora:Tojeistina.Helmer:Nora!Kakotomožešizustiti?Nora:Jakomiježao,Torvalde.Tisiuvijekbiopremamenitakoljubazan.Alištoda

seradi?!Jatevišenevolim.Helmer(steškommukomsepribere):Jesiliutočvrstoisasvimuvjerena?Nora:Da,potpuno.Zatoiodlazim.Helmer:Amožešlimirećištosamjatonapraviodasamizgubiotvojuljubav?Nora:Mogu.Bilojetonoćaskadsenijedogodiločudo;iondasamuvidjeladati

nisičovjekkakvimsamtesmatrala.Helmer:Budijasnija.Jatenerazumijem.Nora:Osamsamgodinastrpljivočekala.Bogznadasečudanedogađajusvakidan.

Ikadmepritislatanevoljajasamvjerovaladaćesečudoipakdogoditi.KadmijeKrogstadposlaopismo, bila sam sigurna damunećeš popustiti; da ćešmurećidatoobjaviidasenosikvragu.Aonda...

Helmer:Kadsamjatosvojuženuizlagaorugluisramoti?Nora:...ondasambilasigurnadaćešsvepreuzetinasebe,daćešreći:“Jasamto

učinio.Jasamkrivac”.Helmer:Nora!Nora:Mislišdajatakvužrtvunebihodtebenikadprimila?Inebih.Alištovrijedi

mojariječprematvojoj?Tojebilotočudokojemusamseustrahuitrepetuna-dala.Isamodagaspriječimhtjelasamsioduzetiživot.

Helmer:Dušo,jabihzateberadionoćidan,trpiobihgladimuke,alinematogačovjekakojićezasvojebližnježrtvovatisvojučast!

Nora:Tisućeitisućeženačineupravoto!Helmer:Tigovoriš,timisliškaodijete.Nora:Moguće.Alitinitigovorišnitimisliškaomužkakvogbihsiželjela.Čimsi

prestaopaničariti—nezbogmene,negozbogonogštosimisliodasetebimožedogoditi—kadjesveprošlo,ponašaosisekaodaseništanijenidogodilo.Štosetebetiče,mogaosimevratitinamojestaromjesto.Opetsambilatvojadragaptičica, tvojalutkakojuodsadmorašjošvišemaziti ipaziti jer je takokrhkailomljiva. (Ustajući.) U tom sumi se trenutku otvorile oči. Osam sam godina

74

živjela sa strancem, rodila s njim trojedjece.Nemogu topodnijeti!Najradijebihsamuseberastrglaustokomada!

Helmer(tužno):Vidim,vidim.Izmeđunasseotvorioponor.Ali,Nora,migamože-mopremostiti,zatrpati.

Nora:Ovaženakakvasamsad,nemožebititvojasupruga.Helmer:Jaćusepromijeniti.Nora:Možda—kadtioduzmulutku.Helmer:Nora,neostavljajme!Jatonerazumijem!Nora (odlazi nadesno unutra): Baš zato i moram. (Ona se vraća sa šeširom i

zimskimkaputominosimaluputnutorbu,kojumećenastolicupokrajstola.)Helmer:Nemojnoćas.Sutra!.Nora(oblačikaput):Nemoguprovestinoćustanustranogčovjeka.Helmer:Adaživimokaobratisestra?Nora(mećešešir):Tivrlodobroznašdatonebitrajalo.(Ogrćesešalom.)Zbogom,

Torvalde.Djecuneželimvidjeti.Znamdasuuboljimrukamaodmojih.Takvakakvasamsadanebihimbilaodkoristi.

Helmer:Alijednomposlije,Nora—jednogdana?Nora:Kakodatiodgovorim?Mogulijaznatištoćeodmenepostati?Helmer:Alitisimojažena,sadaiubuduće.Nora:Čujme,Torvalde:kadjednaženaostavisvogamužakaoštojaostavljamtebe,

zakon ga oslobađa svih obveza prema njoj. Ti nisi vezan ničim. Slobodan si.Obojesmoslobodni.Uzmisvojprstenivratimimoj.

Helmer:Ito?Nora:Ito.Helmer:Evo!Nora:Hvala.Sadjesvegotovo.Ostavitćutiključeve.Poslugaznagdještostoji...

bolje odmene. Sutra će, čim odem iz grada, doćiKristina pomoje stvari—samomojeosobne,onekojesamdonijela.Ureditćudamiihpošalju.

Helmer:Kraj?...Kraj!Nora,zarnikadnećešmislitinamene?Nora:Često.Natebe,nadjecu,ovukuću...

75

Helmer:Smijemlitipisati?Nora:Ne,tozabranjujem.Helmer:Mogaobihtiposlati...Nora:Nešaljiminišta.Helmer:Akotizatrebapomoć....Nora:Odstrancanećuništa.Helmer:Zarćutizauvijekostatistran?Nora(uzimaputnutorbu):Akosedogodičudo...Helmer:Recimi!Kakvočudo?Nora:...akoseobojepromijenimo,ako...Ne,Torvalde.Jaučudavišenevjerujem.Helmer:Javjerujem!Recimidokraja!Akosepromijenimo,ako...Nora:...akopronađemoiskrenost.Zbogom!(Odekrozpredsoblje.)Helmer(spustisenastolicupokrajvrataipokrijelicerukama):Nora!Nora!(Ogle-

daseiustane.)Nemajeviše.(Unjemusebudinada.)Ačudo...?(Odozdosečujekakosusezalupilakućnavrata.)

ZASTOR

76

Bilješkaoautoru

HenrikIbsen

(Skien,Norveška20.ožujka1828.-Kristianija/današnjiOslo,23.svibnja1906.)

Premdapripadamalomirubnomnarodu,jezikuiknjiževnosti–norveškoj-HenrikIbsenjedanjeodnajutjecajnijihinajcjenjenijiheuropskihdramskihpisacakraja19.stoljeća, u vrijeme rađanja modernog svijeta. Naziva ga se "ocem dramskog re-alizma"ismatrapretečommodernepsihološkeisocijalno-kritičke"problemskedra-me",adjelamuseidanasčestoizvodeucijelomsvijetu.Svojimjedramamačestoskandaliziraosuvremenikeinakazališnedaskedovodiotemeokojimaseranijenijesmjelo javno progovoriti. Osobito ga se cijeni zbog majstorskog prikaza snažnihženskihdramskihprotagonista (Nora,HeddaGabler), temeđuprvimau dramskojknjiževnostiprogovaraoneravnopravnomiteškompoložajužena.IbsenjerođenumalomlučkomgraduSkienuunorveškojpokrajiniTelemark,uobi-telji koja se stoljećima uspješno bavila trgovinom i pomorstvom, te stekla znatanugledibogatstvo.NokadajeHenrikubilookosedamgodina,njegovotacKnudIb-senjepropaoibankrotirao,odaosealkoholuinapustiosvojuženuidjecu,aobiteljje zbog dugova bila prisiljena rasprodati svoje bogatstvo.Očeva financijska imo-ralnapropast ostavila je trajneposljedicenaHenrika i utjecala nanjegovokasnijeknjiževnodjelo, jersebrojnenjegovedramebavefinancijskimpoteškoćamaimo-ralnimpadomunutar"sređenih"građanskihobiteljipoputnjegovevlastiteiliobiteljiiznjegovebliskeokolice,teuvećojilimanjojmjerireflektirajutonjegovotrauma-

77

tičnoživotnoiskustvo.OsobitosetoodnosinaIbsenoveženskelikove,prisiljenenapatnjuiodricanje,zakojetumačismatrajudaprecrtavajunjegovumajkuMarichenAltenburg.SpetnaestgodinaHenrikIbsenprisiljenjeprekinutiškolovanjeiskrbitiosebi.SeliseumaligradGrimstadgdjeradikaoapotekarskipomoćnik.Izavanturesasluški-njomudobiodosamnaestgodinadobiojevanbračnogsina.UskoroodlaziuKristi-aniju,današnjiOslo,glavnigradNorveške,sidejomdaseupišenasveučilišteistu-diramedicinu,odčegaodustajeiposvećujeseknjiževnomradu.Prvudramu,trage-dijuCatilina, piše 1850. godine, u dobi od 20. godina, no ona nije objavljena nitipostavljenaukazalištu.Sličnususudbinuimaleibrojnenjegovedramekojeslijede,odkojihsunekeiigrane,alibezuspjeha,aliIbsennijeodustaoodambicijedaposta-nedramskipisaciživotposvetikazalištu.Godine1851.zaposliosekaodramaturgunacionalnomkazalištuugraduBergenu,gdjejepostaviooko145dramakaopisac,redateljiproducent.IuBergenustvaranekolikodramskihdjelakojanisuimalave-ćegodjeka,alisepraktičniradukazalištupokazaovrijednimiskustvomkojejepozi-tivnodjelovalonanjegovokasnijespisateljskostvaralaštvo.Godine1858. vratio se uKristianiju (Oslo), gdje postaje upravitelj gradskognaci-onalnogkazališta.ŽenisesaSuzannahThorensen,skojomćedobitisinaSigurdaIb-sena.(Henrikovjejedinisinuburnovrijemepočetka20.stoljećabionorveškipre-mijer, te je jedan od najzaslužnijih za uspješan mirni razlaz Švedske i Norveške1905.godine.)PremdajetoradnomjestonanekinačinostvarenjeIbsenovihambici-ja,slabojeplaćeno,paoninjegovaobiteljživeuoskudiciiustalnimfinancijskimpoteškoćama,zbogčega,zahvaljujućidržavnoj stipendijikoju Ibsendobivauzpo-dršku svogprijateljauglednognorveškogpiscaBjornstjerneaBjornsona,napuštajuNorveškuiodlazeuSorrentoujužnojItaliji.IbsenseuNorveškunijevratiosljede-ćih27godinaisvajesvojavažnijadjelastvaraouinozemstvu.Pisaojepoezijuicijenjenjeikaopjesnik,alijedramaostalanjegovglavniinteres.Prvinjegovknjiževniuspjehje"nacionalna"povijesnadramaustihovimaBrandiz1865.godine.Osobito seproslavio svojomsljedećomdramomPeerGynt iz 1867.godine,napisanomtakođerustihovima i rimi,kojase temeljinanorveškojpučkojlegendioPeerGyntu,ukojojkombinirafolklornufantazijuinadrealnescenespoli-tičkomidruštvenomsatirom.ScenskuglazbuzatodjeloskladaojeslavninorveškikompozitorEdvardGrieg– jednoodnajomiljenijihdjelaklasičneglazbeopćenito.Brand jedanasudrugomplanu,ali jePeerGynt jednaodnjegovihnajizvođenijih

78

drama,iakosečestočulomišljenjedatopoetskodjeloepskihrazmjerazapravonitinije namijenjeno scenskoj izvedbi, nego čitanju. Svojom inovativnošću osobito jebilapoticajurazvojudvadesetostoljetnogdramskognadrealizmaiekspresionizma–brojnisukritičariprapovijesttihpravacatražiliupravouIbsenovomPeerGyntu.NakonPeerGyntaIbsenseupotpunostiokrećedramamauproziirealizmu,teslije-di njegovo najplodnije stvaralačko razdoblje, kojega biografi nazivaju njegovim"zlatnimdobom".NakončetirigodineuItalijiIbsen1868.godineodlaziuDresdenuNjemačkoj,potom1875.uMünchen,akraćejevrijemeživiouDanskojiuAustriji.UrodnuseNorveškuvratio tek1891.godine,kaoslavniali iosporavani ikontro-verznipisac,čijejestvaralaštvodaloznatandoprinosdruštvenomrazvojuireforma-mairađanjumodernogsvijeta.Povodomnjegovogsedamdesetogrođendanabrojnimnagradamapriznanjemuodajecijelisvijet,noinjegovarodnazemljakojaprednaci-onalnokazalište1899.godineuglavnomgradupostavljanjegovuskulpturu.Nakon1901.godinezbognizamoždanihudaravišenijeustanjupisati.Umroje1906.godi-neuKristianiji.Djela iz Ibsenovog "zlatnog" razdoblja, unatoč činjenici da je autor svoje najboljegodineproživiouinozemstvu,svasusmještenausuvremenuNorvešku,tenascenudonosetemekoješokirajupublikuijavnost:Ibsenpišeoobičajima,konvencijamaimoralu,telicemjerjusvogadobaisuvremenogdruštva,dramatizira"stvarna"zbiva-nja i realnupsihologiju skrivenu izagrađanske fasadepristojnosti i uglađenosti, testrogogpoštivanjaimperativadužnostiireda.Usredotočujesenaonoštosamnaziva"demonimaitrolovima"ljudskepsihe,naizdaju,prevaru,neiskrenost,nepovjerenje"unutarčetirizida"stanovaikućaprividno–premavani–harmoničnih"boljih"gra-đanskihobitelji,čijisupripadnicigotovopaisključivoprotagonistinjegovihdrama.Neskanjujesepisatiotemamakaoštosuneravnopravnostžena,poremećenibračniodnosiilirazvrat.Primjerice,udramiSablastidramskuradnjuodređujespolnabo-lestsifilis,zdravstvenaposljedicanemorala,što jeu todobaposvenezamislivo jerse,unatoččinjenicidajetabolestbilajakoraširena,takvoneštonijesmjelonitispo-menuti(osifilisuse,paikodIbsena,eufemističkigovorikaoo"spinalnojtuberkulo-zi"),aIbsenotojbolestipišeumiljeuugledne,cijenjene,prividnozdravegrađanskeobitelji.Upitanjedovodiiestetskedogmesvogadoba,premdaseformomi"logičnom"dra-maturgijomzadržavaunutarnormikojedevetnaestostoljećenaziva"dobrosačinje-

79

nomdramom" (lapiècebien faite), što će početi rastakati tek kasniji autori poputStrindbergaiČehova.Dramidajedruštvenusvježinu,snaguiutjecajkakavonadugovremenaupovijestinijeimala, izbjegavajućipri tomebanalnudidaktičnostiborbuza "konkretne" ciljeve ili ideologije, unatoč tome što je vatreni pristaša pravde inapretka te inzistira na povratku izvornom motu građanske revolucije, "sloboda,bratstvo, jednakost". Ibsenpitanjapostavlja, a ne rješava.On jedruštveni "istraži-telj",suprotnoprimjericedrugomknjiževnomvelikanutogadobaTolstoju,kojiimaambicijubitidruštveni"liječnik".TakvimpisanjemIbsenjerodonačelnikinajvažnijipredstavniktakozvane"problemskedrame".Prva je takva IbsenovadramaStupovidruštva iz 1877. godine, dramaomoći, bo-gatstvu, sebičnosti i korupciji. Godine 1879. stvara i u Kopenhagenu na scenupostavlja dramuNora (Kuća lutaka), koja doživljava osobito veliki uspjeh širomEurope, ali je toujedno i Ibsenovodjelookokojega su se zbognjegoveprovoka-tivnostinajvišelomilakoplja.Autorječakbioprisiljenzanjemačkupraizvedbuna-pisatidrugačijuverzijuzavršetka.Slijededrugeuspješneiuspjelerealističnedrame:spomenuteSablasti(1881),dramaolažnommoraluilicemjerjukojajeizazvalajošžešći skandal, teNarodni neprijatelj (1882), društvena satira, gotovo komedija, oprovincijalnomdestruktivnommentalitetu.DramaDivlja patka (1884) često se ističe kao najbolje - najmračnije i dramskinajsloženijenjegovodjelo,ukojojuporedospsihologijomidruštvenimrealizmomuvodi simbolizam. Simbolizmom, karakterističnim za sve njegove kasnije drame,protkana je i sljedećadramaRosmersholm (1886), s temompolitičkih idruštvenihpromjena,liberalizmai"slobodnogmislilaštva"uvišimslojevima,kojajeiproble-matiziranjeodnosakršćanskeetikeikršćanskereligijeudobapojaveateizma,jerjeglavniprotagonistsvećenikkojiprestajevjerovati.DramaHeddaGabler(1890),nakonNore,opetimaženskogprotagonista,pomno-gimkritičarimatojenajkompleksnijiipsihološkinajdubljiženskiliknovijedrame-"ženskiHamlet".Heddajepodvojenikarakter,boracifeministkinja,aliimanipula-tivni i neurotični zlotvor, čije "igre" s drugima završavaju tragedijama i na koncunjezinim samoubojstvom. Graditelj Solness (1892) je još jedno u nizu njegovihuspjelihdjela;Ibsenseovdje,kakosamspominje,oslanjanavlastitiživot,pišućioostarjelomuglednom arhitektu i njegovoj vezi sa znatnomlađom ženom.NjegovaposljednjadramaKadsemimrtviprobudimo(1899)baviseživotomslavnogkipara,egocentričnogumjetnika,učemusukritičari još jednomprepoznali samog Ibsena,

80

odnosno svojevrsnu autorovu retrospektivu vlastitog života i tegobe umjetničkogstvaralaštvauzavršnojrečenici:"Kadsemimrtviprobudimo,otkrijemodazapravonikadnismonitiživjeli".Ibsenjepisaodanskim(ili"dansko-norveškim"jezikom),kojijeutovrijemezajed-ničkijeziktihdvijuzemalja,aidodanassuunatočrazličitimpravopisnimstandardi-ma tadva jezikazadržalameđusobnurazumljivost.Djela jenajčešćeobjavljivaouDanskoj, ali sunjegovevažnijedrame imale svojepraizvedbeu značajnijimkaza-lištimauNjemačkoj(Dresden,München,Berlin...),aSablastičakuChicaguuAme-rici.OpopularnostinjegovihdramasvjedočičinjenicadasusenjegovadjelauBerli-nu1877.godineuistomtrenutkuigralaučakpetkazališta.IsticalogasekaonajvećegeuropskogdramatičaranakonShakespearea,kojijekaza-lištu vratio aktualnost i društveni značaj. Švedski povjesničar književnostiMartinLammformuliraojenjegovznačajovako:"IbsenovadramajeRimmodernedrame,sviputovivodeunju–iprekonje".Međuprvimanascenudovodiaktualnetemeipropitkujedruštveneimoralnepretpostavkeidogme,štoćenakonnjegananekina-činpostatinormakojarazdvajadobroodlošegkazališta.NeštomlađiipodjednakocijenjenišvedskidramskipisacAugustStrindbergčestogajekritiziraoisvojimdje-limaodgovaraonaIbsenova,biosnjimuosobnomsukobu,alisvojimdjelomgaoči-tonasljeduje.IbsenjeuzorimodeldramskimikazališnimvelikanimakaoštosuČe-hov i Stanislavski,GeorgeBernard Shaw,ArthurMiller ili Pirandello.Odredio jerazvojistilskandinavskekinematografijeinjezinihbrojnihvelikana,aliisvjetske.UZagrebuse IbsenovaNora prvi put igra još 1888. godine, a doprvog svjetskograta na pozornici HNK najizvođeniji je strani dramski pisac. Mnogi su velikanihrvatskogglumišta,primjericeMarijaRužičkaStrozzi,AndrijaFijan,NinaVavrailiIvoRaić,unjegovimdjelimadalisvoježivotneuloge.Međuhrvatskimdramatičari-maslijedegaFranGalović,MilanBegović, JankoPolićKamov,MilanOgrizović,MiroslavKrleža.

***DramaNorailiKućalutaka(Etdukkehjem;prevodiseikaoLutkinakuća)objavlje-naje1879.godine,aprviputizvedenakrajemistegodineuKopenhagenu.Svojomtemomizazvalajevrložestokereakcijesuvremenika:bavisepropitkivanjemtradici-onalne podjele uloga među spolovima, brakom i podređenosti žena. Autor je, po

81

vlastitim riječima, želio stvoriti "modernu tragediju", u kojoj će prikazati kako se"žena nema pravo ostvariti u današnjem društvu", jer je to "isključivo muškodruštvo,sazakonimakojepišumuškarci,ukojemusumuškarcitužiteljiisuci,kojiženamasudesmuškogstanovišta".NoraHelmersasvojimsuprugomživiuprividnoskladnombrakuisreći,alijeonra-zočarasvojimlicemjerjem,izdajominelojalnošću.ZbogtogaseNora,unatočnesi-gurnosti koju takva hrabra odluka donosi, odlučuje na nešto nezamislivo: napuštamužaidjecu,napuštaobitelj.Reakcijajenaovudramubilaizuzetnoburna,premdajenakonpraizvedbe,najprijeuSkandinavijiapotomidrugdje,gledalištenasvakojizvedbibilorasprodano.Ibsenjezanjemačkupraizvedbu1888.godinebioprisiljennapisatidrugačiji završetak,ukojemuseNora ipakvraća svojojdjeci imužudajenovu priliku.Osimkonzervativne javnosti, na tome je inzistirala i glavna glumicaHedwigNiemann-Raabe,rekavši:"Janikadanebihnapustilasvojudjecu."Ibsenjetajslučajnazvao"barbarskomsramotom",alijepristaosamnapisatialternativnikrajjer bi to umjesto njega učinio netko drugi. Nakon nekog vremena, bog brojnihprosvjedaglumicajeipakpristalanaizvornizavršetak.Iudrugimjezemljama,oso-bitouVelikojBritaniji,dramabilaizloženacenzuri.UHrvatskojjeprviputauprizo-renauZagrebu1888.godine.Premda tonijebilaautorovanamjera,Nora jeucijelomsvijetu,postala simbolomborbezaženskapravaijednakost,utovrijemesufražetkinjaiborbezanajosnovnijapravapoputpravaglasailipravanasamostalnoodlučivanjeoimovini,bezmuškihskrbnika.UsvomeobraćanjuNorveškojligizaborbuzaženskaprava1898.godineautorječvrstoinzistiraonatomedamora"otklonitizaslugekojemusepripisujudajesvjesnoradiozapokretzapravažena",jerje"pisaobezsvjesneželjedaneštopro-pagira",aciljmujebio"opisopćegljudskogstanja"-pokazatidasvakaosoba,ne-ovisnoospolu,imapravobitiosobaiimapravonasvojuneovisnostiodluke.RadnjaKućelutakainspiriranajedijelomsudbinomstvarneIbsenovedanskeprijate-ljiceLaureKieler,odkojesemuž,otkrivšidajebeznjegovogznanjaposudilano-vac, razveo iposlao jeuumobolnicu.LauraKielerse ipaknekolikogodinavratilasvojojobitelji,itonamuževezamolbe,akasnijepostalapoznataspisateljica.

82