Nikada Vise Nemojte Uzeti Ni Jedan Dim

Book downloaded from www.ZastoPrestati.org

http://www.zastoprestati.org/

i

Nikada više nemojte uzeti ni jedan dim!Joel Spitzer

Book downloaded from www.ZastoPrestati.org

ii

Autorsko pravo © Joel Spitzer, 2003. Ova knjiga ili bilo koji njen dio se može besplatno distribuirati u elektronskom ili printanom obliku sve dok se to ne naplaćuje, i sve dok se ova napomena bude distribuirala zajedno sa bilo kojim dijelom knjige.

Izjava o ograničenju odgovornosti i autorizacija za korištenjeAutorsko pravo © Joel Spitzer, 2003. Ova knjiga ili bilo koji njen

dio se može besplatno distribuirati u elektronskom ili printanom obliku sve dok se to ne naplaćuje, i dok se ovaj tekst bude distribuirao zajedno sa bilo kojim dijelom knjige.

Joel Spitzer i www.WhyQuit.com nisu vezani ni za koji proizvod ili uslugu, niti odobravaju neki proizvod ili uslugu. Naše je uvjerenje da osoba ne treba potrošiti nikakav novac da bi se oslobodila nikotina. Vjerujemo da osobu ne treba podvrgavati hipnozi, akupunkturi, laserima, naljepnicama, žvakaćim gumama, pastilama, bupropionu, varenicilinu ili bilo kojem vitaminu ili suplementu, niti mu davati neki drugi proizvod ili tretman da bi prestao pušiti.

Joel Spitzer i www.WhyQuit.com nude sve informacije potpuno besplatno. Naš rad se ne može koristiti da se odobri neki proizvod ili usluga. Marketinške agencije koje promoviraju neki proizvod ili uslugu za prestanak pušenja s vremena na vrijeme traže pristanak da koriste naše materijale. Mi dopuštamo distribuciju materijala s ciljem da pomognemo ljudima koji prestaju, ali materijali moraju biti distribuirani potpuno besplatno, bez traženja novca ili donacija, ne smije biti spominjanja nikakvog proizvoda ili usluge ni na jednoj stranici naših materijala, bilo kakva reprodukcija mora sadržavati izjavu o ograničenju odgovornosti, ova izjava o ograničenju odgovornosti mora biti uključena u potpunosti, i dijeljenje naših materijala ne može ni na koji način biti konstruirano kao odobrenje bilo kojeg proizvoda ili usluge.

Molimo da nas kontaktirate na [email protected] ako pronađete neke naše materijale koji sadrže informacije o nekom proizvodu ili usluzi, ili koji promoviraju neki plaćeni proizvod ili uslugu. Žalbe će rezultirati trajnom zabranom dopuštenja korištenja onima koji prekrše pravila.

iii

Naša literatura je namijenjena da podrži, ne da zamijeni, odnos između osobe i njenog liječnika. Nemojte se oslanjati na informacije iz ove literature umjesto na individualne konsultacije sa obiteljskim liječnikom ili sa kvalificiranim medicinskim radnikom.

iv

O autoru

Joel Spitzer je vodeća osoba u razvoju i implementaciji programa odvikavanja i prevencije pušenja zadnjih 30 godina. Umjesto jednostavnog slijeđenja i predavanja uvriježenih uvjerenja tog doba, on je bio vizionar koji je rano prepoznao da je nikotin

ovisnost dok je ostatak medicinskog i znanstvenog društva nikotin smatrao navikom. Njegova jedinstvena pronicljivost omogućila mu je razviti i implementirati strategije za prevenciju i intervenciju koje su bile desetljećima ispred svog vremena. Uspjeh polaznika njegovih terapija za prestanak pušenja daleko nadilazi državni prosjek ovakvih programa.

Trenutno radi kao konsultant za prevenciju i odvikavanje od pušenja za Evanston and Skokie, Illinois Health Departments. Provodi šestodnevne terapije tijekom cijele godine, kao i seminare jednom mjesečno. Također je jedan od administratora na Internet-baziranoj grupi za podršku odvikavanju koja ima preko 3,000 članova, i radi kao savjetodavac za još jednu web stranicu za prevenciju i odvikavanje, www.WhyQuit.com, koja ima preko 4,000,000 posjeta godišnje. Njegovi materijali su rašireni na mnogim web stranicama za odvikavanje od pušenja.

Gdin. Spitzer provodi programe za odvikavanje i prevenciju još od 1972., prvo kao volonterski govornik, a onda kao stalni član American Cancer Society (američko udruženje za kancerogene bolesti), a kasnije kao koordinator programa za odvikavanje za Rush North Shore Medical Center’s Good Health Program.

Sproveo je preko 325 šestodijelnih terapija za prestajanje pušenja za više od 4,500 polaznika, uključujući programe za velike korporacije, male i srednje kompanije, univerzitete, zdravstvena odjeljenja i mnoge bolnice širom područja Chicaga.

Pored terapija za odvikavanje od pušenja, razvio je i prezentirao seminare za edukaciju o pušenju za odrasle i djecu školske dobi. Od 1972., prezentirao je više od 570 jednodijelnih seminara za više od

v

92,000 ljudi. Bio je glavni govornik vezano za fizičke, psihološke i društvene učinke pušenja na preko 30 velikih konferencija na temu pušenja i zdravlja širom Illinoisa. Podučavao je liječnike i govornike za American Cancer Society. Radio je mnoge radijske, televizijske i novinske intervjue. Napisao je više od stotinu članaka koji se prvenstveno koriste kao dodatna pomoć polaznicima njegovih terapija za prestanak pušenja.

Bio je uključen i u druge oblike promicanja zdravlja. Držao je javne govore na teme životnog stila i fitnessa, kontrole težine, zlouporabe droga, prevencije raka i rane dijagnoze raka. Osobno je dizajnirao i proizveo najveći dio audio-vizuelnih materijala koji se koriste zajedno sa ovim programima.

U rujnu 2000. je osnovao Joel Spitzer Ltd. gdje radi kao privatni konsultant koji pruža usluge prevencije i odvikavanja od pušenja na području Chicaga.

vi

Predgovor

Nikada više nemojte uzeti ni jedan dim. Čini se tako jednostavno. Ako želite prestati pušiti sve što trebate učiniti je nikad više ne uzeti ni jedan dim. To je to – upute za prekid sa jednom od najstrašnijih pošasti koje su zadesile ljudski rod. Skoro pet milijuna ljudi godišnje umre zbog pušenja. Mnogi su bili svjesni opasnosti i htjeli prestati, ali su osjećali da ne znaju kako prekinuti sa tom kompliciranom i snažnom ovisnošću. Istina je da to nije komplicirana ovisnost a, iako se čini tako, nije ni snažna. Da, bilo je mnogo ljudi koji su pušili dok nisu umrli od posljedica, ali ne zbog toga što nisu mogli prestati. Razlog je to što ti ljudi nisu razumjeli što je potrebno za prestanak i, još važnije, kako ostati nepušač. Ponovno, odgovor na oboje je – nikada više nemojte uzeti ni jedan dim.

Svatko tko bude čitao ovu knjigu će vidjeti ovu frazu mnogo puta. Iako će se ponavljati toliko da će vam (skoro) postati dosadna, ova fraza je ključni dio za osiguravanje prestanka pušenja. Ovaj skup kratkih članaka koji istražuju razne aspekte pušenja je napisan tijekom dvadeset dvije godine. Članci nisu napisani da bi bili priručnik za prestanak pušenja, nego kao pomoć za ljude koji su već prestali pušiti putem klinika koje sam provodio, da ih podsjeti na važnost toga kako trebaju biti oprezni da bi ostali slobodni. Iako nisu zamišljeni kao priručnici, kada se skupe i organiziraju kao u ovoj knjizi, mogu dobro poslužiti kao alat koji će pomoći da se pridružite milijunima bivših pušača koji danas žive. Što više budete čitali, bolje ćete razumjeti zašto pušite i zašto biste trebali prestati. Također ćete početi shvatati kako vam se život može promijeniti prestankom. Nakon što provedete nekoliko minuta čitajući neki članak koji se tiče aspekta pušenja koji vam je blizak, naići ćete na rečenicu koja će reći što je potrebno da ostanete slobodni danas. Pročitajte do kraja i imat ćete svo razumijevanje i sve alate koji su potrebni da napravite odluku koja će vam sačuvati zdravlje i po svim prilikama spasiti život. Razumjet ćete da je sve što je potrebno da se ostane slobodan od dima – nikada više nemojte uzeti ni jedan dim!

viiSadržaj

Sadržaj

Poglavlje 1 – Zašto ljudi nastavljaju pušiti? 1Džanki, ovisnik, drogeraš, narkoman, pijanica, alkoholičar, dimoholičar ...................1Pušim jer mi se sviđa pušiti! .............................................................................................2Pušim jer sam autodestruktivan ......................................................................................3Pušite jer ste dimoholičar! ................................................................................................4Zašto pušim? ......................................................................................................................7Kako biste se nosili sa sljedećim situacijama? ................................................................8Moram pušiti zbog stresa koji doživljavam! .................................................................10Pušio sam tako dugo i tako mnogo, u čemu je svrha ako sad prestanem?..............11Kakvo olakšanje, mislim da imam rak! ..........................................................................13Moć oglašavanja ...............................................................................................................14Sigurniji način pušenja ....................................................................................................16Pušite li više, a uživate manje? .......................................................................................17„Prestajanje pušenja“: Sudbina gora od smrti..............................................................19Prestanak pušenja metodom postupnog smanjenja ..................................................20Ne mogu prestati ili neću prestati .................................................................................22„Zašto sam počeo pušiti? Zašto sam prestao?“ ............................................................25

Poglavlje 2 - Prava cijena pušenja 27Moja cigareta, moj prijatelj .............................................................................................27Pušenje i cirkulacija .........................................................................................................28Zato jer sad stvarno boli! ................................................................................................40Utjecaj pušenja na pluća .................................................................................................42Izolacija udovice koja puši ..............................................................................................56Medicinske implikacije pušenja ......................................................................................58Razlozi zbog kojih ljudi žele prestati pušiti ...................................................................60Individualni pristupi za motiviranje pušača na prestanak ..........................................61„Da su cigarete tako opasne, vlasti ne bi dale da se prodaju“ ...................................64Pa eto, ne mogu istrčati maraton ..................................................................................65Prestat će kad „dotakne dno!“ ........................................................................................66„To je samo pušenje cigareta, a ne zločin kažnjiv smrću.“ ..........................................68Pušači se ne trebaju prijavljivati! ....................................................................................69Društvene prepreke izazvane pušenjem ......................................................................70Ponosan što si pušač? .....................................................................................................71

viiiSadržaj

Pušač koji puši kriomice ..................................................................................................72Božanske objave ..............................................................................................................74Pismo obožavatelja ..........................................................................................................75

Poglavlje 3 - Kako prestati pušiti 78Metode za prestanak - Kome vjerovati? ........................................................................78Lista sa uputama za prestanak pušenja........................................................................79Prestanite „na suho“! .......................................................................................................81Postavljanje datuma prestanka .....................................................................................82Idite DAN ZA DANOM ......................................................................................................84Prestajanje zbog drugih ..................................................................................................85Svako prestajanje je drugačije ........................................................................................86Danas neću pušiti! ...........................................................................................................87„Minimiziranje najčešćih nuspojava vezanih za prestanak pušenja“ ........................89Kako napraviti da mi članovi obitelji i prijatelji prestanu pušiti? ................................91Mogu li ljudi prestati pušiti i nastaviti piti alkohol? ......................................................92Zamjenski oslonci ............................................................................................................97Farmaceutski oslonci .......................................................................................................98Farmaceutska pomagala: produžavanje simptoma odvikavanja ........................... 100Jednostavan izlaz! .......................................................................................................... 102Prestat ću kad... ............................................................................................................. 103Razumijevanje emocionalnog gubitka povezanog sa prestankom pušenja.......... 105Možemo li motivirati pušača da prestane ako misli kako ne želi prestati ............. 107„Pa znate da je bolje ispušiti nekoliko cigareta nego nekoliko kutija!“ ................... 110„Rekli ste da će biti bolje. Jednako je loše kao i kad sam tek prestao“ ................... 112Pušio sam tako dugo i tako mnogo, u čemu je svrha ako sad prestanem?........... 113„Preslab sam da prestanem“ ....................................................................................... 115Mi razumijemo zašto ste poklekli ............................................................................... 117Moja grupa za podršku je odgovorna! ....................................................................... 119„Više mi se sviđala druga terapija za prestanak pušenja“........................................ 120Kakav je vaš program u poređenju sa... ..................................................................... 122„Kako ću se imenovati“ ................................................................................................. 123„Moram stalno nositi cigarete sa sobom kako bih prestao pušiti“ ......................... 125Promjene u spavanju.................................................................................................... 127Pušački snovi ................................................................................................................. 12840 godina napretka? ..................................................................................................... 130

ixSadržaj

Poglavlje 4 - Prevencija povratka pušenju 132Pušačka zakletva ........................................................................................................... 132Zakon ovisnosti ............................................................................................................. 133„Samo jedan mali dim“ ................................................................................................. 134„Jesam li bio ovisan“ ...................................................................................................... 136Božanske objave ........................................................................................................... 136„Možda sam ja drugačiji?“ ............................................................................................ 137„Svatko je drugačiji?“ ..................................................................................................... 139Novogodišnje odluke .................................................................................................... 139Koncentriranje na misao o cigareti ............................................................................. 140„Nikada više nemojte uzeti ni jedan dim!“ ................................................................. 141Ne mogu prestati ili neću prestati .............................................................................. 142Oni sretni postanu ovisni ............................................................................................. 145Negativna podrška drugih ........................................................................................... 146Osjećam se 100% bolje otkako sam prestao ............................................................. 149Danas neću pušiti! ........................................................................................................ 150Novi načini reagiranja na ljutnju kao bivši pušač ...................................................... 152„Zašto ste tako strogi kad se radi o varanju?“ ........................................................... 154„Stvari na poslu su bile tako loše da sam zapalila“ ................................................... 156„Ako ikad izmisle lijek za rak pluća, vraćam se pušenju“ ......................................... 157„Vratio sam se pušenju kad sam bio u bolnici zbog upale pluća“........................... 159Dođite podijeliti svoju snagu, dođite prepoznati svoje ranjivosti ........................... 160„Rekli ste kako će biti bolje. Jednako je loše kao i kad sam tek prestao“ ............... 162„Na cigarete mislim samo kad dobijem jedno od vaših glupih pisama“ ................ 163

Poglavlje 5 - Debljanje 165Minimiziranje debljanja uzrokovanog prestankom pušenja ................................... 165„Pokušao sam sve da smršam, ali ništa ne djeluje!“ ................................................. 167„Radije ću biti malo deblji nepušač, nego mršav i mrtav“ ........................................ 169Prestat ću pušiti kad smršam ...................................................................................... 171

Poglavlje 6 - Prevencija 173Zastrašujući trendovi u pušenju kod tinejdžera ........................................................ 173Što možemo uraditi da zaustavimo porast pušenja kod tinejdžera? ..................... 175„Hvala Bogu pa samo puši!“ ......................................................................................... 176

xSadržaj

Zašto ne govorim češće o tome kako pomoći ljudima prestati pušiti .................... 178Djeca jednostavno ne shvaćaju! .................................................................................. 181

Poglavlje 7 - Pušenje, pogled iz povijesne perspektive 184Kada je pušenje bilo „Ovisnost po izboru“ ................................................................. 184„Kako smo preživjeli ta vremena?“ .............................................................................. 186Pravo na pušenje u javnosti ........................................................................................ 188„Ja sam pušač!“ .............................................................................................................. 189

Poglavlje 1 – Zašto ljudi nastavljaju pušiti? 1

Poglavlje 1 – Zašto ljudi nastavljaju pušiti?

Džanki, ovisnik, drogeraš, narkoman, pijanica, alkoholičar, dimoholičar

Neki ljudi vjeruju da je dimoholičar samo zanimljiv naziv koji se ne bi smio stavljati u istu razinu sa ostalim ponižavajućim nazivima navedenim iznad. Suprotno ovom vjerovanju, ovisnost o nikotinu može biti jednako jaka i smrtonosna kao i bilo koja od ovih ovisnosti. Zapravo, ako uzmemo sve žrtve umrle tijekom godine zbog svih ovih ovisnosti i zbrojimo ih, njihov broj neće dostići broj preuranjenih smrti koje su nastale kao posljedica pušenja cigareta.

Donedavno, ideja o nikotinu kao fiziološki adiktivnoj (adiktivna – izaziva ovisnost) supstanci je bila kontroverza u medicini. Da bi supstanca bila adiktivna, ona mora zadovoljavati određene kriterije. Prvo, mora biti u stanju da izazove fizičke simptome odvikavanja nakon prestanka. Sindrom apstinencije od nikotina je dobro dokumentirana i poznata činjenica.

Drugo, obično se razvija tolerancija na drogu. Potrebne su sve veće doze kako bi se postigao željeni učinak. Pušači doživljavaju taj fenomen, jer se potrošnja cigareta postupno povećava od početnog povremenog korištenja do zahtijevane dnevne doze od jedne ili više kutija.

Treći kriterij je taj da adiktivna supstanca postaje apsolutna nužda za korisnika, što obično rezultira ponašanjem koje društvo promatra kao antisocijalno. Mnogi tvrde da pušenje ne zadovoljava ovaj kriterij. Istina je da većina pušača ne poseže za devijantnim mjerama da bi održali svoju ovisnost, ali to je uglavnom zbog toga što većina pušača može bez problema nabaviti svoju dozu cigareta koja im je potrebna kako bi zadovoljili ovisnost. Kada je pušačima uskraćen pristup cigaretama, situacija je totalno drugačija.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, u koncentracijskim logorima u Njemačkoj, zatvorenicima nisu davali dovoljno hrane da zadovolje


minimalne potrebe. Doslovno su ih izgladnjivali do smrti. Česta pojava među zatvorenicima je bila da mijenjaju svoje oskudne zalihe hrane, koju su trebali za preživljavanje, za cigarete. Čak i danas, u nedovoljno razvijenim zemljama kao što je Bangladeš, roditelji sa djecom koja umiru od gladi mijenjaju hranu za cigarete. To nije normalno ponašanje.

Za vrijeme terapija za prestajanje pušenja koje provodim, mnogi polaznici priznaju da su u situacijama kada im je zbog nesmotrenosti ili zbog nepredviđenih prilika nestalo cigareta rovili po pepeljarama, kantama za smeće i, ako je bilo potrebno, žlijebovima i olucima, ne bi li našli opušak koji nije do kraja ispušen i koji ima par spasonosnih dimova. Sad im se gadi i pomisliti da su radili tako groteskne stvari, ali mnogi su svjesni da bi ponovno uradili istu stvar da još uvijek puše.

Nikotin je droga. Stvara ovisnost. I ako joj dopustite, može vas ubiti. Razmislite o ovome kad poželite zapaliti. Jedan dim će najvjerovatnije ponovno stvoriti ovisnost. Nemojte riskirati. Upamtite – NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Pušim jer mi se sviđa pušiti!

Na pitanje zašto i dalje radi tako opasnu stvar gotovo svaki pušač će odgovoriti „Pušim jer mi se sviđa pušiti.“ Iako će on biti sasvim iskren dok to govori, ova izjava je varljiva i za slušatelja i za pušača. Osoba ne puši zato što joj se sviđa pušiti, nego zato što joj se ne sviđa ne pušiti.

Nikotin je snažna droga koja stvara ovisnost. Pušač je u stalnoj bitci da održi potreban nivo nikotina u krvotoku. Svaki put kad nivo nikotina padne ispod minimalno dozvoljenog, pušač doživljava simptome odvikavanja. On postaje napet, razdražljiv, nervozan, ponekad pokazuje i fizičke simptome. Ti simptomi mu se ne sviđaju. Jedina stvar koja može otkloniti te akutne simptome je cigareta. Gubitak nikotina je nadoknađen i pušač se osjeća bolje. Pušaču se svidjelo pušenje.

Pušač mora biti oprezan i ne prekoračiti svoju gornju granicu tolerancije na nikotin, inače će imati simptome trovanja nikotinom.


Mnogi pušači mogu posvjedočiti ovome. Obično se dešava nakon zabava ili nakon neke jako stresne situacije, kada pušač prekorači svoju uobičajenu dozu. Tada osjećaju mučninu, vrtoglavicu i općenito su loše.

Biti uspješan pušač je kao biti uspješan hodač po žici. Pušač konstantno mora održavati ravnotežu između dva bolna ekstrema. Početno prestajanje pušenja prati strah da će cijeli život bivšeg pušača biti užasan kao prvih nekoliko dana bez cigareta. Bivši pušač ubrzo nauči da u kratkom vremenskom roku fizički simptomi počinju blijediti. Potrebe za cigaretama postaju slabije i kraće. Vremenski period između dvije potrebe se povećava. Vremenom će doći do točke kada se potreba javlja vrlo rijetko, ako se uopće javi. Oni koji nastave pušiti će biti u konstantnoj borbi kako bi održali razinu nikotina u krvotoku.

U ovu bitku je uključen i veliki trošak kupovine kutije za kutijom i opasnost po tijelo pušača, zahvaljujući udisanju otrovnog nikotina zajedno sa preko 4000 drugih toksičnih kemikalija koje uključuju katran i plinove nastale izgaranjem duhana. Svaka od ovih kemikalija je smrtonosna, a još su opasnije u kombinaciji.

Pa, kada idući put pomislite kako ste nekad mislili da uživate u cigaretama, sjedite i razmislite ozbiljno i objektivno o tome zašto ste toliko idealizirali jedan tako opasan proizvod. Razmislite o svim posljedicama. Vjerojatno ćete shvatiti da se osjećate fizički i mentalno bolje sad nego što ste se ikad osjećali kao pušač. Razmislite o svemu ovome i – NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Pušim jer sam autodestruktivan

Mnogi pušači vjeruju da puše jer su audodesktuktivni. Žele se razboliti. Drugi se boje starosti. Treći se arogantno zaklinju kako će pušiti dok ih ne ubije.

Iako neki ljudi imaju emocionalne probleme koji vode do autodesktruktivnog ponašanja, mislim kako većina pušača sa ovakvim stavom ne spada u tu kategoriju. Mnogi govore ovakve stvari kako bi prikrili strah od toga da neće uspjeti prestati pušiti.


Proteklih godina je na terapijama bilo dosta polaznika oboljelih od bolesti izazvanih pušenjem. Često objašnjavaju kako su imali takav stav, ali su ipak bili šokirani kad su saznali kako su bolesni. Polaznici koji ne uspijevaju prestati često kažu kako nisu dovoljno brinuli o sebi da bi prestali. Nažalost, nekima od njih je kasnije dijagnosticiran rak. Drugi su imali srčane ili moždane udare ili neke druge probleme vezane za cirkulaciju. Mnogi imaju ozbiljne poteškoće sa disanjem zbog emfizeme. Nijedan od njih me nije nazvao i razdragano rekao „Uspjelo je, ovo me uistinu ubija!“ Upravo suprotno, bili su zabrinuti, uplašeni i depresivni. Ne samo da su imali pontencijalno smrtonosnu bolest, nego su u velikoj mjeri sami bili krivi za to.

Jednako je tragična situacija kod ljudi čiji su bližnji umrli od posljedica pušenja. Mnogi bivši pušači se vrate pušenju zbog poticanja od strane obitelji i prijatelja. Ovo se obično desi nekome tko nema bolesti i prestaje kako bi ostao zdrav. U početku prestanka su ti ljudi nervozni i razdražljivi, i uskoro supružnik, djeca i ostali kažu „Ako si ovakav kad ne pušiš, daj molim te, puši!“ Iako se to možda čini kao dobra ideja u tom trenutku, razmislite kako se član obitelji osjeća kad pušač dobije rak ili srčani udar i umre. Osjećaj krivnje je strašno jak.

Neka uvjerenja ili izjave pušača zvuče iracionalno, baš kao da imaju želju da umru. Obično je sve u redu sa osobom – to je utjecaj droge. Strah od simptoma odvikavanja ili od toga da se neće moći nositi sa životom bez cigareta rezultira aktivacijom obrambenog mehanizma koji opravdava ovisnost. Jednom kada se osoba odvikne od pušenja ti razlozi jednostavno nestaju, ostavljajući fizički i mentalno zdravije osobe koje imaju dobru šansu da takve i ostanu tako što će slijediti jednu jednostavnu proceduru – NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Pušite jer ste dimoholičar!

Neki kažu kako puše jer su nervozni. Drugi kažu kako puše kad slave nešto. Neki misle kako puše kako bi bili energičniji. Mnogi puše kako bi izgledali sexy. Neki opet puše kako bi zaspali, ili kako


bi ostali budni. Neki misle kako puše da bi mogli misliti. Jedan zaista jedinstven pušač mi je rekao kako puši da bi imao bolji zadah. Drugi je rekao da se vratio pušenju kada je počeo osjećati bolove u prsima. Kaže kako je shvatio da je strah od srčanog udara dovoljan da svakoga natjera da puši. Nijedan od ovih razloga nije dovoljno objašnjenje zašto ljudi nastavljaju pušiti. Odgovor je prilično jednostavan. Pušači puše cigarete zato što su pušači. Preciznije, pušači puše cigarete zato što su dimoholičari.

Dimoholičar, kao i bilo koji drugi ovisnik, je postao ovisan o kemijskoj supstanci. U slučaju pušača cigareta, nikotin je krivac. Ovisnik dolazi do točke kada neuspjeh u održavanju minimalne količine nikotina u krvotoku dovodi do sindroma apstinencije od nikotina, odnosno do simptoma odvikavanja od droge. Sve što pomaže u gubitku nikotina iz krvotoka tjera pušača na pušenje.

Ovaj koncept objašnjava zašto toliko pušača puši kad su pod stresom. Stres ima fiziološki efekt koji doprinosi acidifikaciji urina. Kad god je urin kiseliji, tijelo izbacuje nikotin ubrzanim tempom. Znači, kada pušač doživi stresnu situaciju on gubi nikotin i dobiva simptome odvikavanja od droge. Mnogi pušači osjećaju da im cigarete pomažu kada su nervozni ili zabrinuti. Umirujući efekt nije olakšanje od emocionalnog napora nego efekt ponovnog uzimanja droge i prekida odvikavanja. Lako je razumjeti zašto se pušači bez osnovnog znanja o stresu i njegovom utjecaju na nikotin boje prestati pušiti. Oni misle da će ostati bez veoma efikasnog alata za upravljanje stresom. No jednom kada prestanu pušiti, čak i na kratko vrijeme, postat će smireniji, čak i pod stresom, nego kad su bili pušači.

Pušači često ne vjeruju u objašnjenje kako ih fiziološke promjene u tijelu tjeraju na pušenje, ali gotovo svi pušači se mogu lako zamisliti u drugim situacijama koje utječu na izbacivanje nikotina iz krvotoka. Pitajte pušača što se dešava sa konzumacijom cigareta nakon alkoholiziranja, i možete biti sigurni da će vam reći da ona raste. Ako upitate koliko, dobit ćete odgovor da se ona udvostručuje ili čak utrostručuje. Obično su uvjereni da se to dešava zato što svi oko njih puše. Ali ako se sjete situacije kada su bili jedini pušač u prostoriji, shvatit će da ih je alkoholiziranje i dalje tjeralo da puše


više. Konzumiranje alkohola rezultira istim fiziološkim efektom – acidifikacijom urina. Razina nikotina dramatično opada, i pušač mora pušiti jednu cigaretu za drugom ili patiti od simptoma odvikavanja.

Važno je da pušač koji razmišlja o prestanku razumije ove koncepte jer jednom kad shvate zašto puše moći će bolje razumjeti kako će mu život biti jednostavniji kao bivšem pušaču.

Jednom kad pušač prestane, nikotin počinje da napušta tijelo i unutar dva tjedna sav nikotin odlazi. Jednom kad sav nikotin napusti tijelo, svi simptomi odvikavanja će nestati. Više neće biti simptoma odvikavanja prilikom stresnih situacija, konzumacije alkohola ili u slučajevima kad dođe do prevelikog razmaka između cigareta. Ukratko, uskoro će uvidjeti kako su pozitivni efekti proizašli iz pušenja bili lažni. Pušači nisu trebali pušiti kako bi se nosili sa stresom, kako bi pili, družili se ili radili. Sve što su radili kao pušači mogu i kao nepušači, i u najvećem broju slučajeva mogu raditi te aktivnosti efikasnije i bolje se osjećati dok ih rade.

Bivši pušači postaju više neovisni. Dobar je osjećaj i veliko postignuće riješiti se ove ovisnosti. Ali nebitno koliko dugo da ne puši i kako je samopouzdan, bivši pušač mora znati da je dimoholičar.

Biti dimoholičar znači da sve dok ne povučete ni dim cigarete, cigare ili lule, ili ne počnete žvakati duhan, ili dok ne ubrizgate nikotin iglom u venu, nikad više nećete biti navučeni na nikotin. Ako, s druge strane, napravite tragičnu grešku eksperimentiranja sa bilo kojim nikotinskim proizvodom, oni će vratiti vašu ovisnost. To će vas vratiti na stari nivo konzumacije, ili na ponovno proživljavanje procesa odvikavanja, u punoj mjeri. Nijedna od te dvije situacije nije zabavna.

Jednom kad se riješi pušenja, bivši pušač mora zauvijek upamtiti tko je i što je – dimoholičar do kraja života. Ako se ovo upamti, onda se može ostati neovisan o nikotinu samo slijedeći jednu jednostavnu praksu – NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!


Zašto pušim?

Većina pušača provede mnoge sate pokušavajući naći odgovor na ovo zbunjujuće pitanje. Uobičajeni odgovori su kako oni puše jer su nesretni, nezadovoljni, nervozni, dosadno im je, usamljeni, umorni, ili jednostavno frustrirani bez cigarete. Također ističu da su zbog cigareta ostali mršavi, da zahvaljujući njima mogu bolje misliti, ili kako su poželjniji u društvu kada puše. Neki tvrde kako puše da proslave radosne trenutke u životu. Hrana, piće, zabava, igra, čak i seks gube na privlačnosti ako cigarete nisu uključene. Nakon što čujem sve ove fantastične kvalitete koje se pripisuju pušenju cigareta, zapanjen sam činjenicom kako je više od milijardu stanovnika planete uspješno prestalo pušiti.

Koji je problem sa tim bivšim pušačima? Mogu razumjeti ljude koji nikad nisu pušili. Oni nikad nisu spoznali ili povjerovali u sve ove fantastične prednosti pušenja. Ono što ne znaš ne može ti ni nedostajati. Ali bivši pušači, odustali od tako divne ovisnosti o kemijskoj supstanci sa toliko prednosti, mora da su ludi.

Činjenica je kako bivši pušači nisu ludi. Upravo suprotno, njihova sposobnost da budu racionalni im je pomogla da se riješe cigareta. Imali su viziju i podvrgnuli se patnji koja prati početak odvikavanja od nikotina. To je jaka fizička i psihička ovisnost koja stvara iracionalna uvjerenja u vidu obrambenih mehanizama koji će omogućiti da se nastavi pušačko ponašanje. Mnogi razlozi navedeni iznad su uvjerenja nastala zbog droge.

Svim bivšim pušačima bi trebalo aplaudirati zbog velikog postignuća u prevazilaženju prepreka koje im ovisnost nameće. Inicijalni proces odvikavanja prati stanje emocionalne nesigurnosti i sumnje u sebe. Hoće li ću preživjeti bez svojih cigareta u ovom kompliciranome svijetu? Jednom kada postanu sasvim slobodni stiska koji cigarete drže, moći će jasno vidjeti koliko su pogrešnih shvaćanja imali o prednostima pušenja. Biti slobodan od droge nakon godina ropstva donosi osjećaj olakšanja i postignuća koji pušač ne očekuje. To je zdraviji, smireniji i ugodniji život. Sada imaju mogućnost odabrati žele li ikada više pušiti. Ako pogledaju iskreno i objektivno na prednosti i mane, logičan odgovor je ostati bivši pušač.


Nažalost, neki se ne sjećaju svih posljedica ovisnosti koju su sad zatočili, nego se sjećaju rijetkih dobrih trenutaka za koje vjeruju da su bili dobri zbog cigareta. Misle da opet mogu uživati u samo nekoliko cigareta. Ono što svaki bivši pušač mora razumjeti jeste da postoje samo dvije opcije. Mogu ne pušiti nikako ili mogu pušiti kao što su i ranije pušili. Ne postoji ništa između. Ne vrijedi razmišljati kako bi bilo da mogu ponekad zapaliti u društvu. Takvo nešto ne mogu imati.

Svi bivši pušači trebaju uzeti u obzir obje opcije. Ako se odluče za pušenje, samo trebaju uzeti prvu cigaretu i ponovno će postati ovisni o nikotinu. Ako žele ostati slobodni, samo trebaju slijediti jednostavnu uputu – NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Kako biste se nosili sa sljedećim situacijama?

Vaše dvogodišnje dijete ima nastup bijesa jer želi novu igračku. Hoćete li:1. Ostaviti ga da se smiri2. Popustiti njegovim zahtjevima3. Dati mu tabletu za smirenje

Vaše sedmogodišnje dijete je nervozno zbog sportskog natje-canja na kojem će sudjelovati. Hoćete li:1. Uvjeriti ga da će uspjeti2. Vježbati s njim i reći mu da se potrudi koliko može3. Davati mu Valium svaka tri sata do utakmice

Vaša četrnaestogodišnja kćerka je tužna što je nitko nije poz-vao na maturalnu zabavu. Hoćete li:1. Spojiti je sa nekim od djece vaših kolega ili prijatelja2. Reći joj da svejedno ide na maturalnu3. Dati joj kokaina da je podigne


Vaše petnaestogodišnje dijete je svjesno da ima par kilograma viška. Hoćete li:1. Kuhati jela sa manje kalorija2. Upisati je u neki program vježbanja3. Dati joj lijekove za smanjenje apetita

Svi ovi mladi ljudi proživljavaju ono što odrasli nazivaju „bolovi odrastanja“. Malo vremena, strpljenja i pozitivne priče će pomoći da se ove situacije prevaziđu.

Sve dok se bilo tko od nas razvija na fizičkom, emocionalnom, intelektualnom, profesionalnom ili duhovnom planu, bit će i bolova odrastanja. Odrasli su, baš kao i djeca, podložni boli, tuzi, depresiji i nervozi. Sva ova osjećanja su neophodna kako bismo nastavili razvijati tijela i umove. Bez toga ne bismo mogli osjetiti sreću, zadovoljstvo ili svrhu u punom sjaju.

Treća opcija u svim ovim situacijama je bila, naravno, smiješna. Nećemo djeci davati opasne kemikalije kako bi prevazišli tako trivijalne probleme. S druge strane, kao odrasli smo potpuno spremni raditi tako opasne stvari za svoje osobno olakšanje. Uzmimo pušenje cigareta kao primjer.

Dok ste pušili, koliko puta ste rekli kako pušite jer ste se osjećali usamljeno i tužno bez cigareta? Koliko puta ste rekli kako pušite zbog stresa? Koliko puta ste rekli kako društvene aktivnosti nisu zanimljive bez cigareta? Koliko puta ste rekli kako ćete se previše udebljati bez cigareta? Sve što ste zapravo rekli je da trebate nikotin, odnosno drogu, kako biste prevazišli svakodnevne životne probleme.

Tek kad ste prestali pušiti ste uvidjeli da možete prevazići te probleme bez pušenja, čak u većini slučajeva i efikasnije nego ranije. Jednom kad ste prestali ste uvidjeli koliki je zapravo izvor stresa bila ovisnost o nikotinu. Bili ste uhvaćeni u društveno neprihvatljivu i smrtonosnu ovisnost i bili ste svjesni toga. Tad ste imali želju prestati, ali pomisao na patnje odvikavanja je bila prejaka da uopće pokušate.

Čak i danas, vjerojatno ponekad pomislite na cigaretu. Možda je to u nekoj stresnoj situaciji, ili na zabavi nakon par pića, ili kad ste sami


i nemate što raditi. Najgore što možete uraditi je uzeti cigaretu. Jedna cigareta neće pomoći da se riješite problema. U stvarnosti, stvorit će novi problem, katastrofalnu situaciju ponovnog vraćanja ovisnosti sa svim opasnostima i prljavim i smrdljivim načinima uzimanja koji dolaze uz ovisnost.

Idući put kad poželite cigaretu, sjedite i razmislite par minuta na što se odlučujete. Treba li vam ta droga? Treba li vam ta ovisnost? Ako je odgovor ne, jednostavno upamtite – NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Moram pušiti zbog stresa koji doživljavam!

Za mnoge ljude stres je razlog za pušenje. Zapravo, pušenje uzrokuje stres. Nedavni članci su se dotakli razloga zbog kojih ljudi opet počnu pušiti: društvena dešavanja, zabave, konzumacija alkohola i stres. Ovaj put ćemo posebnu pažnju posvetiti stresu.

U siječnju 1979. godine Chicago i okolinu je pogodila velika mećava. Velike količine snijega su pale odmah nakon Nove godine. U to vrijeme bio sam pretrpan telefonskim pozivima sudionika terapije iz studenog 1978. koji su tvrdili kako su jako nervozni zbog „nepušenja“. Zanimljivo, većina njih se osjećala sasvim dobro u prosincu. Imali su samo kratkotrajne želje za cigaretom koje su trajale nekoliko sekundi i bile lake za prebroditi. Ono što su doživljavali u siječnju je bilo drugačije. Mnogi su osjećali kako su na rubu da posustanu. Za njih život „jednostavno nije bio dobar“ bez cigareta. Je li nervoza koju su osjećali zaista bila nuspojava prestanka pušenja?

Za nekog promatrača sa strane odgovor na misteriozno pojačanje učinaka odvikavanja je očit. Da su naši bivši pušači pogledali TV, čuli radio ili pročitali naslovnicu bilo kojih novina, saznali bi za „sobnu groznicu“ (klaustrofobičnu reakciju na zatvorenost u malom prostoru, u ovom slučaju zatvorenost u domovima zbog mećave). Jednostavnim upoređivanjem svojih simptoma sa onima koji prate „sobnu groznicu“ mogli su prepoznati što se dešava.

Pridavanje ovih simptoma prestanku pušenja znači prenos krivice. Ovi ljudi su imali normalnu reakciju na abnormalno dešavanje


- zatvorenost zbog mećave. Imali bi istu nervozu neovisno o tome prestaju li pušiti ili ne.

Ova priča ilustrira netipični vremenski period u kojem se mnogi ljudi žale na iste stvari. U svakodnevnom životu postoje standardni problemi. Posao, obitelj, prijatelji i novac doprinose stresu. Bivši pušači često misle kako će stresna situacija biti riješena ako uzmu cigaretu. Naprimjer, osoba koja na parkingu vidi probušenu gumu na autu dok vani pada hladna kiša. Kada ugleda ovako nešto, prva pomisao bivšeg pušača je „Treba mi cigareta“. Ono što će riješiti problem je zamjena gume i vožnja u toplom autu. Što cigareta može doprinijeti ovdje? Jedino što čini je da osoba duže gleda probušenu gumu i time se duže smrzava. Ovo stvara dodatne frustracije. Prvi dim će vjerovatno ponovno uspostaviti ovisnost o cigaretama, što je puno veći problem od probušene gume. Zapravo, prvi dim skoro uvijek rezultira većim problemom nego što je bila „kriza“ koja je „uzrokovala“ da se taj dim uzme. Čak i kod pravih katastrofa, kao što je smrt u obitelji, ozljeda, bolesti, poplava koje uzrokuju gubitak doma, bankrota i slično, cigareta neće riješiti problem. Samo će dodati jedan veliki problem na ionako lošu situaciju.

Upamtite, pušenje ne može riješiti svakodnevne probleme. Nebitno koji je problem, postoji efikasniji način za rješavanje od pušenja. Pušačevi rizici za zdravlje su realan problem koji jedino može biti riješen ako - NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!

Pušio sam tako dugo i tako mnogo, u čemu je svrha ako sad prestanem?

Za vrijeme trećeg dana nedavne terapije žena u kasnim pedesetim koja nije pušila tek malo više od 48 sati je postavila jedno od onih pitanja koja sam čuo stotine puta na dosadašnjim terapijama. „Pušila sam tako dugo i tako mnogo, što će mi dobroga donijeti prestanak pušenja?“ Obično je potrebno nekoliko minuta objašnjavanja faze cjenkanja kroz koju ljudi prolaze kad prestaju pušiti da osoba shvati zašto je ranije imala takve misli i uvjeravala sebe kako ne treba prestati pušiti.


Nekoliko minuta kasnije ispričala mi je obiteljsku povijest koja je dala odgovor bolji od bilo kojeg koji bih ja smislio. „Moj otac je pušio cigaretu za cigaretom“, rekla je. „Prestao je kad je imao 60 jer je dobio srčani udar. Nikad više nije ispušio niti jednu. Iako je imao srčani udar, nakon što je prestao osjećao se bolje nego što se osjećao godinama ranije. Bio je puno izdržljiviji i vitalniji. Živio je do 95. godine, veseo i živahan do kraja.“

Šestu noć terapije sam je nazvao da pitam kako je prošao vikend. „Osjećam se tako loše“, rekla je. „Imala sam užasnu večer sinoć i veliki problem sa klijentom na poslu jutros. Bila sam uznemirena od nespavanja i frustracije, da sam poklekla i uzela cigaretu. Grizem se zbog toga sve do sad. Depresivnija sam nego što sam bila. Zašto se toliko grizem, i što da radim sad?“

Rekao sam joj da ima dvije opcije, da prestane odmah i suoči se sa mogućim punim trodnevnim odvikavanjem ili da se vrati pušenju istih količina cigareta kao i prije prestanka. Ako ne napravi tu odluku, njeno tijelo će odlučiti umjesto nje. Ponovno je rekla da se jako grize i htjela da joj objasnim zašto je tako uznemirena. Nije mogla vjerovati da joj je jedna cigareta toliko bitna da stvara problem.

Nekoliko minuta kasnije ispričala mi je priču o tome kako joj je muž jednom prestao pušiti na tri godine. Jednog dana, dok su bili u autu skupa, on je zbog nekog razloga izmolio cigaretu od nje. Ona se ljutila zbog toga i rekla kako mu ne treba cigareta, pogotovo nakon toliko vremena, no muž ju je uvjerio kako to nije ništa strašno. Smatrala je kako nema pravo protestirati budući da je i sama pušač. Na kraju ju je uvjerio. Nikad nije prestao pušiti nakon tog dana. Četiri godine kasnije dobila je poziv na posao da se muž srušio kod punice u stanu. Dok je došla do njega, bilo je kasno. Umro je od iznenadnog i sasvim neočekivanog srčanog udara. Nije imala puno sumnji u to kako su zadnje četiri godine pušenja bile glavni razlog za njegovu iznenadnu i preranu smrt.

I zašto je ona pravila toliku dramu zbog jedne cigarete? Ponovno, njena osobna povijest dala je bolji odgovor nego bilo koji koji bih ja rekao. Jedna cigareta, u autu godinama ranije je pomogla da se život njenog muža završi. Da je znao koje će implikacije imati ta jedna


cigareta, nikad ne bi razmatrao tu mogućnost duže od sekunde. U retrospektivi, imala je mogućnost da se sjeti tog dana i shvati kako je muževa kratkotrajna želja za cigaretom, pomiješana sa lošim rasuđivajem pomogla da se skrati njegov život.

Sa takvim osobnim iskustvima nije teško shvatiti zašto se toliko grizla zbog današnje situacije. Bila je svjedok utjecaja pušenja na kvalitet i (zamalo) na trajanje očevog života. Jednako bitno, vidjela je kako je prestanak pušenja značajno poboljšao njegovo zdravlje i opće stanje. Također je vidjela kako je kratkotrajna greška njenog muža prije nekoliko godina rezultirala u tako velikom gubitku za nju. Da ima priliku, on bi sigurno proklinjao dan kad je zapalio tu jednu cigaretu. Današnja greška ju je proganjala jer je to bila ista greška koju je on napravio godinama ranije. Ona je još uvijek imala vremena da se odluči - i pitala je mene što sad da radi.

Ponovno, smatram da njeno osobno iskustvo i trenutna emocionalna rekacija daju snažan odgovor. Da je poslušala svoje srce, siguran sam da bi joj reklo - NIKADA VIŠE NEMOJ UZETI NITI JEDAN DIM!

Kakvo olakšanje, mislim da imam rak!

„Sinoć sam imao neki gorući osjećaj u plućima. Pomislio sam da imam rak pluća. Nisam bio uplašen, iznenađen. Čak ni uznemiren. Bio sam sretan. Ne mogu se sjetiti da sam ikad bio sretan zbog toga što će mi dijagnosticirati smrtonosnu bolest.“ Ova neobična izjava je izrečena od strane jednog polaznika na četvrtom danu terapije. Iako zvuči kao izjava jako depresivne ili mentalno bolesne osobe, to nije bio slučaj. Osoba se smiješila kad je to rekla.

Šta je tu bilo smiješno? Čim je to sinoć sebi rekao, čovjek je shvatio da je bol ista kao ona koju je opisalo još tri polaznika. To je dio procesa liječenja, odnosno prestanka pušenja. Čovjek je shvatio i kako se ne raduje bolesti i smrti. Radovao se cigareti. Kad je bol počela čovjek je razmišljao na način da kad već ima rak, može i pušiti. Onda je shvatio da se zapravo raduje raku, i uvidio je koliko je morbidan postao njegov način razmišljanja. Razlog takvog iskrivljenog mišljenja nije


bio prestanak pušenja, nego činjenica da je ovisnik. Nakon što je shvatio apsurdnost situacije, odgnao je portebu za cigaretom i otišao na spavanje.

Bitno je upamtiti kako su iracionalne vaše misli bile dok ste pušili. Kao pušač, konstantno ste bili upozoravani na opasnosti kroz medije, liječnike, obitelj, prijatelje koji su prestali i najvažnije, putem vašeg tijela. Nije prolazilo ni tjedan dana a da niste bili bombardirani dosadnim porukama da vam pušenje šteti i da vas ubija. Ali pošto ste bili pokorni ovisnik, omalovažavali ste te utjecaje da biste se pokorili pravom gospodaru - cigareti. Kao što je Vic, polaznik moje prve terapije jednom rekao: „Gdje god bih se okrenuo dobijao sam upozorenja o cigaretama. Novinski izvještaji i članci su ponavljali da su cigarete smrtonosne. Čak su i reklame za cigarete nosile upozorenja o opasnosti. Svaki put kada bih posegnuo za kutijom, natpis upozorenja me gledao u lice. Nije prošlo mnogo prije nego sam uradio jedinu logičnu stvar. Prestao sam čitati!“

Kontrola koju cigarete imaju nad vama kada ste u raljama ovisnosti je potpuna. Ona čini da govorite i radite stvari zbog kojih se spoljnim promatračima činite slabi, glupi ili zaluđeni. U isto vrijeme ona vam otima novac, zdravlje, i na kraju život. Jednom kad ste čisti od cigareta možete prepoznati sve ove simptome. Da biste izbjegli tako jadan način življenja - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Moć oglašavanja

Otac je sjeo i razmišljao koliko radosti su mu sinovi donijeli tijekom godine. Odlučio im je kupiti dar po želji. Kada je pitao starijeg sina što želi, ovaj mu je odgovorio „Želim tako puno stvari. Možda bicikl, ili skije, ili opremu za ronjenje. Volio bih sve to, ali bilo koji od tih darova bi me usrećio.“

To je bilo u redu, otac je imao što odabrati. Nakon toga, obratio se mlađem sinu, koji je imao osam godina. Dječak je zavidio starijem bratu zbog svih igara koje je mogao igrati i sportova kojim se mogao baviti. Kada je upitan što želi, dječak je imao


jednostavan zahtjev: „Želim jedno pakovanje Tampax tampona.“ Otac je bio šokiran. „Daj molim te reci zašto želiš tampone?“, pitao je otac ljutito. Jadni dječak, ne znajući da je uradio nešto pogrešno, rekao je: „Sa Tampaxom, možete plivati, skijati, skakati padobranom, jahati konja i baviti se sportom kojim želite.“

Ova humoristična pričica ima ozbiljnu poentu. Reklamna obećanja mogu utjecati na naše želje za materijalnim stvarima. Što smo naivniji, to će reklamiranje biti efektivnije. Tvrdnje koje se spominju u reklamama često vode u krivom smjeru, ili su pretjerivanja. Niti jedan proizvod ne zloupotrebljava istinu više od cigareta.

Baš kao što je mali dječak iz priče očekivao velike stvari od divnog nepoznatog proizvoda, pušači se uzdaju u emocionalnu korist koju će dobiti udišući goruće biljke. Reći pušaču istinu o cigaretama dok je u pušačkom stanju uma rezultirat će poricanjem i prkosom. Pušač ne može vjerovati da će mu cigarete, njegovi prijatelji i pomoćnici, naštetiti na bilo koji način. One mu pomažu za vrijeme traume, pomažu mu uživati u životu do kraja. Pomislite na sve stvari koje on radi sa cigaretom. Budi se uz njih, radi s njima, igra se uz njih, jede i pije, ide u kupatilo, čita novine, gleda TV, druži se s prijateljima, nekad čak misli na njih za vrijeme seksa. Da je neka osoba toliko u blizini, izludila bi ga. Ali ne njegove prijateljice cigarete - one sve poboljšavaju. Čak i reklame tako tvrde.

Reklame to tvrde, ali to nije točno. Osoba ne puši za vrijeme ovih aktivnosti zato što želi. On to mora. Pušači su ovisnici o drogi. Oni ne mogu uživati u prirodnim užicima, nebitno kako su dobri ti užici, sve tok im ne poraste nivo nikotina u krvotoku. Oni su pod kontrolom ovog proizvoda. Cigarete nisu prijatelji, one su podli poznanici. Jednom kad ih se riješite, ostanite čisti. Da, mogu vas mamiti, i reklame vas mogu pogađati. Ali znate istinu o cigaretama. Ne dopustite da vas pušač koji se osjeća inferiorno, ili tvornica duhana ili marketinška agencija koja želi održati veliki profit po cijenu vašeg života uvjeri u suprotno. Život može biti duži ako ste bivši pušač, i život je bolji ako ste bivši pušač. Razmislite o ovome kad god vas unutarnji ili vanjski faktori budu mamili. Upamtite ovo i - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!


Sigurniji način pušenja

Pušači uvijek traže način da smanje rizike za zdravlje. Na nesreću, najveći dio tehnika ne funkcionira i, u mnogim slučajevima, mogu čak i povećati opasnosti po zdravlje. Vjerojatno najpopularnija metoda je prebacivanje na cigarete sa manje nikotina i katrana. Kad bi ljudi pušili samo da zadovolje jednostavnu naviku, ovakve cigarete bi vjerojatno umanjile opasnosti. Nažalost, nužda za pušenjem nije navika nego održavanje ovisnosti. Prebacivanje na cigarete sa manje nikotina i katrana čini da je pušaču teže da postigne i zadrži uobičajen nivo nikotina. Pušač će vjerojatno razviti neki novi način pušenja kao kompenzaciju. Kompenzacijski načini ponašanja uključuju pušenje više cigareta, duže pušenje (bliže filteru), dublje uvlačenje dima, ili dulje zadržavanje dima u plućima.

Radeći nešto od ovoga, ili u kombinaciji, pušač ostaje na približno istim nivoima nikotina u krvotoku ali može povećati količinu drugih otrova u odnosu na količinu koju je unosio starim cigaretama. Cigarete sa manje nikotina i katrana često imaju povećane količine drugih otrova. Povećavajući potrošnju pušač unosi značajno veće količine ovih otrova i time povećava rizik od bolesti pridruženih ovim kemikalijama. Jedan takav otrov, kojega više ima u dosta cigareta sa manjom količinom nikotina i katrana, je ugljik monoksid. Ugljik monoksid je jedan od glavnih faktora koji pridonose velikom broju slučajeva srčanih i cirkulatornih oboljenja kod pušača. Osim toga, da bi dali ukus cigaretama sa nižim nivoom nikotina i katrana koriste se razni aditivi i pojačivači ukusa. Tvornice duhana nisu dužne odati koje kemijske aditive koriste, ali medicina sumnja kako su mnogi od tih aditiva kancerogeni i kako zapravo povećavaju rizik od rakova izazvanih pušenjem.

Filter na kraju cigarete također igra ulogu u tome koliko pušač otrova unosi. Neki filteri su efikasniji od drugih ali pušač obično izmijeni način na koji puši cigaretu kako bi izbjegao djelovanje filtera. Neke cigarete imaju rupice kod filtera čime je omogućeno da se udahne više zraka, pored katrana i plinova iz cigarete. Teoretski, ovo smanjuje količinu duhanskog dima koji se udahne. Pušač obično ima poteškoće da povuče dim iz ovakve cigarete i ne može dobiti


dovoljnu količinu nikotina da zadovolji potrebu. Zbog toga će pušiti više ili će naći načina da se izbori sa radom filtera. Neki pušači će staviti cigaretu dublje u usta i time prisloniti usne na rupice kod filtera. Upoznao sam i pušače koji su ljepili trake preko rupica jer im je tako bilo lakše povući dim i jer su im cigarete tako bile ukusnije. Time su izbjegavali djelovanje filtera. Njihov pokušaj da puše na sigurniji način je bio samo smetnja i gubitak vremena. Mogli bi se razviti filteri koji bi kupili sav nikotin, ali bi pušači tada dobili kilu (ili zaušnjake) pokušavajući povući dim.

Zadnja metoda smanjenja rizika koja je vrijedna spomena je korištenje vitaminskih dodataka prehrani. Pušenje smanjuje mogućnost tijela da koristi vitamin C. Kad saznaju ovo, neki pušači uzimaju dodatni vitamin C. Ali vitamin C vrši acidifikaciju urina, pa se tijelo brže rješava nikotina. Zbog toga pušač puši dodatne cigarete. Tim procesom on vjerojatno uništava dodatni vitamin C i povećava izloženost otrovnim kemikalijama iz duhanskog dima.

Gotovo svaki metod kojim se pušenje pokušava učiniti sigurnijim je farsa. Postoji samo jedan način kojim se mogu totalno smanjiti smrtonosni učinci pušenja, a to je, jednostavno, nepušenje. Samo u tom slučaju će vjerojatnoća dobijanja srčanog udara, raka ili emfizeme biti na nivou nepušača. A da biste održali vjerojatnoću na tim niskim nivoima, potrebna je samo jedna metoda - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Pušite li više, a uživate manje?

Ovaj kreativni slogan je jednom korišten pri reklamiranju cigareta i pokušavao je nagovoriti pušače da se prebace na njihov proizvod. Slogan je zapravo brilijantna taktika reklamiranja. Skoro svaki pušač koji puši duže vrijeme prepoznat će se u ovom sloganu. Možda su već i pokušali promijeniti marku cigareta ne bi li ponovno uhvatili onaj osjećaj i ljepotu ranih dana pušenja. Ali na njihovo zaprepaštenje, otkrili su da ni ova marka cigareta ne donosi onaj osjećaj koji je nekad pušenje izazivalo.

Zašto cigarete veteranu u pušenju više ne daju onaj posebni


osjećaj? Zar su se tako drastično promijenile kroz godine? Ne, problem uopće nije u tome. Cigarete se nisu promijenile, pušači su. Što pušač duže puši, to je ovisniji o svom nikotinskom fiksu. U ranim danima pušenja, pušač je dobijao užitak od farmakološkog učinka nikotina. Činio je da se osjeća budno, energično, ili je čak imao smirujući i opuštajući učinak. Pomagao je pri učenju. Ponekad se zbog njega osjećao zrelije, samopouzdanije i društvenije. Više manje bio je dobar za sve, ovisno o okolnostima. U tim ranim danima pušio je 5 - 10 dnevno, uglavnom samo kad je htio taj efekt.

Ali postupno, nešto se dešava pušaču. Postaje više ovisan o cigaretama. Više ne puši kako bi riješio problem, proslavio nešto, ili se osjećao dobro. On puši jer mu TREBA cigareta. U biti puši jer je pušač, ili točnije, dimoholičar. Ne dešava se više da je omamljen kad zapali, sad puši jer nepušenje čini da osjeća posljedice odvikavanja. Nepušenje znači nervozu, razdražljivost, depresiju, ljutnju, strah, mučninu, glavobolju, i ovo su samo neki od simptoma. Uzima cigaretu kako bi otklonio te simptome, svo vrijeme se nadajući kako će doživjeti onaj specijalni topli osjećaj koji su mu cigarete nekad davale. Ali, na njegovo zaprepaštenje, sve što se desi je da se osjeća zamalo normalno nakon što ispuši cigaretu. I nakon 20 minuta cijeli proces počinje ponovno.

Jednom kada prestane pušiti, život opet postaje lijep. Ne mora doživljavati odvikavanje 20 do 80 puta dnevno. Može ići bilo gdje bilo kad bez brige hoće li moći pušiti u zahtijevanim intervalima. Kada ga boli glava ili osjeća mučninu, zna da je „zaradio“ neku infekciju, a ne da doživljava ono što pušač doživi svaki dan kad premalo ili previše puši. U poređenju sa pušačkim životom, osjeća se odlično.

Ali onda se počne dešavati nešto neobično.Pušač se počne prisjećati najljepše cigarete koju je ikad ispušio.

To je možda neka cigareta od prije 10, 20 ili čak 40 godina. Sjeća se onog posebnog lijepog osjećaja te divne cigarete. Ako bude dovoljno dugo mislio o njoj, možda će pokušati ponovno uhvatiti taj trenutak. Nažalost, trenutak će uhvatiti njega i ponovno ga uzeti u ralje ovisnosti koja će prouzrokovati da puši više, a uživa manje. Ovoga puta možda ne uspije prestati. Ta divna cigareta ga može koštati slobode, zdravlja


i na kraju života.Nemojte napraviti ovu grešku kad prestanete. Upamtite kakve su

cigarete bile onog dana kad ste prestali, zato što će takve biti i onog dana kad ponovno počnete, nebitno koliko su daleko ta dva dana jedan od drugog. Upamtite kakve su bile i - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

„Prestajanje pušenja“: Sudbina gora od smrti

Ljudi koji promatraju terapije su zapanjeni kada vide koliko se pušači opiru prestajanju pušenja. Čak i pušači ne mogu vjerovati pričama koje čuju. Neki pušači su imali višestruke srčane udare, probleme sa cirkulacijom koji su rezultirali amputacijama, rakovima, emfizemom i mnoštvom drugih smrtonosnih bolesti. Kako ti ljudi mogu nastaviti pušiti nakon svega toga? Neki pušači su bili sasvim svjesni kako ih pušenje obogaljuje i ubija, no ipak su nastavili pušiti. Legitimno pitanje postavljeno od strane bilo kojeg razumnog pušača ili nepušača bilo bi „zašto?“

Odgovor na tako složen problem je zapravo jednostavan. Pušač često vezuje cigarete tako čvrsto za svoj životni stil da misli kako će ako odustane od pušenja odustati i od svih aktivnosti vezanih za pušenje. Pošto te aktivnosti uključuju gotovo sve između buđenja i spavanja, život se ne čini vrijedan življenja na taj način. Pušač se također boji kako će doživjeti bolne simptome odvikavanja dok god sebi bude uskraćivao cigarete. Uzevši sve ovo u obzir, prestajanje pušenja izaziva veći strah nego strah od smrti.

Kad bi pušač bio u pravu što se tiče pretpostavki o življenju u ulozi bivšeg pušača, onda možda i ne bi bilo vrijedno prestajati. Ali te pretpostavke su pogrešne. Postoji život i nakon pušenja, i odvikavanje ne traje zauvijek. Pokušati uvjeriti pušača u ovo je u velikoj mjeri borba sa vjetrenjačama. Ova uvjerenja su duboko usađena i nastala su iz lažno-pozitivnih učinaka cigareta.

Pušač često osjeća kako mu je potrebna cigareta samo kako bi ustao iz kreveta. Obično nakon buđenja osjeća laganu glavobolju, umor, razdražljivost, depresiju i dezorijentiranost. Smatra kako se


svi ljudi ovako bude. Ipak ima sreće, jer postoji način kako prekinuti ove užasne osjećaje. Zapali cigaretu ili dvije. Odmah se počinje buditi i osjeća se kao čovjek. Kad se razbudi, misli kako mu trebaju cigarete da mu daju energiju za preživjeti dan. Kada je pod stresom ili nervozan, cigarete smiruju. Odustajanje od ovako čudesne droge mu je suludo.

Ali ako prestane pušiti bit će ugodno iznenađen kada vidi kako se osjeća bolje i kako se efikasnije nosi sa životom nego kada je bio pušač. Kada se probudi ujutro, osjećat će se mnogo bolje nego kad se budio kao pušač. Neće se osjećati užasno dok se izvlači iz kreveta. Budit će se s osjećajem odmora i osvježenja. Generalno će biti smireniji nego dok je pušio. Čak i pod stresom, neće doživljavati panične reakcije koje je doživljavao kada mu je razina nikotina padala ispod dozvoljene. Vjerovanje kako su cigarete potrebne za energiju je najveća obmana. Skoro svaki bivši pušač će potvrditi kako ima više snage, izdržljivosti i energije nego što je ikad imao dok je pušio. Strah od produženog odvikavanja također ne vrijedi, jer će simptomi odvikavanja dosegnuti vrhunac nakon tri dana, a skroz se slegnuti nakon dva tjedna.

Ako pušač samo dopusti sebi šansu da uistinu osjeti kako je dobro ne pušiti, neće više imati iracionalne strahove zbog kojih održava svoju smrtonosnu ovisnost. Otkrit će kako život postaje jednostavniji, sretniji, čišći, i, što je najvažnije, zdraviji nego dok je pušio. Njegov jedini strah će sad biti od toga hoće li pokleknuti i početi ponovno pušiti, a sve što treba uraditi kako bi to izbjegao je - NIKADA VIŠE NE UZETI NI JEDAN DIM!

Prestanak pušenja metodom postupnog smanjenja

Prestanak pušenja metodom postupnog smanjenja. Dosta često govorom o ovoj metodi u sklopu svojih seminara. Uvijek kažem da, ukoliko poznajete pušača kojeg stvarno mrzite, trebate ga nagovarati da prestane pušiti uz pomoć postupnog smanjenja. Treba ga zvati svaki dan i govoriti da se riješi samo jedne cigarete. Ako inače puši 40 cigareta, neka ispuši 39 prvog dana prestajanja. Drugi dan treba


ispušiti 38, nakon toga 37 i tako dalje. Potrebno je svaki dan zvati, čestitati i ohrabrivati čovjeka da nastavi. Naglašavam, ovo trebate raditi samo pušaču kojeg uistinu mrzite.

Dosta pušača bi pristalo na ovaj pristup. Čini se tako jednostavno pušiti samo jednu cigaretu manje svaki dan. Trideset devet cigareta za pušača koji inače puši četrdeset nije nikakav problem. Trik je u tome da uvjerite osobu kako joj samo želite pomoći. Prvih tjedan ili dva se morate pretvarati kako volite tu osobu i razgovarati s njom svaki dan. Osoba neće kukati previše. Kada se spuste na trideset sa početnih četrdeset, možda će početi malo se žaliti. Još vam neće biti zabavno. Trud se počinje isplaćivati otprilike tri tjedna nakon početka prevare. Sada ste osobu doveli do manje od pola standardne doze. Čovjek neprestano osjeća umjerene simptome odvikavanja.

Mjesec dana nakon početka osoba osjeća prilično jake simptome. Budite dosljedni. Zovite i čestitajte, recite kako ste ponosni na njih. Između trideset petog i trideset devetog dana, trud se najviše isplatio. Jadnik je na vrhuncu odvikavanja, pati a ništa ne dobija za to. Nije ništa bliži kraju procesa odvikavanja nego što je bio prvi dan. Simptomi odvikavanja su kronični, a čovjek se ne časti sa par cigareta dnevno, nego se lišava 35 do 40 cigareta dnevno.

Ako želite da ga dokrajčite, kada dođe do nule, recite mu kako ne treba brinuti ako situacija bude kritična, jer može povući par dimova tu i tamo. Ako padnu na ovo, i ako budu uzimali po jedan dim svaki treći dan, ostat će sa simptomima odvikavanja zauvijek. Jesam li spomenuo kako morate stvarno prezirati osobu da biste joj ovo napravili? Ovo je vjerojatno najokrutnija šala koju možete pokušati na nekome. Smanjit ćete mu šanse za prestanak, učiniti da pati, vjerojatno će u nekom trenutku odustati i nastaviti sa pušenjem, razvit će strah od prestanka i vjerojatno pušiti dok ga ne ubije. Kao što rekoh, bolje da stvarno prezirete ovu osobu.

Nadam se kako nikoga ne prezirete toliko da mu ovo učinite. Nadam se kako nitko ne prezire sebe toliko da si ovo učini. Prestajanje „na suho“ je možda teško, ali prestajanje ovom metodom je praktično nemoguće. Ako imate izbor između teškog i nemogućeg, birajte teško. Imat ćete što pokazati na kraju teškog procesa, a ništa osim jada na


kraju nemogućeg pristupa. Prestanite „na suho“ i u roku 72 sata će početi popuštati. Postupno smanjujte i suštinski će biti sve gore kako budu prolazili dani, tjedni, čak i godine ako to dopustite.

Želim napomenuti, ovo nije nova tehnika. Postoji već desetljećima. Razgovarajte sa svakim tko je davno prestao pušiti. Pokušajte naći jednu osobu koja je uspjela prestati postupnim smanjivanjem, smanjujući do nule u periodu od nekoliko tjedana ili mjeseci. Imat ćete problem naći samo jednu takvu osobu. Još jedna perspektiva koja može pomoći da se vide manjkavosti ovog pristupa. Pogledajte ljude koji su bili prestali na više mjeseci ili godina pa posustali. Jednog dana, nakon dugo vremena, povukli su dim i sad ponovno puše. Ako jedan dim može uraditi ovo nakon više mjeseci ili godina, razmislite šta uradi nakon nekoliko sati ili dana od prestanka. Vraća pušača na sami početak. Sve što bivši pušač treba uraditi kako bi izbjegao povratak pušenju ili kronične simptome odvikavanja je da - NIKADA VIŠE NE UZME NI JEDAN DIM!

Ne mogu prestati ili neću prestati

„Ne želim da me se proziva za vrijeme trajanja ove terapije. Prestajem pušiti, ali neću govoriti o tome. Molim ne prozivajte me.“ Ovaj zahtjev sam dobio od gospođe koja se prijavila na terapiju prije više od dvadeset godina. Rekao sam u redu. Ne mogu vas natjerati da govorite, no ako osjetite kako se želite ubaciti u razgovor, ne oklijevajte. Na to se ona naljutila i rekla „Možda nisam bila dovoljno jasna - Neću govoriti! Ako me pokušate natjerati da govorim ustat ću i otići odavde. Ako mi samo uputite upitan pogled, odlazim! Je li jasno?“ Bio sam malo šokiran jačinom njenih riječi, ali sam joj rekao kako ću poštovati njen zahtjev. Nadao sam se kako će tijekom terapije promijeniti mišljenje i podijeliti svoja iskustva ali, najiskrenije, nisam računao na to.

Na terapiji je bilo dvadesetak polaznika. Sve u svemu, bila je to dobra grupa, sa izuzetkom dvije žene koje su sjedile nazad i neprestano brbljale. Ostali učesnici bi se okrenuli i ušutkivali ih. One bi nakratko prestale, i odmah zatim nastavljale sa jednakim


entuzijazmom. Ponekad, dok bi drugi pričali svoje tužne osobne priče, njih dvije bi se smijale nekoj svojoj priči jer su bile nesvjesne što se dešava oko njih.

Treći dan terapije došlo je do velikog napretka. Dvije tračare su brbljale kao i obično. Jedna mlada žena je tražila da prva govori jer mora ići. Tračare nisu slušale nego su nastavile svoju priču. Mlada žena je rekla „Ne mogu ostati, imala sam strašnu nesreću u obitelji, brat mi je poginuo u nesreći“. Boreći se sa emocijama, rekla je: „Nisam trebala ni doći večeras, trebala sam ostati i pomoći obitelji u pripremanju pogreba. Ali znala sam da moram svratiti ovdje ako želim nastaviti sa nepušenjem.“ Prestala je tek prije dva dana, ali nepušenje joj je bilo bitno.

Članovi grupe su se osjećali užasno, ali su bili ponosni na nju, jer su se pored nje njihove muke sa odvikavanjem činile trivijalne. Tako su osjećali svi osim dvije tračare. One nisu ni čule ništa od cijele priče. Kada je mlada žena pričala o tome kako je bila bliska s bratom, njih dvije su prasnule u smijeh. Nisu se smijale priči mlade žene, nego nečemu sasvim sporednom od onoga o čemu se pričalo. Kratko nakon toga mlada žena se ispričala i otišla pomoći obitelji. Rekla je kako će ostati u kontaktu i zahvalila grupi na podršci.

Nekoliko minuta kasnije, žena koja je tražila anonimnost je iznenada ustala i počela pričati. „Oprosti Joel,“ rekla je glasno, prekidajući me u pola priče. „Nisam htjela reći ništa na cijelom ovom programu. Prvi dan sam tražila od Joela da me ne proziva. Rekla sam da ću otići ako pokuša. Nisam htjela nikoga zamarati svojim problemima. Ali danas osjećam da ne mogu više šutjeti. Moram reći svoje.“ Svi u prostoriji su šutjeli.

„Imam rak pluća. Umrijet ću za dva mjeseca. Ovdje sam kako bi prestala pušiti. Želim da znate kako se ne zavaravam da ću si spasiti život. Prekasno je za mene. Umirem za dva mjeseca i nema ni jedna prokleta stvar koju mogu napraviti. Ali prestat ću pušiti.“

„Možda se pitate zašto prestajem kad svakako umirem. Pa, imam svoje razloge. Kad su mi djeca bila mala, uvijek su mi predbacivali zbog pušenja. Uvijek sam im govorila da me puste na miru, kako želim prestati ali ne mogu. Govorila sam to tako često da su prestali moliti.


Sad su moja djeca u svojim dvadesetim i tridesetim, i dvoje od njih puši. Kada sam saznala za svoj rak, moljela sam ih da prestanu pušiti. Sa bolnim izrazima na licu, objasnili su mi kako žele prestati, ali ne mogu. Znam od koga su to naučili, i ljuta sam na sebe zbog toga. Zato sada prestajem kako bi im pokazala kako sam bila u krivu. Nije bilo da nisam mogla prestati - nisam htjela prestati! Dva dana ne pušim, i znam kako neću više zapaliti cigaretu. Ne znam hoće li ovo natjerati nekoga da prestane, ali moram dokazati svojoj djeci i sebi da mogu prestati pušiti. I ako ja mogu prestati, mogu i oni, svatko može.“

„Učlanila sam se na ovu terapiju kako bi naučila sve što može olakšati prestajanje i zato što sam bila stvarno znatiželjna da vidim kako će reagirati ljudi koji saznaju opasnosti pušenja. Da sam nekad znala ono što sad znam - pa, u svakom slučaju, sjedila sam i slušala svakoga od vas. Suosjećam sa svakim od vas i molit ću se da uspijete. Iako se nisam obraćala nikome, osjećam bliskost sa svakime od vas. Dijeljenje vaših iskustava mi je pomoglo. Kao što rekoh, nisam htjela pričati. Ali danas sam morala. Evo zašto.“

Nakon toga se okrenula prema tračarama, koje su začudo šutjele za vrijeme ovog uvoda. Iznenada je povikala, „Jedini razlog zbog kojeg sad govorim je taj što me vas dvije KUČKE izluđujete. Zabavljate se tu pozadi dok svi drugi dijele iskustva, pokušavaju pomoći jedni drugima kako bi spasili vlastite živote.“ Nakon toga je spomenula priču mlade žene i to kako su se njih dvije smijale u to vrijeme, sasvim nesvjesne o čemu se govori. „Obje mi učinite uslugu i gubite se odavde! Idite vani i pušite, slobodno crknite, ništa ne učite niti doprinosite ovdje.“ Njih dvije su zaprepašteno sjedile. Morao sam malo smiriti strasti, zapravo malo više, jer je atmosfera bila prilično nabijena nakon svih dešavanja. Dvije tračare su ostale, i to je bio kraj brbljanja za cijelu dvotjednu terapiju.

Svi ljudi koji su bili u grupi su bili uspješni na kraju programa. Prilikom diplomiranja, dvije žene koje su brbljale su dobile aplauz od svih, čak i od žene koja je imala rak. Sve je bilo oprošteno. Mlada žena koja je izgubila brata je također došla, slobodna od nikotina i ponosna. Žena sa rakom pluća je ponosno primila diplomu i predstavila sina. On je prestao pušiti prije malo više od jednog tjedna. Zapravo, kad je


podijelila svoju priču s nama, žena s rakom pluća još nije bila rekla obitelji da prestaje pušiti.

Nekoliko dana kasnije, kada je bila čista tjedan dana, rekla je sinu. On je zapanjeno rekao da ukoliko ona može prestati, može i on i prestao istog trenutka. Sijala je od sreće. Podlegla je šest tjedana kasnije. Saznao sam kad sam je nazvao da vidim kako je i dobio njenog sina. Zahvalio mi je što sam joj pomogao da prestane na kraju. Rekao mi je kako je bila ponosna što je prestala, kako je on bio ponosan na nju, i kako je bila sretna što je i sin prestao pušiti. Rekao je „Nikad se nije vratila pušenju, a neću ni ja“. Na kraju, jedno drugom su dali prekrasan dar. On je bio ponosan što je njen zadnji dah bio slobodan od dima, ona NIKADA VIŠE NIJE UZELA NI JEDAN DIM!

Epilog: Obično kažem kako ne možeš prestati zbog nekoga drugoga, moraš prestati zbog sebe. Ovaj slučaj je u neku ruku suprotnost toj izjavi. Žena sa rakom pluća je prestala pušiti da spasi svoju djecu svoje sudbine, da u jednoj mjeri vrati unazad lekciju koju ih je učila. Lekciju kako „nije mogla prestati“. Istina je bila kako u to vrijeme „nije htjela prestati“. Velika je razlika između ovih izjava, i tako je svim pušačima. Gospođa iz ove priče pokazala je godinama kasnije da može prestati, prekasno da spasi svoj život, ali ne prekasno da spasi život svojih sinova. Idući put kada čujete sebe ili nekoga drugoga kako govori da ne može prestati, shvatite kako to nije istina. Možete prestati. Svatko može prestati. Fora je ne čekati dok ne bude prekasno.

„Zašto sam počeo pušiti? Zašto sam prestao?“

To je prilično smiješno. Ljudi se često pokušavaju sjetiti kada i kako su počeli pušiti kao da misle kako će to pojasniti zašto nastavljaju pušiti. U stvarnosti, razlog zbog kojeg se počinje i razlozi zbog koji se nastavlja pušiti nisu isti.

Neki ljudi su počeli zbog utjecaja društva. Ali u današnjem društvu, ako je utjecaj društva bitan, pomagao bi da ljudi prestanu, ne da nastave pušiti.

Neki ljudi su počeli pušiti kako bi izgledali starije i zrelije. Koliko


ljudi u tridesetim, četrdesetim, pedesetim ili šezdesetim žele izgledati stariji nego što jesu?

Drugi počinju pušiti zbog buntovništva. Njihovi roditelji, učitelji, doktori i drugi odrasli im govore da ne puše. Stoga oni, kako bi pokazali tko je glavni, svejedno puše. Koliko šezdesetogodišnjaka puši kako bi pokazali svojim osamdesetogodišnjim ili devedesetogodišnjim roditeljima tko je glavni?

Ljudi počnu zbog različitih razloga, ali nastavljaju samo zbog jednog - postanu ovisnici o drogi nikotinu. To je zanimljivo jer se ista stvar dešava kad pušač prestane pušiti. Inicijalni razlog za prestanak obično postane sekundaran u odnosu na razloge zbog kojih nastavlja nepušiti.

Neki ljudi prestanu kako bi druge učinili sretnima, ili zbog nove nepušačke politike na poslu. Nakon što prestanu, otkriju kako se osjećaju bolje nego ikad, smireniji su, imaju više energije, više novca, sretniji su i bolje kontroliraju svoj život. Novi razlozi mogu imati malo zajedničkoga sa inicijalnim razlozima prestanka. Na više načina novi razlozi su bolji i trajniji. Neki ljudi koji prestanu iz zdravstvenih razloga otkriju kako je nepušenje bolji način života. Ponekad im kvalitet života postane važniji od koncepta dužine života.

Šta god je bilo vaš inicijalni razlog za prestanak, on je još uvijek validan. Povrh toga postoje mnoge prednosti koje ste mogli uočiti, i neki koje ćete tek uočiti. Neke možda nikad ne uočite, ali one svejedno postoje. Držite se svakog dobrog razloga da ne pušite. Ovo postaje vaše streljivo da ostanete na pravom tragu, i da se riješite dosadnih poriva za cigaretom, ili misli koje se mogu pojaviti niotkuda.

Nebitno sjećate li se kad ste točno počeli pušiti, sve dok se sjećate zašto ste prestali i zašto želite ostati slobodni, vaše razlučivanje će ostati dovoljno jako da NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!

Autorsko pravo © Joel Spitzer, 2003. Ova knjiga ili bilo koji njen dio se može besplatno distribuirati u elektronskom ili printanom obliku sve dok se to ne naplaćuje, i sve dok

se ova napomena bude distribuirala zajedno sa bilo kojim dijelom knjige.

Poglavlje 2 - Prava cijena pušenja 27

Poglavlje 2 - Prava cijena pušenja

Moja cigareta, moj prijatelj

Što mislite o prijatelju koji ide svuda s vama? Ne samo da je uvijek sa vama, nego postajete nepoželjni kada ste u njegovom društvu, jer je tako napadan. Ima neugodan miris koji se lijepi za vas gdje god da idete. Drugi misle kako oboje smrdite.

On vas potpuno kontrolira. Kada on kaže da skočite, vi skočite. Ponekad, usred mećave ili oluje, on hoće da dođete i pokupite ga u prodavaonici. Kada bi vam ovo supružnik radio jako biste se ljutili, ali ne možete se raspravljati sa svojim prijateljem. Ponekad dok gledate film ili kazališnu predstavu on hoće da stojite s njim u hodniku i tako propustite važne scene. Budući da on određuje sve stvari u vašem životu, otići ćete.

Vaš prijatelj ne voli ni vaš izbor odjeće. Umjesto da vam na lijep način kaže da imate loš ukus u odijevanju, on pravi rupice u odjeći pa je morate baciti. Ponekad mu dosadi i namještaj, pa se riješi i njega. Katkad postane stvarno loš i odluči da cijela kuća mora otići.

On je prilično skup za održavanje. Ne samo da je njegov talenat za uništavanje materijalnih stvari skup, nego mu morate plaćati kako bi bio s vama. Kroz život će vas koštati tisuće maraka, a možete računati na jednu stvar, nikada vam neće vratiti ni pfeninga.

Često na izletima gledate druge kako se bave fizičkim aktivnostima i zabavljaju se dok to rade, ali vaš prijatelj vam to ne dopušta. On ne vjeruje u fizičku aktivnost. Po njegovom mišljenju, prestari ste da se tako zabavljate. Zbog toga on kao da sjedi na vašim prsima i čini da vam je teško disati. Ne možete ići igrati se s drugim ljudima kad ne možete disati, zar ne?

Vaš prijatelj ne vjeruje u koncept zdravlja. Odbija ga pomisao da živite dug i produktivan život. Zato on koristi svaku priliku kako bi učinio da se razbolite. Pomaže da dobijete prehlade i gripe, i to ne samo tako što vas tjera da idete po njega u prodavaonicu po lošem


vremenu. On je kreativniji od toga. Sa sobom nosi tisuće otrova koji konstantno pušu vama u lice. Kada udahnete neke od njih, oni uništavaju ciliu u vašim plućima, koja bi inače pomogla da ne dobijete ove bolesti.

No prehlade i gripe su samo dječja igra za njega. On posebno voli bolesti koje vas lagano oštećuju i prave od vas invalida - poput emfizema. Smatra kako je ova bolest odlična. Jednom kad postigne da dobijete ovo, vi ćete odustati od svih drugih prijatelja, obitelji, karijere, aktivnosti - svega. Samo ćete sjediti kući i paziti na njega, govoreći mu kako je odličan prijatelj dok očajnički budete pokušavali udisati zrak.

Na kraju, vaš će se prijatelj umoriti od vas. Odlučit će da se više neće družiti s vama. Umjesto da se raziđete i odete svatko svojim putem, on odluči da vas ubije. On ima odličan izbor oružja uz sebe. Zapravo, planirao je vašu smrt još od prvog dana kad ste se upoznali. Probrao je najbolje ubojice u prirodi i uradio sve što je mogao kako bi osigurao da dobijete jednu od njih. Preforsirao je vaše srce i pluća. Začepio je arterije prema vašem srcu, mozgu, i svakom drugom dijelu tijela. Ukoliko ste bili prejaki da podlegnete tome, konstantno vas je izlagao kancerogenim kemijskim spojevima. Znao je kako će vas srediti prije ili kasnije.

Ovo je priča o vašem „prijatelju“, vašoj cigareti. Nijedan pravi prijatelj vam ne bi ovo učinio. Cigarete su najgori mogući neprijatelj kojeg ste ikada imali. One su skupe, izazivaju ovisnost, društveno su neprihvatljive i smrtonosne. Razmislite o svemu ovome i - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Pušenje i cirkulacija

Dok većina ljudi povezuje pušačke smrti sa rakom i plućnim bolestima, istina je kako više ljudi umre od cirkulatornih problema izazvanih pušenjem, nego od raka ili drugih plućnih bolesti. Također, od ovih problema će uglavnom umrijeti u mlađoj životnoj dobi. Bilo bi mnogo više rakova pluća kad bi ljudi dovoljno živjeli da ih dobiju. Nakon autopsije, mnogim ljudima koji su umrli od srčanog ili


moždanog udara su pronađene pretkancerogene lezije, što znači da bi ti ljudi, da su samo preživjeli još par godina, umrli od raka ili neke druge plućne bolesti.

Što se tiče srca i drugih bolesti vezanih za cirkulaciju, dvije kemikalije iz cigareta koje su najproblematičnije su nikotin i ugljik monoksid. Nikoton, osim što izaziva ovisnost, ima veoma snažan učinak na arterije u cijelom tijelu. Nikotin je stimulant i sa svakom cigaretom ubrzava rad srca za otprilike 20 otkucaja po minuti. Osim toga podiže krvni pritisak, vazokonstriktor je (sužava arterije u cijelom tijelu, a srcu je teže pumpati krv kroz sužene arterije) i uzrokuje da tijelo ispušta zalihe masti i kolesterola u krvotok.

Srce mora raditi jače kako bi prevazišlo sve ove efekte. Srce, kao i svaki drugi mišić, treba dodatni kisik za dodatni rad. Kisik mora doći putem krvi. Ali ugljik monoksid iz duhanskog dima smanjuje mogućnosti krvi da prenosi kisik. Rezultat ovoga je da srce mora raditi jače da bi moglo raditi jače. To je zatvoreni krug. Zao i smrtonosan krug.

Niže možemo vidjeti presjek normalne arterije. Obično imamo velike otvore u arteriji koji služe da dostavimo kisik i ostale nutrijente svim tkivima u tijelu.

Presjek arterije kod nepušača


Ako uporedite tu arteriju sa ovom ispod....

Presjek arterije kod pušača

Možete vidjeti zgrušanu krv kako blokira dotok krvi do kojeg već organa ili tkiva je trebala voditi. Bez mogućnosti da dobije potrebne tvari iz krvi, ovo tkivo će se doslovno ugušiti u roku od nekoliko minuta i postati beskorisno tkivo. Ponekad se to desi koronarnoj arteriji, onoj koja opskrbljuje srce krvlju koja mu je potrebna za funkcioniranje.


Ispod je slika koronarne arterije koja je spojena sa srcem...

Koronarna arterija

Ako pogledamo uvećanu sliku arterije...

Koronarna arterija (uvećanje)

Ovdje možemo vidjeti kako je krv zgrušana i kako je krvotok u dijelu srca koji je ova arterija opsluživala odsječen. Dio srčanog mišića koji je trebao dobiti tu krv u roku od nekoliko minuta će se


ugušiti i umrijeti.

Infarktiran srčani mišić

Na slici iznad vidimo infarktiran (mrtav) srčani mišić (miokardijalni infarkt). Tkivo je doslovno lomljivo odnosno krto, kao što se može vidjeti po pukotini. Umjesto da pumpa krv, ovaj dio mišića se ne može koristiti za svrhu održanja života. Ponovno, pušačima se ovo dešava mnogo češće zbog utjecaja nikotina i ugljik monoksida. Nikotin ima direktan utjecaj na samo srce (navedeno ranije), ugljik monoksid smanjuje mogućnost dostavljanja kisika, a obje kemikalije pojačavaju ugruške i faktore koji ih uzrokuju. Ukoliko je zahvaćeni dio srca dovoljno velik, pušač umire od prvog srčanog udara. Često su pogođeni manji dijelovi i onda pacijent preživi, ali gubi dio srca i može dobiti druga trajna oštećenja zbog ograničene količine srčanog tkiva.

Pušenje cigareta značajno povećava mogućnost ugrušaka. Ukoliko se arterija začepi i krv ne može proći, tkivo gubi izvor kisika i hranljivih tvari i umire za nekoliko minuta. Pored ugrušaka, arterije mogu biti blokirane i putem začepljenja.

Suprotno od ugrušaka, kod kojih se krv zgruša i postaje prepreka, kod začepljenja se polako stvaraju naslage masti. Na prvoj slici ispod možete vidjeti kako se mast počinje nakupljati u arteriji.


Mast nakupljena u arteriji

Kako vrijeme prolazi, prolaz će biti sve uži i protok krvi sve teži. Ovo naravno otežava rad srcu kojemu se povećava otpor prilikom pumpanja. Ovo začepljivanje se ne dešava samo koronarnoj arteriji, ovo se dešava doslovno u cijelome tijelu. Upamtite, nikotin nije samo vazokonstriktor koji sužava arterije svaki put kad se unese u tijelo, on također uzrokuje to da tijelo ispušta zalihe masti i kolesterola u krvotok. Pored toga, ugljik monoksid čini da se mast lijepi za arterije. Razlog za to je što ugljik monoksid smanjuje količinu kisika u krvi (poremećaj pod nazivom hipoksija), zbog čega se mast lijepi za zidove arterija.

Na kraju arterije mogu postati sasvim blokirane mašću, kao što se može vidjeti na slici ispod.


Arterija blokirana mašću

Kao u slučaju ugruška, krv ne može proći i dio tijela kojem je trebala stići je izgubljen. Da je ova arterija vodila do vašeg srca, rezultat bi bio srčani udar, time i gubitak dijela srčanog mišića, što bi se pokazalo smrtonosnim ukoliko je zahvaćeni dio dovoljno velik. Ali srce nije jedini organ zahvaćen ovime. Drugi izvor problema su arterije koje vode do mozga. Ispod je slika donjeg dijela zdravog ljudskog mozga.


Ljudski mozak

Arterije koje vode do mozga su jako male i čiste, zapravo teško ih je vidjeti. Strelice upućuju na njih. Da biste ih vidjeli jasnije, donosimo uvećani prikaz tih arterija...

Arterije nepušača (uvećanje)

Primijetite da su te arterije jako male i čiste. Pušenje povećava količinu masti koja se taloži u njima pa često, umjesto da izgledaju ovako, izgledaju kao na slici ispod...


Arterije pušača (uvećanje)

Arterije je mnogo lakše vidjeti sa mašću koja se nakupila, ali ako su ove nakupine potpune, ukinut će cirkulaciju do mozga i, kao i kod srca, dio mozga koji ne dobija krv umire. To se dešava u slučaju moždanog udara. Cirkulacija je ukinuta putem ugruška ili putem začepljenja. Odsječeni dio mozga se guši i umire. Ukoliko je taj dio mozga kontrolirao govor, više nećete moći govoriti, a ako je kontrolirao neku vrstu motoričke funkcije, ostat ćete invalid. Ako je dio mozga kontrolirao neku funkciju neophodnu za život, umrijet ćete, i to u roku od nekoliko minuta nakon što cirkulacija bude prekinuta.

Učinci zgrušavanja i začepljenja koje proizvode nikotin i ugljik monoksid su primarni razlozi zbog kojih pušači imaju toliko povišen rizik od ovih oboljenja. Ovi učinci nisu ograničeni samo na srce ili mozak. Ove kemikalije utječu na arterije u cijelome tijelu. Ovi učinci možda nisu smrtonosni kao ukidanje cirkulacije srcu ili mozgu, ali na realan način mogu pokazati potencijalnu snagu nikotinske ovisnosti.

Periferna cirkulacija, odnosno arterije koje idu u ekstremitete su također jako podložne ugrušcima, začepljenjima i vazokonstriktorskim utjecajima nikotina. Pušenje je glavni uzrok mnogih perifernovaskularnih bolesti, ujedno i otežavajući faktor za ljude koji od ranije imaju probleme sa cirkulacijom u ekstremitetima.

Jedna bolest se posebno ističe i na više načina pokazuje ovisničku


snagu nikotina bolje nego ijedna druga. Ova bolest je poznata kao Burgerova bolest (thromboangiitis obliterans). Burgerova bolest je stanje u kojem dolazi do totalnog prestanka cirkulacije u nožne prste ili prste ruke, što rezultira gangrenom.

Gangrena

Jednom kada se gangrena pojavi, jedino što se može učiniti jeste da se zahvaćeni dio amputira.

Amputirana noga

Ova bolest najčešće pogađa ljude između 20 i 40 godina, ljude


koji su inače premladi da dobiju probleme sa cirkulacijom koji rezultiraju amputacijama. Iako je mnogo češća kod muškaraca, i žene je dobijaju. Ono što izdvaja Burgerovu bolest je to da je skoro isključivo rezervirana za pušače. Skoro da ne postoji dokumentirani slučaj bolesti zabilježen kod nepušača. Pušenje je primarni faktor. Ovo je rijetko oboljenje, ali ga je bitno pomenuti jer ima jedinstveno svojstvo da se javlja samo kod pušača.

Ukoliko pušač dobije rak pluća, on i drugi ponekad misle „pa i neki nepušači dobiju rak pluća, možda ga nisu izazvale cigarete“. Ista stvar se dešava sa srčanim i moždanim udarima, i nepušači ih dobijaju, pušači ih samo dobijaju češće. Vidi se određen stupanj odbijanja i ne može se točno dokazati da su to napravile cigarete. To ne vrijedi za Burgerovu bolest, pošto je ona isključivo rezervirana za pušače i u suštini se nikad ne dešava nepušačima. Kada doktor utvrdi da osoba ima Burgerovu bolest, daje mu ultimatum - prestani pušiti ili ćeš izgubi ruku ili nogu - tvoj izbor! Ako ovdje pričamo samo o „lošoj navici“, koliko ljudi bi pod takvim ultimatumom, znajući da je istinit, nastavilo raditi tu naviku iako zna posljedice?

Iako je Burgerova bolest češća kod muškaraca, osobno sam imao dvije pacijentice koje su imale tu bolest. Moj prvi susret sa ovom bolešću desio se prije 24 godine, a u pitanju je bila tridesetosmogodišnja žena. Tri godine prije nego sam je upoznao, kada je imala 35, dijagnosticirana joj je Burgerova bolest. Ovo je prilično kasna dob za ovu bolest. Doktor joj je rekao da prestane, ona nije poslušala i u roku od nekoliko mjeseci amputirali su joj desnu nogu. Cirkulacija u lijevoj nozi je također bila oštećena. Nakon hospitalizacije je prestala pušiti i nije imala više komplikacija u iduće tri godine. Tada joj je jedne večeri prijatelj ponudio cigaretu. Pošto toliko dugo nije pušila, mislila je da sad može kontrolirati svoju ovisnost. Ako joj se svidi ta jedna cigareta, pušit će jednu do dvije dnevno. Ako joj se ne svidi, jednostavno neće pušiti.

Uzela je cigaretu. Nije joj se nešto naročito svidjela, ali već sutra je pušila istu količinu kao i prije prestanka. Četiri dana kasnije izgubila je cirkulaciju u lijevoj nozi. Znala je razlog. Tri godine bez problema, a četiri dana nakon početka pušenja problemi sa cirkulacijom. Doktor


joj je rekao da odmah prestane ili će izgubiti i drugu nogu.Tada sam je upoznao. Prijavila se na terapiju za odvikavanje taj

tjedan i prestala pušiti. Cirkulacija joj se gotovo odmah popravila. Doktor joj je ukinuo lijekove koje joj je počeo davati, jer joj više nisu trebali. Uskoro, cirkulacija se vratila u normalu.

Devet mjeseci kasnije, nazvao sam je s pitanjem da sudjeluje na panelu. Tromo je odgovorila „Ne mogu doći, u bolnici sam zadnja dva mjeseca.“ Kada sam upitao što se dogodilo, s oklijevanjem je rekla „Amputirali su mi nožne prste“. Vratila se pušenju. Uzela je jednu cigaretu, jer nije mogla vjerovati da se može opet navući. Pogriješila je. Izgubila je cirkulaciju, nožne prste, a zatim i lijevu nogu.

Imao sam i drugih pacijenata sa sličnim iskustvima, kada im je rečeno da prestanu ili gube ruku ili nogu, a oni ne prestanu. O ovoj ženi govorim posebno zbog onoga što se desilo otprilike godinu dana nakon njene druge amputacije. Došla je na terapiju koju sam provodio i rekla mi da je opet prestala i da ne puši devet mjeseci. Rekao sam joj da sam iznenađen, mislio sam da je izgubila kontrolu zauvijek. Ipak, izgubila je nogu, prste druge noge, zatim i cijelu drugu nogu. Kada sam joj rekao to, odgovorila je „Doktor me naposlijetku uvjerio“. Rekao je „Možeš nastaviti pušiti, samo što ću ti tada uzeti i ruke.“ To ju je uplašilo i prestala je. Njen sljedeći komentar mi je bio nevjerojatan. Pogledala me pravo u lice, mrtva ozbiljna, i rekla „NIJE TREBALO DA SE KUĆA SRUŠI NA MENE DA BIH SHVATILA KAKO TREBAM PRESTATI PUŠITI.“

Imali smo povremene kontakte idućih 15 godina, kada se ona odselila. Bila je u redu svo vrijeme. Kad god bih spomenuo ovaj razgovor, oboje bismo bili zapanjeni kako je ikada mogla reći tako iracionalnu rečenicu. Činila se kao vrlo racionalna, bistra osoba. Hodala je uokolo na protezama, družila se, čak bi ponekad pjevala i plesala. Jednom kad se riješila ovisnosti i pušačkog stanja uma, znala je kako može sve.

Često sretnem ljude koji su sami prestali pušiti. Kada ih pitam kako su uspjeli, kažu mi da su upoznali gospođu koja je pričala kako je bila navučena na pušenje. Toliko navučena da je izgubila obje noge zbog toga. Obično se ispostavi kako je to ta ista osoba. Šireći svoju


priču postala je inspiracija i nada mnogima da prekinu sa ovisnošću prije nego ovisnost prekine njih.

Njena priča pokazuje stvarnu snagu ovisnosti. Nikada nije mogla nijekati kako je pušenje uzrok. Ne samo da bi svaki doktor mogao utvrditi pušenje kao uzrok, nego je prestala, bila dobro, počela i nakon nekoliko dana izgubila cirkulaciju, i to dva puta! Drugi puta je izgubila prste, zatim stopalo i na kraju potkoljenicu. Nema šanse da je mogla reći kako pušenje nije krivo, a ipak joj je trebalo još 9 mjeseci da ponovno prestane.

Njeno uporno pušenje i lakoća kojom je posustajala prikazuje nikotinsku ovisnost u najgorem svjetlu. Vi vjerojatno nemate bolest zbog koje bi vam se desilo da odmah nakon posustajanja morate donijeti odluku poput njene. Ovo je još gore iz više razloga, jer vas cigarete tiho i podmuklo uništavaju, ponekad sa malim upozorenjima, odnosno onim upozorenjima koja ćete prihvatiti. Prvi simptom mnogih cirkulatornih problema uzrokovanih pušenjem je iznenadna smrt. Možda ne dobijete drugu šansu.

Jednom kada prestanete pušiti, uradite sve što možete da tako i ostane. Ne znate hoćete li imati želju, snagu, ili što je najgore, priliku opet prestati. Teška i fatalna bolest vas možda zakači prije toga. Uvijek razmotrite punu opasnost od pušenja i snagu ovisnosti i vaš odgovor će vjerojatno biti taj da - NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!

Zato jer sad stvarno boli!

„Želim prestati zbog zdravlja. Nemam puls u nogama i doktor kaže kako će mi trebati operacija, ali neće ni da razmotri operiranje dok ne prestanem pušiti. Osim toga, uklonjeni su mi polipi iz grla i svi moji doktori kažu kako moram prestati pušiti.“

Ovu dramatična priču sam čuo trećeg dana nedavne terapije. Kad sam pitao koliko dugo postoje ti problemi, rekao je „Više godina.“ Onda sam pitao zašto je sad odlučio prestati. Rekao je „Zato jer sad stvarno boli.“

Za razliku od straha, bol je odličan motivator za promjenu stila života, primjerice za prestanak pušenja. Strah od nečega što bi se


moglo desiti može natjerati osobu da počne misliti o prestanku, ali kod straha se može okolišati. Misli poput „Možda se neće desiti meni“ se često koriste kao obrambeni mehanizmi koji štite ovisnost o cigaretama. No bol nije moguće zaobići tako lako. Tu je, ovdje i sada, i boli.

Iako bol može biti jak pokretač pozitivnih promjena, može biti i kočnica takvim promjenama. Gornja priča je dobar primjer toga. Godinama je znao da ga cigarete polako oštećuju i ubijaju, ali svaki pokušaj prestanka je rezultirao simptomima odvikavanja. Ove neugodnosti rezultirale su uzimanjem cigarete sa ciljem otklanjanja simptoma, što rezultira posustajanjem. Ovime je pušač riješio problem simptoma odvikavanja, ali je produžio puno ozbiljniji problem - nastavak jake i smrtonosne ovisnosti.

Iako može biti neugodnosti prilikom ostavljanja cigareta, zanemariva je u poređenju sa boli kojoj možete biti izloženi ako nastavite pušiti. Fizički simptomi odvikavanja od pušenja obično dosežu vrhunac tri dana nakon prestanka, a totalno se slegnu nakon dva tjedna. Bolesti poput emfizeme, srčanih oboljenja, drugih problema sa cirkulacijom i rakova uključuju mjesece ili čak godine dugotrajne patnje. Ovi bolovi su puno jači nego bilo što vezano za prestajanje pušenja. Najveća razlika je u tome što ove bolesti imaju mogućnost da vas zauvijek naprave bogaljom ili ubiju.

Ove bolesti nisu jedino čemu su pušači izloženi. Zbog slabljenja obrambenih mehanizama pušači su izloženiji infekcijama kao što su prehlade, gripe i upala pluća. Iako ove infekcije rijetko rezultiraju smrću, ipak izazivaju neugodnosti. Ne samo da pušač ima veće šanse dobiti ove bolesti, nego su one izraženije i bolnije nego što bi bile da osoba ne puši. Nijedan nepušač ne bi udisao suhi vrući dim u već iziritirano grlo. Ali nebitno koliki je bol, pušač će to uraditi, jer pored prehlade on pati i od simptoma odvikavanja.

Svaki pušač koji se boji patnji odvikavanja bi morao razmisliti o alternativama. Nastavak pušenja ima puni potencijal izazvati dugotrajne patnje zbog izazivanja i otežavanja raznih infekcija. Važnije, pušenje može uzrokovati cjeloživotne kronične patnje u vidu emfizeme, raka i cirkulatornih oboljenja. Ukoliko pušač predugo


čeka, smrt uzrokovana pušenjem možda bude jedini izlaz. Nemojte da vas strah od odvikavanja spriječi u prestanku pušenja. Odvikavanje traje kratko, i neznatno u poređenju sa patnjama koje vas čekaju ako nastavite pušiti. Jednom kad prestanete, nikad više nećete doživjeti te patnje sve dok - NIKAD VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!

Utjecaj pušenja na pluća

Bivši pušači su često u iskušenju kada vide druge kako puše. Gledati prijatelja kako puši može stvoriti iskušenje, pogotovo ako je to prvi put da se družite sa tim prijateljem otkako ste prestali. Prvi put kad doživite nešto novo, čak i ako pušenje nije standardni dio toga, činit će vam se prirodno da pomislite o cigareti.

Kada gledamo nekoga kako puši, bivši pušač prirodno teži tome da zamišlja kako bi cigareta bila dobra u tom trenutku. Produktivniji način za rješavanje situacije je da pogledate kako netko ispuši jednu, pa nakon nekoliko minuta zapali još jednu i kasnije još jednu. Uskoro ćete vidjeti da ta osoba puši na način na koji vi ne želite pušiti, i na koji vjerojatno ni ta osoba ne želi pušiti. Ali ona nema izbora. Vi imate. Ovom članku prilažem pismo koje se bavi tim problemom. Malo ga je teže opisati jer je zasnovano na demonstraciji uživo koju radim na seminarima.

Ta demonstracija se sastoji od naprave sastavljene od plastične boce sa cjevčicom na vrhu koja je umetnuta da drži cigaretu. Simulacija pokazuje koliko dima uđe kad pušač udahne, a koliko izađe kad izdahne. Pušači obično misle da uzmu dim i onda ispušu najveći dio, a zapravo samo malo dio izađe (oko 10%). Uvijek koristim cigarete od nekoga iz publike, da ljudi ne bi mislili da koristim svoje, izmijenjene cigarete. U nastavku je pismo koje sam napisao za uspješne polaznike mojh terapija koji su vidjeli demonstraciju, ali koncept vrijedi i za one koji ju nisu vidjeli. Vidjeti pušenje u pravom svjetlu smanjuje iskušenje i za jednim dimom.

Pismo glasi ovako...Kad god pogledate osobu koja puši, pomislite na demonstraciju

sa bocom koju ste vidjeli prvoga dana terapije. Vizualizirajte sav dim


koji uđe u bocu i ne izađe. Također, upamtite kako pušač neće ispušiti samo tu jednu cigaretu. Vjerovatno će ispušiti još jednu u idućih pola sata. Zatim još jednu. Zapravo, vjerovatno će ispušiti 20, 40, 60 ili čak i više cigareta do kraja dana. I sutra će biti isto. Kad vidite cigarete na ovaj način, ne želite zapaliti, zar ne?

Polaznicima uvijek predlažem da zamisle ovu situaciju i time prevaziđu želju za cigaretom. Kada sam ovo predložio jednom polazniku koji je prestao pušiti prije tri dana, rekao mi je, „Vidim, želite da sam sebi isperem mozak kako ne bih želio cigaretu“.

Ja nekako ne smatram da je ova tehnika vizualizacije pušenja ispiranje mozga. Nije da tražim od bivšeg pušača da zamišlja pušenje na izmišljeno strašni način kao u noćnoj mori. Upravo suprotno, samo tražim da bivši pušač vidi pušenje onako kakvo ono jest.

Demonstracija sa bocom točno pokazuje količinu dima koja uđe, u poređenju sa malom količinom dima koja izađe. Većina pušača misli da ispušu većinu dima koji udahnu u pluća. Kao što se može vidjeti iz demonstracije, većina dima ostaje u plućima. Kada zamislite sav dim koji ostaje, ne dobije se baš lijepa slika onoga što se dešava u pušaču. Iako nije lijepa, to je točna slika.

Kada bivši pušač gleda nekoga kako puši, često fantazira o tome koliko pušač uživa u okusu i osjećaju koji mu cigareta pruža. Moguće je da pušač uživa u toj cigareti, ali veće su šanse da nije tako.

Većina pušača uživa samo u malom broju cigareta koje ispuše, čak nisu ni svjesni najvećeg broja ispušenih cigareta. Neke zapale čisto iz navike, ali većina ih je zapaljeno kako bi se otklonili simptomi odvikavanja koje doživljavaju svi pušači kada im nivo nikotina u krvotoku padne ispod dozvoljenog. Cigareta će možda imati odvratan ukus, ali pušač je mora ispušiti. Budući da su pušači toliki ovisnici, moraju svaki dan ispušiti mnogo takvih cigareta kako bi održali nivo nikotina u krvi.

Nemojte fantazirati o cigaretama. Uvijek imajte jasnu i objektivnu perspektivu o tome kako bi bilo da ste ovisni o pušenju. Nema sumnje da ćete, ako pokleknete i zapalite, opet biti pod kontrolom ove snažne ovisnosti. Trošit ćete stotine i stotine maraka godišnje na tisuće i tisuće cigareta. Smrdjet ćete kao i cigarete i u mnogim


društvenim krugovima ćete biti neprihvatljivi kao pušač. Udisat ćete tisuće otrova sa svakim dimom. Ti otrovi će vam oteti izdržljivost i zdravlje. Jednog dana vam mogu oteti i život.

Razmislite o svim tim posljedicama pušenja. Nakon toga, kad vidite pušača kako puši, žalite ga, ne zavidite mu. Razmislite o žitovu koji on živi u poređenju sa jednostavnijim, sretnijim i zdravijim životom koji vi imate otkako ste prekinuli sa ovisnošću. Razmislite o svemu ovome i - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Slika sa demonstracije sa bocom

Ovo izgleda kao da sam stiskao bocu već desetak puta, jer se na slici baš ne vidi mnogo. Inače dobijem ogromne količine dima iz svakog povlačenja, i možemo zadimiti cijelu prostoriju jednom cigaretom. Ako pogledate dio u koji ide cigareta, vidite da je skoro potpuno crn od taloga. Bio je čist. Ova boca je u trenutku slikanja korištena sa 300 do 400 cigareta. Iako to zvuči mnogo, najveći dio pušača ispuši ovoliko u bilo kojem mjesecu. Čak je i boca prilično žućkasta a ja uvijek ispušem sav dim koji uđe unutra. Ovo je moguće jer je boca suha, a vlažnost u plućima zadržava veći dio taloga. Doslovno preko 90% taloga koji se udahne ostaje u plućima, i ono što pušač izdahne je manje od 10% dima koji je udahnut.

Možete vidjeti kako je boca potamnila nakon nekoliko stotina cigareta. Sad vam je jasnije kako su pušačka pluća na slici ispod toliko promijenila boju. Pušači ne unose par stotina cigareta, nego doslovno


stotine tisuća cigareta za vrijeme svog skraćenog životnog vijeka. Ova promjena boje pluća nije samo ružna za vidjeti, ona je i smrtonosna.

Normalna pluća

Mogu se vidjeti crne točkice koje ukazuju na nakupine uglja iz zraka, zbog zagađenja. Uporedite to sa plućima ispod.

Pušač sa rakom pluća.

Bijelo područje na vrhu je rak, to je ono što je ubilo ovu osobu. Zatamnjeno područje je talog koji svi pušači trpaju u sebe sa svakim dimom koji udahnu. Za bolje shvaćanje, evo još jedan način da se vidi koliko taloga zapravo ode u pluća zbog pušenja. Na slici ispod je


mašina za pušenje

Mašina za pušenje

Ova mašina ispuši 2000 cigareta dnevno, oponašajući način pušenja kod ljudi, da bi zadržala jednake količine taloga kao kod pušača. Za jedan dan mašina sakupi količinu taloga koja je prikazana na slici ispod.

Talog iz 2000 cigareta

U bočici sa slike je talog iz 2000 cigareta. Ako razrijeđeni oblik (razrijeđeni, a ne koncentrirani oblik koji se često koristi u eksperimentima da se demonstrira da su kemikalije kancerogene) ovog taloga sipamo na kožu miša, 60% životinja razvije rak kože u


roku od godine dana.

Miš sa rakom kože

Mnoge kemikalije koje su trenutno zabranjene za korištenje su uklonjene, ako se pokazalo da uzrokuju rak kod 5% životinja u sličnim eksperimentima, ili čak i manje. Talog u cigaretama sadrži neke od najkarcinogenijih kemikalija poznatih čovjeku. Razmislite o ovome dok gledate ljude kako puše i izdišu samo 10% od onoga što su udahnuli. Ne samo da se one lijepe na pluća, lijepe se i na usne, jezik, grkljan, jedan dio se proguta i lijepi se na jednjak i duž cijelog probavnog trakta. Pušači imaju veću vjerojatnoću dobijanja raka na svim ovim područjima.

Sad kada generalno znate kako stoje stvari, pogledajmo na mikroskopskom nivou šta se dešava u plućima prilikom pušenja. Prva slika je ilustracija normalnog izgleda bronhija.

Ilustracija normalnog izgleda bronhija


Na vrhu je cilija, označena sa (H). Cilija je vezana za kolumnarne stanice, označene sa (I). Cilija čisti mukus koji se proizvodi u goblet stanica (J), kao i mukus koji dolazi iz dubljih žlijezda unutar pluća i čvrstu tvar koja je zaglavljena u mukusu. Zadnji nivo stanica, označen sa (L), su bazne stanice.

Na slici ispod vidimo promjene koje se počnu dešavati kada ljudi počnu pušiti. Može se vidjeti kako kolumnarne stanice ustupaju mjesto dodatnim slojevima baznih stanica. Ne samo da ima manje cilije, nego i ova koja je još tu radi manje efikasno. Mnoge kemikalije iz duhanskog dima su štetne za ciliju tako što je usporavaju, paraliziraju i na kraju uništavaju.

Promjene na bronhijima uzrokovane pušenjem

Pošto je spriječen rad cilije, mukus se počinje nakupljati što pušaču otežava disanje i stvara karakteristični pušački kašalj kojim se pokušavaju pročistiti dišni putevi.

Na kraju, kolumnarne stanice postaju totalno pomaknute, i prijeteće promjene se pojavljuju. Ne samo da je pušač podložniji infekcijama zbog gubitka pročišćavajućih sposobnosti cilije, nego stanice koje su stvorene su kancerogene planocelularne (squamous) stanice. Ove stanice će na kraju probiti membranu, upasti u tkivo pluća i često se i raširiti po cijelom tijelu mnogo prije nego osoba shvati da je bolesna.


Pojava kancerogenih planocelularnih stanica

Ukoliko pušač prestane pušiti prije nego nastupi rak, čak i ako su stanice u predkancerogenom stanju, velika je mogućnost vraćanja procesa u normalu. Regeneracija cilije počinje otprilike tri dana nakon prestanka pušenja. Čak i ako je cilija uništena i nije je bilo godinama, tkivo će se početi oporavljati. Čak će i pretkancerogene stanice biti uništene vremenom, vraćajući proces sve do oporavka tkiva, ali ako pušač čeka predugo i rak se pojavi, može biti prekasno da se spasi život te osobe.

U nastavku su neke slike koje pokazuju ove štetne efekte.


Cilija

Male ružičaste izrasline nalik na dlake su cilija, i ako se ova slika uporedi sa ranijim ilustracijama mogu se vidjeti stanice koje stvaraju mukus i odvajanje gornjeg dijela od donjeg plućnog tkiva. Na donjoj slici se može vidjeti isto područje pluća kod pušača koji je totalno uništio ciliju.

Uništena cilija pušača


Napominjemo kako na mjestu gdje su prije bila dva lijepo organizirana sloja baznih stanica sad postoje brojni neorganizirani slojevi planocelularnih (squamous) stanica koji su zamijenili prirodno obrambeno tkivo. Ove stanice su predkancerogene i ako se kontinuirana iritacija (pušenje cigareta) ne obustavi, mogu preći u finalnu fazu kada postaju maligne i ulaze u donje plućno tkivo kao na sljedećoj slici.

Ulazak kancerogenih stanica u donje plućno tkivo

Sada je samo pitanje vremena kada će napustiti pluća i raširiti se po tijelu. Ukoliko pušač prestane pušiti prije nego se desi zadnja stanična promjena, odnosno prije nego stanice postanu kancerogene, proces koji se vidi na zadnjoj slici se može izbjeći. Zapravo veliki dio štete koja se u ovom procesu javlja se može popraviti.

U tri dana cilija se počinje regenerirati i funkcionalnost se obično vrati u normalu unutar šest mjeseci. Također, tijekom vremena, bronhijalno tkivo će se vratiti u normalu.

Nažalost, ukoliko pušač čeka da se pojavi maligno oboljenje, budućnost izgleda sivo. Statistika kaže kako samo 14% bolesnika preživi 5 godina od oboljenja. Rak pluća, bolest koja je nekada bila nepoznata, je danas glavni ubojica među tumorima, kod oba spola.


Tumor zapravo predstavlja više različitih bolesti, sa raznim uzročnicima. Ako pogledamo trendove u zadnjih stotinu godina možemo primijetiti neke zanimljive promjene. Iako je tumora uvijek bilo, druge stvari su bili primarni problemi. Na prelasku iz 19. u 20. stoljeće skoro da nije bilo poznatih slučajeva raka pluća. Ukoliko bi doktor vidio slučaj takvog raka, vjerovatno bi to mogao objaviti u medininskom časopisu. Sada je to glavni uzročnik smrti od tumora, i ubija više muškaraca i žena nego bilo koji drugi tumor. Glavna razlika između tadašnjeg i trenutnog stanja je pušenje. Prije smjene stoljeća pušenje je bila rijetka aktivnost, a i oni koji su pušili su konzumirali puno manje cigareta. Cigarete se čak nisu masovno proizvodile do kraja 19. stoljeća.

Često čujemo stvari o epidemiji tumora, kako sve više ljudi godišnje umire od tumora. Ako biste iz jednadžbe uklonili tumore koji su uzrokovani pušenjem, vidjelo bi se da je broj tumora zapravo u opadanju. Tumor nekih dijelova tijela, npr. stomaka je drastično opao, i ne zna se točno zašto. Kod raka dojke, iako broj slučajeva nije opao, zahvaljujući napretku medicine i ranom otkrivanju opao je broj smrtnih slučajeva.

Ali pušački tumori: pluća, usne šupljine, usana, jezika, grla, grkljana, pankreasa, jednjaka, mjehura; su svi zabilježili porast tijekom 20. stoljeća. Prešli su put od skoro nepostojećih do jednih od glavnih uzročnika smrti u SAD-u. Zapravo, po prvi puta u stotinu godina vidimo mali pad broja slučajeva i smrtnosti, jer danas ima manje pušača zahvaljujući tome što postotak odraslih koji puše opada.


Broj muškaraca oboljelih od raka po godinama i vrsti raka

Broj žena oboljelih od raka po godinama i vrsti raka


Mogu se primijetiti drastične razlike između statistike kod muškaraca i žena, posebno kod raka pluća. Razlog je to što su žene kasnije počele pušiti, odnosno prošlo je otprilike trideset godina prije nego je postalo društveno prihvatljivo da žene puše. Procenat muškaraca koji puše je drastično porastao između dva Svjetska rata, posebno za vrijeme Drugog svjetskog rata. Podjela besplatnih cigareta vojnicima je sigurno doprinijela tome. Porast pušača kod žena se desio kasnije, i zbog toga je i porast smrtnosti došla kasnije.

Slike iznad su prvenstveno poslužile da se pokaže kako pušenje uzrokuje rak pluća i drugih dijelova tijela, ali napad kemikalija i katrana iz duhanskog dima na pluća nije ograničen samo na izazivanje tumora. Postoje i druge bolesti koje su direktno uzrokovane pušenjem, pri čemu su najpoznatije kronične opstruktivne bolesti pluća.

Najpoznatija kronična opstruktivna bolest pluća je emfizem. Ovo je još jedna od onih bolesti koje se primarno dešavaju plućima. Preko 90% slučajeva su izazvani pušenjem. U nekim obiteljima postoje slučajevi genetske predispozicije, pa i nepušači mogu oboljeti. Razlog je nedostatak enzima alfa1-antitripsina. Ovo se dešava rijetko, ali ako u obitelji imate nekoga tko nikada nije pušio, a ima emfizem, možda imate tendencije da obolite. Ali opet, preko 90% slučajeva je jednostavno izazvano pušenjem. Riješite se pušenja i riješili ste se oboljenja.

Da dobijete osjećaj kako su pluća izmijenjena emfizemom pogledajte sljedeće slike. Prva slika predstavlja napuhana pluća nepušača, stanovnika nekog grada.


Pluća nepušača

Mogu se primijetiti nakupine koje su nastale kao posljedica sveukupnog zagađenja okoliša, ako to uporedimo sa plućnim krilom pušača koji je imao emfizem...

Pluća pušača sa emfizemom


Vidljiva je veoma dramatična promjena. Ne samo da je boja promijenjena, nego je plućima doslovno promijenjen oblik, što disanje čini ekstremno teškim, i na kraju nemogućim. Kako bi stekli dojam kako izgleda disanje kad imate emfizem, udahnite duboko i zadržite dah. Bez ispuštanja zraka, udahnite još jednom duboko. Zadržite i to. Još jednom, udahnite duboko. U redu, izdahnite.

Taj drugi ili treći udisaj predstavlja disanje sa uznapredovalim emfizemom. Emfizem je bolest u kojoj ne možete izdahnuti zrak. Svi misle da je to bolest u kojoj ne možete udahnuti, ali u biti je obrnuto. Pušenjem uništavate elastičnost pluća time što uništavate tkivo koje pomaže da se pluća skupe nakon što prestanemo koristiti mišiće koji omogućavaju udisanje. Zato kada dođe vrijeme za idući udisaj imate problem, jer se pluća nisu mogla vratiti u prvobitni oblik.

Zamislite život u kojem se morate boriti za svaki udisaj onako kako ste se maloprije borili za onaj drugi ili treći udisaj. Nažalost, milijuni ljudi ne moraju to da zamišljaju, jer žive ovako svaki dan. To je jadan način življenja, i spor i bolan način za umiranje.

Nadamo se da prilikom normalnog disanja ne osjećate bolove, i niste priključeni na kisik. Ako ne pušite, nastavit ćete sebi davati mogućnost da duže dišete i da se osjećate bolje. Nikada nemojte smetnuti s uma ovu činjenicu. Da održite mogućnost normalnog disanja do kraja života uvijek upamtite ovo: NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Izolacija udovice koja puši

Život je postao dosadna rutina. Stvari koje joj se dešavaju služe samo da preživi. Buđenje, cigareta. Umivanje i pranje zuba, cigareta. Doručak, cigareta. Lagano čišćenje, usisavanje, brisanje prašine, cigareta. Malo gledanja TV-a, cigareta. Pravljenje sendviča za ručak, cigareta. Kratko spavanje, buđenje zbog cigarete. Čitanje novina, cigareta. Pravljenje spiska potrebnih namirnica, cigareta. Priprema za manju kupovinu, cigareta. Vožnja do prodavaonice, cigareta. Prije ulaza u trgovinu, pauza zbog cigarete. Kupovina, plaćanje, izlazak iz prodavaonice, cigareta. Dolazak doma i priprema večere, cigareta.


Večera, cigareta. Pospremanje stola i pranje suđa, cigareta. Malo gledanje TV-a, nekoliko cigareta. Pranje zuba, cigareta. Spremanje za spavanje, cigareta. Spavanje.

Otkako je izgubila muža, čini se da više ništa u njenom životu nema značenje i ništa je stvarno ne usrećuje. Prošli bi tjedni prije nego bi se nasmiješila. Gotovo ništa ju nije moglo učiniti sretnom. Ovaj dan je počeo drugačije. Nakon doručka je zazvonio telefon. Otrčala je po cigaretu. Nakon četvrtog zvona stigla je do telefona i podigla slušalicu. Bila je to njena kćerka. Bila je udaljena samo sat vremena vožnje, ali zbog karijere, muževog rasporeda i dječjih obaveza rijetko je mogla dolaziti u posjetu. Javila joj je da dolaze u subotu na cijeli dan.

Prvi put u zadnjih nekoliko tjedana činila se stvarno sretnom. Čim je spustila slušalicu uzela je cigaretu. Počela je planirati i pripremati se za susret. Nazvala je frizerski salon i najavila se za popodne. Kad je spustila slušalicu uzela je cigaretu. Spremila se i krenula u kupovinu, i pred sam polazak je uzela cigaretu. U autu je ispušila dvije cigarete, jer je znala da ne može pušiti u prodavaonici. Prilikom kupovine je bila hitrija nego inače jer je bila uzbuđena zbog posjete. Nakon izlaska iz prodavaonice požurila je do auta i zapalila cigaretu. Došla je kući, ostavila stvari, pripremila i pojela mali dio, ispušila cigaretu i otišla u frizerski salon. Tamo je pušila i pričala sa ostalim ženama, sijući od sreće dok je govorila o svojoj sutrašnjoj posjeti.

Došla je kući, zapalila cigaretu i počela pripremati ćurku za subotnju večeru. Pušila je i jela, pušila i kuhala, pušila i pripremala se za spavanje. Posljednja cigareta i polako je utonula u san, sretna zbog sutrašnjeg dana.

Kad se probudila, uzbuđeno je posegnula za svojom prvom cigaretom. Ustala je, umila se i oprala zube, i zapalila još jednu. Doručkovala je i opet pušila. Počela je pripremati gozbu i ispušila brojne cigarete. Iako nije bila toga svjesna, pušila je više no inače. Tijekom godina je naučila da je bolje da ima što veće količine nikotina u krvotoku, pošto neće moći pušiti kad dođu unuci. Još malo čišćenja po kući, kuhanja i pušenja. Bila je spremna.

Zvono na vratima zvoni. Ona otvara vrata. Tu je njena obitelj. Svi su uzbuđeni. Ona se saginje da poljubi najmlađeg unuka, koji govori


„Bako, smrdiš kao pepeljara!„ Navikla je na ovakve komentare i svejedno ga voli. Nakon petnaestak minuta razgovora sa kćerkom i zetom, ona i kćerka idu u kuhinju da rade na večeri. Nakon par sati ona počinje osjećati želju za cigaretom, ali zna da ne može pušiti. Djeca trče po kući. Kako vrijeme prolazi, ima sve manje strpljenja. Misli da je previše bučno i želi da zapali cigaretu. Počinje se žaliti na manju glavobolju. Svi se slažu da je bolje da jedu ranije jer je baka umorna. Sjedaju za stol i jedu. Hrana je dobra i svi uživaju.

Baka je, čini se, sve gore i gore. Nakon jela svi odlučuju kako baki treba odmora i slažu se da idu ranije. Ljubi ih za pozdrav i oni odlaze. Čim se vrata zatvore, ona odlazi do cigareta i ispuši tri u nizu. Konačno se počinje osjećati bolje. Sjedi sama u tihoj i praznoj sobi, misli kako je usamljena i kako je tužno što su oni morali ići ranije. Barem ima svoje cigarete. No, bio je ovo dugačak dan. Pranje zuba, spremanje za spavanje, posljednja cigareta.

Sutra će biti još jedan rutinski dan.

Medicinske implikacije pušenja

Neki ljudi koji se učlane u naš program nisu uvjereni žele li uistinu prestati pušiti. Drugi tvrde kako se uopće ne mogu sjetiti dobrih razloga za prestajanje. Postoji mnoštvo dobrih razloga za prestanak, a najvažniji je izbjegavanje opasnih utjecaja na zdravlje.

Širom svijeta preko četiri milijuna (4,000,000) ljudi godišnje umre zbog pušenja cigareta, dok u SAD-u umre preko 440,000. To je više Amerikanaca nego što ih umre od svih nesreća, infekcija, ubojstava, samoubojstava, dijabetesa i ciroze zajedno. Zapravo, to je više Amerikanaca nego što ih je ubijeno u Drugom svjetskom ratu.

Bolest koja se najčešće veže za pušenje je rak pluća. Prije stotinu godina rak pluća je bio tako rijedak da ukoliko bi doktor naišao na takav slučaj, pisao bi o njemu u medicinskom časopisu. Čak i u 30-im godinama prošlog stoljeća većina doktora nikad nije naišla na slučaj raka pluća. Ova bolest, za koju se prije 50 godina gotovo nije ni čulo, danas je vodeći uzročnik smrti od raka i kod muškaraca i kod žena. Trećina smrtnih slučajeva izazvanih rakom se pripisuje raku pluća.


Nekad se smatralo kako je rak pluća prvenstveno bolest muškaraca. Do sredine osamdesetih godina rak pluća je prestigao rak dojke i postao glavni uzročnik smrtnih slučajeva izazvanih rakom kod žena. Preko 85% ljudi koji su umrli od raka pluća su mogli u potpunosti izbjeći bolest, samo da nisu pušili.

Osim pluća, druga mjesta gdje cigarete pokazuju kancirogene učinke uključuju: usta, usne, jezik, grkljan, ždrijelo, jednjak. Također, cigarete doprinose izazivanju raka bubrega, mjehura, gušterače, i stomaka.

Iako većina ljudi pušenje povezuje sa rakom, više ljudi umre od pušenjem uzrokovanih problema sa cirkulacijom nego od rakova uzrokovanih cigaretama. Učinci na cirkulaciju su trenutni i opasni. Nikotin je stimulans koji povećava puls i krvni pritisak, sužava arterije i, zajedno sa ugljik monoksidom, stvara uvjete za arteriosklerozu. Ovaj proces začepljenja arterija utječe na srce i na ostale dijelove tijela kao što su mozak i periferna cirkulacija, što ponekad rezultira gangrenom i amputacijama. Preko 200,000 smrti koje se povezuju sa pušenjem su uzrokovane kombiniranim utjecajem nikotina i ugljik monoksida na cirkulaciju.

Kronične opstruktivne bolesti pluća poput emfizema i kroničnog bronhitisa su dvije glavne bolesti zbog kojih ljudi pušenjem postaju invalidi. Iako emfizem nije smrtonosan kao rak pluća, oboljeli od emfizema često zavide ovima sa rakom. Ljudi sa rakom pluća obično umru u roku od 6 mjeseci nakon dijagnoze. Bolesnici sa uznapredovalom emfizemom su zauvijek oštećeni, ali mogu proći godine dok ne umru od toga. U kasnijim stadijima emfizem je živi pakao. Kao što jedan od naših poznatih izlagača kaže, „Kada umrem, umrijet ću zdrav!“

Neki pušači dolaze u naše klinike pitajući se trebaju li prestati pušiti. Oni trvde kako se osjećaju dobro. Nijedan simptom neke bolesti još nije očit. Čak i njihovi doktori kažu da se čine zdravi. Nažalost, prvi znak nekih bolesti povezanih s pušenjem je iznenadna smrt. To nije odgovarajuće vrijeme za razmatranje prestanka.Najbolje vrijeme za prestanak, kako biste sačuvali zdravlje je dok ste živi i relativno zdravi. Ukoliko ste se riješili cigareta, nastavite bez


njih. Rizik svih bolesti povezanih sa pušenjem će eventualno opasti na razinu nepušača. Bolesti vas i dalje mogu pogoditi, ali imate puno manje šansi. Ako trenutno pušite svaki dan uništavate mnogo tkiva i uzrokujete puno štete i iritacije.

Imamo samo jedno tijelo i jedan život. Neki ljudi osjećaju kako trebaju uraditi što više stvari sa vremenom koje im je dato, pa jedu, piju, puše i vesele se. Ovi ljudi su djelimično u pravu. Trebali bismo raditi stvari koji će nam omogućiti zabavan i ispunjen život. Ići kroz dugi period uništavanja tijela, nakon kojeg slijedi spora smrt, nije najbolje iskorišteno vrijeme, niti je zabavno. Usporedite rizike sa trenutnim zadovoljstvom koje vam možda neke od vaših cigareta mogu donijeti. Dajte si šansu za dug i produktivan život.

Kada stvari krenu loše i poželite cigaretu, samo idite jedan dan u nizu. Uvijek možete otići po cigarete sutradan. Ne možete izaći vani i kupiti zdravlje. Vjerujem da je zbog toga rečeno „Najbolje stvari u životu su besplatne“. Kkako biste ostali slobodni NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Razlozi zbog kojih ljudi žele prestati pušiti

U 30 godina, koliko se bavim odvikavanjem od pušenja, čuo sam mnoštvo razloga zbog kojih ljudi žele prestati pušiti. Mnogi prestaju iz zdravstvenih razloga, što nije ni čudno kada se uzme u obzir da svake godine 400,000 ljudi umre od bolesti izazvanih cigaretama. Češća oboljenja direktno izazvana pušenjem su: srčana oboljenja, rak, moždani udar, periferna vaskularna oboljenja, emfizem, bronhitis, čir i druge. Također, liječenje postojećih oboljenja se komplicira ukoliko osoba puši, i rizik postoperativnih komplikacija je veći.

Pritisak društva je još jedan od razloga za prestajanje. Pušenje se od strane nepušača, kao i od strane bivših pušača sada percipira kao smrdljivo, napadno i odvratno. Dok se nekada pušače smatralo prefinjenim, danas su prezreni od mnogih. Neki pušači smatraju kako im nedostaje samokontrole i kako nisu dovoljno inteligentni da prestanu. Neki žele dati primjer svojoj djeci.

Cijena cigareta je još jedan razlog. Mnogi se sjećaju kada su rekli


„Ako cigarete poskupe na 2 KM, prestajem!“ Cijene su davno prešle tu cijenu, a ljudi i dalje puše. Par koji puši se možda motivira da prestane kad shvati da godišnje troše preko 3000 KM za održavanje ovisnosti. Pušači ponekad proprže odjeću, sjedišta na autu, namještaj i tepihe. Jedan polaznik terapije je čak propržio vjenčanicu. Ovi incidenti nisu samo skupi, nekad mogu izazvati i požare. Više od pola smrtnih slučajeva izazvanih požarom je uzrokovano pušenjem cigareta.

Mnogi polaznici terapija su bili prestajali određeni period i onda su se ponovno vraćali pušenju. Dok su bili slobodni od cigareta osjećali su se zdravije, smirenije i sretnije. No nedostatak razumijevanja je utjecao na to da ponovno uzmu dim. To je rezultiralo ponovnim uspostavljanjem potpune ovisnosti. Na terapije su došli spremni ponovno postati bivši pušači.

Iako dolaze zbog različitih razloga, skoro svi imaju zajedničku motivaciju. Treba im pomoć da prestanu pušiti. Oni znaju opasnosti, probleme i troškove, ali ipak ne mogu prestati.

Pušenje cigareta je ovisnost. Najvažnije je upamtiti da kad ste jednom ovisnik, uvijek ste ovisnik. Jednom kad prestanete pušiti na jedno kraće vrijeme, nastaviti bez cigareta je relativno lako. Možete povremene pomisliti na cigaretu, ali to je ništa u poređenju sa potrebama koje se javljaju u početnim fazama prestanka. Ali uvijek morate imati na umu kako će vas jedan jedini dim vratiti u stanje pune ovisnosti. Onda ćete ili nastaviti pušiti ili ponovno prolaziti kroz odvikavanje. Nijedna opcija nije dobra. Pomislite na te dvije opcije kada budete razmatrali to da uzmete dim. Ostanite uz pobjednike i - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Individualni pristupi za motiviranje pušača na prestanak

S vremena na vrijeme netko me informira kako je čuo ili smislio originalnu tehniku koja motivira pušače da prestanu ili da barem razmisle o traženju pomoći ili savjeta da se riješe te smrtonosne ovisnosti. Pošto su većina ljudi koji su prestali pušiti to učinili sami, bez profesionalne pomoći, mislim kako su ovi pristupi održiv način za pušače koji žele prestati, ili za bivše pušače koji žele pomoći svojim


bračnim drugovima da prestanu.Nedavno nam je polaznik terapije pričao o prijateljici koja je htjela

uvjeriti muža da prestane. Smatrala je da je njegova ovisnost ne samo smrtonosna nego je i rasipanje, i skupa. Da pokaže svoj stav, svaki put kad bi on kupio šteku cigareta ona bi odmah išla do najbližeg šahta i u kanalizaciju bacala jednaku količinu novca. Mužu je bilo mučno od ovoga, i obično bi odgovarao „Zašto barem ne doniraš taj novac?“. Ona bi rekla „Ja rasipam novac, ali barem nikome ne štetim time“. Ovo je potrajalo oko mjesec dana za vrijeme kojih je muž, shvaćajući stvarnu štetu svoje ovisnosti, odlučio prestati. Uspio je. Sačuvao je novac ali, još važnije, sačuvao je zdravlje. Čestitam ovoj ženi što je bila ustrajna i nastavila ovu neobičnu praksu kojom je motivirala muža da si pomogne.

Na svim terapijama koje radim pričam priču o ženi koja je prije osam godina imala probleme sa cirkulacijom, Burgerovu bolest, i kojoj su morali amputirati desnu nogu. Ako se sjećate, prestala je pušiti i tri godine nije imala komplikacije. Tada joj je jedne večeri prijatelj ponudio cigaretu. Pošto toliko dugo nije pušila, mislila je da sad može kontrolirati svoju ovisnost. Ukoliko joj se svidi ta jedna cigareta, pušit će jednu do dvije dnevno, ako joj se ne svidi, jednostavno neće pušiti.

Uzela je cigaretu. Nije joj se nešto naročito svidjela, ali već sutra je pušila istu količinu kao i prije prestanka. Četiri dana kasnije izgubila je cirkulaciju u lijevoj nozi. Znala je razlog. Tri godine bez problema, a četiri dana nakon početka pušenja problemi sa cirkulacijom. Doktor joj je rekao da odmah prestane ili gubi i drugu nogu.

Tada sam je upoznao. Prijavila se na terapiju za odvikavanje taj tjedan i prestala pušiti. Cirkulacija joj se gotovo odmah popravila. Doktor joj je ukinuo lijekove koje joj je počeo davati, jer joj više nisu trebali. Uskoro, cirkulacija se vratila u normalu.

Devet mjeseci kasnije, nazvao sam je s pitanjem da sudjeluje na panelu. Tromo je odgovorila „Ne mogu doći, u bolnici sam zadnja dva mjeseca.“ Kada sam upitao što se dogodilo, s oklijevanjem je rekla „Amputirali su mi nožne prste“. Vratila se pušenju. Uzela je jednu cigaretu, jer nije mogla vjerovati da se može opet navući. Pogriješila je. Izgubila je cirkulaciju, nožne prste, a zatim i lijevu nogu.


Imao sam i drugih pacijenata sa sličnim iskustvima, kada im je rečeno da prestanu ili gube ruku ili nogu, a oni ne prestanu. O ovoj ženi govorim posebno zbog onoga što se desilo otprilike godinu dana nakon njene druge amputacije. Došla je na terapiju koju sam provodio i rekla mi da je opet prestala i da ne puši devet mjeseci. Rekao sam joj kako sam iznenađen, mislio sam da je izgubila kontrolu zauvijek. Ipak, izgubila je nogu, prste druge noge, zatim i cijelu drugu nogu. Kada sam joj rekao to, odgovorila je „Doktor me naposlijetku uvjerio“. Rekao je „Možeš nastaviti pušiti, samo što ću ti tada uzeti i ruke.“ To ju je uplašilo i prestala je. Njen sljedeći komentar mi je bio nevjerojatan. Pogledala me pravo u lice, mrtva ozbiljna, i rekla „NIJE TREBALO DA SE KUĆA SRUŠI NA MENE KAKO BIH SHVATILA DA TREBAM PRESTATI PUŠITI.“

Imali smo povremene kontakte idućih 15 godina, kada se ona odselila. Bila je u redu svo vrijeme. Kad god bih spomenuo ovaj razgovor, oboje bismo bili zapanjeni kako je ikada mogla reći tako iracionalnu rečenicu. Činila se kao vrlo racionalna, bistra osoba. Hodala je uokolo na protezama, družila se, čak bi ponekad pjevala i plesala. Jednom kad se riješila ovisnosti i pušačkog stanja uma, znala je da može sve.

Često sretnem ljude koji su sami prestali pušiti. Kada ih pitam kako su uspjeli, kažu mi da su upoznali gospođu koja je pričala kako je bila navučena na pušenje. Toliko navučena da je izgubila obje noge zbog toga. Obično se ispostavi kako je to ista osoba. Šireći svoju priču postala je inspiracija i nada mnogima da prekinu sa ovisnošću prije nego ovisnost prekine njih.

Vjerojatno i vi imate priče iz vlastitog pušačkog iskustva, ili one koje ste čuli na terapijama, koje možete podijeliti sa prijateljima koji puše. Možda znate neke načine kako motivirati obitelj i prijatelje da prestanu. Pokušajte pomoći onima koji su vam najvažniji. Ako pokušavaju prestati i ne ide im, upamtite, mi smo uvijek tu za njih. Možete napraviti promjenu u njihovim životima. Podijelite svoje znanje. Za prijatelje koji su već prestali, kao i za sebe, ne zaboravite da primjenjujete jedan princip - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!


„Da su cigarete tako opasne, vlasti ne bi dale da se proda-ju“

Za vrijeme prezentacije prvoga dana terapije, polaznici često otvoreno izražavaju ovu misao. Mi objašnjavamo kako pušenje uzrokuje srčanu bolest, rak, probleme sa cirkulacijom, emfizem i mnoge druge štetne efekte. Također tvrdimo da su cigarete najveći uzročnik smrti u SAD-u (434,000 preuranjenih smrti godišnje) koji se mogao spriječiti. Taj broj je veći nego broj smrti uzrokovan svim nesrećama, infekcijama uključujući SIDA-u, ubojstvima, samoubojstvima, dijabetesom, arterosklerozom, bolestima bubrega i bolestima jetre zajedno. Više Amerikanaca će ove godine umrijeti od pušenja nego što ih je ubijeno u 24 godine bitki u Prvom svjetskom ratu, Drugom svjetskom ratu, Koreanskom ratu i Vijetnamskom ratu zajedno!

Ove statistike su zapanjujuće. Mnogi pušači smatraju kako cigarete ne bi bile legalne da su ovoliko opasne. Sredstva poput zaslađivača, umjetne crvene boje i druge kancerogene stvari su uklonjene sa polica. Cigarete se prodaju, pa mora da su manje opasne. Zbog toga ljudi smatraju kako su moje brojke u velikoj mjeri preuveličane.

Kao odgovor na ovaj skepticizam, dopustite da objasnim da ova poređenja potiču iz izvještaja o američkom javnom zdravstvu (u originalu: Surgeon General’s Reports). Od 1964., ovi izvještaji se na godišnjem nivou prave od strane vladinog ureda za zdravlje i usluge. Izvještaji razmateraju studije i sve druge dostupne informacije iz cijelog svijeta. Zaključak izveden iz dvadeset godina skupljanja podataka je kako su cigarete ubojice.

Neki ljudi pretpostavljaju da vlasti pretjeruju u objavama o štetnosti cigareta. To baš i nije vjerojatno. Da vlasti žele lagati vezano za štetnost pušenja, oni bi negirali štetnost, ne bi je preuveličavali.

Vlada SAD-a ima veliki interes u proizvodnji i puštanju cigareta u promet. Porez na osnovu proizvoda od nikotina je 1984. iznosio više od 6 milijardi dolara. Vlada posjeduje skoro milijardu dolara suvišnog duhana. Čak i sa takvim interesom, izvještaj za tu godinu je tvrdio da je preko 300,000 Amerikanaca umrlo prethodne godine od posljedica pušenja.


Prije 1964. godine američka vlada nije iznosila mnogo informacija o opasnostima pušenja. Druge razvijene zemlje bez interesa od prodaje su upozoravale svoje građane na opasnosti pušenja. Danas su dokazi takvi da vlada prepoznaje svoju obavezu da izvijesti o činjenicama. Vlada SAD-a, medicinska udruženja i zdravstvo općenito su složni u tome kako su cigarete smrtonosne.

Razmislite o ovome kada se suočite sa onime što neke reklame za cigarete nazivaju kontroverzama u pušenju. Jedina kontroverza su tvornice duhana koje tvrde kako je njihov proizvod bezopasan i kako nudi velike prednosti onima koji ga puše. Ovaj „bezopasni“ proizvod je sve, samo ne bezopasan. Izaziva ovisnost. Skup je. Smrtonosan je. Razmislite o svemu ovome i - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Pa eto, ne mogu istrčati maraton

„Pa eto, ne mogu istrčati maraton - nije ni bitno, svakako nisam ni htio.“ Mnogo puta sam susretao pušače koji su tvrdili kako im pušenje ne predstavlja problem u životu. Naravno, ne mogu da rade fizički zahtjevne aktivnosti, ali općenito mogu udovoljiti glavnim zahtjevima života.

Nažalost, mnogi ne razmišljaju kako odustajanje od fizički zahtjevnih aktivnosti danas znači odustajanje do osnovnih aktivnosti sutra. Danas je možda trčanje nemoguće, ali sutra za pušača previše može biti i penjanje uz stepenice, hodanje, i na kraju ustajanje iz kreveta.

Stotine tisuća pušača svake godine postanu zauvijek oštećeni bolestima poput emfizema. Pušač je obično bio upozoren od svog doktora da prestane prije nego bolest napravi manja oštećenja. Kada je ova prijetnja postala realnost, pušač nije prestao.

Jednom kada su smetnje u disanju postale očigledne, svaki dan pušenja je to stanje činilo gorim. Doći će do točke kada obično disanje postaje bolno, a zatim nemoguće. Dan za danom, morat će odustajati od još jedne osnovne aktivnosti.

Uskoro će postati sasvim ovisan o obitelji. Ne da neće moći čistiti


snijeg, nego neće moći ni izaći vani ako je temperatura ispod nule. Neće moći pomoći u pripremanju objeda, jer će jedva imati snage da žvače. I onda jednog dana disanje postaje nemoguće. Njegov cijeli svijet postaje boca s kisikom, a smrt je jedini izlaz. U ovom trenutku, smrt nije neželjena alternativa. Umirući bolesnik će možda pogledati unazad i sjetiti se kad je rekao „Pa eto, ne mogu trčati. Nije ni bitno.“ Da je samo tada znao ono što sad zna, ne bi se tako ponašao. Na njegovu žalost, prekasno je da se stvari poprave.

Možda mislite kako pušite predugo da bi sad prestali. Velike su šanse kako niste stigli do ove tragične točke. Ukoliko sad prestanete, šanse da ikad budete ovoliki invalid će se uvelike smanjiti. Ukoliko nastavite pušiti, svaki dan će šanse za ovaj scenario iz noćne more biti sve veće.

Razmislite koje aktivnosti možete raditi sada. Možda su vam one sad nebitne ili nevažne, ali zamislite kakav bi bio život da ne možete raditi te stvari. Ako vam se takav život, ili točnije, spora smrt, ne sviđa, onda - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Prestat će kad „dotakne dno!“

Vjerovalo se da kod ovisnosti poput alkoholizma ili narkomanije ovisnik treba „dotaknuti dno“ kako bi shvatio da mu treba pomoć. Doticanje dna podrazumijeva tako kompliciran i neizvodiv život da ovisnik konačno vidi kako se mora riješiti ovisnosti ili će izgubiti sve što posjeduje i sve bliske osobe. Kakve situacije mogu nagnati ovisnika da to shvati? Stvari poput gubitka obitelji, karijere, zdravlja, ili čak gubljenja doma ili završavanja u zatvoru.

Sva ova iskustva su traumatična i smatraju se prelomnim u životu. Ipak uz dosta vremena, podrške i profesionalne pomoći, ovisnik može steći neku vrstu normalnog života. Mnogi čak osjećaju kako im prolazak kroz takvo iskustvo daje pravu ljubav prema životu i trezvenost koju ne bi cijenili da nisu imali takva iskustva. Sve dok doticanje dna ne uključuje gubitak života, uvijek ima nade za otklanjanje problema koje je droga donijela, i nade da iz svega izađu jači nego što su bili prije nego što je droga postala dio njihovih života.


Pušači su također ovisnici. Nažalost, neki pušači se slažu sa idejom doticanja dna prije nego se učini neki drastični potez kao što je prestajanje pušenja. Dotada smatraju kako su im životi u redu. Vjeruju kako će lako prestati kada stvari postanu loše. Iako funkcionira sa ostalim ovisnostima, ova logika sadrži propust kada se radi o pušenju.

Iskustva sa doticanjem dna su kod pušača obično nepopravljiva. Pušači obično neće izgubiti obitelji zbog pušenja. Obično neće izgubiti ni posao, niti će postati beskućnici niti bankrotirati zbog svoje ovisnosti. Neće završiti u zatvoru, i nitko ih neće natjerati na liječenje bez njihovog pristanka. Pa kakav onda događaj se smatra doticanjem dna za pušača?

Dijagnoza je najčešći način na koji pušači dotaknu dno - dijagnoza oboljenja poput raka, srčane bolesti ili emfizema. Iako prestanak nakon dijagnoze može povećati šanse za preživljavanje, mnogo nepopravljive štete je već učinjeno. Sa emfizemom, bolesnikovo disanje je oštećeno do kraja života. Prestanak pušenja će značajno usporiti ili zaustaviti daljnja oštećivanja, ali normalno disanje nikada više neće biti moguće. Čekanje na doticanje dna u vidu dijagnoze raka ili cirkulatornih problema pušača može koštati života. Zapravo, neki pušači nikada nemaju priliku dotaknuti dno. Prvi primijetan simptom za ove pušače je iznenadna smrt, a to nije iskustvo doticanja dna na koje su računali.

Mnogi koji prestanu pušiti prije doticanja dna shvate kako se osjećaju fizički i emocionalno bolje nego što su se osjećali godinama i stvarno cijene poboljšanja u zdravlju i samopouzdanju. Prestali su prije nego što su morali, i time su dobili mnoge prednosti.

Za one koji čekaju taj magični trenutak kad će znati da je vrijeme prestati, budite unaprijed upozoreni. Možda nećete imati snage tada prestati, možda nećete imati želju prestati na vrijeme i, najvažnije, možda nećete imati priliku prestati na vrijeme. Prošle godine, 390,000 Amerikanaca je umrlo čekajući na pravi trenutak. Nikad ga nisu dočekali. Nemojte osjećati potrebu čekati na neku nedefiniranu inspiraicju. Prestanite sad, prije nego budete morali. Prestanite sad i - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!


„To je samo pušenje cigareta, a ne zločin kažnjiv smrću.“

„Nisam uspio prestati pušiti, pa što. Neću se kriviti niti osjećati loše. Mislim, to je samo pušenje cigareta, a ne zločin kažnjiv smrću.“ Morao sam se suzdržati da se ne nasmijem kad sam ovo čuo. Ovo mi je ozbiljno rekao polaznik terapije koji nije uspio izdržati ni dva dana da ne puši. Imao je ona ista stara opravdanja - novi posao, pritisak obitelji, previše promjena u životu, ali reći da pušenje cigareta nije zločin kažnjiv smrću, to je nešto novo. Prema izvještaju Ujedinjenih naroda, pušenje ubija 4.9 milijuna ljudi godišnje. I dok znamo da su ovi ljudi ubijeni duhanom, teško je klasificirati ove smrti. Jesu li ovo ubojstva, samoubojstva ili nesreće?

Kada ispitamo utjecaj industrije duhana, ponukani smo sve smrti vezane za duhan proglasiti ubojstvima. Industrija duhana koristi manipulativno reklamiranje i pokušava pušenje predstaviti kao bezopasno, profinjeno, sexy i odraslo. Ove taktike pomažu u manipulaciji odraslima i djecom na način da počnu eksperimentirati sa ovom jako adiktivnom supstancom. Industrija duhana zna ako nagovore ljude da počnu, navući će se na cigarete i onda će ih ovi moći „musti“ za tisuće maraka godišnje za vrijeme cijelog životnog vijeka pušača.

Duhanska industrija je uvijek u suprotnosti sa istraživanjima važnijih medicinskih ustanova koje jednoglasno tvrde kako su cigarete smrtonosne. Duhanska industrija pokušava uvjeriti ljude kako su napadi na cigarete laži. Da je medicinska profesija htjela lagati, to bi radila minimiziranjem opasnosti, ne preuveličavanjem. Medicinska profesija ima interesa da ljudi puše. Na kraju krajeva, što više ljudi puše, to je više posla prilikom liječenja opasnih i smrtonosnih oboljenja, ali medicinska profesija prepoznaje svoju profesionalnu i moralnu obavezu da pomogne ljudima da budu zdraviji. S druge strane, jedini cilj duhanske industrije je učiniti da ljudi puše, nebitno koja je cijena toga.

Dalo bi se raspravljati o tome je li smrt uzrokovana pušenjem samoubojstvo. Iako duhanska industrija to poriče, svaki pušač sa barem prosječnom inteligencijom zna kako je pušenje štetno pa ipak puši. Ali ne vjerujem da smrti izazvane pušenjem treba klasificirati


kao samoubojstva. Iako pušač zna rizike i opet puši, to ne znači da se želi ubiti. On puši jer ne zna kako prestati.

Smrt uzrokovana pušenjem je više nesretan slučaj nego samoubojstvo, jer iako pušač može umrijeti danas, njegova smrt je velikim dijelom uzrokovana onim prvim dimom od prije dvadeset ili više godina. Kada je počeo pušiti opasnosti su bile nepoznate. Društvo je učinilo pušenje prihvatljivim, skoro obaveznim za određene skupine. Ne samo da nije znao za opasnosti, nije znao ni za adiktivnu prirodu nikotina. Dok je došlo vrijeme da se zna za opasnosti, on je već bio ovisan o nečemu što je smatrao trajnim životnim stilom. Svaki pušač može prestati, no nažalost mnogi ne znaju kako.

Koja god klasifikacija bila - ubojstvo, samoubojstvo ili nesreće - krajnji rezultat je isti. Još imate priliku, živi ste, i znate kako prestati. Iskoristite to znanje. Nemojte postati pušačka statistika - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Pušači se ne trebaju prijavljivati!

U zadnje vrijeme ova poruka se počela pojavljivati na sve većem broju oglasa za posao, u raznim strukama. Osim ove klauzule, ponuda se možda činila savršena za nekog pušača. Pušač može smatrati kako su ovakvi načini zapošljavanja diskriminacija, i osjetiti odbojnost prema potencijalnom poslodavcu.

Neka poduzeća primjenjuju zabranu pušenja i za trenutne zaposlenike. Nekad je pušač mogao pušiti za radnim stolom bez problema, a sad mora ići u posebne prostore. U nekim slučajevima zbog totalne zabrane pušenja ne može nikako pušiti osam sati dnevno. Iako će poslodavac osjetiti zlovolju trenutnih i potencijalnih radnika, pa i nekih klijenata, ukoliko primijeni zabranu pušenja na radnom mjestu, ova praksa je sve popularnija.

Zašto bi menadžment bio za takve restrikcije nad zaposlenicima? Zato što pušač predstavlja financijsku odgovornost. Procjene dodatnih troškova za prosječnog zaposlenika pušača variraju od nekoliko stotina do nekoliko tisuća dolara godišnje. Pomnoženo sa brojem pušača u poduzeću, pušenje poslodavca može koštati desetine ili


čak stotine tisuća dolara godišnje. Pušači stvaraju veće izdatke zbog većih medicinskih troškova, skupljih premija osiguranja, smanjene produktivnosti, više bolesti, i više nesreća. Javlja se i pitanje pasivnog pušenja.

Jedino o čemu je pušač ranije trebao razmišljati su bili smrtonosni učinci pušenja. Zatim je društvena stigmatizacija postala glavni problem. Danas mora razmišljati i o profesionalnim posljedicama. Ukoliko ne mogne naći posao, bit će teže priuštiti više stotina dolara godišnja za održavanje ovisnosti o cigaretama.

Biti pušač ograničava vaš potencijal za fizički, mentalni, društveni, profesionalni i ekonomski rast. U današnje vrijeme, biti osobno i profesionalno uspješan je težak i zahtjevan poduhvat. Sve što će pušenje učiniti je da zakomplicira ionako dovoljno kompliciranu situaciju. Pored toga, fizički prijetnja pušenja će utjecati na vaše zdravlje i u konačnici vas može koštati života. Je li pušenje vrijedno svih tih rizika? Ukoliko mislite da nije – NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Društvene prepreke izazvane pušenjem

Pušenje je smrtonosno. Ubija putem raka, srčanih i cirkulatornih bolesti, emfizema, putem požara, i na mnoge druge načine. Većina ljudi razumije fizičke posljedice pušenja, ali mnogi ne shvataju psihološke, emotivne i društvene prepreke koje pušač ima zbog pušenja.

Pošto većina odraslih osoba u SAD-u ne puši, oni koji još puše su izloženi većem uznemiravanju nego ikad ranije. Vremenom, mnogi pušači su prestali jer su se počeli osjećati kao otpadnici od društva. Postalo im je neugodno biti pušač. Danas su stvari još gore. Pušači se često nađu u situaciji u kojoj pušenje nije dozvoljeno. Mongi pušači osam sati dnevno doživljavaju simptome odvikavanja, jer im nije dozvoljeno pušiti na poslu. Na društvenim okupljanjima nekad otkriju kako su jedina osoba koja puši u cijeloj prostoriji. Počinju se osjećati neželjeno u kućama svojih bliskih prijatelja i obitelji, sve dok su njihove cigarete zapaljene. Moraju trpjeti taj osjećaj neželjenosti i


pušiti, ili trpjeti simptome odvikavanja za vrijeme tih okupljanja.Sve više nepušača ističe svoje pravo da udišu čist (nezagađen

duhanskim dimom) zrak, nešto što je prije 15 godina bilo smatrano radikalnim i nekulturnim. Sve ovo su loše vijesti za pušače. Ono što trebaju razmotriti je da iako je i u današnjem društvu teško biti pušač, društveno izopćavanje postaje sve više izraženo.

Zbog toga, kada dobijete potrebu za cigaretom, budite sigurni kako ste dobro razmotrili sve posljedice koje će imati uzimanje tog prvog dima. Ovisnost koja će se ponovno uspostaviti ne samo da je potencijalno smrtonosna, nego je i društveno neprihvatljiva, prljava kemijska ovisnost. Želite ići kroz život onako kako ga pušač vidi? Ako ne, jednostavno upamtite - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Ponosan što si pušač?

„Ja sam pušač.“ Reći ovo prije 25 godina je bio način da se pokažete kao glamurozna osoba, sofisticirana, odrasla, čak inteligentna. To je samo značilo kako imate jednostavnu naviku paljenja cigareta - naviku koju ste dijelili sa više od pola muškaraca, i više od trećine žena u SAD-u. Ali vremena su se promijenila! Biti pušač danas čini vas popularnim poput gubavca u davnim vremenima. U 25 godina, pušenje je prešlo put od sasvim prihvatljive, čak poželjne, navike do društveno neprihvatljivog i demoralizirajućeg ponašanja.

Ali pušenje je više od navike - to je ovisnost. Biti pušač je isto kao i biti ovisnik o drogama. Ovo stvara sasvim novi skup problema. Pušač ne puši jer želi, nego zato što mora. Pušač mora pušiti u određenim vremenskim intervalima. Ako to ne uradi, osjetit će simptome odvikavanja. Ovo nije bilo nikakva prijetnja prije 25 godina. Pušač je mogao pušiti u kući, na poslu, u restoranima, u bolnicama, kod doktora, zapravo svugdje i u svakom trenutku. To je bila savršena droga za ovisnika. Jedini trenuci kad je pušač doživljavao simptome odvikavanja su bili u trenucima nepažnje - na primjer kada ostane bez cigareta usred noći - ali se to nije dešavalo često.

Broj mjesta na kojima je pušač mogao dobiti svoj „fiks“ se


smanjivao kako su godine prolazile. U početku su zabrane dolazile samo od „radikalnih“ članova obitelji ili prijatelja. Uskraćivanje prava na pušenje se smatralo lošim ukusom od strane i pušača i nepušača. Ovi rani aktivisti su često bili kritizirani od strane onih koji su simpatizirali ponašanje pušača.

Nakon toga su utjecaji pasivnog pušenja počeli postajati problem. Kada su mogući uticaji po zdravlje nepušača postali očigledni, nepušači su dobili snažno oružje koje im je pomoglo u nastojanju da imaju okruženje bez dima. Još ljudi je zabranilo pušenje u svojim domovima. Zatim su male općine, pa i cijele države počele stvarati nepušačke zone na javnim mjestima. Ali to nije najveća prijetnja po pušača, jer uvijek može izbjeći ili skratiti boravak na tim mjestima. Najnovija i najveća prijetnja danas postaje i jako česta realnost. Zabrana pušenja se pojavljuje na mjestu na kojem pušač mora provesti mnogo vremena svaki dan - na radnom mjestu. Neka poduzeća nude područja na kojima je pušenje dozvoljeno na pauzama. Druga poduzeća sasvim zabranjuju pušenje u krugu poduzeća. Ovo stvara problem svakodnevnog osmosatnog odvikavanja. Pušač će možda pokušati promijeniti radno mjesto da bi izbjegao takve mjere, no nema garancije da i iduće poduzeće neće primijeniti iste mjere.

Danas, kronično odvikavanje postaje način života za pušača. Pušenje je gnjavaža u kućama, na društvenim okupljanjima, a sada, zbog novih mjera, i na poslu. Gdje je tome kraj? Jednostavna je činjenica da, za pušača, tome nema kraja. Pušenje počinje da ometa sve aspekte pušačevog života, i svaki pušač mora sebi postaviti isto pitanje: „Je li pušenje vrijedno toga?“ Ako ne mislite tako - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Pušač koji puši kriomice

„Ne mogu doći na ostale terapije. Nitko u obitelji ne zna kako sam ponovno počeo pušiti, a ako idućih pet večeri budem dolazio ovdje morat ću im reći gdje idem. Ne bih im mogao pogledati u oči“. Imao sam dosta polaznika koji su ponovno počeli pušiti, koji dođu prvu večer reći da će pokušati sami, bez pomoći i podrške ostalih


polaznika, čisto kako bi izbjegli sramotu. Iako neki uspiju prestati nakon što dođu samo prvu večer, drugi nastave pušiti jer ne mogu skupiti motivaciju da sami prođu početne faze odvikavanja.

Ono što slijedi ovim pušačima koji puše kriomice je život daleko kompliciraniji nego onaj koji donose rizici koji idu uz pušenje. Ono što im je trenutno gore je to što žive u laži i konstantno su u strahu da ih se ne otkrije. Ovo će drastično smanjiti broj ispušenih cigareta. Pušač koji puši kriomice će to raditi samo kada okolnosti dopuste. No to znači provesti mnoge sate, a nekada i dane u stanju u kojem se osjećaju simptomi odvikavanja. Kada budu u prilici sakriti se i zapaliti cigaretu, hoće li ih netko vidjeti? Što će ta osoba misliti o njima? Kome će još reći? Čak i ako ih nitko ne vidi, što sa smradom? Neko vrijeme pušač može tvrditi kako smrad dolazi od pasivnog pušenje, no to ih samo zavlači dublje u laž. Ako ih na kraju uhvate, znat će se da svaki put kad ih je netko optužio za pušenje, taj netko je bio u pravu.

Iako će neki ljudi koji ovo čitaju pomisliti: „Što me briga što drugi misle,“ trebate razumjeti kako je ovakvim osobama veoma bitno mišljenje drugih kada se radi o njihovoj mentalnoj snazi i integritetu. Da nije tako, ne bi se suočili sa dilemom sa početka članka, o tome kako doći na terapiju bez priznavanja poraza. Oni su zaglavili u kroničnom odvikavanju i kroničnoj strepnji od toga hoće li ih netko uhvatiti, sve zbog luksuza koji nalaze u tome da se s vremena na vrijeme iskradu s cigaretom kako bi privremeno ublažili simptome odvikavanja. Očito je kako pušač koji ovako puši to ne radi iz zadovoljstva. Ne može uživati tokom pušenja jer se boji da će ga uloviti. Razlog za paljenje bilo koje cigarete je jednostavan – ovisnik o nikotinu dobija svoj tako željeni fiks svoje droge, fiks koji ne bi bio potreban kad bi jednostavno prestao pušiti i prekinuo taj zli krug odvikavanja.

Jedino logično rješenje problema je prestati pušiti. Iako bi ovakva osoba mogla biti uspješna u prestajanju pušenja (jer je već ranije prestala), kako objasniti promjene u ponašanju i raspoloženju i ostale simptome odvikavanja za vrijeme prvih nekoliko dana nakon prestanka? Iako je vjerovatno sramotno priznati, ipak je to najbolje rješenje. Priznajte kako ste popustili i zapalili i nađite vremena i prijavite se u neku grupu podršle za prestajanje pušenja. Recite i


ljudima oko sebe što se događa. Vaši najbliži će često imati mnogo razumijevanja i podrške za vas, samo trebaju znati da vam je potrebna pomoć.

Jednom kada prestanete, učinite sve što je u vašoj moći kako bi izbjegli da više nikad ne morate prolaziti kroz odvikavanje. Pušenje će biti skuplje nego ono kojeg se sjećate, bit će društveno manje prihvatljivo, bit će jednako nezdravo i možda će vas koštati života. Može utjecati na vaš društveni status, jer će mnogi postavljati pitanja o vašem senzibilitetu kao i o nebrizi za nepušače i bivše pušače oko vas. Ako pokušate sakriti da ste pokleknuli, izlažete se riziku da budete uhvaćeni i da vas nakon toga gledaju kao lažova i prevaranta, sve zbog „užitka“ kojeg dobijate nikotinskim fiksom. Nikada nemojte zaboraviti kakav je svaki dan bio dok ste pušili i bit će vam lakše odabrati da – NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!

Božanske objave

Jeff je sjedio za stolom i razgovarao telefonom sa poslovnim partnerom. Program za prestajanje pušenja koji je njegovo poduzeće sponzoriralo je upravo trebalo početi. On se dvoumio oko toga hoće li se pojaviti u grupi u koju je bio upisan. Konačno, rekao je prijatelju: „Ne, ne mislim da je pravo vrijeme. Možda ću idući put biti bolje pripremljen.“ Odjednom je glasan zvuk ispunio prostoriju. Jeff je pogledao svoju staklenu pepeljaru i sa zaprepaštenjem vidio da se prepolovila. Bez da ju je itko dotaknuo, njegova pepeljara se prepolovila. Pogledao je prema stropu i rekao prijatelju: „Moram prekinuti razgovor, vrijeme mi je da prestanem pušiti.“

Ova priča možda izgleda nevjerojatno, ali se stvarno desila jednom našem polazniku. Iako većina pušača ne dobija ovakve božanske objave, svaki pušač dobija izravne poruke kako bi trebali prestati pušiti. Poruke im šalje njihovo tijelo. Poruka može biti u obliku kašlja, bolova u prsima, trnaca ili utrnulosti u ekstremitetima, glavobolja, loše probave, otežanog disanja i mnogih drugih žalopojki koje tijelo šalje. Nažalost, iako se poruke stalno šalju, često ih nitko ne primi.

Naravno, pušač će osjetiti simptome, ali često će odbiti svaku


pomisao o tome kako su cigarete krive za bilo što. Sue, još jedna polaznica terapije, je imala stalne probleme sa kroničnim bronhitisom. Doktor joj je rekao kako je alergična na cigarete i kako mora prestati pušiti. Ona je prihvatila činjenicu da je alergija uzrok njenih problema, ali nije vjerovala da je osjetljiva na cigarete. Promijenila je način prehrane, promijenila je tepihe, stavljala hipoalergijsku šminku, i jako često čistila prašinu. Uradila je sve što je mogla, osim da prestane pušiti. Čak i sa svim ovim promjenama, njeno stanje se nije popravilo. Ali kada je konačno prestala pušiti, napadi su se odmah smanjili. Više nije mogla opovrgnuti činjenicu kako je pušenje izazivalo napade bronhitisa.

Velike su šanse da ste, dok ste pušili, i vi dobijali poruke kako pušenje nije dobro za vas. Zauvijek pamtite ova upozorenja, jer ona postaju moćno oružje u borbi sa povremenim željama za cigaretom. Kad god bi Sue osjetila želju, samo se trebala prisjetiti bola i patnje koje je imala dok je proživljavala napade bronhitisa. Jeff je sačuvao polomljenu pepeljaru kao stalni podsjetnik na to da ne bi trebao pušiti. Kada posmislite na cigaretu, sjetite se svojih osobnih poruka i neće vam biti problem da NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!

Smiješna opaska: Petog dana terapije Jeff mi je priznao da je malo zabrinut jer jede više otkako ne puši, i bojao se da će se udebljati. Rekao sam mu da ne brine. Kada dođe vrijeme da ide na dijetu, vjerovatno će vidjeti da su mu otpala vrata od frižidera.

Pismo obožavatelja

Dragi Julio:Osjetio sam kako ti moram napisati ovo pismo da pokažem kako

sam uistinu tvoj najveći obožavatelj. Znam da to čuješ i od drugih, ali kada čuješ moju priču, siguran sam da ćeš se složiti kako je malo ljudi koji su ovoliko riskirali samo da te vide kako nastupaš.

Znaš, ja imam probleme sa disanjem, u stvari tako je loše da sam ugovorio termin kod doktora. Inače izbjegavam pričati sa doktorom o problemima sa disanjem. Pušio sam kutiju i pol preko četrdeset godina, i znam da ako se počnem žaliti na disanje, dobit ću jednu od


onih strogih doktorskih pridika. Ali ovaj put je bilo toliko loše da sam shvatio da je bolje da mu kažem.

Saznao sam da sam u ranoj fazi emfizema. Nikad nisam mislio da će mi se ovo desiti. Ovaj put kad je rekao da moram prestati pušiti, konačno sam to shvatio ozbiljno. Nije mi govorio o tome što bi se moglo desiti u budućnosti, nego o onome što se već desilo i što će me napraviti invalidom i ubiti ako ne uradim nešto. Svaki dim koji udahnem uništava još jedan mali dio pluća i zauvijek mi oduzima djelić mogućnosti da dišem.

Mogu ti reći, nikad u životu se nisam ovako uplašio. Predložio je terapiju za odvikavanje, i odmah sam se prijavio. Otišao sam prvi dan, i bio sam stvarno skeptičan po pitanju toga hoću li izdržati i jedan dan. Iznenađujuće, izdržao sam cijeli dan. Bilo je teško, i nisam znao hoću li izdržati još 24 sata, ali sam znao da se borim za mogućnost disanja. Kada sam došao na terapiju iduće veče, sa mnom je bilo još 11 ljudi koji su izdržali 24 sata bez cigarete. Svi su bili nervozni, neki su bili čak fizički bolesni od nepušenja, ali svi smo izdržali cijeli dan i bili smo ponosni na to. Bilo je lijepo biti sa drugima i imati takvu vezu s njima.

Terapije su se održavale svaku večer prvoga tjedna. Instruktor je rekao da, pošto može biti jako teško izdržati prva 72 sata, možda nam bude lakše ako se samo fokusiramo na to kako da izdržimo do sljedećeg sastanka, umjesto da mislimo o tome kako ćemo izdržati do kraja života. Rekao je da je od ekstremne važnosti prisustvovati ovim ranim sastancima, ne samo zbog informiranja nego zbog podrške i motivacije za vrijeme ovog najvažnijeg perioda. Svi polaznici su se složili u tome kako dolazak na terapiju stvarno motivira i pomaže da se izdrži do sutra.

Instruktor je ponovno naglasio kako bismo trebali promijeniti raspored tako da možemo prisustvovati svakom sastanku. Zapravo ništa u našim životima tog tjedna nije bilo tako bitno kao prestajanje pušenja. Svi radovi kući ili na poslu su se mogli pomaknuti za idući tjedan, ili za nekad kasije, ali neuspjeh u prestanku pušenja bi nas mogao koštati zdravlja i života.

Kada je instruktor rekao da trenutno ništa u našim životima nije


bitno kao prestanak pušenja, nije znao da sam ja imao karte za tvoj koncert sljedeće večeri. Mislio sam da to mora biti izuzetak pravilu. Tebe neće biti tu idući tjedan. Kada sam mu rekao zašto neću doći sutradan, instruktor je, na moje zaprepaštenje, rekao da vidi da sam nesiguran i klimav sa nepušenjem i da trebam propustiti koncert i doći na terapiju. Ponašao se kao da je propuštanje terapije zbog tvoga koncerta samo bijedna isprika. Ali koliko god mi je važno disanje, važnije je bilo vidjeti tebe.

Tako, Julio, otišao sam na tvoj koncert. Bilo je odlično - baš kao što sam i očekivao. Znao sam kako sam napravio pravi izbor. Ipak, idući dan, vratio sam se pušenju. Smiješno, svi koji su došli tu noć su izdržali cijeli dan, čak i preko vikenda. Zapravo, svi i dalje ne puše. Ali oni te nisu vidjeli tu večer. Pa tko je dobio bolju varijantu tog dana?

Ipak, moje disanje se pogoršava, i nisam siguran da ću prestajati pušiti uskoro. Ako su moji doktori i instruktor u pravu, ako nastavim ovako pušiti, vremenom ću postati takav invalid da će dolazak na tvoje koncerte biti kompliciran ili čak nemoguć. Mislim kako ćeš se složiti da sam žrtvovao mnogo kako bih te vidio, možda čak i život. Ali siguran sam da ćeš se složiti kako je to bila ispravna stvar, zar ne Julio?

Idući put kada budeš u ovim krajevima možda ću biti fizički spriječen da te vidim. Možda ćeš kao nagradu za moje žrtvovanje doći i napraviti privatni koncert za mene. Ali, znam da si zaposlen čovjek, i čak i ako ne uspiješ doći kod mene kući ili do bolničkog kreveta, svejedno ću misliti na tebe. Ipak, ja sam tvoj najveći obožavatelj i imaš moju nepokolebljivu odanost.

Besmrtni obožavatelj!



Poglavlje 3 - Kako prestati pušiti 78

Poglavlje 3 - Kako prestati pušiti

Metode za prestanak - Kome vjerovati?

Kome biste trebali vjerovati kada se radi o najuspješnijoj metodi za prestanak pušenja – vladi i najvećem broju svjetskih eksperata za odvikavanje od pušenja i svjetskim zdravstvenim organizacijama i farmaceutskoj industriji i skoro svakome čija se karijera zasniva na odvikavanju od pušenja, ili meni?

Pretpostavljam kako bi koristeći ove reference bilo najbolje da ne vjerujete meni. Ali prije nego se odlučite, postoji još jedna skupina ljudi koju možete pronaći, i koja će podržati moje stavove, a njihovo mišljenje vam znači. To su ljudi u vašoj obitelji, i među vašim prijateljima, koji su uspješno prestali pušiti i nisu koristili nikakve nikotinske proizvode godinu dana ili duže.

Saznajte kako su dugotrajni bivši pušači prestali pušiti. Kad kažem dugotrajni, mislim na ljude koji godinu dana ili više nisu pušili niti uzimali bilo kakve nikotinske proizvode. Vjerovatno ćete spoznati kako je jako mali broj među njima, ako takvih uopće ima, čuo za mene. Vidjet ćete kako su mongi i ranije bezuspješno pokušavali, koristili razne metode koje preporučuju profesionalci, neki su čak možda imali i profesionalnu pomoć u prethodnim pokušajima. Otkrit ćete kako gotovo nijedan nije koristio standardne savjete za prestanak pušenja koji su mu dati, i kako dalje svi hrabro idu naprijed.

Najvjerojatnije ćete otkriti da su ti ljudi prestali pušiti tako što su jednoga dana jednostavno prestali pušiti zbog ovog ili onog razloga i onda su nastavili bez cigareta tako što su sebi obećali da neće više uzeti dim.

Razgovarajte sa bilo kojim dugotrajnim nepušačem. Uradite svoje ankete. Dok to radite, razgovarajte i sa trenutnim pušačima. Pitajte ih koliko ih je koristilo nikotinske proizvode i slijedilo savjete profesionalaca. Imajte na umu, najveći dio profesionalne literature savjetuje ljudima korištenje farmaceutskih pomagala kao što su


zamjenski nikotinski preparati. Provjerite koliko je bivših pušača u vašem okruženju stvarno slijedilo ove savjete.

Još jedan savjet koji se nalazi u najvećem dijelu literature kaže kako se često desi propust u prestanku i kako ne trebate dopustiti da vas povlačenje dima ili jedna cigareta vrati pušenju. Ljudi koji pišu ovakve savjete ne razumiju pojam ovisnosti. Treba razumjeti da će jedan dim najvjerojatnije uništiti vaš pokušaj prestanka.

Pokušajte naći jednu osobu koja nekad nije pušila a danas puši, a da u jednom trenutku nije povukla dim. Traženje takve osobe bi trajalo zauvijek. S druge strane, nije nikakav problem naći pušača koji nije pušio mjesecima, godinama ili desetljećima, a pušenju ga je vratilo povlačenje prvog dima. Shvatite, neki od tih ljudi su čuli savjete tipa „Nemoj da te povlačenje jednog dima vrati pušenju“, ali nažalost, iz vlastitog iskustva su naučili da jednom kad povučete taj dim nemate baš kontrolu nad situacijom.

Naš savjet za uspješno prestajanje pušenja je da jednostavno prestanete pušiti. Naš savjet da uspješno nastavite ne pušiti je da se držite uvjerenja kako više nikada nećete uzeti ni jedan dim. Pa porazgovarajte sa dugotrajnim bivšim pušačima i saznajte kako su oni prestali i kako su nastavili ne pušiti. Uskoro ćete vidjeti da poenta nije u suprotstavljanju svih svjetskih profesionalaca i mene. Poenta je u suprotstavljanju svih dugotrajnih bivših pušača koje znate i svjetskih profesionalaca. Uradite ankete i ja ću postati samo još jedan glas u gomili realnih ljudi koji vam dokazuju kako je pravi način za prestanak pušenja i nastavak života bez pušenja ovaj: NIKADA VIŠE NE UZETI NI JEDAN DIM!

Lista sa uputama za prestanak pušenja

1. Prestanite „na suho“. Dugoročno, ovo je najlakša i najefikasija metoda prestanka pušenja.

2. Nemojte nositi cigarete sa sobom.3. Prestanite pušiti dan za danom. Nemojte misliti o idućoj godini,

idućem mjesecu, idućem tjednu, čak ni o sutra. Koncentrirajte se na nepušenje od buđenja do trenutka kad legnete spavati.


4. Radite na tome da razvijete stav kako sebi činite uslugu time što prestajete pušiti. Nemojte zadržavati ideju da sebi uskraćujete cigaretu. Rješavate se pušenja zato što to želite, jer brinete o sebi.

5. Budite ponosni time što ne pušite.6. Budite svjesni da će mnoge rutinske situacije potaknuti želju

za cigaretom. Situacije koje će potaknuti želju uključuju: pi-jenje kave, alkohol, sjedenje u kafiću, društvene aktivnosti sa prijateljima koji puše, kartaške igre, završetak obroka. Ako se neka aktivnost čini preteškom, ostavite je i vratite joj se kasnije. Nemojte se osjećati kao da morate sve aktivnosti obustaviti zauvijek. Sve što ste radili kao pušač, naučit ćete raditi jednako dobro, ako ne i bolje, i kao bivši pušač.

7. Napravite listu svih razloga zbog kojih želite prestati pušiti. Čuvajte tu listu sa sobom, po mogućnosti na mjestu na kojem ste čuvali cigarete. Kada se zateknete kako posežete za cigaretom, uzmite listu i pročitajte je.

8. Pijte dosta voćnog soka prva tri dana. Pomoći će izbaciti nikotin iz krvotoka.

9. Kao olakšicu u mogućem dobijanju na težini, jedite voće i povrće umjesto slatkiša i tjestenine.

10. Ukoliko se brinete zbog mogućeg dobijanja na težini, radite neku vrstu umjerene tjelovježbe. Ako niste vježbali redovno, posavjetujte se sa doktorom o tome kakav program vježbanja bi vam odgovarao.

11. Ukoliko doživite kriznu situaciju (npr. puknuta guma, poplava, oluja, bolest u obitelji) dok prestajete pušiti, upamtite, pušenje nije rješenje. Pušenje će samo dodatno zakomplicirati situaciju i stvorit će novu kriznu situaciju, vraćanje u stanje nikotinske ovisnosti.

12. Smatrajte sebe dimoholičarem. Jedan dim i možete se ponovno navući. Nebitno koliko dugo ste bez nikotina, nemojte misliti kako možete uzeti dim bez problema.


13. Nemojte se raspravljati sami sa sobom oko toga koliko želite cigaretu. Zapitajte se kako vam se čini ideja da se vratite na stari nivo konzumacije cigareta. Pušenje je prijedlog na sve ili ništa.

14. Uštedite novac koji inače trošite na cigarete i kupite sebi nešto što stvarno želite nakon tjedan ili mjesec dana. Štedite godinu dana i možete se počastiti ljetovanjem.

15. Vježbajte duboko disanje kada osjetite potrebu za cigaretom16. Idite na mjesta gdje se inače ne može pušiti, npr. u kino,

knjižnicu ili nepušačke dijelove restorana.17. Recite ljudima oko sebe kako ste prestali pušiti.18. Upamtite da postoje samo dva dobra razloga uzmeti dim jednom

kada prestanete pušiti. Odlučili ste kako želite da se vratite na svoj stari nivo konzumacije cigareta dok vas pušenje ne napravi invalidom i ne ubije, ili, shvatili ste kako uživate u onom peri-odu odvikavanja i želite da potraje zauvijek. Sve dok se nijedna od ove dvije opcije ne odnosi na vas – NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM

Prestanite „na suho“!

Za mnoge, prestajanje „na suho“ priziva vizije mučeničkih bolova i patnje. U biti, lakše je prestati metodom „na suho“ nego bilo kojom drugom. „Na suho“ uključuje manje patnje i ima kraći period odvikavanja. Najvažnije „na suho“ je metoda kojom imate najveće šanse za uspjeh.

Pušači moraju shvatiti kako su ovisnici o drogi. Nikotin je snažna i adiktivna droga. Ako pušač puši duže vrijeme, tijelo počne zahtijevati određeni nivo nikotina u krvotoku. Ako se ovaj nivo ne održava, pušač će iskusiti razne stupnjeve odvikavanja. Što je nivo niži, to su simptomi jači. Sve dok u tijelu ima imalo nikotina, tijelo će zahtijevati punu količinu. Jednom kada se prestane pušiti, nivo nikotina će na kraju pasti na nulu i fizičko odvikavanje će prestati. Povremene želje za cigaretom se mogu nastaviti, ali to ima veze sa ranije uspostavljenim psihološkim uvjetima a ne sa fizičkom


ovisnošću. Smanjenje broja ispušenih cigareta ili korištenje zamjenskih nikotinskih preparata stavljaju pušača u kronično stanje odvikavanja. Čim pušač ne dobije minimalnu količinu nikotina koja je potrebna, tijelo je počne zahtijevati. Sve dok ima imalo nikotina u krvotoku, tijelo će zahtijevati staru količinu. Pušenje jedne ili dvije cigarete dnevno ili nošenje flastera koji postupno smanjuje količinu nikotina u krvotoku će rezultirati time da pušač ne uspijeva dostići minimalni potrebni nivo nikotina, što za posljedicu ima kronično stanje najjačih simptoma odvikavanja.

Ovo stanje će se nastaviti do kraja pušačevog života ukoliko se ne desi jedna od dvije stvari. Prvo, pušač može potpuno prestati unositi nikotin. Nikotin će se metabolizirati ili potpuno izbaciti iz tijela i simptomi odvikavanja će zauvijek nestati ili se pušač može vratiti svom starom nivou konzumacije i time neće postići ništa.

Zbog toga, metoda „na suho“ je prava. Jednom kada pušač prestane, odvikavanje će proći u roku od dva tjedna. Ako pušite, mi vam možemo pomoći da prođete ovaj glavni period. Jednom kada prođe, možete odahnuti jer ćete znati kako više nikada nećete morati pušiti. Nakon toga, kako biste nastavili bez pušenja jednostavno morate upamtiti da NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!

Postavljanje datuma prestanka

Konvencionalna mudrost u krugovima ljudi koji se bave prestankom pušenja kaže kako ljudi trebaju napraviti planove i pripreme za neko nespecificirano buduće vrijeme kada će prestati pušiti. Većina ljudi misli kako su drugi prije prestanka uložili mnogo vremena u pripreme i planiranje, postavljanje datuma prestanka i kako su slijedili striktne protokole dok nije došao taj magični dan.

Ovakvi planovi akcije se rijetko viđaju kod ljudi iz realnog svijeta koji su prestali pušiti. Naglašavam pojam ljudi iz realnog svijeta kao suprotnost ljudima koji prestaju pušiti preko interneta. Ljudi koji istražuju i sudjeluju na internet stranicama često provedu mnogo vremena čitajući i planirajući prestanak pušenja, prije nego to stvarno urade. Čak i na našoj stranici vidimo ljude koji pišu kako su


čitali postove tjednima i mjesecima prije nego su pristali i pridružili se forumu. Ipak, mislim kako je dobar dio ljudi već odlučio kako će prestati prije nego su nas našli i prestali, a dio ljudi je našao WhyQuit.com i vidio cigarete u pravom svjetlu, što je pokrenulo odluku da prestanu.

Što se tiče iskustava iz realnog svijeta, najbolje osobe za razgovor su oni koji su duže vremena bez cigareta. To su ljudi koji dokazuju kako je njihova metoda prestanka održiva, jer su prestali i jer i dalje ne puše. Razgovarajte sa bilo kim tko je bez nikotina godinu dana ili duže i saznajte kako su prestali pušiti. Bit ćete zapanjeni konzistentnošću odgovora koje ćete dobiti ako napravite tu malu anketu.

Ljudi će uglavnom biti u jednoj od ove tri vrste priča:• Ljudi koji su se jedan dan probudili i shvatili kako im je dojadilo

pušenje. Bacili su cigarete i nisu se više osvrtali.

• Ljudi koji su se razboljeli. Ne od pušenja, u smislu da su dobili neku katastrofalnu bolest izazvanu pušenjem. Jednostavno ljudi koji su dobili gripu ili se prehladili i osjećali su se loše. Bili su previše bolesni da bi pušili, možda su bili i prebolesni da bi jeli. Bolesni su dva ili tri dana, počnu se oporavljati i shvate kako su dva ili tri dana bez cigareta i odluče kako će nastaviti tako. Opet, nikad više se ne osvrnu i drže se svoje odluke.

• Ljudi koji napuste doktorski ured sa ultimatumom. Prestani pušiti ili umri – tvoj izbor. Ovo su ljudi kojima je doktor utvrdio neki problem i rekao im bez uvijanja, kako im je život u opas-nosti ako odmah ne prestanu pušiti.

Sve ove priče imaju jednu zajedničku stvar – tehnika kojom su ljudi prestali pušiti. Jednostavno su jednog dana prestali pušiti. Razlozi sa prestanak variraju, ali je korištena tehnika u osnovi ista. Ako pogledate bilo koji od tri scenarija vidjet ćete kako nitko od njih nije imao dugoročna planiranja – sve su to bile odluke donesene u trenutku i potpomognute nekim eksternim okolnostima.


Stvarno ohrabrujem ljude da urade ovu anketu, razgovarajući sa dugoročnim bivšim pušačima u svom okruženju, sa ljudima koje su znali dok su bili pušači, koje su znali kada su prestajali i koje i sada znaju kao dugotrajne bivše pušače. Što više ljudi ovo uradi, to će očitije biti kako ljudi prestaju pušiti i kako nastavljaju ne pušiti. Ponavljam, ljudi prestaju pušiti tako što jednostavno prestanu pušiti i ljudi nastavljaju ne pušiti tako što znaju kako bi ostali sigurni od dima, samo moraju NIKADA VIŠE NE UZETI NI JEDAN DIM!

Idite DAN ZA DANOM

Ovaj koncept se koristi u gotovo svim programima koji se bave zloupotrebom opojnih sredstava ili emocionalnim konfliktima bilo koje vrste. Razlog zbog kojeg se tako često ponavlja je taj da je univerzalno primjenjiv na bilo koju vrstu traumatične situacije.

Prestanak pušenja nije izuzezak. Zajedno sa NIKADA VIŠE NE UZMITE NI JEDAN DIM!, DAN ZA DANOM je ključna tehnika koja pušaču daje snagu da uspješno prestane pušiti i ostane oslobođen snažnog stiska nikotinske ovisnosti.

U početnim danima prestanka, DAN ZA DANOM ima jasne prednosti u odnosu na mišljenje kako pušač više nikada neće pušiti do kraja života. Jer kada tek prestaje, on ne zna želi li provesti cijeli život bez pušenja. Pušač uglavnom zamišlja nepušački život kao više stresan, bolan i manje zabavan.

Tek kad prestane pušiti uvidjet će da su njegove ranije misli o tome kako nepušački život izgleda bile pogrešne. Jednom kada prestane uvidjet će kako postoji život nakon pušenja. To je čišći, mirniji, ispunjeniji, i, najvažnije, zdraviji život. Sada pomisao na povratak pušenju postaje odbojan koncept. Iako su strahovi sada zamijenjeni, tehnika DAN ZA DANOM se i dalje treba primjenjivati.

Sada, kao bivši pušač, osoba i dalje ponekad ima loše trenutke u životu. Ponekad, zbog stresa na poslu, ili ugodne društvene situacije, želja za cigaretom se pojavi. Sve što si treba reći je: „Neću pušiti do kraja dana. Sutra ću brinuti za sutra.“ Potreba će proći za nekoliko sekundi, a sutradan najverojatnije nećete ni pomisliti na cigaretu.


Tehnika DAN ZA DANOM se ne treba primjenjivati samo u trenucima kada postoji potreba. Treba je primjenjivati svakodnevno. Ponekad bivši pušač misli kako ne treba više razmišljati na taj način. Nastavlja sa idejom kako više nikad u životu neće pušiti. Pretpostavimo da je u pravu, i kad će onda sam sebi čestitati na ostvarenom cilju? Kada bude ležao na samrtnoj postelji, treba entuzijastično reći „Nikad više nisam pušio.“ Divno vrijeme za pozitivne misli.

Svakoga dana se bivši pušač treba buditi sa mišlju kako danas neće pušiti. I svaku noć prije spavanja trebao bi sebi čestitati jer se držao cilja. Ponos je bitan u održavanju slobode od cigareta. Ne samo da je bitan, nego je i zaslužen. Jer svatko tko je prestao pušiti se oslobodio veoma snažne ovisnosti. Po prvi puta u mnogo godina stekao je kontrolu nad svojim životom, umjesto da je kontroliran cigaretom. Zbog ovoga treba biti ponosan.

Zato večeras, kada krenete na spavanje, potapšite se po leđima i recite „Još jedan dan bez pušenja, osjećam se odlično.“ I sutra kad se probudite, recite „Pokušat ću još jedan dan. Sutra ću se brinuti za sutra.“ Kako biste uspješno ostali slobodni od cigareta, IDITE DAN ZA DANOM i NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Prestajanje zbog drugih

„Moj muž ne podnosi kad pušim – zato prestajem.“ „Moja žena pokušava prestati, pa ću i ja prestati kako bi je podržao.“ „Mojoj djeci je loše kad pušim pred njima. Kašlju, kišu, i dosađuju mi do besvijesti. Prestajem zbog njih.“ „Doktor mi je rekao da ne pušim dok sam njegov pacijent, prestat ću da ga skinem s vrata.“ „Prestajem zbog svog psa.“

Svi ovi ljudi su možda prestali pušiti, ali su to uradili zbog pogrešnog razloga. Iako su možda prošli inicijalni period odvikavanja, ako ne promijene primarnu motivaciju zbog koje ne puše, neizbježno će pokleknuti. Suprotno uvriježenom mišljenju, važno mjerilo uspjeha odvikavanja od pušenja nije prestanak pušenja, nego mogućost nastaviti ne pušiti.

Pušač može privremeno prestati zbog supružnika, ali će se osjećati kao da si uskraćuje nešto što stvarno želi. Ovaj osjećaj uskraćivanja


će dovesti do povratka pušenju. Sve što se treba desiti je da osoba zbog koje je prestao učini nešto pogrešno, ili da ga razočara. Njegova reakcija će biti „Odričem se cigareta zbog tebe, a vidi kako mi vraćaš! Pokazat ću ti, uzet ću cigaretu!“ Neće joj ništa pokazati. On je taj koji će se vratiti pušenju i snositi posljedice. Ili će pušiti dok ga to ne ubije ili će morati ponovno prestati. Nijedna opcija nije prijatna.

Najbitnije je shvatiti kako glavna osoba koja će profitirati prestankom pušenja je on sam. Naravno, obitelj i prijatelji će profitirati, ali on je taj koji će se osjećati zdravije, sretnije, i osjećat će kako ima kontrolu nad svojim životom. Umjesto da se odriče cigareta, osjećat će se dobro u svojoj koži i bit će sebi zahvalan što se riješio jedne smrtonosne, prljave, snažne ovisnosti.

Zato, uvijek imajte na umu kako prestajete pušiti zbog sebe. Čak i ako nitko drugi ne nudi pohvale ni ohrabrenje, potapšite se po leđima jer se tako dobro brinete za sebe. Shvatite kako ste dobri prema sebi time što se rješavate tako destruktivne ovisnosti. Budite ponosni i – NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Svako prestajanje je drugačije

Svako prestajanje je drugačije. Ne samo to, nego kada osoba prestaje više puta, svaki od tih prestanaka je drugačiji. Neki ljudi prestanu i užasno im je, pokleknu i onda su užasnuti jer „znaju“ šta ih čeka idući put. Zapravo, ne znaju. Idući put možda bude mnogo lakše. S druge strane, neki ljudi prestanu bez problema, vrate se pušenju sa stavom „Ako budem trebao, samo ću opet prestati.“ Idući pokušaj im možda bude užasan, i možda ga ne uspiju izvesti.

Razlog zbog kojeg ovo spominjem je taj što možda nećete imati nikakve simptome ovoga puta. Imao sam mnogo polaznika koji su pušili po četiri kutije više od 40 godina i prestali su uz minimalne simptome odvikavanja. Razlog što nikad ranije nisu pokušali prestati je bio taj što su vidjeli ljude koji su pušili četiri puta manje nego oni a strašno su se patili kad su pokušali prestati, pa su mislili „Ako je njima ovako teško, mene će ubiti.“ Ali kada je došlo vrijeme, njihov prestanak je prošao lakše.


Možda otkrijete kako je ovaj prestanak relativno jednostavan. I čudnije stvari su se dešavale. Ali ako bude jednostavan, nemojte misliti kako to ne znači da ste bili ovisni. Ono što stvarno pokazuje ovisnost nije lakoća ili teškoća odvikavanja. Ono što stvarno pokazuje ovisnost je kako je lako ponovno postati ovisan. Jedan dim, i prestanak možete okačiti mačku o rep.

Možemo zaključiti kako prvih par dana mogu biti relativno laki, ili za neke, mogu biti jako teški. Tko zna? Ono što znamo je da jednom kada pređete treći dan bez nikotina, fizički će biti lakše. Psihološki okidači će još postojati, ali za to možete poduzeti akcije koje su pod vašom kontrolom, u osnovi trebate se naoružati svime zbog čega ne želite biti pušač.

Lak ili težak, prestanak je toga vrijedan. Jednom kad prestanete čak i na nekoliko sati, uložili ste neki napor, vrijeme, možda i malo boli. Učinite vrijednim taj trud. Sve dok nastavljate, to se smatra postignućem. Drži vas podalje od cigareta. Nakon toga, kako biste bili podalje, samo trebate znati da NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!

Danas neću pušiti!

Za vrijeme prestanka, najvjerojatnije ćete se buditi misleći na ovaj koncept, možda sa velikom odlučnošću, a možda sa strepnjom. U svakom slučaju, to je imperativ kojem ste posvetili veliki dio pažnje u dostizanju ovog uzvišenog cilja. Strašne žudnje izazvane ovisnošću su zahtijevale da skupite svu motivaciju kako biste pobijedili naizgled neodoljivu želju da uzmete cigaretu. Razumjeli to ili ne, ponovno učvršćavanje odluke da ne pušite čim se probudite je od bitne važnosti u početnom periodu.

Činjenica je kako ponavljanje koncepta „Danas neću pušiti“ nije bitno samo kad tek prestanete pušiti. Trebate ovo sebi ponovljati nakon buđenja sve do kraja života. Svaki dan trebate početi sa „Danas neću pušiti.“ Jednako bitno, svaki dan biste trebali završiti tako što ćete čestitati sami sebi i biti ponosni i osjećati zadovoljstvo što ste postigli tako vrijedan cilj.


Godinama i desetljećima nakon uspješnog prestanka, svaki dan dok dišete i dok mislite postoji mogućnost povratka pušenju. Ovisnost o nikotinu je jaka kao i ovisnost o alkoholu ili nekoj nedopuštenoj drogi. Čin pušenja je prožimao skoro svaki aspekt vašeg življenja. Možda dopustite da zadovoljstvo postignutim popuni prazninu koja je ostala iza ovisnosti tako što ćete zanemariti trud i vrijednost koja je pratila prevazilaženje te ovisnosti. To će uzrokovati da vam gard padne i možda počnete zaboravljati zašto ste prestali pušiti. Možda više nećete prepoznavati mnoga fizička, društvena i ekonomska poboljšanja koja ste dobili nepušenjem.

Jednog dana kad pušenje bude dio davno zaboravljene prošlosti koja nema nikakve veze sa vašim trenutnim statusom, pomisao na cigaretu možda bude popraćen prilikom da „nedužno“ posegnete za jednom. Možda za vrijeme nekog beznačajnog društvenog događaja, a možda za vrijeme neke bitne krizne situacije. U svakom slučaju, svi elementi su na mjestu. Motiv, razlog i prilika su tu, razumijevanje i poznavanje ovisnosti nisu tu. Uzeli ste dim.

Sada se aktiviraju neka nova pravila. Vaše tijelo zahtijeva nikotin. Ranije uspostavljeni procesi su ponovno započeti, i čak i ako to ne shvaćate, desio se povratak ovisnosti. Želja da se stanje vrati na staro je nadjačana zahtjevima koje tijelo ima za nikotinom. Nećete imati kontrolu nad fiziološkim procesima koji su pokrenuti. Uskoro će se vaš um pokoriti onome što vaše tijelo diktira.

Veoma je vjerojatno kako ćete osjećati veliku tugu i žaljenje. Osjećaj krivnje i neuspjeha će vas proganjati. Uskoro ćete se zateći kako sa tugom mislite na dane kada ste jedva i pomišljali na cigarete. Ali ti dani će uskoro postati blijeda slika iz prošlosti. Tjedni, mjeseci ili čak desetljeća mogu proći prije nego skupite snagu za još jedan ozbiljan pokušaj prestanka. Nažalost, možda nikad više nećete imati odgovarajuću snagu, inicijalnu motivaciju ili, što bi bilo tragično, priliku da opet prestanete. Dijagnoza neizlječive bolesti ili iznenadna smrt mogu preduhitriti budući pokušaj prestanka, koji se tako nikada neće realizirati.

Nemojte si dozvoliti da budete zarobljeni u ovakav tragični scenario. Aktivno težite tome da ostanete slobodni od ovisnosti i


imajte na umu sve – fizičke, emocionalne, ekonomske, profesionalne i društvene prednosti činjenice kako niste aktivni pušač. Uvijek započnite dan izjavom „Danas neću pušiti“. Uvijek završite dan sa čestitkom i osjećajem ponosa i postignuća jer ste još jednom pobijedili u svakodnevnoj bitci sa svojom ovisnošću. I uvijek upamtite da između buđenja i kraja dana – NIKADA NE UZMETE NI JEDAN DIM!

„Minimiziranje najčešćih nuspojava vezanih za prestanak pušenja“

Razina šećera u krvi veoma opadne u početku prestanka pušenja. Najčešće se nuspojave koje se dešavaju u prva tri dana mogu svesti na probleme sa količinom šećera u krvi. Simptomi poput glavobolje, poteškoća u koncentraciji, vrtoglavice, poremećaja u percepciji vremena, i stalnu želju za slatkim koju mnogi imaju, su često povezani sa nedostatkom šećera. Simptomi nedostatka šećera u krvi su u osnovi isti kao simptomi koje doživimo kad imamo manjak kisika, slično reakcijama koje imamo na velikim visinama. Neadekvatna opskrba šećerom ili kisikom znači da mozak ne dobija dovoljno goriva. Ako ima dovoljno jednoga, a nedovoljno drugoga, mozak ne može funkcionirati na optimalnom nivou. Kada prestanete pušiti, opskrba kisikom je često bolja nego što je bila godinama, ali sa ograničenom opskrbom šećera nije moguće pravilno pogoniti mozak.

Nisu cigarete stavljale šećer u vaš krvotok; radi se o tome da je stimulirajući efekt nikotina utjecao na nivo šećera u krvi. Cigarete su utjecale da tjelo ispusti zalihe šećera i masti u krvotok. Na taj način su ubijale želju za jelom, jer su utjecale na centre za sitost u hipotalamusu. Što se tiče nivoa šećera u krvi, nikotin je puno efikasniji od hrane. Ako koristite hranu kako bi podignuli nivo šećera u krvi, potrebno je i do dvadeset minuta od gutanja hrane do trenutka kada dolazi do ispuštanja u krvotok, što predstavlja trenutak kada će mozak dobiti svoje gorivo. Cigarete imaju takav učinak da tijelo ispušta vlastite zalihe šećera, ali ne za dvadeset minuta nego za nekoliko sekundi. Zapravo, vaše tijelo godinama nije ispuštalo šećer u krvotok na normalan način, nego uz pomoć nikotina.


Zbog ovoga se mnogi ljudi počnu pretrpavati hranom kad prestanu pušiti. Počnu osjećati simptome smanjenja količine šećera u krvi i automatski posegnu za nečim slatkim. Nakon što pojedu, i dalje osjećaju simptome. Naravno da osjećaju, jer im treba minut do dva da nešto pojedu, a još 18 minuta da se količina šećera u krvi poveća. Pošto im odmah nije bilo bolje, oni pojedu još malo. Nastavljaju konzumirati sve više i više hrane, minut za minutom, dok se ne počnu osjećati bolje. Ponavljamo, potrebno je 20 minuta od prvog zalogaja do probavljanja i podizanja nivoa šećera u krvi. Ljudi mogu pojesti mnogo hrane za 20 minuta, i misle kako je sva ta hrana potrebna kako bi se osjećali bolje. Ovo se može ponoviti više puta tijekom dana, čime se unosi mnogo dodatnih kalorija i stvara se realan rizik od prekomjerne težine.

Kada odjednom prestanete pušiti, tijelo se nađe u nekoj vrsti gubitka, ne znajući kako normalno funkcionirati, jer godinama nije imalo priliku normalno funkcionirati. Tijelu je obično potrebno do tri dana da se prilagodi i počne pravovremeno ispuštati šećer u krvotok. Bez dodatnog hranjenja, tijelo će shvatiti kako efikasnije regulirati nivo šećera u krvi.

Možda ćete otkriti kako morate promijeniti neke prehrambene navike, tako da budu normalne. Pri tom normalno ne znači ono što ste radili kao pušač, nego ono što ste radili prije nego ste počeli pušiti, sa uračunatim promjenama koje nastaju zbog starenja. Neki ljudi nisu ništa jeli prije večeri, dok su pušili. Ako to pokušaju nakon što prestanu pušiti, osjetit će posljedice pada nivoa šećera u krvi. Ne radi se o tome da nešto sada nije u redu s njima, nego o tome da su bili abnormalni kao pušači. Ovo ne znači kako sada trebaju jesti više, nego samo redistribuirati obroke tako da dobiju doze šećera češće tijekom dana, baš onako kako je priroda oduvijek i htjela.

Kako biste umanjili efekte niske razine šećere u krvi, možete piti voćni sok tijekom prvih nekoliko dana. Nakon četvrtog dana ovo ne bi trebalo biti potrebno jer bi tijelo trebalo moći samo regulirati nivo šećera, pod uvjetom da vam je ishrana normalizirana. Ukoliko nakon trećeg dana imate probleme za koje se čini kako imaju veze sa šećerom, možda ne bi bilo loše porazgovarati sa doktorom i potražiti


savjet stručnjaka za prehranu. Kako biste omogućili svome tijelu da ima stalnu kontrolu nad količinom glukoze (šećera) u mozgu – NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Kako napraviti da mi članovi obitelji i prijatelji prestanu pušiti?

Ovo je pitanje koje mi uspješni polaznici često postave kada žele da se njihovi najbliži oslobode svoje smrtonosne ovisnosti o cigaretama. Nažalost, nema jednostanvnog rješenja. Pušači će nastaviti pušiti dok ne budu spremni prestati. Maltretiranje, prijetnje, vrijeđanje, uništavanje ili skrivanje cigareta čine da se pušač osjeća ozlojeđeno i obično reztultira većim konzumiranjem iz inata. Ovo nisu metode koje trebate izabrati.

Jedna metoda koju preporučujem je razumijevanje. Pušači ne puše jer su glupi. Ne puše jer su zli i odvratni i žele nauditi obitelji i prijateljima. Puše jer su ljudi, i kao ljudi čine greške. Jedna greška zbog koje su svi pušači krivi je eksperimentiranje sa veoma adiktivnom i opasnom drogom - nikotinom. Mnogi od njih su počeli pušiti prije nego što su opasanosti bile poznate. Kada su saznali za opasnosti, možda su pokušali prestati, ali nekima nije bilo lako. Navučeni su na drogu, i potrebna je jaka odlučnost i sustav podrške kako bi se prevazišle početne teškoće koje se dešavaju tijekom procesa prestanka pušenja.

Najbolja podrška koju možete ponuditi svojim bližnjima je ljubav, strpljenje i razumijevanje, kao i to da pušačima pokušate što više olakšati život prvih nekoliko dana. Pušač koji prestaje može imati ozbiljne izljeve emocija i biti osjetljiv, depresivan, čak iracionalan. Sve ovo su efekti odvikavanja od nikotina. Mnogi članovi obitelji i prijatelji će im reći da radije puše nego da se ponašaju tako. Ukoliko bi se radilo o liječenim alkoholičarima, sigurno im ne bi ponudili piće. Ukoliko bi se radilo o reakcijama na kemoterapiju, sigurno im ne bi rekli da odustanu i žrtvuju život zbog trenutne zadovoljštine članova obitelji. Nažalost, mnogi članovi obitelji i prijatelji ne shvaćaju prestanak pušenja dovoljno ozbiljno. Ovdje se ne radi o jednostavnoj maloj gnjavaži kao što je griženje noktiju. Radi se od snažnoj i


smrtonosnoj ovisnosti. Oni imaju stvarnu fiziološku potrebu kao i duboko ukorijenjenu psihološku ovisnost. Ohrabrite ih koliko god možete. Budite tolerantni na njihove privremene izljeve emocija. Uskoro će se vratiti u normalu, a vi ćete imati osobno zadovoljstvo, jer ćete znati kako ste im pomogli prilikom jednog od najvećih izazova u njihovim životima - prestanak pušenja.

Dok nepušači mogu ponuditi ljubav, strpljenje i razumijevanje, vi, kao bivši pušač, imate jedinstvenu sposobnost biti odlična podrška i dobar izbor informacija za prestanak pušenja. Znate kako je bilo pušiti. Znate koliko je ljepše ići kroz život kao bivši pušač. Podijelite to znanje. Budite iskreni - ako još uvijek imate „misli“ o cigareti, recite im, ali razjasnite im kakve su te misli. Ukoliko ste tipični bivši pušač, misli se javljaju prilično rijetko, a i kad se dese traju samo nekoliko sekundi i samo su prolazna želja, a ne stvarna epizoda potrebe za cigaretom, kao što je bilo u prvim danima prestajanja.

Ljudi koji prestaju pušiti trebaju znati ovaj prirodni evolucijski proces od pušača do bivšeg pušača. Kada dobiju potrebu za cigaretom nakon prva dva tjedna, više ne doživljavaju fizičke simptome odvikavanja, nego reaguju na psihološki okidač. Prvi puta doživljavaju neku novu situaciju bez cigarete. Potreba će proći i naučit će kako se nositi sa svim budućim sličnim iskustvima kao nepušač, bez neugode.

Podijelite s njima informaciju koju mi dijelimo s vama. Dajte im istu podršku kao što su drugi bivši pušači dali vama. Najvažnije, jednom kada prestanu, povremeno im pružite podršku tako da znaju kako mislite na njih, i uvijek im ponovite koncept koji garantira uspjeh - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Mogu li ljudi prestati pušiti i nastaviti piti alkohol?

Ima više skupina ljudi koje treba uzeti u obzir kada se radi o uzimanju alkohola i prestanku pušenja: ljudi koji nikada u životu nisu popili ni čašicu; ljudi koji uistinu povremeno piju; ljudi koji smatraju kako povremeno piju, ali možda imaju problem sa pićem; ljudi koji znaju kako su alkoholičari i koji su prestali piti; ljudi koji su aktivni alkoholičari. Za svaku od ovih skupina postoje različite stvari koje


treba razmotriti prilikom prestanka pušenja.

Ljudi koji ne pijuNajjednostavnija skupina su naravno ljudi koji ne piju i ne planiraju

piti. Nema ništa oko čega treba brinuti što se tiče konzumiranja alkohola za vrijeme prestanka pušenja.

Ljudi koji povremeno pijuLjuti koji povremeno piju mogu i dalje tako piti bez rizika od

povratka pušenju, ali mentalna priprema im može biti jako bitna. Prilikom SVAKE situacije u kojoj će piti se trebaju podsjetiti kako su liječeni ovisnici o nikotinu i kako će cijeli život biti liječeni ovisnici o nikotinu. Iako ovaj koncept možda ne zvuči sjajno, sigurno je bolje od toga da budete aktivni ovisnik o nikotinu. Biti liječeni ovisnik o nikotinu nema nikakvih znakova ni simptoma niti ikakvog utjecaja na zdravlje, čak ni na društvena dešavanja. Biti aktivni ovisnik o nikotinu znači uništavati tkivo sa svakim dimom, trpati u sebe kancerogene kemikalije sa svakim dimom, napadati srce i cirkulatorni sustav sa svakim dimom, plaćati sa svakim dimom, i smrdjeti sa svakim dimom.

Za ove ljude je važno znati kako sve što su radili kao pušači, mogu raditi i kao bivši pušači. Samo se moraju naučiti kako. Postoje stvari koje ljudi koji prestaju pušiti moraju brzo ponovno naučiti, npr. kako jesti, kako spavati, ići u toalet, disati i slično. Ove stvari su potrebne od prvog dana. Iako se mogu pokušati opirati, ne mogu to dugo činiti i ubrzo će morati razbiti asocijaciju na pušenje koja im se javlja kada rade neku od tih stvari.

Neke druge stvari se stave po strani i nisu dovoljno bitne za rano suočavanje. Stvari poput kućanskih poslova, čišćenja, pranja zuba, odlaska na posao, rada na poslu. Iako je točno kako osoba neće umrijeti ako prestane raditi jednu ili više ovih aktivnosti na dan ili dva, ako ih predugo odložimo stvorit ćemo si probleme koji će biti prilično neugodni za rješavanje. Pored toga što prijete financijama i čine da osoba izgleda „aljkavo“, ako ih predugo odlaže osoba se može uplašiti kako više nikad neće biti sposobna raditi te aktivnosti. Moramo ponoviti, sve što je netko radio kao pušač može raditi i kao


bivši pušač, samo se mora naučiti kako.Kada dođemo do stvari koje su manje bitne, poput gledanja

televizije, sportova, kartanja, izležavanja, i da, pijenja s prijateljima, stvari koje nisu bitne za preživljavanje i zapravo stvari koje možda i nisu dobre za osobu, istina je kako i te stvari može raditi kao bivši pušač.

Isti proces vrijedi, naravno. Mora se naučiti kako. Predugo sputavanje može stvoriti osjećaj straha, osjećaj kako neku aktivnost više nije moguće raditi. Ovo jednostavno nije istina. Osoba može živjeti isto kao prije nego je prestala pušiti, ako tako izabere. Opijanje je specijalni slučaj jer je asocijacija jaka i po prirodi smanjuje sposobnost rasuđivanja. Čini da ljudi rade neke iracionalne stvari. Pušenje može biti jedna od tih stvari. Zbog toga, najbolje je da ljudi počnu polako, za početak u sigurnom okruženju.

Ovi ljudi bi se vjerojatno trebali ograničiti na jedno piće kada prvi put izađu vani, samo da si pokažu kako mogu popiti piće bez pušenja. Također, trebali bi to uraditi sa nepušačima i sa ljudima koji im pružaju podršku. Ovo je mnogo sigurnija situacija u početku, nego da idete piti sa prijateljima koji puše i koji su vam možda zavidni zbog prestanka, i koji, isto zbog opijanja, možda imaju smanjenu sposobnost rasuđivanja. To se može manifestirati tako što će vas nagovarati na pušenje u trenucima kad ste ranjivi.

Budući bivši pušač će se moći nositi i sa takvim okruženjem, ali je najbolje počneti polako, raskidajući neke asocijacije u sigurnom i kontroliranom okruženju. Činjenica je, ipak, kako će do kraja života trebati imati podignut gard, na neki način se podsjećajući razloga zbog kojih su prestali pušiti, i važnosti toga da nastave bez cigareta, svaki put kad idu piti. To će ih pripremiti da se mnogo bolje suoče sa mogućim problemom.

Ovi ljudi trebaju rasporediti vrijeme kako im odgovara, no što prije urade neke stvari, poput prvog opijanja, prije će sebi dokazati kako se život bez problema nastavlja i nakon pušenja.

Ljudi koji imaju problem sa pićemSljedeću skupinu čine ljudi koji za sebe smatraju kako povremeno


piju, ali zapravo imaju problem sa pićem. To su ljudi koji ne mogu piti kontrolirano, ili čije je opijanje u nekom periodu života negativno utjecalo na njihovo zdravlje ili im je izazvalo ekonomske, profesionalne, osobne ili probleme sa zakonom.

Ovi ljudi trebaju dobro i dugo razmsliti o tome imaju li problem sa pićem ili se možda radi o alkoholizmu. Ukoliko osoba kaže da zna kako će je piće natjerati da uzme cigaretu i vrati se pušenju, i nakon toga uzme piće i zapali, onda u stvari ima problem sa pićem jer odlučuje dati svoje zdravlje kako bi mogla piti.

Liječeni alkoholičariOsoba koja je bila alkoholičar pa prestala piti vjerovatno ima

duboko razumijevanje problema ovisnosti. Da nema, ne bi mogla uspješno prestati. Ljudi koji se uspješno liječe od alkoholizma vjerovatno razumiju koje su implikacije uzimanja jednog pića, ili samo jednog gutljaja.

Sve što osoba treba uraditi kako bi prestala pušiti je prenijeti svoje iskustvo i znanje sa alkoholom, primjenjujući je na nikotin. Isti problem – ovisnost. Isto rješenje – prestati dostavljati nikotin u sustav. Liječeni alkoholičar će se vjerojatno plašiti prestajanja pušenja, jer će misliti kako život više nikada neće biti isti bez pušenja. Velike su šanse kako su isti strahovi postojali i kada je bilo riječi o prestanku opijanja. Liječeni alkoholičar je bio u pravu kada je mislio kako će mu život biti drugačiji. Po svemu sudeći je postao neuporedivo bolji. Isto vrijedi i za prestanak pušenja.

Uvijek to ovako kažem. Tretirajte ovisnost kao da je ovisnost i osoba će naučiti kontrolirati je. Tretirajte ovisnost kao lošu naviku i osoba neće imati nikakve šanse. Korištenje nikotina je ovisnost. Ukoliko liječeni alkoholičar iskoristi svoje razumijevanje ovisnosti na nikotinu, bit će u redu.

Trebam istaknuti kako kod osoba koje prestaju pušiti nakon što su prestale sa korištenjem neke druge supstance, obično im prestajanje pušenja ide teže. Pušenje mu je možda bilo oslonac koji je pomogao da se odvikne nečega drugoga. Sada kad prestaje pušiti, ne samo da se rješava ovisnosti, nego pokušava ukloniti i oslonac za koji smatra


kako je pomogao u rješavanju druge ovisnosti.Iako je možda teže u početku, ljudi koji su se oporavili od

alkoholizma ili neke druge ovisnosti mogu biti spremniji na uspjeh nego prosječna osoba koja prestaje pušiti, jer razumiju ovisnost. Ukoliko osoba koja prestaje pušiti usmjerava svoj alkoholičarski program na liječenje ovisnosti, onda će joj dobro ići i sa oporavkom od ovisnosti o nikotinu.

AlkoholičariZadnja skupina ljudi su aktivni alkoholičari koji žele prestati

pušiti. Kada se radi o ovisnosti o nikotinu, sve što ovi ljudi trebaju uraditi je prestati unositi nikotin u krvotok. Ima li još stvari kojih bi se ovi ljudi trebali riješiti nakon što prestanu pušiti? Naravno da ima.

Ukoliko je osoba imala dijabetes dok je pušila i nije pazila na prehranu, vjerojatno će morati kontrolirati unos šećera nakon što prestanu pušiti. Stvar je u tome da su trebali kontrolirati unos šećera još dok su pušili. Prestanak pušenja to ne mijenja. Isto je i sa alkoholom, ako netko ima problem sa pićem prije prestanka, imat će problem sa pićem i kada prestane. I dalje, sve što osoba koja ima problem sa pićem treba uraditi kako bi se skinula s nikotina je da se skine s nikotina. Problem sa pićem i dalje ostaje i treba ga se riješiti.

Osoba koja shvati kako ima problem sa pićem i u isto vrijeme želi prestati pušiti trebala bi prestati sa oboje u isto vrijeme ili prvo dovesti piće pod kontrolu. Jedini razlog zbog kojeg ovo govorim je taj što programi za liječenje alkoholizma skoro uvijek savjetuju ljudima koji su tek prestali pušiti da ponovno počnu pušiti. Kroz godine sam imao aktivne alkoholičare, ljude koji su jasno priznavali kako imaju problem sa pićem, ali su prvo htjeli prestati pušiti.

Stvarno sam ih pokušao uvjeriti da se liječe i od alkoholizma u isto vrijeme, ali ih nisam mogao najterati. Više nego jednom sam vidio kako ljudi stvarno prestanu pušiti, ne puše mjesecima, neki i duže, i na kraju dođu u program za liječenje alkoholizma, samo kako bi dobili savjetnika koji će im reći kako se ne može „prestati piti i pušiti u isto vrijeme“, i koji će ih ohrabriti da ponovno počnu pušiti. Upratite slijed događaja ovdje, bivši pušač je bez nikotina duži vremenski period, ali


savjetnik je rekao kako se ne može prestati oboje odjednom. Tužno je što najveći broj programa za odvikavanje od alkohola i droga ne prepoznaje pušenje kao još jednu ovisnost.

Nećete često vidjeti savjetnika za rješavanje problema koji kaže kako ne možete prestati sa alkoholom i sa heroinom odjednom, pa ako ste skinuti sa heroina šest mjeseci i sad želite prestati piti, trebali biste uzeti malo heroina dok vam alkohol ne izađe iz sustava.

U konačnici, postoje druge stvari s kojim se bivši pušači trebaju suočiti, ali ne kako bi održali prestanak pušenja, nego kako bi održali svoje zdravlje ili kontrolirali neke druge probleme. Kako bi uspješno prevazišli pušenje i zatočili ovisnost o nikotinu, držite se odluke da NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!

Zamjenski oslonci

„Brate, kako sam se napila danas“, entuzijastično izjavi učesnica terapije, „Ali nisam pušila!“. Bila je tako ponosna zbog svoga postignuća. Cijela dva dana bez ijedne cigarete. Za nju, biti mrtvo tijelo je bila sigurna alternativa smrtonosnim efektima cigareta.

Samo 24 sata ranije sam posebno istaknuo opasnosti koje donosi zamjena jedne ovisnosti drugom. Prilikom prestajanja pušenja osoba ne bi trebala koristiti nikakve oslonce koji mogu biti opasni ili adiktivni, ali nju nije bilo briga. Rekla je: „Već imam problem sa pićem, i ne može biti gore ako se napijem da bih prestala pušiti.“ Dvadeset minuta nakon početka terapije ustala je, onesvijestila se i morali smo je iznijeti vani. Prestajanje pušenja korištenjem zamjenskih oslonaca nosi različite razine rizika. Okretanje nekoj drugoj adiktivnoj supstanci, čak i ako je legalna ili ako vam je propisana, nosi rizike nove ovisnosti. U mnogim takvim slučajevima konačni rezultat bude još veći problem nego što je bilo pušenje. Nova ovisnost može uništiti život, i kada dođe vrijeme da se nosite sa novom ovisnošću, često dođe do povratka cigaretama.

Okretanje hrani, posebno slatkišima, često rezultira psihlološkom potrebom što dovodi do prekomjerne težine. Rizik od prekomjerne težine je beznačajan u usporedbi sa opasnostima koje idu uz cigarete.


Bivši pušač bi se morao udebljati preko 35 kilograma da stvori jednaku opasnost po zdravlje kao što je stvaraju cigarete, ali dobijanje na težini često stvara paniku i frustraciju koja osobu može navesti da zaključi kako će radije biti mršavi pušač nego pretili bivši pušač.

Zabluda koja bivšeg pušača navodi na ovaj zaključak je ta kako ima samo dva izbora – pušiti ili jesti više. U stvarnosti, postoje i drugi izbori. Jedan od njih je nepušenje i jedenje slično onome koje su prakticirali dok su pušili. Drugi je povećanje razine fizičke aktivnosti kako bi se kompenzirale dodatne kalorije.

Neki ljudi se okrenu zdravoj alternativi kao osloncu, npr. trčanju ili plivanju. Ove aktivnosti imaju mali rizik i često su fizički korisne, ali ako ih koristimo kao zamjenski oslonac u održavanju apstinencije od pušenja, postoji jedna bitna prijetnja. Kao i sa drogama, alkoholom, ili hranom, kada dođe dan da morate prestati sa aktivnošću, naizgled uspješan bivši pušač će često pokleknuti i zapaliti. Nekad će malo uganuće zgloba privremeno stopirati trčanje, ili će infekcija uha poremetiti plivanje. Ono što je trebalo biti manja neugodnost završi kao tragedija – povratak cigaretama. Bivši pušač vjeruje kako ima samo dvije opcije – pušenje ili vježbanje. U realnosti, ima i treća opcija, ne pušiti i ne raditi ništa. Ovo ne znači da bivši pušač ne treba početi vježbati nakon što prestane. Ali vježbe treba raditi zbog vlastitog zadovoljstva i zbog pravih benefita koje vježbanje donosi. Bivši pušač treba vježbati jer želi, a ne jer mora. Ukoliko ćete koristiti oslonac, osigurajte se da ćete ga moći koristiti do kraja života bez ikakvih ometanja. Neki koji ne nosi nikakve rizike i može se raditi bilo kad, bilo gdje. Otprilike jedini oslonac koji je blizu da ispuni ove uvjete je disanje. Onog dana kada prestanete disati, pušenje će vam biti najmanji problem, ali do tog dana, da biste ostali slobodni od cigareta sve što trebate učiniti je – NIKADA VIŠE NE UZMETI NI JEDAN DIM!

Farmaceutski oslonci

Zbog nedavnog izlaska Nicorette®, gume za žvakanje koja sadrži nikotin, osjećam kako je potrebno dati posebno upozorenje svim


polaznicima terapije koji razmišljaju o eksperimentiranju sa ovim proizvodom. Žvaka je predviđena za korištenje od strane pušača da olakša simptome koji se javljaju tijekom inicijalnog prestanka pušenja. Ali bivši pušač ponekad pomisli na cigaretu mjesecima ili čak godinama nakon prestanka. On će možda pomisliti da je ta želja uzrokovana nekim zaostalim fiziološkim utjecajem. Ova misao može dovesti do ideje kako će korištenje gume za žvakanje pomoći da se riješi želje. Stvarni razlog zbog koje je pomislio na cigaretu je psihološki okidač. Neka situacija, osoba ili događaj je uzrokovala misao na cigaretu. Iako ovi povremeni okidači mogu biti dosadni, oni prođu za nekoliko sekundi i ne ponavljaju se satima, danima ili tjednima.

Ukoliko bivši pušač uzme gumu za žvakanje, rezultat će biti tragičan. Jednom kada uzme prvu žvaku, njegova ovisnost o nikotinu će se ponovno uspostaviti. Ponovno će biti u stanju odvikavanja od nikotina. Onda će imati izbor – potpuno se vratiti pušenju ili ponovno proći kroz dva tjedna odvikavanja od nikotina.Sve to zbog toga što je htio olakšati misao o cigareti, misao koja bi trajala svega nekoliko sekundi. Čak i namjerno korištenje gume za žvakanje donosi određene probleme. Mnogi misle kako će žvaka biti čudotvorni lijek za jako ovisne pušače. Upozorenje ide i svim pušačima koji misle kako će im ovo pomoći da se riješe cigareta. Iako žvaka može ublažiti simptome odvikavanja, to radi uz određenu cijenu. Normalno, kada pušač prestane pušiti, fizička neugodnost će biti najveća u prva 72 sata i potpuno će proći unutar dva tjedna. Iako prva tri dana mogu biti traumatična, sa dobrom podrškom svaki pušač može uspješno proći ovaj period.

Korištenje gume za žvakanje može ublažiti inicijalne simptome. Bivši pušač može nastaviti žvakati žvake mjesecima, nikada ne dostižući vrhunac odvikavanja. Pošto nikotin u krvi nije jednak količini koju dobija cigaretama, niti je sasvim napustio tijelo, on kronično osjeća manje posljedice odvikavanja. Kada konačno prestane koristiti žvaku, vjerojatno će doživjeti iste simptome odvikavanja koje je na početku osjećao kad je tek prestao.

Žvaka može pomoći ovisnom pušaču razbiti neke od psiholoških


ovisnosti i uvjetnih odgovora prije nego što doživi potencijalno teško odvikavanje. Ali cijena ublažavanja inicijalnih simptoma je produženo kronično odvikavanje nakon kojeg će slijediti vrhunac odvikavanja nakon što se prestane koristiti žvaka. Ovo predstavlja veliku količinu dugotrajne neugodnosti koja se mogla izbjeći ako dopustite tijelu da se riješi nikotina tako što ćete prestati pušiti „na suho“.

Kada prestanete pušiti, rješavate se ovisnosti o nikotinu. Sve dok držite nikotin van tijela nikad se nećete morati brinuti o utjecajima pušenja na zdravlje niti o odvikavanju od nikotina. Ako želite ostati slobodni, ne kušajte gumu za žvakanje, a što se tiče cigareta, cigara ili lula – NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

NAPOMENA: Ovaj članak je originalno objavljen 1984. Otada, veći broj sličnih proizvoda (flastera, žvaka, drugih naprava koje se trenutno proizvode), se pojavio kao pomoć u prestajanju pušenja. Isti princip vrijedi za sve – oni samo koriste drugi način za dostavu droge nikotina. Ukoliko pušač jednostavno prestane, simptomi odvikavanja će biti na vrhuncu i početi opadati unutar 72 sata. Korištenje ovih proizvoda će nepotrebno produžiti proces odvikavanja i povećati troškove.

Farmaceutska pomagala: produžavanje simptoma odvika-vanja

„Mogla bih vam zavrnuti vratom! Kakvo je ovo 72satno smeće o kojem propovijedate. Nije mi ništa bolje! Lagali ste mi od prvog dana!“ Ova topla dobrodošlica mi je upućena u nedjelju navečer od strane jedne bijesne polaznice terapije. Naravno, imala je sve razloge biti ljuta. Biti pet dana konstantno u stanju odvikavanja je dovoljno da osoba izgubi smirenost.

Iako je imala puno pravo na ljutnju, ta ljutnja je bila usmjerena na pogrešnu osobu. Mogla je samo sebe kriviti za svoju produženu agoniju. Za razliku od većine iz njene grupe, ona nije bacila sve cigarete koje je imala u utorak navečer. Umjesto toga, ispušila je par cigareta tu večer. U srijedu je uzela nekoliko guma za žvakanje Nicorette. Onda sam joj rekao kako se zbog unošenja nikotina vratila


na početnu točku. I tad je bila ljuta na mene, također. Pitala se otkud mi pravo reći joj kako ne uspijeva, ali je rekla da će baciti cigarete i riješiti se žvaka.

Nažalost po nju, nije se riješila žvaka i nastavila je koristiti par komada dnevno. Iduća tri dana su bila užasna. Svaku noć je dolazila na sastanke i ogorčeno se žalila. Ovo nije ništa neobično, mnogi ljudi se pate prva tri dana.U subotu, ona se i dalje žalila, ali je znala kako je prestala dan kasnije od ostalih, pa je ovo bilo za očekivati. U nedjelju je već trebalo biti malo bolje. Nije bilo tako, i ona je ključala.

Rekao sam joj kako žvaka produžava proces odvikavanja. „Ali to je samo par komada, i nije isto kao da pušim“. Njen propust je bio u tome što nije shvaćala kako joj ovo izaziva cijeli problem. Žvakanje žvake je isto kao uzimanje par dimova. Unosila je malu količinu nikotina – nedovoljnu da dostigne razine koje joj trebaju, ali dovoljne da ponovno uspostavi ovisnost i izazove kronične simptome odvikavanja.

Nakon objašnjenja i dalje je bila prkosna. Nije htjela prihvatiti da joj žvake prave problem. Idućeg dana, ipak, vratila se na terapiju. Svi drugi učesnici su uspješno prošli prvi vikend. Svi su govorili o tome kako i dalje ponekad požele cigaretu, ali nisu više patili od snažnih želja za cigaretom kao u prvih nekoliko dana. Kao i obično na terapijama, bili su vidiljivo mirniji i entuzijastični zbog napretka koji su postigli.

Skoro svi u grupi su izražavali slične stavove. Svi osim naše prijateljice sa žvakama, koja se i dalje ogorčeno žalila. I dalje je inzistirala na tome kako treba cigaretu ili žvaku kako bi prestanak pušenja bio moguć i podnošljiv. Na početku sastanka pokušala je monopolizirati situaciju, ali je uskoro uvidjela da grupa nema želje sjediti i slušati njene žalbe o strahotama prestanka. To je za njih bila prošlost, i imali su značajnije stvari za riješavati.

Na kraju, nakon što je sjela i saslušala sve pozitivne osjećaje koje su izrazili ostali učesnici, počela je shvaćati kako je jedina koja se pati. Naša predviđanja o popuštanju simptoma odvikavanja nakon 72 sata su bila točna. Jedina razlika između nje i ostatka grupe je u njenom pušenju nekoliko cigareta i korištenju nikotinske gume za žvakanje.


Prestajanje pušenja treba raditi na način koji je jednostavan i efikasan koliko god je to moguće. Obustavite unos nikotina u bilo kojem obliku. U roku od nekoliko dana simptomi odvikavanja će popustiti, a u roku od dva tjedna će potpuno nestati. Zatim, kako biste izbjegli da ikad opet morate prestati pušiti – NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

NAPOMENA: Ovaj članak je originalno objavljen 1986. Otada, veći broj sličnih proizvoda (flastera, žvaka, sprejeva i inhalatora koji se trenutno proizvode), se pojavio kao pomoć u prestajanju pušenja. Isti princip vrijedi za sve – oni samo koriste drugi način za dostavu droge nikotina. Ukoliko pušač jednostavno prestane, simptomi odvikavanja će biti na vrhuncu i početi opadati unutar 72 sata. Korištenje ovih proizvoda će nepotrebno produžiti proces odvikavanja i povećati troškove.

Jednostavan izlaz!

Jeste li čuli za gospođu koja je odjednom počela dvije dijete za mršavljenje? Radeći obje odjednom mogla je jesti dovoljno, a zaključila je kako će smršati dvaput brže. Ova šaljiva priča ilustrira jedan ozbiljan zaključak. Ljudska priroda nalaže da tražimo najlakši i najbezbolniji put kada pravimo neke promjene. Nažalost, ono što je najlakše nije uvijek najbolje. Da se ova gospođa oslonila na ovakvu uvrnutu logiku, ne samo da ne bi izgubila na težini, nego bi vjerojatno težila više nego kad je počela sa dijetama. Iako se ova priča čini pretjeranom, mnogi ljudi koji pokušaju slijediti medicinski nedokazane i kontroverzne dijete obično završe upravo ovako.

Gubljenje težine nije jedina situacija u kojoj se ljudi oslanjaju na tehnike koje ne donose uspjeh. Pušenje cigareta je problem za koji ljudi pokušavaju naći različita rješenja. Ljudi uvijek traže nove i lagane načine da prestanu pušiti. Mnogi bihevioralni znanstvenici su vjerovali kako je pušenje samo naučeni obrazac ponašanja. Da je to stvarno tako, danas bi bilo mnogo različitih pristupa odvikavanju. Tehnike za modifikaciju ponašanja kao što su smanjenje količine ili izlaganja supstanci ili situaciji, terapija averzije, hipnoza,


akupunktura, bilježenje aktivnosti, desenzitizacija i bezbrojni drugi pristupi se godinama koriste da se ljudi oduče neželjenih obrazaca ponašanja.

Pušenje cigareta nije jednostavno naučeno ponašanje ili loša navika. To je kompleksnija, snažnija, i najgore od svega, smrtonostnija nego gotovo sve loše navike. Pušenje cigareta je ovisnost. Ova činjenica postaje prilično evidentna prvi dan svake terapije koju održavam. Svaka osoba iz grupe se može sjetiti neke priče koja pokazuje kako je do neke mjere ta osoba bila kontrolirana cigaretama. Neki su išli tako daleko da su kopali po kantama za smeće usred noći tražeći cigarete. Drugi su uzimali opuške iz prljavih pepeljara. Neki su kriomice pušili dok su bili u bolnici zbog bolesti izazvane pušenjem, iako im je njihov doktor strogo zabranio pušenje. Nakon ovakvih dramatičnih iskustava, malo ljudi se uopće raspravlja kako ovisnost o cigaretama ima veliku kontrolu nad pušačem.

Ovisnost ne reagira na pristupe smanjenja unosa. Ovisnost se ne može svesti na kontrolirano korištenje supstance. Ako ljudi pokušaju tretirati ovisnost kao lošu naviku, ovisnost će pobijediti. Ako, s druge strane, tretiraju ovisnost kao ovisnost, imaju dobre šanse za pobijedu. Jednom kada je osoba ovisna o nekoj supstanci, mora u potpunosti izbjeći bilo kakvo korištenje te supstance ili će se vratiti u punu ovisnost. Ova izjava vrijedi za alkohol, heroin, nikotin, i mnoštvo drugih droga.

Što se tiče nikotina, ako pušač prestane „na suho“ preći će najjače simptome odvikavanja unutar 72 sata. Nakon dva tjedna fizička ovisnost prestaje. Nakon toga, ako razumije kako će bilo koja količina nikotina unesena na bilo koji način ponovno uspostaviti ovisnost, ima svo oružje koje mu treba da prevaziđe povremene želje. Odluku o tome hoće li ispušiti cigaretu uvijek mora donijeti razmatrajući ove realne opcije. Ima opciju ne ispušiti ni jednu ili ispušiti sve. Ne postoji ništa između. Bazirano na tome, izbor je jasan - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Prestat ću kad...


„Prestat ću kad mi doktor kaže.“ „Ne mogu prestati sada, sada je sezona plaćanja poreza.“ „Možda ću prestati na godišnjem odmoru.“ „Škola počinje i previše sam nervozan da prestanem.“ „Prestat ću na ljeto kad budem mogao više vježbati.“ „Prestat ću kada se poprave uvjeti na poslu.“ „Da prestanem sad, kad su ispiti? Mora da si lud!“ „Možda nakon kćerkinog vjenčanja.“ „Otac mi je u bolnici. Ne mogu sad prestati.“ „Ako sada prestanem, uništit ću cijelo putovanje.“ „Doktor kaže da moram na operaciju. Previše sam nervozan da sad pokušam.“ „Kada izgubim 8 kilograma, prestat ću.“ „Kada cigarete budu koštale 5 KM, prestajem!“ „Mijenjam previše stvari u životu trenutno, ne mogu sad prestati.“ „Pušim tako dugo i dobro mi je, zašto bih sad prestao?“ „U procesu sam selidbe, i jako je naporno. Ne mogu sad prestati.“ „Tek sam dobio promociju na poslu. Kada se stvari malo smire prestat ću.“ „Kada budemo imali potvrđeni bilateralni ugovor o razoružanju, razmislit ću o prestanku.“ „Sad je prekasno, već sam kao mrtvac.“

Nevjerojatno, zar ne, kako toliko ljudi može naći toliko izlika da ne prestanu pušiti. Ako su sve ovo validni razlozi zašto ne prestati, kada je onda 33,000,000 bivših pušača u SAD-u prestalo? Mora da su doživjeli bar jednu od ovih situacija u početku prestanka. Jedina razlika između uspješnih bivših pušača i ljudi koji su dali ove izjave je u tome što su bivši pušači bili dovoljno bistri prepoznati kako im pušenje nije potrebno kako bi se nosili sa bilo kojom od ovih situacija.

Najbolje vrijeme za prestati je SADA. Nebitno kada je sada. Zapravo, mnogi periodi navedeni kao loši za prestanak su možda i najbolji. Osobno preferiram kada osoba prestane dok proživljava neki emotivni stres. U većini slučajeva vrijedi, što više stresa to bolje. Ovo možda zvuči okrutno, ali dugoročno će značajno povećati šanse dugotrajnog uspjeha u prestanku pušenja.

Kada ljudi prestanu pušiti u periodu kada im sve ide dobro, počnu se osjećati ugodno kao bivši pušači sve dok nema problema, no uvijek postoji strah kako se neće moći nositi sa nadolazećim problemima bez cigareta. Mnogi od njih se vrate cigaretama kada se prvi put suoče sa stvarnom katastrofom, jer nisu obučeni nositi se sa stresom kao bivši pušači.


Ukoliko, s druge strane, prestanu pušiti kad im je teško, odmah će uočiti kako i pod velikim stresom život ide dalje bez cigareta. Bit će sigurni jer znaju kako se mogu nositi sa krizama kao bivši pušači. Jednom kada prevaziđu početne simptome odvikavanja otkriju kako se sada bolje nose sa stresom. U stanju su mnogo bolje podnositi psihičke i fizičke zahtjeve u životu, nego dok su bili pušači. Stvarno su bolje pripremljeni za preživljavanje u ovom kompliciranom svijetu bez „pomoći“ cigareta.

Što god vam se dešavalo u životu, prestanite pušiti. Kada stvari postanu teške - pokažite sebi koliko ste tvrdi. I jednom kad prestanete, nosite se sa svim budućim problemima što konstruktivnije možete, i uvijek na umu imajte jednu ključnu tenhniku za upravljanje stresom - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Razumijevanje emocionalnog gubitka povezanog sa pre-stankom pušenja

U svojoj knjizi iz 1969. godine, „O smrti i umiranju“, Elizabeth Kubler-Ross je identificirala pet faza kroz koje prolazi osoba koja umire. Ove faze su „poricanje“, „ljutnja“, „cjenkanje“, „depresija“, i na kraju „prihvaćanje“. To su iste faze koje osjećaju oni koji izgube voljenu osobu.

Poricanje se može prepoznati kao nevjerovanje: „Ovo se ne dešava meni“, „Doktor nema pojma o čemu priča“. Iste osjećaje imaju i članovi obitelji i prijatelji.

Jednom kad poricanje popusti i predstojeća smrt se pojmi, nastaje ljutnja. „Zašto ja?“ ili „Zašto on?“ u slučaju voljene osobe. Ljutnja može biti usmjerena prema doktorima, prema bogu, prema obitelji i prijateljima. Ljutnja ipak ne mijenja ono što će se desiti. Osoba i dalje umire. Zato sada slijedi cjenkanje.

U fazi cjenkanja, osoba možda postane religiozna, pokušavajući pokajati se za grijehe koji možda utječu na ranu smrt. „Ako me pustiš da živim, bit ću bolja osoba, pomoći ću čovječanstvu. Molim te pusti me da živim, učinit ću da bude vrijedno.“ I ova će faza završiti.

Nakon ovoga osoba, svjesna da ne može učiniti ništa, ulazi u fazu


depresije. Počinje se izolirati od okruženja. Odriče se odgovornosti i sažalijeva se. Glavna preokupacija mu postaje činjenica kako mu se život primiče kraju. Simptomi depresije su očiti svakome tko ima kontakt sa osobom. Kada prođe ovu fazu ući će u zadnju fazu, prihvaćanje.

Osoba je ušla u emocionalno neutralno stanje. Čini se kao da je odvojen od osjećaja. Umjesto da smrt vidi kao užasno iskustvo, on mirno prihvaća svoju sudbinu.

Kao što je već rečeno, ove faze nisu primjetne samo kod umiruće osobe nego i kod članova obitelji koji tuguju za pokojnikom. Nakon pažljivijeg promatranja možemo primijetiti iste faze kod ljudi koji izgube bilo što. Ne mora se raditi o gubitku voljene osobe. Može se raditi o gubitku ljubimca, posla, ili neke nežive stvari. Da, čak i kad osoba izgubi ključeve, može proći kroz pet faza umiranja.

Prvo, poriče kako je izgubila ključeve „Znam da su tu negdje.“ Strpljivo traži po džepovima i po ormarima znajući kako će ih uskoro naći. No uskoro vidi da je pretražila sve logične lokacije. Sada počinje ljutnja, lupanje vratima, bacanje jastuka, psovanje prokletih ključeva. Onda počinje cjenkanje: „Ako ih nadjem neću ih više ovako svuda ostavljati. Čuvat ću ih na nekom lijepom sigurnom mjestu.“ Skoro kao da zove ključeve da dođu i uvjerava ih kako ih više neće ružno koristiti. Uskoro shvaća da su ključevi izgubljeni. Depresivna je. Kako će bez ključeva? Na kraju prihvaća sudbinu. Ode i napravi novi set ključeva. Život ide dalje. Tjedan dana kasnije i zaboravlja da je izgubila ključeve.

Kakve ovo veze ima s tim što ljudi ne prestaju pušiti? Ljudi koji prestaju pušiti prolaze kroz ovih pet faza. Moraju uspješno proći kroz svaku od njih kako bi se mogli nositi sa sljedećom. Neki ljudi imaju posebne poteškoće nositi se s nekom od faza, što izaziva povratak pušenju. Analizirajmo specifične faze onako kako ih proživljava pušač koji prestaje pušiti. Prvo pitanje na terapiji za odvikavanje bilo je „Koliko od vas ima osjećaj kako više nikad neće pušiti?“ Sjećate li se kako je malobrojan bio odgovor na to pitanje? Odličan rezultat predstavlja i ako jedno ili dvoje ljudi digne ruku. Najčešće je cijela grupa u stanju poricanja - oni neće prestati pušiti. Jedna od češćih


manifestacija poricanja je: „Ja ne želim prestati pušiti“ ili „Ja sam savršeno zdrav dok pušim, pa zašto bih prestao“ ili „Ja sam drugačiji, ja mogu kontrolirati svoje pušenje na jednu ili dvije dnevno.“ Ovi ljudi, kroz svoje poricanje, postavljaju prepreke da uopće pokušaju prestati i zbog toga imaju manje šanse za uspjeh. Oni koji uspješno prođu poricanje dolaze do ljutnje. Svi smo čuli mnoge priče o tome kako je teško živjeti sa pušačem dok prestaje. Prijatelji te izbjegavaju, poslodavac te šalje kući, nekad i trajno, i generalno nije lako biti pored vas. Većina pušača uspješno prođu ovu fazu.

Cjenkanje je vjerojatno najopasnija faza u pokušaju prestanka pušenja. „Brate, mogao sam zapaliti jednu kriomice, nitko neće znati.“ „Stvari su danas tako naporne, zapalit ću jednu da mi pomogne prebroditi ovaj problem, i onda neću više.“ „Možda ću pušiti samo danas, pa ću ponovno prestati sutra.“ Mogu proći mjeseci dok ovi ljudi ponovno ne pokušaju prestati.

Depresija obično slijedi nakon što prođete cjenkanje bez povučenog dima. Prvi put počinjete vjerovati kako biste mogli stvarno prestati pušiti. Ali, umjesto da budete presretni, počinjete se osjećati kao da napuštate najboljeg prijatelja. Sjećate se svih dobrih trenutaka sa cigaretom i zanemarujete štetne učinke ove opasne i prljave ovisnosti. U ovom trenutku tehnika „dan za danom“ pomaže više nego ikada. Jer sutra će možda donijeti fazu pomirenja.

Jednom kada dosegnete pomirenje, dobijate pravu perspektivu onoga što vam je pušenje činilo i što nepušenje može učiniti za vas. Unutar dva tjedna ovisnost je razbijena i, nadajmo se, sve faze su uspješno prevaziđene i, napokon, život se nastavlja. Kad ste bivši pušač život postaje mnogo jednostavniji, sretniji i lakši za upravljanje. Samopouzdanje je umnogome ojačano. Fizičko stanje je mnogo bolje nego što bi ikad moglo biti da ste nastavili pušiti. To je jedno vrhunsko stanje slobode. Svatko može razbiti ovisnost i proći kroz ove faze. Nakon toga, sve što morate uraditi kako biste ostali slobodni je upamtiti da NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!

Možemo li motivirati pušača da prestane ako misli kako ne želi prestati


Kroz godine sam vidio brojne pušače dovedene u moj program, totalno protiv svoje volje, koji ipak uspiju prestati pušiti. Nekada su to mladi ljudi koje roditelji dovedu. Nekada su to odrasli koje natjeraju doktori, a nekada su to odrasli koji su uz pomoć prevare od strane obitelji i prijatelja dovedeni na terapiju. Iako ne tvrdim kako ova taktika uspijeva u većini slučajeva, uspijeva mnogo češće nego što bi većina pomislila.

Ne može se reći kako nitko od ovih ljudi nije imao raniju motivaciju ili želju prestati pušiti. Vjerujem kako većina pušača ima neku razinu motivacije da prestane, ali sama motivacija bez razumijevanja nikotinske ovisnosti i njenog tretiranja nije dovoljna za uspjeh. To pokušavam postići prvoga dana terapije, ili na jednodnevnim terapijama. Pokušavam pokriti četiri područja informacija za koje mislim da ih pušač mora razumjeti ako želi imati razumne šanse za uspjeh. Područja koja pokrivam su zašto ljudi puše, zašto bi trebali prestati, kako da prestanu, i kako da ostanu slobodni. Osoba koja želi prestati treba razumjeti sva četiri područja. Bez čvrstog razumijevanja svake komponente, pušač će biti hendikepiran u svom pokušaju prestanka.

Shvaćanje zašto puši pomaže pušaču vidjei kako su sve magične kvalitete koje je pripisivao pušenju bazirane na lažnim uvjerenjima i osjećajima. Iako većina pušača misle kako puše jer žele, stvarni razlog je da puše jer moraju. Ovisni su o nikotinu i njihova tijela traže da puše. Oni su ovisnici o drogi, i razumijevanje ove premise je važan prvi korak. Kao i sa svakom drugom ovisnošću, premisa o tome kako niste jači od droge je prvi korak do oporavka.

Pokušavam im pomoći da vide da, iako su mislili kako ih pušenje smiruje, ono zapravo povećava razinu stresa, ili točnije, njihove reakcije na stres. Iako su mislili kako ih pušenje čini energičnima, zapravo im je kralo izdržljivost i energiju. Iako su smatrali kako im pušenje omogućuje da se zabave i imaju društveno aktivniji život, ustvari ih je usporavalao i ograničavalo mogućnosti da se priključe mnogim akitvnostima i razviju nova poznanstva. Nije im pomagalo da budu aktivni članovi društva, nego su se često morali prikloniti asocijalnim ponašanjima. Često su napuštali društva ili okupljanja


kako bi pušili, ili se nisu pojavljivali na mjestima gdje pušenje nije bilo dozvoljeno.

Zašto bi osoba trebala prestati pušiti je vjerojatno informacija koja nosi najmanje iznenađenja, jer skoro svi pušači znaju kako je pušenje loše za njih. Problem je što većina ljudi ne zna koliko je loše. Mnogi polaznici su zapanjeni kada u potpunosti shvate svu veličinu opasnosti koje pušenje donosi. Iako ne koristim mnogo vremena na ovaj dio priče, možda sat i pol od deset sati koliko traje cijela prezentacija, ovo je područje za koje ljudi i godinama poslije kažu kako ih motivira da ostanu slobodni od nikotina. Razumijevanje kako je prestanak pušenja u stvari borba za preživljavanje je često od glavne važnosti za dugoročni uspjeh. Ova informacija je često kritična za borbu sa povremenim mislima koje se dese pod određenim okolnostima i u određenim situacijama tijekom života bivšeg pušača.

Kako prestati - e ovo je šokantno za većinu koja sudjeluje na terapiji, posebno ako su čitali ili uradili neko istraživanje prije nego su došli. Ukoliko se radi o medicinskim radnicima koji su bombardirani sa najnovijim tehnikama za prestanak pušenja, ono što ja predlažem je tako radikalno da im treba nekoliko minuta da odagnaju ideju kako sam totalno poludio.

Nakon što su im studija za studijom i ekspert za ekspertom govorili kako trebaju koristiti zamjenske nikotinske preparate ili druga farmakološka pomagala, doći i prihvatiti kako je najlakši i najbolji način prestanka pušenja jednostavno „prestati pušiti“ im se čini ludo i smiješno. Jedino kada ih natjeram da malo bolje promisle o svim bivšim pušačima koje znaju, i o tome kako su ti ljudi prestali pušiti, počinju shvaćati kako je većina tih ljudi, ako ne i svi, prestala „na suho“. Često se desi kao da im se upali lampica u glavi i po prvi puta vide ono što je očito, iako se totalno kosi sa onim što su ih inače učili.

Na kraju, kako biste ostali slobodni, dolazi još jedno izvanredno otkrivenje. Skoro u svakoj profesionalnoj literaturi za prestanak pušenja koja je nastala u zadnjih 30 godina se nalazi rečenica koja će ugroziti najveći dio motiviranih i educiranih pušača. Rečenica glasi „Nemoj da te povlačenje jednog dima vrati pušenju“. To ima smisla


kao reći liječenom alkoholičaru „Nemoj da te piće vrati alkoholizmu“, ili ovisniku o heroinu reći „Nemoj da te mali fiks vrati ovisnosti“. Poruka mora biti jača od toga. Ne “Nemoj da te povlačenje jednog dima vrati pušenju“, poruka treba biti - NEMOJ POVUĆI DIM!

Ne postoji dim, ili samo jedna, ili slučajnost, ili greška - svi ovi nazivi definiraju POVRATAK PUŠENJU! Ovo je poenta koja će najviše pomoći održati vaš prestanak. Ako ne znate ili ako zaboravite ovaj koncept, imate puno veću mogućnost da ne uspijete.

Vidio sam tisućama puta kako moć educiranja pomaže da se pušači pripreme za prestanak. Problem je veći od jednostavnog učenja pušača štetnostima pušenja. Potrebno ja da pušač ima potpuno razumijevanje fizičkih, mentalnih, društvenih, ekonomskih i estetskih implikacija pušenja. Vidio sam i kako razumijevanje evoluira u moćan alat kojim tisuće bivših pušača održavaju svoju volju da ne puše. Održat će odlučnost sve dok cijene razloge zbog kojih su prestali, i dok drže te razloge u svojoj svijesti.

Možemo li motivirati pušača da prestane? Mislim kako je najveći broj pušača koji puše duže vremena već motiviran. Možda ne baš svi pušači, ali svatko tko se pojavio na terapiji za odvikavanje ili je upisao riječ „pušenje“ u internetsku tražilicu ima neki interes i želi više informacija o tome kako prestati.

U osnovi, odgovor na pitanje može li se osoba motivirati da prestane pušiti je „da“. Zapravo većina pušača već ima neku motivaciju. Naglasak mora biti na tome da se pušaču pomogne kako prestati i kako ostati slobodan. To je jednostavna lekcija za podučiti. Radi se o tome da se pušaču pomogne kako bi shvatio da se prestanak pušenja i održavanje tog stanja svodi na ovo: NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

„Pa znate da je bolje ispušiti nekoliko cigareta nego neko-liko kutija!“

Ovu izjavu mi je ljutito uputila nervozna polaznica terapije, koja je već tri dana uspješno varala na terapiji. Bila je ljutita jer sam joj uporno govorio kako uništava svoje prilike za prestanak. Rekao sam


joj da sve dok puši dvije ili tri cigarete, ili samo jedan dim, može odmah ispušiti i ostale dvije kutije koje bi inače ispušila za 24 sata.

Veoma se patila i bila je uvjerena kako sva ta patnja mora poslužiti nekoj svrsi. Ja sam umanjivao njen hrabri pokušaj, i bila je ljuta do neba zbog moje arogancije.

Bila je i u drugim programima za odvikavanje od pušenja. Drugi programi su smanjenje pušenja za 80% smatrali ogromnim uspjehom. Naravno, 100% je bolje, ali ne mogu svi ljudi smanjiti 100%. Njen doktor bi se također složio, vjerojatno, da ako ne može prestati, barem neka smanji. Njena obitelj i prijatelji su vjerojatno bili impresionirani njenom velikom pobjedom. Onda bi došla na sastanak i ja bih joj rekao kako je opet na početku i kako treba ili ispušiti sve cigarete ili prestati potpuno. Najviše ju je ljutilo to što je bila uvjerena kako sam ja ustvari mislio kako joj odlično ide, ali kako joj nisam to htio priznati.

Suprotno njenim uvjerenjima, nisam smatrao njen pokušaj smanjenja broja ispušenih cigareta hvalevrijednim pokušajem. Pušenje cigareta je ovisnost. Zbog toga, pušenje je prijedlog na sve ili ništa. Ostali programi za prestanak pušenja, obitelj, prijatelji i svi ostali su njeno značajno smanjenje broja cigareta vidjeli kao nešto impresivno, ali nisu shvaćali kako je to samo privremeno stanje. Smanjenje broja ispušenih cigareta za 50, 80, 90, ili čak 99.99% je beznačajno. Rezultirat će totalnim neuspjehom. Ovaj neuspjeh se očituje kao povratak na stari nivo konzumacije ili čak na povećanje na razinu veću od onoga prije smanjenja. Ne isplati se smanjiti broj cigareta na dan, tjedan ili čak mjesec samo kako biste postali još jači pušač godinama kasnije. Konačni rezultat toga je gubitak zdravlja i u konačnici života. Nitko nije izgubio život slijedeći metodu „na suho“ i totalnu apstinenciju od pušenja, ali mnogi su umrli i još će mnogi umrijeti zbog nepoštivanja te metode.

Gubitak zdravlja i života nije jedini problem sa smanjenjem broja cigareta. Postoji trenutni problem koji se očituje kao intenzivirani simptomi odvikavanja koji traju dulji vremenski period. Nije baš da se osoba koja se odvikava počasti sa jednom ili dvije cigarete dnevno. Zapravo, samo produžuje period za vrijeme kojeg osjeća kako se


odriče onih 30 ili 40 dnevno. Ovaj period će potrajati dok sasvim ne prestane i dok ne preživi inicijalnu fazu odvikavanje ili dok se ne vrati na stari nivo pušenja. Nažalost, ova druga opcija postane izbor za veliku većinu pušača koji budu u ovakvoj situaciji.

Za osobu koja je ovisna o nikotinu, smanjenje broja ispušenih cigareta predstavlja zagarantiranu patnju i neuspjeh. Ne isplati se patiti samo kako biste se patili. Prestajanje „na suho“ može izazvati neke neugodnosti, ali to je kratkotrajno, i rezultat može biti sloboda od cigareta. Naravno, prestajanje „na suho“ može biti teško. Ali za ovisnika, prestajanje na bilo koji drugi način je gotovo nemoguće. Ukoliko imate izbor između teškog i nemogućeg, idite na teško. Barem imate šansu za uspjeh. Sa tim uspjehom dolazi poboljšanje zdravlja, samopouzdanja, društvena prihvaćenost, više novca i sveukupno povećanje u kvalitetu života. Jednom kada prestanete, sve što trebate uraditi da održite život slobodan od nikotinske ovisnosti je - NIKADA VIŠE NE UZMETI NI JEDAN DIM!

„Rekli ste da će biti bolje. Jednako je loše kao i kad sam tek prestao“

Nedavno sam dočekan ovakim pozdravom od polaznika kojemu je bio osmi dan kako ne puši. Kao što znate, na terapiji objašnjavamo ukoliko pušač prođe prva tri dana bez pušenja, fiziološki simptomi odvikavanja će se početi smanjivati, a unutar dva tjedna će sasvim prestati. Dok se fiziološki simptomi mogu predvidjeti, psihološki simptomi se mogu javiti bilo kada. Moguće je da su potrebe koje je ovaj čovjek imao jednako bolne kao one koje je imao tjedan ranije. Iako je potreba možda jednako jaka, bila je drugačija. Ranije, kad je imao potrebu, nije mogao učiniti ništa da je prevaziđe, ako bi izdržao nekolko minuta, potreba bi prošla. No psihološke potrebe su više pod kontrolom svijesti bivšeg pušača. Dobra analogija za predstavljanje razlike između fiziološkog i psihološkog bola je zubobolja.

Pokvaren zub može izazvati mnogo boli. Ako vam zubar objasni zašto vas zub boli, to ništa ne pomaže. Znate zašto boli, ali on i dalje boli. Razumijevanje fizičke boli ne pomaže da ona prestane.


Sad zamislite da odete zubaru i saznate da imate karijes. Zubar mora odstraniti karijes i staviti plombu. Bušenje zna biti dosta ružno iskustvo. Nakon što zubar završi bol će prestati, ali kad god čujete zvuk zubarske bušilice, čak i godinama kasnije, naježite se od pomisli na bol. Kad shvatite da samo reagirate na zvuk, znate da niste u opasnosti i reakcija prestaje.

Razumijevanje uzroka straha smanjuje nervozu i pridruženu bol. Bilo kakva želja za cigaretama koja se danas javlja je samo reakcija na uvjetovane okidače. Prvi put radite ili doživljavate nešto bez cigarete. Možda je to odlazak u kafić, na vjenčanje ili let avionom. Možda prvi put vidite neku osobu, ili ste na mjestu na kojem ste inače pušili ranije. Možda nešto što čujete, ili neki stari miris koji osjetite. Čulo mirisa je jak mehanizam za okidanje starih emocija.

Zato danas, ako poželite cigaretu, pogledajte zašto vam je baš ovo vrijeme i mjesto na umu. Jednom kad shvatite da je želja uzrokovana reakcijom na neki nebitan događaj, možete samo reći „ne“ cigareti bez daljeg problema. Samo trebate shvatiti što je uzrokovalo pomisao za cigaretom.Potreba će proći. Idući put kad budete u sličnoj situaciji nećete ni pomisliti na cigaretu. Naučit ćete kako se nositi sa još jednom situacijom kao bivši pušač. Prestanak pušenja je iskustvo puno učenja. Svaki put kada prevaziđete potrebu preskočit ćete još jednu prepreku koja je prijetila vašem statusu bivšeg pušača. Kako vrijeme bude prolazilo, nestat će vam prepreka i moći ćete udobno ići kroz život kao sretnija i zdravija osoba. Sve što trebate upamtiti i vježbati kako biste ostali bivši pušač je - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM.

Pušio sam tako dugo i tako mnogo, u čemu je svrha ako sad prestanem?

Za vrijeme trećeg dana nedavne terapije žena u kasnim pedesetim koja nije pušila tek malo više od 48 sati je postavila jedno od onih pitanja koja sam čuo stotine puta na dosadašnjim terapijama. „Pušila sam tako dugo i tako mnogo, što će mi dobroga donijeti prestanak pušenja?“ Obično je potrebno nekoliko minuta objašnjavanja faze


cjenkanja kroz koju ljudi prolaze kad prestaju pušiti da osoba shvati zašto je ranije imala takve misli i uvjeravala sebe kako ne treba prestati pušiti.

Nekoliko minuta kasnije ispričala mi je obiteljsku povijest koja je dala odgovor bolji od bilo kojeg koji bih ja smislio. „Moj otac je pušio cigaretu za cigaretom“, rekla je. „Prestao je kad je imao 60 jer je dobio srčani udar. Nikad više nije ispušio niti jednu. Iako je imao srčani udar, nakon što je prestao osjećao se bolje nego što se osjećao godinama ranije. Bio je puno izdržljiviji i vitalniji. Živio je do 95. godine, veseo i živahan do kraja.“

Šestu noć terapije sam je nazvao da pitam kako je prošao vikend. „Osjećam se tako loše“, rekla je. „Imala sam užasnu večer sinoć i veliki problem sa klijentom na poslu jutros. Bila sam uznemirena od nespavanja i frustracije, da sam poklekla i uzela cigaretu. Grizem se zbog toga sve do sad. Depresivnija sam nego što sam bila. Zašto se toliko grizem, i što da radim sad?“

Rekao sam joj da ima dvije opcije, da prestane odmah i suoči se sa mogućim punim trodnevnim odvikavanjem ili se vrati pušenju istih količina cigareta kao i prije prestanka. Ukoliko ne napravi tu odluku, njeno tijelo će odlučiti umjesto nje. Ponovno je rekla kako se jako grize i htjela da joj objasnim zašto je tako uznemirena. Nije mogla vjerovati kako joj je jedna cigareta toliko bitna da stvara problem.

Nekoliko minuta kasnije ispričala mi je priču o tome kako joj je muž jednom prestao pušiti na tri godine. Jednog dana, dok su bili u autu skupa, on je zbog nekog razloga izmolio cigaretu od nje. Ona se ljutila zbog toga i rekla kako mu ne treba cigareta, pogotovo nakon toliko vremena, no muž ju je uvjerio kako to nije ništa strašno. Smatrala je kako nema pravo protestirati budući da je i sama pušač. Na kraju ju je uvjerio. Nikad nije prestao pušiti nakon tog dana. Četiri godine kasnije dobila je poziv na posao da se muž srušio kod punice u stanu. Dok je došla do njega, bilo je kasno. Umro je od iznenadnog i sasvim neočekivanog srčanog udara. Nije imala puno sumnji u to kako su zadnje četiri godine pušenja bile glavni razlog za njegovu iznenadnu i preranu smrt.

I zašto je ona pravila toliku dramu zbog jedne cigarete? Ponovno,


njena osobna povijest dala je bolji odgovor nego bilo koji drugi koji bih ja rekao. Jedna cigareta, u autu godinama ranije je pomogla da se život njenog muža završi. Da je znao koje će implikacije imati ta jedna cigareta, nikad ne bi razmatrao tu mogućnost duže od sekunde. U retrospektivi, imala je mogućnost sjetiti se tog dana i shvati kako je muževa kratkotrajna želja za cigaretom, pomiješana sa lošim rasuđivajem pomogla da se skrati njegov život.

Sa takvim osobnim iskustvima nije teško shvatiti zašto se toliko grizla zbog današnje situacije. Bila je svjedok utjecaja pušenja na kvalitet i (zamalo) na trajanje očevog života. Jednako bitno, vidjela je kako je prestanak pušenja značajno poboljšao njegovo zdravlje i opće stanje. Također je vidjela kako je kratkotrajna greška njenog muža prije nekoliko godina rezultirala u tako velikom gubitku za nju. Da ima priliku, on bi sigurno proklinjao dan kad je zapalio tu jednu cigaretu. Današnja greška ju je proganjala jer je to bila ista greška koju je on napravio godinama ranije. Ona je još uvijek imala vremena da se odluči - i pitala je mene što sad treba raditi.

Ponovno, smatram kako njeno osobno iskustvo i trenutna emocionalna rekacija daju snažan odgovor. Da je poslušala svoje srce, siguran sam da bi joj reklo - NIKADA VIŠE NEMOJ UZETI NITI JEDAN DIM!

„Preslab sam da prestanem“

„Ne mogu vjerovati, ja sam jednostavno preslab da prestanem pušiti.“ Ovu izjavu sam čuo četvrtog dana terapije od strane polaznika koji nije mogao prestati niti jedan dan. Kada sam ga pitao otkud uzima cigarete, rekao mi je „Moje su. Nikada ih nisam bacio.“ Kada sam ga pitao zašto ih nije bacio, rekao mi je kako je za njega jedini način da prestane pušiti taj da ima cigarete u blizini, za slučaj da mu jedna zatreba.

Ovaj čovjek nije bio u stanju uspjeti prestati pušiti. Ne zato što je ovisnost o nikotinu bila prejaka. U pitanju je bio strah od bacanja cigareta. Mislio je: „Ako mi zatreba jedna, uzet ću“. Naravno, svaki dan mu je trebala jedna. Pa bi ispušio jednu. I onda još jednu i još jednu.


Pet - šest dnevno, nedovoljno da postigne potrebnu razinu nikotina, i nedovoljno da razbije krug odvikavanja. Bio je obeshrabren, depresivan, osramoćen, i, što je najgore, još je pušio.

Prestanak pušenja treba raditi u koracima. Prvo, pušač treba osnažiti svoju nakanu time što će znati zašto želi prestati. Trebao bi razmotriti posljedice po zdravlje, društvene implikacije, činjenicu da ga cigarete totalno kontroliraju, cijenu cigareta i sve druge probleme koje mu cigarete izazivaju. Od pomoći je da napiše sve ove negativne aspekte pušenja. Kada u budućnosti pomisli na cigaretu, njegovi osobni razlozi za prestanak postaju moćno oružje za nevraćanje cigaretama.

Kada se donese odluka o prestanku, pušač bi trebao ići po programu koji ima najveći potencijal za uspjeh. Prvi i najvažniji korak je prestati „na suho“. Da bi to postigao treba se riješiti sveg pušačkog pribora. Cigarete, cigare, lule, opušci, pepeljare, upaljači - sve što se koristilo za pušenje. Ukoliko cigarete nisu tu, ne mogu se pušiti. Nakon toga osoba treba proći kroz prvih par dana, dan za danom. Fizički simptomi odvikavanja mogu biti jaki ili veoma blagi. Simptomi će biti prevaziđeni tako što prođemo prvih nekoliko dana bez uzimanja ijednog dima. Unutar tri dana će fizički simptomi biti najjači i počet će slabiti, a u roku od dva tjedna će sasvim proći.

Pravu prepreku predstavlja psihološka ovisnost o cigaretama. Najveći broj pušača je uvjeren kako je pušenje potrebno za obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Rješavanje stresnih situacija, posao, vožnja, jelo, spavanje, buđenje, opuštanje - sve aktivnosti zahtijevaju pušenje. Jedini način da se ovo prevaziđe je da sami sebi dokažu kako se sve aktivnosti koje su radili sa cigaretom mogu raditi i bez nje. Samo prolazak kroz prvih par dana dokazuje da se može preživjeti bez cigareta. Možda bude teško na početku, ali je moguće. Jednom kada početni proces odvikavanja prođe, ostatak je jednostavan. Sigurno da će biti trenutaka kada će bivši pušač poželjeti cigaretu, ali mora razumjeti kako nema opciju uzeti samo jednu. Pošto je ovisnik o nikotinu, pušenje je za njega sada, i oduvijek, bilo prijedlog na sve ili ništa. Pomisao na totalni povratak pušenju, i svim posljedicama koje ono donosi, je sasvim dovoljna municija koja vam treba da - NIKADA


VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!

Mi razumijemo zašto ste poklekli

Ima trenutaka kada član grupe poklekne i drugi član koji ima dobre namjere kaže kako „razumije“ razloge povratka pušenju. Član sa dobrim namjerama osjeća kako osobu koja je poklekla treba utješiti zbog lošeg izbora koji je napravila. Vidio sam slučajeve kada voditelje grupa kritiziraju što ne pružaju podršku osobi koja je poklekla, kao da ti ljudi ne razumiju ili ne simpatiziraju njihove neprilike.

U našem slučaju voditelji i dugotrajni članovi razumiju kako je osoba poklekla, čak i predobro. Osoba je prekršila zakon ovisnosti, uzela je dim nikotina, i plaća obaveznu kaznu - povratak ovisnosti. Također znamo kako je bilo kakva isprika za ponovno uspostavljanje kemijske ovisnosti u tijelu čista besmislica. Nema opravdanja za takvo nešto.

Danas postoje forumi za podršku na internetu gdje, skoro svaki dan, možete vidjeti članove koji pokleknu i onda pokušavaju uvjeriti cijelu grupu kako su njihovi razlozi opravdani, a da im se nitko ne usprotivi. Trebaju li se ljudi koji su poklekli osjećati bolje nakon što objasne razloge i nakon što svi shvate zašto su poklekli? Ovisi, pretpostavljam. Ako se osoba pridružila grupi da bi se osjećala bolje jer puši, onda da, vjerojatno će joj laknuti. Ako je osoba došla jer želi spasiti život, onda ne mislim kako će se osjećati baš lijepo zbog svih lijepih želja koje dobije od članova foruma.

To je otprilike kao kad netko stoji na rubu zgrade. Želite li da ljudi koji stoje na tlu daju toj osobi razloge da ne skoči, ili saslušaju probleme koji potencijalni skakač ima i kažu „Joj, razumijem to što govoriš“. „I ja se tako osjećam“. „Da sam na tvom mjestu vjerojatno bih i ja skočio“. „Hej, nemoj da se osjećaš krivim, razumijemo te“.

Ne želim da ove izjave protumačite kao ismijavanje onih koji žele pomoći. Pokušavam ilustrirati važan zaključak. Očito, ako osoba skoči sa zgrade poginut će. Ali shvatite, ako osoba poklekne i ne prestane pušiti, ima velike šanse da završi isto, samo nakon nekog vremena. Da, ako vidite osobu na rubu zgrade pokušat ćete empatijom postići


da ga sklonite s ruba. Ali ta empatija će biti u formi objašnjavanja da razumijete njegove probleme ali se nimalo ne slažete sa načinom na koji se ta osoba pokušava nositi sa svojim problemima. Postoje bolji načini za rješavanje problema od samoubojstva. Isti koncepti vrijede i za uzimanje jednog dima nikotina. Možda razumijete osjećaje koje je osoba imala. Možda ste te osjećaje nekad i sami imali. Ali ne treba se predati osjećaju jer je implikacija toga povratak pušenju, a to može voditi u smrt.

Nekad čitam postove koji indiciraju kako postoje drugi forumi za prestanak pušenja koji su puno blaži ako pokleknete, zapravo oni to vide kao normalan i prihvatljiv proces. To je vrlo precizna opservacija. Mislim kako svaki član koji misli da je politika koju imamo prema povratku pušenju prestroga treba potražiti drugi forum. Najveći dio članova koji se pridruže grupi za podršku koja nije besmislena to rade jer grupa nudi vrstu podrške koju osoba nije imala nigdje drugo.

Ukoliko ste ozbiljni oko prestajanja pušenja i uključeni u program koji vjeruje kako „nema prihvatljive isprike za povratak pušenju“ onda ste vjerojatno na pravom mjestu. Ali ako vam je filozofija te grupe prestroga nemojte je pokušavati promijeniti. Promjena politike grupe je nepoštena kao i kad bi članovi ozbiljne grupe išli na ove druge stranice i uvjeravali članove da smanje toleranciju prema povratku pušenju.

Grupe bi trebale biti tolerantne prema drugim stranicama i razumjeti da su neki ljudi sretniji na drugim mjestima. Ali svaki član treba razmotriti kakva vrsta grupe povećava njegove šanse za uspjehom. Grupa koja vam pomaže da se osjećate bolje možda i nije prava grupa koja će vam povećati šanse da prestanete pušiti.

Nadamo se kako će vam bilo koja grupa u kojoj sudjelujete pomoći da prođete dan bez cigarete. Nebitno je li ovo vaš prvi ili tisućiti dan kako ne pušite, bit će mnogo bolji ako znate da što god vam se desi u životu, problemi, velika sreća ili tuga, bitne ili nebitne stvari, kakve god okolnosti bile, jedini način da održite nepušenje je da NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!


Moja grupa za podršku je odgovorna!

Slučaj 1: Slučaj 2:

„Kako vi mislite da ja prestanem pušiti? Cijela moja obitelj, prijatelji i kolege na poslu puše. Kad god pokušam prestati oni sabotiraju moj trud. Ne mogu prestati sa takvom podrškom!“

„Znam da ću prestati. Nitko ne želi da pušim. Djeca me mole da prestanem, muž mrzi kad pušim, i nije nam dopušteno pušiti na poslu. Osjećam se kao otpadnik od društva kad god odem zapaliti. Sa svim tim ljudima za vratom, znam da neću omanuti u prestajanju!“

U oba slučaja pušač je u krivu u izjavama hoće li ili neće prestati pušiti. Uspjeh u prestajanju pušenja nije određen ljudima iz okruženja, nego jačinom pušačeve želje da prestane.

U prvom slučaju pušač svoj neuspjeh „svaljuje“ na nedostatak podrške i pokušaje sabotaže od ljudi iz okruženja. Ali nitko od tih ljudi mu nije prisilno ugurao upaljenu cigaretu u usta i natjerao ga da udahne. Uzimajući u obzir da je jedini način na koji je mogao ponovno uspostaviti ovisnost pušenje cigarete, možemo reći da nitko od ljudi iz okruženja nije imao posljednju riječ na njegov uspjeh ili neuspjeh.

Slučaj dva, s druge strane, je išao pod pogrešnom pretpostavkom kako će prestanak pušenja biti lak zato što će svi podržati osobu koja prestaje, pošto mrze kada ona puši. Nijednom nije spomenula da ona želi prestati. Prestajala je jer su svi oko nje htjeli. U biti, odricala se cigareta kako bi sve druge učinila sretnima. Dok neće zapaliti pred drugima, prije ili kasnije će se zadesiti sama. Bez ikoga oko sebe, kakav osobni razlog ima da ojača svoje razloge zašto da ne uzme cigaretu?

Kada ste se pridružili našoj terapiji, možda ste inicijalno krivili druge za vaš neuspjeh ili pogrešno slavili kliniku kao razlog vašeg uspjeha. Nitko nije „fulao“ niti uspio za vas. Vi ste to učinili. Iako bliske osobe mogu utjecati na to koliko će prestanak biti lagan ili težak, vaša osobna odlučnost je glavna odrednica uspjeha ili propasti.


Ukoliko niste uspjeli prilikom prethodnih pokušaja, prestanite kriviti druge. Shvatite kako vaša osobna želja da prestanete nije bila dovoljno jaka kako biste prebrodili snažni stisak kojim vas cigarete drže. Umjesto da radite više bljedunjavih pokušaja jedan za drugim, napravite osobnu procjenu toga zašto pušite i zašto želite prestati. Ako su vaši osobni razlozi dovoljno dobri, onda pokušajte prestati. Sve dok su vaši razlozi jaki, nitko vas neće moći natjerati da pušite.

S druge strane, ako uspijete, nemojte misliti da je terapija ili itko drugi učinio da uspijete. Vi ste se oslobodili snažne ovisnosti. Vi ste to uradili tako što ste se odlučili, bacili sve cigarete, i odbili uzeti još jednu ma koliko iskušenja da ste imali. Zbog ovoga trebate biti ponosni. Kako biste održali taj ponos do kraja života - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NITI JEDAN DIM!

„Više mi se sviđala druga terapija za prestanak pušenja“

Prije skoro dvadeset godina, kada sam provodio jednu od prvih terapija za prestanak pušenja, jedna od uspješnih polaznica po imenu Barbara mi je rekla kako je ranije već bila na jednoj terapiji za prestanak pušenja i kako joj se ta terapija više svidjela. Pitao sam je koliko dugo je prestala kad je bila na terapiji, a ona je rekla: „Nisam uopće prestala“. Onda sam je pitao koliko je njenih kolega polaznika prestalo. Odgovorila je: „Ne znam je li itko prestao“. Onda sam je pitao, ako već nitko nije prestao, zašto vam se ta terapija više sviđala? Rekla je: „Kad sam završila sa terapijom, nisam se loše osjećala zbog pušenja!“

Zadatak svake terapije za prestanak pušenja bi trebao biti da polaznike oslobodi snažnog stistka nikotinske ovisnosti. Kako bi u tome uspjela, svaki polaznik treba dobro razumjeti zašto puši, kao i posljedice koje će snositi ako nastaviti koristiti cigarete. Cigarete su adiktivne, skupe, društveno neprihvatljive, i smrtonosne. Kako uopće neki pojedinac ili terapija mogu umanjiti značaj ovih efekata do te mjere da se pušač ne osjeća loše zbog pušenja?

Prirodni impuls većine pušača je da negiraju zdravstvene i društvene implikacije pušenja. Kada u novinama vidi naslov „Izvještaj


o javnom zdravstvu“ ne čita dalje. Kada čuje emisiju na radiju ili televiziji koja se bavi opasnostima, ili ignorira poruku ili se stavi pod lažno uvjerenje kako se problem ne odnosi na njega. Ali na kraju, čak se i njegovo tijelo žali. Može osjetiti fizičke simptome kao što su kašalj, šištanje u plućima, teško disanje, trnci u ekstremitetima, glavobolje, bolovi u želucu, i mnoštvo drugih žalopojki koje tijelo šalje. Krivica će obično biti prenesena na vremenske prilike, ishranu, stres, prehladu ili gripu, alergiju, ili bilo koju drugu izliku koje se sjeti, samo kako bi zaštitio svoje cigarete.

Naša terapija je dizajnirana da trajno uništi sve racionalizacije o pušenju koje pušač ima. Pušač je možda imao mnogo izlika za pušenje. ali on zna da su sve to laži. Naša terapija postiže jedan od dva cilja. Ili će pušač prestati pušiti, ili će mu terapija pokvariti pušenje do kraja života. Neće više biti u stanju da se na kraju dana zavali i u blaženom neznanju misli kako je uživao u današnjim cigaretama. Upravo suprotno, ako ijedna misao o cigareti dođe u njegove misli, to će biti misao o tome kako je glupo što je taj dan ispušio 20, 40, 60 ili više cigareta, i kako je tužno što će sutra vjerojatno uraditi istu stvar.

Zašto želimo postići da se pušač osjeća jadno zbog pušenja? Zato jer možda prestane ako se dovoljno naljuti. Prije ili kasnije logika bi ga mogla motivirati da prestane. Možda će to učiniti sam, a možda se obrati nama za pomoć. Kako će to učiniti nije važno; ono što je važno je da prestane. Iako koncepti koje mu dajemo čine da se osjeća loše, nerazumijevanje istih koncepata može prouzročiti značajnu i dugotrajnu patnju. Da je naša klinika uradila ono što i Barbarina prva klinika - smanjenje negativnih misli o pušenju - to bi rezultiralo motivacijom za nastavak pušenja. Pošto su cigarete odgovorne za više od 300.000 preuranjenih smrti godišnje i „unakazivanje“ doslovno milijuna drugih, smanjenje loših misli o pušenju nije baš najbolje za pušače. Razmotrite fizičke, psihološke, društvene, ekonomske i sve druge posljedice pušenja. Razmotrite ih sve i - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!


Kakav je vaš program u poređenju sa...

„Kakav je vaš program u poređenju sa hipnozom ili akupunkturom?“ „Znate li išta o onom jednodnevnom programu koji je reklamiran na radiju?“ „Čuo sam kako imaju tretman za nestrpljive u jednoj bolnici, šta mislite može li to pomoći?“ „Moj doktor kaže da bih trebao probati nikotinsku gumu za žvakanje, slažete li se vi s tim?“ „Čula sam da ima programa koji obećavaju prestanak bez simptoma i bez dobijanja na težini.“ „Šta je sa onim šok terapijama koji garantiraju povrat novca?“ „Zašto da izaberem vašu terapiju a ne neku koja se nudi na lokaciji...“ Skoro svaki dan dobijamo pozive sa ovakvim pitanjima. Čini se kako svi hoće da uporede ono što mi radimo sa ostalim stratrgijama „liječenja“. Iako su pitanja različita, moj odgovor je uvijek isti. Ako se dvoumite između nas i nekog drugog programa, idite prvo njima.

Ljudi često budu iznenađeni ovakvim savjetom. Mislim kako se neki pitaju primam li subvencije od neke druge organizacije. Novac nije faktor koji utječe na moj savjet osobi da pomoć prvo potraži negdje drugo. Možda misle kako nemam način da obranim svoj program od napada neke druge „dokazane“ metode. Ova pretpostavka je također netočna. Zašto onda svojevoljno predajem potencijalne potrošače konkurenciji?

Svatko tko je bio na našoj terapiji može posvjedočiti kako učešće u programu zahtijeva 100% truda i zalaganja da se pokuša prestati pušiti. To ne znači da svaki polaznik unaprijed mora znati da će prestati, nego da će dati sve od sebe da prestane pušiti na samo dva tjedna, dan za danom. Nakon toga, kad prođe inicijalne sipmtome odvikavanja, može odlučiti želi li uistinu pušiti. Mi ga želimo dovesti do točke gdje može slobodno odlučiti. No ta odluka se mora zasnivati na stvarnim opcijama, pušiti nikako ili pušiti sve, ne postoji ništa između.

Svatko tko dolazi na naš program sa alternativnom metodom na umu nije spreman dati 100% truda koji je potreban da se razbije inicijalni nikotinski stisak. Kada stvari postanu teške, a skoro sigurno će postati, osoba lako poklekne i zapali misleći da i nije neki gubitak, jer ima još jedan program koji može isprobati. Ali ta prepostavka je


strašno pogrešna - uzimanje tog dima može lako biti najveća greška koju je napravio u životu - greška koja ga može koštati života. Možda više nikada neće imati želje, snage, ili prilike ponovno prestati.

Šta sa njegovom pretpostavkom kako će mu drugi program bolje prijati? Dovoljno je reći da, kada kažem da osoba prvo ode na drugi program, nisam zabrinut zbog gubitka zarade. Samo odgađam trenutak kad ću se upoznati i raditi sa osobom. Zapravo, šanse su da će naša cijena porasti do trenutka dok dođu, a obično su spremni platiti bez problema. U međuvremenu, potroše stotine ili tisuće dolara na razne magične programe ili na zadovoljavanje svoje ovisnosti.

No novac nije glavni faktor kojeg treba razmotriti. Pušiti dodatnih pet godina, deset mjeseci, ili čak nekoliko tjedana nosi potencijalni rizik. Jednostavno ne znate koja će cigareta biti ona koja će inicirati nezaustavljivi proces, kao što je rak ili fatalni srčani ili moždani udar. Svaki dan dok dimite ti rizici su visoki. Onog dana kad prestanete, ti rizici se počnu smanjivati, i eventualno će pasti na nivo osobe koja nikad nije pušila. Nakon toga, da rizik ostane što je moguće manji i da više nikad ne morate prolaziti kroz proces prestajanja - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

„Kako ću se imenovati“

Član foruma je nedavno postavio temu s pitanjem treba li se zvati nepušačem, pošto je prestao pušiti. U biti odgovor je da, iako za neke ljude to može stvoriti konfuziju. To su ljudi koji na ovaj izraz gledaju iz povijesne perspektive prije nego što su izrazi pušač i nepušač imali ikakve negativne ili pozitivne konotacije. Ranije je termin često korišten za osobu koja nikad u životu nije pušila. Smatram kako je točniji termin za osobu koja nikad nije pušila - „nikadpušač“ (u originalu: never-smoker), ali nije moguće izmijeniti općeprihvaćenu terminologiju. Ponekad službena dokumentacija, kao što su forme za osiguranje, pravi razliku između termina za pušače, bivše pušače i ljude koji nikad nisu pušili. No za osobne i opće svrhe, termin nepušač je u redu sve dok razumijete razliku između nepušač i „nikadpušač“ (never-smoker). Postoji još termina koji se mogu primijeniti za bivše


pušače, i mislim kako bi svi trebali početi sa „veoma sretan“, kao npr. „veoma sretan bivši pušač“, tako da izraz drugoj osobi ne zvuči kao da se odričete nečega ili da ste tužni.

Jako je bitno da svaka osoba koja je pušila, a sad ne puši shvati kako postoji jedna velika razlika između bivšeg pušača i osobe koja nikad nije pušila. Iako i fizički i mentalno bivši pušač i „nikadpušač“ mogu izgledati isto, čak i imati iste stavove i način odijevanja, postoji jedna bitna fiziološka razlika. Bivši pušač i dalje ima ovisnost. Možda je sad asimptomatska, ali svejedno postoji. Ova razlika će se očitovati samo u jednoj situaciji.

„Nikadpušač“ bi mogao, ako stvarno želi (što se nikad ne bi trebalo desiti ni zbog jednog logičnog razloga) povući jak dim cigarete, vjerojatno se zakašljati, možda i povratiti zbog takvog glupog i impulsivnog čina. Možda će se osjećati loše neko vrijeme i, nadajmo se, nikada više ne poželjeti uraditi takvo nešto.

Bivši pušač bi mogao uraditi istu iracionalnu stvar, povući dim, kašljati, možda i povratiti. Možda bi se osjećali užasno fiziološki, možda i gore nego „nikadpušač“ koji je uradio istu stvar. Vjerojatno će mrziti cijelu situaciju i biti ljut na sebe što je to uradio, ali u roku od nekoliko minuta, sati ili čak dana će imati nekontroliranu potrebu i zapaliti još jednu. Idući put će možda imati iste reakcije, osjećat će se užasno i imat će mučninu. Uskoro će se naći u situaciji da puši sve više nikotina i brzo ili postupno će se vratiti na staru razinu konzumacije, ili će čak i povećati konzumaciju.

Razlika leži u činjenici da je prvi dim - iako je bio neugodan - kreirao nekontroliranu potrebu kod bivšeg pušača, za razliku od stvorene odbojnosti kod „nikadpušača“. Jedan dim nikotina znači vraćanje pušenju za bivšeg pušača. Ovisnost koja je drijemala se sada vratila punom snagom.

Vi ste sada bivši pušač, ali svakim dijelom svijesti i u svakom trenutku morate znati da ste liječeni ovisnik o nikotinu. To možda nije najljepši način na koji možete misliti o sebi, ali ako hoćete održati nepušenje, važno je da budete svjesni toga i imate dignut gard. Koliko god da je negativno identificirati se kao bivši pušač, to je ipak puno bolje nego ponovno morati govoriti: „Ja sam pušač“.


Pušač je osoba koja je trenutno pod kontrolom droge koja ih tjera da konstantno unose dozu za dozom, dim za dimom, desetinama puta dnevno. A zajedno sa aktivnom supstancom - nikotinom - unosi preko četrdeset karcinogenih i više od četiri tisuće drugih kemikalija, od kojih su stotine otrovne (arsen, dušikov cijanid, ugljični monoksid, formaldehid, samo da spomenemo nekolicinu). Pušač povećava rizike za neke od najopasnijih bolesti koje su poznate ljudima. Ima prepoznatljiv smrad i postaje društveni otpadnik sve dok koristi svoj sustav za dobijanje droge.

Da, bivši pušač možda ne zvuči savršeno, ali biti aktivni pušač je mnogo gora stvar za priznati i doživjeti. Da održite svoj trenutni status, kako god odlučili da se nazivate, i da se više nikad ne vratite smrtonosnom načinu života koji ima pušač, samo upamtite da NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!

„Moram stalno nositi cigarete sa sobom kako bih prestao pušiti“

Čujem ovaj komentar gotovo svaki put kada započnem novu terapiju. Pušač iskreno vjeruje da ako nema cigarete uz sebe, neće uspjeti prestati pušiti. Njegov razlog za nošenje cigareta je taj što mora sebi pokazati da je jači od cigareta, ili kaže kako će mu cigareta trebati da preživi neku traumatičnu situaciju. Oba ova razloga nose ozbiljne implikacije, koje gotovo sigurno znače neuspjeh u prestanku ovisnosti o cigaretama.

Prva hipoteza - da pušač mora dokazati kako je jači od cigareta - pretpostavlja kako pušač vjeruje da je jači od cigareta. To je najveća greška koju pušač može napraviti. On nije jači od svoje ovisnosti. Dan kada prizna ovu činjenicu će biti dan kad će imati priliku prestati, a dan kad to zaboravi će biti dan kad će se opet naći u kandžama ovisnosti.

Da je jači, pušio bi jednu ili dvije cigarete dnevno, kad poželi. No do trenutka kada dođe na našu terapiju, vjerojatno puši dvadeset ili trideset puta više. Da je jači od cigareta, nikad se ne bi prijavio na terapiju. Jednostavno bi prestao. Do trenutka kad se prijavio, shvatio


je kako nema kontrolu. Vjerojatno već godinama nije imao kontrolu, i kao i sa svakom ovisnošću, više nikad neće imati kontrolu. Jednom kad zaboravi da cigarete kontroliraju njega, vjerojatno će zapaliti tu prvu cigaretu. To će biti tragični dan kad će se vratiti ovisnosti i možda više nikad neće skupiti snagu da je se ponovno oslobodi.

Druga ideja - da su cigarete neophodne da se prevaziđu životni problemi - će gotovo sigurno rezultirati pušenjem unutar nekoliko dana od pokušaja prestanka. Koliko god pušač planirao miran period kad je stres na minimumu, neki stres će se desiti. Sa cigaretama u blizini, sigurno će uzeti jednu. Čak i ako ne uzme u tom trenutku, ideja kako cigarete imaju moć da život učine podnošljivim je netočna i opasna.

Pušač osjeća kako mu cigarete trebaju za normalno funkcioniranje. Kada ode korak dalje, počinje vjerovati da ne samo da će biti manje efikasan, nego će biti totalno nesposoban preživjeti. Odriče se supstance koja život čini mogućim. Sa ovakvim vjerovanjem, ima jednake šanse da prestane pušiti kao i da prestane jesti ili disati. Ukoliko su cigarete neophodne za preživljavanje, prestajanje je uzaludan pokušaj. Ali to jednostavno nije istina. Sve što je pušač radio sa cigaretama može raditi i bez cigareta, ali on to neće naučiti niti povjerovati sve dok uspješno ne prestane i ne počne se nositi sa životom bez pušenja.

Nikad ne zaboravite kako su cigarete nekada kontrolirale vaše ponašanje i uvjerenja. Kada prestajete pušiti priznajete kako su vas cigarete kontrolirale. Bili ste doslovno uplašeni kako će vas jedan dim vratiti pušenju. To nije bio iracionalan strah. Jedan dim će i danas imati iste tragične rezultate kao što bi imao i kad ste tek prestajali. Cigarete su bile jače od vas i, ako im date šansu, bit će opet jače od vas. Ukoliko želite pokazati kako imate kontrolu, učinite to tako što ćete priznati da možete funkcionirati bez cigareta kao bezvrijednog i opasnog pomagala. Da permanentno ostanete slobodni od cigareta, sve što treba učiniti je NIKADA VIŠE NE UZETI NITI JEDAN DIM!


Promjene u spavanju

Spavanje se može poprilično poremetiti u prvih par dana. Neki ljudi će slabo spavati, budeći se često ili nikako ne spavajući, i opet se možda neće osjećati umorno. Drugi mogu spavati po 20 sati dnevno i opet biti umorni. Kako god bude, spavanje će se samo vratiti u normalu nakon što prestanete, ali tu ima jedna „začkoljica“. Vi ne znate šta je normalno. Normalno je ono kako je bilo prije nego ste počeli pušiti, s tim da treba uračunati razliku u godinama. Neki ljudi nisu bili normalni desetljećima.

Nikotin je stimulant koji pušača stavlja u fiziološko stanje depresije jednom kad efekti prođu. Da prevaziđe ovo stanje depresije pušač puši još jednu cigaretu da se stimulira. Uskoro efekti prolaze i beskonačni krug se ponavlja i ponavlja. Razine šećera u krvi i hormona skaču do velikih visina, a uskoro padaju. Do kraja dana pušač može biti fizički umoran od ovog kroničnog stimulant/depresiv vozića. Njihov san se morao prilagoditi tim efektima. Bez ovoga, bivši pušači možda otkriju kako im je dovoljno manje sna nakon što prestanu, ponekad smanjujući sate od onoga za što su mislili da im je prirodno vrijeme koliko trebaju spavati. Neki samo malo smanje vrijeme spavanja, ali svejedno je veoma očito kako su puni energije i spremni ujutro kada se alarm oglasi, a nekada se bude i prije alarma sa novom energijom. Dok su pušili često su bili iscrpljeni nakon buđenja, mrzili alarm i trebali su cigarete da ih pokrenu.

Postoji mali broj ljudi kojima je potrebno više sna nakon što prestanu pušiti. Ovo su ljudi koji su puno pušili na kraju dana. Njihova tijela su plakala za snom, ali su oni nastavljali pumpati nikotin u tijela da nadjačaju potrebe tijela. Bez stimulirajućeg efekta nikotina sada moraju slušati zahtjeve tijela i ići spavati kada su umorni. Mogli bi uzeti speed i dobiti iste efekte, ali naravno shvaćaju kako im ne treba droga za ovako nešto. Međutim, racionaliraju i kažu da je pušenje pogodno za isti efekat. E pa nije. Raspored koji su imali dok su pušili je imao svoju cijenu i dugoročno cijena za ovaj „benefit“ može biti smrt.

U svakom slučaju, ne paničarite zbog količine sna koju dobijete u prvih nekoliko dana. To nije normalna količina sna vas kao bivšeg


pušača, to je normalna količina sna za nekog tko se odvikava od droge. Ovo nisu „normalna“ vremena spavanja, niti će potrajati dugo. Svatko tko proživljava takve probleme u prvih tjedan ili dva vjerojatno samo ima probleme sa prilagodbom, no trebali biste se obratiti doktoru ukoliko problemi potraju duže, posebice preko mjesec dana. Mnogi drugi razlozi mogu biti krivi za promjene u spavanju uključujući fizičke, psihološke, reakcije na lijekove i tako dalje. Okriviti prestanak pušenja za ove simptome je u redu na nekoliko dana, ali na duži period bivši pušač treba biti objektivan i sigurnije je potražiti pomoć doktora.

San će se na kraju vratiti u normalu za vas kao bivšeg pušača. Onda će godine učiniti svoje izmjene. Kako god ispadne, da spavate više ili manje, moći ćete spavati mirnije znajući kako više niste pod kontrolom nikotina i više si ne stvarate smrtonosne rizike pušeći. Da biste spavali sretnije, jer znate kako ostajete zdraviji i kako ćete najvjerojatnije živjeti duže, uvijek kad ste budni upamtite da NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!

Pušački snovi

Pušački snovi su česti, ako ne i univerzalni među bivšim pušačima. To je posebno često kada osoba ne puši kraći vremenski period, i ako se desi nekoliko dana ili tjedana nakon prestanka, vjerojatno će biti jako uznemirujuće i realistično. Realistično do te mjere da će se bivši pušač probuditi sa mirisom i okusom cigarete u ustima i nosu, uvjeren kako je stvarno pušio. Imao sam mnoge polaznike terapija koji su tražili po kući u potrazi za opuškom, toliko je realistično bilo. Dopustite da prvo objasnim zašto je osjećaj toliko fizički izražen.

Kada prestajete pušiti, jedan od prvih fizičkih poboljšanja je proizvodnja cilije. Cilija su male niti slične dlakama koje se nalaze duž dušnika i bronhija, konstantno metući čestice iz vaših pluća. Dok ste pušili, prvo ste ih usporili, zatim paralizirali i na kraju uništili ciliju. To je razlog zbog kojeg su pušači češće prehlađeni i imaju gripu - unište prvu liniju obrane protiv mikroba koji izazivaju ove bolesti.

Kada osoba prestane pušiti, obično unutar tri dana, cilija se počne


regenerirati. Bivši pušač može početi čistiti pluća u roku od nekoliko dana. Jedan od ranih simptoma koji se prvi primijete je kašljanje i izbacivanje mukusa i materije koja se nikad nije mogla iščistiti dok je osoba pušila, ali sad ima izlazni put i mehanizam za metenje. Ružno, ali dobro, osoba počinje izbacivati mnogo smeća iz pluća. Mnogo smeća je duhanski katran koji ima prepoznatljivo odvratan ukus i smrad.

Recimo da sada sanjate, možda totalno drugi san koji nema nikakve veze sa pušenjem. Dok spavate, cilija radi svoj posao, duhanski katran se nakuplja, dolazi do osjetila za okus i miris i eto ga, vi kreirate sekvencu snova koja uključuje cigaretu. Ne samo da sanjate, nego fizičko osjetilo okusa i mirisa ostaje i nakon buđenja. To onda postaje pravi osjećaj pušenja.

Ovo daje valjano objašnjenje zašto se snovi dešavaju i zašto djeluju tako stvarno. Ali to nije kraj značaja pušačkih snova. San se može interpretirati na jedan od dva načina, a bivši pušač često misli kako je to znak da on stvarno želi pušiti. Prestao je pušiti, a sanja o tome, to znači da želi pušiti, zar ne?

Znao sam dobijati pozive usred noći od polaznika koji su se uspaničili snom. Počeli bi govoriti „Ne mogu vjerovati, tako dugo ne pušim, a još želim pušiti“. Znali su da žele pušiti jer su sanjali o tome. Onda bih ih pitao da opišu san. Rekli bi da je bio tako stvaran, i skoro uvijek bi rekli da je počeo da poprima oblike noćne more. Probudili bi se u znoju, ponekad plačući, misleći da su upravo pušili i uništili sve, da su se vratili na početak. Da je svo vrijeme bez cigareta sad uništeno.

Čim bi završili sa opisom, istakao bih im jednu važnu činjenicu. Oni su upravo sanjali da puše i zato pomislili da žele pušiti. Probude se i opišu san kao noćnu moru. To nije san nekoga tko želi pušiti; to je san nekoga tko se boji pušenja. Ovo je legitiman strah, ako uzmemo u obzir da se bivši pušač bori sa snažnom i smrtonosnom ovisnošću. Također, ovo je i legitiman san. Na neki način vam daje dojam o tome kako biste se osjećali kad biste se uistinu vratili pušenju. Ne u fizičkom, nego u psihološkom smislu. Noćna mora vam omogućuje da vidite koliko je osjećaj povratka pušenju loš, bez da morate ponovno


pušiti i ponovno pasti u „ralje“ nikotinske ovisnosti. Može vam dati neku predodžbu o tome kako je nepušenje bitno za vaše mentalno zdravlje.

Opasan san je kada u njemu ispušite cijelu kutiju, kašljete, budete izopćeni od društva, dobijete neku užasnu bolest, završite na samrtnoj postelji i ispuštate zadnji dah - i odjednom se probudite sa smiješkom na licu i kažete „Ovo je bilo odlično, volio bih da ovo mogu uraditi dok sam budan“. Sve dok ovo ne sanjam, ne bih se dao obeshrabriti. Ako ovo sanjate, možda trebamo još malo razgovarati.

Što se tiče pušenja, što god da sanjate, bit ćete u redu sve dok u budnom stanju upamtite da - NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!

40 godina napretka?

Devetnaestog siječnja 2004. u TIME magazinu je izašao članak o smanjenju broja pušača u Americi od originalnog izvještaja o američkom javnom zdravstvu (u originalu: General Surgeon’s Reports) koji je izašao u siječnju 1964. Autor je naveden na mišljenje kako bi mnogo više pušača uspjelo prestati ako ne bi pokušavali „na suho“ i umjesto toga uzimali mnoga pomagala za prestanak koja mogu „uduplati šanse za uspjeh“.

Jedna stvar koju želim komentirati je kako članak ističe da se pušenje smanjilo sa 42% na 23% u posljednjih 40 godina, ali kako je smanjenje zaustavljeno u 1990. Ti datumi su interesantni. Članak kaže kako postoje mnogo efikasniji načini za prestanak od metode „na suho“. Zapravo govori o zamjenskim nikotinskim pomagalima i Zybanu. Ono što je zanimljivo je da su skoro svi ovakvi proizvodi došli u široku upotrebu u 1990-tim godinama, baš u godinama kad je radpidno opadanje broja pušača zaustavljeno.

Nikotinska guma za žvakanje je prvi put odobrena za upotrebu u Americi 1984. godine, samo na recept. U 1991. i 1992. četiri flastera su odobrena za izdavanje na recept. U 1996. sve kontrole su nestale, gume za žvakanje i dva od četiri flastera su otišli na police i Zyban (bupropion) je dolazio.


Sada imamo dostupne sve te čudesne proizvode, mnoge i bez recepta. Da su ti prozivodi tako dobri u povećanju šansi, i da ih tako puno ljudi koristi, reklo bi se da postotak pušača opada mnogo brže nego u vremenima kada su pušači koristili samo svoju odlučnost da prestanu.

Citiram članak: „Pad u broju pušača je zaustavljen u 1990-tim godinama i skoro da se nije ni micao od tada“. Nadajmo se kako se u budućnosti neće pojaviti još čudesnih proizvoda za prestanak, jer bi to moglo rezultirati velikim povećanjem broja pušača.

Pravi način da se ponovno poveća postotak ljudi koji dugoročno uspiju prestati je da im se pomogne da shvate kako se bore sa ovisnošću o nikotinu, i kako su za pobjedu i konačnu slobodu potrebne jednostavne stvari: napraviti i držati se odluke da - NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!



Poglavlje 4 - Prevencija povratka pušenju 132

Poglavlje 4 - Prevencija povratka pušenju

Pušačka zakletva

Izgovara se prije povlačenja prvog dima nakon što ste na neko vrijeme prestali pušiti

Ovim dimom ću se okovatiU doživotnu ovisnost.Iako ne mogu obećati da ću te uvijek voljeti,Obećavam da ću ti se pokoritiI da ću podržavati svoju ovisnost o tebiKoliko god to skupo postane.

Neću dopustiti da muž ili žena,član obitelji ili prijatelj,doktor ili neki drugi medicinski radnik,poslodavac ili zakon,opekline ili smrad,kašalj ili grub glas,rak ili emfizem,srčani ili moždani udar,ni prijetnja od gubitka ekstremiteta,stane između nas.

Pušit ću te uvijekOd ovoga dana pa nadalje,u dobru i zlu,u bogatstvu i siromaštvu,U zdravlju i bolesti,Dok nas smrt ne rastavi!„Možete zapaliti cigatetu.“


„Proglašavam vas punokrvnim pušačem.“

P.S. Dok jedan od dva braka završava razvodom, ovisnost o pušenju traje do kraja života - mada do kraćeg života. Kad ste pušač - ne možete ovisnost svesti na nulu. Jedan dim može rezultirati trajnim povratkom pušenju.

Zakon ovisnosti

Pušači su često ljuti na mene, jer misle kako sam ja izazvao njihov povratak pušenju. Zašto tako misle? Pa, ja imam tu gadnu naviku praviti veliki problem od toga kad polaznik terapije povuče par dimova ili ispuši nekoliko cigareta. Pušač misli kako sam tako uvjerljiv sa svojim argumentima da nema druge opcije nego sasvim nastaviti pušiti. Misli kako sam ga ja natjerao da se vrati cjeloživotnoj ovisnosti koja će mu uništiti zdravlje i koja mu na kraju može oduzeti život. Uvjeren je kako ne bi nastavio pušiti da ja nisam napravio toliki problem. Kako mogu mirno spavati znajući što sam uradio?

Spavam odlično, hvala na pitanju. Jer, znate, nisam ja odgovoran za to što su se ovi ljudi vratili pušenju. Oni trebaju preuzeti punu odgovornost. Vratili su se pušenju jer su prekršili glavni zakon nikotinske ovisnosti - uzeli su dim. To nije moj zakon. Ja se ne stavljam u ulogu suca, porote i krvnika. Zakon fiziološke ovisnosti kaže da će uzimanje supstance o kojoj je netko ovisan izazvati ponovno uspostavljanje ovisnosti o toj supstanci. Ja nisam napisao taj zakon. Ja ne izvršavam taj zakon. Moj posao je mnogo jednostavniji od toga. Ja samo interpretiram zakon. Ovo znači kako se pušač, uzimanjem dima, totalno vraća pušenju ili ponovno prolazi proces odvikavanja. Mnogi se ne odluče za ponovno odvikavanje.

Svaka terapija je imala jedan broj polaznika koji su ranije bili prestali na godinu dana ili dulje. Zapravo, imao sam jednog polaznika koji nije pušio 24 godine prije nego je opet počeo. On nikad nije čuo za ovaj zakon, da čak i nakon 24 godine, bivši pušač nije totalno oslobođen svoje ovisnosti. Nije shvaćao kako je tog dana kad je bacio zadnju cigaretu stavljen na „uvjetnu“ do kraja života. Nepoznavanje


ovog zakona ne može biti isprika - prirodni zakoni nisu napisani na takav način. Po američkim standardima, ovo je okrutna i neobična kazna, ali tako je kako je.

Možda bi se, umjesto terapije, osoba koja se vratila pušenju trebala obratiti odvjetniku i uloži žalbu o tome zašto ne može samo ponekad zapaliti cigaretu. Možda će imati porotu kojoj je simpatičan, možda ga proglase nevinim pa može napustiti sudnicu kao slobodan i neovisan čovjek. Naravno, mogao bi sve to uraditi. I nakon što izađe iz sudnice kao slobodan i neovisan čovjek, vjerojatno će imati nekontroliranu potrebu i zapaliti cigaretu. Nemojte tražiti rupe u zakonu ovisnosti. Osudit ćete se na povratak pušenju. Možda se čini prejako i nepošteno, ali za mnoge se ispostavi kako je pušenje zločin kažnjiv smrću. Nemojte pokušavati prevariti sustav - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

„Samo jedan mali dim“

Mnogim ljudima je teško shvatiti kako samo jedan mali dim može rezultirati totalnim povratkom pušenju. Jednostavno im to nema smisla, ali ako se ikad budete bavili mišlju da zapalite „samo“ jednu, pomislite kakav biste savjet dali članu obitelji ili prijatelju do kojeg vam je stalo, ako znate da je on bivši ovisnik o heroinu koji nakon dužeg vremena ponovno razmatra povremeno uzimanje. Zamislite svoj šok i strah i na samu pomisao ponovnog korištenja, pogotovo ako ste bili s njim u vrijeme kad je bio ovisan i kad je ovisnost uništavala skoro svaki aspekt života, čak i sam život.

Biste li mu rekli, „Pa, sad ti je bolje, možda vrijedi vidjeti možeš li podnijeti samo jedan šut?“ Biste li uradili neko istraživanje da vidite je li „jedan šut“ realna opcija danas? Možda biste provjerili i neurološke časopise da vidite imaju li znanstvenici bolje znanje o putevima neurotransmitera u mozgu i bolja objašnjenja zašto dolazi do ovisnosti? Onda biste možda rekli „Danas malo bolje razumiju kako dolazi do ovisnosti i uskoro će možda moći izmijeniti fiziologiju mozga. Ukoliko se danas vratiš ovisnosti možda neće biti veliki problem jer lijek će uskoro biti spreman - možda čak za par godina.“


Veća je vjerojatnoća da ćete presjeći sve te misli i samo reći: „Ako ponovno uzmeš, vraćaš se na poziciju prije nego si prestao. Uništit ćeš svoj, i živote ljudi oko sebe.“

Velike su šanse da ćete zauzeti čvrst stav kako osoba ne treba to uraditi - ponovno uzimanje bi bilo glupo i samoubilački. Nema razlike između gore spomenutog scenarija i ideje „Možda mogu zapaliti samo jednu, sad.“ Zapravo, postoji jedna razlika. Nije medicinska, ni fizička, nego društvena. Društvo ne shvaća nikotinsku ovisnost. Ljudi razumiju ovisnost o drugim drogama. Iako je nikotin više adiktivan nego većina drugih adiktivnih supstanci, možda čak i najadiktivniji, ljudi još ne shvaćaju kako uzimanje supstance izaziva povratak ovisnosti, iako to znaju sa drugim drogama.

Koliko često vas je netko pitao nakon što ste prestali pušiti „Znači ne ispušiš ni jednu?“ Ovo je tako besmislen komentar, a ipak tako čest. Koliko ste često u literaturi vidjeli poruku kako ne trebate dozvoliti da vas jedna cigareta vrati pušenju? Kad se radi o drugim drogama, poruka je jasna i nedvosmislena: „Nemoj uzeti“.

Svatko je izložen ovoj razlici, ne samo otkad su prestali, nego i godinama i desetljećima dok su pušili. Morate primijeniti način razmišljanja koji je dio društva, nebitno iz kojeg društva potičete. Stavi koji prožima društvo je pogrešan. Društvo možda prihvaća opasnosti, ali ne shvaćaju koncept ovisnosti. Morate biti pametniji i bolje informirani od društva oko vas, možda čak i od doktora. Tražiti od pojedinca da misli drukčije od društva je teško, ali u slučaju pušenja to se mora uraditi. Ukoliko ne postanete veliki protivnik uzimanja i jednog dima, posljedice mogu biti jako ozbiljne. Izgubit ćete svoj prestanak pušenja, a to se lako može pretvoriti u gubitak zdravlja i eventualno života. Morate biti budni svo vrijeme i podsjetite se da ste liječeni ovisnik.

Kako vrijeme bude prolazilo, možda neće biti nikakvih znakova ovisnosti; misli o cigaretama su rijetke ili se nikako ne dešavaju, ali i u ovoj fazi igre, postoji tiha ovisnost koja vas može oboriti punom snagom ako napravite jednu grešku u proračunu - ako pomislite kako ste vi možda drugačiji.

Niste ništa drugačiji nego bilo koji drugi ovisnik, nebitno je li


supstanca o kojoj ste ovisni alkohol, kokain, heroin itd. Ovisnik ste do kraja života, ali sve dok nemate drogu u svom krvotoku i dok je ne uzmete, nikad se nećete naći na nizbrdici koju ovisnost donosi. Kad se radi o pušenju, ova nizbrdica predstavlja gubitak slobode, zdravlja i života, što znači da možete izgubiti sve.

Kako bi zadržali ono što imate, upamtite kako za slobodu od pušenja morate - NIKADA VIŠE NE UZETI NI JEDAN DIM!

„Jesam li bio ovisan“

Jeste li nikotinski džanki? Značajka koja pokazuje adiktivnost nikotina nije kako je lako prestati, niti kako je lako ili teško pojedincu ostati dalje od cigareta. Prava značajka koja pokazuje snagu ovisnosti je to da koliko god vremena ste bivši pušač, jedan dim i sa prestankom je gotovo.

Nemojte nikad pokušati sebi dokazati kako niste bili ovisni. Bili ste ovisni o nikotinu svih godina dok ste ga koristili i danas ste također ovisni, ali pošto ste bivši pušač, ovisnost je asimptomatska. Da ostane tako i da uvijek imate kontrolu upamtite da NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!

Božanske objave

Jeff je sjedio za stolom i razgovarao telefonom sa poslovnim partnerom. Program za prestajanje pušenja koji je njegovo poduzeće sponzoriralo je upravo trebalo početi. On se dvoumio oko toga hoće li se pojaviti u grupi u koju je bio upisan. Konačno, rekao je prijatelju: „Ne, ne mislim da je pravo vrijeme. Možda ću idući put biti bolje pripremljen.“ Odjednom je glasan zvuk ispunio prostoriju. Jeff je pogledao svoju staklenu pepeljaru i sa zaprepaštenjem vidio da se prepolovila. Bez da ju je itko dotaknuo, njegova pepeljara se prepolovila. Pogledao je prema stropu i rekao prijatelju: „Moram prekinuti razgovor, vrijeme mi je da prestanem pušiti.“

Ova priča možda izgleda nevjerojatno, ali se stvarno desila jednom našem polazniku. Iako većina pušača ne dobija ovakve božanske


objave, svaki pušač dobija izravne poruke da bi trebali prestati pušiti. Poruke im šalje njihovo tijelo. Poruka može biti u obliku kašlja, bolova u prsima, trnaca ili utrnulosti u ekstremitetima, glavobolja, loše probave, otežanog disanja i mnogih drugih žalopojki koje tijelo šalje. Nažalost, iako se poruke stalno šalju, često ih nitko ne primi.

Naravno, pušač će osjetiti simptome, ali često će odbiti svaku pomisao o tome kako su cigarete krive za bilo što. Sue, još jedna polaznica terapije, je imala stalne probleme sa kroničnim bronhitisom. Doktor joj je rekao kako je alergična na cigarete i kako mora prestati pušiti. Ona je prihvatila činjenicu kako je alergija uzrok njenih problema, ali nije vjerovala da je osjetljiva na cigarete. Promijenila je način prehrane, promijenila je tepihe, stavljala hipoalergijsku šminku, i jako često čistila prašinu. Uradila je sve što je mogla, osim da prestane pušiti. Čak i sa svim ovim promjenama, njeno stanje se nije popravilo. Kada je konačno prestala pušiti, napadi su se odmah smanjili. Više nije mogla opovrgnuti činjenicu da je pušenje izazivalo napade bronhitisa.

Velike su šanse da ste, dok ste pušili, i vi dobijali poruke da pušenje nije dobro za vas. Zauvijek pamtite ova upozorenja, jer ona postaju moćno oružje u borbi sa povremenim željama za cigaretom. Kad god bi Sue osjetila želju, samo se trebala prisjetiti bola i patnje koje je imala dok je proživljavala napade bronhitisa. Jeff je sačuvao polomljenu pepeljaru kao stalni podsjetnik na to da ne bi trebao pušiti. Kada pomislite na cigaretu, sjetite se svojih osobnih poruka i neće vam biti problem da NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!

Smiješna opaska: Petog dana terapije Jeff mi je priznao da je malo zabrinut jer jede više otkako ne puši, i bojao se da će se udebljati. Rekao sam mu da ne brine. Kada dođe vrijeme da ide na dijetu, vjerojatno će vidjeti da su mu otpala vrata od frižidera.

„Možda sam ja drugačiji?“

Možda sam ja drugačiji? Možda ja mogu uzeti cigaretu i ne postati ovisan? Možda će mi od cigarete biti toliko muka da nikad više neću htjeti uzeti cigaretu? Možda nikad i nisam bio ovisan? Možda ću


malo pušiti pa opet prestati kada se stvari poprave? Možda, možda, možda...

Pitate li se ikad ovakve stvari? Ako se pitate, i ako vas neizvjesnost odgovora ubija, imam dva prijedloga za rješavanje ovih pitanja. Prvi, uzmite cigaretu. Ovo je stvarno efikasan način da shvatite kakva je mogućnost povratka pušenju putem ponovnog uspostavljanja nikotinske ovisnosti, a rezultat ove vrijedne lekcije bi bilo vraćanje smrtonosnoj, skupoj, društveno neprihvatljivoj ovisnosti o cigaretama. Onda možete pušiti dok vas to ne ubije, ili „samo“ prestati ponovno. Sjećate se zadnjeg puta? Pušiti ili prestati, zabavan izbor, zar ne?

Naravno postoji i drugi način odgovaranja na ova „možda“ pitanja. Nađite pušača koji je nekad ranije prestao pušiti na duži vremenski period, recimo godinu dana ili duže, i onda ponovno počeo pušiti. Pitajte ga kako mu se svidjelo nepušiti? Pitajte ga kako mu se sada sviđa pušenje. Onda mi postavite najvažnije pitanje, kako se vratio pušenju?

Odvažit ću se da pogodim odgovore na ova tri pitanja. „Nepušenje je bilo odlično. Nisam više ni mislio o cigaretama. Osjećao sam se zdravije, sretnije, smirenije. Cigarete su imale odbojan smrad. Pomisao na pušenje onolikog broja cigareta je bila odvratna.“ Na drugo pitanje, kako mu se sad sviđa pušenje, odgovor je tipično ovakav: „Mrzim pušenje, pušim kao i prije ili čak više. Osjećam se više nervozno, imam manje energije, i osjećam se kao budala kad pušim pred ljudima. Naravno da želim opet prestati.“ Odgovor na treće i najvažnije pitanje o tome kako se vratio pušenju je gotovo uvijek isti: „Uzeo sam cigaretu.“

Možda se dogodilo pod stresom, ili na zabavi, ili kod kuće iz dosade. Koji god razlog bio u pitanju, krajnji rezultat je isti - ovisnost o nikotinu. Prije uzimanja cigarete, on se vjerojatno pitao ista „možda“ pitanja. Našao je svoj odgovor. Vaš odgovor je isti. Naučite nešto iz tuđih, a ne svojih grešaka. Vaš prijatelj koji puši je zaglavio u raljama snažne i smrtonosne ovisnosti. Možda će imati priliku i snagu da opet prestane, a možda će pušiti dok ga ne ubije.

Vi ste se uspješno oslobodili nikotinske ovisnosti. Iako je


ranije pušenje bilo potencijalna prijetnja vašem životu, sada rizici obolijevanja padaju na razine koje imaju ljudi koji nikad nisu pušili. Sve dok se klonite cigareta, nikad nećete morati brinuti o fizičkim, fiziološkim, društvenim i ekonomskim rizicima pušenja, i samo slijedite jednu jednostavnu praksu... NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

„Svatko je drugačiji?“

Često uvjerenje u mnogim krugovima je da je svatko drugačiji. Iako je ovaj koncept točan u mnogim aspektima života, nije točan kada se radi o ovisnostima. Najveći broj ovisnika su isti na mnoge načine. Njihovo ponašanje, uvjerenja, stavovi su kontrolirani od strane supstance. Što je jača ovisnost, to više osoba postaje stereotip ovisnika.

U slučaju pušača, jednom kad osoba prestane pušiti i izbaci nikotin iz tijela pojedinačne značajke postaju vidljive, ali i dalje postoje sličnosti sa drugim bivšim pušačima koje treba razumjeti. Jednom kada osoba postane bivši pušač ona kontrolira svoju ovisnost, ali i dalje ima tu ovisnost. Bivši pušač nije više aktivni pušač ali nije ni „nikadpušač“. Bivši pušač je i dalje liječeni ovisnik i mora održavati to znanje. Na jedan bitan način svi su bivši pušači isti. Svaki od njih će ostati slobodan od cigareta do kraja života ako NIKADA VIŠE NE UZMU NI JEDAN DIM!

Novogodišnje odluke

Sjećate se svih onih odluka da počnete novu godinu kao nepušač? Godinu za godinom, mnogi pušači se zaklinju na ovo i izdrže do 1. siječnja, 10:00 ujutro. Ove godine možete samouvjereno donijeti odluku. Jednom kada prestanete pušiti na malo duži period, održavanje nepušenja postaje lakše od samog prestanka. Jednostavno upamtite - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Iako se potrebe za cigaretom i dalje dešavaju, i mogu se pojačati zbog priprema i pritisaka uoči blagdana, obično nisu intenzivne ni


dugotrajne. Mnogi ljudi imaju samo jednu potrebu dnevno, tjedno ili mjesečno. One traju samo nekoliko sekundi. U biti, potrebe traju oko 20 sekundi tjedno, a ostatak vremena bivši pušači su presretni, jer su prestali. Kada dobijete potrebu za cigaretom, to je potreba za doslovno jednom cigaretom, ne za pušenjem u razinama prije prestanka. Umjesto da se osjećate uskraćeni od jedne cigarete, bolje se sjetiti zadovoljstva u nekonzumiranju tisuće cigareta svake godine. Ne trošite više mnoštvo novca na stvar koja vas čini bolesnim, smrdljivim, društveno neprihvatljivim, stvar koja vam „buši“ rupe u namještaju i odjeći, utječe na mišljenje koje drugi o vama stvaraju, i možda stvar koja će vas ubiti.

Potencijalna prijetnja prvog dima je vraćanje odvikavanja na sami početak. Jedan dim je mnoge pušače bacio u punu ovisnost, koju su samo dan ranije smatrali jednim od najodvratnijih ponašanja. Zato, kada dobijete potrebu, sjedite, udahnite duboko nekoliko puta, i razmotrite mogućnosti. Potreba će proći i onda si možete čestitati, jer ste je pobijedili. Uvijek upamtite - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Koncentriranje na misao o cigareti

Ono što se dešava nekim ljudima nakon što prestanu pušiti je da se koncenriraju na misao o cigareti. Pod ovim mislim na to da zaborave sve loše cigarete koje su ikad ispušili, zaborave na one koje su ispušili bez razmišljanja, i počnu se koncentrirati na jednu dobru cigaretu. Možda su je ispušili prije 20 godina, ali bila je dobra i sada žele još jednu.

Česta je taktika da bivši pušač sebi kaže kako ne želi tu „dobru“ cigaretu. Problem je u tome što je žele. Unutarnja debata se razvija: „Želim jednu; Ne, ne želim; Jedna zvuči odlično; Ne, ne zvuči; A daj, samo jedna; Ne, ni jedna!“ Ukoliko se bivši pušač koncentrira samo na jednu cigaretu, nema jasnog pobjednika u debati. Bivši pušač treba promijeniti unutarnju debatu.

Ne govorite sebi kako ne želite jednu kad je želite, radije budite svjesni želje, ali se zapitajte: „Želim li sve cigarete koje idu uz tu


jednu?“ Zatim: „Želim li cijeli paket koji ide uz ostale cigarete? Cijena, društvena neprihvatljivost, smrad, utjecaj na zdravlje, mogući gubitak života. Želim li se vratiti pušenju, totalno, dok me ne napravi „bogaljem“ i ne ubije?“

Ukoliko se stvari postave ovako, to obično nije debata bez pobjednika. Odgovor će obično biti: „Ne, ne želim pušenje pod ovakvim uvjetima“, a to su jedini uvjeti pod kojima cigareta dolazi. Ovako je debata gotova čim je započeta. Ponavljam, ako je fokus samo jedna cigareta, možete se dovoditi do ludila cijeli dan. Ukoliko se koncentrirate na cijeli paket koji će doći pušenjem, udaljit ćete se od tih misli sretni što ste slobodni od ovisnosti, i uspješno osnaženi da NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!

„Nikada više nemojte uzeti ni jedan dim!“

Kažem to svakoga dana na terapiji, u skoro svim forumskim postovima, i na kraju svakog članka. Čak i tako, osjećam da ne mogu dovoljno puta ponoviti - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM! Nije da se bojim kako će vam se cigareta svidjeti i kako ćete odlučiti kako je povratak pušenju predivna stvar. Suprotno, vjerojatno ćete imati vrtoglavicu, mučninu, i općenito ćete se osjećati loše. Možda ćete se mrziti zbog toga. Čak ni ovo nije problem.

Prava opasnost leži u ponovnom uspostavljanju nikotinske ovisnosti.

To je snažna ovisnost. Jedan dim vas u roku od nekoliko dana može vratiti na vašu staru razinu konzumacije. Imali smo polaznike terapija koji nisu pušili po 20 godina i više. Jednog dana su samo odlučili probati jednu. Čak i nakon ovako dugog perioda, prva cigareta je dovoljna kako bi se ponovno uspostavila ovisnost. Ponovno su ovisni i u roku od nekoliko dana puna kemijska ovisnost se ponovno uspostavlja. Sve fizičke opasnosti, psihološki problemi, i veliki troškovi se vraćaju na razine prije prestanka. Ukoliko ne vjerujete da se ovo vama može desiti, dođite prve ili druge večeri na moju sljedeću terapiju za prestanak pušenja. Poslušajte nove polaznike koji su došli prestati pušiti. Tu ima ljudi koji su bili prestali pušiti na duže vrijeme,


ljudi kojima se sviđalo ne pušiti, ljudi koji su voljeli ne pušiti, ljudi kojima sada treba pomoć da ponovno zauzmu svoj nepušački status, sve zbog jedne tragične greške. Nisu bili imuni na prvi dim. Velike su šanse kako ni vi niste. Razmilite o ovome sljedeći put kada budete imali prolaznu pomisao na cigaretu.

Sada imate izbor. Možete ostati bivši pušač ili možete još jednom postati ovisnik o cigaretama. Pažljivo razmotrite obje opcije. Kakav način života vam više odgovara - biti rob smrtonosnoj biljci ili biti uistinu slobodna osoba? Konačna odluka je vaša. Ukoliko se odlučite za drugu opciju, samo se držite sljedećeg savjeta - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Ne mogu prestati ili neću prestati

„Ne želim da me se proziva za vrijeme trajanja ove terapije. Prestajem pušiti, ali neću govoriti o tome. Molim ne prozivajte me.“ Ovaj zahtjev sam dobio od gospođe koja se prijavila na terapiju prije više od dvadeset godina. Rekao sam u redu. Ne mogu vas natjerati da govorite, no ako osjetite kako se želite ubaciti u razgovor, ne oklijevajte. Na to se ona naljutila i rekla „Možda nisam bila dovoljno jasna - Neću govoriti! Ako me pokušate natjerati da govorim ustat ću i otići odavde. Ako mi samo uputite upitan pogled, odlazim! Je li jasno?“ Bio sam malo šokiran jačinom njenih riječi, ali sam joj rekao kako ću poštovati njen zahtjev. Nadao sam se kako će tijekom terapije promijeniti mišljenje i podijeliti svoja iskustva ali, najiskrenije, nisam računao na to.

Na terapiji je bilo dvadesetak polaznika. Sve u svemu, bila je to dobra grupa, sa izuzetkom dvije žene koje su sjedile nazad i neprestano brbljale. Ostali učesnici bi se okrenuli i ušutkivali ih. One bi nakratko prestale, i odmah zatim nastavljale sa jednakim entuzijazmom. Ponekad, dok bi drugi pričali svoje tužne osobne priče, njih dvije bi se smijale nekoj svojoj priči jer su bile nesvjesne što se dešava oko njih.

Treći dan terapije došlo je do velikog napretka. Dvije tračare su brbljale kao i obično. Jedna mlada žena je tražila da prva govori jer


mora ići. Tračare nisu slušale nego su nastavile svoju priču. Mlada žena je rekla „Ne mogu ostati, imala sam strašnu nesreću u obitelji, brat mi je poginuo u nesreći“. Boreći se sa emocijama, rekla je: „Nisam trebala ni doći večeras, trebala sam ostati i pomoći obitelji u pripremanju pogreba. Ali znala sam da moram svratiti ovdje ako želim nastaviti sa nepušenjem.“ Prestala je tek prije dva dana, ali nepušenje joj je bilo bitno.

Članovi grupe su se osjećali užasno, ali su bili ponosni na nju, jer su se pored nje njihove muke sa odvikavanjem činile trivijalne. Tako su osjećali svi osim dvije tračare. One nisu ni čule ništa od cijele priče. Kada je mlada žena pričala o tome kako je bila bliska s bratom, njih dvije su prasnule u smijeh. Nisu se smijale priči mlade žene, nego nečemu sasvim sporednom od onoga o čemu se pričalo. Kratko nakon toga mlada žena se ispričala i otišla pomoći obitelji. Rekla je kako će ostati u kontaktu i zahvalila grupi na podršci.

Nekoliko minuta kasnije, žena koja je tražila anonimnost je iznenada ustala i počela pričati. „Oprosti Joel,“ rekla je glasno, prekidajući me u pola priče. „Nisam htjela reći ništa na cijelom ovom programu. Prvi dan sam tražila od Joela da me ne proziva. Rekla sam da ću otići ako pokuša. Nisam htjela nikoga zamarati svojim problemima. Ali danas osjećam da ne mogu više šutjeti. Moram reći svoje.“ Svi u prostoriji su šutjeli.

„Imam rak pluća. Umrijet ću za dva mjeseca. Ovdje sam kako bi prestala pušiti. Želim da znate kako se ne zavaravam da ću si spasiti život. Prekasno je za mene. Umirem za dva mjeseca i nema ni jedna prokleta stvar koju mogu napraviti. Ali prestat ću pušiti.“

„Možda se pitate zašto prestajem kad svakako umirem. Pa, imam svoje razloge. Kad su mi djeca bila mala, uvijek su mi predbacivali zbog pušenja. Uvijek sam im govorila da me puste na miru, kako želim prestati ali ne mogu. Govorila sam to tako često da su prestali moliti. Sad su moja djeca u svojim dvadesetim i tridesetim, i dvoje od njih puši. Kada sam saznala za svoj rak, moljela sam ih da prestanu pušiti. Sa bolnim izrazima na licu, objasnili su mi kako žele prestati, ali ne mogu. Znam od koga su to naučili, i ljuta sam na sebe zbog toga. Zato sada prestajem kako bi im pokazala kako sam bila u krivu. Nije bilo


da nisam mogla prestati - nisam htjela prestati! Dva dana ne pušim, i znam kako neću više zapaliti cigaretu. Ne znam hoće li ovo natjerati nekoga da prestane, ali moram dokazati svojoj djeci i sebi da mogu prestati pušiti. I ako ja mogu prestati, mogu i oni, svatko može.“

„Učlanila sam se na ovu terapiju kako bi naučila sve što može olakšati prestajanje i zato što sam bila stvarno znatiželjna da vidim kako će reagirati ljudi koji saznaju opasnosti pušenja. Da sam nekad znala ono što sad znam - pa, u svakom slučaju, sjedila sam i slušala svakoga od vas. Suosjećam sa svakim od vas i molit ću se da uspijete. Iako se nisam obraćala nikome, osjećam bliskost sa svakime od vas. Dijeljenje vaših iskustava mi je pomoglo. Kao što rekoh, nisam htjela pričati. Ali danas sam morala. Evo zašto.“

Nakon toga se okrenula prema tračarama, koje su začudo šutjele za vrijeme ovog uvoda. Iznenada je povikala, „Jedini razlog zbog kojeg sad govorim je taj što me vas dvije KUČKE izluđujete. Zabavljate se tu pozadi dok svi drugi dijele iskustva, pokušavaju pomoći jedni drugima kako bi spasili vlastite živote.“ Nakon toga je spomenula priču mlade žene i to kako su se njih dvije smijale u to vrijeme, sasvim nesvjesne o čemu se govori. „Obje mi učinite uslugu i gubite se odavde! Idite vani i pušite, slobodno crknite, ništa ne učite niti doprinosite ovdje.“ Njih dvije su zaprepašteno sjedile. Morao sam malo smiriti strasti, zapravo malo više, jer je atmosfera bila prilično nabijena nakon svih dešavanja. Dvije tračare su ostale, i to je bio kraj brbljanja za cijelu dvotjednu terapiju.

Svi ljudi koji su bili u grupi su bili uspješni na kraju programa. Prilikom diplomiranja, dvije žene koje su brbljale su dobile aplauz od svih, čak i od žene koja je imala rak. Sve je bilo oprošteno. Mlada žena koja je izgubila brata je također došla, slobodna od nikotina i ponosna. Žena sa rakom pluća je ponosno primila diplomu i predstavila sina. On je prestao pušiti prije malo više od jednog tjedna. Zapravo, kad je podijelila svoju priču s nama, žena s rakom pluća još nije bila rekla obitelji da prestaje pušiti.

Nekoliko dana kasnije, kada je bila čista tjedan dana, rekla je sinu. On je zapanjeno rekao da ukoliko ona može prestati, može i on i prestao istog trenutka. Sijala je od sreće. Podlegla je šest tjedana


kasnije. Saznao sam kad sam je nazvao da vidim kako je i dobio njenog sina. Zahvalio mi je što sam joj pomogao da prestane na kraju. Rekao mi je kako je bila ponosna što je prestala, kako je on bio ponosan na nju, i kako je bila sretna što je i sin prestao pušiti. Rekao je „Nikad se nije vratila pušenju, a neću ni ja“. Na kraju, jedno drugom su dali prekrasan dar. On je bio ponosan što je njen zadnji dah bio slobodan od dima, ona NIKADA VIŠE NIJE UZELA NI JEDAN DIM!

Epilog: Obično kažem kako ne možeš prestati zbog nekoga drugoga, moraš prestati zbog sebe. Ovaj slučaj je u neku ruku suprotnost toj izjavi. Žena sa rakom pluća je prestala pušiti da spasi svoju djecu svoje sudbine, da u jednoj mjeri vrati unazad lekciju koju ih je učila. Lekciju kako „nije mogla prestati“. Istina je bila kako u to vrijeme „nije htjela prestati“. Velika je razlika između ovih izjava, i tako je svim pušačima. Gospođa iz ove priče pokazala je godinama kasnije da može prestati, prekasno da spasi svoj život, ali ne prekasno da spasi život svojih sinova. Idući put kada čujete sebe ili nekoga drugoga kako govori da ne može prestati, shvatite kako to nije istina. Možete prestati. Svatko može prestati. Fora je ne čekati dok ne bude prekasno.

Oni sretni postanu ovisni

NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM! Iako se ova rečenica sastoji od sedam jednostavnih riječi, neki bivši pušači imaju velikih problema shvatiti pravo značenje ovog vrlo važnog koncepta. Ovo su nesretni pušači koji naprave tragični eksperiment isprobavanja jedne cigarete da bi vidjeli kako će reagirati. Postoje dva moguća ishoda kada uzmete dim. Prvi, i najvjerojatniji, je ponovna ovisnost i povratak na stari nivo konzumacije, obično u roku od nekoliko dana. Druga moguća reakcija je da ne postane ponovno ovisan. Dugoročno, on će biti najveći gubitnik. Bivši pušač koji ponovno postane ovisan od prvog dima će naučiti vrijednu lekciju. Ukoliko ikad ponovno prestane pušiti, imat će dobre šanse za dugotrajni uspjeh, jer iz vlastitog iskustva zna kako ne može uzeti niti jedan dim bez vraćanja na staru razinu pušenja. Zna kako se ne odriče jednog dima, nego


sebi čini veliku uslugu time što ne puši one količine koje je pušio dok je bio ovisan o nikotinu.

S druge strane, bivši pušač koji uzme dim i ne postane ponovno ovisan dobija lažni osjećaj samopouzdanja. Misli da može uzeti jednu cigaretu kad god poželi i ne postati ovisan. Obično, u kratkom vremenskom periodu, uzimajući pokoju cigaretu ponekad, postat će ovisan. Jednog dana može ponovno pokušati prestati i čak i uspjeti. Možda će prestati na tjedan, mjesec ili čak na više godina, ali negdje u mozgu će ostati misao: „Znam da mogu uzeti jednu ako stvarno poželim. Zadnji put sam tako radio i nisam odmah postao ovisan.“ Jednog dana na zabavi, ili pod stresom, ili onako iz dosade će uzeti jednu. Možda će ovaj put postati ovisan, možda ne, ali možete biti sigurni da će biti i idući put. Na kraju će ponovno postati ovisan.

Ova jadna osoba će ići kroz život pun povrataka pušenju. Ovisan o cigaretama pa izliječen, ovisan pa izliječen. Svaki put kada se vrati cigaretama, morat će ponovno prestati. A znate što to znači - prolazak kroz dvotjedni proces odvikavanja opet i opet. Bilo vam je odvratno proći ga i jedan jedini put. Zamislite kako je prolaziti taj proces tri, četiri ili čak i više puta. Jedan polaznika je to učinio trinaest puta, drugi devet i treći osam puta. Da su postali ovisni čim su uzeli prvi dim, možda to više nikada ne bi uradili.

Uzimanje prvog dima je situacija bez pobjednika. Nema mnogo sumnje u tome da će rezultirati vašim povratkom snažnoj i smrtonosnoj ovisnosti. Razmotrite sve posljedice ponovnog povratka cigaretama. Utjecaj na zdravlje, cijena, društvena izopćenost, osjećaj neuspjeha i činjenica kako ćete opet morati proći kroz proces odvikavanja kada pokušate prestati.

Imajte sve to na umu i upamtite - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Negativna podrška drugih

Ovaj post sam napisao članu Freedom foruma prije više mjeseci, zbog toga što je netko tom članu savjetovao da odustane od prestanka, jer je zbog nepušenja iritirao sve oko sebe. Ponekad takvi komentari


stignu od osobe koja vam je draga i mogu vas povrijediti. Prilažem originalno pismo u nadi kako će pomoći svima koji ga pročitaju u slučaju sličnog komentara. Nijedan komentar, pogled ili nešto slično ne može osujetiti vaš prestanak. Samo vi to možete učiniti. Način na koji ćete osujetiti svoj prestanak je da zaboravite činjenicu da NIKADA VIŠE NE MOŽETE UZETI NI JEDAN DIM! Joel

Komentar koji ste primili je veoma čest, ponekad skoro univerzalan, kada član obitelji ili prijatelj „izvali“ nešto kao: „Ako si ovakav kad ne pušiš, daj molim te vrati se pušenju.“ Osoba koja izjavi ovakav komentar ne razmišlja o implikacijama ovakve izjave. Ovo je uporedivo sa time da osobi koja prima kemoterapiju i koja je neraspoložena i razdražljiva zbog gubitka kose, mučnine i drugih negativnih efekata, kažete da bi trebala prestati sa kemoterapijom, jer vam smeta njihova razdražljivost. Naravno, ako biste i sekundu razmislili, ne biste nikad rekli nešto ovakvo, jer većina ljudi razumuje kako je kemoterapija vjerojatno zadnji korak u spašavanju nečijeg života. Odluka da se prestane sa liječenjem je odluka za umiranje. Zato se pomirimo sa lošim trenucima da bismo podržali želju bolesnika da spasi život.

Ono što članovi obitelji i prijatelji često predvide je to kako je prestanak pušenja također pokušaj da se spasi život osobe koja prestaje. Iako drugi možda ne shvaćaju u početku, osoba koja prestaje mora to znati. Drugi možda nikad ne shvate, ali osoba koja prestaje mora.

Jedna stvar koju sam primijetio je da, iako je komentar čest, uglavnom je od supružnika, djeteta, prijatelja, kolege ili poznanika. Takav komentar jako rijetko dolazi od roditelja ili djeda/bake. Mislim da to nešto govori. Roditelji su naučeni na izljeve emocija svoje djece, jer su to doživljavali kad su djeca bila mala. Roditeljski instinkt je ne povrijediti nego zaštititi djecu kada su u nevolji. Taj instinkt ostaje i kada djeca odrastu, i to je dobra stvar roditeljstva.

Tragično je kada osoba ohrabri člana obitelji ili prijatelja da se vrati pušenju, i onda nakon nekoliko mjeseci, godina ili desetljeća ta osoba umre od bolesti izazvane pušenjem. Član obitelji onda osjeća veliku krivnju i kajanje, jer misli da je skrivio povratak pušenju svojim


komentarom. Trebate znati da oni to nisu učinili. Pušač je to uradio sam sebi, jer nebitno što drugi govore, pušač sam prestaje pušiti i sam ostaje van ovisnosti. Koliko puta je član obitelji ili prijatelj rekao da prestanete, a vi niste slušali? Pa ako niste prestali zbog njih, ne možete ni ponovno početi zbog njih. Prestajete sami za sebe, i ostajete bez cigareta sami za sebe.

Dotaknut ću se ovih komentara iz još jedne perspektive. Za vrijeme dok ste bili pušač, ukoliko bi netko uradio nešto što bi vas s razlogom naljutilo, i vi ste htjeli to raspraviti, osjetili biste trenutnu i skoro nekontroliranu želju za cigaretom. Ta potreba, uzrokovana acidifikacijom urina, je odjednom bila jača od želje za raspravljanjem, i odvela bi vas u potragu za cigaretom. To bi vam dalo malo vremena da se smirite i možda biste pustili cijeli taj događaj, smatrajući kako sad više nije vrijedan spomena. Razmotrite ovo ponašanje iz perspektive druge osobe. Oni možda i ne znaju da su uradili nešto pogrešno, a ako i znaju, nisu dobili nikakvu kaznu za svoj prekršaj.

Kao bivši pušač, možda nećete prihvatiti takvo pogrešno ponašanje bez borbe. Drugoj osobi možda ćete se činiti kao loša i užasna osoba sad kad zauzimate stav, a ne trčite za cigaretom. Ukoliko su ti ljudi u krivu, sami su krivi za vašu reakciju. Vi jednostavno više ne dozvoljavate da vas se gazi, i oni se moraju naviknuti na to. No ako je ovo slučaj, oni vjerojatno više neće ni pokušavati iskoristiti vašu „dobru“ ćud i neće ponavljati postupke koji vas s razlogom ljute. Time na neki način učite te osobe da se bolje ponašaju prema drugima.

Kakva god da je situacija, ostanite koncentrirani na činjenicu kako prestajete zbog sebe, i neovisno o tome podržava li vas netko, vi ste ti koji sebe podržavaju. Mi vas također podržavamo. Nećete naći nikoga na Freedom forumu tko će vam reći da se vratite pušenju. Svi mi razumijemo značenje vašeg truda. Borite se za svoje zdravlje i za život. Kako biste pobijedili u toj borbi, šta god da se desi, NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!


Osjećam se 100% bolje otkako sam prestao

„Osjećam se odlično otkako sam prestao pušiti!“ Često ćete čuti bivšeg pušača kako s uzbuđenjem govori upravo ovo nakon prvog pokušaja prestanka pušenja. Zapanjujuće je sjetiti se vremena kada je taj isti pušač napadno tvrdio kako mu njegovo pušenje nikada nije uzrokovalo nikakve poteškoće. Funkcionirao je savršeno dobro za nekoga njegovih godina. Upravo je nemoguće za bilo kojeg pušača točno procjeniti samo koliku štetu mu njegovo pušenje zapravo nanosi. Sve dok ne prestane neće prepoznati potpuni mogući stupanj poboljšanja koji dolazi sa prestankom pušenja.

Ova izjava kako prestanak pušenja čini bivšeg pušača veoma zadovoljnim zapravo nas navodi na pogrešne zaključke. Prestanak pušenja ne čini ljude sretnijima. Zapravo im samo daje osjećaj normalnosti. Ukoliko osoba koja nikada u svome životu nije pušila odluči jedno jutro ne zapaliti cigaretu, ta osoba se neće osjećati bolje ili lošije nego što je to bilo jutro prije. Ali ako se osoba probudi svaki dan i zapali cigaretu, koju će slijediti još 20, 40, 60 ili više prije odlaska u krevet, ta osoba će itekako osjećati ovisnost o nikotinu. Ona se nikada ne osjeća normalno. Život joj se sastoji od kroničnog stanja odvikavanja, a to stanje se poboljšava samo paljenjem jedne cigarete svakih 20 do 30 minuta.

Dok pušenje u ovim intervalima smanjuje sipmtome odvikavanja na najmanju moguću razinu, to svakako ima određenu cijenu. Narušava disanje, cirkulaciju, podiže razinu ugljik monoksida, briše njegovu ciliju, uskraćuje mu snagu i izdržljivost i uveliko povećava rizike oboljenja od smrtonosnih bolesti kao što su rak. Sve ovo će ga koštati tisuće maraka godišnje, učiniti ga društveno izopćenim, čak će ga obitelj i prijatelji smatrati slabim ili neinteligentnim. Nije ni čudno što se osjeća tako dobro jednom pošto prestane pušiti, ali je vrlo važno da bivši pušač shvati kako se osjeća tako dobro, jer se zbog pušenja osjećao loše.

Jednom kada pušač prestane pušiti, zaboravlja kako je loš pušački život zapravo bio. Zaboravlja na grozne cigarete, kašljanje, na boljke i bolove, zgražajuće poglede, neugodnosti, i najvažnije, zaboravlja na ovisnost. Zaboravlja kakav je život pušača uistinu bio. Nažalost,


ne zaboravlja sve. Jedna misao često ostaje, i to godinama pa čak i desetljećima, a to je sjećanje na najbolju cigaretu koju je ikada ispušio. Možda je to cigareta koju je ispušio prije 20 godina, ali je to ona koje se sjeća bolje od svih ostalih. Bez zadržavanja točne perspektive o tome kakav je život pušača zapravo bio, pomisao na najbolju cigaretu često može dovesti do ponovnog pokušaja vraćanja tog božanstvenog osjećaja povlačenjem samo jednog dima, nakon čega slijedi nepoželjan povratak punoj ovisnosti.

Kako bi se držali dalje od cigareta, neki ljudi gledaju na pušenje na umjetno negativan način. Razmišljaju o najgorem mogućem stanju u koje bi ih pušenje moglo dovesti. Ne gledajte na cigarete na ovaj način. Uzimajući u obzir slično razmišljanje, nemojte gledati na cigarete ni na umjetno pozitivan način. Nemojte razmišljati o pušenju jedne ili dvije divne cigarete na dan kada vam tako dođe. Niste to mogli prije učiniti i nećete više nikada ni moći. Radije, gledajte na pušenje onako kakvo je zapravo i bilo. Bilo je skupo, nepovoljno, i društveno neprihvatljivo na dnevnoj bazi. U potpunosti vas je kontroliralo. Koštalo vas je vašega zdravlja i imalo je puni potencijal da vas jednog dana košta života. Gledajte na cigarete kao na ono što one zapravo jesu. Ukoliko se sjećate svog života kao pušača bit će vam vrlo lako da NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!

Danas neću pušiti!

Za vrijeme prestanka, najvjerojatnije ćete se buditi misleći na ovaj koncept, možda sa velikom odlučnošću, a možda sa strepnjom. U svakom slučaju, to je imperativ kojem ste posvetili veliki dio pažnje u dostizanju ovog uzvišenog cilja. Strašne žudnje izazvane ovisnošću su zahtijevale da skupite svu motivaciju kako biste pobijedili naizgled neodoljivu želju da uzmete cigaretu. Razumjeli to ili ne, ponovno učvršćivanje odluke da ne pušite čim se probudite je od bitne važnosti u početnom periodu.

Činjenica je kako ponavljanje koncepta „Danas neću pušiti“ nije bitno samo kad tek prestanete pušiti. Trebate ovo sebi ponavljati nakon buđenja sve do kraja života. Svaki dan trebate početi sa „Danas


neću pušiti.“ Jednako bitno, svaki dan biste trebali završiti tako što ćete čestitati sami sebi i biti ponosni i osjećati zadovoljstvo što ste postigli tako vrijedan cilj.

Godinama i desetljećima nakon uspješnog prestanka, svaki dan dok dišete i dok mislite postoji mogućnost povratka pušenju. Ovisnost o nikotinu je jaka kao i ovisnost o alkoholu ili nekoj nedopuštenoj drogi. Čin pušenja je prožimao skoro svaki vid vašeg življenja. Možda dopustite da zadovoljstvo postignutim popuni prazninu koja je ostala iza ovisnosti tako što ćete zanemariti trud i vrijednost koja je pratila prevazilaženje te ovisnosti. To će uzrokovati da vam gard padne i možda počnete zaboravljati zašto ste prestali pušiti. Možda više nećete prepoznavati mnoga fizička, društvena i ekonomska poboljšanja koja ste dobili nepušenjem.

Jednog dana kad pušenje bude dio davno zaboravljene prošlosti koja nema nikakve veze sa vašim trenutnim statusom, pomisao na cigaretu možda bude popraćen prilikom da „nedužno“ posegnete za jednom. Možda za vrijeme nekog beznačajnog društvenog događaja, a možda za vrijeme neke bitne krizne situacije. U svakom slučaju, svi elementi su na mjestu. Motiv, razlog i prilika su tu, razumijevanje i poznavanje ovisnosti nisu tu. Uzeli ste dim.

Sada se aktiviraju neka nova pravila. Vaše tijelo zahtijeva nikotin. Ranije uspostavljeni procesi su ponovno započeti, i čak i ako to ne shvaćate, desio se povratak ovisnosti. Želja da se stanje vrati na staro je nadjačana zahtjevima koje tijelo ima za nikotinom. Nećete imati kontrolu nad fiziološkim procesima koji su pokrenuti. Uskoro će se vaš um pokoriti onome što vaše tijelo diktira.

Veoma je vjerojatno kako ćete osjećati veliku tugu i žaljenje. Osjećaj krivnje i neuspjeha će vas proganjati. Uskoro ćete se zateći kako sa tugom mislite na dane kada ste jedva i pomišljali na cigarete, ali ti dani će uskoro postati blijeda slika iz prošlosti. Tjedni, mjeseci ili čak desetljeća mogu proći prije nego skupite snagu za još jedan ozbiljan pokušaj prestanka. Nažalost, možda nikad više nećete imati odgovarajuću snagu, inicijalnu motivaciju ili, što bi bilo tragično, priliku da opet prestanete. Dijagnoza neizlječive bolesti ili iznenadna smrt mogu preduhitriti budući pokušaj prestanka, koji se tako nikada


neće realizirati.Nemojte si dozvoliti da budete zarobljeni u ovakav tragični

scenario. Aktivno težite tome da ostanete slobodni od ovisnosti i imajte na umu sve – fizičke, emocionalne, ekonomske, profesionalne i društvene prednosti, činjenice da niste aktivni pušač. Uvijek započnite dan izjavom „Danas neću pušiti“. Uvijek završite dan sa čestitkom i osjećajem ponosa i postignuća, jer ste još jednom pobijedili u svakodnevnoj bitci sa svojom ovisnošću. I uvijek upamtite da između buđena i kraja dana – NIKADA NE UZMETE NI JEDAN DIM!

Novi načini reagiranja na ljutnju kao bivši pušač

Suočavanje s emocionalnim gubitkom ima sličnosti sa suočavanjem sa ljutnjom kada je riječ o prestanku pušenja i njegovim posljedicama. Kada su pušači suočeni sa ljudima ili situacijama koje ih ljute, najprije u tome trenutku osjećaju frustraciju, koja ih - ovisno od ozbiljnosti situacije - potresa iznutra. Ovaj učinak je kod nepušača pa čak i bivših pušača u najmanju ruku rečeno iritantan. Jedina stvar koja rješava sukob za osobu koja se ne nalazi usred aktivne ovisnosti je rješavanje situacije, ili u slučaju situacije koja se ne može tako lako riješiti, vrijeme da se frustracija savlada da nastave dalje. Aktivni pušač pak, suočavajući se sa istim stresom, ima dodatnu komplikaciju koju možda isprva ne prepoznaje, ali koja ima značajan utjecaj na njegov način pušenja i na vjerovanje o koristi pušenja.

Kada se osoba suoči sa stresom, to ima fiziološki utjecaj i uzrokuje acidifikaciju urina. Na ljude koji ne koriste nikotin acidifikacija urina nema vidljiv učinak. To je nešto što se događa iznutra i oni o tome ne znaju ništa, i ne zanima ih. Korisnici nikotina su kompliciraniji. Kada se osoba koja u sebi ima nikotina suoči sa stresnom situacijom, dolazi do acidifikacije urina i ovaj proces uzrokuje povlačenje nikotina iz krvotoka u mjehur, i to bez metaboliziranja. Ovo zapravo smanjuje zalihe nikotina u mozgu što izaziva simptome odvikavanja. Sada je pušač stvarno uzdrman iznutra i to ne samo od početnog stresa, nego i od učinka prestanka pušenja.

Zanimljivo je to da čak i ako se riješimo stresa pušač se zapravo


neće osjećati bolje. Simptomi odvikavanja ne prolaze rješavanjem sukoba, to se događa tek ponovnim uzimanjem nikotina, ili čak bolje, ako izdržite simptome odvikavanja 72 sata. Time u potpunosti izbacujete nikotin iz tijela metabolizirajući ga u produkte koji ne uzrokuju simptome odvikavanja. Većinu vremena aktivni pušač koristi prvu metodu da ublaži simptome odvikavanja, uzimajući još jednu cigaretu. Iako ga to smiruje neko vrijeme, učinci su kratkog vijeka, i u osnovi će se taj proces morati ponavljati svakih 20 minuta do pola sata do kraja života.

Iako je ovo lažni učinak smirivanja, s obzirom na to da zapravo ne umanjuje stres nego samo vraća nikotin izgubljen stresom, pušač misli kako mu je to pomoglo suočiti se sa problemom. Misli kako je cigareta postala korisno pomagalo, ali utjecaj tog pomagala seže daleko više od povećavanja stresa na početku problema. Utječe na to kako se osoba nosi sa sukobom i tugom na način koji možda nije očigledan, ali svakako nije zanemariv. Na neki način, utječe na njegovu sposobnost komuniciranja i možda na njegovu mogućnost da nešto nauči iz tog iskustva.

Evo jednostavnog primjera o čemu govorim. Recimo da ne volite način na koji vaša bolja polovica istiska pastu za zube, ako ukažete na taj problem na miran i racionalan način, možda će se osoba promijeniti i ubuduće to činiti na način na koji vam ne smeta. Time što govorite o svojim osjećajima činite da male smetnje poput te jednostavno nestanu. Ali recimo sad da ste pušač koji ugleda pastu za zube, malo se uznemirite, i želite reći nešto da ukažete na problem. Ali čekajte. Pošto ste malo iživcirani gubite nikotin, doživljavate simptome odvikavanja,, i prije nego što se možete suočiti s problemom, morate zapaliti cigaretu. Pušite, umanjite simptome, i u biti se osjećate bolje. Istovremeno, pomalo se udaljite od situacije sa pastom za zube i odlučite da to nije ništa strašno, zaboravite na to. Čini se kao da ste se riješili stresa, ali u stvarnosti niste. Samo ste potisnuli taj osjećaj. On je još uvijek tu, neriješen, neizgovoren. Idući put se dogodi isto, i opet se naljutite. Osjetite simptome odvikavanja. Morate zapaliti cigaretu. Ponavljate krug, opet ne govoreći o problemu i ne rješavajući ga. Opet i opet iznova, možda će se ovaj model ponavljati godinama.


Jednog dana prestanete pušiti. Možda više ne pušite tjednima, možda mjesecima. Odjednom, jednog dana se isti probem pojavi pred vama, ona dosadna pasta za zube. Ne osjećate simptome odvikavanja koji bi vas odvukli od problema. Ugledate pastu, ništa drugo ne utječe na vas i vi eksplodirate. Ukoliko se osoba nalazi u blizini, možda ćete eksplodirati. Kada se osvrnete i pogledate unatrag, mislite da ste neprikladno reagirali, da je reakcija bila pretjerana za takvu situaciju. Suočili ste se s takvom situacijom mnogo puta prije i ovako nešto se nikada nije dogodilo. Počinjete se pitati što vam se dogodilo da se pretvorite u takvu groznu i eksplozivnu osobu. Shvatite što se dogodilo. Niste eksplodirali zbog onoga što se upravo dogodilo, eksplodirali ste zbog nečega što vam smeta godinama i sada ste zbog nagomilavanja frustracija eksplodirali ozbiljnije nego što bi to inače učinili da ste se ranije suočili s problemom. To je kao kada otvarate bocu gaziranog pića koju ste prije toga protresli. Što više tresete, eksplozija će biti veća.

Pušenje vas je godinama sprječavalo da se suočite sa svojim osjećajima u ranoj fazi. Umjesto toga, oni se se nagomilali i kada su konačno ispoljeni, bili su ozbiljniji nego na početku. Sve i da niste prestali pušiti, ovi osjećaji su se morali prije ili kasnije očitovati. Ili ovakvom eksplozijom, ili tjelesnim promjenama koje neriješeni stres može uzrokovati. Mnoge veze se prekidaju, zbog povlačenja u sebe prilikom konflikta, umjesto rješavanja konflikta putem komuniciranja. Samo jedan način jamči da se rana faza odvikavanja od nikotina više nikada neće miješati s rješavanjem sukoba ili komunikacijskim sposobnostima, a taj način je da NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!

„Zašto ste tako strogi kad se radi o varanju?“

„Kada odem Weight Watchersima i priznam da sam varala i pojela desert, oni mi ipak plješću i ohrabruju me da nastavim dalje. Zašto mi ne ponudite sličnu podršku sa cigaretama?“ Nedavno je jedan bijesni polaznik terapije napao moj nedostatak entuzijazma zbog njegove tehnike i povratka starim navikama nakon petog dana nepušenja.


Objasnio sam da promjena ponašanja kao što je prejedanje, ili ovisnosti kao što je ona o cigaretama traži dva potpuno različita liječenja.Iako se varanje kod dijeta često dešava pod određenim uvjetima kao što su to praznici i zabave, varanje kod ovisnosti je jednako potpunom povratku na staro. Ukoliko osoba uzme komad kolača to je neće učiniti 50 kg težom idućeg dana. S druge strane, uzimanje cigarete može i hoće vratiti bivšeg pušača pušenju, često dostižući stari stupanj konzumacije u roku nekoliko dana ili tjedana.

Dok mnogi programi za kontroliranje kilaže mogu oprostiti mogućnost skretanja s pravog puta, suočavanje s ovisnostima kao što su ovisnost o heroinu, alkoholu, ili nikotinu zahtjeva potpunu posvećenost ovisnika da izbjegava bilo koju vrstu korištenja zabranjene suptstance. Zbog jednostavnog pravila potpune apstinencije da bi se osigurao uspjeh, ja ne mogu dati pljesak nijednom pojedincu koji dopušta sebi da uzme cigaretu zbog stresa, viška kilograma, zabave ili nekog drugog razloga.

Povratak na staro je upravo to, povratak na staro, bez obzira na razlog. Cilj svakog bivšeg pušača je izbjeći povratak ovisnosti. Kada se suočite sa situacijom koja nalaže da uzmete cigaretu, stanite na trenutak i sjetite se kako vam je bilo dok ste bili ovisni.

Kašljanje, otežano disanje, bol u grlu i kratak dah. Neprestana upozorenja vašeg liječnika „prestanite ili“. Loš zadah i smrdljiva odjeća i kosa. Glavobolje, iscrpljenost, i jednostavno jadan osjećaj koji imate nakon previše ispušenih cigareta. Uvijek brinući da ste ostavili upaljenu cigaretu kod kuće ili u uredu. Onaj panični osjećaj kad ste shvatili da ste ostali bez cigareta. Da ste nepoželjni u domu svoje obitelji i prijatelja dok pušite. Potrošenih tisuće maraka godišnje na cigarete i odjeću i pokućstvo koje je moralo biti zamijenjeno zbog progorenih dijelova. Navaljivanje od strane djece i roditelja da prestanete. Biti jedina osoba na zabavi koja puši i osjećajući se društveno neprilagođenim. Biti potpuno kontroliran od strane cigareta. Nije baš lijepa slika, zar ne?

I tako idući put kada osjetite potrebu ili „zaslužite“ cigaretu, razmislite o posljedicama. Ne postoji takvo nešto poput varanja, skretanja s pravog puta ili eksperimentiranja. Ne postoji prilika


pušenja samo „jedne cigarete“. Jedine opcije koje postoje za vas su uspjeh ili neuspjeh. Potpuna sloboda ili potpuni povratak na staro. U samo nekoliko sekundi ćete shvatiti kako nemate želju vratiti se takvom jadnom načinu života. Možete se potapšati po ramenu, jer ste prevladali još jednu veliku prepreku. Shvatili ste kako se previše volite da biste nastavili pušiti. Trajan uspjeh ovisi o jednoj jednostavnoj tehnici - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

„Stvari na poslu su bile tako loše da sam zapalila“

Ovo mišljenje je izrazio polaznik na terapiji koji se uspješno oslobodio svoje ovisnosti o nikotinu. Onda sam ga upitao bi li, da je imao napunjen pištolj pri ruci kada su stvari bile jako loše, prislonio taj pištolj sebi uz glavu i povukao okidač. Bez trenutka oklijevanja odgovorio je „Naravno da ne!“, kao da sam joj upravo postavio besmisleno pitanje. „Ako problemi nisu bili vrijedni samoubojstva, onda nisu bili vrijedni ni pušenja“ odgovorio sam.

Iako površinski gledano ova analogija možda izgleda pretjerana, gledajući unatrag na sličan problem, povijest pokazuje da je rizik povratka pušenju jednako velik i može koštati života.

Pet mjeseci prije „katastrofalnog stanja na poslu“ doživjela je ozbiljan srčani udar. Na sreću, preživjela je i šest tjedana nakon napuštanja bolnice se uključila u program naše klinike za odvikavanje od pušenja. Pušila je četiri kutije cigareta na dan preko 33 godine. Na njezino iznenađenje, uspjela je prestati pušiti bez problema. Uspješno se držala dalje od cigareta tri mjeseca. No u to vrijeme je dobila 13 kg. Iako je 13 kg puno, ona je u potpunosti shvatila zašto je dobila na težini. Jela je više. Puno više.

No toliko se brinula mogućeg povratka pušenju, da joj nije bilo problem udebljati se 13 kg. Tehnički gledano, bila je u pravu. Pritisak koji 13 kg dodatne težine uzrokuje na srce je ništa u usporedbi s rizikom pušenja 80 cigareta na dan. Spremala se pronaći program za kontroliranje težine koji će joj pomoći da smrša,ali ju je sad taj problem na poslu natjerao da uzme cigaretu. Mislila je kako će uzeti samo „jednu“ koja bi joj pomogla proći krizu na poslu. Nije


shvatila osnovno pravilo ovisnosti. Ne postoji jedna. Jedna kutija, jedna cigareta, jedan čik, ili jedan dim. Svi oni vode do istoga. JEDNE OVISNOSTI. Jake ovisnosti. Ovisnosti koja bivšeg pušača sa 30-godišnjim iskustvom može vratiti na stari nivo konzumacije u roku od 24 sata. Pošto nije shvaćala ovo važno pravilo, prekršila ga je. Sada je opet pušila i nije mogla prestati.

Sada analogija između pušenja cigarete i povlačenja okidača pištolja postaje poprilično realistična. Iako je njezinih 13 kg viška bilo nevažno u usporedbi s pušenjem, ona se sada vratila svome starome stupnju konzumacije cigareta i teža je 13 kg. Sve to šest mjeseci nakon srčanog udara. Kad se sve zbroji, ona je hodajuća vremenska bomba.

Iako možda nemate sve faktore rizika koje ona ima, povratak pušenju može biti odlučujući faktor kod srčanog udara, raka kod bilo kojeg broja tragičnih bolesti koje pušenje uzrokuje. Sada ste oslobođeni svoje ovisnosti. Nemojte dopustiti da vas velika kriza, beznačajan stres, zabava, piće ili neka druga situacija natjera da učinite istu pogrešku. Ostanite slobodni od cigareta - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NIJEDAN DIM.

„Ako ikad izmisle lijek za rak pluća, vraćam se pušenju“

Ovo mišljenje često čujem od polaznika terapije koji tek pokušavaju prestati pušiti. Iznenađuje to da i neki dugoročni bivši pušači imaju ovo mišljenje. Očito su ovi ljudi prestali pušiti zbog straha od raka. Ali čim jednom prestanu pušiti, bivši pušači mogu vidjeti mnoge prednosti nepušenja, tako da strah od bolesti ne bi trebao biti jedino što sprječava povratak cigaretama..

Postoji mnogo tjelesnih i psiholoških poboljšanja koje dolaze s prestankom pušenja. Mnogi bivši pušači dišu bolje, imaju više energije i veću izdržljivost. Cirkulacija se poboljšava i kardiovaskularna kondicija se uveliko povećava. Zbog poboljšanja dišnog i cirkulatornog sustava bivši pušači mogu sudjelovati u aktivnostima koje su prije morali izbjegavati zbog pušenja. Bivši pušači su produktivniji, na poslu i kod kuće, što im ostavlja više vremena za zabavne rekreativne aktivnosti. Hrana bolje miriše i ima bolji okus, zbog čega bivši pušač


više uživa u dobrim kulinarskim poslasticama. Bivši pušači su smireniji, bolje se nose sa životnim zahtjevima i stresom. Estetska poboljšanja su dramatična. Mirišu bolje, i čak se i koža čini zdravijom.

Kod mnogih, nepušenje će spriječiti uranjeno boranje kože do kojega bi došlo da su nastavili pušiti. Društveno su prihvatljiviji kao bivši pušači. Više se ne moraju brinuti da će uvrijediti nepušače oko sebe. Mogu otići bilo gdje, kada god požele, a da se ne moraju brinuti hoće li moći dobiti svoju dozu nikotina. Poboljšanje samopouzdanja je ogromna povlastica koju primjećuju mnogi bivši pušači. Više ne troše stotine ili tisuće maraka godišnje na cigarete. Više se ne brinu da će napraviti rupe na pokućstvu, odjeći ili automobilima. Više se ne brinu o požarima koje bi mogli uzrokovati i tako uništiti sve što posjeduju ili čak same sebe. Zadnje i najvažnije, time otklanjaju iz svoga života najveći uzrok prerane smrti i invaliditeta u našoj zemlji. Zašto bi netko žrtvovao takve dobitke da bi se vratio pušenju? Čak i ako smanje mogućnost dobijanja jedne bolesti, sve druge bolesti i dalje predstavljaju rizik za sve pušače. Ali najgore od svega je to da povratak pušenju znači kako ste opet postali ovisnik. Pušačko ponašanje će opet postati obavezno da bi se zadržao stupanj nikotina dovoljno visok i izbjegli simptomi odvikavanja. Morat će pušiti na mjestima gdje je pušenje neprihvatljivo. Kada se suoče sa stresom, morat će pušiti neprestano kako bi se osjećali bolje. „Bolje“ znači jednako kao nepušači koji se suočavaju s istim stresom. Više ne bi mogli mirno pregledati dvosatni film niti imati sastanak na mjestu na kojem je zabranjeno pušenje. Drugi će ih ponovno percipirati kao slabe jadnike koji se ne mogu osloboditi te prljave kemijske ovisnosti. Neki će ih gledati sa sažaljenjem, drugi s prezirom. Nitko im ne zavidi. Oni će mirisati loše, izgledati loše, i polako će se ubijati.

Život je jednostavniji, zdraviji i zabavniji nepušačima. Kada god budete razmišljali o povratku cigaretama ili uzimanju samo jedne, napravite dug oprezan popis dobitaka koje imate, jer ne pušite. Pomislite na neugodnosti i opasnosti s kojima ćete se opet morati suočiti, ako budete pušili 20, 40, 60 ili čak više cigareta na dan. Uzmite u obzir obje strane i ako odlučite ostati bivši pušač jednostavno - VIŠE NIKADA NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!


„Vratio sam se pušenju kad sam bio u bolnici zbog upale pluća“

„Bio sam uplašen zbog svoje bolesti i bilo mi je dosadno u bolnici. Tada sam već bio prestao pušiti tri godine, ali ovo je bilo prvi put da sam se ozbiljno razbolio.“ Ova tužna priča mi je ispričana drugi dan na klinici za prestanak od pušenja. Sada se pridružio klinici, jer mu je bio dijagnosticiran emfizem. Pitao sam ga je li mu je emfizem već bio dijagnosticiran kada je primljen u bolnicu zbog upale pluća. „O ne,“ odgovorio je, „emfizem mi je dijagnosticiran tek prije nekoliko godina.“ Onda sam ga upitao prije koliko vremena se u bolnici vratio pušenju. Razmislio je par sekundi i onda odgovorio, „Prije dvadeset dvije godine.“ Na neki način, taj čovjek nije vidio ništa posebno u ovoj priči. Imao je problem i mislio je da će ga pušenjem riješiti. Ali, nepristranom promatraču, dva problema su očita.

Prvo, ako se čovjek stvarno brinuo o riziku od upale pluća, onda je povratak cigaretama zadnje što je mogao učiniti, ako ništa drugo, to bi produžilo bolest i možda rezultiralo dodatnim komplikacijama. Drugo, i u ovome slučaju mnogo važnije, uzimanje cigarete je uzrokovalo dugoročni problem. Opet je postao ovisan o cigaretama. Nije morao pušiti samo dok mu je bilo dosadno u bolnici. Morao je pušiti dvadeset dvije godine zbog te jedne pogreške. U međuvremenu je zbog svih cigareta koje je ispušio razvio plućnu bolest koja ga čini „bogaljem“. Sa pravilnim liječenjem prvotna upala pluća bi se izliječila i njegova sposobnost disanja bi se vratila u normalno stanje, ali pušenje je sada uzrokovalo bolest koja ga je za stalno oštetila. Čak i ako bi prestao pušiti sada, imat će ograničenu sposobnost disanja do kraja života. Kad se pogleda unazad, ovo je visoka cijena za suočavanje sa par dana ili tjedana straha i dosade. Posebice uzimajući u obzir da bi se oboje riješilo prije 22 godine!

Pušenje nikada nije rješenje za neki problem. U većini slučajeva, uzimanje cigarete rezultira puno ozbiljnijom situacijom od originalne. Nemojte učiniti istu pogrešku koju je učinio ovaj čovjek. Kada ste suočeni s pravim problemom, radite naporno na tome da nađete pravo rješenje. Ukoliko je to problem koji možete riješiti dok pušite,, onda ga sa malo vremena i strpljenja možete riješiti i kao


bivši pušač. Nepušenjem nećete samo riješiti jedan problem, nego ćete spriječiti druge mnogo ozbiljnije situacije. Uspjet ćete izbjeći ponovno uspostavljanje snažne i smrtonosne ovisnosti o nikotinu. Još jednom ćete prevazići prepreku koja je mogla ugroziti vaš status bivšeg pušača. Ukoliko ne planirate ponovno pušiti istu količinu kao prije prestanka, ili čak možda i više, svaki dan do kraja života, upamtite - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Dođite podijeliti svoju snagu, dođite prepoznati svoje ranjivosti

Na kraju svake terapije izrazim molbu svim sudionicima da dođu na buduće terapije kako bi ojačali svoje opredjeljenje da ostanu slobodni od nikotina. U trenutku kada ih zamolim većina, ako ne svi polaznici shvaćaju prednosti dolazaka i obećaju doći na buduće terapije. Iako je obećanje dato s dobrom namjerom, izvršenje je jako slabo. U roku od nekoliko tjedana nakon završetka terapije većina se osjeća tako sigurno povodom prestanka pušenja da im je dolazak na buduće terapije nepotreban i neprikladan. I dalje imaju dobro mišljenje o terapiji i osjećaju da će se vratiti „kada bude trebalo“.

Nažalost, većina shvati da je došlo vrijeme povratka na osnovu jednog očitog simptoma. Ponovno kronično uzimaju nikotin i čini se kako ne mogu prestati. Ovo je opasan način za saznati kako vam je ponovni dolazak na terapije mogao biti koristan. Jer jednom kada dođe do povratka pušenju nema garancije da će pušač imati snage, želje ili prilike da ponovno prestane prije nego pušenje napravi tragičan utjecaj na zdravlje, društveni status, možda čak i život.

Jačanje stava na našoj terapiji je zapravo proces dijeljenja. Uspješni raniji polaznici su snažna motivacija trenutnim polaznicima koji pokušavaju zadržati odlučnost koja je potrebna da se prevaziđu početne traume prestajanja. Vidjeti razne ljude koji su uspjeli prevazići zadatak koji vam se čini nemogućim pruža nadu i ohrabrenje u trenutku kada su oni najpotrebniji. Vaša prisutnost jednom u nekoliko mjeseci stvarno čini razliku, i možda će pomoći da se spasi život jednoga ili više polaznika. Što biste drugo mogli učiniti za sat i


pol, a da je toliko bitno za živote drugih ljudi?Dijeljenje je dvosmjeran proces, ako dođete pomoći trenutnim

polaznicima, nećete otići kući samo sa dobrim osjećajem jer ste pomogli drugima. Otići ćete puni razumijevanja i sreće što ne pušite, i spremniji za povremene prepreke koje se mogu pojaviti pred bivšim pušačem mjesecima, godinama, čak desetljećima nakon što prestane.

Na nedavnoj terapiji smo imali polaznika koji je ponovno počeo pušiti 11 godina nakon što je prestao uz našu pomoć. Bilo mu je dobro ne pušiti, ali prevelika samouvjerenost se pretvorila u povratak pušenju i bolnom procesu odvikavanja. Drugi polaznik nije pušio 35 godina prije nego je ponovno počeo. Otada je tri puta bezuspješno pokušao prestati. Vidjeti ovakve i slične ljude je korisno. Može pomoći bivšem pušaču da shvati koliko je blizu da ponovno postane pušač, i da cijeni to što do danas nije napravio krivi korak uzimanja prvog dima.

Iako su ove dvije osobe, zajedno sa ostalim polaznicima, imali i trebali podijeliti svoja iskustva, žalosno je što nijedan bivši polaznik nije došao da čuje ova iskustva. Ukupno 10 ljudi od 4000! Vrijeme je da se pridružite manjini. Budite jedan od onih koji dolaze ojačati svoju odlučnost. Mnogo je bolje učiti na tuđim greškama, nego jednoga dana možda učiti na svojima.

Razmislite o dolasku i dijeljenju svojih iskustava sa jednom od naših grupa. Nećete zažaliti. Ukoliko ne možete doći, nazovite me ili napišite priču o tome kako prevazilazite povremene prepreke koje mogu dovesti do povratka pušenju, i ja ću podijeliti tu priču sa polaznicima.

Ukoliko podijelite svoje iskustvo, ja ću s vama podijeliti koncept kojim ćete osigurati svoj status bivšeg pušača. Podijelit ću s vama sljedeće znanje: za nastavak bez cigareta jednostavno upamtite da NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!


„Rekli ste kako će biti bolje. Jednako je loše kao i kad sam tek prestao“

Nedavno sam dočekan ovakim pozdravom od polaznika kojemu je bio osmi dan kako ne puši. Kao što znate, na terapiji objašnjavamo da ako pušač prođe prva tri dana bez pušenja, fiziološki simptomi odvikavanja će se početi smanjivati, a unutar dva tjedna će sasvim prestati. Dok se fiziološki simptomi mogu predvidjeti, psihološki simptomi se mogu javiti bilo kada. Moguće je da su potrebe koje je ovaj čovjek imao jednako bolne kao one koje je imao tjedan ranije. Iako je potreba možda jednako jaka, bila je drugačija. Ranije, kad je imao potrebu, nije mogao učiniti ništa da je prevaziđe. Ukoliko bi izdržao nekolko minuta, potreba bi prošla. No psihološke potrebe su više pod kontrolom svijesti bivšeg pušača. Dobra analogija za predstavljanje razlike između fiziološkog i psihološkog bola je zubobolja.

Pokvaren zub može izazvati mnogo boli. Ukoliko vam zubar objasni zašto vas zub boli, to ništa ne pomaže. Znate zašto boli, ali on i dalje boli. Razumijevanje fizičke boli ne pomaže da ona prestane.

Sad zamislite da odete zubaru i saznate da imate karijes. Zubar mora odstraniti karijes i staviti plombu. Bušenje zna biti dosta ružno iskustvo. Nakon što zubar završi bol će prestati, ali kad god čujete zvuk zubarske bušilice, čak i godinama kasnije, naježite se od pomisli na bol. Kad shvatite da samo reagirate na zvuk, znate da niste u opasnosti i reakcija prestaje.

Razumijevanje uzroka straha smanjuje nervozu i pridruženu bol. Bilo kakva želja za cigaretama koja se danas javlja je samo reakcija na uvjetovane okidače. Prvi put radite ili doživljavate nešto bez cigarete. Možda je to odlazak u kafić, na vjenčanje ili let avionom. Možda prvi put vidite neku osobu, ili ste na mjestu na kojem ste inače pušili ranije. Možda nešto što čujete, ili neki stari miris koji osjetite. Čulo mirisa je jak mehanizam za okidanje starih emocija.

Zato danas, ako poželite cigaretu, pogledajte zašto vam je baš ovo vrijeme i mjesto na umu. Jednom kad shvatite da je želja uzrokovana reakcijom na neki nebitan događaj, možete samo reći „ne“ cigareti bez daljeg problema. Samo trebate shvatiti što je uzrokovalo pomisao za cigaretom.Potreba će proći. Idući put kad budete u sličnoj situaciji


nećete ni pomisliti na cigaretu. Naučit ćete kako da se nosite sa još jednom situacijom kao bivši pušač. Prestanak pušenja je iskustvo puno učenja. Svaki put kada prevaziđete potrebu preskočit ćete još jednu prepreku koja je prijetila vašem statusu bivšeg pušača. Kako vrijeme bude prolazilo, nestat će vam prepreka i moći ćete udobno ići kroz život kao sretnija i zdravija osoba. Sve što trebate upamtiti i vježbati kako biste ostali bivši pušač je - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM.

„Na cigarete mislim samo kad dobijem jedno od vaših glupih pisama“

„Na cigarete mislim samo kad dobijem jedno od vaših glupih pisama!“ Nedavno je polaznik terapije iznio ovakav stav kada sam ga pitao kakav mu je život bez pušenja. Jako se trudio zaboraviti da je ikada pušio. To je bio života kojeg se nije htio sjećati, ali mu moja korespodencija s njim nije dozvoljavala da zaboravi. Sada je bio u fazi kada je bacao moja pisma bez da ih je i otvarao.

Činjenica je kako ja i dalje šaljem pisma baš da bivši pušač ne bi zaboravio da je ikada pušio. Jer ako je sličan drugim bivšim pušačima nikada neće potpuno zaboraviti svoju pušačku prošlost. Zaboravit će cigarete koje su mu izazivale mučninu, one zbog kojih se osjećao društveno izopćen, i bezbrojne cigarete koje je ispušio, a da nije ni bio svjestan da ih je pušio. Najvažnije, zaboravit će na cigarete koje nije htio zapaliti, ali koje su zadovoljavale potrebe koje nije mogao kontrolirati. Zapravo, zaboravit će na veliku većinu cigareta koje je ikada ispušio, i onda, u nekom trenutku će se sjetiti jedne „dobre“ cigarete.

I onda se dogodi. Jednog dana na zabavi, pod stresom, ili onako iz dosade, dobit će potrebu za jednom „dobrom“ cigaretom. Pošto se distancirao od ovisnosti koju je ranije imao, zaboravit će ili jednostavno neće prihvatati činjenicu da će čak i „samo jedan dim“ skoro sigurno rezultirati totalnim povratkom pušenju pa će probati jednu. Možda će biti odlična, možda odvratna. Stvarno nije neka razlika. Dobra ili loša, preuzet će kontrolu i on će ponovno biti ovisni


pušač. Sada mora trpjeti fizičke, emocionalne, društvene, financijske i zdravstvene posljedice koje idu uz ovisnost o nikotinu.

Zapravo šaljem pisma svakom bivšem polazniku terapije iz dva razloga. Prvi razlog, kao što je navedeno, ne želim da pušač postane samodopadan i da mu to uzrokuje povratak pušenju. Drugi razlog su tužni slučajevi u kojima se bivši pušač vrati pušenju, i tu pisma služe kao stalni podsjetnik (koji oni obično smatraju maltretiranjem) da pušenje predstavlja problem s kojim se treba obračunati. Više puta se desilo da se ljudi ponovno pojave na terapiji govoreći da ih je jedno od pisama ponukalo da ponovno prestanu pušiti. To je najdivniji efekt koji ova pisma imaju.

Nikad nemojte sebi dozvoliti da zaboravite na vašu pušačku povijest. Da, možda su postojale neke „dobre“ cigarete, ali bilo je puno više loših, a čak i te „dobre“ su vas polagano ubijale. Ono što je tužno je da čovjek koji je izjavio rečenicu iz naslova, kao i mnogi drugi koji su stvarno trebali čitati pisma, neće vidjeti ovo pismo sve dok ne bude prekasno. Bacit će pisma bez otvaranja. Možda će znati bolje kada idući put prestanu - ako bude idućeg puta. Razmotrite pune posljedice koje donosi samo jedna cigareta i onda odaberite da - NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!



Poglavlje 5 - Debljanje 165

Poglavlje 5 - Debljanje

Minimiziranje debljanja uzrokovanog prestankom pušenja

Možda ste čuli kako se ne možete istovremeno boriti s viškom kilograma i prestati pušiti. Možda je nekim ljudima u redu „trpati“ se hranom dok pokušavaju prestati pušiti i rješavati problem viška kilograma kasnije. Zdravstvene komplikacije uzrokovane manjim dobitkom kilograma su zanemarive u usporedbi s zdravstvenim rizicima koje donosi pušenje. Prosječni pušač bi morao dobiti više od 35 kg kako bi opteretio srce onoliko koliko to radi pušenje, a pri tome nije čak ni uzet u obzir rizik oboljenja od raka.

Zbog estetskih i emocionalnih razloga, dozvoljavanje nekontroliranog prejedanja i neizbježni dobitak kilograma je pogreška koja će često potkopati proces prestanka. Obeshrabljenost zbog izgleda može neke ljude vratiti pušenju. Tada pušač pored povratka pušenju ima dodatni problem viška kilograma. Ponekad težina ne nestane samim time što ste se vratili pušenju.

Postoji nekoliko faktora zbog kojih može doći do povećanja tjelesne težine prilikom prestanka pušenja. Pušenje može imati utjecaja na čovjekov metabolizam i zbog toga prestanak može doprinijeti blagom povećanju mase kod pojedinih. Dobitak od 2 do 4 kg kroz nekoliko mjeseci se može pripisati promjenama u metabolizmu. Ukoliko se težina poveća za više od 5 kg, vjerojatno su odgovorni neki drugi faktori.

Jedenje manjih obroka između glavnih obroka, ili povećavanje porcija može lako dovesti do unošenja nekoliko stotina kalorija viška dnevno. Uzimanjem samo 100 dodatnih kalorija na dan rezultira dobitkom pola kilograma mjesečno, skoro 5 kg godišnje i skoro 50 kg u deset godina. Pedeset kliograma masti zbog ispijanja jednog soka dnevno. Zbog ovoga često čujete „Nisam jela mnogo, ali sam se udebljala!“ Istina, možda nisu jeli mnogo više, ali su to činili svaki


dan, i cjelokupan efekt lako uzrokuje „misteriozni“ dobitak na težini. Neki bivši pušači jedu više jer su jendostavno gladniji. Jedu

između obroka i osjećaju potrebu jesti onda kada to prije nije bilo potrebno. Ako čekaju da jedu prekasno u danu ili je previše vremena prošlo između obroka, možda će početi osjećati simptome kao što su npr. glavobolja, pospanost, ili nedostatak energije. Ovo može biti prava nuspojava prestanka pušenja.

Razlog zbog novog osjećaja gladi je zbog toga što nikotin djeluje kao potiskivač apetita. Pušenje između obroka naizgled iskorjenjuje potrebu za jelom između obroka koje kasnije dožive mnogi bivši pušači. Nikotin to čini tako što podiže razine šećera i masti u krvotoku, i time vara tijelo da misli kako je sito, iako nije. Iako to može pomoći pri kontroliranju težine, to čini uz rizik. Cigarete koje koristite kao potiskivače apetita mogu uzrokovati rak, srčane bolesti, moždane udare, i mnoge druge bolesti.

Bivši pušač više ne unosi potiskivač apetita. Ovo ne znači kako on ili ona mora povećati unos kalorija. To može biti stvar raspodjele hrane koju je inače jeo u jednom velikom obroku na više malih obroka koji su bolje raspodijeljeni tijekom dana. Ovime se dopušta zloglasno uzimanje hrane između obroka, a da se ne poveća ukupni unos kalorija. Na primjer, ako se doručak sastoji od žitarica, kolača, jaja i čaše soka, ta se hrana umjesto odjednom može unijeti u 2 do 3 različita obroka i time napraviti ravnomjerna distribucija šećera u krvi ujutro. Isto pravilo vrijedi za ručak i večeru, čime je dopušteno više međuobroka.

Drugi mehanizam unošenja većeg broja kalorija se može iskusiti kada se nesvjesno jede više pri kraju jela. Pušenje cigarete je ranije označavalo kraj obroka. Bez cigarete koja služi kao znak, bivši pušač će možda jesti dodatnu hranu poslije svakog obroka, čak nesvjesno, iako možda nije gladan.

Jedno rješenje za ovakvo ponašanje može biti planiranje jela unaprijed. Računajte i pripremite količinu hrane koju ste konzumirali dok ste pušili i recite sebi da ste završili. Drugi način je napustiti stol čim završite s jelom, ako morate ostati za stolom pijte čašu vode ili nekaloričnog pića koje se nudi. Nemojte ostaviti tanjur sa ostatcima


ili desertom na dohvat ruke.Drugi dobar način je odmah ustati i oprati zube. Ovo može biti

novi znak za kraj obroka, kao i poboljšanje higijene. Čisti osjećaj u vašim ustima može biti novi dobar osjećaj za bivšeg pušača. Dok ste pušili, pranje zuba je često pratilo paljenje cigarete, kompromitirajući cjelokupni proces čišćenja.

Pored kontroliranja konzumacije, tjelovježba je drugi način za kontroliranje težine poslije prestanka pušenja. Dvadeset do trideset minuta tjelovježbe svaki drugi dan može nadoknaditi metaboličke promjene praćene prestankom pušenja. Ukoliko jedete „malo više“ onda više tjelovježbe može pomoći nadoknaditi i to, ali budite realni. Morate vježbati mnogo ako mislite sagorjeti relativno malu količinu hrane. Time ne tvrdimo kako je gubitak vremena vježbati da bi se izgubio višak kilograma; samo nemojte jesti lopatama i ići u kratku šetnju i očekivati kako će to napraviti razliku.

Uspješno kontroliranje težine dok prestajete pušiti može se postići s malo više truda i planiranja. Ukoliko se dobitak na kilaži iskusi dok prestajete s pušenjem, prvi koraci bi se trebali primjeniti čim prije da bi se taj proces preokrenuo. Nakon toga, kako bi se održao zdrav životni stil, pazite na konzumaciju hrane, redovito vježbajte i najvažnije - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

„Pokušao sam sve da smršam, ali ništa ne djeluje!“

Nedavno je jedna gospođa nazvala naš odjel raspitujući se o našim preporukama koje se tiču tekuće proteinske dijete za kontroliranje težine. Objasnili smo joj kako svaki program za kontrolu težine, ukoliko želi biti uspješan, treba imati razborit pristup za održavanje težine nakon što se postigne ideal. Ukoliko to ne vrijedi, osoba će vrlo često prisvojiti svoje stare navike, koje su i rezultirale prekomjernom težinom. Tekuće proteinske dijete su potencijalno opasne i ne vode do trajnog gubitka težine. Predložili smo joj da se priključi razumnom programu za kontroliranje težine. Ona je odgovorila „Probala sam ih sve, svi su samo kradljivci novaca i prevaranti! Nisam uopće izgubila nijedan kilogram!“ Pitala je koji pristup mi preporučujemo. Predložili


smo razuman program dijete i tjelovježbe. „Vježbanje,“ izrazila je s gađenjem, „tko ima vremena za vježbanje?“ Postalo je jasno zašto su njezini raniji pokušaji gubljenja težine propali. Ne zbog slabosti programa, nego zbog njenih stavova o gubljenju težine. Željela je biti mršavija, ali ne daj Bože da se za to mora potruditi.

Kako bi bila uspješna u bilo kojoj vrsti životne promjene, osoba prvo mora odlučiti koliko su joj važne prednosti koje dolaze promjenom. Ukoliko su povlastice dovoljno važne, pojedinac se može iskreno obvezati i imati dobru priliku biti uspješan. Kontroliranje težine je važna tema, jer mnogi bivši pušači dobiju na kilaži prvi put kada se odreknu cigareta.

Nakon prestanka pušenja, hrana može imati bolji okus i miris i mnogi bivši pušači shvate kako im se apetit povećao. Mnogi osjećaju pravu potrebu hranom zamijeniti nagradu koju su mislili dobiti cigaretama. Mnogi smatraju kako se trebaju nagraditi hranom zbog prestanka. Iako se to privremeno čini racionalnom idejom, može doći do opasnih posljedica. Čak i kada početna faza prestanka pušenja završi, i potreba za cigaretama prestane, ostaje novi model hranjenja koji je uspostavljen. Ovaj model uključuje unošenje više kalorija nego što se potroši u dnevnim aktivnostima. Krajnji rezultat je višak masnoće i višak kilograma.

Prestanak pušenja je veliki uspjeh, ali ne zahtijeva unošenje ogromne količine dodatnih kalorija. Jedenje kolača, kolačića, sladoleda, dodatnih glavnih jela, ili konzumiranje više alkohola uzrokuje pravi dobitak kilograma. Kalorije se gomilaju brzo. Iako se mnogi ljudi obeshrabre ovim viškom kilograma, ne poduzimaju uvijek korake da isprave situaciju. Ustraju u novoj navici kontinuiranog prejedanja. Što je potrebno da se ovi ljudi ohrabre i naprave pozitivnu promjenu?

Kada im dozlogrdi što su pretili, mogu poduzeti nešto u vezi toga. Tako su prvi put prestali pušiti. Došlo je do točke kada su znali da treba prestati. U početku nije bilo lako prestati pušiti. Ne samo da su morali prekinuti ukorijenjeno ponašanje vezano za ovisnost, nego i samu ovisnost koja se nalazi ispod. Proživjeli su pravo odricanje od droge, ali njihovo uvjerenje je bilo jako. U kratkom vremenu su bili slobodni od nikotina. Postalo je relativno lako ne pušiti. Hrana može


krenuti istim putem. U početku može biti teško odbiti dodatni desert. Možda neće biti lako napraviti prvu šetnju, ali ubrzo, male količine hrane postaju dovoljne da suzbiju želje za hranom. Možda ćete se i veseliti svojoj prvoj šetnji i počet ćete izgledati i osjećati se bolje. To je prava nagrada.

Ukoliko ste zabrinuti za svoju težinu, učinite nešto u vezi toga. Promijenite svoju dijetu. Vježbajte. Neki bivši polaznici smatraju da sudjelovanje na našoj klinici za odvikavanje od pušenja pomaže kada prvi put počinju sa svojom dijetom. Slušajući velike poteškoće koje polaznici doživljavaju kada prestaju s pušenjem i prisjećajući se kako su prevazišli taj isti problem, mogu uspostaviti jak osjećaj samopouzdanja. Počinju shvaćati da ako su mogli prestati pušiti mogu uspjeti u svemu. Neki ljudi ne izgube samo dodatnu težinu koju su nagomilali otkako su prestali pušiti nego nastave ostvarivati pozitivne promjene u dijeti i vježbi, čak i dolazeći do te točke da teže manje nego što su to činili dok su bili pušači.

Radite na tome da ostanete zdraviji i sretniji. Budite razumni sa svojom dijetom. Gurajte sebe dalje da budete aktivni. A najvažnije, uvijek prakticirajte - NIKADA NE UZMITE JOŠ JEDAN DIM!

„Radije ću biti malo deblji nepušač, nego mršav i mrtav“

Ova izjava predstavlja razmišljanje jedne polaznice o pet kilograma koje je dobila otkako je prestala pušiti. Iako se može izbjeći, mnogi ljudi zaista dobiju na kilaži nakon što prestanu pušiti. Razlog je lako objasniti - jedu više.

Više je razloga zbog kojih ljudi jedu mnogo više nakon što prestanu pušiti. Poboljšana osjetila bivših pušača čine da hrana ima bolji okus, pa onu više uživaju. Za neke, cigarete smanjuju apetit. Drugi koriste cigarete kao znak da je objed završio. Uzmite im cigaretu i oni neće znati kako je vrijeme prestati jesti. Društvene situacije sa hranom su im kao pušačima bile mnogo lakše. Kada je pušač završio sa jelom, mogao je sjediti za stolom i pušiti dok razgovara s drugima. Bez cigareta se jednostavno osjeća čudno samo sjedeći te tako naručuje dodatno kavu i desert. Sva ova različita ponašanja vode istom cilju -


višku kalorija i višku kilograma. Povećanje težine može biti strašno opasno za bivšeg pušača, ali

ne zbog pritiska na srce. Morao bi dobiti preko 35 kg kako bi pritisak na srce bio jednak riziku koji donosi pušenje jedne kutije cigareta na dan. Čak i tada, dodatna težina ne bi uzrokovala uništenje pluća, rizik od raka i mnoga druga stanja uzrokovana pušenjem. Prava opasnost dodatne težine leži u tome što je mnogi bivši pušači koriste kao izgovor da se vrate pušenju. Misle kako će automatski izgubiti na težini ukoliko opet počnu pušiti. No budu neugodno iznenađeni kada shvate kako se povratkom pušenju kilogrami ne gube.

Jedna polaznica na klinici nam je rekla kako je u tri mjeseca nakon prestanka pušenja dobila 7 kg. Doktor joj je rekao da treba smršati. Rekao joj je da može ispušiti nekoliko cigareta dnevno. Da je doktor znao ovisnički potencijal cigareta nikada joj ne bi savjetovao tako nešto, jer čim je ispušila prvih nekoliko cigareta počela je pušiti tri kutije na dan. Dodatna težina nije nestala. Kada je doktor shvatio da se vratila pušenju, upozorio ju je da je prestanak pušenja sad imperativ. U njezinome stanju pušenje je bilo jako opasno. Ne samo da je morala skinuti 7 kg, sad je opet morala proći kroz proces odvikavanja.

Pušači, bivši pušači i oni koji nikada nisu pušili mogu izgubiti kilograme na isti način. Postoje tri načina na koji se mogu izgubiti dodatni kilogrami: smanjiti broj unesenih kalorija, povećati količinu aktivnosti, ili kombinacija obje tehnike. Iako dijeta može biti teška na početku, bivši pušači imaju velike prednosti nad pušačima kada je riječ o kontroliranju kilaže.

Najočiglednija prednost jest ta da nepušenje dozvoljava više fizičkih aktivnosti, pri čemu se tope masne naslage. Dok pušite vježbanje je zamorno, bolno, za neke i nemoguće. No s poboljšanima u disanju i kondiciji koja dolaze uz prestanak pušenja tjelovježba može postati redovna rutina u životnom stilu bivšeg pušača. Iako dijeta isprva može biti teška, bivši pušači bi trebali shvatiti sljedeće: ako su bili sposobni osloboditi se cigareta, također mogu smanjiti količinu hrane koju unose. To je jednostavno stvar uporabe odlučnosti koju smo prvotno koristili kako bi prestali pušiti.

I tako, idući put kada se pogledate u ogledalo ili stanete na vagu


i osjećate da ste nesretni sa svojom težinom, počnite poduzimati neke razumne korake da se suočite s njom. Postanite aktivni, jedite manje kalorične namirnice i potapšajte se po ramenu, jer ste opet preuzeli kontrolu nad svojim životom. Nećete samo izgubiti na kilaži, izgledati i osjećati se bolje, nego ćete to sve učiniti bez pušenja. Zbog te činjenice trebate biti dodatno ponosni. Držite dijetu, vježbajte i - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Prestat ću pušiti kad smršam

„Prestat ću pušiti kad smršam.“ Pušač često koristi činjenicu da je debeo kao izgovor za nastavak pušenja. Možda misli kako je smršati pa prestati pušiti logičan slijed događaja. No na kraju je rezultat ovog pristupa obično razočaravajući.

Ukoliko pušač smrša, velike su šanse da će to učiniti povećavajući razinu konzumacije. Cigarete mogu prigušiti apetit. No kada prestane pušiti vjerojatno će jesti više kako bi pobijedio želju za cigaretom. Vratit će kilograme, i vjerojatno ponovno početi pušiti zbog razočarenja. Time se vraća na početak, jer ima višak kilograma i puši.

Ukoliko je cilj pušača prestati i ostati slobodan od cigareta, te trajno izgubiti na težini, on mora uspjeti oboje bez oslanjanja jednog na drugo. To ne znači kako pušač mora izgubiti na težini i prestati pušiti u isto vrijeme. Iako nije nemoguće, jako je teško držati dijetu u vrijeme odvikavanja.

Zbog pada nivoa šećera u krvi koji se dešava prilikom prestanka pušenja postoji konstantna potreba za slatkim. Također, pošto cigareta više ne označava kraj obroka, može se desiti da će pušač jesti mnogo više. Ukoliko želi kontrolirati težinu za vrijeme odvikavanja, mora kontrolirati potrebu za jelom ili jesti manje kaloričnu hranu za vrijeme inicijalnog perioda odvikavanja.

Bivši pušač može misliti kako je bolje nositi se sa svakim problemom ponaosob. Može se razmaziti omiljenom hranom očekivajući da će taj period potrajati otprilike tjedan dana. Jede se čips, torte, kolači i ostale slastice. Time se može stvoriti potencijalno dugotrajna i destruktivna prehrambena navika.


Period za koji je mislio kako će potrajati danima može potrajati tjednima ili mjesecima. Neizbježan rezultat je dobijanje na težini. Bivši pušač će se zbog razočarenja vratiti cigaretama ili će nastaviti dobijati na težini dok ne učini neke pozitivne korake da se oslobodi navike prejedanja.

Ukoliko, s druge strane, bivši pušač riješi problem s hranom čim prestane pušiti, svi dugoročni problemi s težinom će nestati. Kako biste suzbili želju za slatkim, pijte mnogo voćnog soka prva tri dana nakon prestanka. Pomoći će da stabilizirate nivo šećera u krvi, čime ćete ublažiti neke od simptoma koji se javljaju kad tek prestajete pušiti. Kiselost sokova također pomaže jer ubrzava izbacivanje nikotina iz krvotoka, čime se smanjuje trajanje fizičkih simptoma odvikavanja.

Uzimanje mrkve i celera je također jedna alternativa o kojoj možete razmisliti tijekom prvih nekoliko dana. Ove namirnice su niskokalorične i teško ćete stvoriti naviku da ih prekomjerno jedete. U roku od nekoliko tjedana bivši pušač se umori od ovog povrća i prestane ga jesti u tolikim količinama. Prestao je pušiti bez hrane kao oslonca.

Ostati slobodan od pušenja je opredjeljenje za cijeli život. Najvažniji korak za osiguranje uspjeha u ovom cilju je zadržati pozitivan stav o nepušenju. Nemojte razviti negativno zamjensko ponašanje koje će rezultirati drugim problemom. Time će pozitivan stav o nepušenju postati nemoguć, a vi ćete se vratiti cigaretama.

Ukoliko ste se već udebljali nakon prestanka pušenja, poduzmite nešto kako biste riješili situaciju. Nakon toga ćete se osjećati dobro zbog svog postignuća. Ne samo da ste prestali pušiti, učinili ste to bez korištenja nekih destruktivnih oslonaca. Preuzeli ste kontrolu nad svojim životom. Kako bi zadržali kontrolu, pazite što jedete i - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NITI JEDAN DIM!



Poglavlje 6 - Prevencija 173

Poglavlje 6 - Prevencija

Zastrašujući trendovi u pušenju kod tinejdžera

U zadnjih 30 godina broj odraslih koji puše je u padu. U 1964. preko pola muškaraca (52%) u SAD-u je pušilo. Trideset četiri posto žena je pušilo u to vrijeme. Danas samo 25% odraslih ljudi puši (28% muškaraca i 23% žena). Iako se čini da je borba protiv pušenja jako napredovala u zadnja tri desetljeća, rat protiv cigareta je daleko od gotovog. Sada taj rat treba preusmjeriti na drugi front, zbog toga što su danas reklame duhanske industrije upućene djeci, i djeca počinju pušiti u rekordnom broju. Statistike su zastrašujuće, i ako se ne učine potrebni koraci da se trendovi okrenu, medicinske, ekonomske i društvene cijene za našu djecu i za našu zemlju će biti strašne.

Razmislite o sljedećem:• 82% ljudi koji su ikada pušili su svoju prvu cigaretu ispušili prije

osamnaestog rođendana. Više od pola ih je redovno pušilo do te dobi.

• Pušenje među učenicima osmog razreda osnovne škole i prvog razreda srednje škole je poraslo za 50% u odnosu na 1991.

• Širom zemlje, 71% srednjoškolaca je probalo pušiti

• Oko jedne trećine srednjoškolaca trenutno puši (ispušili su barem jednu cigaretu u zadnjih 30 dana)

• Iako samo 5% pušača srednjoškolaca u anketi kaže kako će sigurno pušiti i 5 godina kasnije, skoro 75% njih puši 7 godina kasnije.

• Svaki dan skoro 3000 mladih Amerikanaca postaju redovni


pušači. Od tog broja, 1000 će ih umrijeti prerano zbog bolesti izazvanih pušenjem.

• Od 1000 dvadesetogodišnjaka koji nastave pušiti, 6 će ih umri-jeti prerano zbog ubojstva, 12 zbog prometnih nesreća, a 500 zbog pušenja.

Djeca puše sve više i više. Učimo li ih, i razumiju li dugoročne implikacije koje pušenje donosi? Razumiju li rizike po zdravlje koje donosi pušenje, u odnosu na rizike koje donose druge opasne aktivnosti? Shvaćaju li da iako samo eksperimentiraju sa duhanom i nemaju namjeru pušiti, da mogu lako postati ovisni i ne moći prestati?

Iz ovih statistika, ne čini se da oni znaju ove činjenice. Pa šta onda djeca znaju o pušenju? Znamo da 30% trogodišnjaka i 91% šestogodišnjaka mogu prepoznati da je Joe Camel simbol za pušenje, a znamo da djeca počinju pušiti u rekordnom broju. Znamo da je poruka o pušenju usmjerena na djecu, ali to nije poruka koju bi djeca trebala čuti. Moramo poništiti utjecaj koji multimilijarderske marketinške kampanje imaju na našu djecu. Moramo se suprotstaviti dezinformacijama uz pomoć činjenica. Moramo neumorno širiti poruku kako su cigarete smrtonosne i kako nikotin izaziva ovisnost.

Uvijek upamtite da bliskim ljudima možete služiti kao primjer, kad se radi o pušenju. Širite riječ o svojoj nikotinskoj ovisnosti i uspjehu prestanka. Pušačima iz okoline recite kako postoji život i nakon pušenja. S bivšim pušačima podijelite svoje znanje o mogućnosti povratka pušenju. Najvažnije, podijelite sa djecom koju znate informacije o tome kako ste postali ovisni i kako se stalno morate čuvati da ponovno ne postanete ovisni. Mnogi pušači bi voljeli da nikada nisu počeli. Neka djeca budu svjesna toga, recite im iz svoje perspektive. Budite svjesni kako ste u poziciji biti im uzor i - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!


Što možemo uraditi da zaustavimo porast pušenja kod tinejdžera?

Mnogo prije nego sam počeo predavati na terapijama za prestanak pušenja, radio sam za „American Cancer Society“. Moje radno mjesto je uključivalo razvoj i implementaciju programa za prevenciju pušenja usmjerenu na učenike osnovnih i srednjih škola, te studente. Bio sam dosta zaposlen, jer sam imao izlaganja pred više od 60 000 djece od 1972., dok nisam počeo predavati na terapijama krajem 1978. U ovom periodu, postotak muških pušača školskog uzrasta je opadao, a ženskih se stabilizirao. Činilo se da je poruka o opasnostima pušenja i ne započinjanja nečega što se vrlo lako moglo pretvoriti u cjeloživotnu ovisnost dobro dopirala do mnoge djece tih godina.

Nažalost, ponovno živimo u vremenu kada popularnost korištenja duhana raste kod djece. Iako danas imamo bolje razumijevanje adiktivne prirode nikotina, poruka ne dolazi do djece, ili je oni ne shvaćaju. Opasnost nerazumijevanja nikotinske ovisnosti vodi do onoga što mnogi vide kao bezazleno eksperimentiranje sa ovom supstancom „za odrasle“. Eksperimentiranje sa nikotinom ne bi trebalo smatrati bezazlenim. Nikotin je jedna od najadiktivnijih supstanci koje su poznate čovjeku! Preko 80% djece koja eksperimentiraju sa nikotinom će postati redovni korisnici, a mnogima će tolerancija porasti i osjećat će simptome odvikavanja unutar nekoliko mjeseci od prvog korištenja. Značaj ovoga se ne može dovoljno istaći. Postoje indikatori ovisnosti. Nikotin ima potencijal učiniti preko 80% korisnika ovisnima. Suprotno tome, alkohol ima postotak ovisnosti od otprilike 10%. Prilike nisu na strani djece ukoliko počnu pušiti, a, s druge strane, šanse su sve veće da će dijete, možda i vaše dijete, početi pušiti.

Iako možda niste u prilici promijeniti državne statistike, mislim kako svi vi koji imate djecu ili unuke, ili prijatelje koji imaju djecu, trebate uraditi sve što možete kako biste toj djeci pomogli da povećaju šansu kako ne bi postali još jedna pušačka statistika. Vi ste nekad bili u toj statistici. Razumijete kako rano se eksperimentiranje lako pretvori u ovisnost. Ovisnost koja vas je možda natjerala da trpite


fizičke posljedice koje je na vas ostavilo pušenje. Ovisnost koja vam je izazvala težak i mučan period kad ste prestajali. Ovisnost koja vam je možda uzela prijatelja ili člana obitelji. Bili ste na obje strane i znate kako je teško izbaciti cigarete iz svog života i kako ih je teško držati podalje od sebe.

Trebamo pomoći objasniti adiktivnu prirodu nikotina, opasnosti korištenja duhana, i ponuditi neke strategije za prevazilaženje pritiska koji djeci stvaraju vršnjaci koji puše. Ako ste uključeni u rad škola, molim vas da se zauzmete za educiranje djece u vezi istine o pušenju i ovisnosti.

Nadam se kako ćemo zajedničkim radom moći pozitivno utjecati na budućnost naše djece. I, nemojte zaboraviti, vaša budućnost se i dalje oblikuje na dnevnoj bazi. Da bi vam budućnost bila zdravija i sretnija time što vodite život bez cigareta, upamtite da NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!

„Hvala Bogu pa samo puši!“

„To je samo pušenje, barem se ne drogira.“ Mnogi moderni roditelji bi se složili sa ovakvom izjavom. Ljudi koji misle kako je ovakvo uvjerenje u redu su previdjeli neke očite, i neke manje očite greške u svom razumijevanju pušenja, i ovisnosti općenito.

Izvještaj o američkom javnom zdravstvu (u originalu: Surgeon General’s Reports) se 1989. koncentrirao na područje pušenja kao ovisnosti. Ovaj izvještaj je utvrdio dvije činjenice o pušenju koje se tiču adiktivnih svojstava nikotina. Prvo i najvažnije, nikotin je adiktivna kemikalija koja potiče pušačko ponašanje, odnosno ponašanje koje je odgovorno za više smrtnih slučajeva nego sve ostale ovisnosti zajedno, uključujući alkoholizam. Ovo je samo potvrdilo koncept koji su mnogi već znali. Zbog toga osjećaj kako je pušenje manje zlo od drogiranja ima uvrnutu logiku. Dijete zapravo koristi veoma adiktivnu drogu, iako je točno reći kako dijete zbog njenog korištenja neće imati probleme sa zakonom.

Drugo saznanje će pokvariti osjećaj olakšanja koji roditelj ima znajući kako mu dijete barem ne koristi nikakve ilegalne supstance.


Saznanja na osnovu ovih izvještaja su sljedeća:Ljudi koji koriste droge koje izazivaju ovisnost su često pušači

i pušenje cigareta često dolazi prije korištenja ilegalnih droga. Nacionalna američka anketa o zloupotrebi droga iz 1985. je pokazala da je među djecom između 12 i 17 godina koja su probala kokain 32 puta više pušača nego nepušača. Još impresivnije, 113 puta više djece koja su probala marihuanu su pušači, nego nepušači. Skoro sve osobe koje su ikada koristile neke ilegalne droge su prije toga koristile legalne adiktivne supstance kao što su cigarete i alkohol. Iako korištenje alkohola može doći prije korištenja cigareta, korištenje cigareta je ono što se pokazalo kao bolji način predviđanja budućeg korištenja ilegalnih droga.

Dr. Ginzel sa univerziteta u Arkanzasu je opisao „ulogu pivota kao centralni dio koji duhan ima u procesu ovisnosti“ i rekao je: „Ako gledamo duhan kao vrata prema korištenju drugih adiktivnih supstanci, ne smijemo zaboraviti da je pušenje uzrokovalo više smrtnih slučajeva nego sve druge droge i alkohol zajedno. Nedostatak razumijevanja društva za količinu štete koju pušenje izaziva je žalostan, ali nedostatak razumijevanja i nedostatak pravovaljane akcije od strane onih koji bi se trebali brinuti o rješavanju problema ovisnosti na nivou države je neoprostiv i ne može se tolerirati.“

Ne može se pobjeći značaju ovih izjava. Dati pečat odobrenja pušenju, kao prihvatljivoj alternativi uzimanju droga, može lako dovesti do eksperimentiranja i moguće ovisnosti o supstancama kojih se roditelji najviše boje. Roditelji i učitelji bi trebali poduzeti jak napor kako bi se spriječilo korištenje cigareta u ranoj dobi, s ciljem smanjenja posljedica po zdravlje, te smanjenja mogućnosti korištenja drugih ilegalnih i po život opasnih supstanci.

Ako imate djecu ili unuke u školama, ili ako ste učitelj, molim vas da razmilite o poticanju implementiranja programa za prevenciju pušenja u vašoj okolini. Ako imate djecu za koju znate da su pušači ili da su bili pušači, ne biste nikada trebali praviti razliku između pušenja i drugih droga niti smatrati pušenje boljim od korištenja drugih supstanci. Djeca će prepoznati vaše licemjerstvo i pitati se kako je vama bilo u redu pušiti, a njima zabranjujete. Radije,


recite istinu o manjku razumijevanja i neznanju koje je učinilo da eksperimentirate sa pušenjem i upadnete u ralje ovisnosti - ovisnosti koje ste se očajnički htjeli riješiti i od koje želite ostati slobodni dok ste živi. Nikotin predstavlja ovisnost koja će ponovno preuzeti kontrolu i vjerojatno vas koštati života ako joj date priliku.

Pokušajte razviti razumijevanje kod vaše djece o tome kako je lako izgubiti kontrolu jednom kad ste ovisni, nebitno radi li se o cigaretama, alkoholu, heroinu ili cracku. I, za svoje dobro, i za dobro vaše djece, budite im dobar primjer tako što ćete upamtiti da - NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!

Zašto ne govorim češće o tome kako pomoći ljudima prestati pušiti

Za vrijeme tjedna „Velikog američkog prestajanja pušenja“, dobio sam dva zahtjeva od lokalnih poduzeća za predavanje o prestajanju pušenja za njihove zaposlenike. Otišao sam do prvog, velikog osiguravajućeg društva sa skoro 3000 zaposlenih. Poduzeće je očekivalo da će barem 20 zaposlenika iskoristiti tako vrijednu priliku, koja se nudila za vrijeme ručka. Došao sam sa svojim slajdovima koji pokazuju štetne efekte pušenja, te sa poznatom bocom za pušenje.

Bio sam spreman izložiti dinamičnu prezentaciju punu činjenica i slika koja će zapanjiti svakog pušača koji ima bar malo interesa i sposobnosti razmišljati, i koja će mu omogućiti da shvati kako treba prestati pušiti ili riskira da izgubi život, ruku ili nogu, samopoštovanje ili društveni status. Očekivao sam skepticizam s kojim se inače susrećem kada prvi put predajem lekciju grupi pušača. Kada imam sat vremena predočiti činjenice, opasnosti pušenja postaju očite i neosporne.

Tu sam bio ja, sav nabrijan razbiti pušačko odbijanje priznavanja ovisnosti i ostale obrambene mehanizme s kojim se stalno susrećem. Strpljivo sam sjedio čekajući juriš pušača koji će doći sa očekivanjem i strepnjom od toga kako ćemo tretirati njih i temu prestanka pušenja. Prva osoba koja je došla je bila kontakt osoba iz poduzeća. Bila je bivši pušač, prestala prije otprilike godinu dana. Došla je samo da


pozdravi goste i da me predstavi.Nakon toga se pojavio bivši polaznik terapije, koji je došao reći

mi kako je prestao prije skoro pet godina, i bio je zahvalan jer je uspio nastaviti bez cigareta sve ovo vrijeme. Rekao je, kao i mnogi prije njega, da je prestanak pušenja jedan od najboljih poteza koje je uradio u životu. Upoznao me sa prijateljem koji je prestao pušiti prije tri mjeseca, jer je bio hospitaliziran zbog bolesti izazvane pušenjem. Bivši polaznik terapije je mislio da će ovoj osobi dobro doći da čuje prezentaciju i da time očvrsne volju za nepušenjem.

Vrijeme za početak prezentacije je prošlo. Još jedna osoba, mlada žena, je ušla u prostoriju. Pitao sam je je li došla da prestane pušiti. Ispostavilo se da je nepušač. Nedavno je izgubila oba roditelja i htjela je početi volontirati u „American Cancer Society“ na programu prevencije raka. Došla je samo vidjeti kako se nositi s pušačima kad se povede tema o pušenju. Nitko više nije došao na prezentaciju.

Bilo je očito kako su materijali koje sam donio bili nepotrebni. Nisam trebao nikakve slajdove koji bi uvjerili moju publiku u opasnosti pušenja. Oni su već znali kako je pušenje smrtonosno i prestali su, ili nisu nikad ni počeli. Boca za pušenje je također bila nepotrebna, a i nisam imao nikoga od koga bih uzeo cigaretu sve da sam i htio uraditi demonstraciju. Proveo sam sat vremena pričajući o nikotinskoj ovisnosti i važnosti sprečavanja povratka pušenju.

Nekoliko dana kasnije sam otišao u drugo poduzeće. Bilo je to mnogo manje poduzeće, sa otprilike stotinu zaposlenih. Bio sam malo zabrinut jer je sa ovako malim brojem zaposlenih bilo moguće da se nitko ne pojavi na prezentaciji. I ovog puta sam ponio slajdove i pripremio se za demonstraciju. Na moje iznenađenje, 15 zaposlenika se pojavilo. Kada sam počeo ispitivati zaposlenike o njihovoj pušačkoj povijesti, ispostavilo se da njih 12 nikad nisu pušili, dvoje ih je prestalo prije skoro dvadeset godina, a samo jedan zaposlenik je bio pušač kojega su dovukli u prostoriju i koji nije imao nikakvog interesa prestati pušiti.

Inače bih svoju prezentaciju usmjerio prema tom jednom pušaču, da je imao želju prestati. Osoba je javno rekla kako je na prezentaciju došla protiv svoje volje. Ako ste bili polaznik naše terapije, onda


znate da smo mi tu da pomognemo ljudima koji žele prestati pušiti, a ne da tjeramo ljude da prestanu. Ostalih 14 ljudi su došli da čuju o opasnostima koje donosi pasivno pušenje. I ovoga puta, nisam iskoristio svoje slajdove ni bocu, i nastavio sam pričati o temi za koju se nisam pripremao. Zbog dva bivša pušača sam proveo malo vremena govoreći o sprečavanju povratka pušenju, a većinu vremena o pasivnom pušenju i o tome kako se nositi s pušačima.

Iako ne želim izvoditi nikakve opće zaključke na osnovu dva poduzeća, mislim da ovakvo ponašanje postaje trend. Oni koji su shvatili da mogu prestati su prestali sami. Imamo mnogo više nepušača i bivših pušača nego pušača. Nepušači i bivši pušači imaju sve više interesa za poboljšanje vlastitog zdravlja i za što manje izlaganje opasnostima duhanskog dima.

Nažalost, grupa koja bi trebala biti najzainteresiranija za predavanja, i koja bi trebala iskoristiti priliku programa za prestanak pušenja to ne čini. Tako su jako ovisni ili tako beznadežni da se boje prestati sami, ili čak iskoristiti besplatnu pomoć koja im se nudi. Ljudi koji paze na svoje zdravlje ih sve više izbjegavaju i sve manje toleriraju. Nisu u zavidnoj poziciji.

Ukoliko ste trenutno pušač, shvatite da ste u raljama ovisnosti. Zdrav razum vam govori kako je pušenje skupo, društveno neprihvatljivo i smrtonosno. Nažalost, zdrav razum nema pravo glasa kada vas drži ovisnost. Vrijeme je da nadjačate taj smrtonosni ovisnički mehanizam traženja droge. Ako ste bili polaznik klinike, dođite i pokušajte opet, besplatno. Ovaj put ustrajte. Vaš život možda ovisi o tome. Nemojte prestati zbog većine, prestanite zbog sebe.

Ako ste bivši pušač, nemojte olako shvatati pušenje. Prestanak pušenja je samo početak. Jednako je bitno ostati bivši pušač. Naporno ste radili kako biste stigli do ovoga. Nastavak je relativno jednostavan, svodi se na to da upamtite da NIKADA VIŠE NE UZMETE NI JEDAN DIM!


Djeca jednostavno ne shvaćaju!

Napisao sam pismo Johnu - osnivaču stranice WhyQuit - u veljači 2000., kratko nakon što smo se upoznali. John i ja smo diskutirali o programima za mlade kada mi je on rekao kako je počeo pušiti da bi impresionirao djevojku i da bi bez problema dao nožni palac za priliku za izlazak s tom djevojkom. Pošto je ona pušila, John je mislio da će mu pušenje nekako povećati šanse da je osvoji. Veći dio teksta koji slijedi je dio moga odgovora Johnu. Razlozi zbog kojih ljudi počinju pušiti nisu isti kao razlozi zbog kojih nastavljaju.

Djeca jednostavno ne shvataju! Površinski, prethodna rečenica objašnjava zašto toliko djece puši. Imamo proizvod koji je smrtonosan, toliko smrtonosan da je proglašen najčešćim uzrokom prerane smrti koji se mogao spriječiti, i to u skoro svim razvijenim društvima. Mnogi koji ne umru od cigareta će ipak ostati na neki način oštećeni ili invalidi zbog cigareta. Ne samo da su smrtonosne, one su i skupe. Djeca koja danas počinju pušiti će vjerojatno provesti cijeli život ovisni o proizvodu koji će ih koštati desetine tisuća maraka. Ali danas djeca i dalje počinju pušiti u rekordnom broju. Koje je jedino logično objašnjenje za ovu tragediju?

Ponovno, mora da djeca jednostavno ne shvaćaju. Ali nemojte žuriti da interpretirate moje značenje ove fraze. Da, ima djece koja neće poslušati nikakav savjet, koliko god da je razuman. Ali oni ne čine većinu djece koja počinje pušiti. Kada kažem da djeca ne shvaćaju, ne mislim da djeca nemaju zdrav razum koji bi im pomogao donijeti racionalnu odluku o pušenju. Ono što djeci nedostaje da shvate je stvarna informacija o veličini opasnosti i snazi ovisnosti. Bez takvog razumijevanja oni nemaju alate da prevaziđu pritisak vršnjaka, kao i taktike za promociju duhana koje rade tvornice duhana.

Kada pokušam ponuditi program lokalnim školama, bez ikakve naknade, često budem odbijen, jer škola ne može odvojiti vrijeme iz svog popunjenog rasporeda, koji je neophodan u modernim školama. Pored toga, uprava škole često misli kako djeca dobijaju dovoljno informacija o pušenju na satovima zdravstvenog odgoja i na DARE prezentacijama. Ovo je sve lijepo, osim što se poruka takvim programima često prenosi prebrzo i jedva zagrebe površinu priče o

http://whyquit.com


nikotinskoj ovisnosti. Znam da kada prvi put radim prezentaciju u nekoj školi, djeca ostanu zapanjena pričama o štetnosti pušenja i snazi ovisnosti. Još važnije, gotovo svaki put nastavnik zdravstvenog odgoja nakon prezentacije prizna da ni sam nije shvaćao magnitudu problema.

Nedavno sam govorio na konferenciji na kojoj su bili predstavnici raznih zdravstvenih ogranizacija. Nakon mog predavanja su mi prišli i rekli kako su šokirani time koliko je pušenje zapravo opasno. Očito je da ljudi na koje se oslanjamo da rade edukaciju ni sami nisu dovoljno educirani. Uprava škole, koja je trebala biti odgovorna za prenošenje informacija o opasnostima do učenika, nije radila ništa po tom pitanju jer je mislila kako taj posao dobro rade ljudi koji rade DARE prezentacije, mada su oni zapravo bili slabo informirani.

Djeca mogu shvatiti ako im date informaciju. Financijska ograničenja nisu razlog što se o ovoj temi tako malo zna. Stvar je u manjku odlučnosti i predanosti društva. Roditelji bi trebali zahtijevati ovakve informacije za svoju djecu. PTA grupe bi trebale vrištati da se poveća edukativna komponenta kod prevencije pušenja. Ali nažalost, većina njih također ne shvaća. Koliko često roditelj na činjenicu da mu dijete puši reaguje sa: „Hajde, barem se ne drogiraju.“ Postoji tako mnogo problema koji se mogu desiti djeci, kao što su droge, alkohol i razni oblici nasilja, da se pušenje čini beznačajno u poređenju s njima.

Ono što roditelji i drugi odgovorni odrasli ljudi ne uspijevaju shvatiti je činjenica kako će pušenje ubiti više djece nego svi drugi problemi zajedno. Njihova djeca ulaze u ovisnost koja će ih vjerojatno ubiti. Što mislim pod rječju „vjerojatno“? Pa na svakih 1000 dvadesetogodišnjaka koji puše i ne prestanu, šest će biti ubijeno (nasilje), dvanaest će ih umrijeti u prometnim nesrećama, a pet stotina će ih umrijeti zbog pušenja. „Ali hajde, barem se ne drogiraju.“ Morate shvatiti da kad roditelji kažu ovakvu rečenicu, da ni oni ne shvaćaju. Čini se kako ni roditelji kao mladi nisu naučili puni doseg opasnosti koje pušenje donosi, niti adiktivnu prirodu nikotina.

Johne, rekao si da bi dao nožni palac za Kimberly kad si bio dijete. Razmisli o tome, stvarno misliš da bi dao nožni palac? Da sam ja bio tu sa motornom pilom i da sam ti obećao izlazak sa Kimberly ako mi


daš da ti odrežem prst, bi li pristao na moju ponudu? Vjerojatno ne, a ova analogija nije toliko zategnuta koliko se čini. Postoje ljudi koji su izgubili nožne prste, prste na rukama, stopala, ruke, noge, zbog perifernih vaskularnih oboljenja izazvanih pušenjem. Doktori su im često davali izbor da prestanu pušiti ili izgube ruku ili nogu, no oni zapravo i nisu imali izbor. Oni su ovisnici koji su izgubili kontrolu. Djeca moraju razumjeti koliko seže ta kontrola prije nego počnu pušiti. Ne samo da smrdi, ne samo da ti zubi požute, i nije samo da je to „loše“ za tebe. Djeca misle kako su mnoge stvari loše za njih. Ali cigarete su priča za sebe. Kada više djece dobije ove informacije u punoj snazi, nerazvodnjene, mnogi od njih će imati više odlučnosti da kažu ne.

Utjecaj vršnjaka je pravi fenomen. Nije dovoljno samo reći djeci da ne padaju pod utjecaj vršnjaka. Dajte im razlog zašto da ne padnu. Dajte im punu realnu poruku o smrtonosnoj i adiktivnoj prirodi nikotina. Dajte im razlog da kažu ne i veće su šanse da će reći ne. Pobrinimo se da djeca shvate i mislim da ćemo imati zaokret u trenutnim trendovima.



Poglavlje 7 - Pušenje, pogled iz povijesne perspektive 184

Poglavlje 7 - Pušenje, pogled iz povijesne perspektive

Kada je pušenje bilo „Ovisnost po izboru“

Bilo je jeftino, jeftinije od jedne marke za kutiju. Bilo je svugdje dostupno. Moglo se pušiti bilo gdje, bilo kad. Bili ste poštovani zbog toga. Vaši prijatelji su to radili, vaši rođaci, kolege, šef, čak i vaš doktor je pušio. Nije bilo stigmatizacije zbog pušenja, čak nasuprot, sa svakim novim dimom ste sve više smatrani sofisticiranim, pametnim, snažnim, prosvijetljenim, čak zdravijima i čvršćima od drugih. Nikada niste osjećali prijetnju, zapravo se činilo sigurnim. Nikada niste osjetili simptome odvikavanja, a ponekad posljedice trovanja nikotinom. Tada se moglo pušiti kad god ste željeli, pa ste bili u mogućnosti održavati razine nikotina u krvi na optimalnoj razini, bez ekstremnih stanja. Bez ekstremnih stanja, niste mogli doživjeti posljedice korištenja opojnih sredstava. Pušili ste jer vam se to sviđalo. Neko vrijeme ste znali da možete odustati u svakom trenutku.

1964. godine su se stvari počele mijenjati. Te godine je objavljen izvještaj o američkom javnom zdravstvu (u originalu: Surgeon General’s Reports). Javnost je prvi put bila informirana o ranim poznatim opasnostima koje pušenje donosi. Potvrđena je veza između pušenja i raka pluća, i rizici od srčanih oboljenja su postali jasniji. Oni koju stvarno pročitali to izvješće su bili prvi koji su prestali pušiti. Iduća grupa ljudi u kojoj se smanjio broj pušača su bili liječnici i zubari. Kako su stotine, zatim tisuće istraživanja pokazale, postojala je čvrsta veza između pušenja i preuranjene smrti. Sve veći broj ljudi koji nisu medicinske struke je prestajalo pušiti. Odjednom, čin pušenja nije smatran inteligentnim. Pušači nisu bili izbjegavani, ali im se ljudi više nisu divili.

Velik broj Amerikanaca je pokušao prestati pušiti, ali nije uspjevao. Prvi put u životu su postali svjesni kako ne puše po izboru. Postali su


ovisni. Znali su razloge zašto bi trebali prestati,, ali bez razumjevanja kako se nositi sa ovisnošću nisu znali prestati. Premda nisu bili sretni što ne mogu prestati pušiti, ipak su se osjećali ugodno dok puše (osim ako ne dođe do posljedica koje će ih učiniti „bogaljima“). I dalje su mogli redovno pušiti kako bi izbjegli sindrom odvikavanja od nikotina. Tako su postali ovisnici.

Nikotinska ovisnost je i dalje imala nekoliko velikih prednosti nad bilo kojom drugom ovisnošću. Da, ubijala je više ljudi nego sve druge ovisnosti zajedno, uključujući alkohol i heroin, ali je bila legalna, dostupna, i relativno prihvatljiva za društvo. Ovo su važna svojstva za jednu drogu jer iako su dugoročni efekti smrtonosni, trenutni efekti su relativno udobni, a možda čak i ugodni. Koju drugu drogu biste mogli uzimati 40 puta dnevno ili više, dobijajući mali farmakološki fiks sa svakim dimom? Pušači i dalje nisu osjećali kronične simptome odvikavanja koje drugi ovisnici dožive kada ne mogu uzeti potrebne količine droge. Potrebe rastu jer kod svake ovisnosti vremenom raste tolerancija na aktivnu supstancu.

Najveći udarac pušačima je bila opasnost povezana sa pasivnim pušenjem. Nepušači, koji danas čine većinu populacije, su prestali biti tolerantni. Radna mjesta, domovi prijatelja i obitelji, javna mjesta, čak i pušačev dom postaju mjesta na kojima se ne puši. Više ne može uzeti sve veći broj fikseva koji su potrebni da se izbjegnu simptomi odvikavanja. Sada pušač po cijeli dan ili pretjeruje sa pušenjem, ili ne puši dovoljno. Puši previše kako bi uzeo koliko god nikotina može podnijeti, da bi mogao izdržati više sati koji će proći do uzimanja sljedećeg fiksa. Brojne sate provede ne pušeći u situacijama kada mu je to zabranjeno raznim pravilima i regulacijama. Kronični simptomi odvikavanja, i kronično trovanje nikotinom su postali norma koju pušači doživljavaju.

Danas, pušač ne mora samo brinuti o efektima pušenja koji ga polako pretvaraju u „bogalja“, ni o dugoročno smrtonosnim efektima. Mora misliti o svakodnevnom naporu koji je potreban da održi svoju ovisnost koja je društveno neprihvatljiva i zbog toga zabranjena više sati tijekom dana. Današnji pušači pate od pretjerivanja u pušenju, i od pušenja nedovoljnog broja cigareta. Mnogi ih preziru. Svi ih trebaju


žaliti, nitko im ne treba zavidjeti. Uspomene iz zlatnog doba pušenja su danas fantazija. Realnost pušenja je mučan život i spora smrt. Nemojte se uloviti u život pun ovisnosti - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

„Kako smo preživjeli ta vremena?“

Prije nekoliko tjedana sam s prijateljem i njegovim devetogodišnjim sinom otišao na utakmicu White Sox-a. Utakmica je bila dobra, vrijeme lijepo, a Sox-i su pobjeđivali. To je trebalo biti jako lijepo iskustvo. Zbog jedne stvari to je bila ne baš savršena večer. Jedan čovjek, red iza nas i nekolko sjedišta sa strane i jedna žena, dva reda ispred nas, su pušili. Bili smo na otvorenom stadionu sa samo dva pušača u našem dijelu od otprilike 100 ljudi. Čini se kao da bi izlaganje dimu trebalo biti minimalno. Nekako, svaki put kad bi zapalili, dim je išao pravo na nas. Onih nekoliko minuta kad bi bilo tko od njih pušio, peklo bi me u grlu prilikom svakog udisaja. Mislio sam da samo ja imam problem, ali se i prijateljev sin požalio da mu dim smeta. Nekoliko puta kad se desilo da oboje puše istovremeno, bilo je tako loše da smo nas dvojica otišli prošetati kako bismo izbjegli iritaciju. Pitao sam se koliko je još ljudi u tom trenutku imalo iste probleme.

Neki ljudi su možda bili ozlojeđeni što su ta dva pušača bila tako sebična, ometajući tolike ljude oko sebe. Ja nisam tako mislio. Ja stvarno vjerujem kako oni nisu imali pojma da dim smeta ljudima i djeci oko njih. Čak i da smo im rekli, mislim kako ne bi mogli povjerovati da nam je toliko smetalo.

Mislili bi da smo fanatici koji osporavaju njihovo pravo da rade privatnu stvar koja im donosi nekoliko trenutaka osobnog zadovoljstva. U ovom članku nećemo govoriti o tome osjeća li pušač zadovoljstvo ili samo ublažava simptome odvikavanja. Također, poanta članka nije u tome kako su dva pušača pokvarili večer tolikim drugim ljudima.

Upravo suprotno, ta dva pušača su mi podigla svijest o tome koliko smo napredovali kao društvo. Da sam bio na utakmici prije 30


godina, više od polovine muškaraca i više od trećine žena bi pušilo na bilo kojem bejzbolskom stadionu. Ukoliko su dvije osobe mogle proizvesti dovoljno dima da zasmeta svima okolo, mora da je tada bilo 10 ili 20 puta gore. Kako smo preživjeli ta vremena? Sjećam se da sam, kad sam bio dijete, morao napustiti neka okupljanja jer je bilo previše zadimljeno. Niste mogli naći mjesto gdje možete prošetati bez dima, jer je dim bio svugdje. Niste čak mogli ništa ni reći - u to doba je bilo strašno nepristojno praviti problem zbog toga. Napredak koji je ostvaren možemo početi cijeniti samo ako se sjetimo prošlih vremena.

Sa izuzetkom dvije osobe, doslovno smo bili okruženi nepušačima i bivšim pušačima. Ovi ljudi nisu bili ograničeni pravilima ili ograničenjima. Svaki od njih je imao izbor. Mogli su pušiti kao taj čovjek i ta žena, ili su mogli ne pušiti kao svi ostali. Devedeset posto njih je odabralo nepušenje. Oni koji nikad nisu pušili nepušenje shvaćaju zdravo za gotovo, bez problema. Čak ni većina bivših pušača nisu sjedili i razmišljali o tome kako su sretni što se mogu opustiti uz utakmicu i što ne moraju pušiti. Jednostavno nisu pušili, a ta dva pušača su vjerojatno bili nesvjesni činjenice da su jedini u okruženju koji puše.

Mislim da će doći dan kada nitko više neće pušiti na stadionu. Wrigley Field je već zabranio pušenje, osim u baru. Postaje očito da će i pušenje u zatvorenim prostorijama uskoro biti povijest. Većina neće pušiti jer su tako odabrali. Neki će se morati ponašati prema utvrđenim pravilima. Mi ćemo sjediti i gledati utakmicu, ići na sastanke, jesti u restoranima, stajati u predvorjima kazališta i ne razmišljati o tome kako nitko ne puši. Uzimat ćemo zdravo za gotovo da ljudi koji puše više ne izlažu druge ljude svom duhanskom dimu. Djeca više neće imati iritacije jer odrasli oko njih moraju zadovoljiti svoje fizičke žudnje za cigaretom. Oni nikad neće znati kako izgleda biti žrtva pasivnog pušenja. Mi, s druge strane, ne trebamo nikada uzeti zdravo za gotovo činjenicu kako više nismo žrtve tuđeg dima. Trebamo se sjetiti vremena kada su mnogi pušili na ovim mjestima, ili trenutnih vremena kad samo neki ljudi puše u javnosti. Veoma ćemo cijeniti što više nismo izloženi rizicima i smetnjama koje donosi


pasivno pušenje.Također se trebate sjetiti dana kad ste bili pušač koji je utjecao

na ljude oko sebe. Iako tada to niste shvaćali, radili ste štetu i sebi i ljudima svuda oko sebe. Sad ne možete učiniti ništa da promijenite stvari iz povijesti - ali se trebate fokusirati da više nikada ne izložite opasnostima ni sebe ni druge. Kako biste zauvijek izbjegli ponovni osjećaj krivnje, i kako biste ostali slobodni, upamtite - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

Pravo na pušenje u javnosti

Trenutno se novi problem pušenja stavlja u središte javnosti - mogući utjecaji po zdravlje nepušača. Pušači osjećaju kako imaju pravo pušiti bile gdje i bilo kad. Osjećaju kako time štete samo sebi. Rastući dokazi kako pasivno pušenje predstavlja zdravstveni problem otvara nove kontroverze. Poznato je da djeca koja odrastaju uz roditelje pušače imaju više kroničnih respiratornih bolesti, kao što su prehlada, bronhitis i upala pluća, nego djeca čiji su roditelji nepušači.

Mnogi ljudi su alergični na dim cigarete. Reakcije variraju od blage iritacije oka i kihanja, do ozbiljnijih reakcija kakve imaju astmatičari, ljudi koji imaju bronhitis, te stariji ljudi. Pacijenti koji imaju anginu pektoris i izloženi su ugljik monoksidu iz duhanskog dima brže osjete bolove u prsima prilikom vježbanja. Neka istraživana pokazuju da bi pasivno pušenje moglo biti drugi po veličini uzrok raka pluća kod nepušača. Kao posljedica toga mnogi pojedinci, a i društvo u cjelini se okreću protiv pušača.

Društvo kao cjelina u velikoj mjeri određuje kako se njegovi članovi trebaju i ne trebaju ponašati. Zapravo, pušenje cigareta je postalo masovno jer je društvo spoznalo zdravstvene rizike koje je donosilo korištenje duhana za žvakanje. Žvakanje duhana je bilo česta praksa muškaraca krajem devetnaestog stoljeća. Čak je i pljuvanje bilo prihvatljivo ponašanje, pošto je žvakanje duhana uzrokovalo pojačano lučenje pljuvačke. Pljuvačnice su bile standardne u domovima, uredima i mjestima za druženje. Kada se otkrilo da je


pljuvanje odgovorno za širenje bakterija koje prenose tuberkulozu, duštvo je prestalo prihvatati pljuvanje kao prihvatljivo ponašanje, a ljudi koji su žvakali duhan su prestali s tim. Otprilike u isto vrijeme su se pojavili prvi strojevi za masovnu proizvodnju cigareta, i mnogi korisnici su odmah zavoljeli novu metodu dostavljanja nikotina, koja nije zahtijevala pljuvanje i izgledala je bezopasna.

Dok su tuberkuloza i druge infekcije manje opasne nego ranije, degenerativne bolesti poput srčane bolesti i raka postaju glavni problem. Pošto pušenje pridonosi povećanju rizika za razvoj ovih bolesti kod nepušača, društvo gubi toleranciju za pušenje.

Vjerojatno će dosegnuti točku gdje će se na pušenje gledati kao na pljuvanje. Ukoliko vam posjetilac u kući neprestano pljuje u pepeljaru, vjerojatno ćete ga izbaciti. Pušači počinju doživljavati jednak prijem kod prijatelja, obitelji, poslodavaca i kod svih drugih s kojima su u kontaktu. Nisu dobrodošli sve dok imaju upaljenu cigaretu, cigaru ili lulu sa sobom.

Ukoliko ne želite biti društveno izopćen zbog toga što ste i dalje pod utjecajem prljave i degradirajuće ovisnosti, nemojte pušiti nikotin. Bit ćete slobodni ići bilo gdje, bilo kad, bez brige o tome imate li cigarete i hoćete li ih moći pušiti. Život postaje mnogo jednostavniji jednom kada se riješite ove odvratne ovisnosti. Ostanite slobodni od cigareta - NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!

„Ja sam pušač!“

„Ja sam pušač.“ Reći ovo prije 25 godina je bio način da se pokažete kao glamurozna osoba, sofisticirana, odrasla, čak inteligentna. To je samo značilo kako imate jednostavnu naviku paljenja cigareta - naviku koju ste dijelili sa više od pola muškaraca, i više od trećine žena u SAD-u, ali vremena su se promijenila! Biti pušač vas danas čini popularnim poput gubavca u davnim vremenima. U 25 godina, pušenje je prešlo put od sasvim prihvatljive, čak poželjne navike do društveno neprihvatljivog i demoralizirajućeg ponašanja.

Pušenje je zapravo više od navike - to je ovisnost. Biti pušač je isto kao i biti ovisnik o drogama. Ovo stvara sasvim novi skup problema.


Pušač ne puši jer želi, nego zato što mora. Pušač mora pušiti u određenim vremenskim intervalima. Ukoliko to ne uradi, osjetit će simptome odvikavanja. Ovo nije bilo nikakva prijetnja prije 25 godina. Pušač je mogao pušiti u kući, na poslu, u restoranima, u bolnicama, kod doktora, zapravo svugdje i u svakom trenutku. To je bila savršena droga za ovisnika. Jedini trenuci kad je pušač doživljavao simptome odvikavanja su bili u trenucima nepažnje - na primjer kada ostane bez cigareta usred noći - ali se to nije dešavalo često.

Broj mjesta na kojima je pušač mogao dobiti svoj „fiks“ se smanjivao kako su godine prolazile. U početku su zabrane dolazile samo od „radikalnih“ članova obitelji ili prijatelja. Uskraćivanje prava na pušenje se smatralo lošim ukusom od strane i pušača i nepušača. Ovi rani aktivisti su često bili kritizirani od strane onih koji su simpatizirali ponašanje pušača.

Nakon toga su utjecaji pasivnog pušenja počeli postajati problem. Kada su mogući uticaji po zdravlje nepušača postali očigledni, nepušači su dobili snažno oružje koje im je pomoglo u nastojanju da imaju okruženje bez dima. Još ljudi je zabranilo pušenje u svojim domovima. Zatim su male općine, pa i cijele države počele stvarati nepušačke zone na javnim mjestima, ali to nije najveća prijetnja po pušača, jer uvijek može izbjeći ili skratiti boravak na tim mjestima. Najnovija i najveća prijetnja danas postaje i jako česta realnost. Zabrana pušenja se pojavljuje na mjestu na kojem pušač mora provesti mnogo vremena svaki dan - na radnom mjestu. Neka poduzeća nude područja na kojima je pušenje dozvoljeno na pauzama. Druga poduzeća sasvim zabranjuju pušenje u krugu poduzeća. Ovo stvara problem svakodnevnog osmosatnog odvikavanja. Pušač će možda pokušati promijeniti radno mjesto kako bi izbjegao takve mjere, no nema garancije kako i iduće poduzeće neće primijeniti iste mjere.

Danas, kronično odvikavanje postaje način života za pušača. Pušenje je gnjavaža u kućama, na društvenim okupljanjima, a sada, zbog novih mjera, i na poslu. Gdje je tome kraj? Jednostavna je činjenica da, za pušača, tome nema kraja. Pušenje počinje ometati sve vidove pušačevog života, i svaki pušač mora sebi postaviti isto pitanje: „Je li pušenje vrijedno toga?“ Ukoliko ne mislite tako -


NIKADA VIŠE NEMOJTE UZETI NI JEDAN DIM!



Documents

Nikada Vise Nemojte Uzeti Ni Jedan Dim