568

Click here to load reader

Ante Sekulić - Bački Hrvati

  • Upload
    dom1977

  • View
    1.912

  • Download
    404

Embed Size (px)

Citation preview

ZBORNIK ZA N A R O D N I I V O T I O B I A J E J U N I H

SLAVENA

ZBORNIK ZA N A R O D N I I V O T I O B I A J E J U N I HKnjiga 52

SLAVENA

Urednik:

Akademik A N D R E

MOHOROVICI

Recenzenti:

Dr. D R A G U T I N P A V L I E V I Izvanredni lan P E T A R I M U N O V I

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI

YU ISSN: 0350-8625

YU ISBN: 86-407-0059-1

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI

Ante Sekuli

BAKI HRVATINarodni ivot i obiaji

TV.

ZAGREB 1991.

PREDGOVOR

Knjiga o bakim Hrvatima temelji se na radu Narodni ivot i obiaji bakih Bunjevaca, koji je objelodanila Jug. akademija znanosti i umjetnosti u Zborniku za narodni ivot i obiaje (...), knj. 50, Zagreb, 1986. Ispravci i dopune u pojedinim poglavljima nisu umanjili znanstvenu utemeljenost knjige. Sadraj je proiren novim poglavljima o bakim okcima, o filozofskim uilitima i batini naih mislilaca i pisaca u Podunavlju, zatim je ova knjiga do punjena popisom literature, zabiljeena je arhivska graa kao i asopisi, listovi i novine (hrvatske i madarske). Na kraju knjige je kazalo osobnih i zemljopisnih imena. U novoj knjizi o bakim Hrvatima sadrajem je obuhvaeno vremensko raz doblje od poetka, od prvog spomena naega svijeta na podruje Bake sve do sredine XX. stoljea. Dobronamjerni itatelj e razumjeti da je u narodnom ivotu teko povui otru meanu crtu na kraju razdoblja koje svakako svrava pedesetih godina naega stoljea, ali poneki ivotopis ili dogaaj prelazi kojom godinom spomenutu omeenost. Posluio se pisac pravom utemeljenim na slobodnom osvjedoenju da je sre dinom naega stoljea, nekoliko godina nakon svretka II. svjetskog rata (1945) znatno izmijenjena demografska slika Bake, tragino je preinaeno gospodarsko stanje, dogaalo se smiljeno zatiranje hrvatskog imena, jezika i kulture. Zbivanja god. 1989. i 1990. potiu i krijepe nadu da e pola stoljea minuloga ivota bakih Hvata biti proueno i sauvano u kojoj novoj knjizi. Povijest bakih Hrvata popraena je nizom biljeaka, brojnim dokazima i protudokazima, utemeljena je na izvornoj povijesnoj grai skupljenoj tijekom etr desetak godina. Graa ima skupni naslov Monumenta croatica Baiensia pa e moda, kad bude objelodanjena, biti dostupna svima koji budu eljeli znanstveno rasprav ljati o integralnom dijelu hrvatskog naroda u Bakoj. Unato popisu obilate literature na kraju knjige treba upozoriti da su uz svako poglavlje spomenuti relevantni pisci i djela od kojih nekih nema u opem popisu. Treba takoer upozoriti da je ova knjiga svojevrsna monografija bakih Hrvata u kojoj se eljelo saeto i to pouzdanije priopiti znanstvenicima, svijetu i opin stvu istinu o Hrvatima rasutim na bakim ravnicama koji su ondje savili svoja ognjita u davnoj prolosti, radino obraivali svoje njive, uvali ih, branili svoje ivote i domove.

U knjizi je manje rijei o bakim okcima nego o Bunjevcima. Nije razlog u brojidbenim podacima okaka je skupina manja nego u injenici to su brojni pisci, veinom srpski, a dijelom i madarski, u raspravama, lancima i po grdnim spisima osporavali hrvatstvo bakih Bunjevaca, dok su okci bili uglavnom poteeni takvih nijekanja. Bude li tko traio u knjizi o bakim Hrvatima ralambe o kontroverznim drutvima (najee mjeovitim), strankama i osobama nee nai odlune pro sudbe nego samo podatke o svemu to pomae prepoznatljivosti naega svijeta koji je u suivotu s drugim narodnim skupinama elio sauvati svoja obiljeja, svoj identitet. Uz brojne kazivae koji se spominju u knjizi, pisac iskreno i srdano zahva ljuje svima koji iz njima poznatih razloga ni ovoga puta nisu eljeli da im ime bude upisano; dio pak kazivaa zavrio je svoj ivotni tijek. Nova knjiga o bakim Hrvatima je raena godinama s tenjom da istina o naim ljudima bude priopena, s goruom eljom da bude obrana ljudskoga i hrvat skog dostojanstva. Nema u knjizi rijei mrnje, prijezira, ali je pisana s dubokim uvjerenjem da ljubav prema zaviaju nije grijeh nego obveza. Ljudska obveza ukoliko elimo biti ljudi i ivjeti ljudski. Svugdje. U matinoj Domovini. I u Bakoj. U Zagrebu, 30. prosinca 1990. Ante Sekuli

SADR2AJPredgovor Pristup I. BAKA Podruje kao dio Podunavlja Zemljopisni podaci Tumaenje toponima Povijest podruja Stanovnitvo Bake II. BUNJEVCI Hrvatska narodna skupina O imenu Bunjevac Vlasi; etnogeneza Bunje vaca Pomicanje u tursko doba Selidbe pod vodstvom franjevaca III. BAKI BUNJEVCI . Dolazak i smjetaj bakih Bunjevaca Povijesni spomeni Bake i Bunjevaca IV. POVIJEST BAKIH BUNJEVACA Prvo razdoblje: od naseljavanja u doba Kolomana, Bele IV, Ladislava IV. i Ludovika I. do XVIII. stoljea Razdoblje od karlovakog mira (1669) do sredine XIX. stoljea (1848) Trde razdoblje od sredine XIX. do sredine XX. stoljea (narodni preporod) V. NASELJA Opi pregled naselja u kojima ive Bunjevci (1) Pregled povijesti triju najveih naselja: Baje (2), Sombora (3) i Subotice (4) oko kojih su kao sredita ostala naselja VI. OKAKA NASELJA Naselja u kojima ive baki okci Ba, drevni grad Bereg / Baki Brijeg Bodani Monotor / Baki Monotor Plavna Sonta Vajska Opi zakljuak o okakim naseljima VII. GOVOR BAKIH BUNJEVACA Bunjevaka tokavska ikavica Osobitosti u glasovnim promjenama, sklo nidbama promjenljivih rijei i sprezi glagola Leksika grada Tuice VIII. SVAGDANJI IVOT Tjelesna i duevne znaajke bakih Hrvata Muki i enski poslovi tijekom godine Salaari i varoani Bunje, zemunice, salai i gradske kue IX. DRUTVENI IVOT Obitelj, patrijarhalna i temeljna zajednica Mukarci, ene, djeca, snahe i zetovi Znaajke obiteljskoga zadrunog ivota; posjedovni odnoaji Seljatvo: gazde, napoliari, arendai, treiari, biroi, komencijai, nadniari, sezonski radnici Vinogradari, pudari Bunjevako plemstvo Popis plemenitakih obitelji Graani, graanstvo Radnitvo Drutva Novinstvo X. IMENA I PREZIMENA BAKIH HRVATA Osobna imena, muka i enska Izbor osobnih imena u bakih Bunjevaca Obiteljska imena abecednim slijedom prema matinim knjigama Biljeka

1 5

15

33 49

95

145

167

197

217

249

iz prve ouvane matine knjige god. 1687. O etniku okac i okakim selidbama Osobna imena u okaca Najea obiteljska imena u bakih okaca XI. NONJA Ope pripomene o nonji Muka bunjevaka nonja; koulja, gae, dolama, prsluk; hlae, prnjak i opaklija; ubara i eir; opanci i izme en ska nonja; koulja, skute, donje i gornje suknje; pregae i marame; urdija, jopka, reklija, otunica; obua; erdani i dukati Tkanje i vezovi istoa i urednost rublja XII. NARODNI OBIAJI Znaajke obiaja Obiaji uz kolijevku Djeje i mladenake sigre Svadbeni obiaji bakih Bunjevaca Obiaji o blagdanima Materice, Oci Betlemari, Badnja veer, Boi, kolede Prela, divani Uskrsni obiaji Kraljice, duhovski obiaji etveni obiaj duijanca Vino gradarski obiaji, berba Posljednji ispraaj, obiaj uz odar, alenje, praanje XIII. NAA PODUNAVSKA FILOZOFSKA UILITA, SADRAJ RADA I ZNAENJE Ope pripomene Naselja u kojima su bila uilita Ustrojstvo uilita Popis predavaa Znaenje naih filozofskih uilita u Podunavlju XIV. PRINOSI O KOLSTVU . O kolstvu uz crkve i samostane kolstvo prema uredbi Ratio educationis Gradske i salaarske kole Srednje kolstvo O jeziku u kolama Borba za narodni jezik u kolama i za vlastite kole kolovanje izmeu dva svjetska rata XV. FILOZOFSKA BATINA HRVATSKIH PODUNAVSKIH PISACA XVIII. STOLJEA Naela izbora pisaca i djela ivotopisni podaci o piscima Djela koja ine filozofsku batinu XIV. KNJIEVNOST O tri stoljea knjievnosti podunavskih Hrvata Pregled knjievnih raz doblja Od knjievnih poetaka do Lovre Brauljevia Razdoblje od Stipe Vilova do Luke ilia Od Emerika Pavia do Grgura Petalia Znaajke budimskog kruga Knjievnost do Ivana Antunovia Pre porodni rad Antunovia, Ambrozija B. arevia i njihovih suradnika Knjievnost u prvoj polovici XX. stoljea XVII. NARODNA KNJIEVNOST Bogatstvo narodnog stvaralatva u Bunjevaca Skupljanje narodnog blaga Postanak i razvitak narodne bunjevake knjievnosti Dioba bunjeva kog narodnog pjesnitva Groktalice groktue Kraljike pjesme Koledarske pjesme Pripovijesti XVIII. UMJETNOST . . . . . Neistraena umjetnost bunjevakih Hrvata Graevinarstvo Slikarstvo od tipana Kopilovia do Jelene ovi, Ane Beli, eljka Kujundia, Gustava Matkovia i drugih Umjetnost u slami, slamarke Naivke-umjetnice, njihov rad ZAVRNICA . . . Arhivska graa Literatura asopisi, listovi, novine Summary . . . . . Kazalo zemljopisnih i osobnih imena

269

293

363

389

401

417

439

459

. . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

471 477 478 490 497 501

PRISTUP

Na ravnicama izmeu Dunava i Tise ve stoljeima ive baki Hrvati. O njima su napisane knjige i rasprave, brojna su drutvena i gospodarska izvjea, mnotvo je novinskih lanaka. U ovoj se pak knjizi raspravlja o njihovoj povijesti, narodnom ivotu i obiajima sve do sredine XX. stoljea. Najprije je rije o Bakoj (I. poglavlje), zatim o Bunjevcima openito (II. poglav lje) kao dijelu hrvatske narodne sveukupnosti. Baki su Bunjevci i okci (III. poglav lje) naselili novo podruje u nekoliko mahova, doli su kao osvjeenje starosjedila kom slavenskom ivlju koje nije ostavljalo iroke ravnice ni u pogibeljnim i nemirnim vremenima turskih provala i osvajanja. Smjetaj novih doseljenika u Podunavlju bio je uvjetovan razliitim drutvenim i gospodarskim prilikama, posebice u doba turskog gospodstva u Podunavlju. U povijesti bakih Hrvata (IV. poglavlje) mogu se razli kovati tri razdoblja: od prvih koraka i okraja na novom tlu do XVIII. stoljea, zatim kad su se isticali kao branitelji i uvari svojih ognjita do sredine XIX. stoljea, i tree razdoblje, koje je obiljeeno preporoditeljskim naporima, borbama i uspjesima do sredine XX. stoljea. Najnovije pak razdoblje do naih dana bogato je drutvenim promjenama i sadrajima, patnjama, pritiscima i nijekanjima, ali nije obuhvaeno u ovoj knjizi. Rasuta naselja u kojima baki Hrvati ive imaju svoje nazive i povijest (V. i VI. poglavlje). U Podunavlju su baki Hrvati sauvali svoj tokavsko-ikavski govor, svoj bu njevaki, okaki jezik (VII. poglavlje), ustrojili su i uredili svoj ivot u svag danjici koja je traila ne samo obradbu zemlje nego i diobu rada, razloito i spretno gospodarstvo (VIII. poglavlje). U drutvenom ivotu bakih Hrvata sve poiva na obitelji, u kojoj su ureeni odnoaji meu svim lanovima, od starjeine i glavara obitelji do najmlaega djeteta. Iz obiteljskog ustrojstva izviralo je i rodbinstvo te ponaanje prema susjedima i ostalim ljudima. Posebice se pazilo s kojim i kakvim obi teljima e se brakom sklopiti rodbinstvo i sveze. Zato je bilo potrebno prouiti imena, prezimena i obiteljske nadimke (IX. poglavlje), a to pak upuuje na podrijetlo poje dinih obitelji. Poljodjelski poslovi i nain ivota utjecali su na nonju podunavskih Hrvata (X. poglavlje). Ona ima zajednika obiljeja u svim veim i manjim naseljima bu njevakih Hrvata s neznatnijim razlikama u pojedinim naseljima, dok je starinska okaka nonja u svojoj raskonoj ljepoti sauvala slinosti s nonjom srijemskih i slavonskih okaca. U prouavanju pak ivota bakih Hrvata obilata se graa nalazi u njihovim obiajima (X. poglavlje). Tegobni ivot tijekom stoljea pruao je malo pri goda za radost, pa su obiaji vezani za osobne dogaaje (roenje, pir, ukop), za poslo1

ve (o sjetvi, etvi i berbi), za vjerske blagdane (Boi, Uskrs, Duhovi, Ivanje i dr.) ili za rijetke skupove (prela i divani). Rasuti na irokom podunavskom prostoru, na bakoj ravnici po salaima, u selima, gradovima, bunjevaki i okaki Hrvati su se tijekom stoljea borili za svoje kole (XII. poglavlje) i stvarali su svoj kulturni prinos opoj uljudbi i zajednitvu. Filozof ska batina je golema (XIII. poglavlje), a knjievni i znanstveni prinos naih pisaca nije neznatan ve od XVIII. stoljea, poglavito u Budimu, pa do naih dana (XIV. poglavlje). Posebno je poglavlje o narodnoj knjievnosti (XV.). Kako pak narodna umjetnost nije samo u tkanju i vezovima, nego takoer u slikarstvu, kiparstvu, gradi teljstvu i glazbi trebalo je takvu batinu i dostignua (XVI. poglavlje) zabiljeiti. Na rubu razdoblja koje ini sadraj ove knjige proula se svijetom umjetnost u slami (slamarke, slamarice) i privukla je opu pozornost znanstvenika, umjetnika i po vjesniara umjetnosti motivima, obradbom i sadrajem (XVII. poglavlje). Na kraju knjige je zabiljeena (XVIII. poglavlje) arhivska graa, zatim litera tura, kao i popis glasila, novina i asopisa koji su mi posluili u obradbi povijesti, narodnog ivota i obiaja bakih Hrvata. Vlastite biljeke (kratica: VB), posebnu grau, skupljao sam za brojnih godina: sustavno od 1938. do osamdesetih godina. Izloen sam bio raznim neugodnostima, ali u radu su me pomagali mnogi, u tekoama su me poticali brojni, sa mnom su se pak radovali srani. U biljekama sam sauvao imena, ali su brojni eljeli ostati bezi meni. Ipak, posebice se sjeam sviju s kojima sam dijelio djetinjstvo i mladost, s kojima sam zajedno radio na bakim ravnicama: orao, sijao, eo i brao, kojima sam se ra dovao, zanosio i tugovao, nerijetko strahovao. Moju zahvalnost svima, znanima i neznanima, prijateljima i koji to nisu, dijele svi koji su mi pomagali (lektori, nakladnici, tiskari) i koji su u povijesnim zbivanjima hrvatskog naroda eljeli ovu knjigu.

2

KRATICE

Kratice za djela koja se najee spominju u radu openito. Djela znaajna za pojedina poglavlja nisu u ovom nizu, nego su kratice za njih istaknute uz tekst. ARj BA BBM BBV BB ERj EJ FsS HE IA Ivanyi Katona Klasje Muhi Neven PB PHV Pavi SuD Unyi Vjd Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb 1880, ss. Ante Sekuli, Drevni Ba, Split 1978. Bdcs Bodrogh varmegye egyetemes monografidja, Zombor (Sombor) 1896 (III)Bdcs Bodrog varmegye, III, Budapest (1909) (urednik Borovszky Samu). Ivan Kujundi, Bunjevako-okaka bibliografija, Rad JAZU 355, Za greb 1969. Petar Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb 1971. Enciklopedija Jugoslavije, Zagreb s. a. (1956). Ante Sekuli, Tragom franjevakog ljetopisa u Subotici, Kai X, posebni otisak knjiga, Split 1978. Hrvatska enciklopedija, Zagreb 1941, ss. Istoriski dravni arhiv, Subotica. Istvan Ivanyi, Szabadka szabad kirdlyi varo trtenete, I, Subotica 1886; II, ubotica 1892. Stephanus Katona, Historia metropolitanae ecclesiae Colocensis, Colocae 1880. Klasje naih ravni, asopis, Subotica 19351941, Zagreb 19411945. jnos Muhi, Zombor trtenete, Zombor 1944. Neven, mjesenik, tjednik i dnevnik, 18841932. Jovan Erdeljanovi, O poreklu Bunjevaca, SKAN, Beograd 1930. Petar Peki, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb 1930. Emericus Pavich, Ramus viridantis olivae (...), Budae 1766. Subotika Danica, kalendar, 18831940, 1971, 1972. Bernardin Unyi, Sokacok es Bunyevdcok es bosnydk ferencesek trtenete, Budapest (1947). Vojvodina, Zbornik I, II, Novi Sad 1939.

3

I. BAKA

1. Baka je dio Podunavlja 1 , juni dio Panonskog nizozemlja, izmeu Dunava i donje Tise, bez izrazite granice prema sjeveru 2 ; ravnica izmeu donje Tise, Dunava i granice prema Madarskoj, A P Vojvodina 3 . Madarski pisci prosuuju da vei dio meurjeja Dunava i Tise, osim petanske upanije (11 187 km 2 ) pripada Bakoj (11 029,41 km 2 ) 4 . U starije doba podruje izmeu Dunava i-Tise do Kumanije (Kunsg) bilo je oblasno podijeljeno na tri ugarske upanije (vrmegye): baka upanija (Bacs megye) sasvim na jugu sa sjeditem u Bau 5 , a na sjeveru je graniila s bodrokom (Bodrogh vrmegye). Ova se pak upanija pruala na sjever do Male Kumanije (Kis Kunsag), ostavljajui sjeveroistoni dio ongradske upanije (Csongrd vrmegye), ije je sjedite poslije bilo u Segedinu 6 . Meutim, Baka obuhvaa podruje koje je oblasno bilo cjelina nakon to su ba ka i bodroka upanija zdruene u jednu godine 1802 7 . Od toga doba nova upanija graniila je na sjeveru s petanskom (PestPiliSoltKiskn) i ongradskom, na istoku s torontalskom, na jugu sa srijemskom, a na zapadu s virovitikom i baranjskom upanijom 8 . Budui da je vei dio tako omeene Bake danas u sklopu jugoslavenske dravne zajednice (9924 km 2 ), treba upozoriti da Bunjevci ive takoer izvan tih okvira, u1 Literatura: Bell, Matthias, Compendium Hungariae geographicum, I, Posonii 1777; Salagius, Stephanus, De statu ecclesiae Panonicae, VII, Pecs 1770 (Quinque eccleiis); Antunovi, Ivan, Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i okcih u pogledu narod nom, vjerskom, umnom, graanskom i gospodarskom, Be 1882; Stelzer, Friedrich, Geschich te der Batschka, Neusatz 1883; Rupp, Jakob Magyarorszagi Helyrajzi trtenete ftekinttel az egyhdzi intezetekre, III, Budapest 1879; Gyrffy, Gy., Az Arpdd-kori Magyarorszdg tr tenete fldrajza, Budapest 1966; Popovi, J. D., Vojvodina, I. Baka, Beograd 1925; Zirojevi, Olga, Upravna podela dananje Vojvodine i Slavonije u vreme Turaka, Zbornik za istoriju Matice srpske, 1, 1970,- 115; Sekuli, Ante, Drevni Ba, Split 1978. i dr. (u no vijim raspravama zabiljeena je ostala literatura). 2 HE, II, 83. 3 EJ, I, 341. 4 BBV, I, 1. 5 BA, 15. i si. 6 Vidakovi, Lajo, Otkada datira regionalni naziv Baka, rukopis 1979, A 4, 115; S doputenjem pisca proitao sam rukopis. Zahvaljujem na dobroti. 7 BBV, I, 217 (Ve oko 1730. poela je borba za prvenstvo izmeu dvije upanije. Franjo Klobusiczky nije bio oduevljen da sjedite nove upanije bude Sombor); BA, 2532; 57. 8 Usp. Ko gutovicz, , Magyarorszdg vdrmegyeinek kezi-atlasza, (?) 1905 (djelo mino su se doticali upanije Tolna).

5

susjednoj Madarskoj (bakoaljmaki i bajski kotar, zatim u okolici Kaloe; povijesno je pak potrebno ukljuiti i Budim) 9 . 2. Baka ravan sputa se posve polagano prema jugu, te od sredinje grbine Telekih bregova prema rubovima, a uz rijeke Dunav i Tisu prostrana su podruja movarna i poplavljena. Titelska visoravan uspinje se do 129 m. Podruje ove ravnice je blago valovito, a nadmorska visina svjedoi da se se od Baje (128 m) sputa doista prema jugu jer su Sombor (70 m), Apatin (93 m), Bezdan (90 m) i Novi Sad (85 m) nii. Meutim, u sredinjem dijelu Subotica (114 m), Topola (102 m), Bajmok (117 m) i neka druga mjesta su znatno via 10 . Osim podvodnih podruja uz rijeke bako tlo je veoma plodno, izgraeno je od diluvijalnih slojeva eolskog podrijetla i od aluvijalnih nanosa, kad su se goleme vodene mase cijedile iz Panonske kotline Dunavom prema Crnom moru 11 . O sastavu tla objavili su podatke poetkom naega stoljea madarski znanstvenici Halavdts Gyula, Inkey Bela i dr. 12 Podaci su sluili piscima o bakoj ravnici do naih dana 13 . Poplave su uglavnom uklonjene odvodnjavanjem tla i regu lacijom rijeka ve poetkom prologa stoljea (1802. kanal od Bezdana do Bakog Gradita, zatim prema Novom Sadu), poglavito velikim vodnim sustavom DunavTisa sredinom naeg stoljea. Te melioracije su iznimno vane jer Baka ide u red najplod nijih zemalja u Europi 14 . Opi je zakljuak da je tlo vrlo plodno; uzgaja se penica, kukuruz, konoplja, vinova loza, eerna repa, povre 15 . Plodnosti pridonosi podneblje koje je izrazito kontinentsko s oprekama vruega ljeta i otre zime, oborine padaju preteno u proljee i jesen, ali posvuda su malene (oko 560 mm godinje) 16 . Vlaga se u tlu humusa dri dugo za proljetnih i ljetnih mjeseci, to povoljno djeluje na uspije vanje usjeva i na kakvou plodova. Prema podacima s poetka naega stoljea (1908) golemi dio Bake je obradiva oranica (71,9%), zatim su panjaci (10%), ume (4,9%), ritovi (4,1%), vrtovi (0,8%), vinogradi (1,3%), neobradive povrine (5,9%) i trstikom pokriveno tlo (1,7%) 1 7 . Naselja u Bakoj smjetena su dijelom uz Dunav (Apatin, Novi Sad i dr.), Mostongu (Sombor, Ba, Doroslovo, Deronje, Karavukovo i dr.) i Tisu (enta, Titel i dr.); Krivaja pak protjee kroz ednik, Zobnaticu, B. Topolu i dr. N o osim uz rijeke i rje ice ima naselja koja su nastala u drugim podrujima. Tako je Subotica izgraena na graninoj zoni dviju prirodnih i privrednih cjelina: subotike pjeare na sjeveru (vo njaci i vinogradi) i pjeskovito-iesne ravni na jugu (zernljodjelstvo, stoarstvo) 18 . Me utim, nedaleko su dva jezera: Paliko i Ludosko, a k tomu je to grad u sreditu iz9 Usp. Hoko, Franjo Emanuel, Prosvjetno i kulturno djelovanje bosanskih i hrvat skih franjevaca tijekom 18. stoljea u Budimu. Nova et vetera, (XXXVIII) 1978, svez. III, str. 113179. Pisac govori o franjevcima da upravljaju tada hrvatskom upom u sredinjem dijelu Budima (Vizivaros, Civitas aquatica, upravljaju takoer hrvatskom u pom u budimskom predgrau Tukulja (Tkl) i Tabanu..., str. 115. 10 BBV, I, 3, 5; FsS, 10; EJ 8, 205; Gradovi Jugoslavije, Beograd 1971, 79. i si. 11 HE, II, 83. 12 BBV, I, 18. 13 HE, II, 83; EJ, I, 341; Gradovi Jugoslavije, Beograd 1971; Zemlje i ljudi, 18, Beograd 1958; FsS, 10. 14 HE, II, 83. EJ, I, 341. 16 Prema BBV, I, 6. U podruju Teleke oborine su izmeu 500600 mm (godinje), na jugu ravnice pak 600700 mm. 17 BBV, I, 8. (u drugoj polovici stoljea obradive povrine su poveane uslijed me lioracije tla). 18 FsS, 10. Usp. Gradovi Jugoslavije, 7984 (pisac Jovan . Markovi).

6

meu Sombora, Baje, Halaa, Segedina i Sente 19 . Treba pripomenuti da su sva baka velika naselja seoskoga tipa. 3. Jezikoslovno Baka je zanimljiv toponim. Taj dio Podunavlja dobio je svoje ime po drevnom gradu Bau. U Broz-Ivekovievu Rjeniku 20 pie: Ba m vidi stanar; zatim prema ARj tumai: konaar, planinar, koji je na planini kod stoke; der Senner, pecoris custos, Alpinus. U ERj 2 1 : bac m stanar, planinar, glavar pastirskog stana u planini, njem. Sen ner 22 . Bukurov, Branislav, Subotica, EJ, 8, 205. FsS, 12. Broz-Ivekovi, Rjenik hrvatskoga jezika, Zagreb 1901, I. s. v. (25). Skok, Petar, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, 1, JAZU, Zagreb 1971, 85, s. v. 22 P. Skok upuuje na literaturu: ARj; E. Beneker, Slavisches etymologisches Wr terbuch, Heidelberg 19081913; A. Brckner, Slownik etymologiczny jezyka polskiego, Krakow 1927. i dr.20 21 19

7

Tumaenju jednoslone rijei ba najblia je izvedenica s pomou -ija: baija f., koja prema Broz-Ivekoviu i P. Skoku znai: stan, obor; konak, ali takoer: majur, sala, stanarna u planini, mjesto i koliba gdje se ljeti ovce muzu (Die Sennerei, locus et casa mulgendis aestate ovibus) 23 . Svoj'a tumaenja natuknice ba zakljuio je P . Skok pripomenom: Ovako ide jo toponim Baka (se. mea, upanija, zemlja) mad. Bacsmegye 24 . Baka f. je prema ARj kraj u Ugarskoj 25 , u Broz-Ivekovievu Rjeniku je: Baka f. adj. die Baka, regio baciensis. Tumaenje toponima Baka kakvo je u P. Skoka ne bi se moglo prihvatiti. Naime, dio Podunavlja o kojemu je rije i Madari imenuju Bdcska i veoma dobro razlikuju od toga Bacsmegye Baku upaniju, podruje oblasti ije je sjedite bilo u Bau, to ponim Baka je u madarskoj upravi upanija Bacs-Bodrog varmegye (bako-bodroka upanija) 26 Pokualo se Ba m. dovesti u vezu s rijei batina f.27 Meutim, treba upozoriti da je u Jambreievu Rjeniku 28 ova imenica zabiljeena kao boina f. u znaenju 'oevina, djedovina, hereditas, praedium', a kao 2 'njiva'. P. Skok ispravno pripominje: Jedini narodni oblik na zapadu je baina koji biljei Jambrei i koji odgovara kajkavskom narjeju. 29 U tumaenju Skok je upozorio da je uro Danii bez po trebe modernizirao baina u batina, zatim pripominje da ovaj stari termin posudie Rumunji batina, Arbanasi bashtine i Cincari Jbasna (Dalametra) u istom znaenju 30 Tvrdnju P. P. Skoka da se ne moe znati tko je rijeb ba m. i odkoga posudio 31 ne mora svatko prihvatiti, ali treba odbiti misao o madarskom posrednitvu jer su Ugri suvie kasno stigli u Podunavlje, a ve su prije njih za tu rije znali Poljaci, Slovaci i Slaveni, doseljenici prije ugarskih plemena, u znaenju ovar (oban), nadovar (Oberschfer). Koliko je poznato, madarski jezikoslovci ne tumae ba (Ba) kao svoju rije, niti njemaki pisci osporavaju slavenski korijen i znaenje ove ime nice 32 . U raspravi oko toponmia Ba, m. i Baka f. prvenstvo ima jednoslona natukni ca, ime oblasnog sjedita. Drevni Ba bio je grad i nadbiskupsko sjedite (quondam urbs et sedes arehiepiseoporum) 33 , archiepiscopalis civitas Bacs je upisan u grbovima nadbiskupa. Dokle se prostirao? Oito nisu zidine omeile vlast i pravo gospodara, nego mu je mo prelazila granice obzorja. Ako je pak neko slavenski Ba pomogao nazivu dijela Podunavlja, onda je to prirodni postupak nastao iz zemljopisnog smje taja grada i irokog zalea izmeu Dunava i Tise. Ba na Mostongi, nedaleko od Dunava, okruen u davnini gustim umama, postao je prebivalitem, stanom i konakom itelja koji su veinom poljodjelci, stoari, a nali su na tom tlu za svoja stada ovaca ne samo pau i obore nego i zimovalita. Zanimljivo je pripomenuti na temelju BA, 94; ERj, I, 85. Ondje. ARj, I, s. v. BA, 94. Blaskovitz, Stefan, Batschy Geschichte einer tausendjhrigen Stadt in Batschka, Freilassing 1965, 6. Usp. BBM, II, 7. 28 Jambrei Andrija, Lexikon Latinum tnterpretatione Illyrica, Germanica et Hungarica locuples, Zagreb 1742. 29 ERj, I, 120. 80 Ondje. 31 ERj, I, 85. 32 BA, 94. 33 Katona Stephanus, Historia metropolitanae eccl. CoL, I, Colocae 1800, 86.23 24 25 28 27

8

skupljene grae da su se jo u nedavnoj prolosti bakim ravnicama kretala golema stada ovaca, a obanovanje je bilo zanimanje, posao koji je pastirima, obanima osi guravao ivot i gospodarsku opstojnost. Dijelovi bunjevake i okake nonje iveni su od ovjeg krzna: opaklije, kousi, prnjaci i bunde 34 . 4. Povijest dijela Podunavlja koji se imenuje Bakom vezana je za dva drevna grada: Bac i Bodroga, Oba su bila oblasna sjedita, ali zemljopisno je prema upanij skom Bau cijelo podruje dobilo ime unato injenici da je Bodrog, odnosno Sombor, postao sredite dviju ujedinjenih upanija 36 . Budui da je i Baka podruje na kojemu ive Bunjevci, treba upozoriti da je povijest toga kraja veoma duga, premda se svi pisci ne slau u podacima. Ivan An tuno vic misli da se Baka prvi put spominje u

BA, 16, 17; 94. Bodrog (Bodrogh, Bodrugh, Budroch, Budruk i si.), drevni grad nedaleko od da nanjeg Sombora. Usp. BBV, II, 35, 37; Istvn Ivanyi, Bdcs-Bodrog vdrmegye fldrajza es trtenelmi helynevtara, Szahadka 1909, I, 33, 3441. Usp. Muhi Jnos, Zombor, (Sombor) 1944, 35. i sl.; F. Stelzer, Geschichte der Batschka, Neusatz (Novi Sad) 1883, 30. i si.; Csanki Desz, Magyarorszdg trtenelmi fldrajza a Hanyadiak kordban, II, Budapest 1984, 204 (takoer pod: Bodrog s. v.) i dr. 36 BBV II, 182. Sombor je postao sjeditem upanije god. 1802.35

34

9

ugovoru o miru krajem X V I I . stoljea (1699) 37 , Stjepan Beato Bukinac slui se poda cima drugih pisaca 38 i takoer pie da se podruje izmeu Dunava i Tise od istoga doba naziva Baka 39 . Meutim, svi pisci slau se da je ime Baka naa izvedenica, stvorena s pomou nastavka -sk, od imena naselja Ba (Bdcska, Bdcskasdg, die Batschka)4. Petar Skok tumai da se uz takav na pridjev podrazumijeva imenica mea, gradska mea comitatus. Pripominje zatim da su ovu rije posudili od nas i Madari, koji vele megye, vdrmegye upanija. Ova pak opa rije, po naravi razumljiva, isputena je u ovom sluaju kako to inae biva u naim imenima zemalja: Hrvatska, Njemaka i si. 41 Istvn Ivanyi takoer tvrdi da je prema upanijskom gradu Bau itavo podruje nazvao Baka 42 . Treba stoga prolost bakoga kraja pratiti od prvoga povijesnog spo mena. Upuuju na to injenice da je Ba od davnine bio crkveno 43 i oblasno sjedite 44 . O biskupiji odnosno o nadbiskupiji u Bau ima vie rasprava 4 5 , a meu najno vijim piscima prevladava miljenje da je u doba cara Justinijana ondje bila bisku pija 46 , a za Ladislava Arpadovia da je podignuta na stupanj nadbiskupije 47 . U vije stima o vojnom pohodu 1164. spominje se da su grki odredi stigli do Baca, koji je metropola (metropolis) Srijema, to treba razumjeti u smislu biskupijskog sjedita 48 . ini se, naime, da je u nemirima X I . i X I I . stoljea srijemska biskupska stolica moda37 Ivan Antunovi, Razprava o podunavskih i potisanskib Bunjevcih i okcib po gledu narodnom, vjerskom, umnom, graanskom i gospodarskom, Be 1882, 35, 74^ 121 (o zemljopisnoj Bakoj oslanja se na Math. Bela). 38 Archivum s. Congregationis de Propaganda Fide, Visite e collegi, anno 1633; vol. 11, f. 162. v.; Scripta varia, decreta f. 181. Jovan Ergeljanovi, O poreklu Bunjevaca, SAN, knjiga 79, Filozofski i filoloki spisi 19, Beograd 1930, 7175. Euzebije Fermendin, Acta Bosnae ( . . . ) ab anno 925 usque ad annum 1752, Zagrabiae 1892, 387388, n. 1270. Isti, Chronicon observantis Provinciae Bosnae Argentinae, Zagreb 1890, 19. i sl. F. Nedi, Monumenta privilegorium (...) provinciae Bosnae Argentinae, Vukovarini 1886, 7275. i dr. 39 Beato Bukinac, De activitate franciscanorum in migrationibus populi croatici saeculis XVI et XVII, Zagreb 1940, 20. (... inhabitat partem meridionalem (...), inter Danubium et Tibiscum sitam, quae saec. XVII nomine Baka appellatur). Stjepan Beato Bukinac (Ba, 17. kolovoza 1912. Karlovac, 29. lipnja 1945) doktorirao je u Rimu iz povijesti, a dio disertacije objavio je u Zagrebu. 40 Petar Skok, Toponomastika Vojvodine, I, Novi Sad 1939, 108. U obradbi to ponomastike Vojvodine pisac je djelo objavio ekavicom, a literatura kojom se sluio bila je ova: Csanki Dezs, Magyarorszdg trtenelmi fldrajz a Hunyadiak koraban, II, Buda pest 1894; Melich Jnos, A honfoglaldskori Magydrorzsdg, Budapest 1925; Gombcz Zoltan s Melich Janos, Magyar etymologiai szotr, Budapest 1914. 41 Ondje. 42 Istvan Ivanyi, Bdcs-Bodrog vrmegye (....) helynevtdra, III, 318. (Pisac se osla nja na miljenja F. Stelzera, Gy. Dudaa i dr., ali zakljuuje da je pokrajina dobila ime po gradu Bau.) 43 Matia Zvekanovi, Nova et vetera de ecclesia Baiensi Suboticana, Schematis mus primus dioecesis Suboticanae ad a. 1968. Suboticae 1968, 1532 (hrvatski prijevod u Sub. Danici 1971, 1929) BA, 17. i sl. 44 Gyrffy Gyrgy, Az Arpdd-kori Magyarorszdg trteneti fldrajza, Akademiai kiado, Budapest 1966, 201213. BBM, I, 79109; BBV, I, 34; II, 32. Albe oki, Ne koliko crtica iz povijesti Baca, Klasje naih ravni, 1/1935, 2, 108114. BA, 1934. 45 BBM, II, 146152; BBV, II, 295345; Katona, I, 143154; Julije Yffosy, Disquisitio historica de unione ecclesiarum Col. et Bachiensis, Schematismus Archidioec. Col., 1885, X; A. oki, nav. dj., 103; M. Zvekanovi, nav. dj., 20. i sl.; BA, 21. i sl. i dr. (u navedenim raspravama spomenuta je i literatura). 46 M. Zvekanovi, Nova et vetera de ecclesia Baiensis (...), 22. i sl.; Georgius Fejr, Religionis et ecclesiae christinae apud Hungaros initia, Budae 1846; Georgius Pray, Historerum Hungariae cum notitiis praeviis, Budae 1801. i dr. 47 BA, 21. (bilj. 63). 48 Gy. Gyrffy, Az Arpdd-kori Magyarorszdg, 212; BA, 23.

10

premjetena u Ba 49 . N o , znaajno je za Ba da je ve od X I . stoljea upanijski grad. Madarski pisci istiu da je baka upanija ustrojena za ugarskog kralja Stjepana I (Istvn I, Szent Istvan kirly) 5 0 . O Bau i bakoj upaniji poslije prvoga ugarskog kralja, u doba Arpadovia ima mnogo spomena. Podatke je u novije doba skupio i zabiljeio Gyrffy iz djela raznih pisaca (A. Theiner, G. Fejr, St. Katona i dr.). To je jamano najpouzdaniji popis podataka do X I V . stoljea. Naalost, osim T. Smiiklasa nisu spomenuti pisci, rasprave i kodeksi iz Hrvatske. N o Gy. Gyrffy je htio sauvati podatke o razdoblju i povijesnom zemljopisu Ugarske u doba Arpadovia 51 . Ba i baka upanija razvijali su se do X V I . stoljea52. N a k o n bitke kod Mohaa (Muhac; Mohdcs) krajem kolovoza 1526. povijest bake upanije vezana je za turske gospodare 53 , a nakon bekog rata (16831699) na irokim ravnicama izmeu Dunava i Tise poeo je novi ivot; slavenski itelji utvruju svoja ognjita, srano brane domo ve, utvruju gradove a u izmijenjenim prilikama negdanji Ba gubi svoje znaenje, a Baja, zatim Sombor, postaju oblasna sredita golemog podruja Bake 54 . U ispravama, poveljama, darovnicama i listinama Baka se spominje veoma rano (Bach, Bachienses, Baciensis, Baac, Bachyensis i si.), ali nigdje nema njenih mea. Velike rijeke Dunav i Tisa inile su zapadnu, junu i istonu granicu velike podu navske ravnice, ali sjeverna nije utvrena. Bako upanijsko podruje moe se utvrditi prema ispravama i popisu naselja koja su bila pod upravom u Bau 55 ili prema opisu pisaca i putopisaca 56 . Tijekom stoljea sjeverna granica pomicala se na utrb bodroske upanije, a nakon izgona Turaka obje su upanije prepletene novim putovima, poslo vima, suradnjom i drugim svezama sve do zakonskog ujedinjenja (1802) 57 . Treba pripomenuti uz povijesni spomen Bake da je prvi poznati baki upan bio Vid (1074) 58 . Sudjelovao je u nemirima prije uspona Geze I. na prijestolje i pogi nuo je na bojnom polju 14. oujka 1074. kao zapovjednik bojovnika bake tvrave 5 9 . 5. Stanovnitvo Bake mijenjalo se tijekom prolosti. Podruje izmeu Dunava i Tise bilo je naseljeno jo od bronanog doba, te je proivjelo sve pokrete i selidbe plemena i naroda otkrivajui danas znanstvenicima potvrdu svih razdoblja i svih kultura koje su se smjenjivale. Iskopavanja oko Baca posvjedoila su njegovu davnu prolost 60 , kao to su oko Sombora 61 , Subotice 62 , Sente 63 i drugdje potvrdila tragove Usp. Gy. Gyrffy, nav. dj., 212, 1. BBV, II, 35. i si.; Gy. Gyrffy, ondje. BA, 21. 52 Ondje. 53 Olga Zirojevi, Upravna podela dananje Vojvodine i Slavonije u vreme Turaka, Zbornik za istoriju Matice srpske, 1, 1970, 115. BBV, II, 97125; BA, 32, 42; Muhi 6378; Ivnyi, 5670; Unyi, 116. i si. i dr. 54 BBV, II, 182; BA, 26; Muhi, 146. 55 BBV, II, 37. (1. popis mjesta pod upravom Baca, 2. popis naselja pod upravom Bo droga); Gy Gyrffy, z Arpdd-kori Magyarorszdg, 204206. 56 Primjerice: Evlija elebi, Putopis, Sarajevo 1979, 528522. (O Bau 71, 256, 531 534; Baka 71, 376, 526, 528, 530, 536; Baja 522, 528, 526; Sombor 529. i si.; Subotica 537. i si.) 57 V. bilj. 54. 58 Muhi, 24; Gyula Pauler, Magyar nemzet trtenete, I, Budapest, 150153; BBV, II, 51. 59 Ondje, isto. 60 Gyula Dudas, Bronzkori emlekek a Bdcskasdgon, Bdcs-Bodrog vdrmegye fort, tdrsasdg. evknyv 1888, 123; BBM, I, BBV, II, 78; BA, 1617. 61 Muhi, 1016 (istraivai krajem prolog stoljea: Gy. Budas i Kaiman Gubicza). 62 Ivanyi, I, 1934. 63 Ondje. 1149 50 51

ivota. Tako su, primjerice, u istonom dijelu grada Subotice otkrivene zemunice, grob i orue iz neolitika, pokraj subotikog senanskog groblja te na pojedinim mjestima gra da grobovi i ostave s prijelaza iz bronanog u haltatsko doba, a na mjestu bive ciglane Makovi (keltska) nekropola (eljezno oruje, ukrasni predmeti od srebrnog i bronanog lima), jaziko (?) naselje na lokalitetu Rivo, gepidski grob iz VI. stoljea (nakit od bronce i zlatnog lima) 64 . U najdubljim slojevima nalazita na upljaku ima nalaza starevake kulture, a u viim slojevima ostataka iz kamenog doba (nakit, oruje i keramika). Uz Ludoko jezero sauvana je povezanost naseljenosti od mezolitika do avarskog vremena; u Palicu je naeno prethistorijsko oruje, u Masarikovu je iskopano jazinsko groblje, u Tavankutu pak sarmatsko-jazisko groblje (erdani, grivne, fibule) 65 . Svjedoanstvo o davnoj naseljenosti bake ravnice oko Subotice pruaju iskopavanja u Hingi, edniku, urinu i drugdje. Iskopavanja u okolici Sombora nisu bila bogata jer je grad na 90 m nadmorske visine, pa je bio esto pod vodom. Meutim, na pustari aponja (na salau N . Bikara), na Gradini, kod Bukovakih salaa ima nalazita i u njima predmeta iz bronanog i eljeznog doba (takozv. razdoblje La Tene), zatim iz rimskog doba i si 66 . Tragova davnog naselja ima uz Baju 67 i drugdje. U doba seobe naroda podunavsko-potiska ravnica bila je raskrije barbarskim narodima. Smjetena gotovo u srcu Evrope, bogata umama i movarama pruala je Panonija (Prima i Secunda) sve to im je bilo nuno za udoban lutalaki ivot. N o , lake je bilo u nju doi negoli je zadrati, a neko mono Rimsko Carstvo, koje je u njoj gospodarilo, poelo je posrtati pod snanim udarcima novih naroda. Drei se oba la rijeka, ratoborni narodi sputali su se niz Dunav i Tisu prema jugu i estim zaleti ma uznemirivali su tada ve dva rimska carstva 68 . Uljuenost, koju su Rimljani sa sobom donijeli u Ilirik i Panoniju, nije se mogla odrati u potpunosti. Huni, najmo niji skitalaki narod onoga doba, nisu na bakoj ravnici bili pristupani tuem utje caju. Povjesnici su u pravu kad tvrde da je iz rimskog doba ostalo u Podunavlju malo sauvanih spomenika 69 . Osim toga, Rimljani nisu imali na irokom panonskom pro storu izmeu dviju rijeka nikakva uporita, osim utvrda na obalama Dunava. Slaveni su u Bakoj sigurno bili ve u VI. stoljeu 70 , ali ima biljeaka da su bili na tom tlu prije Huna 7 1 . Gy. Gyrffy istie da je u doba bugarskog vrhovnitva u panonskom meurjeju iteljstvo bilo slavensko 72 . Prodor ugarskih plemena i njihov smjetaj u Podunavlju (god. 895, 896) nakon bojeva s bugarskim etama znaio je pro mjenu u odnoajima meu stanovnitvom. Pod vodstvom rpada ugarska plemena su nala svoja nova prebivalita, postupno su ustrojili svoju dravu i primili su kran-

64

Enciklopedija likovnih umjetnosti, IV, Zagreb 1967, 342343, s. v. (pisac Zdenko

enoa). Ondje (saetak radova O. afarika, F. Ivanieka, M. ulmana i L. Sekerea). Muhi, 11. i si. BBV, I, 290310. 68 Teodozije je podijelio Rimsko Carstvo god. 395. na Istono i Zapadno. Posljednjega zapadnorimskog cara Romula Augustula ubio je Odoakar god. 476. 69 BBV, II, 28. 70 EJ, I, 341. (Zagreb 1955): U VI. st. naseljavaju Baku Slaveni. 71 Gy. Gyrffy, Az Arpdd-kori Magyaroszdg, 202: Anonymus szerint a megye terlete a honfoglalas elt Salanus, a bolgarok 4s szlvok vezere l, t a r t o z o t . . . (Prema Anonimusu podruje upanije potpadalo je prije hunskog osvajanja pod Salana, bugarskog i slavenskog vojskovou...); BBV, II, 28; Ivdnyi I, 31. 72 Gy. Gyrffy, ondje.66 67 65

12

stvo 73 . Nema do danas pouzdane rasprave o Slavenima koji su bili starosjedioci u do ba dolaska ugarskih plemena, niti je poznat omjer doljaka i zateenog iteljstva. Ugarsko osvajanje Panonije (897900) nije ih utvrdilo u cijelom Podunavlju, nego su jamano dospjeli najprije do sjeverne Bake (prema nekima ipak do Titela) 74 . Mi ljenje da se dio slavenskog ivlja povukao preko Dunava u Srijem 75 teko je prihvatiti jer su starosjedioci sauvali veinom svoja naselja, nazivlje i obiljeja 76 . Dio bakih naselja promijenio je slavenska imena tek god. 1904. naredbom ugarskog ministar stva 77 . Unato spomenu nekih drugih naroda u doba Arpadovia 78 jamano su Slaveni s Ugrima bili najbrojniji itelji Bake sve do turskih provala. Dvije upanije (baka i bodroka), na podruju dananje Bake oblikovane oko dva onodobna najtvra grada Baca i Bodroga, nisu mijenjale svoje ustrojstvo do 1526. Meutim, pojedina kraljevska dobra u Podunavlju mijenjala su darovnicama svoje vlasnike pa je i stanovnitvo mi jenjalo svoje neposredne gospodare 79 .

73 Literatura: Sandor Szilagyi, A magyar nemzet trtenete, II, Budapest 1896, 121156; Hofman Bahnt es Szekf Gyula, Magyar trtenet, I, Budapest, 1939; Glycerius Spinyik, Compendium historiae regni Hungariae usque ad Ludovicum II, I, Pesthini 1816; Martinus Szentivanyi, Dissertatio paralipomenica rerum memorabilium Hungaria ex parte prima decadis tertiae, Tyrnaviae 1699; Theiner Augustinus, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, Romae Parisiis Vindobonae 18591860; Isti, Vetera monumenta Slavorum Meridionalium historiam illustrantia, II, Romae-Zagrabiae 18631875; Pray Georgius, Hitoria regum Hungariae cum notitiis praeviis, Budae 1801; Katona Stephanus, Historia critica regni Hungariae, IXLII, Budae-Colocae 17781817; BBM, I, 79109; BBV, II, 2891. i dr. 74 BBV, II, 32. 75 Ondje. 76 Gy. Gyrffy, nav. dj.} 202. 77 BBV. I, 26. 78 BBV, II, II (A varmegye legregib birtosinak a Bancsa, Botond, Haraszt es a Vaja nemzetsegeket kell tartanunk), 34 (Besenyk, Izmaelitk, Kunok). 79 U prikazu pojedinih bunjevakih naselja bit e spomenuti njihovi vlasnici i gospo dari tijekom prolih stoljea.

13

II. BUNJEVCI

" 1 . Velika skupina hrvatskog naroda, naseljena u raznim dijelovima zemlje (Kvarnersko primorje, Dalmatinska zagora, Lika, Bosna, Gorski kotar, Baka i dr.) nosi ime Bunjevci. Tu veliku skupinu preko 400 000, od kojih je bilo (god. 1930. A, S.) u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji 250 000, u H r v . Primorju (Kvarnersko primorje, A. S.) sa Podgorjem i u Lici 56 000, u Podunavlju 100 000 x dijele pisci u tri manje sku pine: jedni su oko Subotice i Sombora i susjednim podunavskim podrujima. Ta sku pina je najpoznatija, tako da se obino misli na njih kad se danas spomene ime Bu njevci. Druga skupina su Bunjevci u Senjskom primorju, u Podgorju i u Lici. Treu, najveu skupinu ine Bunjevci u sjevernoj Dalmaciji. Meutim, ti posljednji nerado se sami nazivaju tim imenom, kao to je utvrdio J. Erdeljanovi. 2 Treba odmah upozoriti da o Bunjevcima ima mnogo rasprava, prema kojima nisu o njima pouzdani spomenuti brojidbeni podaci, 4 niti ih razdioba u manje skupine obuhvaa sve 5 . Podaci, naime, koje spominje M. S. Filipovi 6 preuzeti su iz knjige J.1 Jovan Erdeljanovi, O poreklu Bunjevaca, Srpska kraljevska akademija, knjiga LXXIX, Filozofski i filoloki spisi, knjiga 19, Beograd 1930, 12. 2 Milenko S. Filipovi, O imenu Bunjevci, Zbornik za drutvene nauke Matice srpske, 40, Novi Sad 1965, 158. 3 Dio literature o Bunjevcima: Marijan Lanosovi, Epistole i Evangelija, 1794; Ivan Antunovi, Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i dkcih u pogledu narodnom, vjerskom, umnom, graanskom i gospodarskom, Be 1882; Berkity Gyrgy, Nepismertetes, Tudomdnytdr 1839, VI str. 314. i si.; Szarics Jen, A Bunyevczok, Regel Pesti Divatlap 1842 7983; Vuk S. Karadzic, Kovezi za istoriju, jezik i obiaje Srba sva tri zakona, Be 1849; Laza Kneevi, O Bunjevcima, Letopis Matice srpske, knjiga 128, Novi Sad 1881; 102118; Vjekpslav Klai, Opis zemalja u kojima obitavaju Hrvati, svez. III, Zagreb 1883; Franz Stelzer, Geschichte der Batschka, Neusatz (Novi Sad) 1883; Istvdn Ivanyi, Szabadka szabad kirdly vdros trtenete, Subotica 1886. (I), 1892, (II); Jzsef Imrik Jdszapthi, Egyetemes Magyar-Erdely es Horvdth-orszdgi katholikus Egyhdzi neptdr az 1864165-dik evre^ Pesten 1884; Gyula Duds, A bunyevdczok trtenete, A bdcs-bodrog vdrmegyei tortenelmi tdrsulat evknyye, X X evf. 1. fz., Zombor 1904; Ivan Ivani, O Bunjevcima, povesniko narodopisna rasprava, Subotica 1894; Batini M. Vjenceslav, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih est viekova njihova boravka, III, Zagreb 1887; Euzebije Ferrnendin, Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinae (...), Zagreb 1890. (19, 29, 33, 35, 47, 51, 52, 55, 61, 66); Isti, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica (...) ab anno 925 usque ad 1752, Zagreb 1892. (39, 63, 146, 183, 187, 367, 387, 422423, 467, 471); Jovan Cviji, La Batschka, Paris 1919; Petar Peki, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb 1930; Ante Sekuli, Tragom franjevakog ljetopisa u Subotici, Split 1979. i dr. 4 Ovdje nas zanimaju podaci o bakim Bunjevcima, koliko su se mogli skupiti. 5 Prema diobi u tri manje skupine ostaju neukljueni primjerice Bunjevci u Bosni i Gorskom kotaru. 6 Mil. S. Filipovi, nav. dj., 158.

15

Erdeljanovia, koji je prema vlastitom priznanju 7 do njih doao slaganjem svojih pret postavki i oskudnih vijesti iz ugarske dravne brojidbe. Meutim, nedavno je u r o aroac (god. 1977) napisao da junih Slavena u Madarskoj ima svega 100 000 osoba, a od toga H r v a t i broje 90 000 8 . Dvije godine poslije (1979) Juraj Lonarevi pita ko liko H r v a t a ivi u Madarskoj i odgovara da bi brojka od 100 000 moda mogla zadovoljiti 9 . Budui da je u ovoj knjizi rije o bakim Bunjevcima, treba spomenuti i slubeni podatak iz 1971. da u dananjoj Vojvodini ivi 137 561 Hrvata 1 0 . N o prema slubenim brojidbenim podacima izmeu dva rata (god 1931) bilo je bunjevako-okakih Hrvata u Bakoj 93 000, a prema privatnim statistikama oko 180 000 11 . Zbrajanje makar ovako zabiljeenih podataka glede bakih Bunjevaca si gurno ne bi bilo kao u J. Erdeljanovia i M. S. Filipovia, ali teko je takoer utvrditi pouzdan ukupni broj bunjevakog puanstva u Podunavlju. U diobi Bunjevaca u tri manje skupine kao da se zanemaruju oni u Bosni 12 i oni koje je senjski kapetan Dane Frankol god. 1604. izveo iz turske zemlje i naselio u Licu i Krmpotama 1 3 . Osim u Licu ima podataka da je Bunjevaca bilo i drugdje u Gorskom kotaru 14 . Rasuti na veoma irokom podruju Bunjevci su dio istog naroda 15 , veoma jakih skupina ljudi 16 istog imena i unato daljini jo uvijek mnogih zajednikih obiaja. 2. O imenu Bunjevac, Bunjevci raspravlja se od kraja X V I I I . stoljea17 pa do naih dana 1 8 . Polazita pisaca su veoma razliita, ali je rasprava zanimljiva. Obino se prvi spomen imena Bunjevac stavlja u god. 1622 19 . Rije je o molbi sveenika imuna Matkovia upuenoj Zboru za irenje vjere (Congregatio de propaganda fide) u Rimu da mu dodijeli upu Bunjevci u nadbiskupiji bako-kalokoj 20 . Meutim, iz saUsp. J. Erdeljanovi, nav. dj., 1, bilj. 1. uro aroac, Juni Slaveni u Madarskoj, Etnografija junih Slavena, svez. 2, Bu dimpeta 1977, 7. 9 Juraj Lonarevi, Medu Hrvatima u Madarskoj, Veritas, XVIII, 1979, br. 10 (210), 28. ' 10 Popis stanovnitva i stanova 1971, Pokrajinski zavod za statistiku SAPV, Novi Sad 1971, 6, (Hrvati). 11 Hrvatska enciklopedija, II, Zagreb 1941, 84. 12 Miroslav Daja, Sa Kupreke visoravni, monografija, Slavonski Brod 1970, 447. i si. (Bunjevci na Kupresu i u Hercegovini). 13 Radoslav Lopai, Spomenici Hrv. krajine, I, Zagreb 1884, 347; Dominik Mandi, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, Rim 1967, 295. i si. 14 Usp. Andrija Raki, Iz prolih dana opine Lica i Fuine, Rijeka(?), 15, 17, 18, 26; Rudolf Strohal, Uz Lujzansku cestu, Zagreb 1935; Antun Buri, Povijesna antroponimija Gorskog kotara u Hrvatskoj, Goranska prezimena kroz povijest, Rijeka 1979, 74. (Meutim, pisac ima zabiljeeno prezime Bunjevac 1670. i prati ga do 1866, ali nije se zaustavio kod tog podatka, a ni like Bunjevce nije oznaio u povijesnom pregledu. Nedaleko od ceste ZagrebRijeka, iza svratita Goranka je dom obitelji Bunjevac). 15 Zagrebaki biskup Benko Vinkovi (15811642) kae za Bunjevce da su oni Hrvati i da hoe da ih se ubraja meu Hrvate. Usp. M. Stojkovi, Oko hrvatskoga jezika, Hrvatska revija, XIII, Zagreb 1940, 200. . 1 M. Daja, Sa Kupreske visoravni, 452: (...) vrlo jaka skupina ljudi koja danas broji do pola milijuna ( . . . ) . 12 M. LanosovU, Evangjelistar illiricski, Budim 1794. Obilatiji su lanci u XIX. stoljeu: I. Antunovi, I. Ivanyi, I. Ivani i dr.). 18 Svetozar Georgijevi, O imenu Bunjevci, Onomastika Jugoslavica, 7, Zagreb 1978, 177187. 19 E. Fermendin, Acta Bosnae, 367, n. 1236; D. Mandi, Etnika povijest BiH 295; B. Bukinac, De activitate franciscanorum, 63; EJ, I (1955), 637. 20 Archivum Congr. de Prop, fide, Memoriali del 1622, vol. 382, f. 93.7 8

16

draja molbe lako je zamijetiti da je . Matkovi ve radio u toj upi, ali ga je netko smetao u poslu 21 . D o danas nije jo poznato gdje je bila spomenuta upa u Bakoj 22 , ali jamano je postojala ve prije nego to je zapisan spomen o njoj. U velikom ARj zabiljeeno je: Bunjevac, Bunjevca, m. ovjek u Bakoj koji govori zapadnim govorom. Od prologa vijeka izmeu rjenika samo u Vukovu: Postana tamna (. . .) 2 3 . U Vukovu Rjeniku pak Bunjevac je Srbin zakona Rimskoga, to danas ope nito nije prihvaeno, ali je u prolosti bilo slinih tumaenja. Meutim, treba upozoriti da etnik Bunjevci svi izgovaraju jednako gotovo na svim podrujima gdje ivi bunjevako puanstvo 2 4 : Baka ednik, Tavankut: Dalmacija Vrlika: : Bunjevac, Bunjevci/Bunjevci Bunjevka, Bunjevke; gen. plurala Bnjevka : Bunjevac, Bunjevci Bunjevka, Bunjevke Kvarnersko primorje, Krmpote: : Bunjevac, Bunjevci : Bunjevac, Bnijevac Bunjevka, g. pl. Bnjevka. Tumaenje imena Bunjevac do god. 1930. nastojao je saeti J. Erdeljanovi. To je utvrdio M. S. Filipovi: Celokupnu raniju literaturu o Bunjevcima prouio je i iskoristio dr. Jovan Erdeljanovi, koji je 1930. objavio monografiju O poreklu Bu njevaca . . , 25 N a k o n deset godina napisao je vlastiti saetak o imenu Bunjevac u obradbi za H E roeni pripadnik te skupine Matija Evetovi (roen u Bakom Aljmau), ali u literaturi ne spominje knjigu J. Erdeljanovia, niti miljenje Petra Skoka u raspravi Toponomastika Vojvodine26. M. Evetovi pie: Ime Bunjevac tumae pisci razliito. Fra Marijan Lanosovi izvodi ga od rijeke Bune. To miljenje zastupaju ka snije i Vuk St. Karadzic, Rudolf Horvat, Ivan Ivani, Ivan Antunovi, Ivanvi Istvan i Mijo Mandi. I bunjevaki narodni stihovi kazuju: 'Didovi nam izdaleka, Ondud, gdi je Buna rika'. Fra Martin Nedi kae, da su Bunjevci dobili svoje ime kao pri stae pape Bonifacija (dem. Bunjo), kao to su na pr. hriani prozvani 'Efeancima' radi toga, jer su bili sljedbenici Marka od Efeza. Radivoj Simonovi dri da su Bu njevci prvobitno bili Vlasi, koji su bjeei pred Turcima preli u Dalmaciju, gdje su prihvatili katoliku vjeru. Bogoslav Kosovi izvodi bunjevako ime od rijei bunja (v.), tj. od posebne vrste kuica, u kojima su Bunjevci stanovali. Ivan Kukuljevi misli da ime Bunjevac ima porugljivo znaenje kao i imena Vlah, okac, Majdak, Bo dul itd. Fra Antun Zorica navodi, da u Dalmaciji Bunjevac dovikuje Srbinu Hrka, a Srbin da mu vrati milo za drago, dobacuje mu: Bunjevac, kao da bi se time ozna ivalo poganstvo. I uro Popovi tvrdi da je to pogrdni ili podrugljivi nadimak. Vaso Gluac kombinira da je rije Bunjevac isprva glasila Bunjavac, te da je postala od glagola bunjati, tj. 'govoriti neto to ne razumije', kako ine toboe katolici, kad se Lika L. Osik, B. Plana:

21

kovi...,22 23 24 25 26

B. Bukinac, nav. dj., 63, bilj. 83 (o . Matkoviu usp. Janko Kostali, imun Mat Sub. Danica 1894, str. 2632). Isto, ondje. ARj. I, 18801882, 738. Usp. S. Georgijevi, nav. dj.i 177, bilj. 1. M. S. Filipovi, nav. 4/.,.158. Petar Skok, Toponomastika Vojvodine, Vojvodina, I, Novi Saad 1939, 111113. 17

mole Bogu na nerazumljivom latinskom jeziku. Tako su ih nazvali pripadnici pravo slavne vjere, da im vrate ao za sramotu to su ih Bunjevci prozvali rkaima. Isto miljenje zastupa i Ivo Mili. Po njemu se ovo ime s vremenom udomailo i izgubilo aoku, jer se danas upotrebljava bez uvrede. Stjepan Paveli i uro Danii misle da je to ime tamna postanja. Moda je najvjerojatnija ona teorija po kojoj se ime Bunjevac izvodi od rijei Buna. U grkom tekstu cara Konstantina Porfirogeneta spominju se u Humskoj zemlji gradovi Bona i Hum. To su po Jireeku dva naziva za jedan isti grad. U rijei Bona nalazimo osnovu imena Bunjevac, koje znai isto to i Humljanin. 2 7 M. Evetovi spominje rije bunja. O njoj postoji povijesna potvrda iz god. 1258 28 . U jednoj povelji tom je rijei imenovan zvonik benediktinskog samostana u Splitu. Budui da treba zanemariti tumaenja te rijei koja je dao T. Smiiklas 29 , dva rjenika imaju zabiljeeno: ARj buna, f. caverna, rupa, jama, peina. O d X V I . vijeka, od tal. bugna, ko, koarica, bugno, konica (...) sada je buna u Dalmaciji rupa to se postavja po kunijem zidovima za golubove, to se u zemlji iskopa da se uhvati zvjer ka i to se gdje god naini da voda prolazi 3 0 . bunja f. (sjeverna Dalmacija, Mljet, Zorani, Barakovi) 1 rupa po ku nim zidovima za golubove, u zemlji za zvjerke, 2 kua u poljima, u verti kalnom presjeku eliptina, kao presvoena (Rubi), 3 sirotinjski privremeni stan ili ostava, vjeto sloena od kamenja (N. Radoji): bugna (Split, 1288), toranj uz benediktinski samostan (Split, 1268.); 4 toponim u sing, i pl. (Bra, olta). Deminutiv na - > -ac bunjac, gen. -njca m (Vis) kotac, na -ica bunjica. U vezi s tal. bugna f 1 pietra sporgente, risalto nei muro, 2 pani ere, 3 bagno m konica (tako ve Danii), jfr bounian (Poligny) habi tation, arb. bun m, bune, buje f prenoite koje je u vezi s glagolom buj stanujem, moda pred -ie. podrijetla*1.

ERj

Treba upozoriti da je rie bunja sauvana u ivom govoru bakih Bunjevaca ne samo u narodnim pripovijetkama 32 nego u svagdanjem ivotu. Balint Vujkov u obradi nar. pripovijesti ima dva tumaenja: a) bunja legalo ivadi ( . . . ) , ili legalo psa, zvijeri, b) bunja leglo, izdubljen leaj u slami, sijenu i si. Osim potvrde da je rije sauvana u govoru bakih Bunjevaca, pisac zanimljivo tumai itateljima narodnog blaga znaenja bunje u razmaku od pet godina (1959. i 1964). Meutim, drugo (b) tumaenje uputilo me vlastitim biljekama i doivljajima iz god. 1938, 1939. i 1940. Tih godina sudjelovao sam u berbi kukuruza u edniku. Budui da je povrina od 40 lanaca bila na antavirskoj pustari predaleko od posjednikova salaa

HE, I, 5.18 s. v. T. Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, V, Zagreb 1907, 103104. 29 Usp. N . _ Radoji, Glasnik 1st. drutva. Njovi Sad, III, 268270 (na lanak se poziva S. Georgijevi u svome lanku, 181). 30 ARj, I. 737738. 31 ERj, I, A- J, Zagreb 1971, 237. 32 Usp. Balint Vujkov, Hrvatske narodne pripovijetke bunjevake, Novi Sad (1959), str. 455. (bunja legalo ivadi, obino u slami gdje nesu jaja, ili leglo psa, zvijeri); Tica eravica, hrvatske narodne pripovijetke, Subotica 1964, 247. (bunja = legalo, izdub ljen leaj u slami, sijenu i si.).28

27

18

(ednik III, 373), povratak naveer, odnosno odlazak ujutro na posao znaio je golem gubitak vremena. Kako su pak jesenske noi prohladne, nepogode este i neugodne, trebalo je spremiti noite: iskopan je stanoviti prostor dubine 1015 cm, oiena (izbaena) je zemlja, na rubovima uokolo stavljeni su uspravno snopovi kukuruzovine koji su bili kao usaeni, a s vanjske strane nabaena je zatim ona suvina zemlja. Vrhovi snopova su spretno spojeni u neto otrijem luku. N a tlo se iznutra nabacalo slame iz zaprenih kola i privremeno noite je bilo gotovo. Bio je to privremeni smjetaj, lagano izdubljen leaj u zemlji pokrivenoj slamom. Gradei tako jednostavan stan, ispunili smo posjednikovu elju33 da ne dolazimo naveer na sala, nego da nainimo bunju i u nju se klonimo preko noi. Sluao sam o takvim bunjama od svojih vrnjaka, a potvrdili su mi to stariji ljudi, onondobni nai djedovi 34 . U ratnim godinama nisam zabiljeio da su gdje poslenici preko noi ostajali daleko od salaa. O bnji, koja se povezuje s etimonom Bunjevci, ima vie rasprava 3 5 , u kojima se tvrdi da Bunjevca nijeki prijatelji hoe da izvedu iz bunje, jame zemunice, u kojih s poslie razorenja dolnje Ugarske stanovali 36 . Drugi pak pisci to odluno nijeu i misle da su Bunjevci iz okolice rijeke Bune 37 ili da su svoje ime dobili po svome predvoditelju Bunu s8 Zanimljiva temanenja znaenja rijei bunja. Makar je tamna postanja, u njoj je jedan termin kojim su se u Dalmaciji u prolosti sluili 39 kad se htjelo oznaiti stanovanje 'pod zemljom'. 40 Mora se utvrditi da je rije iva i danas u govoru bakih Bunjevaca. Ali treba u njih razlikovati zemunicu od bunje pa je I. Antunovi nejasno oblikovao svoje tumaenje, jer podunavski Bunjevci znaju za zemunicu u svojoj prolosti 41 , a jama u njihovu ivotu nije bila samo iskopano udubljenje u zemlji nego skladite penice u tekim i nemirnim vremenima 42 .

83 Vlasnik je bio Antun Sekuli (umro 1. kolovoza 1949. u 86. godini, pokopan u ednikom groblju). Nije bio bogati posjednik, pa je uz svoje imanje uzimao^ u zakup jo zemlje (pod arendu). Dugo godina obraivao je oko 40 lanaca na antavirskoj pustari, sve do god. 1941. 34 Marko Vukov (70 god.), Joso Jozi (68 god.), Dano Dulic (Barna, 62 god.), Antun Skenderovi (70 god.) i dr. iz ednika. 35 Ivan Antunovi, Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i okcih, 49; iril Ivekovi, Bunje, emeri, poljarice, Zbornik kralja Tomislava,: Zagreb 1925, 413429; Duan Popovi, Naselja i stanovnitvo, Vojvodina, I, Nov Sad 1939, 193, 277. i si.; S. Georgijevi, nav. dj., Onomastica Jugoslavica, 7, 177. i si. 36 I. Antunovi, Razprava (...), 49; S. Georgijevi, nav. dj., 180, 182. 37 Usp. Ivan Ivani, Bunjevci i okci, Beograd 1899; Balint Bellosics, Bunyevczok, Bacs-Bodrog vdrmegye, II, Budapest 1909, 395. te Gy. Duda, S. Kneevi i dr. ije su ras prave ve spomenute. 38 Usp. tumaenje P. Skoka prema djelu S. Puscarin, Studti istrorumime, Bucaresti 1926 1929, 281. 39 S. Georgijevi, nav. dj., 182. 40 Ondje. 41 D. Popovi: Stanovanje pod zemljom i u zemlji postoji, iako u vrlo neznatnoj mjeri, jo i danas u gotovo svim naim pokrajinama pa i u" Vojvodini (Vojvodina, I, 277. i si.). Pripominjem da e o zemunicama jo biti rijeci u ovoj knjizi. (Nakon II. svjetskog rata dugo se odrala zemunica nedaleko od ceste Subotica ednik, kod Tri dola ne daleko od gostionice nasuprot naselju Naumovievo 'omievo'.) 42 O itnim jamama kao skladitima ita naknadno. Iz svojih sauvanih biljeaka iz god. 1939. spominjem podatak da je te godine sluajno otkopana takva jama u ednikom ataru. (Za posljednjega rata poljodjelci su takoer upotrebljavali takve jame kako osvajaka vojska ne bi odnijela potrebnu hranu).

19

Jezikoslovac P. Skok tumaio je vie puta etnik Bunjevac 43 , ali M. S. Filipovi misli da u tome nije bio sasvim srene ruke 44 . Treba istai da je Skok iscrpniji u tumaenju natuknice Bunjevac u svojem rjeniku nego to biljei ARj. ERj Bunjevac, gen. -evca m (Vuk, Obradovi) prema Bunjevka f = Bunijevac (Vuk, Hrvatska) katolik, ikavac, H r v a t iz Bake, stanovnik nekadanjih upanija Bacs-Bodrog, Baranja. U pl. Bunjevci, gen. -vc je toponim (Hrv. primorje, Hercegovina blizu Trebinja). Odatle pridjev bunjevaki kao slovenaki od Slovenac, poarevaki od Poarevac, zagrebaki od kajk. zagrebec = Zagrepanin, itd. Augmentativ na -ina: Bunjevina. U mad. bunyevdc 1 katoliki H r v a t ili Srbin u upanijama Bacs-Bodrog, 2 srpski trgovac u Tiszamarosszgu. Bunjevci sebe nazivaju okac, gen. 6kca m prema okica f. Madari ih nazivaju Dalmat Dalmatinci, a to je vano za etimologiju. Bilo ih je u u Lici (Pazarite) i Krbavi. U Pero ju (Istra) Bunjevac, gen. -eca je pejorativni naziv za H r v a t e iz sela Slovinaca koji dooe u Istru iz makarskog zalea. Odatle u Peroju pejorativni denominal pobunj&vit se postati katolik. Raireno je dvostruko tumaenje: 1 Vuk je izvodio od hercegovake rijek Bune. Danii se protivio tom miljenju zbog sufiksa -evac (bolje -jevac), to je ispravno; 2 Danii je pomiljao na lino ime Bunj od Bunislav ili Bonifacije. O d posljednjeg imena izvodio je ovu rije i Martin Nedi ve 1881. Skok pomilja na rumunjsko ime Bun od Bonus. Od tog imena potjee zacijelo toponim Buni, blizu Gospia koji upuuje na velebitske Vlahe. Sufiks -evac npr. Prltevac m, prema Prltevka od Pritina. 45

U Skokovu saetku ima miljenja koja zbunjuju, a poglavito pak njegova tvrdnja da Bunjevci sebe nazivaju okcima. Radi li se o neupuenosti, o pogreki koja je promakla zbog nebudnosti u skupljanju grae teko je utvrditi, ali u godini 1971, kada je prva knjiga ERj objelodanjena, teko je bilo proitati takvu reenicu. N i u literaturi ni u ivotu nije Bunjevac sebe nazivao okcem, niti ovaj sebe Bunjevcem. Treba pridodati zatim da Madari u prolosti nisu Bunjevce tetoili nazivom Dalma tinci (Dalmat), ali ih spominju u Ijetopisnim knjigama kao Ilire, Dalmatine, Slavene i si. 46 , a pri kraju prolog stoljea primjerice subotiki Bunjevci govore linguae croaticae, kako to biljei franjevaki Ijetopisac 47 . Meutim, tragom Skokova saetka moe se doi do novih spoznaja: Bunjevaca ima u Istri, u Lici i Krbavi, a pokuava (pomilja) izvesti etnik od rumunjskog imena Bun, od koga je zacijelo toponim Buni blizu Gospia. Tako svojim domiljanjem Skok u zavrnici pitanje Bunjevaca upuuje prema velebitskim Vlasima. K tomu treba upozoriti da M. S. Filipovi u svome lanku o imenu Bunjevac zakljuuje da jedva moe biti sumnje da se i meu dalmatinskim vlasima stareina nekog katuna ili grupe vlaha zvao Bun odnosno Bunj, pa su se po njemu i njegovi sledbenici ili

43 P. Skok, Toponomastika Vojvodine, Vojvodina, I, 108127; Isti, Ein berleibsel des Rumnischen im Serbokroatischen, Archiv fr slavische Philologie, XXXVII, Wien 1918, 8182. i dr. (Mislim da je saetak svega u ERj, I, 237238.) 44 M. S. Filipovi, O imenu Bunjevci, Zbornik za drutvene nauke MS, 40, Novi Sad 1965, 162. 45 ERj, I, 273238. 46 FsS, 21; Unyi, 21. (Sokac es bunyevc pontosabb megjellesevel sohasem talakozunk). 47 FsS, 95; Unyi, ondje.

20

pripadnici prozvali Bunjevci 48 . U kraoj raspravi takoer o imenu Bunjevac Svet. Georgijevi je uz pomo natuknice staela^ i prikaza o davnim Vlasima te njihova smjetaja u bunjama ustvrdio da nije teko jeziki pokazati kojim je putem od bunja dolo do Bunjevaca. ovek koji je iveo u bunji mogao se zvati Bunj ili pre Bunjac, u mnoini Bunjci ili Bunjevi iz ega se moglo samo izvesti Bunjevac Bunjevci 50 . Budui da mnogi pisci u raspravama o Bunjevcima spominju Vlahe, potrebno je spomenuti podatke o njima 1 (spominju se u Duanovu zakoniku). Prema novijim istraivanjima D . Mandia 51 , balkanski Vlasi su romanizirani potomci sjevernoafrikih Maura, koje su Rimljani doveli na evropsko tlo kao posade vojnih uporita uz dravnu granicu na Dunavu, a zatim su ih kao isluene vojnike (veterane) ondje naselili zajedno s obiteljima. Oni su daleki preci Maurovlaha, kako ih zovu Grci, ili Morlaka, to odgovara turskom Karavlasi (Crni Vlasi). Oni su takoer preci Rumunja i Cincara. Bili su polunomadski pastiri kad su jamano oko 998. 52 ili moda 1018. god. doli preko Durmitora i Drine u Bosnu 53 . Pripomenuti treba da preivjele Maure iz Ilirika, u novim prilikama nakon seobe naroda, spominju hrvatski povijesni izvori iz X I . i X I I . stoljea u opisu dolaska Bugara na Balkanski poluotok (681). ake Maure, sjeverno od Dunava, spominju pak madarski izvori kad biljee dolazak Madara (898) u Podunavlje 54 . Vlasi koji su u Bosnu dospjeli iz Starog Vlaha (prostor izmeu Kopaonika do Drine te od planine Vlaia do Zlatibora) spominju se god. 1234. u povelji bana Nino slava 55 . Ban Kulin i Dubrovani uzimali su Vlahe u slubu kao pastire i vojnike (krajem X I I . i poetkom X I I I . stoljea) 56 . Meutim, veinom su Vlasi ivjeli u dananjoj Hercegovini, dijelu Crne Gore, junoj Dalmaciji (od Cetine do Boke kotorske), jer je podneblje toga podruja bilo veoma prikladno za stoare (rijetko pada snijeg), a prenosei svojim konjima dubrovaku robu u razliite krajeve Balkana, dobro su zaraivali 5 7 . Govorili su svojim romanskim, vlakim jezikom 58 , a ima M. S. _ Filipovi, nav. dj., 165. (Pripominjem da se Filipoviev tekst ne moe pri hvatiti jer obiluje neprikladnim tvrdnjama, koje mogu biti sadraj druge rasprave.) 49 Staela je bunjevaki svadbenik koji ima svoje dunosti u svatovima. S. Georgijevi krivo biljei da vie nema staele u svatovima bakih Bunjevaca. God. 1969. bio sam na piru kod obitelji K. Tikvickog u edniku i zabiljeio podatke o staeli i njegovoj ulozi. Usp. Svadbeni obiaji bakih Bunjevaca, Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, JAZU, knj. 43, Zagreb 1979. 50 S. Georgijevi, nav. dj., 186. (Pisac na str. 185, bilj. 21, upuuje na svoj lanak Baki Bunjevci i Srbija, koji je u tisku. Do svretka rukopisa ove knjige nisam mogao pribaviti taj lanak.) 51 Dominik Mandi, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, Rim 1967, 495507, 513. i si.; Isti, Prilozi i rasprave iz stare hrvatske povijesti, Rim 1963, 515567; Miroslav Dzaja, Sa Kupreke visoravni, (Slavonski Brod) 1970, 20. i si. i dr. 52 Bugarski car Samuel zauzeo je god. 998. podruje Bosne do Vrbasa i Cetine. 53 God. 1018. bizantski car Bazilije II. pobijedio je Samuela i postao gospodar njegovih zemalja. 54 E. Szentpetery, Scriptores rerum hungaricarum, I, Budapest 1937, 45, 65, 156, 162. i si. 55 Usp. Mandi, Etnika povijest BiH, 501 Predslavenski etniki elementi na Balkanu u etnogenezi Junih Slavena, Akademija nauka BiH. Sarajevo, 1969. Vlajko Palavestra, Porijeklo stanovnitva, Sarajevo, 985. 56 M. Dzaja, Sa Kupreke visoravni, 20. 57 Usp. Mandi, Etnika povijest BiH, 501; D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Sarajevo 1961. Adamek, Josip Kampu, Ivan, Popisi i obrauni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeu, Zagreb, 1976. 58 M. Daja, nav. dj., 20. (u knjizi M. Daje od str. 317. pisac je Krunoslav Draganovi). 2148

pisaca koji tvrde da se dio Vlaha sluio albanskim jezikom 59 . D . Mandi misli da su etniki Vlasi govorili svojim posebnim jezikom, koji je osnovno bio latinski 60 . Njegovo je takoer miljenje da od X V . stoljea Mleani nazivlju Vlasima, odnosno Maurovlasima, sve seljako puanstvo u zagorskim krajevima od Istre do Albanije, bez obzira na njihovu narodnu i vjersku pripadnost 6 1 . Juni Slaveni pak nakon svoga doseljavanja nazivali su Vlasima starosjedioce Ilire, Traane i Romane. Krajem XV. stoljea, meutim, izmijenile su se prilike jer su Ture poistali novi gospodari Hercegovine, pa se stanovnitvo pomie prema Dalmaciji (seobe su trajale od 1471. pa do 1540. i poslije). iteljstvo se izmijealo na tom podruju osim u gradovima (Split, Trogir, Omi, Zadar i ibenik i dr.), a s hrvatskim pukom bili su i Vlasi. Dolazak Turaka temeljito je izmijenio ivot Vlaha, do tada pastira i prenositelja dubrovake robe: zajednike nevolje i nesigurnost pribliili su ih ostalima iteljima, planinsko-pastirski ivot preobraavao se u poljodjeljsko-stoarski, romanski jezik postupno se gubi. Tamonputi Vlasi utopili su se u slavenski puk 62 . Povjesniari pak upozoravaju na injenicu da su se Vlasi prema turskim osvajaima ponijeli dvostruko: jedni su pobjegli pred Turcima u kranske zemlje (Dubrovaku Republiku, Hrvatsku, Slavoniju, Ugarsku, Austriju i Veneciju) 63 , a drugi su prihvatili tursku upravu i novo stanje jer su se mogli kretati sa svojim stadima po irokim prostorima 64 . Turci su cijenili i iskoritavali spretnost Vlaha u prijenosu ratne robe, za uhodarenje, brze napadaje na neprijatelja, uvanje granica i planinskih klanaca. Vlaka obitelj uz granicu dobivala je posjed za koji je godinje plaala filur (florentus), zlatni dukat (resm-i filuri), pa otuda naziv filurdijski Vlasi (filurdi Eflakan). U poetku 20, a poslije 50 takvih kua inilo je katun (demat) s vlastitim nutarnjim ustrojstvom 64 . Vlasi su bili krani 65 , a za turske uprave ostali su katolike i pravoslavne vjere, ali pokoji od njih, osobito oni na vrhovima, preao je i na islam, da osigura sebi i svojoj obitelji posebne turske povlastice i upravni poloaj 66 . Budui da su krajevi pod turskom vlasti bili crkveno pod izravnom brigom Zbora za irenje vjere u Rimu (Cong, de propaganda fide Vjeroplodnica u bosanskim ispravama), sau vani su ondje podaci o Vlasima 67 . Pomicanja pred Turcima, udruba i zajednitvo pred nedaama i pogibelji uinili su da se narod smjestio po Velebitu, Dinari, Mosoru i Biokovi. Ondje je ivio svoj pastirski ivot, mijenjajui esto mjesto prebivalita i skromne, privremene nastambe 68 .59 60 61

Ondje (prema podacima V. karica, A. Smodlake i dr.). Mandi, nav. dj., 495. Ondje (Mandi govori o Vlasima takoer u knjizi Rasprave i prilozi iz stare hrvat ske povijesti, Rim 1963, XXIII, 515567). 62 Usp. S. Georgijevi, nav. dj., 184. 63 K. J. Jireek, Die Wlachen und Maurowlachen in den Denkmlern von Ragusa, Sitzungsber. boehm. Gesellschaft der Wissensch. in Prag, Jahrg. 1880, 116. i si. 64 B. urev, Neto o vlakim starjeinama pod turskom upravom, Glasnik Zemaljskog muzeja, LII (1940), 49, 67; usp. M. S. Filipovi, O imenu Bunjevac, 164; D. Mandi, Etnika povijest BiH, 503. i dr. 65 M. Gyni, L'eveche vlaque de l'archeveche bulgare d'Achris aux XIXIV siecles, Etudes slaves et roumaines, I, Budapest 1948, 155159, 224233; M. Daja, nav. dj., 20 (u Kupresu bili su katolike vjere). 66 D. Mandi, Etnika povijest, 503. 87 U knjizi M. Daje (nav. dj.) u bilj. 11 pie da je K. Draganovi u Propagandinu arhivu naao isprave, ali ih jo nije objelodanio. 68 S. Georgijevi misli da su stanovali u nastambama pod zemljom (nav. dj., 185). Koliko kr velebitski, dinarski, mosorski i biokovski doputa takve nastambe pod zem ljom, posebno je pitanje.

22

O ivotu ljudi u Dalmaciji, Kvarnerskom primorju i Lici ima vie lanaka 69 , kao i o onima na Velebitu 70 . Iz nekih, poglavito iz ulomka objelodanjenog nedavno u knjizi Rikarda Pavelia o ivotu na Velebitu, zakljuio je S. Georgijevi da je u spletu nomadskog ivota Vlaha i seljakog, sjedilakog vota H r v a t a moglo jedino doi do etnike grupacije koju nazivamo Bunjevcima 71 . Zato je dolo do takva procesa izmeu H r v a t a i Vlaha, a nije izmeu Srba i Vlaha, S. Georgijevi kae ( . . . ) na to pitanje je tee odgovoriti 72 . Ipak, K. Draganovi takoer misli da jezgru Bunjevaca ine poslavljeni stari romanski stanovnici, pastiri od Velebita do krnih hercegovakih planina vrsnice, abulje i Velea, oko bazena Neretve. S njima su se tijekom velikih seoba nakon turskih prodora izmijeali i srodili mnogi H r v a t i ikavskog govora i katolike vjere, pa su tako i Bunjevci katolici H r v a t i ikavskog narjeja 73 . Treba ovim miljenjima prikljuiti dva podatka: senjski biskup Sebastijan Glavini (16301699) kae za like Bunjevce da prihvaaju naziv Bunjevci, ali da ne trpe da ih zovu Vlasima 47 . Zatim, uveni subotiki kapetan Luka Sui 75 vodio je bunjevake bojovnike u borbi protiv Turaka u Bakoj (16871688), a roen je u Albani u Bosni (oko 1648). Ta Albana nije nita drugo nego Bila kod Livna, a Suii su stari hrvatski plemii upravo iz tog kraja i nemaju nikakve veze s roman skim polunomadskim stoarima 76 . Budui da se ime Bunjevac javlja u X V I I . stoljeu77, a kako je spomenuto u ljetopisnim knjigama u Bakoj nigdje se poslije ne spominje 78 , trebalo bi jo mnogo toga prouiti o H r v a t i m a i Vlasima, odnosno o njihovu mijeanju da bi se potpunije i pouzdanije moglo utvrditi kako su Bunjevci poslavenjeni stari romanski stanovnici 79 , Hrvati, posebne provenijencije 80 . Treba imati na umu takoer vjeru svih bunjeva kih skupina 81 te da u dugogodinjim vlastitim istraivanjima nije bilo mogue pronai i utvrditi da su Bunjevci na bilo kojem podruju 82 spominjali, prisjeali se svojega vlakog podrijetla.69 Primjerice: (Lajo Budanovi), Med Bunjevcima u Dalmaciji, Hrvatskom primorju i u Lici, Subotika Danica 1937, 117122. (Isti je idde 1938. godine objelodanio lanak Sa putovanja po Hrvatskom Gorskom Kotaru, Sub. Danica 1938, 5264). 70 Danica Hrvatska Slavonska i Dalmatinska 5. veljae 1848. (ponovo u knjizi Rikard Paveli, Bunjevci, Zagreb 1973, 2526). 71 S. Georgijevi, nav. dj., 185. 72 Ondje. Mirko Valenti, Turski ratovi i hrvatska dijaspora u XVI. stoljdu. Senjski zbornik, 1990, 4560. 73 S. Daja, nav. dj., 450451 (K. Draganovi). 74 M. Stojkovi, Oko hrvatskog jezika, Hrvatska revija, XIII, Zagreb 1940, 200; D. Mandi, Etnika povijest (...), 297. 75 HE III, 518* FsS. 76 M. Daja, 451 (K. Draganovi). 77 Usp. B. Bukinac, De activitate franciscanorum (...), 64; J. Erdeljanovi, O poreklu Bunjevaca, 6667; Archivum de Prop, fide, fol. 182, ad 1622; D. Mandi, Etn. povijest BiH, 259. i si. (1977. spomenuto je da se ime Bunjevac prvi put susree 1550. u popisu poreznika u Baranji, usp. Etnografija junih Slavena u Maarskoj, sv. 2, 17). 78 Usp. FsS, 20. i si. 79 M. Daja, nav. dj., 450 (Krunoslav Draganovi). 80 S. Georgijevi, O imenu Bunjevac, 186. 81 U povodu knjige J. Erdeljanovia, O poreklu Bunjevaca, utvrdio je Lazar Stipi da pravoslavci ako nisu prihvaali katolicizam, nisu mogli postati Bunjevci. Knjievni sever, VI (1930\ knj. VI, svez. 79, 547. (J. Erdeljanovi, naime, istie da je ime Bunjevac uvijek bilo vezano za katolike; usp. nav. djelo, 387, bilj. 2; 394). 82 Od god. 1948. do 1952. ivio sam u Sinju kao gimnazijski profesor, pa sam sa kupljao grau i istraivao sve to sam mogao o ivotu i obiajima u Dalmatinskoj zagori. Usp. Rikard Paveli, Bunjevci, Zagreb 1973, 16. i si. (to oznaava etimon Bunjevac,)

23

Tvrdnja da su se u jeziku Bunjevaca bez iznimke, i onih u Podunavlju, pa navlas i kod njih, odrali relikti romanskih dijalekata 83 moe se initi pouzdanom jer su doista sauvani ostaci. Ali u H r v a t a jamano nemaju samo Bunjevci u svom govoru romanskih tragova. Jezik svih Bunjevaca je tokavsko-ikavski 84 , o je svakako potrebno istai za bake Bunjevce 85 . Naime, u enciklopedijskom prikazu ubiljeeno je: Najstariji pisci, koji su radili meu Bunjevcima, nazivali su svoj jezik istim imenom kao i pisci u ostalim hrvatskim krajevima. Fra Mihajlo Radni veli, da pie slovinsko-bosanskim jezikom ili illirico idiomate; Antun Josip Knezovi naziva svoj jezik iliriko-slavenskim; fra Emerik Pavi ilirikim ili dalmatinskim; fra Grgur Petali slovinskim; Ivan Ambrozovi dalmatinskim itd. Meutim, poput ostalih H r v a t a i Bu njevci govore tokavskim narjejem ikavskoga izgovora kao i drugi hrvatski ikavci. 86 O jeziku, odnosno tokavsko-ikavskom govoru bakih Bunjevaca treba posebno raspraviti, a o imenu njihovu nuno je upozoriti da Stj. Pavii, M. Gavazzi i M. Stojkovi misle da korijen treba traiti u rijei bunja87. M. Gavazzi i M. Stojkovi tu mae rije bunja ovako: primitivna kuica graena u suho od kamena, katkada etvorasta, preteno k r u n a . . . slui za sklanjanje pastira, pudara, sitne stoke i si. (u prolosti i stanovanje). Ima ih po sjevernoj i srednjoj Dalmaciji. Moda je ime srodno s arbanskim bun (kamen) pastirska kuica 88 . Baki Bunjevci znaju takoer za bunju. Sauvali su rije, ali kao stambenu zgra du ili privremeno sklonite jamano je vie ne grade, premda se u govoru starijega salaarskog svijeta jo moe uti: Uvui se u svoju bunju (skloniti u nastambu) (urin, ednik, Tavankut). N a bunjevakim bakim salaima i danas je bunja udubljenje u zidu, slami i dr., najee kao leglo peradi i zvjerinja. N o o bnji, pa i stanov nicima u njoj moe biti i drukijih tumaenja 89 . ini se ipak uputnim prouiti jo S. Georgljevl, nav. dj., 183. Usp. M. Reetar, Der stokawische Dialekt, Schriften der Balkankomission, VIII, Wien 1907; Tomo Mareti, Jezik dalmatinskih pisaca XVIII vijeka, Rad JAZU, 209, 173 240; Rad JAZU 211, 192; J. Erdeljanovi, nav. dj., 19. i si.; Stjepan Paveli, Nieto o likih Bunjevaca, Bunjevake i okake novine, 1870, 35. i dr. 85 Usp. Veco Labudi (Lajo Budanovi), Bunjevaki pravopis, Neven, 1895, 1 (45), 3^(4345), 4 (5960); Ante Sekuli, Govor bakih Bunjevaca, Sombor 1947 (dio diserta cije); Jovan Popovi, O bakim bunjevakim govorima, Zbornik MS za knji. i jezik, I (1953), 123146. 86 HE, III, 522. 87 Stjepan Pavii, Seobe i naselja u Lici, Zbornik na narodni ivot i obiaje ju nih Slavena, JAZU, knjiga 41, Zagreb 1962, 256: Sve se ini da bi postanak toga imena trebalo objanjavati kakvom jakom znaajkom na istom tom tlu. Ako se kod toga poe od samoga tog naziva, nai e se u njegovoj osnovici imenica bunja. Ona znai zgradu okruglu sa osobitim svoenim krovom i sa malo dovoda svjetlosti. Bila je u obiaju po krajevima izmeu Zrmanje, Sinja i Trogira, gdje i zabiljeena ve u 14. st. Gradili su je seljaci i stoari, a jai posjednici po vinogradima i vanjskim svojim imanjima za stanova nje posluzi. Gradnja joj je bila jednostavna i sa malo troka, a sama zgrada bila je trajna i svojom oblou dobro zatiena od bure i nevremena (...). Moda je to ime postojalo na tom tlu ve i prije doseljenja tokavskih ikavaca, a nosili su ga starosjedioci istoga po sjedovnoga i privrednog stanja (...) Po toj bunji, znaajnoj po grai i izgledu, moda je nastalo ime bunjevac, oznaujui ovjeka koji u takvoj kui stanuje (...) 89 HE, III, 517; usp. M. Daja, nav. dj., 450 (K. Draganovi)); R. Paveli, Bunjevci, 1819 (o bunjama u Velebitskom primorju). 89 Primjerice: S. Georgijevi, O imenu Bunjevac, Onomastica Jugoslavica, 7, Zagreb 1978, 186: Za graane dalmatinskih gradova, nastanjene u tvrdo graenim visokim kuama, polunomadsko stanovnitvo iz unutranjosti, sa pokretnim nainom ivota po stanovima, predstavljalo je ljude nie kulture (...). Novo stanovnitvo razmestilo se po bunjama, koje je moglo samo novo stanvnitvo tako nazivati, graene na brzinu i uvuene u zem lju. Graanima ovakvo stanovanje moralo je izgledati neprilino pa nije udo to su novi susedi nazvani po tim bunjama (...)83 84

24

uvijek moda nepoznatu grau o tom dijelu naega naroda koji znade za bunju da bi se konano utvrdio postanak imena Bunjevac. U svim istraivanjima najznaajnija je pripomena: Uostalom, nije vano to znai njihovo ime i kako su oni do njega doli. Vano je, to su oni uistinu i im se osjeaju.90 U prouavanju grae pisac M. S. Filipovi u kraem lanku o Bunjevcima u Bosni (Livanjsko polje) objelodanio je izjavu stanovitog informanta koji je za njih uo, ali da se sada ne govori o njima91. Meutim, pisac nije u lanku protumaio takvu izjavu, a jamano kazivau (informantu) nije bilo ugodno govoriti o svojim sumjetanima zvanim Bunjevci. Konano, nakon spomenutih miljenja brojnih pisaca o etnogenezi Bunjevaca ini se najpouzdanijim traiti jezgru toga dijela hrvatskog naroda u starim romanskim sta novnicima. Tijekom vremena, u nemirnim razdobljima pomicanja stanovnitva, oni su se zatim pomijeali, srodili i suivjeli s brojnim Hrvatima ikavskog govora i katolike vjere. Njihovo pomicanje od hercegovakih planina do Kvarnerskog primorja i ivot na podruje s obje strane Velebita bili su uvjetovani najprije pastirskim ivotom, a za tim turskim prodorima na hrvatsko tlo i Podunavlje. Pomicanje je uvijek bivalo u brojnjim, znaajnijim skupinama, ali nikada nisu Bunjevci ni njihovi predvoditelji ni spominjali, niti isticali kakvo svoje vlako podrijetlo. Svoj su jezik uvijek uvali, ali ni u razliitim njegovim nazivima tijekom prolih toljea nikad nije bilo spomena o vlakom, nego je to uvijek bio naziv kao i u ostalih Hrvata. Nije se takoer moglo nai pisanih spomenika prema kojima bi etnik Bunjevac zbunjivao njihove sunarod njake ili njih same, nego je zabunu unosilo krivo tumaenje i pejorativna uporaba bu njevakog imena. Meutim, budua istraivanja i prouavanje jamano e jo pouzda nije dopuniti grau o ovim hrvatskim ikavicama rasutim na raznim podrujima. 3. U opsenoj knjizi O poreklu Bunjevaca raspravlja Jovan Erdeljanovi o povi jesnim podacima92. Brojni pisci, prvenstveno pieve usmjerenosti, spominju Erdeljanovievu grau, premda je ondje istaknuto da se radi o povijesnim podacima do poetka XVIII. stoljea. Pisac, naime, misli da se nakon toga nije dogodio nijedan povijesni dogaaj veeg znaenja za etniku prolost Bunjevaca93. Unato pokuajima da se neke tvrdnje Erdeljanovieve dopune ili ublae (M. S. Filipovi, Svet. Georgijevi i dr.), rasprave stanovitih pisaca nisu prele okvire knjige O poreklu Bunjevaca. Kriti niji pristup prema Erdeljanovievoj knjizi bio je u novijih pisaca (Beato Stjepan Bukinac, Mario Petri, Rikard Paveli i dr.). Od bakih Bunjevaca malo je tko pisao o tom djelu (Lazar Stipi, Ivan Kujundi i dr.), to se moe protumaiti i drutvenim odnosima izmeu dva rata. Diobi Bunjevaca u tri skupine (dalmatinske, primorsko-like i podunavske), koju je proveo J. Erdeljanovi, nedavno je R. Paveli suprotsta vio cjelovitost miljenjem da je etimon Bunjevac od starina doista domai nadimak za jedan od najvitalnijih ogranaka hrvatskog naroda koji i dan danas ivi u veim skupinama u Madarskoj, Bakoj, Baranji, Dalmatinskoj Zagori, Ravnim Kotarima, Lici, Hrvatskom Primorju (Kvarnerskom primorju, A. S.), Gorskom Kotaru, Zapadnoj Bosni i Zapadnoj Hercegovini49. Takvo stajalite pisac je stekao prouavanjem grae M. Daja, nav. dj., 450 (K. Draganovi). M. S. Filipovi, Bunjevci Bosni, Zbornik MS za drutvene nauke, knj. 40, Novi Sad 1965, 167. 92 P B / 9 _ 8 8 ( I I L Istorijski podaci). 93 PB, 39: (...) jer se posle toga vremena nije desio nijedan istoriski dogaaj koji bi bio od neto veeg znaaja za etniku prolost ma koga dela Bunjevaca. 94 R. Paveli, Bunjevci, 20. 2580 91

o svojim sunarodnjacima, posebice pak o Bunjevcima u Senju i njegovu zaleu, a o knjizi R. Pavelia misli Svet. Georgijevi da je osebujno pisana* 95 . Paveli se protivi stanovitim zakljucima Ivana Ivania 96 , J. Erdeljanovia, Albe M. Kuntia 97 , Nikole Radojia 98 i dr. Meutim, u svojoj knjizi Paveli istie neke rasprave koje su prema njegovu shvaanju znaajne. U knjievnom djelu s povijesnim pripovijedanjem Filipa G r a b o v c a " Cvit razgovo ra naroda i jezika ilirikoga alki rvackoga (Venecija 1747) Paveli nalazi meu Grabovevim narodima Bune (meu drugima koji zemlju naplodie ( . . . ) poslije poto pa) 100 . Zatim spominje lanak Marija Petria o Bunjevcima iz zapadne Bosne i zapad ne Hercegovine 101 ; biljei takoer zbornik grae Tadije Smiiklasa 102 , radove Stjepana Paviia 103 i Dominika Mandia 104 . Pozornost prema iteljstvu zapadne Bosne i zapadne Hercegovine u svezi s pita njem o Bunjevcima upuuje, osim Petrieve rasprave, i na knjige Euzebija Fermendina 105 , a posebice na radove D . Mandia 106 . Petrieva je tvrdnja da hrvatsko iteljstvo S. Georgijevi, nav. dj., 185. Ivan Ivani, O Bunjevcima, povesniko narodopisna rasprava, Subotica 1984. R. Paveli u svojoj knjizi spominje tree izdanje Ivanieve rasprave Bunjevci i okci, 1899. Ne navodi mjesto tiskanja ni stranicu citiranog teksta. (U knjizi Ivana Kujundia, Izvori za povijest bunjevako-sokakih Hrvata, Zagreb 1968, nema te knjige, nego se spominje: Bunjevci i okci. Istorijsko etnografska rasprava, Neven, 1900, br. 2, str. 2627, ali samo kao prikaz Ivanieve rasprave. Usp. nav. dj., 34). 97 Knjiga A. M. Kuntia, Poeci borbe za preporod bakih Bunjevaca, Beograd 1969 ] nije knjiga o Bunjevcima, nego najprije o knezu Mihajlu i I. Garaaninu. Knjiga nije dru tveno prihvaena (usp. Slavoljub uki, Privatne podvale, Politika, 12. IV. 1970, 6). O njoj je pisao Geza Kiki, O pseudoznanstvenom pristupu bunjevakim Hrvatima i njihoJ vom preporodu (Subotica), Rukovet 1970, sve. 34, 230243. 98 Nikola Radoji, nav. dj., Glasnik Istoriskog drutva, Novi Sad 1930, III, 3. R. Paveli na str. 19 razmatra o Radojievu stajalitu da se etimon Bunjevac moe izvoditi od rijei bunja. 99 Filip Grabovac, Cvif razgovora naroda i jezika ilirikoga aliti rvackoga, Venecijaj 1747. Paveli se sluio tekstom koji je objavljen u Akademijinu nizu Stari pisci hrvatski, knjiga XXX, Zagreb 1951. (priredio Tomo Mati). 100 Payelic nije protumaio zato se oslanja na F. Grabovca (usp. str. 191192. djela Cvit...), Naime, bilo je jo pokuaja da se Bunjevci objasne i shvate na temelju Konstan tina Porfirogeneta kao posebni narod. Takvu tumaenju bio je stanovito vrijeme sklon i L. Budanovi, pa je u HE, III, 518. izvjestitelj M. Evetovi to spomenuo u jednoj ree nici. Jamano R. Paveli nije tako shvatio Grabovev tekst. 101 Mario Petri, Prilog za prouavanje porijekla Bunjevaca, Glasnik Zemaljskog mu zeja Bosne i Hercegovine, Nova revija, svz. X X (XXX), Sarajevo 1966, 87103. 102 Tadija Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, V, 103104. (Pavelia je zanimao podatak da se rijeka Buna biljei ve 1258, usp. nav. dj., 18)i 108 Stjepan Pavii, Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, JAZU, knjiga 41, Zagreb 1962. 104 Dominik Mandi, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis, Chicago-Roma 1962. Meutim, isti pisac je objelodanio i druge knjige spomenute u ovom radu, a R. Paveli, ih ne spominje. 105 Euzebije Fermendin, Chronicon observantis proviciae Bosnae Argentinae, Starine JAZU, XXII, Zagreb 1980; Isti, Acta Bosnae potissimum eccleiastica (...) ab anno >2S' usque ad an. 1852, Zagreb 1892. (Noviji neki pisci: M. S. Filipovi, S. Georgijevi i dr. ne koriste se Fermendinovim radovima.) 108 Knjige D. Mandia veinom su objelodanjene u inozemstvu, pa jamano treba shva titi to piscima izmiu njegovi vrsni radpvi. Osim djela Chroati catholici (...) svakako se moraju prouiti Mandiceve knjige Franjevaka Bosna, Rim 1968. i Etnika povijest BiH, Rim 1967. Ondje su znaajni podaci o Bunjevcima. Mandiceve knjige Acta franciscana Hercegovine, Mostar 1934, Crvena Hrvatska u svijetlu povijesnih izvora, Chicago 1957, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Rim 1963, obiluju graom koja se u raspravi o Bunjevcima ne moe zanemariti. Tijekom 1990. neke su Mandiceve knjige objelodanjene u Zagrebu.95 86

26

Livna, Duvna, Kupresa i Rame sadri u osnovi veoma staro etniko jezgro. Bu njevaki rodovi koji su i do danas sauvani u ovom dijelu Bosne ( . . . ) pripadaju, u stvari, iroj grupi hrvatskog ikavskog stanovnitva iji se broj, velikim dijelom i danas nalazi rasprostranjen na irokom podruju Zagorske Dalmacije (.. .). 107 R. Paveli pak pripominje da treba ralaniti povijest naih naroda u Zapadnoj Bosni i Herce govini, jer i na tom tlu sve do dananjih dana ive bunjevaki Hrvati, a upravo se njihova prezimena podudaraju sa prezimenima u Bakoj, kontinentalnoj Dalmaciji, Lici i H r v . primorju 108 . Povijest Bosne i Hercegovine svakako treba prouiti kako ne bi ostalo otvoreno pitanje razlazita Bunjevaca 109 . Ve je spomenuto da bake Bunjevce ljetopisne knjige obino zovu Dalmatincima 110 , ali se odgovor na pitanje o davnoj bunjevakoj domaji ne smije pojednostavniti. Mora se naime znati da je u doba turskih prodora zemljite od Neretve do Cetine pripadalo Hrvatskoj, a usko podruje obale od Nina do Splita drali su Mleani od god. 1408 111 . Podruje venecijanske uprave proireno je Poljicima a zatim i Krajinom ispod Biokova. Bosni je pak pripadao ostali dio Krajine na istok, Imotsko polje, Zavorje, Radobilje sve do Triblja i avine 112 . Nakon to su Turci osvojili Bosnu pripadalo im je zemjite od Neretve do Cetine te dio Poljica. Treba pripomenuti da je stanovnitvo cijelog podruja od Cetine do Neretve bilo je dnog podrijetla i govora, tokavskog dijalekta s ikavskim narjejem i novom akcentuacijom 113 . Proces simbioze Vlaha i junoslavenskih naroda zapoeo je davno prije turskog napredovanja. Meutim, novo tursko upraviteljstvo ukljuilo je steeno podruje u sklop hercegovakog sandaka. U takvom ustrojstvu oblasti treba dijelom traiti za bune o dolasku bakih Bunjevaca iz krne zemlje hercega Stjepana 114 ili pak s rijeke Bune. Meutim, ne moe se bez opreza prihvatiti tumaenje da su 'Bunjevci' oni koji su se bunili protiv turskog osvajaa i izbjegli u slobodne hrvatske krajeve, 116 jer u prvom razdoblju novi gospodari nisu bili nasrtjivi prema iteljstvu na steenom po druju 117 . Drukije je bilo na podruju izmeu Trogira, ibenika i Zadra, odakle su se mnogi ljudi iselili, pa su se onamo sputali pastiri iz gornjih krajeva 118 . Pripomenuti107 M. Petri, nav. dj., 101. (Godinu dana prije Petrieva napisa objelodanio je M. S. Filipovi, Bunjevci u Bosni, Zbornik za drutvene nauke MS, Novi Sad 1965, 166169.) 108 R. Paveli, nav. dj., 1718. 109 Dnevnik, Subotica, II (1930). br. 181: Moe biti da bi se poreklo^ Bunjevaca lak e dokuilo, kada bi se znalo odakle su preselili u Baku (Nikola Radoji). 110 Ivnyi, II, 578; Unyi, 24 si; FsS, 20. i dr. 111 To podruje kupili su Mleani od ugarsko-hrvatskog kralja Ladislava. 112 Spomenuto podruje oteo je herceg Stjepan Kosaca od Hrvatske. 113 R. Paveli, nav. dj., 28; usp. Obzor, 1931, 72, 178196. (Stjepan Pavii). 114 Predaja o dolasku iz krne zemlje Hercega Stjepana ivo je obnovljena kod ba kih Bunjevaca u povodu proslave 250. obljetnice doseljenja vee skupine, 1416. kolovoza 1936. (Na zgradi Puke kasine u Subotici bila je tada otkrivena ploa s tekstom Alekse Kokica, gdje je u prvom stihu spomenuta ova predaja.) 115 K. Draganovi: Ako Bunjevci doista potjeu starinom iz Hercegovine (...), onda doi 's Bune' koja izvire ispod nekad glavnog grada Hercegovine tvrdog Blagaja, znai isto to i rei, od Blagaja, ili zapravo, iz Hercegovine kada je bio, po poznatoj rijei, 'Blagaj eher, a kasaba Mostar'. (Sa Kupreke visoravni, 450). 116 D. Mandi, Etnika povijest BiH, 296. Pisac dodaje: Suvremenici u slobodnim okolnim krajevima svakoj veoj skupini izbjeglica ispod turske vlasti u BiH dali su po sebno ime, koje se stvorilo na osnovu pojma pobune i izbjeglatva. 117 Usp. M. Sanudo, Raporti della republica veneti coi Slavi meridionali, Arkiv ;za povjesnicu jugoslavensku, VVIII, Zagreb 1859. (Prema njemu R. Paveli, nav. dj., 2734). O turskim postupcima u XVII. stoljeu usp. D. Mandi, nav. dj., 128. i si. 118 Najvea opustjelot trogirskog i ibenskog podruja bila je razdoblju 15001525.

27

treba da su Mleani za svojih sukoba sklanjali (preseljavali) puanstvo, pa su i dio Morlaka preselili u Istru. Meutim, stanje za turske vlasti umnogome se izmijenilo, kako osvajaa prema podlonicima, tako i puanstva meu sobom. Vlasi, koji su ve spomenuti, sputaju se u X I V . i XV. stoljeu s Dinare i Velebita i mijeaju se s hrvat skim poljodjelcima. Bili su izvrsni ratnici i veoma traeni za takvu slubu 119 . N o , o Vlasima je ve bilo rijei120, ali zanimljivo je miljenje da su H r v a t i oko Dinare, Svilaje, Promine, ispod Velebita, po Bukovici prihvatili pastirsku privredu vlakog tipa i preuzeli od Moraka crno ruho, mlijene proizvode i pastirski nain ivota 121 . Budui da su se Vlasi ukljuivali u postrojbe neredovite turske vojske kao martolozi, spominju ih i turski pisci onoga doba: primjerice Evlija elebi 122 . N a mletakom podruju mar tolozi obje strane Dinare pljakali su blago i odvodili roblje 123 . Tvrdnju da su Turci svojim prodorom i zauzeem Bosne te podruja skupljenih u hercegovaki sandak izazvali i potakli pokrete puanstva treba dopuniti podacima. Nisu, naime, Turci stigli u Bosnu u X V I . stoljeu, nego su u bosansko kraljevstvo pro valili god. 1386. i od tada su pustoili po jugoistonim krajevima Hercegovine do N e retve 124 . ee provale poduzimali su Turci na poziv neslonih bosanskih velika a 125 ; upletali su se u borbu ugarsko-hrvatskih i bosanskih kraljeva 126 i postupno uvrivali svoju vlast te kad su zauzeli Donje Kraje (porjeja Vrbasa i Sane) i Pounje, putopisci i pisci poeli su to podruje nazivati: Turska Hrvatska (dio kraljev stva Hrvatske i Dalmacije kojim vladaju Turci) 127 . Kada su Turci konano zauzeli Bo snu (1463) i vjetim ratnim pohodima kako je ve spomenuto zauzeli i druge nae krajeve, izmijenile su se drutvene, politike i vjerske prilike. Dio stanovnitva sklanjao se pred osvajaima, druge su pak Turci odvodili (osobito mlade) 128 , a kad su u osvojenim podrujima uvrstili vlast, turski gospodari dovodili su u opustjele kra jeve radnike potrebne za obradbu zemljita, za poslove koje nisu obavljali ratnici i pobjednici. Pomicanje i kretanje Bunjevaca iz zapadne Bosne i Hercegovine za turskih osvajanja moe se saeto utvrditi ovako: jedan dio prebacio se u Dalmaciju, drugi u junu Ugarsku, dok je trei ostao u starom kraju 129 . R. Paveli pak zakljuuje da su119 R. Paveli, nav. dj., 29: Zbog planinskog i pastirskog naina ivota bili su iz vrsni ratnici i zato jako traeni. 120 Ondje: Ti su se Vlasi stoari, zbog crne ovije vunice svoga odijela, zvali i Mo ro vlasi i Morlaci. 121 Ondje, 30. Ovom miljenju treba dodati da je u bakih Bunjevaca crna boja sveana (crno ruvo), a bili smok (mlijeni proizvodi: sir, vrhnje i si.) bio je glavna hrana ne samo u korizmi nego je bio sastavni dio prehrane openito. 122 Evlija elebi, Putopis