Kad tiina progovoriNIKOLINA AZINOVI

Toliko su lijepih pjesma i tekstova napisali o vinu, enama, vjetru, ljubavi sretnoj i nesretnoj, moru i domovini, i o svakakvim glupostima koje moda za toga nekoga ko je pisao nisu bile glupost, ali ja jo ni na jednu od svih tih pjesama nisam naila, da su u njoj pjevali o tiini.. O tiini koja progovara. Pitate se kako tiina progovara?! Ooooo progovara dragi moji, i te kako, samo je treba uti. Za mene su rijei i onako precjenjene. Zar se ne uje vie kada se uti? Vjerujem da e se bar dio vas sa mnom sloiti.Tiinu ne naoh nigdje u tim pjesmama, moda nisam dovoljno dobro traila, vrag ga znao. I ako sam poeziju gutala kao petogodinjak gumene bombone..Jesenjinje jedan od rijetkih koji je znao pretoiti ivot u rijei, prenijeti bol na papir, te tako jednostavno i lako izrei neizreeno. Dragi moji itatelji, stoga, nadam se da mi neete zamjeriti na slobodi, da tek koji stih ovoga velikoga ovjeka, iju zbirku pjesama iz 1972. godine uvam pored uzglavlja kao Bibliju, podjelim sa vama u dojnjim redcima..Pa evo, uivajte u svakom stihu i rijei, kao to i sama uivam:Veer je crne obrve svila,neiji konji stoje kraj kue.Nisam li jue mladost propio,nisam li prestao voljeti jue?No ako jednom i zavolim drugui s njom u, znadem,i bilo s kojom,sanjati o tebi, krijui tugu,o tebi koju sam zvao svojom.Priat u to je bilo davno,o svemu to si sa mnom provela.O glavo moja, luda glavo,do ega si me samo dovelaRuku na srce, ali mu treba skinuti kapu do poda. Vjerovatno u napisati jos stotine i stotine pjesama, nacrtati jos tisue slika, napisati moda jo koju kolumnu, ali ni jedno moje djelo nee biti doraslo njegovom stihu, a ne cjeloj pjesmi. Velik si bio i ostao veliki covjee..A sada da se vratim mojoj tiini i pisanju.Svaka moja kolumna napisana je iz nekog razloga, bilo da se radilo o mojim kolegama i prijateljima koji su mi davali inspiraciju, i hvala im zbog toga, pogotovo mojoj dragoj prijateljici Moniki (o kojoj u vjerovatno napisati more rijei ali ne u ovoj kolumni), zatim nekoj ivotnoj zgodi, koja je inae bila nezgoda, ali mi ju je nekako lake nazvati zgodom, ili jednostavno zato da bi javno progovorila o stvarima o kojima se inae ne progovara. Ihh ko lajavo enskoU svakodnevnom ludilu koje nas razvlai ko vake te lijepi za pod po kome svi gaze, esto pogubimo sebe, smisao i svrhu ivljenja, i postojanja. Ako je smisao ivljenje pronai dobar posao sa pristojnom i redovnom platom,kupiti naoit automobil, rjeiti stambeno pitanje, zavriti fax, udati se ili oeniti i razmnoavati se onda smo svi mi jako uspjeni ljudi. Blago nama uspjenima i savrenima. Blago li je onda nama kada vidimo tek toliko dokle nam dosee nos.Gdje su onda tu sitnice koje ivot znae? Gdje su stvari koje nisu sve ovo u prethodnom odlomku navedeno? Gledajui tako oko sebe, sluajui i upijajui sve nas uspjene ljude, a ne progovarajui, vidim koliko smo svi otili u Honduras. Nekako mi je ba ova rije bila prikladna da ne lanem. Ubacite neku koja vam odgovara ako vam se moja ne svia, svejedno.I tako u ludilu Hondurasa naletih tek sluajno na nekoga tko me je podsjetio to je tiina. Kako zvui, kako se slua, kako mirie, i to govori. Zajebite Honduras ja bi ipak u tiinuMakar bila izuzetak u gomili, i onako mi do miljenja gomile nije nikada bilo stalo.Kada ste zadnji put leali na rosnoj travi, gledali zvjezdano nebo, slusali cvrke? Kada ste zadnji put popili asu vina u tiini, bez da ste upalili televizor i sluali kako mediji kakaju o svijetskoj krizi koju su sami izmislili. I koja je dovela do samoubojstva stotine ljudi.Da su u vrijeme te takozvane Svjetske krize postavili na tron neku jaku facu koju potuje i kojoj se klanja vie od polovice ove bezvezne loptetine, pod kojojm mislim na planet Zemlju, da stane onako odrjeito i kae; -Danas u podne kriza prolazi, svi bi se sloili s tim. I vjerovali bi da je ta kriza zaista prola. Svijetu jadni, kriza je u nama samima, nosimo je kao tetovau.Tiina progovara, da, samo mi toliko gluhi i opijeni budalatinama je ne ujemo. Sluamo razne gluposti bez da smo svjesni toga. Trimo za nekom stabilnou, a svakodnevno smo nestabilni. Krijemo se iza irokih osmjeha, a u sebi nosimo oluje. I jo se onda pitamo, koji je to djeli koji fali u mozaiku? Letimo za nekim ciljevima, da bi na kraju i zaboravili to je bio taj cilj.Nadam se da e bar jedno od vas koji ovo budete itali, makar jedna moja rije natjerati da se vratite iz Hondurasa, odete negdje u prirodu i osluhnete tiinu. Moda ba u njoj pronaete ono za im godinama tragate..Hvala ti M. na inspiraciji.

enska poslaNIKOLINA AZINOVI

Vjerujem da dio muke populacije koji ovo bude itao, nee se pronai u tekstu, ali njeniji spol, vjerujem da-da. Po emu se razlikujemo jedna od druge, kako miriemo, da li imamo dugu ili kratku kosu, volimo li tikle ili tenisice, jesmo li visoke ili nieg rasta, zgodne ili nezgodne, kuanice, uposlene ili studentice, u barku, vezi ili razvedene, moda solo, smatram kako emo se sve sloiti u jednom: nije lako biti ena danas, ni juer, a sutra pogotovo

Da vidimo, to se to smatra pod enskim poslovima!? U ranijem djetinjstvu nas ue kako prati sue, usisati kuu, i dok usisavamo dobro gledamo, jer ne daj Boe, da nam koja mrvica ostane po podu. Onda emo odmah biti povrne, a ne elimo biti povrne. Kuhanje prvog ruka, pravljenje prvog kolaa, za koji kada se pravi prvi put moe biti oproteno ako ne ispadne najbolje, ali ve drugi kada se pravi, mora biti odlian, inae nismo upamtili greke od prvog puta, a elimo pamtiti. U koli, poslije na fax-u, oekuju dobre ocjene, jer smo ve uzorne i nepovrne. Odgojene da ne uzimamo nita u ruke to emo poslije ostaviti nedovreno. Jer ne elimo odustati i biti neuporne i slabe. Znai, samo perfekcija. E onda, kada smo usavrile kuanske poslove, kako biti dobar uenik i student, trebamo znati kako biti dobra ena i majka. Prenose nam priu s koljena na koljeno kako na eni stoje tri kuta kue. Nekada su moda i stajala, sada se tu radi o etiri kuta. I svaki je na nama.

to bi to znailo biti dobra ena/supruga? U veini sluajeva, znailo bi da moramo drati jezik za zubima. Kau da je tako pametnije i da je svaka zlatna koja iza zuba ostane, ali koliko nas to zaista uspijeva!? Pa dobro, moda smo malo jezika raste, ali koja to ena nije. Da nismo takve, onda ne bi bile ene. Znai, ako ste nas mislili uhvatiti na foru da meljemo bez veze, sjetite se da smo ipak samo ene. Dalje, oekuju se ispeglane koulje, bez prijekorna urednost, uzor djeci, kerima od kojih odgajamo damu i enu, a od sinova mukarce-ne mamine sinove, bez obzira to to nismo. Na vrijeme serviran ruak, posoljen umjereno, i nadasve ukusan. Inae, nita nas majka nije nauila dok smo bile djevojke.

Moramo biti enstvene. Lijepo se ponaati, uspravno sjediti, i pravilno hodati. Kave bi to ene bile da sjedimo zgrbljene, hodamo kao mukarac, i bahato se ponaamo? Znai, uvijek na oprezu. Oiju otvorenih kao sokol.

Paziti na datume roendana, kako ukuana tako i blie a i dalje rodbine, na datume godinjica, kupovati obrazli darove, jer ne elimo biti cicije. Voditi rauna kada se krene u goste ili na neku od proslava, da je na suprugu ispeglana koulja, voditi rauna da li je ponio svoje cigarete i telefon, jer ne elite da pui vae,pazimo da su djeca lijepo poeljana i uredno obuena, da smo se i same dotjerale, stavile lijepe naunice koje pokazuju kako drimo do sebe, i obukli neku od finih koulja koje su kupljene samo za takvih prigoda. Pogasiti svijetla kada krenemo iz kue, za svaki sluaj vratiti se i pogledati da li je iskljuena pegla i tednjak, te dva puta provjeriti da li su zakljuana vanjska vrata. A onda ve kasnimo, i opet ostajemo one koje se dugo spremaju, a ostali ekaju na nas. Pa su svi nervozni radi ekanja, prigovaraju, a mi samo utimo i grizemo donju usnicu.

Na radnom mjestu radimo kao konji da bi zasluili potovanje, stekli povjerenje i dokazali se. Nastojimo biti do one mjere ljubazni, to znai ne previe, kako ne bi nau ljubaznost drugaije protumaili. Onako kako njima odgovara. S posla idemo ravno kui, jer postoji netko tko eka da rua u naoj nazonosti, znai, nema kanjenja.

Ako idemo na manikuru, onda je to bacanje novaca, na frizuru-onda smo besposlene, ako priutimo sebi neku krpicu onda osjeamo grinju savjesti, jo ako smo je masno platile, neemo mirno ni zaspati. Sutra dan emo se kanjavati kuanskim poslovima i kuhati pola dana da umirimo savjest.

Mislim kako bi mogla do sutra nabrajati jo o naim enskim poslima, ali mi vrijeme ne dozvoljava. Ve je kasno a zadae sina i kerke treba pregledati. Oprati posue, rairiti rublje, spremiti se za posla, i naravno zadnji otii u krevet. Ujutro prvi ustati, nasmijan i raspoloen, i dotjeran otii na posao. Staviti osmijeh na usne, stisnuti zube i koraknuti u novi dan. Pitate se zato nisam pisala o mukim poslima? To e morati ekati neki novi dan i novu kolumnu. Do tada enske moje budite mi lijepe kao djevojice, jake kao mukarci i naravno, radite kao konji. Jer nam pamet ne dozvoljava drugaije

Odluila sam ostati JerryNIKOLINA AZINOVI

Svi se sigurno sjeate nekih svojih jutara kada ste se pogledali u ogledalo i zapitali, Tko sam ja?, dok vas je osoba s frikim podonjacima, koje ne bi ni najskuplje naoale pokrile, s druge strane blijedo gledala. Onako bez osmijeha. Neka osoba, koju poznajete, a ustvari niste to vi. Jedno od takvih jutara mi je svanulo jutros. Nisam vie bila Jerry.Jerry? Pitate se tko je Jerry? Vjerovatno ste pomislili na Toma i Jerryja, ali ne, nisam bila taj Jerry. Jedno jutro dok sam na poslu ispijala posljednji gutljaj svoje kave koja mi je trebala upotpuniti dan, stigao mi je simpatian email od sestre u kome je uz slide-ove bila, kako to uvijek biva i popratna pria. Naime, nije ovo bio jedan od onih email-ova od kojih me je snala beskrajna srea, i od kojih sam se za etrnaest dana obogatila, ili sam dobila novo radno mjesto uz duplo veu platu, bio je email o ovjeku koji se zvao Jerry. Email je poeo s reenicom; Jerry je bio roeni morivator, i uvijek kada bi ga pitali kako je, odgovor je bio isti; Da je bolje ne bi valjalo. itajui dalje doznajem kako je Jerrry radio u restoranu, koga kada je napustio, napustilo je jo pet konobara, sljedei ga od restorana do restorana. eljeli su raditi s njim. Radni dan bi im bre proao, bili su zahvaljujui Jerry-ju uvijek nasmijani i raspoloeni. Radili su s njim dok napokon nije otvorio svoj restoran. Glavno ivotno geslo mu je bilo da je sve stvar izbora. Od jutarnjeg buenja i prihvaanja novog dana, sami biramo da li emo ga provesti u dobrom ili loem raspoloenju. Naime, vjerujem da pretpostavljate, Jerry je uvijek birao ovo prvo, dobro raspoloenje. Nije uvijek bilo lako, ali je bila to kako rekoh stvar izbora. Vjerujem da vas je bar nekolicina proitala ovaj email, ako ne uz jutarnju kavu, onda barem uz popodnevnu.Naime, spremila sam tada taj email svojim dobrim prijateljima na njihove email adrese i zadovoljno ga spremila u file-ove . Nisam se nakon njega obogatila za etrnaest dana, ali sam bila zadovoljna samom sobom i svojom voljom za ivotom i borbom. Nala sam se u toj prii. Shvatila sam da sam i ja ustvari Jerry, koji je pokretao prvo sebe pa onda okolinu. Ali, kako sam i kada prestala biti Jerry, toga se ne sjeam. U moru problema, Jerry je, ovaj put ja, valjda jedno jutro zaboravio odabrati dobro raspoloenje, i ostalo je tako. Jutro za jutrom, dan za danom, loe raspoloenje. Da li je bilo stvar izbora, ili je postalo stvar navike, ili utjecaj okoline, nije vie ni bitno, bitno je da sam postala netko tko se nije poznavao u ogledalu, netko tko se pitao tko je osoba koja me tmurno gleda?, netko tko je zaboravio kako je dobro biti dobro raspoloen, netko tko je prije bio zasluan za suzne oi od smijeha cijeloga drutva, i netko tko se smijao i stisnutih zuba. Nisam vie to ja, a tko sam?!Kao da me vie nita nije pokretalo, kao da me vie nita nije moglo nasmijati, kao da sam se zaboravila smijati. Nisam podnosila ni druge da se smiju, a nekad sam se smijala i najbanalnijim glupostima.Jutros, kao da me je pogodio grom iz vedra neba. Vratio se Jerry. Smijao se, pronalazio gluposti za smijeh i tamo gdje ih nema. Kolega s posla, koji skupa sa mnom dijeli ured udno me je gledao. U ali je govorio da moda imam temperaturu. Sijedio je ve dvije godine sa mnom u uredu a nije upoznao Jerry-ja. Dvije godine nisam bila to ja. Bio je netko drugi. ..Nema veze, bitno je da se Jerry vratio.Kroz smijeh sam zamolila kolegicu koja takoer sjedi s nama u istom uredu, ali me poznaje veoma dugo, oko desetak godina, da kolegi ispria par tisua rijei o meni, onakvoj kakvom me ona pozna. Zadnji radni dan koji inae prolazi pod stresom na poslu koji radimo, ovaj je put proao u smijehu, da samo poalili svi kada smo krenuli kui. Za divno udo, svi smo eljeli ostati i ako je bio petak. Zadovoljno sam krenula kui. Odluila sam ostati Jerry. Ponovno pokretati sebe i druge. Biti nasmijana. I dalje imam more problema, ali i izbor, a to je, da ih je lake rjeavati s osmjehom. Ujutro kada otvorim oi opet u ga imati, odabrati dobro ili loe raspoloenje. Obeala sam sebi da u nastojati uvijek birati ovo prvo, dobro raspoloenje. A vi? to vi birate? I ne zaboravite; sve je stvar izbora!

Da li je mlae slae?NIKOLINA AZINOVI

Koliko puta ste vidjeli na ulici mladu djevojku sa starijim gospodinom? Da li ste se pitali da li joj je deko, otac ili djed? Koliko puta ste vidjeli gospou u poodmaklim godinama sa mladim i zgodnim dekom, koji bi joj mogao biti sin ili unuk? Hmm, nisu li zaista izbori razliiti? Zato sreemo parove sa velikom razlikom u godinama? Zar je ljubav zaista toliko slijepa? Ili se radi o neem drugom?Prema raznim psiholokim istraivanjima dolazimo do informacija kako obino ene koje su kao djeca zapostavljane od oca poslije trae starije mukarce koji im nadoknauju ono to im je falilo kao djevojicama. Uz starijeg mukarca se osjeaju zatieno i sigurno. A to je sa starijim enama koje imaju pored sebe mlaeg mukarca? Vrijedi li za njih sve poslovica kako je mlae i slae? Ili jednostavno imaju neobjanjive potrebe? Moda se osjeaju mlaima uz njih, poeljnijima? Moda na taj nain pokuavaju zaustaviti godine? Koliko pitanja uhh!Po nekim moralnim naelima, te da nas okolina ne bi osuivala, potrebno je da se drimo nepisanih pravila, koja su jako bitna za zasnivanje veze a poslije i braka. Jedino ako elimo prikositi okolini ili nas zapljusne ljubavni val, ili moda neto tree dozvoljavamo sebi drastine razlike u godinama.Veze iz prkosa obino ne traju dugo, jedino ako se ne desi neko udo pa dvoje prkosnih postanu zaljubljeni. O ljubavnim valovima bih mogla napisati retke i retke, ali ovo nije lanak o tome. to je to onda neto tree?U razgovorima sa svojim dragim prijateljicama dosta puta sam ula, a vjerujem i vi, kako se dive nekom mukarcu, njegovim irokim ramenima, vrstom stavu, i svim ostalim vrlinama koje su oku vidljive i uhu dostupne. Obino su kui imale suprotno od onoga emu su se divile. Znai li to da se tu radi samo o elji za promjenama? Promjene su dobre ako idu na dobro. to onda kada ne idu?Da li enu u zrelim godinama jednako dobro moe paziti i uvati zreliji mukarac i mlai mukarac? Da li mukarac sa dvadeset godina moe jednako voljeti kao onaj sa etrdeset i vie? Da li ovaj mlai zna kako ugoditi eni kao ovaj zreliji? Radi li se tu o nekom iskustvu ili je to samo stvar osjeaja? Navika? Potreba.. elja .. Pronalazim odgovor na jedno pitanje a javlja ih se samo jo devedeset i devet. I onda e tih devedeset i devet stvoriti jo novih toliko, i onda tako u nedogled. Nije to tako ni loe, uvijek e se nai pokoja tema za nove kolumne. Neko novo pitanje koje e traiti odgovor ili neki odgovor koji e zahtjevati svoje pravo pitanje. Nisu li samo pitanja glupa, navodno da nema glupih odgovora?! Tko bi to znaoVama dragi moji ostavljam da sami u sebi naete svoj odgovor na ovo pitanje- da li je mlae slae? Ja sam svoj odgovor pronala. Moda ga i vi naete negdje u ovim redovima. Pored koga od ova dva zgodna mukarca na slikama bi se budile? Kome od njih dvojice bi kuhale jutarnju kavu? Da li je ovaj mlai i slai, ili se tu radi o glupoj rimi jer se stariji ne rimuje sa slaim? elim vam sretno istraivanje i pronalaenje odgovora

Sponzorue epidemija modernog vremenaNIKOLINA AZINOVI

Pored svih epidemija i bolesti koje su nas snale, od ptije i svinjske gripe, pa sve do kravljeg ludila, te virusa ovakvih i onakvih, koji su odnijeli pozamaan broj ivota u svijetu, usudila bih se rei kako je ''zaharala'' jedna od najpoznatijih epidemija modernog vremena, pogotovo nad malodobnim enskim svijetom, a to je ''sponzorstvo'' koje se ne smanjuje ve iz dana u dan postaje sve rasprostranjenije. Medicina, kao i znanstvenici cijeloga svijeta kao da su od bljetavila oslijepili pa za ovakvu vrstu epidemije ne trae nikakav lijek, cjepivo ili sirup. Na alost, avjerujem i na neiju radost,ova vrsta epidemije postaje iz dana u dan sve rasprostranjenija.Nikakva istraivanja prema mojim saznanjima nisu provoena na ovu temu, tako da u kroz tekst pokusati okvirno se dotaknuti ishoda i posljedica te naravno rasprostranjenosti koju je zauzela ova vrsta ''bolesti''. Najprije bih eljela spomenuti internet i drutvene mree. Vjerujem da vas veina u prijateljima ima pokoju ''sponzoruu''. Na veliku alost i sramotu svijetu a i svog ljudskom rodu, bolest je kako vidim obgrlila ponajvie malodobne djevojice. Nekada prije, koliko se sjeam, dok sam ja bila dijete, u svakom gradu je postojala, jedna ili dvije ''dame iz naslova'' za koje se znalo kakvim se poslom bave i od ega ive. Danas, vise ''dama'' nema, jer su njihova mjesta zauzele djevojice koje na svojim internetskim stranicama ''lijepe sliice'' u kupaim kostimima, ''dopinjacima'', kratkim orcevima, u majicama sa velikim dekolteima, ili bez majica, te napuenim usnicama koje je slikao netko drugi, ili su se same slikale kako bi pokazale svoj crveni karmin, u nekom wc-u. I onda nam postaje smijeno kada itamo kako e se djevojke jo malo pa poeti slikati i na bojlerima. alosno! Gdje je nestala elegancija, prirodan izgled i enska nevinost? Kao da je sve vrag uzeo pod svoju ruku..Sjedei u gradu prije par dana sa prijateljicom mojih godina, i onako ispijajui aicu vina u kasne sate subotnje veeri, pomalo sam se osjeala ''zaostalom'' skupa s njom, jer smo zaista odudarali od ostalih ''dama''. Na moje uenje, usta koja su mi ostala irom otvorena, i to ne neprimjetno, dah su mi oduzimale djevojice koje su hodale u visokim potpeticama kao po jajima. Kad kaem ''kao po jajima'' onda to doslovno i mislim, jer u visokim potpeticama ih je moda 5% znalo zaista hodati, dok su ostale ''nabadale''. Lijepe i duge noice bile su bez srama pokrivene tek toliko da se intimni dijelovi tijela ne vide, i da ne budu na ''izvolite''. Gornji dijelovi bili su ''pomalo'' na izvolite, jer ih je veina imala duboke dekoltee koji su zamalo otkrivali sve ono sto su nosile sa prednje strane. Nisam mogla nita komentirati na glas, jer sam bila pod velikim dojmom (Boe, baci ciglu i budi precizan, ustvari vagon cigli).Budui da sam i ja majka, zapitala sam se na trenutak, da li su majke vidjele svoje kerke u emu izlaze? Tko im je dao novac za kupnju neega takvog? Da li su vidjeli kako su naminkane? to su obule? I da li su majke one koje sve to ''odravanje'' financiraju? I onda se ostane u udu, kada se djevojice udaju jer ''moraju'' sa svojih 15, 16 i 17 godina.Mi smo zaista moderan svijet. Ali, moram priznati, ak i ovako javno, da sam po tome pitanju zaostala kao drveni ealj pokuavajui svojoj djeci djetinjstvo produiti to je vie mogue kako bi uivali u njemu. Pokuavajuisauvati u njima onu nevinost koja e vremenom kada odrastu nestati.Da li sam zato loa majka? Moda i jesam, ali definitivno ne elim da moja dvanaestogodinja curica na Internet stranice ve naredne godine pone lijepiti sliice slikane u njenoj sobi sa naslovom ''In my bed'' sa zavodnikim pogledom i izbaenim prednjim dijelovima tijela. I da skuplja stotine lajkova ispod sliice, te da i ja budem, kao njena majka, jedna od onih koji to ''lajkaju''. Boe, daj mi pameti i mudrosti, a strpljenja pogotovo, da ne ponem lajati, jer e se mnoge majke u ovome i na ovaj nain pronai, bez da ih imenujemI onda dalje, gledajui sliice mladih dama, ovaj put govorim o etrnaestogodinjoj djevojici koja je na svoju FB stranicu dodala svoju sliicu u bijeloj majici da velikim dekolteom, i sa usnicama nakarminanim crvenim ruem, te stavila naslov slike ''Mukarca intrigira ona ena koju je elio a nije je imao, i ba ona mu ne da mira. Trajno. Ostajem ''frapirana'', jer je upravo ta slika skupila vie od tri stotine lajkova. Onda dalje, zamijetim sliku sa maturalne zabave, u kojoj djevojica, koja po svojim oblinama izgleda kao da joj je vie godina ve to ima, na sebe je odjenula prozirno bijelu haljinu, ispod koje se nadziru gaice, koje su stegle donji dio tijela, pa onako armantno istiui laufie na stomaku i kukovima. Grudnjak se nije ocrtavao, jer ga na sebi nije imala, ali je zato ponosno isticala svoja lea, koja su gola. I tako, u prozirnoj haljinici, koja je bila duga, ali sa velikim izrezom sa strane, bolje bi bilo da je otila gola, ve ''damski'' obuena. Tko je ovaj put financirao neto ovakvo? Tko je platio umjetne noktie, umjetne trepavice, napadnu minku, i ''ljatei nakit''? I onda majka, onako sva ponosna, na svoju kerku stane pored nje i slika se, pa i ona objavi sliice sa mature ekajui nove lajkove.Boe, zaista si strpljiv i velik, kada gore sa nebesa sve ovo gleda, a ne reagira Velikoduan si kada si nam dao slobodnu volju, a upravo ona nas maksimalno unitavaDalje, tako sva u udu, doznajem, kako moj poznanik, koji takoer ima djevojicu koja je maturirala nedavno, upravo jednu takvu ima za ''prijateljicu'' samo dvije-tri godine stariju od svoje kerke, i koju vodi na more, kupuje joj skupe parfemie, nakit i lajka sliice, ostanem u jo veem udu, i svaki dan se suzdravam da mu ne pljunem u lice i ne nagovorim svega i svaega. Uena i odgajana tako, da uvijek gledam svoja posla, i ne komentiram ono to me se ne tie nastojim sauvati dostojanstvo, jer ako progovorim bojim se da se neu moi kontrolirati.Nekada se cijenila inteligencija, vrst stav, elegancija, humor, i sve ono to je jedna ena trebala imati da bi bila ena, danas izgleda, neka je nova moda koja prati ovo novo vrijeme koje nam lagano, tako fino i neprimjetno dolazi glave. enstvenost se u veliko pogubila. Mislim kako je ta rije izgubila svoje znaenje, jer to sigurno nije gol stomak, izbaene sise, i lice kao u nevjeste grofa Drakule sa golim noicama i napuenim usnicama na sliici ''In my bed''.ita li itko vie recepte za kolae, kako ukiseliti paprike, tekstove o ljekovitim travama, ili je sada u modi itanje ''kako ga zavesti, deset najboljih poza u sexu, kako se odjenuti za subotnju veer, i kako mukarca natjerati da poludi za vama''?! ita li itko vie Selimovia, Andria, Bukowskog i Jesenjina? ovjee, ja sam totalno ''out'' ena, nimalo moderna, te zaostala ko drveni ealj. I hvala ti Boe na tome daru zaostalosti.

Recite mi, koliko kota sloboda!?NIKOLINA AZINOVI

Raamo se slobodni, da, s tim emo se svi sloiti, ali da li takvima i ostajemo? Slobodnima? I od sebe i drugih? Koliko smo zaista slobodni u svojoj okolini, u svojim domovima, na radnim mjestima, na fax-u, meu svojim prijateljima? Koliko smo okova sami sebi stavili na noge, a koliko su nam ih nametnuli drugi? Koliko nas nosi na leima ogroman kamen koji ima teinu cijeloga svijeta, a svaki dan nam natovare po jo jedan kameni? Koliko nas se osjea magarcima, utovarenima i upregnutima? I dok smo takvi sebe nazivamo slobodnima? Smijeni li smo mi ljudi maleniU emu je ta naa sloboda??? U izboru light ili punomasnog mlijeka u trgovini, u izboru boje laka na noktima, u izboru smjera na fax-u, i izboru boje kuhinje koju kupujemo, u izboru veernje haljine za veeru koju priprema firma u kojoj radimo, u izboru frizera, u izboru automobila koji emo voziti? Op! Tu ve poinju naa ogranienja. Da, moemo imati slobodu u biranju kupovine mlijeka, i u odabiru laka za nokte, cijena nas ve ograniava. Moemo birati i smjer na fax-u, koji emo studirati sve dok radimo, odgajamo djecu, vodimo kuu, idemo na posao, i budemo sve ono to se od nas oekuje i ''podrazumijeva''. Dozvoljeno nam je i odabrati boju kuhinje, ali naravno estetski treba se uklopiti sa ostalim prostorom. Dozvoljeno je i odabrati pristojnu, ali nadasve enstvenu haljinu za sveanu veeru. Moemo imati slobodu i u odabiru automobila koji emo voziti, ali i ne da imamo taj automobil. Moemo birati visoku ili niu tiklu, ovisno o tome koliko smo spremni trpiti za ljepotu, ali u odabiru nas opet ograniava cijena. Moemo birati, ak ponekad, s kim emo provesti svoje slobodno vrijeme i popiti kavu Ali, gdje e i kada biti ta kava, koliko e trajati, tu smo opet ogranieni, sobom ili drugima. Moemo birati i temu razgovora na toj kavi, ako pak ne dozvolimo da nam neko gluposti valja dok se samo smjekamo i klimamo glavom. Priznajte, i to je umijee. Zar prilii u nedolino vrijeme povratak kui s jedne obine kave? Za mila Boga, to bi svijet rekao i ime bi se bavio? I tako sve dan za danom, na kockastom Balkanu, a i ire, mi, mali i sitni ljudi, koji sebe nazivamo slobodnima, nismo ni svjesni svoje nesvijesti koja kao da se ujedinila skupa s okovima i zatvorskim reetkama.Kao da ulicama hodamo sa zidovima koje smo izgradili oko sebe, to iz potrebe, to iz straha. Valjda se u njima osjeamo sigurnijima i slobodnijima. Ako smo dovoljno oholi i zlovoljni, moda nas i zaobiu, ne povire unutra, ne pogledaju tko je iza zida, da li die netko, ivi li, ima li neku potrebu, sanja li o neemu, da li se boji?! Ograniili smo sebe dok su nas ograniavali drugi. Ogranieni ko mali balkon. Sluamo pokorno. Nastojimo potovati zakone, potovati starije jer su nas tako uili, potovati nadreene jer moramo. Ruku na srce koliko ih zaista zasluuje potovanje, izuzev pojedinaca na kojima Bogu zahvalim svaki dan, zatim Boje zapovijedi, koje usade u nas im uspijemo razaznavati dobro i zlo, pa i prometne znakove dok vozimo, osim ako nismo toliko samouvjereni da e policajac koji nas zaustavi pasti na treptanje okica ili arm, ili emo duboko segnuti u svoj novanik i platiti prometnu kaznu iz zaliha za crne dane?! Pitam se u emu je onda ta naa sloboda? U emu smo slobodni? U odabiru boje kuhinje, u odabiru visine potpetice? Kako izgleda ta sloboda? Mirie li? Da li ima blage ruke? Koje su joj boje oi? Da li voli koulje i da li ih nosi? Da li ju je itko ikada vidio? Ja ne kao dijete o njoj jo sanjam. elim biti slobodna. Neograniena. Bez ovih okova koji me steu i umaraju. Bez zidova koje sam izgradila oko sebe. Bez zatvorskih reetaka iza kojih gledam svijet. Dosadilo mi je biti magare!Koliko kota moja sloboda? ime da ju platim? Novcem? Strahom? Zdravljem? Nesanicom? Nervozom? Neprestanim glavoboljama? Ako je to cijena moje slobode, onda bih ipak malo razmislila. Sada nisam vie ni sigurna da li elim biti slobodna

esto uloNIKOLINA AZINOVI

Koliko puta ste posluali svoj unutarnji glas? Koliko puta ste se oslonili na svoju intuiciju na osnovu koje ste donijeli neku vanu odluku koja u tome trenu nije imala veze sa zdravom pameti? Koliko puta niste imali nikakvo obrazloenje za neki svoj postupak ve samo jak predosjeaj? Koliko puta ste se oslonili na reakcije koje vam alje trbuh a ne mozak?

Vjerujem da ste se svi nali na nekom mjestu koje vam je od nekud izgledalo poznato, koje vam je ulijevalo toliko sigurnosti i mira kao da ste ve godinama tu, kao da tu pripadate, da ste poeljeli zauvijek ostati tu (mada nisam ba sigurna dazauvijekpostoji, ali mi je rije bila odgovarajua-stavite drugu ako vam se ne dopada). Vjerujem da ste svi u svome ivotu sreli neku osobu za koju ste ve nakon par minuta razgovora ili par razmijenjenih pogleda pomislili kao da se ve godinama znate. Osjetili ste da je to ba ono to ste godinama traili i za im ste lutali, i ba onda kad ste pomislili da traite nemogue, naete svoje udoi sluate svoj unutarnji glas-to je to. Ili ste vidjeli ili upoznali nekoga tko je tako loe vibracije imao oko sebe te vam djelovao kao strujni udar kojeg bi najradije izbjegli. Koliko puta ste imali predosjeaj za neki dogaaj a upravo to se desilo u skorom vremenu? Poeli ste preispitivati sebe da li imate nadnaravne sposobnosti? Ne, niste vidoviti, niti ste s novim danom postali baba gatara, posluali ste svoj unutarnji glas, i razvili svoju intuiciju do zrele mjere.

esto nismo u mogunosti vagati svoje odluke te uzimati sve informacije u obzir, samim tim oslanjamo se na svoje esto ulo ili intuiciju. esto ga nazivaju jo i suptilnim umom ili duhovnim iskustvom, a kako se razvija i od kuda dolazi, jo nije potvreno, ali je vrlo vjerojatno da ne dolazi samo iz mozga.Osobu koju volite -vidite, osjetite takoer ako lijepo mirie, ujete njen glas, osjetite toplinu zagrljaja, te okus usanaali leptirie u stomaku i sigurnost, mir i povjerenje, to ne moete vidjeti oima, uti uima, osjetiti okusom, napipati rukama ili namirisati. Tu se ipak oslanjamo na svoje predosjeaje. Sluamo ih esto, i kada nam mozak alje drugaiju sliku. Da li je esto ulo jae od mozga? Prosudite sami.Nedostatke koje imamo vezane za pet ula moemo lijeiti. Kako poboljati svoje esto ulo te razviti onaj jaki glas u nama koji slijepo sluamo i ako nam nekada alje pogrene informacije, za to nema lijeka, niti e nam ijedan lijenik za to propisati lijek. Moemo jedino vjerovati u sebe i primati poruke koje nam okolina alje. Gledati i sluati, a osjeati to to ujemo i vidimo.Za njeniji pol kau kako ima razvijenije esto ulo od mukaraca. E pa moje dame, onda iskoristite to. Raunajte na svoje intuicije i oslonite se na njih, i onda kada vas pogreno navedu, ne alite, ipak je to samo obuka za donoenje naredne odluke koja slijedi.

Kere laju kad nekog ne poznajuNIKOLINA AZINOVI

Dragi ole hvala ti na inspiraciji za pisanje ove kolumne, kroz koju u se naravno dotaknuti ponajvie meuljudskim odnosima. I hvala svim ostalim, ija imena naravno neu spomenuti, ipak ovo nekolicina svijeta ita, na svim svojim kreativnostima, pa ipak su zasluili koju reenicu da napiem o njima.

Po meni, najzanimljiviji sport koji pokree lajanje je ustvari ljudska ljubomora. Ljudi bi mogli, recimo, igrati ah, ili ovjee ne ljuti se, ili neki od drugih sportova koji ne zahtijevaju veliki fiziki napor, kao ni lajanje, ali jednostavno, pojedini su roeni ba za toga. Da se dijele pehari ili neke medalje, vjerujem da bi ih dosta imao prepune kredence zaista zasluenih nagrada. Ipak, priznajte, nije lako iz dana u dan ostati na vrhu balkona, sve vidjeti, drati estere oi otvorene, i etvere ui naulene, potruditi se za pronalazak nove teme uz jutarnju kavu, jer kako bi se za mila Boga ta kava popila bez neke nove zanimljivosti.E, a zato nastaje ljubomora i lajanje? Od kud im potjeu i gdje im seu korijenja? Iz iskustva, koja vjerujem da imate svi na ovu temu, bila bih slobodna rei kako dolazi iz slabosti, straha i nesigurnosti ovih gore spomenutih sportaa maratonaca. Pojedini jednostavno ne funkcioniraju ako nisu uzeli svoju dnevnu dozu lajanja. Uz to su roeni kreativci da od muice naprave krdo slonova, ne jednog slona. teta to svoju energiju koju troe na ovaj sport ne usmjeravaju na neke pozitivnije stvari, kao npr, organizacija posla, slikanje, pisanje recimo poezije, uinkovitiji rad, odmor s obitelji, ili pravljenje kolaa, moda heklanje?! Zato ne, od heklanja ne boli glava.Slabost, strah i nesigurnost su teke bolesti. Znai, nai maratonci i ako su sportai, ipak su bolesni ljudi. A o kakvoj vrsti bolesti govorim, zakljuite sami.Najee oni naoko jai, a istinski slabiji, laju o naoko slabijima a istinski jaima hranei time svoj zakrljali ego i lijeei svoje unutarnje zaostatke. Ako su vjeti govornici (obmanjivai) i skloni ubjeivanju vrlo lako je mogue da e uvui u svoj tim sve one budue maratonce slabijeg karaktera, bez svoga JA i bez svoga miljenja kojima e sutra uz novu kavu naturiti svoje miljenje.to uiniti kada zavlada ova epidemija? Pa recimo moete svojoj publici dati svaki dan povod za novu temu, ipak je to jedna vrsta pomaganja, na kraju krajeva ne moraju se muiti sami da ju pronau, a onda iz daljine promatrati i smjekati se, biti zadovoljni jer ste uinili dobro djelo. Kere laju kad koga ne poznaju da, ali ne zaboravimo, da uvijek laju radi svoje ugroene guzice.

to se skriva u vaim ormarima?NIKOLINA AZINOVI

Da li Odia ini Gospodia? Ili e nas se ipak dosta sloiti s tim kako odjea ne ini ovjeka? Svakako je odraz nae osobnosti, karaktera, slobode a ujedno i materijalnog statusa. Moja baka je znala rei -ako se ovjek ponaa kao general, oblai se kao general, i ima stav kao general, da on ustvari i jeste general. Da li onda naa odjea zaista govori to smo?

Nekada je odjea sluila da nas zatiti od hladnoe, a sada je postala mnogo kompleksnija. Ruku na srce, koliko nas zaista gleda kada kupuje zimski kaput da je on zaista topao? Ipak je najvanije da jezadnji krik mode. Oblaimo se kako bi se svidjeli ponajprije sebi pa onda drugima. Lijepo je osjetiti zadovoljstvo kada se pogledamo u ogledalo i vidimo da nam nova koulja ipak divno pristaje, ili novi kaput, i ako nije ba najtopliji!! Biramo odjevne predmete u kojima se elimo osjeati ozbiljno, poslovno, zavodljivo, elegantno, humoristino ili moda sexy. Mogli bi smo rei kako odjea izraava nae potrebe, karakter, i elje, te je zapravo naa neverbalna komunikacija sa okolinom u kojoj se nalazimo.

Nedavno sam proitala kako noenjevelikoga dekolteazapravo pokazuje kako su dame eljne moi, dok one koje se pretjerano ukraavaju nakitom imaju manjak samopouzdanja. Ali kako je jaem polu najvie razvijeno osjetilo vida, njima ba i ne smeta manjak samopouzdanja kod ene, dapae, to im odgovara. Moj dragi kolega nedavno je rekao;ene su kaokredenci, ako po njima vise ciganski kiobrani, te ostale nepotrebne stvari, tee se prodaju, ali ako imaju zlatne ruke, sjajno i lijepo drvo, onda e se dobro prodati i natjerati e svakog prolaznika da zastane i pogleda. Zaista surovo, ali da li je i istinito? Kolega estitam na iskrenosti ali zar smo mi ene kredenci???

esto smo robovi kupovine preskupih krpica koje najee ne uspijevamo iz nosati. Ormari postanu pretrpani, a svako par dana svim ostali krpicama se pridrui pokoja nova. Onda imamo problem s prostorom, i shvatimo da nam je u kui potrebna samo jedna prostorija za tikle i odjeu. Suprotni spol ne uspijeva pratiti sve novine na nama, te za svaki novu krpicu smo spremne rei kao je kupljena prole godine ili nam ju je npr, sestra poklonila.Kratke suknjice koje djevojke nose ustvari pokazuju kako su eljne panje, dok dame u zrelim godinama koje jo uvijek nose kratke suknjice, rei e kako ne ele odrasti i kako jo uvijek ele pokazati svoje duge i lijepe noge. A moda ipak ele zauti iza sebe zvidanje nekogdripca, kako bi im bar na trenutak poklonio panju. Ipak, ako je zviduk motor za davanje panje, onda nosite kratke suknjice, a vi mukarci kada zvidite, znai da inite dobro djelo. Ljudi, ma samo zvidite!! Damama, ne djedu na uho.Idemo daljeBoje odjee takoer odaju na karakter i slobodu odijevanja. Crvena boja je boja strasti. uta simbolizira veselje ali ujedno i nervozu. U bijeloj odjei izgledamo otmjeno i nevino, to opet ne znai da to i jesmo ili nismo. Crna je simbol samouvjerenosti, elegancije i ozbiljnosti. Sloiti ete se sigurno kako svaka od vas ima u svome ormaru barem jednu crnu haljinicu ili odijelo. Zelena obiljeava oputenost. Dok areni materijali obiljeavaju vesele i slobodne osobe. Zato, kada vidite djevojku u zelenoj suknji i u utoj koulji, to ne znai da ne umije sloiti boje, ve recimo, da je oputena i vesela a i nervozna?! Tri u dva!. Koje boje preovladavaju u vaem ormaru?Koliko li smo samo puta obukli neki odjevni predmet u kome se nismo osjeali udobno? Haljina je bila preuska da smo jedva disali u njoj. Traperice su nas stezale da smo jedva sjedali. Koliko li smo samo puta obuli tiklu koja nas je zbog visine potpetice dovodila do ludila? Koliko puta nam je padalo na pamet da ih izujemo i bacimo u prvi grm? ak i na poslovnim okupljanjima dama je odjenula uski topi koji je uz cupkanje i glazbu klizio dolje. I onda kada se zabrinuti kolega primakao i ponudio pomoi u prikupljanju onih prednjih stvari , dobio je jezikovu juhu. P.S. Sorry plava, ali sam ovo zaista morala spomenuti.A vi? to vi skrivate u svojim ormarima? Koje boje nosite? Kakve signale aljete okolini? Da li pretjerujete? Da li ste ljupke dame ili ste ipak mrvicu slobodnije? Da li i vi servirate jezikovu juhu zabrinutim prolaznicima, ili vapite za zvidanjem nekog dripca?Bilo kako bilo, ono to skrivamo u ormarima to zaista i jesmo.

ena je tri dana od vraga starijaNIKOLINA AZINOVI

Na ideji za sam naslov kolumne zahvaljujem se svome dragom kolegi i prijatelju iz srednje kole, iju sam izgovorenu reenicu nakon naeg razgovora upamtila evo do dan danas ena je tri dana od vraga starija. Znai, pamtim je evo sto godina. Drue, nadam se da si se pronaao u ovome. Dalje, na ideji za pisanje ba ove teme, opet zahvale ali ovog puta kolegi s fax-, jer inspiraciju sam dobila za pisanje jedne kine subote na putu na predavanja. A zato ba ova tema? Pa zato jer e tek rijetke ene otkriti ba pravu istinu o slabijem i njenijem polu, prije e se predstaviti kao janjci, bez da priznaju da ispod te maske, zapravo vuk spava.

Vjerujem da se velika veina jaeg pola nala u neobranom grou i na tankom ledu radi nadasve bezazlenih stvari, koje se u nekim trenutcima nisu inile ba bezazlene njihovim djevojkama ili suprugama. A onda je nastao lom. Jednostavno iz niega. Kao da vas je opalio grom iz vedra neba obasjanog suncem.Prvo da razjasnimo: ako ste nekada i pokuali razmiljati kao ena kako bi time razumjeli sve ono to ne razumijete, odustanite. U enski mozak je naprosto nemogue ui, i te slatke glavice razumjeti. Niti jednom mukarcu na pamet ne bi palo ni za pola ivota, ono to ena u sekundi smisli. Morate priznati da smo pravi kreativci.Kolega s kojim dijelim ured zamolio me je nedavno da posjetim s njim jednu njegovu klijenticu, koja kako kae, spontano lae. Tako jednostavno i spontano, rekao je. Nasmijala sam se na njegov komentar dok je on odmahivao lagano rukom. Uinilo mi se na trenutak kako se divi toj gospoi. Vidio je valjda da e mnogo nauiti od nje. I tako smo nas troje, kolega, kolegica i ja otili da posjetimo tu nadasve kreativnu gospou, koja kako je kolega rekao, spontano lae. Pred nama se pojavila jedna starija, nimalo privlana gospoa, koja je ispekla zanat. Za svako pitanje, imala je spremne odgovore, kao da ih je u rukavu uvala. Kako takvu enu navesti da vas slua? Naravno, vrstim stavom. U detalje razgovora ipak ne bi ulazila, jer se radi o stvarima koje nisu za detaljisanja.Znai, muki puku, da bi vas slatke glavice sluale, i onda kada mislite da je to nemogue postii, zauzmite vrst stav. Ako dama pojaa svoje tonove u govoru, budite vi ti, koji e lupiti akom od stol. Nije li to ipak muki posao? Jednoj dami ne prilii da lupa akom, mada se i to deava. Nakon zauzetog stava pratite to vam govori, i vrsto negirajte. Moete dobiti dva rezultata- da ona odustane i pokori vam se-to bi znailo da bitku dobivate, ili da spavate u dnevnom boravku i sutra dan ruate patetu-tj da gubite bitku. to bi znailo: ako elite spavati u sobi u svome krevetu, onda je ena u pravu. Na svu sreu, izgubljena jedna bitka, ne znai da je i rat izgubljen. Ali zasigurno, ako rat budete traili, to ete i dobiti. Pitanje je samo da li elite ratovati svaki dan, ili elite da vam se zavijore zastave mira?! Ipak su to janjci, sve dok u njima ne probudite bijesnog vuka.Na dalje, upozorila bih vas na lai. Ne pokuavajte svoje enice slagati, jer su one diplomirale na tome. I najsitnija la u kojoj ste uhvaeni, poljuljati e u njoj sve, tako da vam nee vjerovati ni onda kada govorite istinu. Uvijek e sumnjati. A one kada kau za nove cipele da su stare, od prole godine, ili da joj ih je sestra poklonila, vjerujte joj, ipak se tu radi samo o cipelama.A da bi ste umjesto bijesnog vuka ili vraga imali janje, nemojte se usuditi zaboraviti njen roendan, ili godinjicu. Ako ste rekli nazvati za pet minuta, nemojte da to bude za est. Izmasirajte joj stopala na veer, i onda kada ju ne bole. Napravite ponekad ruak. Pa dobro ne mora to ba biti blagdanska trpeza, dovoljno je skuhati makar i gotovu juhicu, ispohovati piletinu i narezati salatu. To znate. S vremena na vrijeme poklonite joj neku sitnicu, i onda kada joj nije roendan. Ne morate biti Shakespeare i pisati joj pjesme, ali moete pustiti neku pjesmu koja joj je draga i zamoliti je za ples dok je u pidami. Recite joj da je lijepa i kada je upava i nenaminkana. Pohvalite joj ruak koji je skuhala i kada je neslan, ipak s trudila da ga skuha. Neka se osjea privlano i voljeno uz vas.Nije strano probati, vjerujte mi. Rezultat bi vas mogao iznenaditi. Umjesto vraga imati ete umiljato janje.

Za sve je kriva PepeljugaNIKOLINA AZINOVI

Nemam namjeru o ovom tekstu isticati damske vrline, nadnaravnu intelektualnost, niti ljepotu boginja. to su ene zaista? Porculanske lutke? Otirai ili najgori ljam? Nije li se svaka od nas osjeala bar milijarde puta kao porculanska lutka, koja ima zadatak da bude lijepa, ne previe nasmijana da ne bi izgledala laka jer se to obino nakon par osmijeha tako protumai, i bez ikakvog osjeaja i miljenja?! U divnoj i skupoj haljini koji nam je priutio neki bezveznjak skupa sa zadatkom da ne osjeamo nita.

I drvo osjea, i kamen, zato bi nama enama bilo to zabranjeno? U kuhinji se oekuje da budemo janjci, kurve u krevetu, a dame na ulici. Nije li to malo previe? Mukarac jednostavno mora biti samo mukarac. Kakav li je zaboga ovaj svijet u kome ivimo i kakva su ovo pravila koja slijepo slijedimo, kao bez pameti i oiju?! Nastojimo biti dotjerane, da na mukarac ne bi zagledao kakvu mlau i dotjeraniju. Nastojimo kuhati i ono to nas je majka nauila i ono to smo nauili u kulinarskim emisijama. Samo zato da bi njemu udovoljile, i da bi nakon obroka podrignuo kao ivotinja i pogladio pivski stomak. Njemu je to dozvoljeno, jer je ni vie ni manje, ve mukarac.Izmislili su toliko naina, pravila i etiketa koja nas upozoravaju na opasnost. Zato nisu izmislili neku za kretene? Svaki od njih bi je trebao imati zalijepljenu na leima, pa kada nam pogled primami jako lijepa muka guza, i iroka ramena, etiketa da nas upozori- to je idiot. Ne bi li bilo tako mnogo jednostavnije?! Za dame su etikete ve smiljene, samo to nisu, barem prema mojim saznanjima putene u prodaju, ali mukom puku to nije ni potrebno, oni ih sami lijepe i stavljaju na svaku enu koja nije ba onakva kakvu su oni zamislili i skrojili.Ako je izazovno odjevena onda je laka, ako je previe naminkana onda je vjetica, ako ima krive noge onda je sigurno jahala na bojleru i ko zna ko je sve preao preko nje. E onda idu linijom manjeg otpora, i nastoje jeftinim armom koga posjeduje vie slon u Zoo vrtu, pridobiti te lake ene jer im na leima vide etiketu koju su sami zalijepili.ovjek bi pomislio da su godine znak zrelosti, neke mudrosti koja se vremenom stekne. U prirodi bi to tako trebalo biti, ali roena budala i u skupom odijelu, s pristojnim poslom, namirisan najskupljim parfemom, i s pola kila gela na glavi, i dalje je budala. Bilo da ima 15, 20 ili 40 godina.E onda su tu pojavi lakovjerno ensko srce, koje jo uvijek vjeruje u ljubav, istu i nevinu, i ne primijeti etiketu koju budala nosi na irokim ramenima. Kraj prie nije potrebno pisati, svaka od nas ga je prola. Od poetka su nas odgajali slabijim spolom, samo zato to ne nosimo piu. Mukarci su tu da nas spaavaju i vode, kao da smo maloumne pa to same ne znamo. Za to je kriva pepeljuga. Ona je zeznula stvar. Da je sjedila za svojim kompjuterom i traila posao, a ne dirala vreteno koje ju je na kraju ubolo, ne bi joj trebao neki konj s princom u bijelom da je spaava. Mogla je pronai posao, iznajmiti jednosoban stani, biti samostalna i neovisna ena, bez konja koji e podrigivati za veerom.