Nino Raspudi

BOSANSKO-HERCEGOVAKI HRVATIIZ ZAGREBAKE PERSPEKTIVE

SAETAK

Ono to se definitivno vidi zadnjih godina u BiH, koliko god s jedne stranepoloaj Hrvata bio teak u institucionalnom smislu, je da kao samosvjesnanacija oni jaaju. Javlja se jedna nova snaga koja se prije svega vidi u injenicido je izgleda konano stvorena prava hrvatska politika javnost u BiH, prijesvega zahvaljujui internetskim portalima i forumima, jer Hrvati nemajunacionalnog televizijskog kanala, a utjecaj novina je ionako zanemariv.Najposjeeniji internetski portali imaju duplo vei broj jedinstvenih dnevnihulaza nego najprodovanije hrvatske novine u BiH. Tu novu, mladu, politikiosvijetenu hrvatsku scenu u BiH koja stasava i kali se na internetskimportalima i forumima vie ne impresioniraju nikakvi narativi iz dojueranjihsredita koja su uglavnom inila sve da ih se zadri na politikoj i drutvenojmargini.

Nastojat u biti kratak, sigurno e biti i nekih slaganja ili neslaganja, paemo nastojati stvar bolje pretresti kroz diskusiju. Potrebno je preliminarnorazrijeiti o emu je rije i osvijestiti prednosti i ogranienja moje vlastitepozicije. Prije svega ne postoji neka jedinstvena zagrebaka perspektivau smislu da neko veliko jedinstveno politiko oko iz sredita R Hrvatskejednoznano promatra BiH i Hrvate u njoj. Jasno, stvar je znatno sloenija, agledanje je heterogenije. Govorit u o dva dominantna narativa u hrvatskojpolitici, medijima i javnosti, oba izrazito negativna i diskriminirajua premaHrvatima u BiH. To nisu univerzalna stajalita jer jo uvijek znaajan dioi politikih faktora i dijelom ak i medija promatra Hrvate u BiH kao ljude kojiimaju, ili bi trebali imati politika prava, jednako kao to ih imaju i Hrvatiu Hrvatskoj. No, naalost ova dva naina gledanja o kojima u govoriti sudominantna i vjerojatno e jo neko vrijeme potrajati kao takva.

Osobno govorim iz pozicije, koju sam jednom u ali nazvao - akademskigastarbajter u R Hrvatskoj. ivim i radim u Zagrebu, ali imam lvu sponu sMostarom i BiH, pa sam na neki nain u okviru ove teme istovremeno i onajkoji gleda i onaj koji je gledan iz zagrebake perspektive. Pjesnik VeselkoKoroman kae - moja domovina je podijeljena na dvije drave. Sam osobno

247

osjeam tako jer smatram da hrvatski narod doista ima dvije drave, ima RHrvatsku i BiH koju dijeli sa ostala dva naroda. Uglavnom moj pogled kaoHrvata iz BiH koji ivi i radi u Zagrebu je na neki nain dijelom i razrok jer samistovremeno i ovaj i onaj. Pripadnik sam naroda kojem je u BiH onemoguenoizabrati svoje politike predstavnike koji e participirati u vlasti. eljko Komiu Predsjednitvu BiH, jednako kao i na dobar domain Emil Vlajki na funkcijipotpredsjednika R Srpske nemaju legitimitet predstavljati Hrvate jer ih Hrvatinisu izabrali. Pokuava se formirati izvrna vlast ovih dana bez predstavnikaveinske politike volje Hrvata u BiH.

Sve ovo svjedoi o tome da je situacija Hrvata u BiH doista dramatina.Premda bonjaka politika elita opstruira popis stanovnitva iz samo njimaznanih razloga - moemo pretpostaviti da izbjegavaju popis stanovnitva kakose ne bi razbio mit o multietnikim sredinama koje su ostale pod kontrolomArmije BiH ili moda da bi moda ouvali mit o bonjakoj velikoj brojanojpremoi u BiH. Ne znam koji je razlog, ali bonjaka politika elita opstruirapopis stanovnitva. No, unato tome to popisa nemamo izgledno je da jebroj Hrvata u BiH smanjen najmanje za treinu u odnosu na predratni. Napodruju RS-a od skoro 200.000 Hrvata koji su tu ivjeli prije rata Hrvati suostali u tragovima, pa i u Banja Luci u kojoj je nekada bio veliki broi Hrvata.U Federaciji na teritoriju koji je ostao pod kontrolom Armije BiH situacija jegotovo jednaka. Preostali Hrvati u BiH su politiki obespravljeni to se dokraja pokazalo i zaotrilo nakon zadnjih izbora.

Odnos slubene politike R Hrvatske prema takvoj stvarnosti u zadnjih10 godina je doista nezabiljeen u svjetskoj povijesti. Osobno ne znamnijedan primjer drave, ako netko zna neka ga iznese, koja je ne samo mirnopromatrala politiki nestanak vlastitog naroda u drugoj dravi ve je dijelomi sudjelovala u tome. O notornom primjeru Stjepana Mesia kao glavnoggeneratora takve politike mislim da i nije potrebno govoriti. Stjepan Mesikroz dva predsjednika mandata nijednom nije posjetio Hrvate u BiH, imeje krio Ustav RH koji mu nalae posebnu brigu za dijelove hrvatskog narodaizvan RH. tovie, podupirao je nacionalistiku bonjaku politiku, imemislim da je najvie tete nanio upravo bonjakom narodu podravajuinerealne ambicije i aspiracije poklapanja cjelokupnog teritorija BiH u smisluunitarne drave kojom e se komandirati iz Sarajeva. Jedan recentan primjerje injenica da je elnitvo hrvatskog SDP-a bilo nazono i podralo zavrni skupLagumdijinog SDP-a u Sarajevu, premda je bilo jasno koja je Lagumdijinapolitika i tko e opet glasati za eljka Komia, to se kasnije egzaktno ipokazalo. Moemo u tom smislu spomenuti i protuustavne izjave hrvatskogveleposlanika u Sarajevu koji je u intervjuu Osloboenju 12. studenogprole godine izjavio, kae, ovo e vas moda iznenaditi, ali primarni interesR Hrvatske ovdje u BiH nije poloaj Hrvata u BiH nego stabilna i funkcionalna

248

BIH, to izravno kri Ustav R Hrvatske koji nigdje ne govori o stabilnoj ifunkcionalnoj BiH. Vladajui HDZ u Hrvatskoj uglavnom godinama pere rukeod Hrvata u BiH ili papagajski ponavlja briselske fraze tipa: BiH treba ostaticjelovita i tri naroda trebaju biti ravnopravna. I sad smo mi to rekli, a politikinita nismo uinili, nismo ni digli glas niti diplomatski neto pokuali gledepreglasavanja i politikog eliminiranja izborne volje Hrvata u BiH.

Dominantan narativ u veem dijelu politike i medija u R Hrvatskojprema Hrvatima u BiH kakav traje godinama je orijentalistiki, doista usmislu klasinog orijentalizma kako ga je koncipirao Edward Said. Ta plodnateorija je kasnije imala odjeka i na nama bliskim prostorima. Tu mislim naknjigu bugarske teoretiarke Marije Todorove Imaginarni Balkan u kojojona pokazuje kako na primjeru Balkana, ne kao konkretnog zemljopisnogprostora ve kao metafore funkcionira taj mehanizam, gdje Europa radikonstrukciju jednog svog dijela kao civilizacijski nieg, divljeg, primitivnijegi zaostalog, prema kojem se onda povratno pozicionira kao civiliziranija,napredna i slino, a to kasnije to uitano, fiksirano divljatvo, necivilizlranost,opravdava kolonijalno tretiranje tog prostora. Unutar postkolonijalne kritikerazvijen je jedan dragocjen pojam, a to je reprodukcija orijentalizma gdjeZapadna Europa promatra Istonu kao apriori civilizacijski nii prostor, aonda unutar Istone Europe imamo Balkan kao orijentalce Istone Europe,a onda se to opet ponavlja na samom Balkanu. Kakve ovo veze ima sa RHrvatskom i Hrvatima u BiH? Pa bosansko-hercegovaki Hrvat postaje nekavrsta unutarnjeg hrvatskog Balkanca. Odnos Europe prema RH se namikro razini reproducira kao patronizlrajui odnos RH prema bosansko-hercegovakim Hrvatima koji se u dobrom dijelu medija i javnosti promatrajukao primitivniji i iracionalniji, zaostali u razvoju u fazi nacionalizma koji jeRH-a eto kao nadvladala, a nadasve kao nepolitiki subjekt, kao neka pukoetnika injenica. Primjer toga je manifestacija Tjedan Hrvata iz BiH; koja jeprije par godina odrana u Zagrebu gdje je nekoliko ljudi koji participiraju uvisokoj kulturi u Zagrebu porijeklom iz BiH, od opernih pjevaica do uglednihglumaca, paradiralo obueno u narodne nonje iz BiH. Znai Hrvatima u BiHtakvo stajalite, kaem koje je jedno od, ali naalost dominantno danas upolitici i medijima i javnosti u R Hrvatskoj, priznaje etniko, ali ne priznajei politiko hrvatstvo ili im ga priznaje samo onda kada je u funkciji sreditatj. R Hrvatske, od uloge vjenih graniara na Drini, do mita o pacifiziranjuMuslimana.

Dvije su osnovne varijante takvog pogleda, obje su dlskriminirajue itetne za interese Hrvata u BiH. Jedan, okvirno moemo nazvati europskaili euronska pozicija, a druga je nacionalistiko-maksimalistika ili drinska.Ova europska pozicija i pogled se eli maksimalno distancirati i od BiH iod tamonjih Hrvata. Stvara se slika kao da je BiH neki sasvim drugi i daleki

249

svijet koji kao da se nalazi na drugom kontinentu, jedan svijet koji je zaglibiou Balkanu i s kojim zemlja koja eto samo to nije zavrila pristupne pregovore,niti ima niti eli imati neke posebne veze i posla. Onima koji reproducirajutakvu sliku granica politikog hrvatstva je ona avnojevska, njima je granicuhrvatstva iscrtao Moa Pijade, ilas ili tko ih je ve tamo odreivao. Oni tuavnojevsku, danas dravnu granicu, promatraju kao granicu svjetova ili kaogranicu razliitih civilizacija, kao da je Metkovi blii Kopenhagenu negoapljini ili kao da Zagreb nije od Velike Kladue ili Bosanskog Novog udaljen100-ak ve amerikih 10.000 km. E sad, ono to je tako daleko nije potrebnonaroito poznavati. Otud zapanjujui diletantizam koji je osnovna osobinapromotora takvog stava. Uzmite hrvatske medije pa proitajte to veinanjih, na koji nain i na kojoj razini komentatora pie o BiH. Oni naprostone poznaju osnovne injenice. To s jedne strane i ne udi jer u Zagrebu nemoete kupiti novine iz BiH, ne moe se gledati nikakav program ako nematekablovske televizije, a HTV je tek odnedavno uvela emisiju o Hrvatima u BiHi dijaspori koja traje 10 min i emitira se u 8 sati ujutru. Moj prijatelj kaeprije lavova, tj. Opstanka i slinih jutarnjih djejih emisija. Vrhunac takvogstava je reenica okrenite se Sarajevu. Pri tome kaem fakti oko onoga todanas znai Sarajevo i kakvo je nisu vani. O tom dilentatizmu i nepoznavanjuosnovnih injenica svjedoi i izjava Stjepana Mesia od prije par mjesecigdje on kao razlog protiv treeg entiteta navodi kako u Tuzlanskom bazenudanas ivi vie Hrvata nego u Hercegovini, to je notorna budalatina. IliSocijaldemokratska partija Hrvatske, njezino elnitvo izgleda doista mislida dolazi sestrinskoj Socijaldemokratskoj stranci na zavrni skup u Sarajevo,da su to neki socijaldemokrati kao to su oni, jedna stranka koja se zalae zagraansku opciju, za toleranciju, za sline stvari, naprosto ne znaju to sedogada.

U sklopu takvog stava esto se uje i mit kako u BiH treba ostati sveovako kako jeste jer je nuno, i jer BiH treba sluiti kao nekakav tampon izmeuIstoka i Zapada, Srbije i Hrvatske. No, postavlja se jedno pitanje sa stanovitamorala, zato bi neki ljudi cijeli ivot trebali ivjeti u provizornom politikomokviru koji je u funkciji drugih, a ne u njihovoj funkciji!? Zato bi neki ljudi bilitampon, a neki drugi mogu biti suvereni politiki subjekt!? Na istom tragu suonda i neki mutni pojmovi poput arhitektura Balkana, stabilnost regionai slino, potpuno fluidni pojmovi, ali uglavnom zbog svega toga je jako vanoda Hrvati u BiH politiki ne talasaju previe. BiH se iz te perspektive promatrakao daleki drugi svijet za kojeg je samo vano da je pacifiziran bez obzira na totko e tamo imati politika prava a tko nee. Pri tome se uglavnom ponavljajuone isprazne frazetine kakve ujemo od meunarodne zajednice, a onoto je dominantno kod zastupnika takvog stava je mit o nekakvoj idilinoj,beskonfliktnoj BiH koju je onda kao netko izvana odjednom krenuo razbijati,

250

ili da nema vanjskog mijeanja tu bi odjednom nastala harmonija i ljubav icjelovitost!? Dio hrvatskih lijevih intelektualaca nekritiki prihvaa taj mitmultietnike, bratske, slone, harmonine Bosne kako oni kau, kao jednufantazijsku kompenzaciju i potencijalnu jezgru jugoslavenskog idealizma.Neki djelomino zainteresiraniji plasiraju jo jedan mit koji se esto uje kakoje nuno da Hrvati ostanu u Federaciji s Bonjacima u ovakvom okviru kakobi ih nadzirali, tj. Hrvati trebaju biti nekakvi uvari sekulamosti bosansko-hercegovakog drutva. Ovo je problematino na vie razina najprije taj mitkako svijet ne eli islamsku dravu u srcu Europe. Prvo, zastupnici ovakvogstajalita iako su deklarativno veliki prijatelji bonjakog naroda kao npr.Stipe Mesi u biti ovakvim stavom pokazuju vrlo slabu vjeru u demokratskipotencijal Bonjaka. Stlpe Mesi u intervjuu austrijskim novinama kae da kadbi se stvorio hrvatski entitet u BiH bonjaka dravica bi postala poligon zaterorizam. Pa zato!? Kakvo miljenje on uope ima o Bonjacima ako mislida je jedini potencijal i mogunost tog naroda da postanu teroristi!? Drugo, uEuropi ve postoje drave u kojoj su Muslimani veina, Albanija, a evo iKosovo. Tree, sve da je ta tendencija islamizmu kod Bonjaka realna, kakoHrvati to mogu kontrolirati!? Kako oni iz sadanje pozicije, iz ovih sredina gdjeih jo uvijek imaju mogu kontrolirati to se dogaa u nekakvim kampovimagore u Srednjoj ili Sjevernoj Bosni!? Nije li loginije da upravo nerijeenonacionalno pitanje stvara plodno tlo za svaki ekstremizam, pa i islamski!?

Drugi stav, drugo gledalite iz Zagreba prema BiH u ovom negativnomsmislu nazvao bih nacionalistiko-maksimalistikim. To je formulacija:Hrvatska mora biti do Drine i drimo se toga pa makar nestalo i Hrvata zapadnood Neretve. Ti kako ih jedan hercegovaki kolumnist naziva dobrovoljnidarivatelji tue krvi ne haju za politika prava preostalih Hrvata u BiH, to sevidi iz koaliranja minornog HSP-a sa Lagumdijom. Njima su Hrvati u BiH vanisamo kao graniari i potencijalni jurinici na Drinu i kao uporite za njihovemaksimallstike fantazije. Pri tome se moe koalirati i sa Lagumdijom. Blaaliberalnija varijanta ovog stava ponavlja mit kako Hrvati u BiH ne smiju traitisvoju teritorijalnu jedinicu jer bi to znailo cementiranje Republike Srpske,koja eto samo to nije pala!? Ili kako kau ne smije se dopustiti da Srbipreu Drinu! No to sa preko 1.200.000 Srba koji su tu u BiH i tu su oduvijek?Ovdje nisu do kraja eksplicitni. Zanimljivo je da neki deurni borci za ljudskaprava u R Hrvatskoj, elnici uglednih nevladinih organizacija koji su napravilivelike NGO karijere promatrajui pod lupom i najmanju nepravdu uinjenuSrbima u R Hrvatskoj, odjednom hladno kalkuliraju sa sudbinom 1.200.000Srba u BiH. to im to znai ne smiju prei Drinu!? Ukratko, Hrvati u BiH sepromatraju kao vjeni graniari u funkciji interesa Hrvata iz R Hrvatske kojise poimaju kao neki prvoklasni Hrvati, a Hrvati u BiH su drugog reda pa ine moraju imati kolektivna i politika prava. U ovom smislu je znakovito

251

stigmatiziranje politikog saveznitva Hrvata i Srba u BiH. Istovremeno doktraje proces relaksacije kako oni kau izmeu R Hrvatske i Srbije ili dokHDZ moe koalirati i sa Pupovcem i sa Stanimiroviem, BiH Hrvati ne smijuostvarivati nikakav politiki dijalog ili partnerstvo sa BiH Srbima, jer to jeodmah pakt Boban-Karadi, Tuman-Miloevi, konclogori, faizam i slino.Znai oni smiju paktirat sa Srbima, ali ovi dolje, oni ne smiju. Naravno, razlogje to se to barem donedavno, nije uklapalo u dominantni meunarodniinteres i viziju BiH. Nema vremena za objanjavanje geneze i politikoginstrumentaliziranja mita o Hrvatima iz BiH, pogotovo Hercegovcima kaouzronicima svih jada i problema R Hrvatske. No, zadnjih godinu dana sestvar potpuno promijenila jer iz dananje perspektive remetinekog zatvoraprepunog politiara i krupnih gospodarstvenika, meu kojima nema Hrvata izBiH, jasno je da se radilo o pukom mitu i da je najveu tetu od te viegodinjepolitike i medijske prakse konstruiranja kolektivnog krivca za sve hrvatskenedae imalo hrvatsko drutvo u cjelini. Jer umjesto da se kritiki suoavalosa politikim, drutvenim, korupcijskim i drugim problemima i rjeavaloih, hrvatsko drutvo se uljuljkivalo, u mitu o vlastitoj nedunosti i potenjui dobroti te ekskluzivnoj krivici jednog kolektiviteta, eto tih Hrvata iz BiH iliHercegovaca kako hoete.

Analiza medijskih prikaza Hrvata u BiH pokazuje da se oni promatrajukao nekakvi da kaem unutarhrvatski Balkanci koji su dobri dok ostaju na razinietnike skupine bez politikih zahtjeva. I u klasinom orijentalizmu je tako,orijentalac je u oima Zapada dobar dok ga se moe saaljevati i patronizirati.No, postaje problematian kad iznosi politike zahtjeve koji moda mogu bitiu koliziji s nekim interesima sredita. Taj sustavan stav i pritisak okrenite seSarajevu ve dovodi, a ako se nastavi jo 5 ili 10 godina sigurno e i radikalnijedovesti do politikog pa rekao bih i emocionalnog udaljavanja bosansko-hercegovakih Hrvata od slubenog Zagreba i to u dva pravca. Jedan pravac,ije zametke vidimo ve odavno predstavlja zanemariva manjina Hrvata uBiH, koju je donedavno zastupala buna no medijski utjecajna skupinaintelektualaca, sveenika, glaveina nevladinih udruga, pisaca i slino koja seodnedavno poela znaajno osipati. Evo vidjeli ste to se dogaa sa Hrvatskimnarodnim vijeem recimo, odnos prema Ivanu Lovrenoviu koji je izaao iz teopskurne organizacije pa sad odjednom njega optuuju da je ideolog HDZ BiHi HDZ 1990. Ta skupina ljudi, ponavljam izrazito malobrojna, zastupa pozicijupolitikog bosanstva unutar kojeg se Hrvati ili katolici kako oni vie vole rei,ahdnamaki zadovoljavaju ulogom manjine bez posebnih politikih zahtjeva.

Drugi e smjer udaljavanja od Zagreba, ako se ovakva politika RHrvatske nastavi, ubrzo postati dominantan medu Hrvatima iz BiH. To je stavkoji se na internetskim portalima Hrvata u BiH danas jo uvijek polualjivonaziva Sinn Fein, prema irskom modelu, to znai mi sami. Oni se odvru

252

od Zagreba ali se nisu i nee se nikada okrenuti prema ovakvom Sarajevu veprema samima sebi i svojim, iskljuivo svojim interesima. Radi se uglavnom omlaoj generaciji, ljudima koji su se emancipirali od uloge vjenih graniarai koji e sigurno u budunosti slijediti prije svega vlastiti ui zaviajni interes,a ne opehrvatski interes unutar kojeg su Hrvati iz BiH na kraju esto bivalipolitiki rtvovani, a kasnije i stigmatizirani kao krivci za sve nedae. Takavstav bez kompleksa za svoje ciljeve trai i trait e politike saveznike gdjegod je to mogue, danas u Banja Luci, sutra bilo gdje drugo. Hrvati BiHvjerojatno e, ako se kroz due vrijeme nastavi ovakva politika slubenogZagreba, konano postati prava nacija, a ne etnika skupina ili isturena straasa glavom u Zagrebu. Ono to se definitivno vidi zadnjih godina u BiH, kolikogod s jedne strane poloaj Hrvata bio teak u institucionalnom smislu, je dakao samosvjesna nacija oni jaaju. Javlja se jedna nova snaga koja se prije svegavidi u injenici da je izgleda konano stvorena prava hrvatska politika javnostu BiH, prije svega zahvaljujui internetskim portalima i forumima, jer Hrvatinemaju nacionalnog televizijskog kanala, a utjecaj novina je ionako zanemariv.Najposjeeniji internetski portali imaju duplo vei broj jedinstvenih dnevnihulaza nego najprodavanije hrvatske novine u BiH. Tu novu, mladu, politikiosvijetenu hrvatsku scenu u BiH koja stasava i kali se na internetskimportalima i forumima vie ne impresioniraju nikakvi narativi iz dojueranjihsredita koja su uglavnom inila sve da ih se zadri na politikoj i drutvenojmargini. Stoga, ako se ove tendencije nastave, za nekoliko godina ni temapoput ove bosansko-hercegovaki Hrvati iz zagrebake perspektive njihnee pretjerano zanimati jer se prema tom gleditu iz glavnog grada svihHrvata naprosto vie nee ravnati. Hvala.

253