ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA

IS

SN

0354-0

650

PROSINAC

2008

12

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis je od 1949. do 1991. godine izlazio pod imenom»Naše planine«.

PRETPLATA za 2009. godinu iznosi 150 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT: ZABA-HR2X 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u HPS-u (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu na èaso-pis »Hrvatski planinar«, trebaju se telefonom, e-mailom ili pismomjaviti Hrvatskom planinarskom savezu. Za nekoliko dana poštomæe primiti uplatnicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, azatim æe, nakon uplate, svaki mjesec na svoju adresu redovnoprimati svoj primjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranima na zahtjev.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenjai urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Prednost imajuprilozi sa zanimljivim temama koji su popraæeni boljim i veæim izbo-rom ilustracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnomformatu (e-mailom, na CD-u ili DVD-u, ali ne unutar Word doku-menata!). Podrobnije upute nalaze se na web-stranici èasopisa.

STAVOVI I MIŠLJENJA izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

WEB-STRANICA ÈASOPISA:

www.plsavez.hr/HP

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagreb

PRETPLATA I INFORMACIJEUred Hrvatskog planinarskog savezatel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@plsavez.hrhttp://www.plsavez.hr

UREDNIŠTVOE-mail adresa za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@plsavez.hr

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan ÈaplarPalmotiæeva 27, 10000 Zagrebe-mail: caplar@plsavez.hrmob.: 091/51-41-740tel.: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran Gabriæprof. dr. Darko GrundlerBranko MeštriæKrunoslav Milasprof. dr. Željko PoljakVanja RadovanoviæRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAŽeljko PoljakRobert SmolecRadovan MilèiæGoran Gabriæ

GRAFIÈKA PRIPREMAAlan Èaplar

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

517

GodišteVolume

BrojNumber100

Prosinac – December 2008

12

110 godinaplaninarstva u Ivancu

110 godina organiziranog planinarstva u Ivancu....518Borislav Kušen

Neponovljiva Musala..................................................522Damir Bajs

Èetiri dana i tri noæi na Velebitu ..............................525Marijo Poslon

Nema više vidika ........................................................529Branko Meštriæ

Slikar i planinar Zlatko Šulentiæ ..............................532Vladimir Jagariæ

Panoramska fotografija ............................................535Darko Grundler

Božja blizina................................................................538Mira Šincek

Kamièak ......................................................................541Ivan Hapaè

Tko je što u hrvatskom planinarstvu: MladenGrubanoviæ ..................................................................543

Pisma èitatelja ..........................................................544

Planinarski tisak ........................................................548

In memoriam: Ivo Pevec ............................................550

Vijesti ..........................................................................551

Sadržaj 100. godišta ..................................................554

TEMA BROJA110 godina organiziranog planinarstva u Ivancu

SLIKA NA NASLOVNICINa grebenu Castora (4228 m)foto: Vinko Štimac

SADRŽAJSADRŽAJ

518

Musala522

Nema više vidika529

Božja blizina538

SADRŽAJ

12, 2008

Stodeseta godišnjica organiziranog plani-narstva u Ivancu veoma je važan kulturnijubilej ivaneèkoga kraja. Planinarstvo uIvancu poèelo se razvijati dvadesetak godinanakon osnutka Hrvatskoga planinarskog društvau Zagrebu, koje je osnovano 1874. i bilo jedvanaesto u Europi i prvo u njezinu jugoistoè-nom dijelu. Prvi se put planinarsko djelovanje uIvancu spominje 1893. kada je na Ivanšèicizaslugom HPD-a podignuta velika drvena pira-mida, a u neposrednoj blizini i drvena koliba. Tisu objekti trajali sve do Prvoga svjetskog rata.

Dana 1. svibnja 1898., toèno mjesec danaprije izlaska prvog broja »Hrvatskog planinara«,Božidar Kukuljeviæ-Sakcinski, pjesnik i glazbe-nik rodom iz Ivanca, primio je iskaznicu èlanautemeljitelja HPD-a u Zagrebu. Iz netom pokre-

nutog HPD-ovog èasopisa 1. kolovoza 1898.saznaje se da su 22. srpnja Ivanšèicu posjetili grofEmil Kulmer i Nikola Faller, a u knjizi posjetadvorcu Trakošæan, što se vodila od 1895. do1922., zabilježen je izlet grofa Karla Draškoviæai Božidara Kukuljeviæa-Sakcinskog 22. kolovoza1898. na Ivanšèicu. Èasopis »Hrvatski planinar«od 1. kolovoza 1899. u rubrici »Družtvene viesti«donosi zanimljiv podatak: »Planinarska podru-žnica u Ivancu složena je brigom presvietlogagospodina Božidara Kukuljeviæa Sakcinskog,carskog i kraljevskog komornika. Gora Ivanèicatakodjer je puna prirodnih krasota i tvorevina paæe i ivaneèka podružnica takoðer mnogo dopri-nieti da se u ovim krasnim krajevima planinar-stvo razširi što više.« Iz tih zapisa, ali i iz rijeèiizreèenih na redovnoj skupštini društva 21.

518

IZ PLANINARSKE PROŠLOSTIIZ PLANINARSKE PROŠLOSTI

110 godina organiziranogplaninarstva u Ivancu

Borislav Kušen, Ivanec

Èlanska iskaznica Božidara Kukuljeviæa Sakcinskog izdana 1. svibnja 1898.

12, 2008

ožujka 1901. možemo službeno ustvrditi da suorganiziran planinarski rad i djelovanje u Ivancupoèeli 1898.

HPD-ova ivaneèka podružnica 1900. veæbroji 58 èlanova, koji organiziraju izlete najvišena Ivanšèicu, ali èesto posjeæuju i okolne pla-nine. U prvim se godinama kao aktivan plani-nar u Ivancu èesto spominje geometar Vavro-viæ, a 1909. prvi put na Ivanšèicu dolazi AlbertŠpiler, uèenik varaždinske gimnazije, koji jezapisao da je piramida cijela, samo je gornjibalkon malo raskliman, a ljestve do njega uni-štene. Aktivnost podružnice još se poveæala1911. i 1912. kada joj je predsjednik bio EdvinAnet, kotarski predstojnik u Ivancu. Tada sumarkirana dva puta na Ivanšèicu, preko Mrzlja-ka i Èrnih mlaka te preko Konja.

Po završetku Prvoga svjetskog rata oku-pljaju se mladi ljudi sportskog duha, pa se 13.kolovoza 1923. u Ivancu obnavlja rad podru-žnice HPD-a, a èlanovi za predsjednika birajuHinka Blumscheina i za tajnika Alberta Špilera.Organiziraju se izleti na Ivanšèicu, zagorskeplanine, na Plitvièka jezera i u Sloveniju. Tadaje ivaneèke planinare zaokupila i ideja o podi-zanju piramide i planinarske kuæe na vrhu Ivan-šèice. Nakon ozbiljnih priprema i potporeHPD-a iz Zagreba, susjednih planinarskih po-družnica i tadašnjih vlasti, 1928. Ivanšèicapostaje veliko radilište.

Dana 1. rujna 1929., kako se saznaje iz ta-dašnjeg tiska, na Ivanšèici se na sveèanom otva-ranju planinarske kuæe okupilo oko 500 plani-nara i izletnika iz svih krajeva Hrvatske i oko3000 seljaka iz obližnjih naselja. Planinarskakuæa dobila je ime tadašnjeg predsjednikaHPD-a Josipa Pasariæa, koji se svesrdno zala-

gao za njezinu gradnju, a otvorena je i desetmetara visoka željezna piramida. Zemljište jedruštvu darovao veleposjednik Martin Zabav-nik, a kuæu je sagradio Marko Vukeliæ, poznatigraditelj planinarskih kuæa po Velebitu, dok supiramidu podigli Antun Partliæ i Florijan Zapla-tiæ iz Ivanca. Godine 1934. ivaneèki gostionièarArtur Vojtic izgradio je vidikovac koji je ponjegovu nadimku prozvan »Strièevo«.

Ivanšèicu posjeæuje sve više ljudi, a ivaneèkiplaninari obilaze hrvatske, bosanske i slovenskeplanine. Valja istaknuti da je na poticaj Oto-kara Hrazdire (prvog planinara iz ivaneèkogakraja koji se popeo na Mont Blanc!) 30. lipnja1931. u Društvu osnovana foto-sekcija, koja jebrojila 22 èlana i razvila vrlo živu djelatnost.Dana 21. veljaèe 1932. u Ivancu je otvorena»Prva izložba fotoamaterskih slika«, a 29.sijeènja 1933. »Druga izložba umjetnièke foto-grafije«, na kojoj su izložene 272 fotografijefotoamatera iz Ivanca, Popovaèe, Ljubljane,Varaždina, Zagreba, Sušaka, Èereviæa i Beo-grada. Na toj se izložbi prvi put javnosti pred-stavio Tošo Dabac iz Zagreba, buduæi velikumjetnik fotografije.

Ivaneèki fotoamateri izlagali su svojeradove na izložbama u zemlji i inozemstvu.Najuspješniji, Otokar Hrazdira, dobio je zasvoje radove Prix offert i bronèanu medalju uCannesu, srebrnu i tri bronèane medalje uLuzernu i treæu nagradu za kolekciju slika uPragu. Godine 1933. i 1934. u Ivancu je bilouredništvo jugoslavenskog izdanja »Galerije«,èasopisa za umjetnièku fotografiju sa središnjimuredništvom u Beèu, a kvaliteta mu je bila takvada se ni danas ne može osporiti njegova vrijed-nost. Izašlo je šest brojeva.

51912, 2008

Božidar Kukuljeviæ Sakcinski Otokar Hrazdira Dragutin Karažinec Cvjetko Šoštariæ

Najistaknutiji planinari izmeðu dva rata bilisu Hinko Blumschein, Albert Špiler, BrunoŽupaniæ, Otokar Hrazdira, Ðuro Radaèiæ,Matija Jaklin, Boris Radaèiæ i Pavica Hrazdira.

Drugi svjetski rat prekinuo je planinarskodjelovanje koje, kao i u drugim krajevima,oživljava tek 1948. Na obnoviteljskoj skupštinidruštva 14. srpnja 1948. izabrano je vodstvo spredsjednikom Tomislavom Trbuljakom, adruštvo broji 57 èlanova. Prvi zadatak bio jeobnova porušenih i opustošenih planinarskihobjekata na Ivanšèici. Prionuvši poslu, ivaneèkisu planinari kuæu potpuno obnovili i sveèanootvorili 12. kolovoza 1951. Potom su obnovljenividikovac »Strièevo« i razgledna piramida, kojaje otvorena za posjetitelje 4. srpnja 1958. Ti suobjekti bili na raspolaganju planinarima i izlet-nicima sve do 1981.

Svake su godine organizirani izleti, plani-narski pohodi i ture u visoka gorja, tako da suIvanèanima poznate, uz hrvatske planine, iplanine bivše Jugoslavije, Italije, Austrije i

Slovaèke. Na Ivanšèici su organizirane raznevelike manifestacije, npr. Prvi slet mladih plani-nara Hrvatskog zagorja 9. lipnja 1957., nakojem je sudjelovalo oko tisuæu planinara,pretežno mladih. Društvo je nositelj aktivnostiMeðudruštvenog savjeta Zagorskoga planinar-skog puta, brine se o markacijama, o opskrbiplaninarske kuæe te o održavanju planinarskihobjekata i njihova okoliša. Godine 1964. plani-narski dom dobiva struju, a 1974. izgraðena jei prilazna cesta.

Sedamdesetih godina prošloga stoljeæa PD»Ivanèica« broji 230 èlanova i do tog su razdo-blja najagilniji planinari bili predsjednik Dragu-tin Karažinec, Mirko Iviæ-Šiljo, Vladimir Leva-niæ, Dragutin Galiæ, Stjepan Jagetiæ, FranjoHrg, Stjepan Šalkoviæ, Ivan Frišèiæ, MarijanKraš, Edo Kušen, Rudolf Zaplatiæ, StjepanPutarek, Vlado Oreškoviæ, Cvjetko Šoštariæ iIvan Županiæ.

Buduæi da je kuæa na Ivanšèici postajalatrošnom, razmišljalo se o njenoj obnovi. Poslije

520 12, 2008

Planinarski dom »Josip Pasariæ« na vrhu Ivanšèice (1060 m) – najvišoj toèki u Hrvatskom zagorju

ALA

N È

AP

LAR

opsežnih priprema, uz pomoæ tadašnjih vlasti iivaneèkih gospodarstvenika, u rujnu 1981. po-èeli su radovi na njezinoj generalnoj obnovi.Kuæa je (u obliku u kakvom je danas) sveèanootvorena 4. srpnja 1982. Idejnu skicu izradio jearhitekt Eduard Kušen, a radove je izveo graðe-vinski majstor Dragutin Jakuš iz Bedekovèine.Planinarska kuæa je potpuno opremljena, a isto-dobno je ureðen i vidikovac »Strièevo« (u prvot-nom obliku), dok je piramida zaštiæena zaštit-nim premazom.

Akcije su se nastavile. Dana 20. lipnja 1986.sveèano su otvorene društvene prostorije »Ivan-èice« u Ivancu, u ulici Ljudevita Gaja 13/3.Prostorije imaju 150 èetvornih metara, koje suplaninari uredili uz pomoæ brojnih sponzora.Za takav uspjeh u izgradnji društvenih prosto-rija i objekata na Ivanšèici planinari su zahvalnitadašnjem predsjedniku Društva Ivanu Èanža-ru, tajniku Cvjetku Šoštariæu i gospodarskomreferentu Franji Hrgu. Time se ne umanjuje idoprinos ostalih èlanova Društva.

Prisjetimo se rijeèi tadašnjeg predsjednikaDruštva Ivana Èanžara, koji je, uz ostalo, naotvaranju obnovljene planinarske kuæe na vrhuIvanšèiei rekao: »Želimo da ova kuæa budeokosnica razvoja planinarstva, drugarstva i lju-bavi meðu ljudima, mjesto okupljanja i mjestoodmora.«

U to je vrijeme dosegnut i najveæi broj èla-nova: godine 1989. Ivanec je imao 800 registri-ranih planinara. Tijekom Domovinskog ratabroj èlanova se smanjio na 150, a danas Društvobroji tristotinjak èlanova, koji brojnim izletimai planinarskim turama diljem domovine i ino-zemstva nastavljaju planinarsko djelovanje. Odakcija na Ivanšèici znaèajnije su prvosvibanjskodruženje, na kojem se okuplja oko dvije tisuæeplaninara i izletnika, i akcija »Kretanje – zdra-vlje« koja se tradicionalno održava posljednjenedjelje u srpnju, ove godine 25. put za redom.I u drugom stoljeæu djelovanja Društvo se brineo planinarskoj imovini, njenom održavanju i

obnavljanju. Tako se 2002. otvara novoizgra-ðena depandansa (sporedna zgrada) planinar-skog doma, 2003. je pokraj doma postavljenopedesetak drvenih stolova i stotinjak klupa nakoje se može smjestiti i do petstotinjak plani-nara i izletnika. Godine 2004. u domu je obnov-ljen sanitarni èvor, a 2006. je renovirana kuhinja.

Godina 2008. pamtit æe se po rekonstruk-ciji krovišta planinarske kuæe, ureðenju okoliša,sanaciji temelja piramide i organiziranju retro-spektive starih fotografija foto-sekcije Društvaod 1931. do 1985. Ove je godine osnovana iAlpinistièka sekcija, a po drugi æe se put orga-nizirati Opæa planinarska škola. Nastavlja serazvijanje suradnje s Komisijom za školovanjevodièa HPS-a i ukljuèivanje èlanova Društva uHrvatsku gorsku službu spašavanja, StanicuVaraždin (sada su u rad HGSS-a ukljuèena trièlana Društva). Upravni odbor HPD-a »Ivan-èica«, na èelu s predsjednikom društva Borisla-vom Kušenom, planira u sljedeæem razdobljujoš brojne aktivnosti.

Stotinu i deset godina aktivnoga rada go-lemo je vremensko razdoblje. Posebno veselispoznaja da se planinarski rad uspješno na-stavlja i u drugom stoljeæu njegova trajanja,razvojem suvremenoga planinarstva, prijatelj-stva i ljubavi meðu ljudima.

52112, 2008

Stotinu i deset godina aktivnog rada golemo je vremensko

razdoblje. Posebno veseli spoznaja da se planinarski rad uspješno

nastavlja i u drugom stoljeæu njegova trajanja, kroz razvoj

modernog planinarstva, prijateljstva i ljubavi meðu ljudima

Vidikovac Strièevo na Ivanšèici

Cilj skupine varaždinskih i zagrebaèkihplaninara ovoga je ljeta bila Musala,najviši vrh Balkanskog poluotoka. Željaza upoznavanjem te visoke planine i njezineprirode bila je jaèa od pomisli na naporan idalek put. Rijeè Musala u slobodnom prijevoduznaèi zborište, mjesto bliže Alahu, Bogu.

Musala je planina iznimne visine i ljepote,koju vrijedi vidjeti. No, da biste se uopæe našliu njezinu podnožju, valja bilo kojim prijevoz-nim sredstvom prijeæi gotovo 900 kilometara.Dvije se državne granice ponekad, zbog vre-mena potrebnog za prelazak, èine zahtjevnijimaod uspona na planinu. I doslovno je bilo tako:

za prelaske granica, tamo i natrag, trebalo namje ukupno šest sati, a za uspon i silazak sMusale samo pet sati.

U tri dana boravka u Bugarskoj baza namje bio Borovec, najpoznatije bugarsko planin-sko turistièko mjesto. Tu se na visini od oko1350 metara nad morem, na razmjerno malomprostoru, nalaze desetci hotela, ugostiteljskih idrugih lokala, suvenirnica i žièara. Najžalosnijeje što je za sve to trebalo posjeæi mnogo crno-goriène šume. Šume za beton, kako mi to po-znato zvuèi! K tome, Bugarska i nije više bašjeftina jer skromniji ruèak stoji stotinjak kuna,a pivo deset do petnaest kuna. Oèekivali smo

522

PLANINARENJE U BUGARSKAOJPLANINARENJE U BUGARSKAOJ

Neponovljiva MusalaUspon na najviši vrh Bugarske

Damir Bajs, Zagreb

Èudesna boja jezera

DA

MIR

BA

JS

12, 2008

niže cijene, pogotovo ljeti, kad nije glavnasezona. Kako je tek zimi?

Kako doæi na Musalu? Iz samoga Borovcavozi kabinska žièara koja se zaustavlja na polo-vici trase, na 1830 metara. Gornja joj je postajana 2369 metara visokom Jastrebcu. To trebaiskoristiti! Cijena povratne karte je 9 leva (4,5€ ili malo više od 30 kn). Prihvatljivo, jer seuspon skrati za cijelih 7 sati, što je vrlo dobrojer se inaèe uspon iz Borovca pješice na vrh inatrag ne može izvesti u jednom danu.

Nakon izlaska iz žièare doèekuje nas neko-liko drvenih, montažnih graðevina, ali su ljetisve zatvorene. Slièe pomalo na napušten gradiænekadašnjega Divljeg zapada, pa èak i nazivjedne od njih, White House (Bijela kuæa),podsjeæa na Ameriku. Vjerojatno su otvorenetijekom zime i tada služe mnogobrojnim skija-šima. Unatoè velikom broju dobrih skijaškihstaza i žièara, velikoj visini i obilju snježnihdana, zaèuðuje èinjenica da Bugarska danasnema nijednog svjetski poznatog skijaša.

Od gornje postaje žièare vidi se naš sljedeæicilj, planinarski dom Musala na 2389 metara.Bugari ga zovu hiža, kao da ste negdje u našemHrvatskom zagorju. Jedan sat, koliko je potreb-no do doma, prolazi se gotovo potpuno ravnom

52312, 2008

Staza prema vrhu

DA

MIR

BA

JS

Autor na Musali ovoga ljeta

stazom, po kojoj se susretne i poneko vozilo zaopskrbu planinarskih objekata. Oko staze jeklekovina bora, kao u Alpama, samo je ovdjenjezina donja granica na znatno veæoj visini.Granica šume pomaknuta je za oko 400 metara,što i ne èudi jer se Musala nalazi znatno južnijeod Alpa.

Nisam ni slutio da je hiža »Musala« potpu-no dotrajao drveni objekt u koji se i ne smijeuæi. U njemu je samo domar koji kroz prozorposlužuje goste. Sreæom, u neposrednoj se bli-zini gradi nov, velik planinarski dom, no nepri-lika je što se gradi veæ sedam godina i što se jošuvijek ne zna kad æe biti gotov. Ispred hiže jeprelijep prizor: prvo jezero u nizu što æemo ihvidjeti do vrha.

Buduæi da je planina Rila, èiji je Musalanajviši vrh, graðena od nepropusnih granitnih

stijena, na njoj ima više od 120 jezera, što jojdaje posebnu draž i ljepotu. Nije ni èudno da jeovo podruèje 1992. proglašeno nacionalnimparkom, no o tome na žalost svjedoèi samojedna napola uništena ploèa. Oèito je da pojamnacionalni park i sve što ide uz to nije još za-živjelo, jer nema ni osnovnih vanjskih obilježjakao što su putokazne i pouène ploèe s natpi-sima, upozorenja o zaštiti, plaæanje ulaznica,obavijesne toèke itd.

Staza prema vrhu isprva je strmija, a potomblaža. Prolazi mimo još nekoliko divnih jezera,u kojima se oslikavaju okolni krajolici. Voda jeu jezerima bistra, duboka i hladna. Ponekazaostala snježna »krpa« seže sve do jezera.Otprilike na 2700 metara je sljedeæi dom,zapravo sklonište. Prije se zvalo »Everest«, uspomen prve bugarske ekspedicije na Himalaju,a sada »Ledeno jezero«, prema jezeru za kojekažu da je najviše na Balkanu. Unatoè nego-stoljubivosti žene koja radi u skloništu, ovdje seplaninar može okrijepiti èajem za samo polaleva (pivo je dva, a litra vina pet leva). Poglednaviše otkriva vrh i zgradu meteorološke po-staje na njemu. Za jedan sat ne odviše teškogili strmog uspona evo nas na mjestu od kojegnema višeg u krugu od 500 kilometara!

Posebnost je masiva Musale i u tome što jeizvorište triju velikih bugarskih rijeka – Iskara,Marice i Meste. Kameni stup okovan željezomi zgrada prekrivena željeznom mrežom govoreda ta ljetna idila okupana toplim suncem ima isvoje drugo, zimsko, hladno i negostoljubivolice. Vidici s vrha nadmašuju mnoge vrhove nakojima sam bio. Najviše me je dojmio vidik nadrugi nacionalni park, Pirin, i njegov najviši vrh.Nadam se da æu jednom i njega posjetiti.

Sreæa zbog osvojenog vrha, slikanje i po-zdravi s brojnim planinarima koji su stigli izdrugih krajeva i država, trajala je skoro sat i pol.Onda su vodièi najavili povratak. Razgledi usilazu bili su jednako zanimljivi, ako ne i zani-mljiviji, jer su vidici postali širi. Jezera sublistala u popodnevnom suncu i cijeli je krajprekrio zlatan trag sunca. Ispred onoga prvogdoma – hiže Musale, ohladili smo umorne nogeu svježoj jezerskoj vodi, odmorili koljena odnaporna silaska i pomalo razmišljali o slje-deæem planinarskom izletu.

524 12, 2008

Ulaz u Nacionalni park Rila

DA

MIR

BA

JS

Musala je planina iznimne

visine i ljepote, koju vrijedi

vidjeti. U podnožju masiva

Musale je izvorište èak triju

velikih bugarskih rijeka –

Iskara, Marice i Meste

JUŽNI VELEBITJUŽNI VELEBIT

Marljivo èitam »Hrvatski planinar« veænekoliko godina i veselim se svakomnovom broju. Èitajuæi ga, dobijemneku novu ideju za izlet pa tako spajam ugodnos korisnim. Ipak, u posljednje vrijeme nemamnogo tekstova o »pravim«, višednevnim plani-narenjima gdje se ne dolazi autom na pola putai ne spava u domovima u kojima netko drugikuha, a planinari nakon tri ili èetiri sata »straš-nog« tempa od auta do doma ispijaju pivo kojeplaæaju jeftinije nego u nekoj birtiji na špici.Nakon toga odu spavati i drugi dan malo švrljajuoko doma pa odlaze kuæi. Ne znam je li avantu-ristièki naèin planinarenja u nas išèeznuo ili tiljudi jednostavno ne pišu o tome. Bilo kako bilo,želim ohrabriti one koji možda ne planinare nataj naèin, ali i one koji tako planinare, ali ne pišu

o tome. Stoga evo prièe o jednome višednevnomplaninarenju koje mi je ostalo u lijepom sje-æanju!

Polazišna nam je toèka prema Stapu bilaMandalina, na samoj obali uz Jadransku magi-stralu, otprilike 20 km sjeverno od Starigrada-Paklenice. Plan nam je bio doæi do našeg autakoji smo ostavili u Selinama kod Male Pakle-nice.

Iz Mandaline do Tatekove kolibe trebalonam je oko èetiri sata, što je u skladu s vreme-nom zapisanim na zemljovidu. Na poèetku namje malo nevolja zadalo traženje polazne toèkeputa u Mandalini, jer nema markacije. Uglav-nom, bolje je krenuti iz Tribanj-Krušèice prekoLjubotiæa. Ta se dva puta sastaju u seluBristovcu nakon sat vremena hoda, a dalje je

MA

RIJ

O P

OS

LON

Èetiri dana i tri noæi na Velebitu

Marijo Poslon, Zagreb

Stap

markacija prilièno dobra. Put nije bio prezahtje-van, vrijeme je bilo idealno, a mi sretni kao maladjeca.

Lako smo stigli do Tatekove kolibe. Pao mije kamen sa srca jer smo na nekoliko posljednjihizleta u sklonište dolazili sa zadnjim zrakamasunca ili s èeonkama na glavama. Veæ sam se biozaželio mirne ture bez jurnjave i glavinjanja pomraku i nepoznatu terenu.

U Tatekovoj kolibi susreæemo veselu ekipuiz Zadra. Oni nas uvjeravaju da nam je praktiè-nije prespavati u skloništu Zavrati, do koje vodiput uz Stapinu i Kamenu galeriju, jer æemo takouštedjeti nekoliko sati hoda za drugi dan. Prih-vaæamo savjet i odmah nakon gableca nasta-vljamo.

Na putu prema Zavrati prvo nam je odmo-rište Stapina. Kamena gromada koja se okomitodiže prema nebu stvarno je impresivna. Nismose dugo zadržavali jer smo prije noæi trebali stiæiu Zavratu.

Skrenuli smo do Kamene galerije. Kroz njuvodi kružna staza, tako da smo ruksake ostavili

na ulazu i onako se lagani i poletni zaletjeli unepoznato. Plan je bio da proðemo cijelu gale-riju za 45 minuta, no neoèekivano nas je opèi-nila njezina ljepota, pa smo proveli više vremenanego što smo planirali. Ona obiluje prekrasnimkamenim vratima, prozorima u stijenama,kamenim gromadama, a najdojmljivija je Terasanoževa. Tu èovjeku jednostavno zastane dah. Toje skupina stijena promjera 15 – 30 cm koje seokomito, ravne poput strijela, zabijaju dubokou ponor. Skakali smo po tim stijenama i slikalise nadajuæi se da æemo tu divlju ljepotu moæipokazati kod kuæe, no na žalost nikakva slika nemože je doèarati.

Buduæi da smo se dugo zadržali, brzo smonatovarili ruksake na leða i krenuli u utrku svremenom. Nije bila ugodna spoznaja da æemona nepoznatu terenu morati noæu tražiti marka-ciju. Iako je markacija bila dobra, kako je noæpadala, tako ju je bilo sve teže pratiti. Bili smoneopisivo sretni kad smo izmeðu krošanjakonaèno ugledali krov planinarskog skloništaZavrata. To je krasno sklonište, debelih zidova,

MA

RIJ

O P

OS

LON Bojin kuk – vrh Bojinca

èisto, s peæi koja odlièno grije i ne dimi. Voda iztridesetak metara udaljene cisterne pitka je iugodna ukusa.

Drugo smo se jutro probudili rano. Premaplanu, trebali smo iæi do Bojina kuka prekoVelikog Rujna i Stražbenice te preko prijevojaBuljme do Struga. Meðutim, tijekom noæipoèela je kiša, oblaci su sakrili vrhove, a iz civi-lizacije su putem mobitela do nas stigle vijesti oneverama na Jadranu. Zbog sigurnosti, odluèilismo se za laganiji tempo i lagano natovareniuputili smo se samo do Bojina kuka.

Put prema Bojincu vodi preko Malog Rujna,odakle se pruža vidik u svim smjerovima, kao daste u nekom filmu o divljem zapadu. S Malogase Rujna skreæe prema Bojincu i tu nas opetèeka uspon. Na sreæu, kiša je prestala i izašlo jesunce, tako da je posušilo sklisko kamenje, paje svakim èasom korak bio sve sigurniji. NaBojincu postoji i sklonište u peæini, koje je tako-ðer uredio Slavko Tomerlin Tatek. Sklonište jeustvari samo špiljica s malim ulazom, ali i to jedovoljno kada vani brije bura. Od skloništajedna markacija vodi prema Starigradu, što jebrz naèin za povratak u civilizaciju, ako se za toukaže potreba.

Nakon toga slijedi pravi uspon, kojega se nebi posramili ni neki mnogo razvikaniji putovi uAlpama. Stijena je glatka, a na nekim mjestimajoš malo mokra od kiše, tako da treba pripazitigdje se staje.

Stižemo do sajli pa sve postaje lakše jer seuvijek imamo za što primiti. Uspon je priliènonaporan, ali isplati se. Vidik je prekrasan: sjedne strane vide se more i otoci, a s druge pla-

52712, 2008

Na Terasi noževa u Kamenoj galeriji

MA

RIJ

O P

OS

LON

Kamena galerija

MA

RIJ

O P

OS

LON

Na cijelome putu, osim prvoga

dana, nismo vidjeli žive duše.

Koliko god je ponekad ugodno

sresti planinare u nekom

skloništu i s njima razmijeniti

prièe i iskustva o prijeðenom

putu, i ovakav, pomalo

robinzonski naèin

planinarenja, ima svoje draži

ninski vrhovi i oblaci. Spuštamo se drugom,sjeverozapadnom stranom kroz kuloar i vraæa-mo do Zavrate, uvjereni da æe treæi dan napo-kon sve iæi po planu. Prije veèeri i spavanja jošsmo napilili i iskalali malo drva da nadomje-stimo ono što smo potrošili.

Iduæe je jutro osvanulo sunèano i suho, a udaljini su se vidjeli i oni vrhovi koji su juèer biliobavijeni oblacima. Više vrhove èak je zabijeliosnijeg. Èestitajuæi sami sebi na dobroj odluci štodan prije nismo kao muhe bez glave jurnuli unepoznato, krenuli smo prema Strugama, gdjesmo namjeravali ostaviti ruksake i skoknuti doVaganskog vrha i Babina jezera. Prvi smo dioputa veæ znali te smo ga prošli lako i brzo.Zastali smo i na Velikom Rujnu, utisnuli žig udnevnike i pomolili se pred crkvicom.

Kad smo prošli pokraj izvora Stražbenice(izvor s ukusnom i pitkom vodom!) i digli se nanekih 1200 metara, odjednom se oko nas na-oblaèilo i poèelo grmjeti. Kako su se oblacipribližavali, tako smo bili sve šutljiviji i brži daprije nevremena stignemo do Struga. I tako smou trku, koliko su nam veæ umorne noge dopuš-tale, prešli preko Buljme i ušli u novi svijet –prvo sunèani dan i kamenite staze, pa odjednommagla i snijeg. Nažalost, imali smo malo vreme-na da se divimo toj iznenadnoj promjeni jer namje nevrijeme bilo za petama, pa smo jurnuli ko-liko su nas noge nosile i uletjeli u skloništedoslovce u posljednji èas jer je vani poèela pravasnježna meæava.

Upalili smo peæ i nastavili se lagano smrza-vati sljedeæih sat vremena dok se napokon sklo-nište nije poèelo zagrijavati. Kako se meæavapostupno smirivala, došlo je vrijeme da odemodo izvora Marasovca po vodu. To je bio jošjedan zanimljiv pothvat jer smo bili u oblaku, paje vidljivost bila zaista slaba, a i markacije, kaoi sam bunar, bili su pod snijegom. Bunar smoipak našli, samo su nam umjesto 20 minuta tre-bala gotovo dva sata. Usput smo shvatili da odplaniranog uspona na Vaganski vrh neæe biti ni-šta jer su vrhovi i dalje bili u oblaku, a i moguæ-nost ponovnih meæava nije minula. Kako nismooèekivali takvo vrijeme krajem travnja, a zimskusmo opremu ostavili doma da bismo uštedjeli natežini ruksaka, taj smo uspon odluèili ostaviti zaneki drugi put. To je najteže palo Borisu, kojijoš nije bio na Vaganskom vrhu i jako mu se ve-selio, ali se ipak složio s veæinom.

Vratili smo se u sklonište, koje se u meðu-vremenu lijepo zagrijalo, skuhali smo ukusnuveèeru iz konzerve i spremili se na spavanje,koje je bilo najzanimljivije na tom izletu. Naime,cijelu nas je noæ terorizirao puh koji se nikakonije htio smiriti. Stalno su zveckali lonci i šuška-le vreæice, a Borisu su pod zubima te strašneživotinje nastradale gaæe (i to èiste) i majica izruksaka. Ipak smo nekako preživjeli noæ i ujutroneispavani krenuli prema civilizaciji.

Brzo smo se spuštali poznatom stazom odBuljme prema planinarskom domu u VelikojPaklenici. Meni se pritom odlijepio prednji diopotplata na novim gojzericama. Psujuæi ispodglasa sve po spisku proizvoðaèu i svojoj sreæi,doklipsao sam do doma u Paklenici. Sva sreæada mi se to nije dogodilo negdje dalje, jer uniskim tenisicama, koje uvijek nosim sa sobomumjesto papuèa, baš i nije ugodno skakutati povelebitskom kamenju.

Na cijelome tom putu, osim prvoga dana,nismo vidjeli žive duše. Koliko god je ponekadugodno sresti planinare u nekom planinarskomskloništu i s njima razmijeniti prièe i iskustva oprijeðenom putu, i ovakav, pomalo robinzonskinaèin planinarenja, ima svoje draži. Usprkossvim nevoljama i promjenama na koje su nasnatjerale vremenske prilike i neprilike, jedvaèekamo da ponovimo nešto slièno. Možda veæove zime.

528 12, 2008

Nije me bilo dvije godine na Dabarskojkosi. Samo dvije godine. Dolazimo izŠušnja s namjerom da još jednom posje-timo sve one krasote što se rasporediše uz Pre-mužiæevu cestu odavde pa do Štirovaèe. A kadse tom cestom stigne do raskrižja s Premuži-æevom stazom na Dabarskoj kosi, tu je gotovoobveza, narodni obièaj, parkirati desno uza samrub ceste i »baciti pogled« tamo dolje, na širineRavnoga dabra, stijenu kuka Èeline i planinar-ski dom pod njim. Pozdraviti na taj naèin MiluPrpiæa, a potom i sve one koji su tuda planina-rili, sve one koji su na Dabrima živjeli, života-rili i konaèno to prestali èiniti. Barem ovdje.

Dakle, parkiraj desno uz rub, dobro povuciruènu, brzo izaði i baci pogled! Kad tamo –ništa! Pogled je trebao uokviriti jednu od vje-rojatno najpoznatijih slika iz hrvatskih planina– ravnodabarska širina, niska kukova oko nje iduboko dolje planinarski dom, tj. bivša ravno-dabarska škola. Trebao je – ali doma nema!Nema više ni te slike. E, sad, da se ne biste pre-više zabrinuli – ne, ništa se nije dogodilo domu,

još je tamo zajedno s Milom, èak èujem da jedom sreðeniji i ljepši nego prije. Ureðuje se icesta u dolinu, ali to nije tema ovoga èlanka.Nestao je samo (?!) vidik. Pojela ga – priroda!Prošle su godine, razraslo se drveæe oko doma,pa još u kombinaciji sa »zelenom« godinomposve zaokružilo i prekrilo dom.

Dogaðaju se takve stvari! Planinarimo uprirodi, u šumama, a priroda oko nas živi, drve-æe raste i napreduje, pa i umire – C'est la vie,kaže se. Mali je problem što priroda živi mno-go, mnogo sporije od našega ljudskog tempa,pa nam se zna dogoditi da to smetnemo s umai ponašamo se prema njoj kao da je nešto ne-promjenjivo. Tek kad nekamo rjeðe dolazimoili kad premeæemo stare fotografije, spoznamokako su djeca narasla, a i mi ponešto ostarjeli,ali i da je okoliš ozelenio i zarastao, lipa predkuæom odebljala i raširila svoju krošnju.

Kad smo kod fotografija, ima u planinar-skom svijetu nekoliko veæ klasiènih, povijesnihi sada gotovo »neprepoznatljivih« promjena.Možda je najpoznatija i najdrastiènija promje-

529

PROMJENE U PLANINAMAPROMJENE U PLANINAMA

Ravni Dabar nekad... ...i sad (a gdje je dom?)

Nema više vidikaBranko Meštriæ, Zagreb

12, 2008

na okolice doma na Mosoru. Svi ga doživlja-vamo kao krasnu zgradu u zelenilu obronka igotovo je nestvarna stara slika te zgrade, izgra-ðene upravo nasred nièega, na ljutoj kamenitojstrani Mosora. Da, znano je i zabilježeno kolikesu napore èinili naše planinarske preteèe sGiromettom na èelu da tu kamenu pustinjupretvore u današnji zeleni raj. Ili drugi primjer– s Kalnika. Dugo sam se muèio kako snimitidom na Kalniku jer se zbog svega onog zelenilaoko njega više i ne može sagledati prekrasnoPlaniæevo djelo. A je li veliki arhitekt, kad jegradio tu kuæu, tako lijepo uklopljenu naproplanku ispod kamenitih »zuba«, predvidio imoguænost da se u buduænosti od šume neæevidjeti – ni kuæe ni planine?

S druge strane, mnogo je i drugih drastiè-nih promjena planinarskih slika zbog raznihintervencija u okolišu, ponajèešæe gradnjamaraznih cesta i drugih objekata, eksploatacijamakamenoloma. Osjetljivi su planinari i na legi-timne šumarske djelatnosti. Naime, u nekimoblicima gospodarenja šumama za šumare jenormalna i nužna »smjena generacija« koja sedogaða odjednom na znatnijim površinama, pajoš svakih stotinjak godina. Za ljudski naraštajkoji tu smjenu doživi ona zna biti šokantna, aliuvijek valja znati da nije posjeèena sva šuma,

veæ samo stara stabla, a u njihovu je podnožjuveæ niknula nova generacija, koja bez sjeèestarih stabala ne bi mogla zazelenjeti okolišnašim potomcima. Konaèno, i sama gradnjaplaninarske kuæe veliko je »narušavanje« nekeprijašnje slike. Možda je pravi pogled na Èeli-nu upravo ovaj »bez« doma, možda se kalniè-kih sedam zuba treba gledati bez prekrasnePlaniæeve kuæe ispred njih. No, to su veæ domi-šljanja za ekološke èistunce, a mi pragmatièniplaninari ipak se moramo spustiti na zemlju ijednostavno – planinariti dalje.

Vratimo se našem »nestalom« domu s po-èetka i drugim sliènim stanjima kad prirodapreuzme inicijativu. Može li to biti problem?Osim ovoga »izgubljenog« pogleda, sjeæaju seplaninari i raznih drugih fenomenalnih vidika,klasiènih vidikovaca, pa èak i graðenih plani-narskih piramida koje su posve izgubile svojufunkciju. Otela ih šuma! Jedan je od tih pogle-da i s »pristaništa« ponad Adolfovca koje sespominje kao »paviljon s lijepim pogledom naZagreb« (Poljak), a da današnji hodaèi Leuste-kovim putom ni ne znaju za nj, pa se i èudeèemu »Vila propuh« na tomu mjestu.

Ili piramida na Japetiæu. Silan je trud ulo-žen da bi se podigla baš na tom mjestu i otvo-rila posjetiteljima vidik, a danas je drveæe u

530

Šuma u kojoj se dom »Umberto Girometta« jedva nazireDom »Umberto Girometta« na kamenitoj mosorskoj padini

Priroda živi mnogo sporije od našega ljudskog tempa, pa nam se

zna dogoditi da to smetnemo s uma i ponašamo se prema njoj kao

da je nešto nepromjenjivo

okružju pomalo nadvisuje i ne poduzme li senešto – pobijedit æe, pa æemo se èuditi zašto jenetko to »željezo« uopæe nosio gore. A to seipak ne bi trebalo dogoditi.

Kad veæ održavamo kuæe koje postoje, kadsu neki vidikovci veæ postali uobièajeni, oèito jeda osim kuæa i piramida treba održavati i vidi-kovce! Da se to može i smije – ili èak moraraditi – potvrðuje nam nedavna akcija Parkaprirode Medvednica, koju je morao opazitisvatko tko je prošao Sljemenskom cestom.Ispod Ženskog sedla sigurno vas je iznenadionov vidik udesno na graðevinu za koju smoznali da je tamo, ali je zbog šume nikad nismovidjeli s ceste. Sindikalni dom, današnji PansionMedvednica desetljeæima je stajao ovdjezaklonjen šumom. Sada su upravo akcijomParka prirode i Šumarije Zagreb stara stablauklonjena i posaðeno je niže rašæe, pa odjed-nom imamo i velièanstven vidik na obnovljendom, ali i prekrasan vidik s terase toga doma naZagreb, baš kako je to nekoæ graditelj i zami-slio. Sporno? Ne, dapaèe, èak postoji i odredbau Zakonu o zaštiti prirode da se takve stvarièine. Dakle, planinari, otvorite vidike!

Povratak u buduænost. Nekako ustanovezaštite prirode ponekad doživljavamo kao svo-jevrsne zaštitarske èistunce pa nas u posljednjevrijeme mogu iznenaditi, barem u prvi mah,neki pothvati parkova prirode i nacionalnihparkova No, valjda je tako dobro, oni su ipakstruènjaci za zaštitu prirode. Evo dvije zanimlji-ve akcije za vraæanje u bolju prošlost: »Spaša-

vamo travnjake – darujemo smreke« prošlogo-dišnja je predbožiæna akcija NP-a SjeverniVelebit kojom su pokušali sprijeèiti nekontro-lirano širenje smreke na planinske travnjake,sad kad više u planini nema stoèarstva i stoke,koja je te travnjake branila od širenja šume.Dakle, prva je akcija zaštitara prirode – protivprirode, koja pokušava sanirati ono što je uèi-nio èovjek. Druga je akcija malo prirodnija: PPMedvednica je akcijom »Vratimo tisu Medved-nici!« pokušao popraviti ono što je èovjek po-kvario (praktièki istrijebio tisu), ali opet novomljudskom intervencijom, stvaranjem svojevrs-nog parka tisa južno od Hunjke – gdje tisenikad nije bilo. Zašto naglašavamo ova dva pot-hvata? Najprije da sebi dokažemo kako je pri-roda živa i kako je netko napokon shvatio da sene može štititi banalnim konzerviranjem podstaklenim zvonom. Fenomene koje štitimo ikoje želimo i dalje imati u nekom parku, oèitotreba i održavati.

Nekad i sad. Uz ovaj èlanak objavljujemo inekoliko povijesnih fotografija iz knjiga dr.Željka Poljaka »Slike iz povijesti hrvatskogplaninarstva« (Zagreb 1987.) i »Zlatne knjigehrvatskog planinarstva« (Zagreb 2004.) radiusporedbe s današnjim stanjem. Više takvih fo-tografija možete pronaæi na stranici www.plsa-vez.hr/Nekad_i_sad, gdje vas izazivamo da po-kušate napraviti sadašnje snimke objavljenihscena, a takoðer pozivamo da priložite svojepovijesne fotografije i tako dadete svoj dopri-nos istraživanju povijesti planinarstva.

53112, 2008

Planinarski dom podno kalnièkih »Zuba« Danas je dom usred lijepe šume, a od »Zuba« ni »Z«

532

Slikar, putopisac, svjetski putnik, profesori rektor Akademije likovnih umjetnosti uZagrebu te planinar – Zlatko Šulentiæ –rodio se u Glini 1893., a umro u Zagrebu 1971.Jedan je od najistaknutijih slikara modernogahrvatskog slikarstva. Izlagao je samostalno i nagrupnim izložbama u domovini i inozemstvu.Proputovao je gotovo èitav svijet, oduševljavaose budistièkim hramovima, kamenim sfingama,botanièkim vrtovima, talijanskim crkvama,francuskim katedralama i starim engleskimdvorcima. Svoje dojmove s putovanja opisao jeu knjizi »Ljudi, krajevi, beskraj« (Matica hrvat-

ska, ogranak Karlovac, 1971.). Na kraju knjigeobjavio je prikaz eksploratorskog (istraživa-laèkog) rada braæe Mirka i Steve Seljana.

Planinariti je poèeo još kao srednjoškolacpo Velebitu; nekoliko je puta prošao njegovesjeverne i južne predjele. Po dolasku u Zagrebpostaje èlan HPD-a, uvaženi hapedeaš, kakonazivaju taj naš stari planinarski naraštaj. Iakoje sljedeæi podatak o njemu veæ prilièno poznat,ponovimo ga još jednom.

Izmeðu dva svjetska rata Središnjica HPD-aorganizirala je popularne godišnje pokladneredute – krabuljne plesove. Reduta godine

IZ PLANINARSKE PROŠLOSTIIZ PLANINARSKE PROŠLOSTI

Slikar i planinar Zlatko Šulentiæ

Vladimir Jagariæ, Zagreb

Jesen, ulje na platnu, 95×70 cm, 1913.

12, 2008

1929. bila je pod naslovom »Noæ na Velebitu«,a održavala se u restauraciji »Kolo« i u velikojdvorani Hrvatskog sokola. U povijesti hrvat-skog planinarstva ta je zabava zapamæena poslikaru Zlatku Šulentiæu. On je bio »glavni« udekoriranju prostora. U dvorani Sokola na-slikao je petnaestak velikih slika-panoa, nakojima su bili naslikani sve sami »bogovi shrvatskog Olimpa – Velebita«. Šulentiæ jenapravio i nacrte za pozivnicu i èetiri prigodnerazglednice.

Kao mlad profesor crtanja na gimnaziji naSušaku vodio je uèenike na školske izlete ugorje Gorskoga kotara. Nakon premještaja uZagreb, na žensku gornjogradsku gimnaziju(1918.), takoðer je organizirao izlete, i to uSamoborsko gorje i na Medvednicu.

Iz rodne je Gline u doba mladenaèkogaslikarskog života odlazio na nekoliko dana uposjet prijatelju Matiji Filjku, uèitelju u Slave-tiæu. Njih su dvojica šetajuæi obilazili istoènepredjele Žumberka, odnosno Slavetiæku goru.Vjerojatno su otišli i do vrha Rešpetarnice (745m), s kojeg se pruža prekrasan panoramskividik. Mora da su tada posjetili i obližnje sliko-vito gorsko selo Tihoèaj, visoravan Peæno,baroknu proštenjarsku crkvu u Dolu i PribiækeRude (vidik do Karlovca)...

U to je vrijeme Šulentiæ naslikao sliku»Žumberaèki pejzaž«. Slika je s još tri njegoveslike bila izložena 1920. na Internacionalnojizložbi u Ženevi. Nakon završetka izložbe tri sunjegove slike iz neobjašnjivih razloga izgu-

bljene. To je na Šulentiæa toliko djelovalo da jegotovo prestao slikati. Nakon pedesetak godi-na, tek poslije njegove smrti, slike su pronaðenekod nekoga privatnoga galerista. Danas suuskladištene u fundusu Moderne galerije u Za-grebu. Meðu njima je, naravno, i »Žumberaèkipejzaž«.

Šulentiæ je vrlo èesto planinario i slikao uSamoborskom gorju, u predjelima oko Oštrca iJapetiæa. Bili su to vrlo naporni izleti. Trebaloje, naime, pješaèiti i nositi stalak, boje i platnood Samoborskoga kolodvora do Ruda, pa zatimna Oštrc, istim putem natrag ili preko Plešivicedo Jastrebarskog. Jednom mu je neki djeèak izRuda pomogao nositi slikarski pribor, a Šulen-tiæu se to toliko svidjelo da je naslikao djeèaka.Nije li to portret »Djeèak« iz 1930. (ulje nadasci, 46,5 × 38 cm)? Portret je pohranjen uGaleriji suvremene umjetnosti u Zagrebu.

U biblioteci »Moderna hrvatska umjet-nost« (Zagreb, 1974.), u monografiji o Šulen-tiæu, Slavko Grum navodi da je slika »Japetiæ«(ulje na platnu, 51 × 72 cm) u vlasništvuGimnazije Trešnjevka (danas IX. gimnazija).No, slike u Gimnaziji više nema! I nakon upor-nog traženja nije se moglo saznati gdje se (ilikod koga) nalazi ovo za planinare zanimljivoumjetnièko djelo. (To je »sluèaj« za istražitelja»nestalih« umjetnina i antikviteta.)

U zbirci umjetnièkih slika u Samoborskommuzeju pohranjena je slika »Japetiæ« (ulje naimpregniranom kartonu, 90 × 64 cm). Slika jeiz 1954., a muzeju je sliku 1959. poklonio sam

53312, 2008

autor, vjerojatno na nagovor fotografa i plani-nara, legendarnog Ivice Sudnika, tadašnjeg di-rektora muzeja. Sudnik je volio oko sebe oku-pljati književnike, povjesnièare, glumce i slikare.Vrlo se èesto družio i sa Zlatkom Šulentiæem,koji je volio posjeæivati »samoborski kraj«(naslov je to jedne njegove slike).

Vjerojatno ima još poneka slika s temom izSamoborskoga gorja koja se nalazi u nekoj ga-leriji ili u privatnoj zbirci. U samostanu franje-vaca na Ksaveru dvije su slike s motivima izsamoborskoga kraja.

Slika sv. Marije Magdalene u istoimenojžupnoj crkvi u Gornjem Oštrcu na Žumberkudjelo je Zlatka Šulentiæa. (Slikar-amater, sveæe-nik Vladimir Pavliniæ, naslikao je oko 1960.zidne slike na slavoluku svetišta.) Nije poznatoje li Šulentiæ bio nazoèan sveèanom èinu blago-slova slike. Možemo samo pretpostaviti da se tasveèanost nije mogla održati bez njega, jer,želeæi upoznati ove predjele, Šulentiæ bi sigurnousput malo i prošetao.

U neposrednoj blizini ksaverskoga franje-vaèkog samostana u ulici Naumovac 9 Šulentiæisu 1940. izgradili malu obiteljsku kuæu. Sljedeæegodine Zlatko Šulentiæ nerado prihvaæa funk-ciju povjerenika (rektora) Umjetnièke akade-mije. Nije to bilo politièko imenovanje, kako sumu nakon rata neki kolege pripisali.

Za vrijeme rata Šulentiæ je sa suprugomBoženom najviše planinario po središnjim pre-djelima Medvednice, jer drugim mjestima, kaošto znamo, nije bilo preporuèljivo prolaziti.Tada je nastao velik opus crteža i slika sa slje-menskim motivima.

Poslije rata, 1947., Šulentiæ je prisilno umi-rovljen. Nije više imao obaveza na Akademiji –bio je slobodan. Ostao je bez atelijera što ga jekoristio na Akademiji, slikao je tada vani, uprirodi, gdje je nastao velik broj crteža i slikakrajolika.

U razdoblju Šulentiæeva slikanja u likov-nom izražaju sakralnog sadržaja vrlo je znaèa-jan njegov rad na velikim slikama u župnojcrkvi sv. Franje Ksaverskog. Na glavnom oltarupostavljena je 1963. njegova dojmljiva slika –portret sv. Franje Ksaverskog. U refektorijuksaverskog samostana franjevaca treæoredacaglagoljaša postavljena je zbirka od dvadesetakŠulentiæevih slika.

Poslije Šulentiæeve smrti i smrti njegovesupruge, kuæom na Naumovcu, kao i inventa-rom slika i predmetnih uspomena s putovanja,upravlja samostanska uprava, a dio je slika uvlasništvu HAZU-a.

534

Zlatko Šulentiæ sa suprugom u Samoborskom gorju 1960.godine

Zlatko Šulentiæ sa suprugom Boženom 1928. godine nasamoborskom kolodvoru

12, 2008

NOVE TEHNOLOGIJE U PLANINARSTVUNOVE TEHNOLOGIJE U PLANINARSTVU

53512, 2008

Mnogim je planinarima fotoaparat ne-razdvojni pratilac. U današnje doba toje digitalni fotoaparat, èije se snimkemogu prenijeti na raèunalo i naknadno obraði-vati. Uz uljepšavanje fotografija prikladnimprogramima, jedna je od razmjerno èestih po-treba planinarskog fotografa spajanje više foto-grafija u jednu. U planinama èesto nije moguæejednom snimkom obuhvatiti cjelokupan krajo-lik. Pritom, doduše, može pomoæi širokokutniobjektiv, ali veæina digitalnih fotoaparata nemaizmjenjive objektive pa predlažem drugu mo-guænost.

Veæ neko vrijeme postoje programi kojiomoguæuju spajanje više fotografija u jednu, no,prema iskustvu autora ovih redaka, svi oni

imaju nedostataka koji prije ili poslije tolikodojade da fotograf naposljetku odustane odnjihove uporabe. Pojavio se, meðutim, programkoji je posao spajanja više fotografija u jednutoliko pojednostavnio da sad doista nema razlo-ga ne rabiti tu moguænost. Sve što treba uèinitijest pokrenuti program i dati mu do znanja kojese fotografije žele spojiti u jednu. Sve æe ostaloprogram obaviti sam. Taj je program usto i»pametan«, pa ne samo da æe pronaæi fotogra-fije koje se mogu vodoravno i uspravno spojitite ih poredati kako treba, nego æe i ispravitimnoge nedostatke (npr. ujednaèiti svjetlinu po-jedinaènih fotografija). Program može spojitimnogo fotografija, pri èemu nije važan redo-slijed ni naèin fotografiranja. Jedini je uvjet dase barem dio susjednih fotografija poklapa.Autor ovih redaka naprosto je oduševljen progra-mom i njegovim moguænostima. Isprobajte ga!

Program se zove Autostitch i prvi je potpu-no automatski 2D program za spajanje višefotografija u jednu. Rezultat je dvogodišnjegaistraživaèkog rada znanstvenika sa sveuèilištaBritish Columbia, a razvili su ga MatthewBrown i David Lowe. Program je besplatan, amože se pronaæi na internetskoj adresi:

http://www.cs.ubc.ca/~mbrown/autostitch/autostitch.html

Panoramska fotografijaprof. dr. Darko Grundler, Kutina

U planinama èesto nije

moguæe jednom snimkom

obuhvatiti cjelokupan

krajolik. Pritom, doduše,

može pomoæi širokokutni

objektiv, no još praktiènije je

spajanje više fotografija u

jednu panoramsku fotografiju

Pri snimaju treba paziti da se fotografije djelomièno preklapaju i da su snimljene istim postavkama

Velebit u punoj velièini – vidik sa Zira

Stankov vrh na Bilogori

ALA

N È

AP

LAR

VE

SN

A H

OLJ

EV

AC

ALA

N È

AP

LAR

Vidik s vrha Velikog Stolca (1406 m) – južni Velebit

Kad god se popnem na planinske vrhuncei srcem zagrlim sve uokolo dokle pogledseže, poželim kliknuti poput orla u visi-ne i daljine, da se èuje do nakraj svijeta:

Doðite i gledajte djela Božja,Doðite i zahvaljujte sa mnom Gospodinu!U planini je Gospodinova blizina tako oèito

prisutna, dodirljiva, vidljiva, bliska. Èini mi se,mogla bih Ga rukama obuhvatiti, Njega neiz-mjernog, nevidljivog, svesilnog.

Dok koraèam oštrim rubovima bijeloga ka-menja, ili oprezno po sklisku travnatu putu,strmom kosinom iznad zjapeæe provalije, ili segrèevito držim stijene da me vjetri ne odvuku udubinu, dok me strahovi smuæuju i umor uspo-rava, vidim Ga u svemu oko sebe, osjeæam Ga

pored sebe i znam da se brine o meni, da me Onvodi i èuva. I svakim mi novim korakom otkrivaljepote svojih djela, ljepote Zemlje što je stvori.

Njegova je ljubav stvorila sve te nezami-slive, neopisive, neizrecive ljepote u kamenu,zemlji, vodi, oblacima. Utisnula èaroban cvije-tak u sasušenu pukotinu stijene, razlistala gordostablo i korijen mu mekom mahovinom prek-rila, usred pustoši suncem presahle iznjedrilanit vode žive... Njegova je ljubav tako djelotvor-na, mudra, nježna, maštovita i neizreciva.

Njegova nam je ljubav darovala oèi kojimamožemo sagledati i maleno i veliko. Oèi da unjih stane i siæušna kapljica rose obojena du-gom i èitavo obzorje zarumenjeno prvim jutar-njim cjelovom sunca. Oèi da vide sklad boja i

538

SUSRET S BOGOMSUSRET S BOGOM

Božja blizinaMira Šincek, Varaždin

Križ na Svetom brdu

FRA

NJO

MLI

NA

C

12, 2008

ljepotu oblika. Od Njega nam uši da osluškujunježan lahor u mladim iglicama ariša, huk vjetrau raspuklinama stijena i gromoglasan urlikgroma u vrhovima. I nos nam dade za omirisatimaglu, cvijet, vatru, skrivenu jagodu i gljivu...

On mi dade i noge brze k'o u košute i po-tavi me na visine èvrste (Ps 18,34) i vodi merukom jakom i sigurnom, planinom kao veli-kom galerijom svoje ljubavi i mudrosti.

I dok tako koraèam ljepotama planine,razgovaram sa svojim Stvoriteljem. Ne izgova-ramo rijeèi, ali se razumijemo. On mene pouèa-

va, raduje, smiruje, odgaja djelima ruku svojihšto ih, sa svakim novim korakom, sa svakimnovim pogledom otkrivam i razaznajem. Ja mubezglasno zahvaljujem i strahom i nadom iradošæu ustreptalog srca.

Kad se umorim ili ožednim, a èini se nigdjepogodna mjesta za poèinak, i vrelina dana isušisvaku poru, i baš onda, kao što psalmist pjeva,i meni se dogodi:

»...na poljanama zelenim on mi daje odmora.Na vrutke me tihane vodii krijepi dušu moju.« (Ps 23,2).Dao mi je i jezik i nebrojene rijeèi, ali su i

one nedostatne da opišu ljepotu vidika, oblika,boja, pojava, slika ... ljepotu Božje planine. Isvaki put kad sam u tim Njegovim prostorimakamena i neba, pa èak i ponovno na istomemjestu, na istom vrhu ili stijeni, opet mi neštonovo otkrije, pokaže, podastre srcu, oku, uhu.Opet me iznenadi velièinom svoje mudrosti isilinom svoje ljubavi.

I kao što je, stvarajuæi ovaj svijet, Gospodinstvorio èovjeka da gospodari svime stvorenim,

53912, 2008

DA

RK

O M

OH

AR

Posebno sam sretna, kad u

planini naiðem na majušnu

kapelicu ili raspelo, znak da

su mnogi hodeæi brdima na

poseban naèin osjetili Božju

blizinu i doživjeli velièinu

ljepote njegovih djela

ali i da se divi i zahvaljuje, i podario mu družicu,jer nije dobro da èovjek bude sam, tako je imeni odabrao prijatelje da zajedno hodimo pla-ninom. Jer s prijateljima je lakše podnositinapore penjanja, žeð, umor, opasnosti. S prija-teljima se brige dijele, a radosti umnažaju. Sprijateljima je i molitva radosnija.

Posebno sam sretna kad u planini naiðemna majušnu kapelicu ili raspelo, znak da sumnogi hodeæi brdima na poseban naèin osjetiliBožju blizinu i doživjeli velièinu ljepote njego-vih djela i iz zahvalnosti podigli znak koji pozivana molitvu, zahvaljivanje i slavljenje Boga.Uèini mi se da su to zapravo materijaliziranerijeèi psalma koji svakom biæu poruèuje:

»Jahvina je zemlja i sve na njoj,svijet i svi koji na njemu žive.« (Ps 24,1)I kad zastanemo pod sjenom križa, moleæi

Anðeosko pozdravljanje, nad glavom mrmorivjetar, daleko u podnožju oglasi se zvono i zrakmiriše èistoæom, pošaljem put nebesa cjelov, ajedan bezglasni HVALA! iz mog srca odnesuptice u Njegove visine.Kapelica Sv. Ilije na istoimenom biokovskom vrhu

FRA

NJO

MLI

NA

C

VLA

DIM

IR J

AG

UŠ

IÆ

Križ na Batu iznad Kijeva

Nisam mislio pisati o ovome, ali kad samponovno gledao slike koje mi je jednomprilikom poslao prijatelj – planinar, umašti mi se trgnula neka smušena strast daosim nas nekolicine još nekoga provedem pu-tom onih koji su svake godine »trbuhom zakruhom« selili na Velebit, a danas se vraæajuda osvježe uspomene i posjete znane predjele.Podgorci nisu svjesni da u nama bude zavist –ne zbog svoga lagodna života, koji nisu imali,veæ zato što su živjeli u takvoj ljepoti, namatako èarobnoj i rijetko dostupnoj.

Sve je poèelo prièama dobrog znalca togakraja i obièaja, simpatiènog lovca Reljiæa.Isprièane s toliko puno topline i neskrivenogponosa, stavile su mi mali kamièak u snove.Kad god sam s okolnih vrhova mogao vidjetipredio Dragaèevskih Klapanovaca, nisam pre-stao maštati kako sam tamo i malen i sitan,kakav se uvijek osjetim u njedrima Velebita, iuživam u ljepoti. Žudnju mi je do kraja raz-buktala za njega usputna crtica da na Klapa-novcima postoje i tri povelike jame.

Diskretno sam se raspitivao kod Vite, pla-ninarske »enciklopedije« za stare putove koji-ma su »selili« Podgorci, onog Vite koji je sasuprugom Bojanom zasnovao mali alanski bo-tanièki vrt. I on mi je kroz prièe govorio kudaje selio Medo u Medin Goliæ, kojim putovimasu »selili« ovi, kojim putom oni i zašto oviovim putom, a oni onim.

Rekao je Vito i imena i rodoslovlja i tkoje kada umro, èiji je otac naslijedio koju duli-bu, doèiæ, dolac ili padež, ali ja sam vidio sebekako hodam tim putovima, kuda su svoju brigui svoj kamenèiæ u cipeli nosili mladi i stari pod-velebitski gorštaci, ponavljajuæi svake godine

isti scenarij: ljeti sa stokom na Velebitu, a zimiu njegovu podnožju.

Šetajuæi s Vitom nauèio sam kako vidjeti iprepoznati stazu ili put tamo gdje nema plani-narskih oznaka i kuda nitko ne prolazi veæpedesetak godina. Mlaði je, ali je više prošaoi uz veliku zahvalnost bila mi je èast i zadovolj-stvo uèiti od boljega. Do mnogih su me lijepihmjesta dovele stare staze gorštaka.

Moja mala tajna nije bila ono što sam go-vorio, veæ ono što sam želio, a to je proæi uspo-redno s Premužiæevom stazom s južne strane

54112, 2008

STARI PUTOVISTARI PUTOVI

Zaboravljena staza

IVA

N H

AP

AÈ

KamièakIvan Hapaè, Sveta Nedelja

Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam oduzmu dah.

Zeèjaka ispod Cipaljskog vrha i vidjeti Štokiædulibu sa sjeverne strane, obiæi dulibu i vratitise na Alan Premužiæevom stazom.

Spreman, pun entuzijazma, poveo sam izaljubljenicu u Velebit – Snježanku, jer ježeljela vidjeti Štokiæ dulibu, a i jer mi je tre-bala zbog sigurnosti, kao ugodno društvo i kaoisprika ako sluèajno ne uspijem otkriti put.Mogao sam reæi: »Pa, bilo je dosta za danas,ajmo natrag!«

Poèetak puta je snovan u Barièeviæ docu,prekrasnoj livadi, s lijeve strane, kraj samePremužiæke, na poèetku puta kroz srednjiVelebit.

Mir... Lijep dan... Klasièan ulaz u šumupreko nekih starih suhozidova. »Staza« se po-nekad gubila, ponekad iznicala niotkuda, aponekad je bila toliko jasno utisnuta u prostorkao da je još juèer tuda prošlo stado ovaca itime smanjilo strah namjerniku da dobije voljukroèiti dalje, u samo srce divnog Velebita.

Prošli smo kraj Zvirnjaka, penjali se uzgreben obrastao klekovinom, smrekama i ka-menjem koji, kao ukraden dio sjevernog dijelaVelebita, a ovdje izgubljen u bijegu, pokazujekako je sva ljepota pomiješana u istom»loncu« èudesne prirode. S desne je strane1448 metara visoka Visibaba, jedan od vrhovaPlešivice.

Obilazimo sa sjeverne strane 1556 metaravisok Cipaljski vrh i tu je staza najednomprestala biti spremna voditi nas dalje. Šuma jevisoka. Ne vide se vrhovi i ni po èemu ne moguutvrditi mjesto naše izgubljenosti. Pomoglo jesunce i spoznaja da s južne strane neminovnomora biti nešto veæ viðeno. I bi tako. Želja daidemo što kraæim putom odredila je smjer ko-jim smo krenuli. Vrlo sam brzo prepoznaogreben i mjesto na kojem sam veæ bio prijegodinu dana, ali dolazeæi iz smjera Dragaèev-skih Klapanovaca. Greben koji kao da je po-stavljen u tom bespuæu, u dužini od dvadese-tak metara da pruži svakome moguænost vidje-ti Štokiæ dulibu u svoj njezinoj ljepoti. Takavvidik na prekrasnu dulibu, koji oduzima dah,nije moguæe doživjeti niti s jednog od okolnihmjesta, niti s južne, a niti sa sjeverne strane.Cijela duliba, sa starom šternom za vodu,usamljenim smrekama i prekrasnom livadom,okružena bukovom šumom, sjaji u svojoj lje-poti. Uživanje u pogledu i upijanju detalja tra-jalo je... Pozadinu svega, kroz sunèanu suma-glicu, èinilo je more.

Nakon dugog odmora i bez ijedne snimlje-ne slike, jer mi je film bio pri kraju (vrijeme jeda poènem koristiti suvremeniju, digitalnutehniku), nastavili smo put preko Borovaèkogbrda prema livadi Osoki ispod vrhova Malog iVelikog Ileksinovca. U visokoj travi, punoj žu-tog cvijeæa, kraj ostatka jednog stana, ponov-no smo naišli na staru, zavojitu stazu, koja seulaskom u šumu vrlo brzo pretvara u pravi put.

Nakon kojih pola sata hoda, u samompodnožju Kurozeba, izbili smo ponovno naPremužiæevu stazu, s pogledom na Vrata iŠtokiæ pode.

Dva sata poslije, nakon desetak sati hodai boravka oko Štokiæ dulibe, sjedili smo za sto-lom u kuæi na Alanu, doèekani obilnim toplimjelom koji je spremila Vesna.

Kamièak koji me je tako dugo »žuljao« umojoj viziji napokon sam izvadio iz svojihneostvarenih želja. Divan je osjeæaj znati danikad neæe nestati tih malih, slatkih kamièaka,koji nas zovu da ih ponovno otkrijemo iz ne-koga drugog smjera, iz neke druge perspekti-ve, u društvu s pouzdanim pratiteljem. Uvijekisti, a stalno neki drugaèiji Velebit!

542 12, 2008

Štokiæ duliba

IVA

N H

AP

AÈ

54312, 2008

Za razliku od velike veæine sportaša, a naposenogometnih navijaèa, koji svome klubu ostaju vjerni dosmrti, planinari su mnogo pokretljiviji i lako mijenjajudruštvo ovisno o životnim prilikama. Štoviše, ima i onihkoji su istovremeno èlanovi nekoliko društava. Rijedakje primjer vjernosti svojem društvu, u ovom sluèaju PD-u»Sljeme« u Zagrebu, obitelj Grubanoviæ, koja je tomdruštvu odana veæ tri generacije.

Ovdje æe biti rijeè o pripadniku druge generacije,Mladenu Grubanoviæu, koga planinari poznaju podnadimkom Deo. Njegov otac Josip Grubanoviæ (1903– 1985) bio je stari hapedeaš (èlan HPD-a) još od1920. i èlan vodstva u vrijeme predsjednika prof.Josipa Pasariæa, a bio je poznat i kao skijaški sudac.Nakon Drugoga svjetskog rata, 1950. suosnivaè je»Sljemena«, a oèevim stopama pošao je i njegov sinMladen koji je postao èlanom toga društva 1955., usvojoj 14. godini. I ne samo to, Mladen je i svoje dvojedjece uèlanio u »Sljeme« odmah poslije roðenja, amožda æe se uskoro uèlaniti i èetvrta generacija (?).

Da vjernost i upornost »dinastije« Grubanoviænije sluèajna, potvrðuje još jedan zanimljiv podatak:Mladenov djed radio je u PTT-struci (telekomunika-cijama), otac mu je u toj struci proveo cijeli radnivijek, a i Mladen takoðer, sve do nedavnog umi-rovljenja.

Mladenova su specijalnost markacije, posebnoone na Medvednici. Tko god je posljednja tri deset-ljeæa išao iz Zagreba na Medvednicu morao je hodatistazama koje je on markirao i o kojima se neumornobrinuo, u poèetku kao èlan, a zatim kao proèelnikKomisije za planinarske putove Planinarskog savezaZagreba. A to nije nimalo lak posao jer na Medve-dnicu vode ravno 72 puta. Mladen brižno vodi o njimaevidenciju u obliku kartoteke, planira obnovu marka-cija i svake ih godine sam obnovi petnaestak. To jeprilièno nezahvalan posao jer plod njegova truda imaogranièen rok trajanja, što zbog zuba vremena, štozbog ruke primitivaca kojima je užitak uništavati. Ilito rade iz mržnje jer osjeæaju da iza markacija stojeljudi koji su bolji od njih?

Mladen je – upravo nevjerojatno! – 45 godinaproèelnik Markacijske sekcije u »Sljemenu«, no i sada,kad zbog dotrajalih koljena ne smije više raditi punomsnagom kao prije, brine se i nadalje za »svoje« putovekao mentor nekolicini èlanova Markacijske sekcije.

Iako su markacije njegova glavna preokupacija,Mladen je svestran planinar. Spomenimo da se brine

o Planinarskom putu po Medvednici, da je èlanStanice vodièa Zagreb više od 35 godina, da se od2001. kao èlan Gospodarske komisije brine za dom uVugrovcu i uz to veæ 15 godina obnaša funkcijudopredsjednika »Sljemena« i Planinarskog savezaZagreba. Pripovijedajuæi o proteklim vremenimaposebno istièe pomoæ koju su mu pri markiranjupružali Ladislav Janeš, Stjepan Pavliæ i pokojni AnteKulaš.

Završimo kratkim Mladenovim životnim kuriku-lumom: roðen je u Zagrebu 5. studenoga 1941., pozanimanju je telekomunikacijski tehnièar, 1967. jezavršio visokogorsku alpinistièku školu za vodièe,1968. ljetnu školu za vodièe, 1973. zimski teèaj zavodièe i zatim teèaj za zaštitu prirode. Vodio je brojneizlete, drži planinarska predavanja, bavi se turnimskijanjem, a obišao je i pedesetak planinarskih obila-znica. Planinarska organizacija nije mu ostala dužna idodijelila mu je brojna priznanja, meðu ostalima inajviša – Zlatni znak i Plaketu HPS-a.

prof. dr. Željko Poljak

VIL

IM S

TRA

ŠE

K

MLADEN GRUBANOVIÆI TRI GENERACIJE VJERNE PLANINARSTVU

544 12, 2008

NNa posjet nekoj od planina najèešæe smo pota-knuti neèijom prièom, bila ona usmena ili u oblikunovinskog ili internetskog èlanka. Kada je doživljajprièe u nekima od nas dovoljno sazrio i pobudio voljuza odlaskom, posjet toj planini obièno ostvarujemo nadva naèina. Možemo se jednostavno pridružiti nekomdobrom poznavatelju planine koja je u žarištu našegzanimanja ili otiæi u vlastitoj organizaciji.

Kada se odluèimo sami organizirati odlazak uplaninu, na poèetku, uz dužno poštovanje premaplanini, najèešæe odabiremo jednostavnije planinarskeputove ili šetnice, kako ih neki nazivaju, a zatim postu-pno sve zahtjevnije i zahtjevnije. Svakako je razumnoposavjetovati se s nekim tko je pravi poznavalac ciljneplanine, bilo razgovorom ili èitanjem dobrog èlankanekoga kompetentnog autora. Danas nam je naraspolaganju i internet pa su nam moguænosti proši-rene. Tada nam još ostaje procjena, tko je dobar autors pravom informacijom. Tražeæi i sam neke informa-

cije, susretao sam se i s lošim autorima i s lošim infor-macijama. Meðutim, jedan me èlanak, naoko ugled-nih autora, objavljen u jednom geografskom èasopisu,posebno neugodno iznenadio.

Krenimo redom. U ruke mi je dospio primjerakèasopisa GEO, i to broj 8 iz kolovoza 2007., u kojemuje objavljen èlanak o Velebitu na èak petnaest stra-nica. Poèeh ga èitati s veseljem, ali veæ s poèetka izne-naðenje i nevjerica. Proèitao sam èlanak do kraja uzniz iznenaðenja i uz sve veæu nevjericu. Napisah osvrtna èlanak i poslah ga glavnoj urednici èasopisa. Unjezinu odgovoru stoji da mi se zahvaljuju na osvrtu ikritikama, ali da pismo neæe biti objavljeno u èasopisujer bi moj osvrt oduzeo mjesto nekom èlanku èiju biobjavu inaèe platila neka zainteresirana tvrtka. Kaodobru vijest navela je da su autori teksta upoznati smojim osvrtom. Upitao sam se zašto samo autori,zašto ne i planinarska javnost.

Navedeni je èlanak podijeljen u dva dijela, premaautorima tekstova. Autor prvog dijela je Vladimir Lay,a autori drugog dijela su Ivana Svetiæ, Ana Brkljaèiæ iVladimir Lay. Autori su na kraju teksta predstavljenina sljedeæi naèin, citiram: »Autor je teksta dr. sc.Vladimir Lay sociolog-istraživaè iz instituta »IvoPilar« u Zagrebu. Sveuèilišni je predavaè kolegijasocijalna ekologija na Hrvatskim studijima u Zagrebu.Sudionik je pokreta za zaštitu okoliša u Hrvatskoj od1990. Posjetitelj je i poštovatelj prirode u Hrvatskoj,a posebno Velebita posljednjih 40 godina.« – »IvanaSvetiæ od djetinjstva se svako jutro budi s pogledomna Velebit. Ispunila je jedan od svojih snova – sudje-lovanje u promicanju Velebita i skrbi za njega.« –»Ana Brkljaèiæ, biologinja, ravnateljica je Javne usta-nove »Park prirode Velebit«. Nakon studija vraæa seu Gospiæ, gdje je roðena i odrasla, pokušavajuæi prakti-èno primijeniti i živjeti svoje obrazovanje i struku.«

Na poèetku prvog dijela èlanka autor definira štoje gorska Hrvatska, gdje izmeðu ostalog piše: »Najvišivrh Hrvatske ne prelazi 1800 metara nadmorske visinepa gorska Hrvatska nije osobito visoka«, èimeizrijekom dokazuje kako mu nije poznato koji jenajviši hrvatski vrh niti koliko je visok.

Nadalje, autor govori o pristupaènosti Velebitazakljuèujuæi da »Velebit nije nepristupaèan ni opasan.U toplim mjesecima od svibnja, lipnja do listopadadostupan je svakome.« Ne znam je li autor svjestan dasvojim lakomislenim pisanjem o nepostojanju opasno-sti na Velebitu u »toplim mjesecima« s jedne stranepodcjenjuje Hrvatsku gorsku službu spašavanja, bez

O VELEBITU DA TI PIŠEM

»Šetnja« kroz klanac Male Paklenice

HR

VO

JE Z

RN

ÈIÆ

konkurencije najbolju hrvatsku službu za spašavanje,a s druge strane lakomisleno i neodgovorno poziva sveljude da nekritièno krenu na Velebit, ali i u susretopasnostima. Upozorio bih da u »toplim mjesecima«na Velebitu vrebaju ove opasnosti: mjestimièno teškaorijentacija, stijene, oštre škrape, provalije i ponori,velike vruæine i ljetne oluje, poskoci i posljednjih 17godina – mine! Pitam autora bi li danas dopustiosvome sinu da obilazi Tulove grede, i to onaj dio kojije miniran, kao što mu je to dopustio prije?

Autor tvrdi i da je sudionik pokreta za zaštituokoliša u Hrvatskoj od 1990. (ma što to znaèilo), a utekstu višekratno govori o posjetima Velebitu auto-mobilom. Èak i satnice odreðuje u skladu s vreme-nima automobilskih obilazaka Velebita. Ljudi koji sestvarno bave zaštitom okoliša preporuèuju javni prije-voz – da se što manje oneèišæuje velebitski zrak i timeumanji djelovanje, primjerice kiselih kiša.

Autor piše i sljedeæe: »Prostor Krupe i Zrmanjejužno od Zadra automobilom ili autobusom može sedosegnuti za pola sata.« Napomenuo bih autoru da sujužno od Zadra samo more i otoci, a Krupa i Zrmanjasu izrazito istoèno.

Sve u svemu, autor se površno služi hrpomsladunjavih rijeèi jer oèito ne poznaje dovoljno èinje-nice. Uz veæ spomenuto da »Velebit nije nepristu-paèan ni opasan. U toplim mjesecima od svibnja,lipnja do listopada dostupan je svakome«, zado-voljenje ega naroèito se ogleda u ove dvije reèenice:»Oni uporniji i sportski orijentirani mogu proæi uzdužcijelog Velebitskog planinarskog puta (VPP) odKrasna na sjeveru do Starigrada Paklenice na jugu.Meni i mojim prijateljima planinarima za cijeli taj puttrebalo je – šeæuæi bez žurbe – deset dana.« Oni kojinemaju potrebe isticati svoj ego rekli bi: »Mojim prija-teljima planinarima i meni...«, a ne bi sebe stavljali naprvo mjesto. A problemi sa stranama svijeta stalno suprisutni, jer trebalo je napisati: »...od Krasna na sjeve-rozapadu do Starigrada Paklenice na jugoistoku.«

I drugi dio teksta pati od pojedinaènih pogrešnihtvrdnji i iskrivljenih velebitskih slika. Veæ u prvom,uvodnom odjeljku govori se da su Krupa i Krnjezapritoke Zrmanje. Krupa jest pritoka Zrmanje, aliKrnjeza nije. Krnjeza je, naime, pritoka Krupe. Ktome, kada pišu o Aniæa kuku, autori navode da je odmora udaljen desetak kilometara, a stvarna je udalje-nost nepuna èetiri kilometra, i to cestom, ili približnotri puta manje nego što autori pišu.

Nadalje, autori poèinju opis klanaca Velike iMale Paklenice ovom reèenicom: »Kanjoni Velike iMale Paklenice nisu prostori pakla nego jedinstvenešetnice od podvelebitskog primorskog gradiæa Stari-grada Paklenice...«. Podsjetio bih autore teksta da

»šetnja« od Starigrada Paklenice do kraja »kanjona«Velike Paklenice, tj. do Ivinih Vodica, traje punih petsati dobroga planinarskog hoda bez ikakvih odmora ida se pri tom svladava 1250 metara nadmorske visine.

Dodajmo k tome i povratak, da slika bude kom-pletna. Dok u Velikoj Paklenici i postoji planinarskastaza, tog luksuza u Maloj Paklenici nema. »Krozklanac M. Paklenice nema uhodane staze, nego semeðu golemim blokovima odvaljena kamenja trebadržati markacije Paklenièkog planinarskog puta.Stijene ovdje nisu takvih dimenzija kao u VelikojPaklenici, ali je prodiranje znatno teže zbogneprohodnosti i divljine. Trajanje puta nemoguæe jetoèno odrediti, jer to ovisi o snalažljivosti putnika«piše prof. dr. Željko Poljak u svojem vodièu »Hrvat-ske planine«. Da slika bude potpunija, dodajmo da jesvojevremeno Mala Paklenica bila predložena kaojedna od moguæih lokacija za snimanje filma oDanteovu Paklu. Vrlo je vjerojatno da autori nikadnisu prošli stazom kroz klanac Velike Paklenice nitisu o njoj dovoljno èitali, a posve je sigurno da nikada

54512, 2008

Velika Paklenica s Aniæa kuka

HR

VO

JE Z

RN

ÈIÆ

nisu prošli kroz Malu Paklenicu, a ni proèitali o njojbilo što vrijedno èitanja.

S druge strane, autori pri samom kraju svojegteksta pišu: »Ako je u vama više planinarskog i avan-turistièkog duha, u uvalu (Zavratnicu, op. a.) se mo-žete spustiti iz sela Zavratnice. Nakon petnaestakminuta hoda ugodno æe biti osvježiti se u uvali...«. Isad neka mi netko razuman pokuša objasniti da zapetnaestominutni odlazak u uvalu Zavratnicu, pra-vom i predivnom šetnicom, treba »više planinarskogi avanturistièkog duha« nego za otiæi u obilazak»šetnica« koje prolaze kroz klance Veliku i MaluPaklenicu.

Posebno èudi što se u èlanku o Velebitu nigdjene spominje strogi prirodni rezervat Rožanski iHajduèki kukovi. Mnogi ne znaju da je to stroži stu-panj zaštite nego u nacionalnom parku. A taj višistupanj zaštite zaslužio je strogi prirodni rezervatRožanski i Hajduèki kukovi zbog svoje jedinstveneljepote i osjetljivosti na utjecaj èovjeka. Tako u veæspomenutoj knjizi »Hrvatske planine« Željko Poljakpiše o Rožanskim i Hajduèkim kukovima: »Neobi-èno, gotovo fantastièno carstvo krša što ga je prirodaovdje stvorila, rijetko se gdje javlja na jednom mjestu,

u takvoj koncentraciji i velièajnosti. Skupina sadržipedesetak kamenitih vrhova visokih preko 1600metara koji bogatstvom oblika veæ odavna privlaèeplaninare i alpiniste. Glavne su prirodne karakteri-stike divlje, rastrgane, okomite i odlomljene litice odgromadastih vapnenjaka, zatim jame, ponori, strmo-glavnice, velike razderane ponikve, kameniti kolosi uobliku šiljaka, tornjeva, kukova, obeliska, razlomlje-nih i nazubljenih glava, prirodnih vrata i prijevoja.Sve to, i uz to iskonski vegetacijski pokrov, bili surazlogom da su Rožanski kukovi, zajedno s Hajdu-èkima, od sijeènja 1960. pod zakonskom zaštitom kaostrogi prirodni rezervat.«. Uvjeren sam da je svakomejasno da je govoriti o ljepotama Velebita, a ne spome-nuti Rožanske i Hajduèke kukove isto kao i govoritio Parizu, a ne spomenuti Eiffelov toranj. Osim toga,uvjeren sam da su Dabarski kukovi, Stapina s okoli-com, Bojinac, jama Mamet i prostor izmeðu Crnopcai Kite Gaæešine zaslužili makar biti nabrojani ako veænisu mogli biti opisani.

A sada o neèemu što najviše èudi. Na internet-skoj stranici Hrvatske gorske službe spašavanja(www.gss.hr) prikazani su podaci o svim njihovimintervencijama u 2002. i 2003. godini. Tamo možemoproèitati da je HGSS u »toplim mjesecima« (svibanj– listopad) imala 2002. na Velebitu osam interven-cija, od èega pet u Velikoj i Maloj Paklenici, a 2003.devet intervencija na cijelom Velebitu, i to svih devetu Velikoj i Maloj Paklenici (s jednim smrtnim sluèa-jem). Ako ove podatke usporedimo s dva sljedeæacitata iz èlanka o Velebitu u èasopisu GEO: »Velebitnije nepristupaèan ni opasan. U toplim mjesecima odsvibnja, lipnja do listopada dostupan je svakome« i»Kanjoni Velike i Male Paklenice nisu prostori paklanego jedinstvene šetnice od podvelebitskog primor-skog gradiæa Starigrada Paklenice...« dolazimo dovrhunca lakomislenosti i neodgovornosti autorâ, pro-izašlih iz nepoznavanja Velebita.

Što se tièe bilo kojeg èlanka, pa tako i ovog okojemu pišem, prije svega postoji moralna odgovor-nost autorâ, ali i odgovornost onih koji su omoguæilida se takav neprimjeren èlanak objavi. Znajuæi da oèlanku ovih autora dijelom ovisi i sudbina Velebita,još sam zabrinutiji. A kada je rijeè o odgovornosti onihkoji su omoguæili da takav neprimjeren èlanak ugledasvjetlo dana, potrebno je reæi da su o tome odluèivale,barem po funkciji, struèna suradnica za zemljopis iglavna urednica èasopisa GEO. Nije mi jasno natemelju èega su donijele odluku da se taj èlanak objavikad je veæ na samom poèetku teksta oèito da autorine znaju ni koji je najviši hrvatski vrh.

Hrvoje Zrnèiæ

546 12, 2008

54712, 2008

Na pisanje ovih redaka potaknuo me èlanak »Stijene,stijene« Darka Kosa iz Ivanca, koji govori o ljepotama Bijelihi Samarskih stijena. Èlanak je objavljen u listopadskom broju»Hrvatskog planinara«. Buduæi da sam na poseban naèin jakovezana uz taj dio naših planina, osjetila sam potrebu odgovo-riti na pitanja koja su zaintrigirala autora – odakle naziv»Natašin dol 1974« na Vihoraškom putu i tko je ta Nataša?

Nataša, po kojoj je dobila ime ta ljupka dolina na Viho-raškom putu, davne je 1974. godine bila djevojèica, planinarka,èlanica PD-a »Vihor«, koja je doživjela tešku prometnunesreæu. Dok se borila za život u bolnici, prijatelji njezinih rodi-telja planinara otkrivali su ljepote Bijelih i Samarskih stijena itrasirali Vihoraški put. Buduæi da nisu znali hoæe li Natašaostati živa, posvetili su joj tu dolinu kao sjeæanje na nju. Meðu-tim, Nataša se izborila za svoje mjesto pod suncem, ozdravila iubrzo nastavila planinariti s još veæom strašæu i ljubavlju premaplaninama. Tu svoju ljubav i dan danas prenosi na svoju djecui prièa im o divnim ljudima koji su je zarazili planinarstvom.

Nataša Pahernik (djevojaèki Iviæ)

Zoraniæev vrh nalazi se zapadno od Vaganskogvrha i od njega je udaljen oko 1500 m zraène linije.U svibnju 1973. PD »Paklenica« iz Zadra, u suradnjis lièkim društvima, prosjeklo je kroz klekovinu stazudo vrha i obilježilo je, te vrhu dalo ime po poznatompjesniku, kojega smatramo i našim prvim planinarom.Do tada je vrh bio bezimen, spominjao se samo kaokota 1712.

Uvjereni da je u povodu petstote godišnjice roðe-nja Petra Zoraniæa staza obnovljena i svježe marki-rana, i voljni da pokažemo svoje poštovanje premapjesnikovu djelu, nas troje Šibenèana krenulo je 24.rujna od Raduèa preko Bunovca prema Vaganskomvrhu. Da bismo skratili put, iz Cesarove doline nismoišli po markiranoj stazi prema Malovanu, veæ smo krajostataka stanova odmah krenuli udesno i uspeli se ponemarkiranoj i djelomièno zarasloj stazi uspeli dotrase Velebitskoga planinarskog puta. Znali smo dasu moguæa dva prilaza Zoraniæevu vrhu, a kako naprijevoju iznad Babina jezera nismo našli polazište zauspon, sišli smo do jezera, odakle bi staza morala bitiobilježena. Na jednom smo kamenu, svega dvadese-tak metara od vode, prepoznali rijeè »vrh«. To nam jeza poèetak bilo dovoljno, ali dalje nikakvih oznakanije bilo, osim poneke hrpice krupnoga kamenja, kojeje netko, tko zna kada, složio kao putokaze.

Probijali smo se kroz kamenjar i klekovinu. Našlismo i ostatke nekoliko markacija, tj. nekoliko crven-

kastih mrljica. Nigdje se ne vidi da je tko sjekao kleko-vinu, koja nas, na sreæu, nije zaustavila – svaki put smose uspjeli iskobeljati, ponekad s kojom zanemarivomogrebotinom. Na vrhu smo našli metalnu ploèicu i jošèitljiv natpis, gdje izmeðu ostaloga piše: »Zoraniæevvrh, 1712 m«.

Možda upravo zato što poznajemo okolne vrhovei terene, vidik smo doživjeli kao izniman. Najviši inajveæi dio južnog Velebita bio je oko nas. Bili smo usredištu, iznenaðeni, zadovoljni, razoèarani i zadivljeniu isto vrijeme. Iznenadili su nas ostaci prvoga snijegai zapušten prilaz vrhu. Zadovoljni smo što smo ipakdošli na vrh, razoèarani što se nitko od nas, a mislimna sve planinare u Hrvatskoj, nije sjetio obnoviti stazu,a i zadivljeni, kao uvijek, ljepotama drage planine. Napovratku smo složili još nekoliko hrpica kamenja daonima koji doðu poslije nas bude lakše.

Ovo ne pišem da bih bilo koga prozivao, jer uovakvim sluèajevima uvijek treba poèeti od sebe. Nemože se reæi ni da su planinari ravnodušni premakulturi i tradiciji. Stvar je po svoj prilici u tome dasvatko od nas misli da je ono što se normalno oèekujekao zajednièka manifestacija veæ napravio netkodrugi. Oni koji znaju da se staza nije ureðivala punih35 godina imali su valjda razumljiv razlog da odgaðajuposao koji i nije velik: od Babina jezera do vrha imaoko pola sata hoda.

Ivo Antunac

Vihoraški put

MAR

IO Ž

UTI

NA ZORANIÆEVU VRHU 35 GODINA POSLIJE

KAKO JE NASTALO IME NATAŠIN DOL NA VIHORAŠKOM PUTU

548 12, 2008

Sredinom studenoga u izdanju izdavaèke kuæeMeridijani iz Samobora i Hrvatskoga planinarskogsaveza tiskana je pozamašna knjiga od 688 stranicaAlana Èaplara pod naslovom »Planinarski vodiè poHrvatskoj«. Knjiga je bogato ilustrirana s više od 1150fotografija i 75 preglednih zemljovida, a format joj je21×16,5 cm.

Alan Èaplar dobro je poznat hrvatskim planina-rima kao vrijedan autor i urednik brojnih knjiga te kaourednik èasopisa »Hrvatski planinar«. U osam godinaÈaplarova urednièkog rada »Hrvatski planinar« una-prijeðen je i u sadržajnom i u grafièkom pogledu, aove je godine pod njegovim vodstvom proslavio 110.obljetnicu izlaska prvog broja i 100. godište. Iako æetek u sijeènju 2009. navršiti 30 godina života, Èaplarveæ posjeduje bogato planinarsko iskustvo, a na poljupublicistike njegovo je ime veæ postalo sinonimom zakvalitetna planinarska izdanja.

»Planinarski vodiè po Hrvatskoj« Èaplarova jesedma i dosad najopsežnija knjiga. Kao izvrstan po-znavalac hrvatskih planina, u ovom je vodièu sustavno,jednostavno, logièno i sažeto obradio sve hrvatske

planine, tako da bude pristupaèan svakome, bezobzira na dob, naobrazbu i planinarsko iskustvo.Vodiè daje sažet, ali istovremeno i detaljan opis pola-zišta, varijantu ili varijante puta te opis konaènogodredišta. Bitna je odlika vodièa da daje golemukolièinu stvarnih i dobro klasificiranih podataka, poèemu je, za razliku od veæine turistièkih i planinarskihvodièa punih mitologiziranja i romantiziranja, vodiè upravom smislu rijeèi jer daje konkretne upute: odakle,kuda, kako i dokle. Osim toga, sva odredišta pred-stavljena su atraktivnim fotografijama i GPS koordi-natama. Ilustracije su pomno odabrane pa mnogeimaju ne samo dokumentarnu veæ i estetsku vrijed-nost. Priloženi pregledni zemljovidi, svi u praktiènommjerilu 1:100.000, lako su èitljivi jer su osloboðeni svihpojedinosti. Stoga ih mogu upotrijebiti i èitatelji kojinemaju kartografskoga znanja.

U pripremi vodièa do izražaja je došlo i autorovodobro poznavanje grafièkih programa pa je vodiè veæod poèetka koncipiran razbijanjem teksta na razlièitemanje funkcionalne cjeline koje se veæ svojim izgle-dom jasno razlikuju i istièu - sve kako bi sadržaj biošto pregledniji. Iako je to planinarima razumljivo,treba istaknuti da je za pripremu takvog izdanjapotrebno višegodišnje sustavno prikupljanje podatakaiz raznih izvora i suradnja lokalnih poznavalacaterena. Naime, za razliku od beletristike, koja sestvara bez troškova i u udobnom naslonjaèu, u vodièusvaki redak mora biti provjeren na terenu, što tražimnogo vremena, praktiènog znanja, truda i novca,tako da nikakav autorski honorar ne može ni približnopokriti autorove troškove. Drugim rijeèima, takvo sedjelo može stvoriti samo amaterskim entuzijazmom.

Valja reæi da vodièem, unatoè velikom opsegu,nisu obuhvaæene sve moguænosti u našim planinamajer to praktièno nije moguæe, nego je rijeè o izborušetnji, tura i uspona. Takav je izbor neminovan jer biza iscrpniji prikaz trebala knjiga enciklopedijskogformata, ali je ponuðen odabir staza i ciljeva urav-notežen i dovoljno raznolik te nudi raspon od lakihpoludnevnih šetnji do višednevnih planinarskih tura.Unatoè sažetosti, vodièem su obraðena sva važnahrvatska planinarska odredišta èime se daje sve-obuhvatan pregled moguænosti za planinarenje uHrvatskoj.

Vodiè æe biti upotrebljiv planinarima i izletnicimarazlièitih profila i razina planinarskog iskustva, ali jenjegova vrijednost i u tome što æe izgledom – velikimbrojem fotografija te dinamiènom grafièkom opre-

»PLANINARSKI VODIÈ PO HRVATSKOJ« ALANA ÈAPLARA

54912, 2008

mom - animirati svakoga tko posegne za njim, a bit æepoželjan i svakome tko ima automobil jer su oznaèenicestovni prilazi i brdske ceste do veæine objekata,osobito do planinarskih kuæa.

Potporu izdavanju vodièa pružila je Hrvatskagorska služba spašavanja. Grafièku pripremu majstor-ski su izveli autor i njegovi kolege iz Meridijana

(Èaplar je zaposlen u Meridijanima kao zamjenikurednice istoimenog èasopisa). Cijena vodièa je 249kuna, a može se naruèiti (uz popust) u izdavaèkoj kuæiMeridijani, Obrtnièka 26, 10430 Samobor, tel. 01/33-62-367, meridijani@meridijani.com i u Uredu HPS-a,Kozarèeva 22, 10000 Zagreb, tel. 01/48-24-142,hps@plsavez.hr. prof. dr. Željko Poljak

PRVA PLANINARSKA KARTA LASTOVSKOG OTOÈJA

Na poziv Javne ustanove »Park prirode Lastov-sko otoèje«, Hrvatska gorska služba spašavanja jetijekom ove godine trasirala, oèistila i oznaèila pješa-èke i biciklistièke staze na otoku Lastovu te izradilaTuristièko-planinarski zemljovid parka u mjerilima1:20000 i 1:50000, dok je izrada vodièa u završnoj fazi.Svi su poslovi obavljeni u uskoj suradnji s Ministar-stvom kulture, JU PP Lastovsko otoèje i Turistièkomzajednicom Lastovo.

Osobitost upravo objavljenog zemljovida u nakla-di HGSS-a jesu ucrtani protupožarni putovi na La-stovu, idealni za pješaèenje i biciklizam, koji dosadnisu bili prezentirani kartografskim materijalom.Zbog tri velika požara u posljednjem desetljeæu, pro-hodnost staza umnogome je izmijenjena, tako da suna zemljovidu prikazane samo staze koje su sigurneza kretanje, namijenjene sportskim i rekreativnimaktivnostima.

U suradnji s Udrugom za prirodu, okoliš i održivirazvoj »Sunce« iz Splita, koja zajedno s WWF-omprovodi istraživanja podmorja na podruèju Lastov-skog otoèja, provjerene su pozicije mnogobrojnihplièina (seka) i podvodnih hridi, ali buduæi da rezul-tati provjere nisu bili u suglasju s dostupnim karto-grafskim izvorima, odustali smo od oznaèavanja njiho-vih pozicija, kao i dubina mora. Udruga »Sunce«pokušat æe tijekom ljeta 2009. uz pomoæ nove opremekartirati podmorje i dostaviti nam potrebne podatke.

Pri izradi zemljovida najveæi su problem pred-stavljali toponimi, koji se u pisanim i kartografskimizvorima znatno razlikuju od onih u upotrebi kodlokalnog stanovništva. Prema izvorima, dostupnih jetoponima bilo oko 220 i u velikoj smo ih veæini ispra-vili. Svoju smo kartu obogatili s još 199 toponimadobivenih anketom. Unatoè prijedlozima lokalnogstanovništva, a slijedeæi kartografsko pravilo, pogre-šni, ali uporabom prihvaæeni toponimi navedeni subez izmjena, npr. Ubli (Uble), Zaklopatica (Zaklopi-tica), Skrivena Luka (Portorus), Vlašnik (Vlasnik),Bratin (Vratin) itd. Ipak, gdje je to god bilo moguæe,odnosno u sluèajevima za koje smo procijenili da neæeizazvati zabunu, naveli smo izvorne toponime, npr.

uvala Zaklopitica, ponta od Zaklopitice, uvala Porto-rus, kanal Žapalj itd., i to uz asistenciju i suglasnostdr. Antuna Jurice, autora knjige »Lastovo kroz sto-ljeæa«. Velik je dio toponima prvi put naveden unekom kartografskom prikazu.

Na žalost, nisu locirane brojne jame i špilje jer jenjihov geografski položaj u raznim pisanim izvorimakrivo naveden. Greške iznose i više od 200 metara, abuduæi da se te jame i špilje nalaze na teško prohod-nom ili potpuno neprohodnom podruèju, proraèunprojekta nije mogao podnijeti takva istraživanja. Ipak,suradnja i zainteresiranost lokalnog stanovništva idjelatnika JU PP Lastovsko otoèje jamèe da æemo udrugom izdanju još više obogatiti sadržaj zemljovida.

Zemljovid Parka prirode Lastovsko otoèje možese nabaviti u uredu PP-a Lastovsko otoèje, uredu TZLastovo u Lastovu, prodavaonici Vrhunac u Zagrebu(Vlaška ulica) i sjedištu HPS-a u Zagrebu.

Rudolf Schwabe

550 12, 2008

Planinari su sretna kategorija ljudi jer u prirodizaborave sve brige i životne poteškoæe. Ponekad seipak i u našem lijepom planinarskom životu dogodinešto tužno, a to je kada od nas zauvijek ode netkotako drag i poseban.

Dana 17. listopada zauvijek nas je, u 92. godiniživota, napustio Ivo Pevec. Otišao je mirno i tiho kaošto je i živio. Ivo je bio aktivan èlan HPD-a Zagreb-Matica punih èetrdeset godina. Bio je planinarskivodiè velikoga znanja i odgovornosti. Uz redovnenedjeljne izlete, kojih je vodio i do petnaestak godi-šnje, zapoèeo je voditi i izlete srijedom (to su našiposlijepodnevni izleti koje smo nazvali »Šetnje srije-dom«) i vodio ih sedamnaest godina, svake srijede,bez obzira na vremenske uvjete.

Posljednjih se desetak godina života povukao izdruštvenog rada zbog bolesti supruge, a zatim i svoje.Morao je napustiti ono što je najviše volio: šume iplanine, ali je i dalje ostao u vezi s nama planinarima.Javljali smo mu kamo idemo i gdje smo bili koristeæise njegovim tragovima i uputama. Zahvaljujuæi njemu,u tim našim »srijedama« dobro smo upoznali širuokolicu Zagreba, Samobora, Vukomerièke gorice,Pokupsko... Saznali smo da i naša Medvednica imaprašumu, netaknut dio prirode u istoènom dijelu.

Èesto smo išli i nemarkiranim stazama koje jesamo on poznavao, uvijek ih prije obišao, zabilježio itek nas onda poveo sa sobom.

Gdje sve nismo bili s našim Ivom? Širom »LijepeNaše«, pa i