NIKOLINA JURINJAK - Guest Homepageoliver.efri.hr/zavrsni/541.B.pdf · · 2014-10-30Statički pristup ... Moderni ili dinamički pristup ... Dugoročni krediti imaju rok vraćanja

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

NIKOLINA JURINJAK

KREDITNI PLASMANI HRVATSKIH BANAKA

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

KREDITNI PLASMANI HRVATSKIH BANAKA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Poslovna politika banaka

Voditelj: Prof.dr.sc. Antun Jurman

Student: Nikolina Jurinjak

Smjer: Međunarodno poslovanje

0081126688

Rijeka, lipanj, 2014.

SADRŽAJ:

1. UVOD ................................................................................................................................ 1

1.1. Predmet istraživanja .................................................................................................... 1

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja ........................................................................................... 1

1.3. Primjenjene znanstvene metode .................................................................................. 1

1.4. Struktura rada .............................................................................................................. 2

2. KREDITNI PLASMANI .................................................................................................... 3

2.1. Pojam kredita ............................................................................................................... 3

2.2. Značenje i funkcije kredita .......................................................................................... 3

2.3. Vrste kredita ................................................................................................................ 4

2.3.1. Kratkoročni krediti ............................................................................................... 5

2.3.1.1. Kontokorektni kredit ..................................................................................... 5

2.3.1.2. Lombardni kredit .......................................................................................... 5

2.3.1.3. Eskontni kredit .............................................................................................. 6

2.3.1.4. Akceptni kredit .............................................................................................. 6

2.3.1.5. Avalni kredit ................................................................................................. 6

2.3.1.6. Rambusni kredit ............................................................................................ 6

2.3.2. Dugoročni krediti ................................................................................................. 7

2.3.2.1. Investicijski krediti ........................................................................................ 7

2.3.2.2. Hipotekarni krediti ........................................................................................ 7

2.3.2.3. Krediti za pokriće prodaje na kredit i izvođenje investicijskih radova ......... 7

2.3.3. Krediti stanovništvu ............................................................................................. 8

2.3.4. Poslovni krediti .................................................................................................... 8

2.3.4.1. Samolikvidirajući krediti za zalihe ............................................................... 9

2.3.4.2. Krediti za obrtni kapital ................................................................................ 9

2.3.4.3. Financiranje gradnje u dijelu godine ............................................................. 9

2.3.4.4. Financiranje dilera vrijednosnicama ........................................................... 10

2.3.4.5. Financiranje temeljeno na imovini .............................................................. 10

2.3.4.6. Terminski poslovni krediti .......................................................................... 10

2.3.4.7. Financiranje revolving kreditom ................................................................. 11

2.3.4.8. Dugoročni projektni krediti ......................................................................... 11

3. KREDITNI RIZIK I OCJENA BONITETA .................................................................... 12

3.1. Pojam kreditnog rizika ............................................................................................... 12

3.2. Ocjena boniteta i kreditne sposobnosti klijenata ....................................................... 13

3.2.1. Bonitet i kreditna sposobnost ............................................................................. 13

3.2.2. Pristupi vrednovanju kreditnog zahtjeva ............................................................ 15

3.2.2.1. Tradicionalni pristup ................................................................................... 15

3.2.2.2. Statički pristup ............................................................................................ 16

3.2.2.3. Moderni ili dinamički pristup .................................................................... 16

3.2.2.4. Vrlo moderni pristup ................................................................................... 17

3.2.3. Uvjeti poslovanja dužnika .................................................................................. 17

3.2.4. Rizična klasifikacija kredita ............................................................................... 18

3.3. Kreditna politika ........................................................................................................ 20

4. PROCES ODOBRAVANJA KREDITA ......................................................................... 22

4.1. Poslovni razvoj i kreditna analiza .............................................................................. 23

4.2. Kreditno izvršavanje i administriranje ...................................................................... 23

4.3. Nadziranje kreditnog portfelja ................................................................................... 24

5. OBILJEŽJA KREDITNIH PLASMANA HRVATSKIH BANAKA .............................. 27

5.1. Broj banaka i štedionica ............................................................................................ 27

5.2. Visina i struktura aktive hrvatskih banaka ................................................................ 28

5.3. Visina i struktura kreditnih plasmana ........................................................................ 32

6. ZAKLJUČAK .................................................................................................................. 45

LITERATURA ......................................................................................................................... 47

POPIS TABLICA ..................................................................................................................... 49

POPIS GRAFIKONA .............................................................................................................. 50

POPIS PRILOGA ..................................................................................................................... 50

PRILOG 1: Kreditni zahtjev (popunjava podnositelj zahtijeva za odobrenje kredita) ............ 51

PRILOG 2: Obrazac za jamca / sudužnika ............................................................................... 53

PRILOG 3: Potvrda (popunjava i ovjerava poslodavac) .......................................................... 55

1

1. UVOD

Na samom početku obrade zadane tematike odrediti će se: 1) predmet istraživanja, 2) svrha i

ciljevi istraživanja, 3) primjenjene znanstvene metode te 4) struktura rada.

1.1. Predmet istraživanja

Predmet istraživanja ovog diplomskog rada su kreditni plasmani, te njihova visina i struktura

u hrvatskom bankarstvu. U ovom diplomskom radu istražiti će se što su to kreditni plasmani,

vrste kreditnih plasmana, što je kreditni rizik, ocjena boniteta i kreditne sposobnosti klijenta.

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha ovog diplomskog rada je pobliže istražiti i objasniti sve relevantne značajke kreditnih

plasmana i primjereno prezentirati rezultate istraživanja u kojima ćemo prikazati strukturu

kreditnih plasman u hrvatskom bankarstvu.

Ciljevi istraživanja su da se temeljem prikupljenih i analiziranih podataka i informacija

ocijeni kreditna politika i struktura kreditnih plasman u hrvatskom bankarstvu.

1.3. Primjenjene znanstvene metode

Tijekom izrade diplomskog rada, korištene su razne znanstvene metode. Od velikog broja

znanstvenih metoda koje su na raspolaganju prilikom pisanja znanstvenog rada, u ovom

diplomskom radu korištene su sljedeće znanstvenim metodama: povijesna metoda, metoda

indukcije, metoda dedukcije, metoda komparacije, metoda kompilacije, metoda deskripcije i

različite statističke metode.

2

1.4. Struktura rada

Diplomski rad sadržajno je podijeljen u šest međusobno tematski povezanih cijelina.

U prvom dijelu, u uvodu, prezentira se problem istraživanja, svrhu i ciljeve istraživanja,

znanstvene metode koje su primjenjene, te struktura rada.

U drugom dijelu pobliže se upoznaje s pojmom kreditnih plasmana, koje je njihovo značenje i

funkcija, te vrste kreditnih plasmana. Način na koji su podijeljeni krediti u ovom diplomskom

radu je sljedeći: kratkoročni krediti, dugoročni krediti, krediti stanovništvu i poslovni krediti.

Navedeni oblici kredita su posebno definirani, te su navedne njihove podskupine.

U trećem dijelu govori se o pojmu kreditnog rizika, ocjeni boniteta i kreditnoj sposobnosti

klijenata, te se također dotiče kreditne politike poslovnih banaka. Ocjena boniteta je proces

istraživanja kreditne sposobnosti zajmotražitelja, a u tom procesu valja pristupiti vrednovanju

kreditnog zahtjeva i definirati rizičnu klasifikaciju kredita.

Četvrti dio bavi se procesom odobravanja kredita. Proces odobravanja kredita sadržava tri

veome važne funkcije koje čine temeljni cilj donošenja odluka o kreditu, a one su: poslovni

razvoj i kreditna analiza, kreditno izvršavanje i administriranje, te posljednja i ključna faza

nadziranje kreditnog portfelja. Da bi banka mogla provoditi ovakav koncept posuđivanja

novca, cjelokupni menadžment banke treba uspostaviti na formalnim procedurama i

pravilima.

U petom dijelu nalaze se obilježja kreditnih plasmana hrvatskih banaka. Stastičkim metodama

uspoređujemo grupe banaka usporedivih značajki i udio njihove imovine u ukupnoj imovini

svih banaka, visinu i strukturu hrvatskih banaka te visinu i strukturu kreditnih plasmana.

U šestom i posljednjem dijelu donosi se zaključak koji je sinteza spoznaja do kojih se došlo

obradom i statističkom analizom podataka značajnih za obradu teme diplomskog rada.

3

2. KREDITNI PLASMANI

Vrlo važna funkcija poslovnih banaka je kreditiranje. Krediti predstavljaju skupinu aktivnih

bankarskih poslova. Kredit se može definirati kao sposobnost pribavljanja vlasništva i

primitka dobara za uporabu u sadašnjosti, dok se za ta dobra plaćanje odgađa na neki datum u

budućnosti. (Miller, 1997., p.79) Glavno obilježje kredita je obveza njegovog vraćanja, tj.

obveza da se uzeti kredit po isteku vremenskog razdoblja na koje je kreditni ugovor zaključen

vrati kreditoru. Cijena kredita je izražena u visini kamatne stope.

2.1. Pojam kredita

Prema Leku (1993., p.247) kredit je ustupanje određene svote novčanih sredstava od strane

financijske organizacije (banke i dr.) kao kreditora (vjerovnika, zajmodavca) nekoj osobi,

(debitoru, dužniku, zajmoprimcu) uz obvezu da mu ih ovaj vrati u dogovorenom roku i plati

pripadajuću naknadu – kamatu.

Poanta kredita je da omogući kupnju za koju se ne posjeduju dostatna sredstva. S vremenom

su se razlozi kreditiranja promijenili pa tako danas postoji kredit za gotovo svaku zamislivu

stvar ili razlog. Tko ima potrebu za kreditom, treba naučiti, tj. shvatiti za što je kredit, a za što

nije. Na taj se način izbjegavaju problemi s kojima bi se mogli suočiti ukoliko se ne odabere

pravi tip kredita. Lakše je dobiti kredit za točno određenu svrhu nego za nešto općenito. To je

tako iz vrlo jednostavnog razloga, jer oni koji daju novac, tj. kredit žele znati da će se novac

dobro iskoristiti. To im omogućava smanjenje rizika davanja kredita.

Kreditiranje predstavlja veliki značaj u ekonomiji i nešto je čega se ljudi neće lako odreći.

2.2. Značenje i funkcije kredita

Kredit ima razne funkcije u odvijanju procesa društvene reprodukcije (Kandžija i Živko,

2004., p.128):

· prva je funkcija prikupljanja svih raspoloživih sredstava koja postoje u gospodarstvu

disperzirana kod mnoštva vlasnika i na različitim mjestima a koja se ne koriste. Ta

sredstva banke trebaju prikupljati, koncentrirati i usmjeravati putem kredita

zajmotražiteljima. Upravo krediti potiču banke na prikupljanje slobodnih sredstava.

4

· druga funkcija kredita je osiguranje likvidnosti, kontinuitet, sigurnost i nesmetano

odvijanje tekuće proizvodnje, financiranje proširene proizvodnje te uspostavljanje

ravnoteže između ponude i potražnje na tržištu.

· treća je funkcija kredita utjecaj na međunarodnu razmjenu kroz financiranje pripreme

izvoza i osiguravanje izvoznih poslova.

· financiranje razvoja nekih gospodarski nerazvijenih područje četvrta je funkcija kroz

koju se osiguravaju dodatna sredstva i razvoj tih područja.

Bitne funkcije kredita prema Matiću i Srbu (2003., p.48) su:

· funkcija osiguranja neometanog procesa reprodukcije,

· funkcija stvaranja novaca,

· funkcija realokacije novca,

· funkcija koncentracije sredstava.

2.3. Vrste kredita

Kreditni plasmani se klasificiraju po različitim kriterijima (Katunarić, 1988., p.251): roku

dospijeća kredita, namjeni kredita, predmetu na koji glasi kredit i u kojem moraju biti

podmireni, subjektima kojima se odobrava kredit, svrsi kredita, domicilu davatelja kredita i

načinu osiguranja kredita.

Kreditni plasmani prema roku vraćanja mogu biti: kratkoročni – do jedne godine i dugoročni

– preko jedne godine.

Prema namjeni, krediti mogu biti: investicijski – za financiranje razvoja poduzeća i za obrtna

sredstva – za financiranje tekućeg poslovanja.

Prema predmetu na koji glase i u kojem moraju biti podmireni, krediti mogu biti: naturalni

(robni) krediti i novčani krediti.

Prema subjektima koji odobravaju kredite, kreditni plasmani mogu biti: komercijalni krediti

koje prodavatelj robe odobrava kupcu u robi s tim da on vrijednost kredita vrati u novcu i

bankovni krediti koje banka odobrava komitentima ili drugim bankama iz raspoloživih

sredstava.

5

Prema svrsi kreditni plasmani mogu biti: proizvođački krediti namijenjeni za potrebu

proizvodnje i potrošački krediti kojima se povećava kupovna moć stanovništva i drugih

pravnih osoba.

Prema domicilu davatelja kredita, kreditni plasmani mogu biti: tuzemni krediti koje

odobravaju domaće kreditne institucije domaćim fizičkim ili pravnim osobama i inozemni

krediti koje odobrava kreditor iz inozemstva domaćoj pravnoj ili fizičkoj osobi.

Prema načinu osiguranja kredita razlikuju se: otvoreni krediti koji se odobravaju određenoj

osobi na temelju povjerenja koje u nju ima davatelj kredita i pokriveni krediti koji se

odobravaju na osnovi nekog pokrića.

Prema načinu vraćanja krediti mogu biti: jednokratni, obročni i anuitetni.

2.3.1. Kratkoročni krediti

Kratkoročni krediti su krediti s rokom vraćanja do godine dana. Najčešće se koriste za

financiranje tekuće poslovne djelatnosti, potrošnje, odnosno za premošćivanje tekuće

nelikvidnosti.

2.3.1.1. Kontokorektni kredit

Kontokorentni kredit je kredit po tekućem računu i najčešći je oblik kratkoročnog kreditiranja.

Odobrava se na određeno vremensko razdoblje i određuje se okvirni iznos moguće zaduženja

na tekućem računu kod banke. Sredstva zajmoprimac koristi po svojoj volji i potrebi. Kamata

se po ovom kreditu plaća samo na iskorišteni dio kredita i time je on najjeftiniji kredit i

najprihvatljiviji za klijenta.

2.3.1.2. Lombardni kredit

Lombardni kredit je kredit koji banka odobrava na temelju zaloga pokretnih stvari,

vrijednosnih papira, zlata ili drugih pokretnih dobara, s napomenom da se najčešće

odobravaju u vrijednosti od 60% do 80% stvarne vrijednosti predmeta zaloga. (Kandžija i

Živko, 2004., p.131) Banka pri odobravanju ovakva kredita mora voditi računa o

karakteristikama, tj. o vrsti, stanju i vrijednosti zaloga, a vrijednosti papiri koji se zalažu

moraju se listati na burzi.

6

2.3.1.3. Eskontni kredit

Eskontni kredit je takav bankarski posao koji se sastoji u kupovini mjenica koje nisu dospjele.

Temelji se na eskontru mjenica u procesu njihove kupnje, pri čemu se stvarna vrijednost

mjenice izračunava tako da se od nominalne vrijednosti oduzme kamata, „diskont“ (eskont)

do dana dospijeća mjenice. U ovom procesu banka kupuje buduća potraživanja klijenta, a

dospijećem, odnosno naplatom mjenice, banka dolazi do svojih sredstava. Eskontni kredit je

jedan od najlikvidnijih bankarskih plasmana jer je kratkoročan, a likvidnost mu je zajamčena

mogućnošću reeskonta kod drugih banaka ili središnje banke (Kandžija i Živko, 2004., p.132)

2.3.1.4. Akceptni kredit

Akceptnim kreditom banka ne odobrava pravi kratkoročni kredit, nego vrši „akcept“ mjenice

povećavajući joj time bonitet i kvalitetu što omogućava tražitelju bankovnog akcepta sigurnije

i brže dobivanje eskontnog kredita druge domaće ili inozene banke. Banka akceptiranjem

postaje glavni dužnik – trasat. (Kandžija i Živko, 2004., p.132)

2.3.1.5. Avalni kredit

Avalni kredit predstavlja jamstvo da će banka, u slučaju neisplaćivanja mjenice od strane

izdavatelja, isplatiti svotu naznačenu u mjenici. (Kandžija i Živko, 2004., p.132) Na taj se

način povećava kvaliteta i vrijednost mjenice i može se jednostavnije eskontirati.

2.3.1.6. Rambusni kredit

Rambursni kredit je posebna vrsta akceptnog kredita što ga banke odobravaju na osnovi

robnih dokumenata prenesenih na njih. Primjenjuju se pri uvozu robe iz prekomorskih

zemalja, a banke ga odobravaju uvozniku dajući akcept na mjenici kojom

izvozniku osiguravaju isplatu mjenice o dospijeću. (http://limun.hr/main.aspx?id=22716)

7

2.3.2. Dugoročni krediti

Dugoročni krediti imaju rok vraćanja više od jedne godina i pretpostavljaju veći rizik ulaganja

i radi toga se banka odlučuje na zaračunavanje više kamatne stope te osiguravanje

instrumenata osiguranja kreditnog plasmana - kolaterala. (Kandžija i Živko, 2004., p.133)

Dugoročno kreditiranje je vezano za ulaganja novčanih sredstava za financiranje investicija,

odnosno proširene reprodukcije.

2.3.2.1. Investicijski krediti

Ova vrsta kredita je namijenjena za kreditiranje opreme, građevinskih objekata i

infrastrukture. (Kandžija i Živko, 2004., p.133) Banka ih odobrava kako bi poduzeće ostvarilo

investiciju i na taj način povećalo i poboljšalo svoje poslovanje. Banka najprije utvrđuje je li

investicija isplativa i ako je, kada i po kojim uvjetima. Na kraju utvrđuje elemente osiguranja

koji su zadovoljavajući za banku. Financiranje projekata zahtijeva kompleksne financijske

konstrukcije a banka se javlja kao institucija koja omogućava klijentima njihovo ostvarenje.

2.3.2.2. Hipotekarni krediti

Hipotekarni krediti su krediti koji kao element osiguranja imaju dugotrajnu imovinu1. Koriste

se pri izgradnji ili adaptaciji stambenih objekata. (Kandžija i Živko, 2004., p.133) Samo

osiguranje se postiže uknjižbom na objekt. U početku je predmet zaloga najčešće bila zemlja,

no banke danas nude široku paletu hipotekarnih kredita. Visina kredita ovisi o vrijednosti

hipoteke, a to je u pravilu negdje oko 50% do 70% vrijednosti hipoteke.

2.3.2.3. Krediti za pokriće prodaje na kredit i izvođenje investicijskih radova

Ova vrsta kredita najčešće se izdaje proizvođačima i izvođačima radova (brodova, prijevoznih

sredstava, opreme, investicijskih radova), na rok do deset godina. Ovom skupinom kredita

bave se razne institucije za financiranje izvoza dobara. Važnost osiguranja vraćanja kredita je

vrlo bitna, a često se avaliraju mjenice koje izvođač indosira banci koja je dala kredit.

(Kandžija i Živko, 2004., p.134)

1 Pod dugotrajnom imovinom banka smatra: poslovni objekt, stambeni objekt i zemlju.

8

2.3.3. Krediti stanovništvu

To je skupina kredita namijenjenih povećanju potrošačke moći klijenata banke. Glavni uvjeti

za kreditiranje građanstva su prihodi pojedinca (plaća ili mirovina), kvaliteta poduzeća u

kojem pojedinac radi te postojanje jamaca i sudužnika ili polaganje depozita ukoliko

zajmoprimac nije klijent banke. (Kandžija i Živko, 2004., p.135)

Tablica 1.: Vrste kredita građana

IME KREDITA SLUŽBA KREDITA

POTROŠAČKI KREDITI

Nenamjenski krediti

Krediti koje banka plasira klijentu bez objašnjenja

za što će sredstva biti potrošena i kako će sredstva

biti uporabljena.

Krediti po kreditnim karticama Krediti koji nastaju kod uporabe kreditnih kartica

Krediti po revolving karticama

Poseban oblik kreditnih kartica koje se također

koriste kod potrošnje, ali se po otplati razlikuju

od kreditnih kartica.

Minus na tekućem računu

Kredit koji je banka odobrila građanima za

potrošnju, a nastaju povlačenjem sredstava s

tekućeg računa u većoj količini nego što je balans

kreditnog računa.

Hipotekarni krediti Nenamjenski krediti za koji je zalog nekretnina.

KREDITI ZA KUPNJU TRAJNIH DOBARA

Stambeni krediti Krediti čija je svrha kupnja nekretnine.

Kredit za automobil Kredit čija je svrha kupnja automobila.

Izvor: Gregurek i Vidaković, 2013, p.171

2.3.4. Poslovni krediti

Među najviše korištene oblike poslovnih kredita prema Roseu (2003., p.549) ubrajaju se

sljedeći:

9

Tablica 2.: Vrste poslovnih kredita

Kratkoročni poslovni krediti Dugoročni poslovni krediti

Samolikvidirajući krediti za zalihe Terminski krediti za potporu kupnje opreme,

dionica i građevina

Krediti za obrtni kapital Revolving kreditne linije

Financiranje gradnje u dijelu godine Krediti za projektiranje

Financiranje dilera vrijednosnicama Krediti za podupiranje akvizicije ostalih

poslovnih tvrtki

Financiranje maloprodaje

Krediti bazirani na imovini

Izvor: Rose, 2003, p.549

2.3.4.1. Samolikvidirajući krediti za zalihe

Tijekom povijesti, banke su preferirale odobravanje kratkoročnih kredita poduzećima kao

dodatke njihovom obrtnom kapitalu. Sve do kraja Drugog svjetskog rata banke su poduzećima

odobravale samolikvidirajuće kredite za zalihe a oni su se obično koristili za nabavu zaliha

(sirovina ili gotovih proizvoda) za prodaju.

2.3.4.2. Krediti za obrtni kapital

Ova vrsta kredita pruža poduzećima kratkoročna sredstva s rokom vraćanja do godine dana.

Krediti obrtnog kapitala najčešće se koriste za financiranje nabave zaliha te su često

namijenjeni pokrivanju glavne sezone u poslovnih proizvodnim ciklusima zajmoprimca, kao i

njihovim kreditnim potrebama. Karakteristično za ovu vrstu kredita je da će zajmoprimac

otplatiti značajan dio ili čak sve prije novog obnavljanja ugovora.

2.3.4.3. Financiranje gradnje u dijelu godine

Ovo je vrlo popularan oblik osiguranog kratkoročnog posuđivanja kod većine banaka, a

koristi se za potporu gradnje kuća, uredskih zgrada, trgovačkih centara i sličnih trajnih

10

struktura. Oni opskrbljuju građevinare kapitalom potrebnim za upošljavanje radnika,

unajmljivanje ili zakupljivanje građevinske opreme, nabavu građevinskih materijala i

razvijanje zemlje. Ali kad faza gradnje završi, kredit banke se obično otplaćuje dugoročnijim

hipotekarnim kreditom od nekog drugog zajmodavca (kao što je osiguravajuće društvo ili

mirovinski fond). Zapravo, banka obično neće posuditi novac građevinaru sve dok on nije

osigurao obvezu hipotekarnog kredita koji će preuzeti dugoročno financiranje projekta

jednom kad se završi s izgradnjom. (Rose, 2003., p.551)

2.3.4.4. Financiranje dilera2 vrijednosnicama

Dileri privatnih i vladinih vrijednosnica povremeno trebaju kratkoročno financiranje radi

nabave novih vrijednosnica i držanje postojećeg portfelja dok se one ne prodaju kupcima ili

dok ne dospiju. Ovu vrstu kredita rado odobrava većina velikih banaka zbog njihove visoke

kvalitete. Osim toga, većina kredita dilerima vrijednosnica tu kratki (prekonoćni do nekoliko

dana) da banka može brzo vratiti svoja sredstva ili odobriti novi kredit po višoj kamatnoj

stopi.

2.3.4.5. Financiranje temeljeno na imovini

Krediti temeljni na imovini su krediti osigurani kratkoročnom aktivnom poduzeća od koje se

u budućnosti očekuje da će se pretvoriti u gotovinu. Ključni dijelovi imovine korišteni za

većinu ovih kredita su potraživanja i zalihe sirovina ili gotovih proizvoda. (Rose, 2003.,

p.553)

2.3.4.6. Terminski poslovni krediti

Terminski krediti služe za financiranje srednjoročnih i dugoročnih poslovnih investicija kao

što je kupnja opremem ili izgradnja fizičkih kapaciteta i pokrivaju vrijeme duže od jedne

godine. (Rose, 2003., p.553) Terminski krediti se pouzdaju u buduću zaradu poduzeća i

2 Diler je trgovac vrijednosnim papirima koji kupuje i prodaje vrijednosnice u svoje ime, tj. u ime

tvrtke u kojoj radi i za njezin račun. On zarađuje na razlici u cijeni po kojoj kupuje i po kojoj prodaje

pojedine vrijednosnice.

11

podmirenje kredita, a osiguravaju se dugoročnom imovinom, na primjer pogon ili oprema,

koja je u vlasništvu zajmoprimca.

2.3.4.7. Financiranje revolving kreditom

Revolving krediti dozvoljavaju zajmoprimcu posuđivanje do unaprijed specificiranog

ograničenja, zatim otplatu cijelog ili dijela posuđenog iznosa te ponovno posuđivanje prema

potrebi sve do dospijeće kredita. Ovaj oblik poslovnog financiranja posebno je popularan

kada je komitent vrlo nesiguran u tempiranje budućih novčanih tokova ili u točnu veličinu

svojih budućih kreditnih potreba. (Rose, 2004., p.554)

Jedan od oblik poslovnih revolving kredita su i kreditne kartice. Sve veći broj subjekata danas

ovisi o kreditnim karticama kao izvoru operativnog kapitala jer time izbjegavaju da im se

kreditni zahtjev mora odobriti, no time moraju plaćati visoke kamatne stope.

2.3.4.8. Dugoročni projektni krediti

Dugoročni projektni krediti su najrizičniji od svih poslovnih kredita. Rizici koji okružuju

ovakve projekte su veliki i brojni (Rose, 2003., p.554):

· uključeni su veliki iznosi kapitala, često u vrijednosti od nekoliko milijardi dolara;

· financirani projekt može biti odgođan zbog vremena ili manjka građevinskog

materijala;

· zakoni i propisi u regiji ili državi gdje je projekt u izgradnji mogu se promijeniti na

način da loše utječu na dovršenje ili trošak projekta; te

· kamatne stope se mogu promijeniti, nepovoljno utječući i na povrat kredita

zajmodavca i na sposobnost sponzora projekta glede otplate.

12

3. KREDITNI RIZIK I OCJENA BONITETA

Izloženost banke kreditnom riziku posljedica je prethodno donesenih odluka o kreditnim

poslovima koju u sebi mogu sadržavati manji ili veći stupanj kreditnog rizika, pa je od velike

važnosti za banku i za donositelje kreditnih odluka razumijeti rizična obilježja financijskih

instrumenata, procijeniti razinu rizika u istima i posljedično kontrolirati izloženost riziku kad

je kreditna odluka već donešena.

3.1. Pojam kreditnog rizika

Mjerenje i vrednovanje kreditnog rizika najvažniji su postupci i procesi u sustavu poslovnog

odlučivanja poslovne banke. (Jakovčević i Jolić, 2013., p.53)

Kreditni rizik predstavlja neizvjesnost naplate potraživanja banke prema uvjetima kreditnih

ugovora. Kreditni rizik se može definirati kao rizik neplaćanja ili nemogućnosti dužnika da

podmiti svoje obveze banci po osnovi glavnice i kamata, u punoj svoti na dogovoren dan

dospijeća sukladno odredbama ugovora o kreditu. (Kandžija i Živko, 2004., p.258)

Kreditni rizik predstavlja izlaganje banke riziku naplate. Kredit je svaki financijski instrument

koji aktualno ili potencijalno uključuje otplatu glavnice i plaćanje kamata na ugovoreni rok. U

najužem smislu, kreditni rizik je vjerojatnost da klijent neće platiti po ugovorenom novčanom

kreditu. (Heffernan,1996., p.165) U širem smislu kreditni rizik je vjerojatnost da će aktiva

banke, a posebno njezin kreditni portfelj, izgubiti na vrijednosti i možda postati bezvrijedan.

Najopćenitije, kreditni rizik je vjerojatnost da će financijski instrument izgubiti na vrijednosti

zbog neispunjenja govorenih obveza dužnika koje bi mogle uvjetovati nepravodoban i

nepotpun povrat glavnice, kamata i naknada. (Jakovčević, 2000., p.37)

Prema navedenoj definiciji, osnovni čimbenici kreditnog rizika jesu (Jakovčević i Jolić, 2013.,

p.54):

· rizik neispunjavanja obveza (eng. default risk)

· rizik izloženosti (eng. exposure risk)

· rizik naplate, odnosno povrata sredstava (eng. recovery risk)

13

Važno je spomenuti da gubitak za kreditnu instituciji ne nastaje samo uslijed nastanka statusa

neispunjavanja obveza već da kreditni rizik uključuje i rizik smanjenja tržišne vrijednosti

financijskog instrumenta zbog promjene u kreditnoj kvaliteti izdavatelja.

Kada bi banke odobravale kredite po svim kreditnim zahtjevima bilježile bi prevelike gubitke

po istima, stoga je potrebno analizirati kreditne zahtjeve kako bi se izbjeglo donošenje

pogrešnih kreditnih odluka.

3.2. Ocjena boniteta i kreditne sposobnosti klijenata

Banka u svom svakodnevnom poslovanju preuzima i upravlja rizikom. Uspjeh banke leži u

sposobnosti da predvidi i kvantificira ukupni rizik unutar prihvatljive razine. Da bi kreditni

rizik svela na najmanju moguću mjeru, banka provodi sveobuhvatnu i kvalitetnu ocjenu

kreditnog rizika u zahtjevu za odobravanje kredita. Banci nije cilj samo donijeti odluku o

odobravanju kreditnog zahtijeva, nego i predvidjeti moguće probleme u otplati odobrenog

kredita.

3.2.1. Bonitet i kreditna sposobnost

U poslovnoj praksi bonitet ima značenje pouzdanosti, vrijednosti, poslovne i osobne kreditne

sposobnosti. Bonitet predstavlja procjenu kolika je platežna moć pojedinog klijenta te kolika

je sposobnost klijenta da vrati sredstva koja je posudio od banke. Bonitet utječe na odluku

investitora da li ulagati u određeno poduzeće ili ne. Uz pomoć procjene boniteta procjenjuje

se sigurnost naplate prihoda po odobrenim kreditima.

Prema Kandžiji i Živku (2004., p.315) za ocjenu boniteta klijenta koriste se sljedeći izvori

informacija:

· računovodstveni podaci (bilanca, račun dobiti i gubitka i račun novčanih tijekova),

· porezne prijave i poslovni planovi,

· projekcije tijekova novca,

· informacije od drugih banaka o klijentima iz prethodnih kreditnih odnosa,

· poslovna ozbiljnost klijenta i

· iskustva banke ili drugih banaka u dosadašnjih poslovnim odnosima s klijentima.

14

Kreditna sposobnost je sposobnost osobe da preuzetu obvezu ispuni u potpunosti i u roku.

Ona se ocjenjuje se na temelju ispitivanja poslovanja i financijskom analizom s ciljem

minimiziranja kreditnog rizika. Pri ulaganju novčanih sredstava u financijske plasmane i

vrijednosne papire nastaje kreditni rizik, on se odnosi na to da se uloženi novac neće vratiti u

cijelosti ili planiranom dinamikom. Kreditna sposobnost u bankarstvu najčešće se procjenjuje

praćenjem dosadašnjeg poslovanja zajmotražitelja te vrijednosti i utrživosti imovine koju

posjeduje.

Financijska analiza predstavlja analizu financijskog stanja ili situacije poduzeća, tj.

zajmotražitelja u posljednje dvije godine. Bit financijske analize je ispitivati bonitet

poslovanja, a ne formalnu i materijalnu ispravnost financijskih izvješća. Temelji se na

izračunu različitih pokazatelja iz pozicija iskazanih u financijskim izvješćima. (Kandžija i

Živko, 2004., p.316) Ispitivanjem boniteta banka treba dobiti informacije o zajmotražitelju s

kojim namjerava poslovati.

Kreditna institucija dužna je kreditnu sposobnost dužnika procjenjivati najmanje po sljedećim

osnovama (Odluka o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija, NN

br. 1/2009., 75/2009., 2/2010. i 89/2013):

· statusnim, osobnim i ekonomskim karakteristikama dužnika, stručnosti uprave i višeg

rukovodstva (za pravne osobe), kvaliteti planova i programa za čiju realizaciju

kreditna institucija pruža financijsku podršku,

· razini kapitala i rezervi kojima dužnik raspolaže i njihovu udjelu u njegovoj bilanci

(za pravne osobe),

· imovinskoj snazi dužnika,

· dužnikovoj likvidnosti i profitabilnosti (za pravne osobe),

· dužnikovim novčanim tokovima ostvarenima u proteklom razdoblju i procijenjenim

budućim novčanim tokovima u odnosu na njegove obveze,

· uvjetima pod kojima dužnik posluje i perspektivi dužnika te njegovu položaju na

tržištu, kao i položaju cijele grane djelatnosti kojom se dužnik bavi i

· dužnikovoj izloženosti valutnom riziku s osnove plasmana uz valutnu klauzulu i

plasmana u stranoj valuti, uključujući i izvanbilančne obveze uz valutnu klauzulu i

izvanbilančne obveze u stranoj valuti..

15

3.2.2. Pristupi vrednovanju kreditnog zahtjeva

Postoje četiri tipa pristupa vrednovanja kreditnog zahtijeva i to su (Kandžija i Živko, 2004.,

p.271):

· tradicionalni pristup,

· statički pristup,

· moderni ili dinamički pristup i

· vrlo moderan pristup.

3.2.2.1. Tradicionalni pristup

Tradicionalni pristup obuhvaća analizu klijenata kroz šest točki motrišta: karakter, kapacitet,

kapital, kolateral, kondicije i kontrola. (Kandžija i Živko, 2004., p.272) To je takozvana 6K

analiza.

Karakter. Klijent treba imati jasno definiranu namjenu kredita i ozbiljnu namjeru vraćanja

kredita prema ugovorom utvrđenom načinu. Ako klijent nema obrazloženja za svrhu kredita,

kreditni referent može pripomoći u jasnijem definiranju potreba za kreditom. Tek nakon što je

utvrđena svrha kredita, provjerava se je li takav kredit u okvirima kreditne politike banke.

(Jakovčević, 2000., p.123)

Kapacitet klijenta predstavlja njegovu pravnu sposobnost i osposobljenost menadžmenta da

vodi cjelokupno poslovanje subjekta. Kreditni referent može zatražiti uvid u osnivački akt

subjekta, financijska ovlaštenja i ostalu pravnu dokumentaciju kao i kadrovsku datoteku kako

bi stekao uvjerenje da subjekt može pravno snositi kreditnu obvezu.

(http://www.alphascore.hr/istrazivanje-i-razvoj/rnd/rjecnik-pojmova/55-rjecnik-pojmova/115-

6k-analiza-kod-kredita-poduzecima.html)

Kapital. U ovom segmentu se traži odgovor na pitanje je li klijent sposoban voditi poslovanje

koje će producirati dovoljnu vrijednost novčanog toka za podmirenje svih obveza, uključujući

i obveze po primljenom kreditu? (Jakovčević, 2000., p.125)

16

Kolateral. Da bi odobrili kredit, financijske institucije znaju tražiti instrumente osiguranja

koje će za njih smanjiti rizik gubitka. Instrument osiguranja treba imati dostatnu vrijednost

koja će od trenutka aktiviranja do trenutka njegova unovčenja odgovarati cjelokupnom

ugroženom kreditnom potraživanju uključujući zatezne kamate i druge troškove. Kolateral je

sekundarni izvor naplate potraživanja, a nastupa kada se pokaže da komitent nije u stanju

ispuniti svoje obveze po kreditu. (Jakovčević, 2000., p.134) Financijske i kreditne institucije

štite svoja kreditna potraživanja uzimanjem u zalog što kvalitetnijih instrumenata osiguranja.

Kondicije. Ovdje se radi o analiziranju okruženja dužnika koje stvara određene uvjete i

pretpostavke za njegovo poslovanje. (Jakovčević, 2000., p.138) Treba razmotriti trendove i

perspektive djelatnosti kojom se klijent bavi te procijeniti makroekonomske okvire. Riječ je o

čimbencima nad kojima komitent nema nikakve mogućnosti kontrole.

Kontrola. Potrebno je izvršiti pregled zakonske regulative kako bi se otkrilo na koji način ona

može utjecati na financijski položaj zajmotražitelja.

3.2.2.2. Statički pristup

Statički pristup oslanja se na analizu povijesnih financijskih izvješća s glavnim uporištem u

likvidnosti. Ovaj pristup sumira ključne odnose i rezultate koji govore o financijskim

performansama tvrtke. Zapravo je riječ o pokazateljima koji se izvode iz podataka bilance i

računa dobiti i gubitaka. (Kandžija i Živko, 2004., p.272) Dakle, osnovni koncept ove analize

je uspoređivanje financijskih izvješća (bilanca, račun dobiti i gubitka) iz proteklih nekoliko

poslovnih godina.

3.2.2.3. Moderni ili dinamički pristup

Moderni ili dinamički pristup težište analize usmjerava na tijek gotovine u kombinaciji s

kvalitativnim analizama. Klasična financijska analiza putem omjera kombinira se s analizom

trenda, kako bi se dobila potpunija informacija o dinamici promjena kreditne sposobnosti

tražioca financijskih sredstava.

17

3.2.2.4. Vrlo moderni pristup

Vrlo moderni pristup se temelji na sustavu bodovanja klijenta, a poznate modele razvili su

Altman ("Z" score) i Argenti ("A" score). Ova metoda analize sastoji se u projektiranju

financijskih izvješća poduzeća, u stabilnim uvjetima privređivanja, za period od jedne, pet ili

deset godina.

Altmanov "Z" score (koeficijent stečaja) se izračunava na sljedeći način (Kandžija i Živko,

2004., p.275):

Z = 1.2X1 + 1.4X2 + 3.3X3 + 0.6X4 + 1.0X5

X1 = (tekuća imovina – tekuće obveze) / ukupna imovina

X2 = zadržana dobit / ukupna imovina

X3 = (neto dobit + troškovi kamata + troškovi oporezivanja) / ukupna imovina

X4 = (tržišna vrijednost običnih i preferencijalnih dionica) / (tekuće + dugoročne obveze)

X5 = neto prodaja / ukupna imovina

Na temelju rezultata istraživanja može se zaključiti da je (Kandžija i Živko, 2004., p.275):

1. Z > 3, tvrtka posluje vrlo dobro i ima blistavu budućnosti

2. Z < 1.8, tvrtka posluje vrlo slabo i očekuje je neuspjeh najdulje za dvije godine

3. 1.8 > Z > 3, tvrtka mora hitno preispitati svoje poslovanje.

Altmanovim "Z" score-om se može pronaći problem ako kompanija ne posluje dobro ali nam

ne može pomoći u traženju uzroka problema i tad možemo koristiti Argentijev "A" score da bi

našli uzrok lošeg poslovanja.

3.2.3. Uvjeti poslovanja dužnika

Banka pri odobravanju kredita mora analizirati okruženje u kojemu zajmotražitelj posluje.

Tom analizom će kreditni analitičari uočiti prilike i prijetnje koje se nalaze pred

zajmotražiteljom. Upravo tako prepoznati gospodarski uvjeti poslovanja djeluju na prihode

zajmotražitelja i njihovu kreditnu sposobnost, čime se povećava i opasnost od nenaplate

kredita. (Kandžija i Živko, 2004., p.323)

18

U analizi poslovanja dužnika treba voditi računa o tržišnoj poziciji koju klijent ima u

industriji, karakteristikama klijenta u odnostu na konkurenciju, osjetljivosti poslovanja

klijenta na promjene u tehnologiji, prisustvu inflacije, političkim prevratima i slično. Potrebno

je realno predvidjeti buduće uvjete poslovanja i analizirati tržišne politike klijenata.

3.2.4. Rizična klasifikacija kredita

Kreditna institucija dužna je tijekom cijelog razdoblja trajanja ugovornog odnosa procjenjivati

kvalitetu plasmana i provoditi klasifikaciju istih u odgovarajuće rizične skupine na temelju

sljedećih kriterija (Odluka o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih

institucija, NN br. 1/2009., 75/2009., 2/2010. i 89/2013):

· kreditne sposobnosti dužnika,

· urednosti u podmirivanju obveza dužnika prema kreditnoj instituciji i drugim

vjerovnicima i

· kvalitete instrumenata osiguranja potraživanja kreditne institucije.

Ovisno o mogućnostima naplate odnosno o procijenjenim budućim novčanim tokovima svi

plasmani dijele se u tri šire kategorije (bez obzira na to je li riječ o pojedinačno značajnim

izloženostima ili o izloženostima koje pripadaju portfelju malih kredita), a to su (Odluka o

klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija, NN br. 1/2009., 75/2009.,

2/2010. i 89/2013):

1. plasmani za koje nisu identificirani objektivni dokazi o umanjenju njihove vrijednosti

na pojedinačnoj osnovi (rizična skupina A),

2. plasmani za koje su identificirani objektivni dokazi o djelomičnom umanjenju njihove

vrijednosti, odnosno djelomično nadoknadivi plasmani (rizična skupina B, koja se

sastoji od rizičnih podskupina B-1, B-2 i B-3) i

3. plasmani za koje su identificirani objektivni dokazi o potpunom umanjenju njihove

vrijednosti, odnosno potpuno nenadoknadivi plasmani (rizična skupina C).

Kreditna institucija dužna je odobrene plasmane na početku ugovornog odnosa klasificirati u

rizičnu skupinu A.

19

Za klasifikaciju plasmana za koje nisu identificirani objektivni dokazi o umanjenju njihove

vrijednosti pri raspoređivanju u rizičnu skupinu A potrebno je ispuniti sve sljedeće uvjete

(Odluka o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija, NN br. 1/2009.,

75/2009., 2/2010. i 89/2013):

1. da sadašnje dužnikovo financijsko stanje i procijenjeni budući novčani tokovi ne

dovode u pitanje daljnje poslovanje dužnika i podmirivanje njegovih tekućih i budućih

obveza prema kreditnoj instituciji i drugim vjerovnicima,

2. da dužnik podmiruje svoje obveze prema kreditnoj instituciji u ugovorenim rokovima,

a samo iznimno i povremeno po isteku dospijeća i

3. da su plasmani osigurani adekvatnim instrumentima osiguranja potraživanja kreditne

institucije.

Djelomično nadoknadivim plasmanima smatraju se oni plasmani za koje se, zbog smanjene

kreditne sposobnosti dužnika, zakašnjenja u podmirivanju obveza prema kreditnoj instituciji i

smanjenja vrijednosti raspoloživih instrumenata osiguranja, procjenjuje da neće biti moguće

naplatiti glavnicu i kamate u ugovorenoj visini. To su plasmani za koje postoje dokazi da

je sadašnja vrijednost očekivanih budućih novčanih tokova po tim plasmanima manja od

njihove nominalne knjigovodstvene vrijednosti.

U tom slučaju kreditna institucija dužna je provesti odgovarajući ispravak vrijednosti

plasmana koji nisu osigurani adekvatnim instrumentima osiguranja i klasificirati te plasmane

u odgovarajuću rizičnu skupinu, i to (Odluka o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza

kreditnih institucija, NN br. 1/2009., 75/2009., 2/2010. i 89/2013):

1. ako dužnik kasni s podmirivanjem obveza dulje od 90 dana do 180 dana, kreditna

institucija dužna je provesti ispravak vrijednosti u visini od najmanje 1%, a ne više od

30% potraživanja po glavnici pojedinog plasmana i rasporediti plasman u rizičnu

podskupinu B-1,


institucija dužna je provesti ispravak vrijednosti više od 30%, a ne više od 70%

potraživanja po glavnici pojedinog plasmana i rasporediti plasman u rizičnu

podskupinu B-2,


institucija dužna je provesti ispravak vrijednosti više od 70%, a manje od 100%

20

potraživanja po glavnici pojedinog plasmana i rasporediti plasman u rizičnu

podskupinu B-3,

4. ako dužnik kasni s podmirivanjem obveza dulje od 365 dana, kreditna institucija

dužna je provesti stopostotni ispravak vrijednosti potraživanja po glavnici pojedinog

plasmana i rasporediti plasman u rizičnu skupinu C, te

5. ako dužnik kasni s podmirivanjem obveza dulje od 90 dana, kreditna institucija dužna

je provesti stopostotni ispravak vrijednosti potraživanja na osnovi obračunatih

kamatnih prihoda.

Potpuno nenadoknadivim plasmanima smatraju se potraživanja kreditne institucije nastala na

temelju sporne pravne osnove i druga potraživanja za koje se zbog osobito loše kreditne

sposobnosti dužnika, kao i izostanka adekvatnih instrumenata osiguranja, ne mogu očekivati

nikakvi novčani tokovi za podmirenje obveza dužnika prema kreditnoj instituciji. (Odluka o

klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija, NN br. 1/2009., 75/2009.,

2/2010. i 89/2013)

3.3. Kreditna politika

Banka usvaja kreditnu politiku kao interni dokument ovisno o obujmu i stupnju složenosti

njezinih aktivnosti. Ona predstavlja podlogu za odobravanje kredita, vršenje ulaganja i

preuzimanje izvanbilančnih potencijalnih obveza.

Svrha pisanih kreditnih politika je osigurati za sve klijente jedinstven tretman od strane

predtavnika banke te utvrditi jasnu politiku i postupke.

Za kreditnu politiku se veže i pojam kreditne kulture banke koji označava skup procedura i

dokumentacije potrebne za dobivanje kredita pa i načina na koji se zaposlenici banke ophode

s tražiteljima kredita. Ona je nepisani kodeks ponašanja u pristupu klijentu i međusobnom

ophođenju.

21

Kreditne politike sadrže (Kandžija i Živko, 2004., p.332):

· pristup, odnosno filozofiju kreditnog rizika koja definira obujam kreditnog rizika koji

je banka spremna preuzeti,

· opće oblasti kredita u koje je banka spremna angažirati se ili ne,

· jasno utvrđene razine ovlaštenja za odobravanje kredita kao i organa banke nadležnih

za donošenje odluke o formiranju rezervi i vršenje otpisa i

· adekvatne i oprezne limite za koncentraciju ukupnog kreditnog portfelja, najmanje u

skladu sa zakonom i limitima propisanim od strane središnje banke.

22

4. PROCES ODOBRAVANJA KREDITA

Maksimiziranje profita uz minimalne rizike je glavni cilj donošenja odluke o kreditu.

Propisana kreditna procedura i njezina dosljedna primjena pretpostavka su kvalitetnog

upravljanja kreditnim rizikom. Međutim, procedura ne smije biti razlogom za usporavanje

kreditnog procesa jer bi to bilo suprotno interesu banke kao profesionalnog kreditora.

(Jakovčević, 2000., p.121)

Tablica 3.: Kreditni proces

Poslovni razvoj i kreditna

analiza

Kreditno izvršenje i

administriranje

Nadziranje kreditnog

portfelja

· Istraživanje tržišta,

oglašavanje, odnosi s

javnošću.

· Izravni kontakti

bankovnog referenta.

· Pridobivanje zahtjeva za

odobrenje kredita.

· Pridobivanje financijskih i

svih drugih izvješća.

· Analiza financijskih

izvješća uključujući

analizu tijeka gotovine.

· Procjena kolaterala.

· Prijedlog ili preporuka za

odluku o kreditu.

· Uvid kreditnog odbora

u prijedloge / preporuke.

· Pozitivna / negativna

odluka o kreditu.

· Ugovor o kreditu

pripremljen zajedno s

dokumentacijom kolaterala

(jamstva).

· Dužnik potpisuje

ugovor, predaje kolateral,

prima novčana sredstva.

· Arhiviranje

dokumentacije.

· Obrada plaćenih

anuiteta, pridobivanje

povremenih izvješća

dužnika i slično.

· Preispitivanje kreditne

dokumentacije

· Nadzor nad

usuglašenosti ugovora o

kreditu i stanju kredita:

- pozitivne i negativne

ugovorne odredbe

- odstupanja od rokova

otplate.

· Rasprava s dužnikom o

problemima.

· Uspostava korektivnih

aktivnosti:

- promjena kreditnih

uvjeta

- pridobivanje dodatnog

kapitala, kolaterala,

garancija i slično.

Izvor: Jakovčević, 2000., p.121.

23

U tablici pod rednim brojem 3 možemo vidjeti kako je Jakovčević (2004., p.121) podijelio

faze kreditnog procesa i naznačio što se u kojoj fazi odvija.

Prema Kochu (2000., p.616) kreditni proces sastoji se od tri funkcije:

1. poslovni razvoj i kreditna analiza

2. kreditno izvršavanje i administriranje

3. nadziranje kreditnog portfelja

Svaka je funkcija detaljno obrađena u kreditnoj politici banke.

4.1. Poslovni razvoj i kreditna analiza

Polazna točka poslovnog razvoja je istraživanje tržišta kako bi uprava banke na temelju

rezultata provedenih istraživanja definirala tržište i proizvode koje će ponuditi tržištu.

Sam proces kreditne analize klijenta započinje onog trenutka kada banka zaprimi kreditni

zahtjev (prilozi 1, 2 i 3). Kreditni referenti analiziraju sve raspoložive informacije kako bi se

donijela odluka o odobrenju ili odbijanju kreditnog zahtjeva a to zahtjeva ozbiljan pristup,

znanje i vještinu kreditnih referenata i kreditnih analitičara.

Kreditnom analizom želi se utvrditi spremnost i sposobnost zajmotražitelja da vrati kredit.

Kreditna analiza se sastoji od nekoliko faza: kompletiranja kreditnog dosjea, ocjene uprave,

analize financijskih izvješća, predviđanja budućih novčanih tijekova i njihove dostatnosti za

pokrivanje otplatnih rata, procjene kolaterala te konačne ocjene i preporuke u svezi kreditnog

zahtjeva. (Kandžija i Živko, 2004., p.276)

4.2. Kreditno izvršavanje i administriranje

Odluku o odobrenju ili odbijanju zahtjeva za kredit, ovisno o organizacijskoj stukturi banke,

može donijeti kreditni referent samostalno ili kreditni odbor. Organizacijska struktura banke

ovisi o veličini banke, broju zaposlenih te vrsti kredita. Uobičajeno je da kreditni referent i

24

kreditni menadžer odlučuju o manjim vrijednostima kredita, a kreditni odbor i uprava

odlučuju o večim kreditima, onima koji bi svojim sadržajem mogli promijeniti izloženost

banke kreditnom riziku.

Onog trenutka kada je donešene odluka o odobrenu kredita, kreditni referent o tome mora

izvjestiti klijenta te pripremiti ugovor za potpisivanje. Ugovorom se definira namjena kredita,

njegova vrijednost,uvjeti i rokovi povrata kredita, zahtijevani kolateral te posebne obveze

klijenta u slučaju kašnjenja, nepotpunog plaćanja ili neplaćanja. Nakon potpisivanja ugovora i

prikupljanja sve kreditne dokumentacije, kreditni referent izdaje nalog za realizaciju kredita.

Pri izvršavanju kredita posebna pozornost posvećuje se kolateralu kao instrumentu osiguranja

kredita te više puta banka zahtijeva potpisivanje zasebnog ugovora o osiguranju što može

značiti osim založnog prava, i jamstva trećih pravnih i fizičkih osoba.

4.3. Nadziranje kreditnog portfelja

Zadnja funkcija, nazdiranje kreditnog portfelja, započinje nakon kreditnog odobrenja. Nadzor

kreditnog portfelja usmjeren je prema smanjenju kreditnog rizika i rješavanju problematičnih

kredita te likvidiranju založne imovine neurednog dužnika.

Nadzor se može podijeliti u dvije podfunkcije (Kandžija i Živko, 2004., p.277):

1. nadziranje obilježja kredita

2. aktivnosti s problematičnim kreditima.

Nadziranje obilježja kredita je preispitivanje tekućeg stanja kredita s dokumentacijskom

podlogom s ciljem utvrđivanja odstupanja realnosti od procijenjenih obilježja. Funkcija

nadziranja obilježja kredita utvrditi će je li premija rizika za neplatež klijenta bila primjerena i

postoje li odstupanja.

Ako su odstupanja značajnija, nadzor nad kreditima preuzima obvezu izvješćivanja nadležne

organizacijske jedinice ili odbora s ciljem otklanjanja problema. Korektivne aktivnosti mogu

predstavljati potrebu upotpunjavanja dokumenata u kreditnom dosjeu ili, ukoliko klijent nije

25

ispunio neke druge odredbe ugovora o kreditu, zahtijevanje njihova ispunjenja. U krajnjem

slučaju banka može opozvati kredit.

Kada financijska snaga klijenta slabi i dovodi u pitanje regularnost ispunjenja ugovora o

kreditu banka poduzima određene aktivnosti.

Čimbenici slabljenja financijske moći dužnika mogu biti kontrolabilni i nekontrolabilni

(Jakovčević, 2000., p.146):

· kontrolabilni čimbenici su najčešće oni koji reflektiraju kreditnu politiku banke,

primjerice, neprimjena kreditna analiza, strukturiranje kreditnog portfelja i kreditna

dokumentacija, a

· nekontrolabilne čimbenike uglavnom produciraju globalni gospodarski poremećaji,

promjene zakonskih okvira, neočekivani poremećaji u eksternom okruženju klijenta,

prirodne katastrofe i slično.

Stoga se ovom funkcijom nastoje otkloniti svi razlozi koji nisu mogli biti procijenjeni ili

predviđeni. Ovisno o specifičnosti problema, može se od klijenta zahtijevati i dopunski

kolateral umjesto da se pristupi pokriću kredita likvidacijom instrumenta osiguranja.

Klijentovi problemi s plaćanjem obveza započinju puno prije nego nego što se to može

zaključiti po propustima ispunjenja ugovora o kreditu, a uobičajena su tri stupnja novčanih

problema (Jakovčević, 2000., p.146):

· Poremećaj likvidnosti. U ovoj fazi zalihe rastu, a potraživanja se slabije „zatvaraju“

naplatama u novcu. Reakcija menadžmenta je odugovlačenje plaćanja vjerovnicima.

· Ugrožena likvidnost. U ovoj fazi klijentov prioritet postaje upravljanje novčanim

potencijalom redukcijom troškova. Nameću se troškovi restrikcije, otpuštaju se ljudi i

pokušava manjak novca nadoknaditi prodajom neegzistencijalne imovine. Od drugih

banake se pokušava ishoditi kredit za premošćenje likvidnosti, a postojeći ugovor o

kreditu se krši.

· Prijeteći bankrot. To je vrlo bolna faza za klijenta. Povlaće se depoziti kod banaka,

odustaje se od ispunjenja kreditnih obveza, intenzivno se prodaje imovina i pokušava

pronaći partner za spajanje ili kupnju cijelog vlasništva.

26

Banke koje nemaju uspostavljenu funkciju nadzora nad kreditnim portfeljem izlažu se

opasnosti od neotkrivanja znakova ranog upozorenja. To je vjerojatno i jedan od razloga zašto

mnoge banke sve više razvijaju funkciju nadzora nad kreditima uspostavom odbora za nadzor

kredita, neovisno od područja odgovornosti uprave i kreditnog odbora.

27

5. OBILJEŽJA KREDITNIH PLASMANA HRVATSKIH BANAKA

5.1. Broj banaka i štedionica

Na kraju 2013. godine u Republici Hrvatskoj poslovalo je 35 kreditnih institucija od čega je

bilo 29 banaka, 1 štedna banka te 5 stambenih štedionica. Njihova imovina na kraju godine je

iznosi 410.800,5 milijuna kuna, a dominantan udio od 98% su zadržale banke.

Za potrebe ove analize banke su podijeljene u tri grupe: velike, srednje i male, a stambene

štedionice, zbog specifičnosti poslovanja, čine zasebnu grupu.

U tablici pod rednim brojem 4 mogu se vidjeti grupe banaka te njihov udio imovine na kraju

razdoblja.

Tablica 4.: Grupe banaka usporedivih značajki i udio njihove imovine u imovini svih banaka,

na kraju razdoblja od 2009. do 2012. godine

XII 2009. XII 2010. XII 2011. XII 2012.

Broj

banaka Udio

Broj

banaka Udio

Broj

banaka Udio

Broj

banaka Udio

Velike banke 6 82,7 6 82,1 6 82,6 6 82,1

Srednje banke 3 9,1 3 9 3 9 3 9,7

Male banke 25 8,2 24 8,9 23 8,4 22 8,2

UKUPNO 34 100 33 100 32 100 31 100

Izvor: izrada studentice prema podacima iz biltena o bankama broj 26.

Vlasničku strukturu banaka i udio njihove imovine u imovini svih banaka može se vidjeti u

tablici pod rednim brojem 5. Najveći broj banaka, njih 6, pripadao je dioničarima iz Austrije,

28

a imovina tih banaka činila je 60,7% ukupne imovine svih banaka. Potom slijede pet banaka u

vlasnišvu dioničara iz Italije s ukupnim tržišnim udjelom od 19,0%. Preostali dio imovine

banaka u stranom vlasništvu odnosio se po jednu bnaku u većinskom vlasništvu dionilara iz

Francuske, Mađarske, San Marina, Turske, Švicarske i Srbije.

Tablica 5.: Vlasnička struktura banaka i udio njihove imovine u imovini svih banaka na kraju

razdoblja od 2009. do 2012. godine

XII 2009. XII 2010. XII 2011. XII 2012.

Broj

banaka Udio

Broj

banaka Udio

Broj

banaka Udio

Broj

banaka Udio

Domaće vlasništvo 19 9,1 18 9,7 15 9,4 15 9,9

Domaće privatno vlasništvo

17 4,9 16 5,4 13 4,8 13 5,2

Domaće državno vlasništvo

2 4,2 2 4,3 2 4,5 2 4,8

Strano vlasništvo 15 90,9 15 90,3 17 90,6 16 90,1

UKUPNO 34 100 33 100 32 100 31 100

Izvor: izrada studentice prema podacima iz biltena o bankama broj 26.

5.2. Visina i struktura aktive hrvatskih banaka

Visinu i strukturu aktive hrvatskih banaka može se vidjeti u tablici pod rednim brojem 6.

29

Tablica 6.: Visina i struktura aktive hrvatskih banaka u razdoblju od kraja 2009. godine do kraja 2013. godine

na kraju razdoblja, u milijunima kuna i postocima

XII. 2009. Udio

XII.

2010. Udio

XII.

2011. Udio

XII.

2012. Udio

XII.

2013. Udio

1. Pričuve kreditnih institucija kod središnje banke

45.902,1 12,2 45.745,5 11,5 51.114,0 12,4 49.411,3 12,1 49.707,5 12,1

1.1. Kunske pričuve kod središnje banke 40.860,4

40.169,1

45.590,6

44.316,8

45.288,8

1.2. Devizne pričuve kod središnje banke 5.041,7

5.576,4

5.523,5

5.094,5

4.418,8

2. Inozemna aktiva 49.577,0 13,1 47.878,2 12,1 40.044,9 9,7 39.118,6 9,6 36.681,3 8,9

3. Potraživanja od središnje države i fondova socijalnog osiguranja

40.031,2 10,6 46.162,1 11,6 53.474,4 12,9 60.838,0 14,9 67.853,7 16,5

4. Potraživanja od ostalih domaćih sektora 240.114,6 63,6 250.291,1 63,2 261.980,1 63,3 247.813,8 60,8 246.627,9 60,0

4.1. Potraživanja od lokalne države 2.074,2

3.348,1

3.563,3

3.500,1

4.231,8

4.2. Potraživanja od nefinancijskih trgovačkih društava

112.167,5

116.802,9

126.938,8

114.622,2

114.963,8

4.3. Potraživanja od stanovništva 125.872,8

130.140,1

131.478,0

129.691,5

127.432,3

5. Potraž. od ostalih bankarskih institucija 633,9 0,2 -

-

-

-

6. Potraživanja od nebankarskih financijskih institucija

1.109,9 0,3 -

-

-

-

7. Potraživanja od ostalih finan. posrednika -

4.587,5 1,2 5.975,1 1,4 9.366,9 2,3 7.899,3 1,9

8. Potraživanja od pomoćnih finan. inst. -

967,9 0,2 1.022,8 0,2 1.065,5 0,3 1.276,3 0,3

9. Potraživanja od društava za osiguranje i mirovinskih fondova

-

654,3 0,2 132,6 0,03 243,1 0,1 754,5 0,2

UKUPNO (1+2+3+4+5+6+7+8+9) 377.368,7

396.286,6

413.743,9

407.857,2

410.800,5

Izvor: izrada studentice prema podacima iz biltena Hrvatske narodne banke

30

Ukupna aktiva hrvatskih banaka u promatranom petogodišnjem razdoblju rasla je po

prosječnoj godišnjoj stopi rasta od 2,1448%.

Pričuve kreditnih institucija kod središnje banke su kunske i devizne. Kunske pričuve su

novčana sredstva kreditnih institucija u blagajnama i kunska novčana sredstva kreditnih

institucija na računima kod središnje banke. Devizne pričuve su devizna novčana sredstva na

deviznim računima Hrvatske narodne banke. Udio pričuva kreditnih institucija kod središnje

banke kroz promatrano razdoblje nije se značajno mijenjao te iznosi oko 12%. Veći udio u

pričuvama imaju kunske pričuve koje u 2013. godini čine 91,11% ukupnih pričuva kreditinih

institucija kod središnje banke dok devizne pričuve čine 8,89%.

Inozemna aktiva uključuje strani efektivni novac u blagajnama, sredstva na tekućim računima

i oročeni depoziti kod inozemnih banaka, vrijednosne papire, kredite i dionice. Kroz

promatrano razdoblje udio inozemne aktive se smanjuje te je u 2013. godini u odnosu na

2009. godinu manja je za 26,01%. 2009. godine inozemna aktiva je iznosila 49.577,0

milijuna kuna (13,1% u ukupnoj aktivi hrvatskih banaka), a 2013. godine 36.681,3 milijuna

kuna (8,9% u ukupnoj aktivi hrvatskih banaka).

Potraživanja od središnje države i fondova socijalnog osiguranja kroz promatrano razdoblje se

povećavaju te su u 2013. godini u odnosu na 2009. godinu veća za 69,5%. 2009. godine

potraživanja od središnje države i fondova socijalnog osiguranja iznosila su 40.031,2 milijuna

kuna što je 10,6% ukupne aktive hrvatskih banaka, a 2013. godine 67.853,7 milijuna kuna, što

je 16,5% ukupne aktive hrvatskih banaka.

Potraživanja od ostalih domaćih sektora imaju najveći udio u ukupnoj aktivi hrvatskih banaka

u promatranom razdoblju, ali se on kroz promatrano razdoblje smanjuje. 2009. godine

potraživanja od ostalih domaćih sektora iznosila su 240.114,6 milijuna kuna (63,6% ukupne

aktive hrvatskih banaka), a 2013. godine 246.627,9 milijuna kuna (60,0% ukupne aktive

hrvatskih banaka). Potraživanja od ostalih domaćih sektora čine potraživanja od lokalne

države, potraživanja od nefinancijskih trgovačkih društava te potraživanja od stanovništva.

Kroz promatrano razdoblje najveći udio od njih imaju potraživanja od stanovništva s

127.432,3 milijuna kuna (51,67% ukupnih potraživanja od ostalih domaćih sektora), a zatim

potraživanja od nefinancijskih trgovačkih društava s 114.963,8 milijuna kuna (46,60%

ukupnih potraživanja od ostalih domaćih sektora). Najmanji udio imaju potraživanja od

lokalne države s 4.231,8 milijuna kuna (1,73% ukupnih potraživanja od ostalih domaćih

sektora).

31

Ostatak aktive hrvatskih banaka čine potraživanja od ostalih financijskih posrednika,

potraživanja od pomoćnih financijskih institucija te potraživanja od društava za osiguranja i

mirovinskih fondova. Njihov udio se ne mijenja puno kroz promatrano razdoblje te u 2013.

godini potraživanja od ostalih financijskih posrednika iznose 7.899,3 milijuna kuna (1,9%

ukupne aktive hrvatskih banaka), potraživanja od pomoćnih financijskih institucija iznose

1.276,3 milijuna kuna (0,3% ukupne aktive hrvatskih banaka), a potraživanja od društava za

osiguranje i mirovinskih fondova 754,5 milijuna kuna (0,2% ukupne aktive hrvatskih banaka).

Tablica 7.: Ukupna aktiva hrvatskih banaka u razdoblju od kraja 2008. godine do kraja 2013.

godine.

GODINA UKUPNO VERIŽNI

INDEKS

2008. 367.924,6 -

2009. 377.368,7 102,6

2010. 396.286,6 105,0

2011. 413.743,9 104,4

2012. 407.857,2 98,6

2013. 410.800,5 100,7


Ukupna aktiva hrvatskih banaka raste do kraja 2012. godine kada se smanjuje za 5.886,7

milijuna kuna, što je smanjenje od 1,4% u odnosu na 2011. godinu. 2013. godine nastavlja

rasti te tako krajem 2013. godine iznosi 410.800,5 milijuna kuna.

32

5.3. Visina i struktura kreditnih plasmana

U tablicama pod rednim brojevima 8 i 9 može se vidjeti visina i struktura kunskih kredita i deviznih kredita kreditnih institucija po

institucionalnim sektorima u razdoblju od 2009. do 2013. godine.

Tablica 8. Visina i struktura kunskih kredita kreditnih institucija po institucionalnim sektorima u razdoblju od 2009. do 2013. godine

XII.

2009.

Udio XII.

2010.

Udio XII.

2011.

Udio XII.

2012.

Udio XII.

2013.

Udio

1. Krediti središnjoj državi i fondovima socijalne sigurnosti

4.713,90 2,16 6.036,40 2,62 8.384,70 3,49 13.245,10 5,55 15.876,50 6,74

1.1. Krediti RH 2.925,10 6.035,40 8.382,50 13.243,50 15.875,50

1.2. Krediti fondovima soc. sig. 1.788,80 1 2,2 1,6 0,9

2. Krediti lokalnoj državi 1.795,40 0,82 3.096,80 1,34 3.360,10 1,40 3.346,30 1,40 4.113,10 1,74

3. Krediti nefinan. trg. društvima 85.206,20 39,08 87.099,30 37,76 93.018,70 38,71 84.260,30 35,34 81.425,70 34,58

4. Krediti stanovništvu 125.549,80 57,58 129.782,20 56,27 131.117,00 54,56 129.373,90 54,25 127.171,60 54,02

Od toga: stambeni krediti 55.927,10 60.955,40 63.016,70 62.662,30 61.450,00

5. Krediti ostalim bankarskim instit. 102 0,05 - - - -

6. Krediti nebankarskim finan. instit. 689 0,32 - - - -

7. Krediti ostalim finan. posred. - 3.555,40 1,54 3.789,80 1,58 7.435,10 3,12 5.552,70 2,35

8. Krediti pomoćnim finan. instit. - 604,4 0,26 608,9 0,25 661,3 0,28 797,9 0,33

9. Krediti društvima za osiguranje i mirovinskim fondovima

- 487,1 0,21 23,2 0,01 134,1 0,06 474,6 0,20

UKUPNO (1+2+3+4+5+6+7+8+9) 218.056,30 230.661,60 240.302,40 238.456,10 235.412,10


33

Tablica 9. Visina i struktura deviznih kredita kreditnih institucija po institucionalnim sektorima u razdoblju od 2009. do 2013. godine


XII.

2009.

Udio XII.

2010.

Udio XII.

2011.

Udio XII.

2012.

Udio XII.

2013.

Udio


16.489,90 43,45 17.985,70 41,00 20.977,50 41,28 21.128,60 46,16 23.462,70 45,74

1.1. Krediti RH 14.558,40 17.985,70 20.977,50 21.128,60 23.462,70

1.2. Krediti fondovima soc.

sigurnosti

1.931,60 - - - 0,00

2. Krediti lokalnoj državi 3,00 0,01 0,50 0,0011 0,30 0,0006 0,20 0,0004 8,60 0,02

3. Krediti nefinan. trg. društvima 20.802,00 54,81 25.149,90 57,33 29.022,20 57,10 24.051,50 52,54 26.798,40 52,24

4. Krediti stanovništvu 323,00 0,85 345,00 0,79 327,90 0,65 262,30 0,57 254,10 0,50

5. Krediti ostalim bankarskim

institucijama

65,70 0,17 - - - -

6. Krediti nebankarskim financijskim

institucijama

269,40 0,71 - - - -

7. Krediti ostalim finanancijskim

posrednicima

- 367,50 0,84 446,00 0,88 293,50 0,64 624,70 1,22

8. Krediti pomoćnim finan. instit. - 17,50 0,04 48,80 0,10 37,90 0,08 42,00 0,08


- 0,00 0,00 0,00 0,00 - 106,90 0,21

UKUPNO (1+2+3+4+5+6+7+8+9) 37.953,00 43.866,10 50.822,70 45.774,00 51.297,40


34

Vidi se da se izdaje više kunskih nego deviznih kredita. Do 2011. godine vidljiv je rast

ukupnih kunskih i deviznih kredita te u 2013. godini vidi se pad kunskih i rast deviznih

kredita. (Grafikon 1)

Grafikon 1.: Kretanje kunskih i deviznih kredita u razdoblju od 2009. do 2013. godine u

milijunima kuna


U tablici broj 8, gdje se nalaze podaci o kunskim kreditima, može se vidjeti da su ukupni

kunski krediti u promatranom petogodišnjem razdoblju rasli po prosječnoj godišnjoj stopi

rasta od 1,933%.

Udio kredita središnjoj državi i fondovima socijalne sigurnosti se u promatranom razdoblju

povećava te 2013. godine ima udio od 6,74% u ukupnim kunskim kreditima. Kredite

središnjoj državi i fondovima socijalne sigurnosti čine krediti Republike Hrvatske i krediti

fondovima socijalne sigurnosti. 2013. godine 99,9% udjela ukupnih kredita središnjoj državi i

fondovima socijalne sigurnosti imali su krediti Republike Hrvatske.

Krediti lokalnoj državi se također kroz promatrano razdoblje povećavaju, tako da njihov udio

iz 2009. godine koji je iznosio 0,82% ukupnih kunskih kredita u 2013. godini čini 1,74%

ukupnih kunskih kredita.

35

Krediti nefinancijskim trgovačkim društvima u 2013. godini imaju udio od 34,58% u

ukupnim kunskim kreditima (81.425,70 milijuna kuna), što je smanjanje u odnosu na 2009.

godinu kada su imali udio od 39,08% u ukupnim kunskim kreditima (85.206,20 milijuna

kuna).

Najveći udio ukupnih kunskih kredita čine krediti stanovništvu. 2013. godine krediti

stanovništvu iznosili su 127.171,60 milijuna kuna što je 54,02% ukupnih kunskih kredita.

48,32% kredita stanovništvu u 2013. godini su imali stambeni krediti.

Ostatak ukupnih kunskih kredita čine krediti ostalim financijskim posrednicima, krediti

pomoćnim financijskim institucijama i krediti društvima za osiguranja i mirovinskim

fondovima. Njihov udio se ne mijenja puno kroz promatrano razdoblje te u 2013. godini

krediti ostalim financijskim posrednicima iznose 5.552,70 milijuna kuna (2,35% ukupnih

kunskih kredita), krediti pomoćnim financijskim institucijama 797,9 milijuna kuna (0,33%

ukupnih kunskih kredita), a krediti društvima za osiguranje i mirovinskim fondovima 474,6

milijuna kuna (0,20% ukupnih kunskih kredita)

Na grafikonu pod rednim brojem 2 može se vidjeti struktura kunskih kredita u 2013. godini.

Grafikon 2.: Struktura kunskih kredita na kraju 2013. godine


36

U tablici broj 9, gdje se nalaze podaci o deviznim kreditima, može se vidjeti da su ukupni

devizni krediti u promatranom petogodišnjem razdoblju rasli po prosječnoj godišnjoj stopi

rasta od 7,823%.

Kroz promatrano razdoblje može se vidjeti da najveći udio imaju krediti središnjoj državi (u

2013. godini 45,74% ukupnih deviznih kredita) i krediti nefinancijskim trgovačkim društvima

(u 2013. godini 52,24% ukupnih deviznih kredita). Udio kredita lokalnoj državi, kredita

ostalim nefinancijskim posrednicima, kredita pomoćnim financijskim institucijama i kredita

društvima za osiguranje i mirovinskim fondovima nije se puno mijenjao kroz promatrane

godine. U 2013. godini krediti lokalnoj državi iznose 8,60 milijuna kuna (0,02% ukupnih

deviznih kredita), krediti ostalim financijskim posrednicima iznose 624,70 milijuna kuna

(1,22% ukupnih deviznih kredita), krediti pomoćnim financijskim institucijama 42 milijuna

kuna (0,08% ukupnih deviznih kredita), a krediti društvima za osiguranje i mirovinskim

fondovima 106,90 milijuna kuna (0,21% ukupnih deviznih kredita).

Na grafikonu pod rednim brojem 3 može se vidjeti struktura deviznih kredita u 2013. godini.

Grafikon 3.: Struktura deviznih kredita na kraju 2013. godine


37

Tablica 10.: Ukupni kunski i devizni krediti kreditnih institucija po institucionalnim sektorima

u razdoblju od 2009. do 2013. godine


INDEKS

2009. 256.009,30 -

2010. 274.527,70 107,23

2011. 291.125,10 106,05

2012. 284.230,10 97,63

2013. 286.709,50 100,87


Ukupni kunski i devizni krediti kreditnih institucija rastu do kraja 2012. godina kada se

smanjuju za 6.895. milijuna kuna, što je smanjanje od 2,37% u odnosu na 2011. godinu.

2013. godine ukupni kunski i devizni krediti nastavljaju s rastom te iznose 286.709,50

milijuna kuna.

38

Grafikon 4.: Struktura kredita banaka po djelatnostima na dan 31.12.2011. i 31.12.2012.

Izvor: izrada studentice prema podacima iz biltena o bankama broj 26 i 24

Na distribuciju ukupnih kredita promatranu po djelatnostima, jednako je kao i na sektorsku

stukturu danih kredita, utjecalo preuzimanje kredita brodogradilišta u javni dug Republike

Hrvatske. Pretežito zbog te promjene se najviše smanjila izloženost banaka prerađivačkoj

industriji u kojoj se brodogradnja nalazi. Banke su zamjetno smanjile izloženost još dvjema

djelatnostima, a to su trgovina te stručne, znanstvene, administrativne i pomoćne uslužne

djelatnosti. Tijekom 2012. godine banke su povećale kredite klijentima iz samo nekoliko

djelatnosti, kao na primjer djelatnosti prijevoza i skladištenja te građevinarstva.

U tablicama pod rednim brojevima 11 i 12 može se vidjeti distribucija kunskih kredita

kreditnih institucija po institucionalnim sektorima.

39

Tablica 11.: Visina i struktura kunskih kredita bez valutne klauzule kreditnih institucija po institucionalnim sektorima u razdoblju od 2010. do

2013. godine


XII.

2010.

Udio XII.

2011.

Udio XII.

2012.

Udio XII.

2013.

Udio


3.645,20 5,24 4.154,20 5,97 5.421,50 7,51 6.726,50 9,09

1.1. Krediti RH 3.644,20 4.152,00 5.419,90 2.725,60

1.2. Krediti fondovima soc. sigurnosti 1 2,2 1,6 0,9

2. Krediti lokalnoj državi 896,4 1,29 953,9 1,37 974,7 1,35 796,4 1,08

3. Krediti nefinan. trgovačkim društvima 28.612,90 41,13 30.226,70 43,45 27.943,50 38,72 28.533,90 38,56

4. Krediti stanovništvu 32.737,80 47,06 30.921,80 44,45 30.583,20 42,37 31.869,90 43,07

5. Krediti ostalim finan. posrednicima 2.739,20 3,94 2.928,20 4,21 6.650,00 9,21 4.931,20 6,66

6. Krediti pomoćnim finan. institucijama 445,7 0,64 356,1 0,51 473,3 0,66 665,4 0,90


483,7 0,70 20 0,03 131,1 0,18 470,7 0,64

UKUPNO (1+2+3+4+5+6+7) 69.560,90 69.560,90 72.177,30 73.994,00


40

Tablica 12.: Visina i struktura kunskih kredita s valutnom klauzulom kreditnih institucija po institucionalnim sektorima u razdoblju od 2010. do

2013. godine


XII. 2010. Udio XII. 2011. Udio XII. 2012. Udio XII. 2013. Udio


2.391,20 1,48 4.230,50 2,48 7.823,60 4,71 9.149,90 5,67

1.1. Krediti RH 2.391,20 4.230,50 7.823,60 9.149,90

1.2. Krediti fondovima soc. sigurnosti - - - -

2. Krediti lokalnoj državi 2.200,40 1,37 2.406,20 1,41 2.371,50 1,43 3.316,70 2,05

3. Krediti nefinan. trgovačkim društvima 58.486,30 36,30 62.792,00 36,78 56.316,80 33,87 52.891,80 32,77

4. Krediti stanovništvu 97.044,40 60,24 100.195,20 58,68 98.790,60 59,41 95.301,70 59,04

5. Krediti ostalim finan. posrednicima 816,2 0,51 861 0,50 785,1 0,47 621,5 0,39

6. Krediti pomoćnim finan. institucijama 159 0,10 252,8 0,15 188 0,11 132,5 0,08


3,4 0,0021 3,2 0,0019 3 0,0018 3,8 0,0024

UKUPNO (1+2+3+4+5+6+7) 161.100,90 170.740,90 166.278,60 161.417,90


41

Može se vidjeti da se broj ukupnih kredita bez valutne klauzule kroz promatrane godine

povećava dok kredita s valutnom klauzulom pada nakon 2011. godine (grafikon 5).

Grafikon 5.: Kretanje kredita s valutnom i bez valutne klauzule na kraju razdoblja od 2010. do

2013. godine u milijunima kuna


U tablici broj 11, gdje se nalaze podaci o kunskim kreditima bez valutne klauzule, može se

vidjeti da su ukupni kunski krediti bez valutne klauzule u promatranom petogodišnjem

razdoblju rasli po prosječnoj godišnjoj stopi rasta od 2,080%.

U promatranom razdoblju udio središnjoj državi i fondovima socijalne sigurnosti se povećava

pa tako 2013. godine iznosi 9,09% ukupnih kunskih kredita bez valutne klauzule. Krediti

lokalnoj državi u promatranim godinama opadaju te je 2013. godine njihov udio 1,08%

ukupnih kunskih kredita bez valutne klauzule. Najveći udio kunskih kredita bez valutne

klauzule imaju krediti nefinancijskim trgovačkim društvima (u 2013. godini 38,56%) te

krediti stanovništvu (43,07% u 2013. godini). Udio kredita ostalim financijskim posrednicima

u promatranom razdoblju raste te u 2013. godini iznosi 4.931,20 milijuna kuna (6,66%).

Najmanji udio u ukupnim kunskim kreditima bez valutne klauzule imaju krediti pomoćnim

financijskim institucijama (u 2013. godini 0,90%) i krediti društvima za osiguranje i

mirovinskim fondovima (0,64%).

42

Grafikon 6.: Struktura kredita bez valutne klauzule na kraju 2013. godine


U tablici broj 12, gdje se nalaze podaci o kunskim kreditima s valutnom klauzlom, može se

vidjeti da su ukupni kunski krediti s valutnom klauzlom u promatranom petogodišnjem

razdoblju rasli po prosječnoj godišnjoj stopi rasta od 0,0655%.

U promatranom razdoblju udio središnjoj državi i fondovima socijalne sigurnosti se povećava

pa tako 2013. godine iznosi 5,67% ukupnih kunskih kredita s valutnom klauzulom. Krediti

lokalnoj državi u promatranom razdoblju rastu te je 2013. godine njihov udio 2,05% ukupnih

kunskih kredita s valutnom klauzulom. Najveći udio kunskih kredita s valutnom klauzulom

imaju krediti nefinancijskim trgovačkim društvima (u 2013. godini 32,77%) te krediti

stanovništvu (59,04% u 2013. godini). Najmanji udio u ukupnim kunskim kreditima s

valutnom klauzulom imaju krediti ostalim financijskim posrednicima (u 2013. godini 0,39%),

krediti pomoćnim financijskim institucijama (u 2013. godini 0,08%) i krediti društvima za

osiguranje i mirovinskim fondovima (0,0024%).

Krediti stanovništvu s valutnom klauzulom su se u 2013. u odnosu na 2011. godinu smanjili

za 4.893,5 milijuna kuna. To možemo objasniti tako da pogledamo grafikon pod rednim

brojem 7.

43

Grafikon 7.: Kretanje tečaja švicarskog franka u razdoblju od 2006. do 2013. godine

Izvor: izrada studentice prema podacima iz arhive tečajne liste Hrvatske narodne banke

Većina hrvatskog stanovništva tih se godina zaduživala kreditima u švicarskim francima, a ti

su krediti bili s valutnom klauzulom. Kao što na grafikonu vidimo, tečaj švicarskog franka je

porastao pa su samim time i zaduženja stanovništva kod banaka porasla i to je stanovništvu

stvorilo averziju prema kreditim s valutnom klauzulom i zato se njihov udio smanjio.

Tablica 13.: Ukupni krediti s valutnom klauzulom i bez valutne klauzule u razdoblju od 2010.

do 2013. godine


INDEKS

2010. 230.661,80 -

2011. 240.301,80 104,18

2012. 238.455,90 99,23

2013. 235.411,90 98,72


44

Ukupni krediti s valutnom klauzulom i bez valutne klauzule rastu do kraja 2012. godina kada

se smanjuju za 1.845 milijuna kuna, što je smanjanje od 0,77% u odnosu na 2011. godinu. Na

kraju 2013. ukupni krediti s valutnom klauzulom i bez valutne klauzule nastavljaju sa

smanjenjem.

Grafikon 8.: Struktura kredita s valunom klauzulom na kraju 2013. godine


45

6. ZAKLJUČAK

Banke obavljaju razne financijske usluge, ali jedna od najvažnijih je odobravanje kredita.

Kredit je novčani dužničko-vjerovnički odnos u kojem vjerovnik kredita (obično banka)

ustupa pravo korištenja određenog iznosa novčanih sredstava dužniku na ugovoreno vrijeme i

uz ugovorene uvjete povrata. Njegova bit je da omogući neku kupnju za koju trenutno

nemamo novac.

Razlikuje se velik broj vrsta kredita jer je velika većina kredita za točno određenu namjenu.

Tako se krediti klasificiraju po roku dospijeća, namjeni kredita, predmetu na koji kredit glasi,

svrsi kredita, subjektima koji odobravaju kredit te načinu osiguranja kredita. Lakše je dobiti

kredit za točno određenu namjenu nego za nešto općenito jer banke žele znati da će se novac

dobro iskoristiti i da smanje rizik davanja kredita.

Kreditni rizik predstavlja izlaganje banke riziku naplate. Uz pomoć procjene boniteta

procjenjuje se sigurnost naplate prihoda po odobrenim kreditima. Kreditna sposobnost u

bankarstvu procjenjuje se praćenjem dosadašnjeg poslovanja zajmotražitelja te vrijednosti i

utrživosti imovine koju posjeduje. Postoje četiri tipa pristupa vrednovanju kreditnog zahtijeva

- tradicionalni pristup, statički pristup, moderni ili dinamički pristup i vrlo moderan pristup.

Kreditna institucija dužna je tijekom cijelog razdoblja trajanja ugovornog odnosa procjenjivati

kvalitetu plasmana i provoditi klasifikaciju istih u odgovarajuće rizične skupine na temelju

određenih kriterija. Tako se svi plasmani dijele u tri šire kategorije: plasmani za koje nisu

identificirani objektivni dokazi o umanjenju njihove vrijednosti na pojedinačnoj osnovi,

plasmani za koje su identificirani objektivni dokazi o djelomičnom umanjenju njihove

vrijednosti, odnosno djelomično nadoknadivi plasmani te plasmani za koje su identificirani

objektivni dokazi o potpunom umanjenju njihove vrijednosti, odnosno potpuno

nenadoknadivi plasmani.

Kreditni proces počiva na sustavu i kontroli svake banke što omogućuje menadžementu i

kreditnim referentima da procjene rizik. Koraci u kreditnom procesu su poslovni razvoj i

kreditna analiza, kreditno izvršenje i administriranje te nadziranje kreditnog portfelja. Svaki

od tih funkcija detaljno je obrađena u kreditnoj politici banke.

U Republici Hrvatskoj trenutno posluje 35 kreditnih institucija: 29 banaka, 1 štedna banka te

5 stambenih štedionica. 90,1% banaka u Hrvatskoj je u stranom vlasništvu od čega je 60,7%

u vlasništvu dioničara iz Austrije.

46

Krajem 2013. godine aktiva hrvatskih banaka iznosila je 410.800,5 milijuna kuna što je

povećanje od 8,86% u odnosu na kraj 2009. godine. Najveći udio kroz sve promatrane godine

imaju potraživanja od ostalih domaćih sektora. Izdaje se više kunskih nego deviznih kredita.

Do 2011. godine vidljiv je rast ukupnih kunskih i deviznih kredita te u 2013. godini vidljiv je

pad kunskih i rast deviznih kredita. Najveći broj kunskih kredita čine krediti stanovništvu. Oni

su u 2013. godini činili 54,02% ukupnih kunskih kredita. Najveći broj deviznih kredita čine

krediti nefinancijskim trgovačkim društvima s udjelom od 52,24% i krediti središnjoj državi s

udjelom od 45,74%. U strukturi kredita banaka po djelatnostima najviše se smanjila

izloženost banaka prema prerađivačkoj industriji, dok se povećala u djelatnosti prijevoza i

skladištenja te građevinarstva. Također je vidljivo da od 2011. godine dolazi do rasta

distribucije kredita bez valutne klauzule, a do pada kredita s kreditnom klauzulom iako krediti

s kreditnom klauzulom i dalje čine 68,56% ukupne distribucije kunskih kredita kreditnih

institucija.

Kreditiranje predstavlja veliki udio u ekonomiji i nešto je čega se ni banke ni ljudi neće lako

odreći. Kreditiranje je proizvod suvremenog načina života jer omogućava da se troši novac

koji će se zaraditi u budućnosti.

Banke trebaju sačuvati svoju likvidnost i solventnost tako da odobravaju kredite sposobnim

zajmotražiteljima, usklađuju ročnost strukture plasmana s ročnosti izvora sredstava,

disperziraju rizik odobravajući kredite stalnim i poslovnom uspješnim klijentima iz različitih

gospodarskih grana te vrše selekciju investicijskih projekata koje treba financirati.

47

LITERATURA

Knjige:

1. Gregurek, M., Vidaković, N. 2013, Bankarsko poslovanje, Intergrafika TTŽ, Zagreb

2. Heffernan, S. 1996, Modern Banking in Theory and Practice, Josh Wiley & Sons Ltd.,

Chichester, England

3. Jakovčević, D. 2000, Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu, TEB –

Poslovno savjetovanje

4. Jakovčević, D., Jolić, I. 2013, Kreditni rizik, RRIF, Zagreb

5. Kandžija, V., Živko, I. 2004, Poslovna politika banaka, Sveučilište u Mostaru i

Ekonomski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci,

Mostar – Rijeka

6. Katunarić, A. 1988, Principi i praksa bankarskog poslovanja, CIP, Zagreb

7. Koch T., MacDonald S. 2006, Banke Management, The Dryden Press, Orlando

8. Leko, V. 1993, Rječnik bankarstva i financija, Masmedia, Zagreb

9. Miller, L.R., Vanhoose, D.D. 1997, Moderni novac i bankarstvo, Mate, Zagreb

10. Rose, P. 2003, Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb

11. Srb, V., Matić, B. 2003, Bankarsko poslovanje, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek

12. Zelenika, R. 2000, Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela,

Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka

Ostali izvori:

13. Bilten Hrvatske narodne banke, broj 201, Zagreb, ožujak 2014. dostupan na

http://www.hnb.hr/publikac/bilten/arhiv/bilten-201/hbilt201.pdf (30.04.2014.)

14. Bilten o bankama broj 24 dostupan na http://www.hnb.hr/publikac/bilten-o-

bankama/hbilten-o-bankama-24.pdf (29.03.2014.)

15. Bilten o bankama broj 26 dostupan na http://www.hnb.hr/publikac/bilten-o-

bankama/hbilten-o-bankama-26.pdf (29.03.2014.)

16. Godišnje izvješće Hrvatske narodne banke iz 2012. godine dostupno na

http://www.hnb.hr/publikac/godisnje/2012/h-god-2012.pdf (23.03.2014.)

48







20. Odluka o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija, Narodne

novine, br. 1/2009., 75/2009., 2/2010. i 89/2013. – neslužbeni pročišćeni tekst

dostupan na http://www.hnb.hr/propisi/odluke-nadzor-kontrola/2013/h-odluka-

klasifikacija-plasmana-izvanbilancnih-obveza-ki_srpanj-2013.pdf (09.05.2014.)

21. http://hr.wikipedia.org/wiki/Kredit (24.03.2014.)

22. http://www.erstebank.hr/hr/Gradjanstvo/Krediti (06.04.2014.)

23. http://www.alphascore.hr/istrazivanje-i-razvoj/rnd/rjecnik-pojmova/55-rjecnik-

pojmova/115-6k-analiza-kod-kredita-poduzecima.html (07.04.2014.)

24. http://www.hnb.hr/tecajn1/h-arhiva-tecajn.htm (07.04.2014.)

25. http://limun.hr/main.aspx?id=22716 (27.04.2014.)

49

POPIS TABLICA

REDNI BROJ

TABLICE NASLOV TABLICE STRANICA

1 Vrste kredita građana 8

2 Vrste poslovnih kredita 9

3 Kreditni proces 22

4

Grupe banaka usporedivih značajki i udio njihove imovine u imovini svih banaka, na kraju razdoblja

od 2009. do 2012. godine

27

5

Vlasnička struktura banaka i udio njihove imovine u imovini svih banaka na kraju razdoblja od 2009. do

2012. godine

28

6 Visina i struktura aktive hrvatskih banaka u

razdoblju od kraja 2009. godine do kraja 2013. god. 29

7 Ukupna aktiva hrvatskih banaka u razdoblju od

kraja 2008. godine do kraja 2013. godine. 31

8

Visina i struktura kunskih kredita kreditnih

institucija po institucionalnim sektorima u razdoblju


32

9

Visina i struktura deviznih kredita kreditnih

institucija po institucionalnim sektorima u razdoblju


33

10

Ukupni kunski i devizni krediti kreditnih institucija

po institucionalnim sektorimau razdoblju od 2009.

do 2013. godine 37

11

Visina i struktura kunskih kredita bez valutne

klauzule kreditnih institucija po institucionalnim

sektorima u razdoblju od 2010. do 2013. godine 39

12

Visina i struktura kunskih kredita s valutnom

klauzulom kreditnih institucija po institucionalnim

sektorima u razdoblju od 2010. do 2013. godine 40

13 Ukupni krediti s valutnom klauzulom i bez valutne

klauzule u razdoblju od 2010. do 2013. godine 43

50

POPIS GRAFIKONA

REDNI BROJ

GRAFIKONA

NASLOV GRAFIKONA STRANICA

1 Kretanje kunskih i deviznih kredita u razdoblju od

2009. do 2013. godine u milijunima kuna

34

2 Struktura kunskih kredita na kraju 2013. godine 35

3 Struktura deviznih kredita na kraju 2013. godine 36

4 Struktura kredita banaka po djelatnostima na dan

31.12.2011. i 31.12.2012

38

5 Kretanje kredita s valutnom i bez valutne klauzule na

kraju razdoblja od 2010. do 2013. godine u

milijunima kuna

41

6 Struktura kredita bez valutne klauzule na kraju 2013.

godine

43

7 Kretanje tečaja švicarskog franka u razdoblju od

2006. do 2013. godine

42

8 Struktura kredita s valunom klauzulom na kraju

2013. godine

44

POPIS PRILOGA

REDNI BROJ PRILOGA NASLOV PRILOGA STRANICA

1 Kreditni zahtjev 51

2 Obrazac za jamca / sudužnika 53

3 Potvrda 55

51

PRILOG 1: Kreditni zahtjev (popunjava podnositelj zahtijeva za odobrenje kredita)

52

53

PRILOG 2: Obrazac za jamca / sudužnika

54

55

PRILOG 3: Potvrda (popunjava i ovjerava poslodavac)

56

Documents

NIKOLINA JURINJAK - Guest Homepageoliver.efri.hr/zavrsni/541.B.pdf · · 2014-10-30Statički pristup ... Moderni ili dinamički pristup ... Dugoročni krediti imaju rok vraćanja