Hrvatski planinar - hps.hristresao kabao vode. Za tren oka bili bismo mokri do kože. S praga kuæe gledam potoèiæ, koji je sa sva-kim novim pljuskom sve živahniji. Buduæi da se

ÈASOPISHRVATSKOG

PLANINARSKOGSAVEZA

GODIŠTE 97

ISS

N 0

35

4-0

65

0

SRPANJSRPANJKOLOVOZKOLOVOZ20052005

7-87-8

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje (zasrpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja 1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do 1948., a od1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

IZDAVAÈ

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

E-MAIL: [email protected]

http://hps.inet.hr

TEL./FAX 01/48-24-142

TEL. 01/48-23-624

UREDNIŠTVO

[email protected]

http://hps.inet.hr/hp

UREDNIK

ALAN ÈAPLAR

PALMOTIÆEVA 27, 10000 ZAGREB

E-MAIL: [email protected]

TEL: 091/51-41-740

TEL./FAX: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBOR

DAMIR BAJS

DARKO BERLJAK

VLADO BOŽIÆ

FARUK ISLAMOVIÆ

GORAN GABRIÆ

ŽELJKA KASAPOVIÆ

ZDENKO KRISTIJAN

BRANKO MEŠTRIÆ

PROF. KRUNOSLAV MILAS

PROF. DR. ŽELJKO POLJAK

ROBERT SMOLEC

TISAK

»EKOLOŠKI GLASNIK« D.O.O.

DONJA LOMNICA

ISSN 0354-0650

PRETPLATA za 2004. godinu iznosi 120 kuna (za inozemstvo 32

eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinarskog

saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, u rubrici

»Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj. Pretplata

za inozemstvo (32 eura) uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HR XX

25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, koja jenalijepljena na omotnici za sla-nje èasopisa. Nakon uplate, uzadresu æete moæi vidjeti naznaku o obavljenoj uplati. Tako možeteprovjeriti je li Vaša uplata za tekuæu godinu uredno primljena ievidentirana pri Hrvatskom planinarskom savezu (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu, trebajuse pismom, telefonom, faxom ili e-mailom javiti Hrvatskom plani-narskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplatnicu ibrojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe svaki mjesec nasvoju adresu redovno primati svoj primjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je 10. dan prethodnoga mjeseca (30dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenja i ured-nièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi se primljeni mate-rijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi sa zanimljivimtemama koji su popraæeni boljim izborom ilustracija. Slike se moguslati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom, na CD-u ili disketi,ali ne unutar Wordovih dokumenata). Podrobnije upute možetepotražiti na web-stranici HPS ili izravno kod urednika.

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=120,00

2360000-1101495742

XXXXX

»HRVATSKI PLANINAR« - ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« - JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

HP 09-2005.qxp 21.4.2006 20:28 Page 4

KAKO JE BOG STVARAO STAP 242SLAVKO TOMERLIN

KAMENA RAPSODIJA BOJINCA 244GORDANA BURICA

MATOKIT I DRVENIÈKE STINE 246BRANKO MEŠTRIÆ

ÈEVO – BRIJEG I POL 249MILIVOJ TURK

POZNATI I MANJE POZNATIPLANINARSKI CILJEVI NA OTOKU CRESU 253VANJA RADOVANOVIÆ

U ZAGRLJAJU GROBNIÈKIH ALPA 259ANTUN I ŽELJKA KASAPOVIÆ

IZLET U DELNIÈKI KRAJ 262JASNA KOSOVIÆ

TRAGOVIMA INKA PO PERUU 269KRISTINA ŠORIÆ I SILVANA MARKOVIÆ

DOKLE ÆE HRVATSKA BITI BIJELA MRLJAU MREŽI EUROPSKIH PJEŠAÈKIH PUTOVA? 272ŽELJKO POLJAK

DVADESET GODINA HPD »KAMENAR« U ŠIBENIKU 275ANTE JURAS

PLANINARSKA OBUÆA 277HRVOJE JENEI

IMATE LI UVJETE ZA PLANINARA? 279IVAN PONGRAC

TIŠINA NAD SAMOTNOM POLJANOM 280JASNA ŽAGAR

PLANINARSKE KUÆE I PUTOVI 283SPELEOLOGIJA 284IN MEMORIAM 286VIJESTI 287

242 JUŽNI VELEBIT

249 VARAŽDINSKI PL. PUT

253 PUTOVI PO CRESU

259 GROBNIÈKE ALPE

GodišteVolume

Srpanj-Kolovoz - July-August

BrojNumber97 7-8

SLIKA NA NASLOVNICI:RUNOLIST (LEONTOPODIUM ALPINUM)

FOTO: MILIVOJ RIHTARIÆ

S A D R Ž A J

7-8, 2005 241

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:46 Page 241

Prognoza za petak: sunèano; za subotu: na-oblaèenje s kišom; za nedjelju: kidanje naoblakeu poslijepodnevnim satima. Pomislio sam: Nemaveze. Unatoè takvoj prognozi, mnogo sam putaišao na Velebit i vrijeme nam je uvijek bilo tolikonaklonjeno da smo mogli ispuniti plan izleta.

Ovaj smo put planirali posjetiti objekt naPanasu koji je JNA napustila još na poèetku Do-movinskog rata. Stigli smo na Stap praæeni sun-cem. Vrijeme se do noæi nije mijenjalo. Legli smo

oko 21 sat da bismo sljedeæi dan doèekali odmorni.Meðutim, negdje usred noæi probudi me najprijetiho kapanje kiše po limenom krovu, a onda odjed-nom kao da je netko na krov istresao kiper šljunka.I tako do zore!

Jutro je svanulo tmurno, a kiša je još uvijekpadala. Bilo je trenutaka kad mi se uèinilo da jeprestala. No, èim bismo pokušali na trenutak izaæii zapoèeti naš izlet, ponovno bi poèela, kao da nasnetko èeka na krovu skloništa da bi nam na glavu

242 7-8, 2005

KAKO JE BOG STVARAO STAP

SLAVKO TOMERLIN, Zadar

D O Ž I V L J A J

Stap i Stapina

foto: Alan Čaplar

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:46 Page 242

istresao kabao vode. Za tren oka bili bismo mokrido kože.

S praga kuæe gledam potoèiæ, koji je sa sva-kim novim pljuskom sve živahniji. Buduæi da sekiša bez prestanka, u razmacima od nekolikominuta, pretvarala od blage u podivljalu, tako je ipotok sve brže bujao. Gore, iznad Babice, poèelaje uz žubor kiše tutnjava vodene bujice, koja se zanekoliko minuta pretvorila u rijeku takve jaèine daje valjala i teže kamenje. Cijela je planina drhtalai jeèala uz pratnju gromova. Iako smo bili zarob-ljeni u kuæi, nije nam bilo žao jer smo gledali uži-vo kako prirodne sile mijenjaju pejzaž oko nas.

Zamišljam kako je bilo u davnoj prošlosti, kadsu se topili ledenjaci i kad su oborine padale moždadanima i tjednima. Tada su bujice bile sigurno jošjaèe, pa su trgale kamenje, drveæe i sve što se našlona putu od Stapine do Babice. Sav se taj silni ma-terijal milijunima godina slijevao u vrtaèu – današ-nji Stap. Tako je na kraju stvorena prostrana livada.Bili smo svjedoci tog stvaranja Stapa, koje i danastraje.

Za vrijeme jednog zatišja navukli smo najlonepreko glave i krenuli pod Babicu da vidimo slapiz blizine. Rijetki su planinari imali priliku u srcuVelebita vidjeti slap visok desetak, a širok oko èe-tiri metra, s tolikom kolièinom vode koja se rušilauz tutnjavu. Na svojim sam planinarskim lutanji-ma imao prilike vidjeti mnoge poznate i nepoznateslapove, no ovaj je na me ostavio poseban dojam.Svi do sada viðeni slapovi, bili su dio toka nekerijeke ili potoka. Ovaj na Stapu nastao je u rokuod nekoliko sati od proloma oblaka.

Neko smo vrijeme uživali ispod slapa sluša-juæi zaglušujuæu tutnjavu, a onda smo se popeli iz-nad njega, gdje nas je doèekao predivan prizor.Kroz uzak, strm klanac pokazivala je snaga vodešto sve može. Bujica se probijala preko kaskadakroz stisnuti prolaz izmeðu stijena, rušila se prekonekoliko bazena sve do slapa i nestajala u dubini.Da nije poèela opet kiša, ostali bismo sigurno jošdugo promatrati taj velièanstveni prizor, dar prirode.

Vraæajuæi se u kolibu, iznenadio nas je našmali potoèiæ koji je žuborio kraj kuæe. To je sadabila prava rijeka, široka 4–5 metara. Da sam tadaimao kajak, mogao sam se voziti po cijelom Stapu,

jer se pretvorio u golemo jezero, ponegdje dubokoviše od metra. Ne mogu prežaliti što nisam imaofoto-aparat da snimim te jedinstvene prizore!

Kako je naglo došlo, tako se za nekoliko satismirilo. Još se uvijek u daljini èuo huk slapa ižubor potoka, koji se postupno utišavao. I jezerose povlaèilo. Sitasti ponor halapljivo je gutao za-ostale kolièine vode. Tko zna kojim putovima od-lazi u podzemlje silna voda, da bi negdje u moruizlazila iz vruljica. Meni je ovaj dogaðaj ostaoduboko u sjeæanju jer je to bio dan koji nam jedoèarao kako je Bog stvarao Stap.

7-8, 2005 243

Kamen Čučavac i stijene oko njega

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:46 Page 243

Bojinac, moj ostvareni san...

Koliko mi je godina i promatranja izdalekatrebalo da se konaèno uspnem na taj neobièno lijepkameni oltar prirode!

Uspon smo zapoèeli u Milovcima, na Jadran-skoj magistrali, jedne nedjelje oko 9 sati. Iz Milo-vaca nas ispraæa intenzivan miris staja i nekih,hvala Bogu, još postojeæih domaæih životinja.Uspon najprije vodi kamenim stubama. S razne

mora trebamo se popeti na 1100 metara. Raèu-namo da æe nam do vrha trebati tri sata.

Gazeæi po zidanoj kamenoj stazi, ne mogu seoteti dojmu i mislima: koliko je truda i znojautrošeno u gradnju toga puta i koliko je života, žu-ljeva i žita tuda prošlo. Sjetih se da sam se jednom,prije više godina, spuštala tuda noæu s planina-rima. Sa svjetiljkama smo izgledali kao mnogo-brojni patuljci bez Snjeguljice, koji isprekidanoosvjetljavaju stazu, od vrha do dna, ili kao izvan-

244 7-8, 2005

KAMENA RAPSODIJA BOJINCA

GORDANA BURICA, Split

J U Ž N I V E L E B I T

U kamenitom bespuću

foto: Gordana Burica

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:46 Page 244

zemaljci koji su se zabunom spustili u neku noæ,niz neko brdo, u sluèajnu avanturu.

Rasuti i svatko sa svojim mislima, došli smootprilike nakon dva sata do raskrižja putova za Bo-jinac i Veliko Rujno. Polako se približavamo ka-menim kukovima, a svaki nas sljedeæi ponovno iz-nenaðuje svojom atraktivnošæu i neobiènošæuoblika. Èim bih koji fotografirala, pojavio bi se jošljepši.

Po stazi ljubièice, šafrani i sunovrati, nježni iprozraèni, kao da pripadaju nekim zaštiæenijim po-druèjima, a ne Velebitu, u kojem caruju samoæa,hladnoæa i prostranstvo.

Nailazimo na Jagin kuk i prisjeæamo se slikaza koje smo željeli da postanu stvarnost, da iovamo jednog dana doðemo. Kreæemo desnommarkiranom stazom, koja se zaobilazno penje navrh. Za to nam je trebalo još sat vremena, a ondastijena i strm uspon po stijeni na vrh. Ostavljamoštapove i penjemo se polako, pažljivo.

Na vrhu Bojinog kuka (1110 m) shvaæamo za-što je bilo teško i nepristupaèno. Da bi se doživje-lo nešto tako prelijepo, treba truda. Utiskujem udnevnik dugo željeni žig, a pogled mi kruži povelebitskim vrhovima, do mora, otoka, livada,duliba, Rujna... Sve to upijam, pohranjujem u sebei u svoj foto-aparat.

Vraæamo se kraæom i strmijom stazom, preko

Žlibine, penjuæi se i spuštajuæi preko stijena. Sku-pina se razvukla, vraæamo se u grupicama. Nekeje potrebno i prièekati, a neki su odjurili, brzo, nine uživajuæi u vidicima. Spuštam se, ponovno sediveæi strminama, stijenama i sunovratima.

U Milovcima smo s prvim sumrakom, tamanna vrijeme da se u razumni sat vratimo u Split.Ipak je sutra radni dan.

7-8, 2005 245

Bojinački kukovi i more foto: Gordana Burica

Pod kamenitim kukovima foto: Gordana Burica

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:46 Page 245

MATOKIT

Potpuno mi je nejasno kako se dogodilo, kojesu tajne sile uèinile da takva planina, na takvupoložaju, ostane toliko dugo zatajena. Dakako, onaje bila poznata znalcima i žiteljima iz podnožja,ali nikada se o njoj nije pisalo u HP-u, nema je namnogim kartama, pa èak ni u najnovijem satelit-skom atlasu. No, evo sad Matokita, a o njemu jerijeè, na posljednjem mjestu popisa pridošlicameðu vrhove Hrvatske planinarske obilaznice! Toje bilo dovoljno maloj ekipi iz PD »Šumar« da sepoveže s lokalnim planinarima, naoruža priborom

za markiranje i metalnim žigom te se uputi zaVrgorac.

Stvar je veæ na prvi pogled bila pomalo zabri-njavajuæa: usred golemoga polja ustoboèila seodjednom 850 m uvis silna planina. Pružila je, do-duše, svoj hrbat gotovo u središte grada, ali taj ši-ljak nije baš obeæavao ugodnu nedjeljnu šetnju.Ma, nije to tako kao što izgleda, reèe naš Zvone,ali nas ipak povede u Ravèu, 5 km sjeveroza-padno, po slavnoj Napoleonovoj cesti. Današnjanam je zadaæa markirati stazu kojom æe planinarimoæi najlakše priæi novoj kontrolnoj toèki.

Na samom ulazu u Ravèu iz smjera Vrgorca,desno izmeðu prvih kuæa zapoèinje asfaltni odvo-jak. Prve bi markacije trebale biti uoèljive s ceste,a Zvone je obeæao postaviti i putokaz. Parkirajte,dakle, na glavnoj cesti, uprtite ruksake i pripremitese za trosatnu hodnju.

Najprije treba poæi 10 minuta gore spomenu-tim odvojkom, a potom zaæi u tipiènu dalmatinskušikaru, u sjevernom smjeru. Staza nije prestrma, aubrzo poène krivudati. No, najvažnije je da je pri-lièno dobro prokrèena i sada više nego dobro obi-lježena. Razmjerno laka šetnja uz padinu, nakonsat vremena naglo završava na visoravni s neko-liko napuštenih stanova, ali i pod sljedeæim zubomplanine.

Uspon na tih pedesetak metara kamenog gre-bena nije težak jer je staza solidno graðena, a hrbatzapravo i nije tako velik. Gore æete saznati da jekameni greben zapravo hrbat planine, a pronaæiæete i nekoliko iznimno zanimljivih prirodnih»gušterni«. U najveæoj od njih, s prirodnom ogra-dom i vratima, ima prilièno vode koja izgledasasvim prihvatljivo – ako ste u baš velikoj nevoljii imate tablete za dezinfekciju vode.

246 7-8, 2005

MATOKIT I DRVENIÈKE STINE

BRANKO MEŠTRIÆ, Zagreb

N O V I V R H O V I H R V A T S K E P L A N I N A R S K E O B I L A Z N I C E

Kamenite stube na Matokito foto: Branko Meštrić

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:46 Page 246

Kad se stigne na sjeverne obronke Matokita,sve se mijenja. Osim drukèijih vidika, sada premahercegovaèkim planinama, slijedi i gotovo turi-stièka šetnja tipiènom submediteranskom šumi-com, s laganim dobitkom na visini. Potkraj šetnjestaza svako malo izlazi na prekrasne sjenovite itravom presvuèene Jelaviæa doce (desetak njih) pakroz ostatke staja, ili sela koje je nekad od tihdolaca živjelo, pomalo opet izlazi pod greben.

Uspon po sjevernoj strani mnogo je drukèijiod onoga po južnoj. Put je cijelom dužinom obras-tao u rijetku jasenovu i crnograbovu šumicu, da bise potkraj i to drveæe prorijedilo. Uskoro ste po-novno na grebenu i kad pogled pukne na južnustranu, prema Riliæu ili niz polje, daleko kolikogod pogled seže, odjednom Matokit dobije na ci-jeni.

Sljedeæa je etapa klasièna grebenska šetnja ujugoistoènom smjeru, po travnatom terenu, tek tui tamo s ponekim kamenitim intermezzom. Sve toide s onom poznatom nadom da je sljedeæi vrhu-nac onaj konaèni cilj. A nije – i tako nekoliko puta– sve dok konaèno ne dosegnete vršnu toèku, 1062metra nad morem.

Na vrhu su ostaci kapelice sv. Roka. Metalnije žig ugraðen u stijenu koja se nalazi 40 m jugo-istoèno, niz padinu. Na stijeni je napisano sve štotreba biti, a nekoliko je metara ispod stijene zid ukoji je uzidana kutija za upisnu knjigu i figuricasv. Roka.

To bi trebala biti osnovna staza za prilaz novojkontrolnoj toèki HPO-a, Svetom Roku na Mato-kitu. Za tri sata ugodne šetnje, dijelom po solidnoprokrèenoj stazi, pa kroz hladovinu šumice nasjevernoj strani, uz zanimljive lokve, dolce i ko-naèno po hrptu, uz nezaboravne vidike, dolazi sena jednu od ljepših kontrolnih toèaka HPO-a.

Kamo dalje? Odluka je prilièno laka. Najje-dnostavnije je poæi natrag istim putom i spustiti seu Ravèu, do koje ima tri sata. No, imate li jošsnage u nogama i ne patite od vrtoglavice, grebenzove. Gotovo neprekinut greben poèinje vrhom ispušta vas vrlo, vrlo strmo 600 metara kamenomgredom, na mjestima vrlo, vrlo uskom, u Vrgorac.Istina, ne baš u sam grad veæ na Poljanice (460 m),ravan s nekoliko polja. Slijedi još 200 metaraoštrog spusta kroz borovu šumu do visine vrgo-

raèke tvrðe, a potom pored vodospreme i ulicomPod Matokitom u samo središte grada.

Dakako, proèitate li posljednji odlomak una-trag, on æe biti dobar opis vrlo oštrog osamstome-tarskog dvosatnog uspona iz Vrgorca na Matokit.Naravno da ima planinara koji æe se rado suoèiti is tim izazovom. Sa svakim korakom otvarat æevam se širi vidici na prostrano vrgoraèko polje, ai provalije s obje strane imaju svoju draž. No, iraznolikost staze iz Ravèe takoðer ima svoje vri-jednosti.

DRVENIÈKE STINE

Drvenièke se stine veæ dugo nadvijaju nadDrvenikom, a i vrh Sokoliæ jednako je dugo nasvojem mjestu. Premda mu šiljasti vršak zapne zaoko svakom putniku na Jadranskoj magistrali veæponad Živogošæa i premda su vrijedni Dalmatincii spretni Vlaji stoljeæima svojim uglavnom šver-cerskim rutama svladavali prijevoj na Drvenièkimstinama, tek su se zahvaljujuæi PD »Šumar« prviplaninari uputili na Sokoliæ. Nastojanja su kul-minirala uvrštenjem Sokoliæa u Hrvatsku plani-narsku obilaznicu.

Prije dvije godine poèeli smo se baviti Soko-liæem, obilježili smo i stazu i od tada nisam biogore. Kad sam nedavno èuo da je Sokoliæ uvrštenu HPO, malo sam se zabrinuo. Skromna visina,prilièno udaljena od veæih gradova – ima li ta kon-trolna toèka uopæe smisla? Kad sam pak nedavnos prijevoja prošao pored natpisa »OPASNO!« iodmaknuo se samo nekoliko desetaka metara, sveje bilo jasno! Da, nesumnjivo vrijedi!

7-8, 2005 247

Na grebenu Matokita foto: Branko Meštrić

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:46 Page 247

Ponovimo ukratko: polazište je u Drvenikukod Zaostroga. Turistièka staza poèinje na Jadran-skoj magistrali kod autobusne stanice i vodi vas ustaro selo Drvenik, do kapelice na izvoru povrhgroblja. Do tog se mjesta može priæi i automo-bilom asfaltnom cestom koja se od magistraleodvaja 50 m od autobusne stanice. Slijedi sat i poluspona graðenom stazom na prijevoj Drvenièkihstina. S prijevoja se dalje ide lijevo, takoðer sat ipol, kroz markirano bespuæe, po samoj oštrici ka-menog ruba petstometarske provalije. Na taj senaèin stiže najprije na niži vrh, koji moje društvoradno zove »Špigl«, a potom, zaobišavši ponikvusa sjeverne strane, dijelom kroz guštik, stižete i nasam Sokoliæ.

Uspon je naporan, pa i opasan. Cijelim seputem treba skakati sa stijene na stijenu i nije

nikako za ljude koji se boje visina. Ipak, svakimse korakom muke naplaæuju sve ljepšim vidicima.

Na samome vrhu Sokoliæa ugraðen je metalnižig, pripremljeno mjesto za prijepodnevno i poslije-podnevno fotografiranje, a staza je prokrèena iobilježena. Na vrhu se može uživati u širokimvidicima na dobar dio Jadrana, od Braèa do Ne-retve, od vrha Sv. Jure na Biokovu pa do vrhovaÈvrsnice, Prenja i Veleža. I zaista treba zamolitisve koji se upute na Sokoliæ: pazite na sebe i svojenoge – gore bi vam i najbolji gorski spašavateljiteško pomogli.

Brinu li vas južna padina i ljetne vruæine, osimsavjeta da krenete rano i ponesete dovoljno vode,mogu vam predložiti i alternativni prilaz. U seluVišnjici kod Vrgorca završava, odnosno poèinjestaza koja ovaj vrh spaja s Drvenikom. Dakle, zadva i pol sata laganog uspona, nažalost bez vidika,ali zato dobrim dijelom kroz šumsku hladovinu,doæi æete do prijevoja na Drvenièkim stinama.Meðutim, za uspon po bridu stijene na sam Soko-liæ nema alternative – to treba hrabro odraditi.

248 7-8, 2005

ALBERTO FORTIS O DRVENIÈKIM STINAMA

...Zaputih se iz Drvenika da pregazim Bioko-vo na konju, ali ne bijaše moguæe nastaviti puttako udobno. Staze na najvišem dijelu planineèesto se provlaèe izmeðu hridinastih gromada, aponekad su na rubu kakve provalije. Kada samprešao vrh Biokova, proslijedih dijelom pješice,a dijelom u sedlu, predvoðen pratiocima što miih udvorni vojvoda Prvan iz Kokoriæa bijašeposlao. Put morlaèkih pješaka od Zaostroga doovog sela u unutrašnjosti ima nepunih pet milja;ali oni hode s èudesnom vještinom veruæi se ponajstrmijim stijenama i spuštajuæi se niz najvrlet-nije litice gdje bi se reklo da samo ptice moguproæi. Meni je trebalo šest debelih urada prije-ðem planinu cestom za èetveronošce; i napokonstigoh do doma toga dobrog vojvode koji meprimio s iskrenom srdaènošæu. Kuæe ovog èestitaèovjeka sagraðene su u obliku turske kule...

(Alberto Fortis, Put po Dalmaciji, 1773.)

Ovo je toèan opis puta na Drvenièke stine,star »samo« 232 godine. S vrha Biokova, kako ganaziva Fortis, kreæe staza za Sokoliæ. Put nizbrdo,prema Kokoriæu i danas ureðuje izravni potomakvojvode Prvana (danas se zove Pervan!). Tajèestiti èovjek nas je osobno vodio na Matokit, apotom nas je s iskrenom srdaènošæu ugostio uonoj istoj turskoj kuli u Kokoriæu.

Drveničke stine foto: Branko Meštrić

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:47 Page 248

Vrh Èevo uvršten u Hrvatsku planinarsku obi-laznicu (HPO) kao nova kontrolna toèka 3.9.,nalazi se na sjeveroistoènom dijelu Ivanšèice, iz-nad doline rijeke Bednje. S južne je strane priliènopitom, dok je sjeverna strana znatno strmija i stjen-ovitija. S vrha i nekoliko vidikovaca u blizini,pružaju se široki panoramski vidici na grebenIvanšèice, prostranu ravnicu, rijeku Bednju te naRavnu goru i Kalnik.

Veæ dugi niz godina èlanovi PD »Dugi vrh«iz Varaždina redovito obilaze i brinu o tom, za njihnajzanimljivijem i najljepšem vrhu Ivanšèice.Možemo slobodno reæi da smo Èevo na neki na-

èin prisvojili kad smo ga prošle godine uvrstili uVaraždinski planinarski put. Na taj je naèin »Dugivrh« zapravo preuzeo brigu nad tim vrhom. Ti-jekom prve godine postojanja Varaždinskogaplaninarskog puta, brojni planinari su otkrivaliÈevo, ne skrivajuæi divljenje za naš zagorski Klek.

Svi mi, obožavatelji Èeva, osjeæamo posebnuradost i zadovoljstvo što je uvršten u Hrvatskuplaninarsku obilaznicu. To æe sigurno pridonijetiveæem posjetu planinara, te boljem upoznavanjuovoga vrha. Za planinare koji žele obiæi i doživ-jeti Èevo dat æemo nekoliko osnovnih podataka oplanini i vrhu, pristupima, markiranim planinar-

7-8, 2005 249

ÈEVO – BRIJEG I POL

MILIVOJ TURK, Varaždin

N O V I V R H O V I H R V A T S K E P L A N I N A R S K E O B I L A Z N I C E

Čevo – najistočniji i

najslikovitiji vrh na Ivanščici

foto: Đurđica Kocijan–Sever

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:47 Page 249

skim stazama i Varaždinskom planinarskom putu,kojim je obuhvaæen i taj vrh. Takoðer, vrijedi up-ozoriti na neke zanimljivosti i posebnosti, koje æebiti dostupne planinarskim namjernicima.

OD KRUŠLJEVCA PREKO

PODEVÈEVA DO ÈEVA

Èevo se na sjeveroistoènom rubu Ivanšèiceizdiže neposredno iznad doline rijeke Bednje, paga iz podnožja doživljavamo znatno višim negošto uistinu jest. Najbliža željeznièka postaja jeKrušljevec, na pruzi Zagreb – Varaždin (stajalištesamo za putnièke vlakove!), odakle je i najljepšividik prema Èevu. Krušljevec je KT 1 Varaždin-skog planinarskog puta i poèetak staze kojom seza 40 minuta preko Beletinca stiže u naselje Pode-vèevo. U Krušljevec, kao i u Podevèevo, može sedoæi i automobilom, no tada, ovisno o plani-narskom obilasku, treba odluèiti gdje æete parki-rati ili gdje æe vas èekati vozaè.

S ceste Zagreb – Varaždin (na autocesti skre-nuti na izlazu Varaždin) dolazi se najprije u seloTurèin, pa preko Svetog Ilije i Beletinca do Kruš-ljevca, odnosno Podevèeva. Od Podevèeva poèinjeuspon na Èevo, koji traje oko 50 minuta. Kreniteod bistroa »Brk« stazom koja prolazi najprijeizmeðu kuæa, zatim kroz voænjake i vinograde, anastavlja se kroz šumu sve do vrha. Na vrhu senalazi limena kutija, a u njoj su žigovi.

VARAŽDINSKIM PLANINARSKIM PUTOM OD

ÈEVA DO »VAGONA«Kad kreæete put Èeva, preporuèujemo da taj

dan obiðete cijeli Varaždinski planinarski put. SÈeva krenite dalje dobro markiranom stazom

250 7-8, 2005

Vidik s vidikovca Balkon na Čevu foto: Željko Horvat

Dnevnik Varaždinskog planinarskog puta

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:47 Page 250

7-8, 2005 251

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:47 Page 251

252 7-8, 2005

prema Pustoj Beli, KT 3. Do nje treba oko 2 sata.Taj æe se mali napor sigurno isplatiti jer æete doæido ostataka utvrde iz 12. stoljeæa, nekadašnjegsjedišta templara, a poslije ivanovaca. Veæ sredi-nom 17. stoljeæa Bela se spominje kao razrušengrad, pa ga je zbog toga narod prozvao Pusta Bela.

Markiranim se putom za pola sata iz PusteBele stiže u Završje. Tamo je KT 4. Na toj dionici,lijevo od mjesta Bele i trase obilaznice, poèinjeBelski dol, prekrasan kanjon s potokom, jakimizvorima izvrsne pitke vode, zavjetnom kapeli-com, manjim spomen-grobljem i ribogojilištempastrva. U mjestu Beli, vrijedi razgledati (samo iz-vana) dvorac s poèetka 17. stoljeæa. Taj je dvorac

nazvan poslije Podbela, a blizu njega je još jedandvorac iz 18. stoljeæa. Vlasnici ih namjeravajuuskoro potpuno obnoviti i dati im odgovarajuæesadržaje.

»VAGON« – POSLJEDNJA TOÈKA OBILAZNICE

Od Završja, preko Škriljevca, za sat i 30 mi-nuta, stiže se do nove planinarske kuæe (u izgrad-nji), koja je KT 5. Od tamo je još samo 15 minutahoda do planinarske kuæe »Vagon«, posljednjetoèke obilaznice.

Varaždinski se planinarski put može proæi za6 sati. Preporuèujemo da prije obilaska naruèitednevnik puta (adresa je: HPD »Dugi vrh«, Kuku-ljeviæeva 3, 42000 Varaždin).

Na zemljovidu je ucrtan put i položaj kontrol-nih toèaka. Vidljivo je da je Varaždinski planinar-ski put linijski, tj. da zapoèinje u Krušljevcu, a za-vršava blizu sela Ledinca, pa je potrebno planiratii povratak! Èlanovi našega društva spremni su, uzprethodnu najavu i dogovor, pomoæi u obilaskuÈeva i cijeloga puta, te pružiti odmor i okrjepu uplaninarskoj kuæi »Vagon«. Nadamo se da æe novakuæa biti otvorena još ove godine, što æemo, uzobilježavanje 30. obljetnice HPD-a »Dugi vrh«,pravovremeno najaviti. I za kraj, bit æe nam dragoako vas ovih nekoliko rijeèi potakne na obilazakÈeva i Varaždinskog planinarskog puta. Možemojoš samo poruèiti: uživajmo zajedno u planinamai ljepotama varaždinskoga kraja!

Križ na Balkonu na Čevu

Planinarska kuća »Ledinec« u izgradnji

foto: Alan Čaplar

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:47 Page 252

Cres je sa svojih 405,78 km2 površine najveæijadranski i hrvatski otok (prema posljednjim raèu-nanjima, ima za 0,5 km2 veæu površinu od Krka).Iako je blizu turistièki vrlo razvijenoj Istri, ne takodaleko od Rijeke, najveæega grada sjevernog Jad-rana, obližnje Crikvenièke rivijere i otoka Krka, tena putu prema puno poznatijem i turistièki kudi-kamo razvijenijem Lošinju, Cres je, uz nekolikoiznimaka, ostao potpuno po strani od turistièke na-jezde. Osim skromnih turistièkih kapaciteta uBelom (autokamp), gradu Cresu (dva hotela iautokamp), turistièkom naselju Zaglavu te auto-

kampova u Martinšæici, okolici Osora i PuntaKriži, na otoku nema nijednog turistièkog centra.Razlog tome je èinjenica da na otoku, osim gradaCresa, koji nije turistièki orijentiran, nema veæihnaselja. Nakon Cresa, s 2318 stanovnika, drugonaselje po broju stanovnika je malena Martinšæicasa 180 stanovnika, a sva ostala naselja imajumanje od 100 stanovnika. Kao nešto poznatiji tu-ristièki ciljevi, posljednjih su se godina donekleprofilirali Beli, kao eko-turistièko odredište, teLubenice, kao lijep primjer tradicionalnoga na-selja, na prekrasnom položaju.

7-8, 2005 253

POZNATI I MANJE POZNATI

PLANINARSKI CILJEVI NA OTOKU CRESU

VANJA RADOVANOVIÆ, Zagreb

J A D R A N S K I O T O C I

Pogled duž grebena Cresa foto: Branko Rajer

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 253

Daljnji je razlog za tako slabu prisutnost turiz-ma sama priroda, odnosno izgled otoka. Otok jebrdovit, na njemu nema velikih plaža, najveæi dioobale strmo se spušta u more, uz poneku pitomiju,ali teško pristupaènu uvalu, a najveæi dio otokapusta je valovita zaravan prekrivena samo ka-menom, travom i makijom. No, upravo zbog usa-mljenosti i saèuvanosti izvornog okoliša i priro-dnih ljepota, Cres je idealan cilj izleta onima kojitraže dodir s oèuvanom prirodom i više-manjetradicionalnim otoèkim životom. I sve to na samosat vožnje od Rijeke i tri sata od Zagreba!

U ovom æu èlanku opisati sve meni poznatestaze na otoku, uz napomenu da ne postoji pouz-dana informacija gdje sve ima markiranih staza, ajoš manje tko ih je markirao i tko ih održava. Nar-avno, bit æu zahvalan na svakom podatku kojimože pridonijeti upotpunjavanju graðe o Cresu.Veæina staza opisanih u ovom èlanku nema velikudužinu niti svladava veæu visinsku razliku, tako daje možda dvojbeno treba li ih uopæe nazvati pla-ninarskim stazama, no zbog uglavnom teškog ibrdovitog terena kojim prolaze, teško ih je nazvatii izletnièkim stazama.

1. PUT PO TRAMUNTANI

Splet pješaèkih staza po Tramuntani (slabopoznato podruèje sjevernog Cresa) obilježili suosamdesetih i devedesetih godina èlanovi eko-loške udruge »Caput insulae«iz Belog. Staze povezuju lijepgradiæ Beli sa zanimljivimciljevima u zaleðu, kao što sustari rimski most na ulazu uBeli, neki manji speleološkiobjekti, lokva Kosmaèev (jed-na od najveæih na Cresu), go-tovo napušteni zaselak Iva-nji... Staze su vrlo ugodne, avode kroz raznolik krajolik, smnogo šume. U eko-centru uBelome može se nabaviti ze-mljovid s ucrtanim stazama.Privremeno su, meðutim, ovestaze izvan funkcije zbog pro-blema s lovcima, no nadajmose da æe se to uskoro razriješiti.

Dužina puta: staze su razlièite dužine, no veæinase može obiæi za 2 – 3 sata.

Oznake: putovi nisu oznaèeni planinarskim mar-kacijama. Svaka staza ima svoju boju.

Najljepše: samo polazište – gradiæ Beli, lokvaKosmaèev, zanimljive prirodne skulpture uzastazu, manji speleološki objekti.

2. SIS

Uspon na Sis je zanimljiv izlet, koji je moguæepoduzeti od Križiæa (370 m), mjesta gdje se odglavne otoèke ceste odvaja krak za Beli. Do Sisa(639 m) se oštro uzbrdo po grebenu duž suhozidauspinje dobro vidljiva staza. Uz put je nekolikozanimljivih starih hrastova. S vrha se pruža vidikna sve strane, no sam vrh nije osobito istaknut, pavidik ometa vegetacija. Na vrhu je radio-amater-ski kontejner. Vrh je kontrolna toèka Hrvatskeplaninarske obilaznice, a metalni je žig uzidansjeverno od nakupine kamenja na prvome vršku,50 m prije kontejnera. Uspon na Sis traje pola sata.

Zanimljivo je da Sis, unatoè znatnoj visini(639 m), nije najviši vrh otoka Cresa. Najviši jevrh Gorice (648 m) udaljen još oko dva kilome-tra, ali do njega ne postoji pješaèki put i nije pla-ninarski atraktivan. Do njega bi se moglo priæipreskaèuæi s kamena na kamen za nekih pola sata,ali to uglavnom nitko ne èini, jer do njega nemastaze, a sa samoga vrha nema vidika. Inaèe, vrh

254 7-8, 2005

Vrh Sis s prijevoja Križića foto: Alan Čaplar

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 254

Gorice je drugi otoèki vrh po visini u Hrvatskoj(najviša je Vidova gora na Braèu, 780 m), no zanj veæina planinara uopæe ne zna.

Dužina puta: od Križiæa do Sisa 30 min.

Oznake: prilaz nije markiran, no staza je ugaženai orijentacija je laka.

Najljepše: sa staze je lijep vidik na okolicu i more.

3. VELIKO GRAÈIŠTE

Od sela Predošæice (372 m) na uzdužnoj cestiodvaja se prilaz vrhu Velikom Graèištu (562 m).O toj stazi ne znam mnogo, osim da je s vrha za-nimljiv vidik na sjeverni diootoka.

Dužina puta: nepoznata,vjerojatno 30–40 minuta.

Oznake: prilaz nije marki-ran, no govori se da postojinamjera markiranja.

4. SVETI BARTOLOMEJ

Put na vrh s ruševnomcrkvicom svetog Bartolomejakreæe iz grada Cresa (prilazambulanti na sjevernoj stranigrada), kratko prati cestu Cres– Porozine i zatim se penje doceste za trajektno pristanište

Merag. Najjednostavniji pri-laz automobilom je od te ce-ste. Kad se ide od Cresa pre-ma Meragu, nakon 1,5 km odkrižanja s porozinskom ce-stom prometnim je znakomoznaèeno križanje s cestomkoja vodi lijevo prema zapa-du. Kod odvojka je mala drve-na maskota bjeloglavog supa.

Cesta naglo skreæe ude-sno i nakon 50 m je kraj asfalta.Tu poèinje grbavi makadam.Po njemu treba voziti samojoš 50 m do lijepog parkirali-šta u sjeni borova. Markacijavodi lijevo kroz ogradu u su-hozidu i kroz slikovite ogra-

ðene livade na kojima pasu mnogobrojne ovce.Krajolik je vrlo slikovit. Za 10 minuta hoda izlazise kroz otvor u suhozidu na vrh brdašca, na kojemse nalazi ruševina crkvice. Fantastièan je pogledna Merag, trajektnu rutu, vidi se dobar dio Cresa,Krk, Primorje. Cijelo mjesto ima i poseban ugo-ðaj, nešto kao creski Stonehenge. Jako lijepo!

Odšeæete li 50 m prema sjeveru, pogled æevam privuæi koji kilometar udaljeno smetlište, akrenete li desno za markacijom, ona æe vas za de-setak minuta ponovno dovesti na cestu gdje steparkirali auto, samo 500-tinjak metara sjevernije.

7-8, 2005 255

Predošćica foto: Vesna Holjevac

Ruševine crkvice sv. Bartolomeja foto: Vanja Radovanović

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 255

Tom se cestom može doæi do Meraga za pola satahoda. Mjesto na kojem markacija ponovno izlazina cestu vrlo je slikovito, u sjeni nekoliko starihstabala (na žalost, dva dana nakon mog posljed-njeg posjeta tamo se trebao održati techno-party,tako da ne znam kako to sad izgleda).

Dužina puta: od Cresa 40 minuta, od ceste Merag– Cres 10 min.

Oznake: uobièajene crveno-bijele markacije.

Napomene: meni osobno najljepši izlet na Cresu.Šetnja je prikladna i za djecu, a može se hodati i utenisicama.

Najljepše: ovèarski pašnjaci, idiliène ruševinekapelice sv. Bartolomeja, lijep vidik prema sjeverui istoku.

5. SVETI SALVADUR I SVETI BLAžMarkirana staza prema crkvicama sv. Salva-

dura (163 m) i sv. Blaža (48 m) polazi iz gradaCresa, s ceste koja sa sjeverne strane prilazi kampuKovaèini. Poèetak staze je oznaèen putokazom sdesne strane, 500 metara nakon odvojka od glavneotoène ceste.

Prošao sam samo prvim dijelom staze, kojigotovo ravno vodi meðu suhozidovima izmeðumaslinika. Oni koji su išli i dalje, kažu da takvaudobna staza vodi sve do crkvice sv. Salvadura.Do nje ima 45–60 minuta hoda.

Nastavak staze prema kapelici sv. Blaža teškoje pratiti kroz grmlje i makiju, a i markacije nisudugo obnovljene, no pove godine, remarijeèima zaposlenika u Turistièkoj za-jednici grada Cresa, pristup bi trebaobiti oèišæen i ponovno markiran. Od Sv.Salvadura do kapelice sv. Blaža ima jošsat i pol hoda.

Dužina puta: 45–60 minuta do Sv.Salvadura, oko 2 h do Sv. Blaža.

Oznake: uobièajene crveno-bijelemarkacije, do Sv. Salvadura dobre, da-lje navodno loše (obnova u planu)

Napomena: Prije èišæenja staze, diood Sv. Salvadura do Sv. Blaža savje-tuje se samo iskusnim planinarima.

Najljepše: maslinici do Sv. Salvadura.

6. STAZA KRÈINA – CRES

Staza ne vodi ni na jedan vrh niti do kakvaposebnog cilja, veæ povezuje grad Cres i zaselakKrèinu, uz glavnu otoèku cestu, južno od grada.Zaselak je poznat po gostionici kojoj je specijalitetjanjetina s ražnja. Rijeè je o starom graðenom pje-šaèkom pristupu koji krati cestovne zavoje. Tomstazom nisam prošao, no prema podacima iz drugeruke, za tu dionicu treba oko 45 minuta hoda.

Dužina puta: 45 minuta.

Oznake: planinarske crveno-bijele markacije.

7. STAZA VIDOVIÆI – HELM – LUBENICE

Ova staza takoðer povezuje dva naseljenamjesta, meðutim, negdje na sredini puta je odvo-jak za Helm, najviši vrh toga dijela otoka. Južnipoèetak staze je kod kapelice u zaselku Vido-viæima iznad Martinšæice. Od nje vode tamno-plave markacije u sjevernom smjeru, pored vrtova,suhozidova i šumaraka. Nakon 45 minuta hodaulazi se u lijepu borovu šumu, kroz koju vodiširoka staza gotovo vodoravno, kao u parku.Nakon 15 minuta odvaja se uzbrdo na zapad slabovidljiva staza (uza stazu je natpis na kamenu, aoznaèena je planinarskim markacijama), kojom seza nekoliko minuta stiže na vrh Helm (482 m).Zbog borove šume vrh ne pruža širok vidik, nougoðaj je lijep jer se sa strmoga stjenovitog rubanaziru Istra i puèina.

256 7-8, 2005

Gradić Lubenice

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 256

Od odvojka za Helm staza se nastavlja (po-novno markirana teško vidljivim tamnoplavimoznakama) kroz borovu šumu još 15 minuta, a za-tim obilazi zanimljivu lokvu s ograðenim do-stupima za stoku (tzv. diritima). Za daljnjih pet-naestak minuta stiže se na asfaltnu cestu zaLubenice.

Za one koji žele proæi ovu stazu drugim smje-rom, poèetak nije teško naæi: na poèetku posljed-njega šumarka prije Lubenica od ceste se oštroulijevo (gledano u smjeru Lubenica) odvaja širokšumski put s natpisom na kamenu.

Dužina puta: 2h.

Oznake: na putu Lubenice – Vidoviæi slabo vidlji-ve tamnoplave oznake, a na odvojku za Helm do-bre planinarske crveno-bijele markacije.

Napomena: izlet zahtijeva spretnost u orijentacijizbog èestih križanja pastirskih staza.

Najljepše: zanimljiva lokva iza Lubenica, lijepaborova šuma, ugoðaj osame na vrhu Helmu.

8. SV. KUZMA I DUMIJAN, SV. KRISTOFOR

I BABINA

Ova tri lijepa izletnièka cilja nalaze se jedanpored drugoga i povezani su markiranim stazama.Lako su dostupni iz sela Miholašæice i Martinšæicete iz vikend-naselja Zaglav izmeðu tih sela.

Obnovljena kapelica sv. Kuzme i Dumijana(142 m) nalazi se na oblom brežuljku, na pola putaizmeðu Zaglava i Martinšæice. Spomenuti sebrežuljak ne nalazi u grebenu (odnosno na rubusredišnje creske zaravni) koji se proteže izmeðusela Stivan i zaselka Vidoviæi, veæ otprilike napola njegove visine, u blizini napuštenog zaselkaKonèiæi. Od kapelice je veoma lijep vidik na Mar-tinšæicu i Vidoviæe te na zapad prema Istri, a s putaprema kapelici pružaju se lijepi vidici prema Sti-vanu i Miholašæici, otocima Zeèi, Visokoj, Uni-jama i Srakanama te prema Osoršæici na Lošinju.

Ruševina kapelice sv. Kristofora (125 m)nalazi se nekoliko stotina metara južnije i maloniže od Sv. Kuzme i Dumijana, na istaknutom bre-žuljku koji dominira pogledom iznad Miholašæice.Od kapelice su ostali oèuvani samo zidovi, apostoje naznake da æe biti barem dijelom ureðena.

Babina (288 m) je neizrazit vrh u grebenu kojise proteže izmeðu Stivana i Vidoviæa. Nalazi seotprilike iznad Zaglava. Ispod Babine, vrlo blizuSv. Kuzme i Dumijana, napušteni je zaselakKonèiæ.

Pristupi Sv. Kuzmi i Dumijanu:

1. S ceste Zaglav – Martinšæica (oko 20 min).50 m južno od mjesta, gdje se od glavne cesteodvaja obalna cesta prema Martinšæici, poredraspela, poèinje betonirani put uzbrdo. Tu se možeparkirati, najbolje neposredno nakon mostiæa prijekrižanja. Slijedite betonski put 300 m do vodovod-nog spremnika, a nakon toga široku graðenu stazuduž suhozida. Nakon desetak minuta hoda s desnestrane prilazi slièna staza iz smjera Zaglava i Mi-holašæice, na što upuæuju neupadljivi natpisiplavom bojom na kamenu uza stazu. Nakon dalj-njih 100 m staza skreæe naglo lijevo, dok se desno(natpis plavom bojom na suhozidu) iskrèenomèistinom izmeðu suhozida odvaja staza za Sv.Kristofora. Nakon iduæih 100 m odvaja se desnopreko suhozida uska stazica prema Babini, a za jošnekoliko minuta staza stiže do kapelice sv. Kuzmei Dumijana.

2. Iz Zaglava (oko 20 min). Oko 100 m nakonZaglava odvaja se oštro udesno asfaltna cesta ko-jom se pristupa gornjim redovima vikend-kuæa.Slijedite cestu 200 m do telefonske govornice ikontejnera za smeæe (moguænost parkiranja izvanglavne turistièke sezone; u sezoni je cesta gotovozakrèena parkiranim automobilima i bolje je osta-viti auto uz glavnu cestu). Tamo krenite lijevimodvojkom, pa odmah zatim desno uzbrdo stubi-štem koje zavija iza lijevog najvišeg reda kuæa (nadesnom betonskom zidu je prva tamnoplava mar-kacija s natpisom). Uska staza ostavlja kuæe i de-setak minuta vijuga izmeðu makije i niskogadrveæa. Napokon, put prolazi kroz otvor u suhozi-du i izlazi na stazu Miholašæica – Sv. Kuzma i Du-mijan (natpisi sa strelicama na suhozidu). Krenitelijevo i nakon 20 metara ste na pristupu br. 1, ko-jim trebate iæi desno još 5 minuta.

3. Iz Miholašæice (30 min). Od kapelice kre-nite uzbrdo (istoèno). Na raèvanju staza slijeditepoludesnu stazu. Od nje se tik prije posljednjekuæe u selu odvaja ulijevo staza koja vodi pored

7-8, 2005 257

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 257

258 7-8, 2005

kuænih vrata. Staza se penje duž suhozida i pružasve ljepše vidike na Miholašæicu i prema Stivanu.Nakon dvadesetak minuta hoda, lijevo se, krozrupu u suhozidu, odvaja silazni put za Zaglav, advadesetak metara nakon tog odvojka stiže se naprvi pristup.

Dužina puta: oko 30 minuta.

Oznake: tamnoplave markacije.

Napomene: pogodno za obiteljske šetnje; može sekombinirati s posjetom Sv. Kristoforu te Konèiæui Babini.

Najljepše: pogled na Martinšæicu od kapelice.

Pristup Sv. Kristoforu:

Bilo kojim pristupom kapelici sv. Kuzme iDumijana doðite na 5 minuta do kapelice i tu kre-nite desnim odvojkom (natpis na suhozidu). Sli-jedite krèevinu bez nekog ugaženog puta i kad seza 5 minuta naðete na neizrazitom grebenu, sdesne æete strane uoèiti slabu stazu i tamnoplaveoznake (staza je nekad vodila drugom trasom, kojaje sad zatvorena jer prolazi privatnim posjedom).Ruševine kapelice veæ su dobro vidljive iza hrpekamenja 2–3 minute ispred nas. Kapelica nemakrova i ne može pružiti zaklon od sunca (uz kape-licu su gusta makija i nisko drveæe) niti kiše, aliodlièno štiti od bure, koja je tu povremeno vrlojaka. Lijep je vidik na udolinu izmeðu Miholašæice

i grebena Babine. Vrijedi odkapelice nastaviti markiranomstazicom kroz grmlje još 3–4minute do trigonometrijsketoèke, od koje je vidik još ljep-ši i širi. Na tom mjestu pre-staju markacije, no moguæe jedesnom padinom siæi za 15minuta bez puta do Miholaš-æice.


Oznake: tamnoplave.

Napomene: pogodno zaobiteljske šetnje; može sekombinirati s posjetom Sv.Kuzmi i Dumijanu te Kon-èiæu i Babini.

Najljepše: pogled na Mar-tinšæicu od kapelice.

Pristup Konèiæu i Babini:

Bilo kojim pristupom kapelici sv. Kuzme iDumijana doðite na 3 minuta do kapelice i krenitedesnim odvojkom preko suhozida (natpis na suho-zidu). Slijedite usku stazicu koja lijepo vijuga krozzapuštene voænjake i makiju – pejzaž je iznenaðu-juæe pitom! Stazica prolazi izmeðu kuæa napu-štenog zaselka Konèiæi do kojega ima svega 5minuta od križanja. Na poèetku zaselka se još do-bro vide ostaci cisterne te stare peke u posljednjojkuæi s lijeve strane – pozor, uz peku je gnijezdostršljena! Iza zaselka stazica ubrzo ulazi u borovušumicu i sve se strmije uspinje do grebena. Donjega se stiže za 20 minuta hoda.

Ostatak staze do zaselka Grmova na maka-damskoj cesti prema Lubenicama nisam prošao,no prema rijeèima onih koji su ga prošli, odBabine još ima pola sata hoda.


Oznake: tamnoplave.

Napomene: pogodno za obiteljske šetnje; može sekombinirati s posjetom Sv. Kuzmi i Dumijanu i Sv.Kristoforu.

Najljepše: napuštene kuæe Konèiæa na slikovitojzaravni.

Pogled od crkvice sv. Kuzme i Dumijana prema Martinšćici

foto: Vanja Radovanović

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 258

Nema planinara koji nije putovao cestom zaRijeku, a da nije pritom zamijetio desno od Grob-nièkog polja niz planina kamenitih vrhova što kaokulise krase rijeèko zaleðe. Da, bile su to jednomprilikom i prave kulise, kada se tu snimao šezde-setih godina film »Winnetou« prema romanuKarla Maya. U planinarskom domu na Hahliæimai danas je izvješena na zidu fotografija karavanekoèija, scena iz filma »Winnetou« s nizom vrhovapovrh Grobnièkog polja u pozadini.

Taj se niz vrhova meðu planinarima èestonaziva »Grobnièkim Alpama« jer njihovi bijeli ka-meni vrhovi, okruženi livadama i pašnjacima,uistinu podsjeæaju na prave alpske vrhunce. Svi suvrhovi viši od 1000 metara, pa imaju sva planin-ska obilježja. Uglavnom su svi kameniti ili trav-nati, a visinom se istièu Obruè (1376 m) i Fratar(1353 m), ali za planinare nisu ništa manje atrak-tivni i niži Dniæ, Vidalj, Æunina glava, Suhi vrh,Osoje, Grleš, Gornik, Crni vrh, Sljeme i drugi.

7-8, 2005 259

U ZAGRLJAJU GROBNIÈKIH ALPA

ANTUN I ŽELJKA KASAPOVIÆ, Ðurðenovac

H R V A T S K O P R I M O R J E

Jezerca Hahlići, u pozadini

Suhi vrh i Fratar

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 259

Tu se osjeæa utjecaj pla-ninske klime Gorskog kotara,ali istodobno i utjecaj medite-ranske klime s mirisom mora.U kasno proljeæe i rano ljetocijela se visoravan zajedno svrhovima zašareni od mnoš-tva raznobojnog cvijeæa. Naj-prije nas razvesele obièni ialpski jaglaci, šafrani, kukur-jeci i likovci, a zatim ljubièicei sunovrati. Kada se poslije li-vade ukrase sirištarama raznihvrsta, zlatnim i kranjskim lji-ljanima te kaæunima i sablji-cama, nitko više ne može odo-ljeti da ne snimi fotoaparatombar dio te ljepote.

Osim prekrasnih vrhova,u ovom podruèju se nalazi inešto možda atraktivnije odijednog vrha. Osim kamenitog labirinta Paklena,posebno obilježje ovome podruèju daje Mudnadol, klanac potoka Sušice koji je u veæem dijelugodine bez vode. U vrijeme jakih kiša niz nju seu nizu kaskada spuštaju bujice do Grobnièkogapolja. Klancem vodi obilježen planinarski put –najatraktivniji, ali i najzahtjevniji pristup ovojskupini vrhova. Za nekoliko sati uspona savladava

se niz kaskada, tobogana i kotlova osiguranih kli-novima, èeliènom užadi i ljestvama. Uspon Mud-nom doli preporuèuje se samo iskusnim i fizièkispremnim i spretnim planinarima.

Osim ovog puta, za uspon se može izabrati ineka od lakših pristupnih varijanti. One su pogod-nije za one koji na leðima nose više stvari. Sviglavni pristupi poèinju u selu Potkilavcu, kod zad-njih kuæa. To su redom putovi »preko èeke«,»preko kolci« i »pod planinu«. Postoje još i marki-rani putovi s Platka, Kripanjski put, put s cestePrevijak – Suho, od Studene i Klane te od Trste-nika. Više o pristupnim putevima, ali i o ostalimstazama u ovom podruèju može se naæi u Polja-kovom vodièu »Hrvatske planine« i na Smandovojkarti »Gorski kotar IV« (karta br.14).

Glavno uporište za izlete je svakako planinar-ski dom »Hahliæi« (1097 m), na zaravanku izmeðuDniæa i Èunine glave. Dom je okružen lijepom šu-mom smreke i planinske bukve, raspolaže s 12kreveta u sobama i dva u skloništu, no na noæenjemože primiti i do 20 ljudi. Njome upravlja HPD»Obruè« iz Jelenja. Nekoliko minuta od domanalaze se tri lokve zvane Hahliæi (od rijeæi kaliæ,deminutiv od kal = lokva) koje se koristi kao poji-lo za konje. Od Hahliæa se lijepo vide Suhi vrh iFratar.

260 7-8, 2005

Planinarskim dom »Hahlići« foto: Alan Čaplar

Vidik s Fratrea prema Obruču foto: Alan Čaplar

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 260

U subotu 24. lipnja na vrhu Fratra uprilièen je neo-bièan dogaðaj: planinarsko vjenèanje Željke Lisak iAntuna Kasapoviæa. Tom prigodom na vrhu se, po lije-pom sunèanom vremenu, okupilo stotinjak uzvanika iplaninara, koji su posvjedoèili braènom zavjetu ovihdvoje planinara, èlanice Urednièkog odbora HP i pred-sjednika HPD »Sunovrat« iz Ðurðenovca.

Na pitanje kako su se odluèili za ovakvo neobiènovjenèanje, mladenci uglas odgovaraju:

– Oboje smo planinari, ljubitelji prirode, pla-ninskog cvijeæa, zaljubljenici u sunce i oblake. Za svojevjenèanje nismo željeli klasiènu proslavu s povorkomautomobila koji bjesomuèno trube i uobièajenom para-dom pijanstva u kakvom restoranu. Ukratko, oboje smoželjeli vjenèanje u planini. Iako lijepe, Alpe i Velebit,odbacili smo pri samoj pomisli na naše Hahliæe. Hahliæisu za nas posebno mjesto, najljepše na svijetu! Fratarsmo zajedno lako odabrali: istièe se kao središnji vrh utom podruèju i ima najljepši vidik. Èak smo i domaraDavora iz hahliækog doma odabrali za vjenèanog kuma.

Domar Davor s planinarskog doma na Hahliæimau zadnjih 25 godina veæ je više od 1500 puta bio naHahliæima. Pun ljubavi za svoju planinu, on govori:»Danaska j’ meni on se. Ne moren bez njega. Ko da sanse oženil za njega. Komaæ èekan petak da gren zgoru.Niš mi se ne grusti gori delat. I to dura veæ dvajset i petleta. Za ta leta niki dobije i penziju. Kad ja više ne bu-den na Hahliæu, neka dojde onisti ki æe ga volet barenko ja.«

Željka i Antun upoznali su se, kao i mnogi plani-narski parovi, u planini, na jednom slovenskom dvo-tisuænjaku. »Od tada je moj život dobio novi smisao itaj mi je dan doista promijenio život.«, reæi æe Željka.

Nakon vjenèanja, okupljeni planinari i rodbina,proslavu su zakljuèili veèerom kraj planinarskog doma

na Hahliæima. Mladenka je svoj buketod poljskog cvijeæa bacila s balkonaplaninarskog doma, koji je za tu pri-liku takoðer bio posebno ukrašen.

– Što se tièe samog vjenèanja ost-varile su se sve naše želje. Bili smo naplanini koju najviše volimo, imala sambuket poljskog cvijeæa i pogled udaljinu. Fotografi, frizerka i gosti subili planinari. Domaæini su nas pre-krasno primili i pomogli u svemu,ponajviše domar Davor, kuharice Želj-ka i Danijela, gospoða Ana iz Pod-kilavca te èlanovi HPD »Obruè« Ve-dran i Tiki. Misu na vrhu služio je vlè.Francetiæ i na tome mu se zahvalju-jemo, kao i prijevozniku Valjanu bezkojega ovaj pothvat ne bi uspio.

7-8, 2005 261

Mladenci i uzvanici na Fratru foto: Alan Čaplar

PLANINARSKO VJENÈANJE NA VRHU FRATRA

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 261

Delnièki se kraj prostire najveæim dijelomsjeverno od stare rijeèke ceste Lujzijane, i to odKupjaka do odvojka ceste kojom se stiže u èabar-ski kraj. Sjevernu granicu èine rijeka Kupa i pre-lijepa kupska dolina. U tom je kraju niz prirodnihosobitosti, od kojih su neke, zbog svoje atraktiv-nosti, obuhvaæene granicama Nacionalnog parka»Risnjak«. Osim šireg podruèja Risnjaka, u na-cionalni su park, zbog izuzetne ljepote, ukljuèenipodruèje Snježnika i izvorišni dio rijeke Kupe. Jošje niz lijepih mjesta koja su vrijedna posjeta.Svakako su to dolina rjeèice Kupice i Brod naKupi, u kojem je saèuvan dvor Petra Zrinskog iz17. st., Drgomalj s nekoliko vrhova, u èijem jeokrilju Hajdova hiža, najveæa špilja Gorskog ko-tara, te podruèje Praprot, s kuæom ureðenom zaprihvat planinara. Vrijedni posjeta su i zaštiæenikrajolik Petehovac, park-šuma Japlenški vrh, smotelom »Lovaèki dom« i skijaškom skakaoni-com u neposrednoj blizini Delnica, te pouèna staza»Leska«, kraj Crnoga Luga. Tek u nekoliko izletauspjet æete doživjeti ljepotu toga kraja koji obiluješumama i rjeèicama, a ja æu vam predložiti nekeizlete.

IZLET NA PETEHOVAC

Odluèite li posjetiti Petehovac, za izlet æe vamtrebati oko dva i pol sata ako dolazite javnim prije-vozom, a pola sata manje dovezete li se automo-bilom.

Petehovac je zaštiæeni krajolik s livadama pro-šaranim šumama, koje krase njegov vršni i greben-ski dio. Na Štimèevu vrhu (1024 m), do kojeg vodiplaninarski put iz Delnica, ureðen je hotel ubivšem planinarskom objektu izgraðenom 1948.

Do njega se u neka ranija vremena moglo dovestižièarom, no to više nije moguæe zbog neriješenihimovinskih pitanja na obronku kojim vodi žièara.Petehovac je prepoznatljiv iz Delnica po releju naŠtimèevu vrhu.

Pristupa mu se od željeznièke ili autobusnepostaje. Nasuprot benzinskoj crpki, na rubu Del-nica, odvaja se uska asfaltirana cesta, koja prelaziprugu, vodi ispod autoceste, te nakon jednog kilo-metra završava. Automobilom se može poæi jošmalo šumskom cestom, nadomak raskrižju sputokazima. Oni upuæuju da se lijevim krakomceste stiže na Štimèev vrh za 40 minuta, a desnimza dva sata. Želite li lijep izlet, preporuèujem vamda se uspnete duljim putom, a spustite kraæim.Krenete li obrnutim smjerom, imat æete nevolja,jer put u tom smjeru nije pregledno oznaèen, dokuspon ne predstavlja poteškoæu, buduæi da semjestimièno, s lijeve strane, vidi relej na Štimèevuvrhu.

262 7-8, 2005

IZLET U DELNIÈKI KRAJ

JASNA KOSOVIÆ, Zagreb

G O R S K I K O T A R

Štimčev vrh foto: Jasna Kosović

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 262

Kraæi je, ali manje zanimljiv uspon lijevimkrakom ceste, koji vodi do ostataka donje postaježièare. Planinarski se put zatim uspinje strmomprosjekom na greben i stiže preko livade na vrh.Osim releja i gornje postaje stare žièare, tu je inovoureðeni hotel. Travnata visoravan, prošaranašumom, pruža se od Štimèevog vrha preko MalogPetehovca i Petehovca, daleko na istok premaMrkoplju.

Na Štimèev se vrh može doæi i uskom asfalt-nom cestom koja poèinje kod benzinske crpke uDelnicama. Kod crpke treba skrenuti cestom lije-vo, ubrzo proæi desno podvožnjakom ispod cestei pruge, provesti se pokraj lugarnice i lijevogodvojka za vikendaško naselje Polane. Nakon 5km cesta završava na Štimèevu vrhu. U Polanamapoèinju markacije koje vode na Èermažev vrh,vidikovac još ljepši od Štimèevog vrha.

IZLET NA VELIKI DRGOMALJ, PRAPROT,IZVOR KUPE I DO HAJDOVE HIŽE

Veliki je Drgomalj svakako jedno od najpri-vlaènijih planinarskih odredišta u okolici Delnica,a može se obiæi u jednodnevnom ili dvodnevnomizletu. Za jednodnevni izlet trebat æe vam manjeod èetiri sata ako ste u Delnice došli javnim pri-jevozom, a sat manje ako ste stigli automobilom.Odluèite li se za dvodnevni boravak, izlet æe vasodvesti preko Praprota do izvora Kupe putom ko-jim planinari rijetko prolaze, a drugi dan, u po-vratku, oni spretniji mogu navratiti i do Hajdovehiže. Noæiti se može u šumarskoj kuæi na Praprotu,koja sada ima dežurnog domara i otvorena jepreko vikenda (potrebno provjeriti).

Od željeznièke ili autobusne postaje trebakrenuti bez markacija 1 km Supilovom ulicomprema crkvi, skrenuti prije nje lijevo i Ulicombana Jelaèiæa prijeæi još toliko do vojarne. Ispredvojarne je parkiralište gdje se može ostaviti auto-mobil i krenuti dalje za markacijama sat i pol dovrha. Markacije sljedeæih pola sata vode kroz šumu,prvo uskom asfaltnom cestom (koja nastavljaprema šumarskoj kuæi »Gospodskoj bajti«), a ondamakadamom do mjesta s kojeg poèinje usponpreko Starog Drgomlja na Veliki Drgomalj.

Drgomalj je planina s nekoliko vrhova. Iz

smjera Delnica prema Kupi nižu se vrhovi StariDrgomalj (1082 m), Veliki Drgomalj (1154 m),Mali Drgomalj (1152 m) i Mihael (1027 m). Istoèno od toga niza, iznad Kupice, uzdiže se joši slikoviti Lešnièki Drgomalj (780 m). Od svihvrhova, samo su vrh Velikoga Drgomlja i njegovzapadni obronak travnati i prepuni cvijeæa. S vrhase pružaju prekrasni vidici na Risnjak, Snežnik,Kuželjsku stijenu i dolinu Kupe, na èijem se krajuuzdižu Špièasti i Levešni vrh. Desno od njihvidimo i Skradski vrh, sa Skradom i nekoliko za-selaka na njegovim obroncima. S jednog se mjestana putu s vrha ukazuje i dio Delnica. Veliki Drgo-malj je kontrolna toèka HPO-a i GPP-a, a na vrhuje metalni žig.

Pri silasku s Velikoga Drgomlja svakakokrenite u smjeru Praprota i spustite se na šumskucestu travnatim obronkom kojom markacije odlazedesno do nedalekog raskrižja s putokazima. Akoste na jednodnevnom izletu, možete se cestom lije-vo za 45 minuta spustiti do mjesta s kojeg stepoèeli uspon na vrh. Pritom na dva raèvišta trebaskrenuti lijevim krakom.

Želite li se dva dana zadržati u tom lijepomšumskom podruèju, trebate s vrha doæi na raskrižjes putokazima, odakle se markacije spuštaju desnodo Hajdove hiže (2 sata) i do izvora Kupice (neštoviše od 3 sata). Šumska cesta vodi u podruèje Ma-log Drgomlja, a za Praprot (dva sata i èetvrt)markacije skreæu lijevo i kolnim putom preko liva-

7-8, 2005 263

Livade na Drgomlju foto: Jasna Kosović

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 263

de dolaze do natkrivenoga bu-nara Pepelarnice. U nastavkuse put strmo spušta do prvešumske ceste, kojom se desnohoda obronkom Malog Drgo-mlja, zatim se šumskom vla-kom spušta do sljedeæe ceste,koja vodi obronkom brda Mi-haela i završava okretištem.Od okretišta se ide vrlo kratkokolnim putom i odmah daljenizbrdo bespuæem do donjegaputa. Njime se za dvadesetakminuta stiže na najnižu šum-sku cestu u podruèju Tisovca.Tu je raskrižje s putokazima,na kojemu cestom desno mo-žete do Hajdove hiže (2 sata), ali i u Delnice (putza povratak sljedeæi dan), dok za Praprot trebakrenuti cestom lijevo. Nakon 50 m napuštamocestu i odlazimo desno kolnim putom. Slijedi kre-tanje podruèjem s mnogo staza, kolnih putova ikrižanja, pa treba vrlo pozorno slijediti markacije.Ako ih negdje nema, vratite se do posljednje itražite ponovno, jer su možda krenule nekom ne-uglednom stazicom. Nakon jednog sata hoda odposljednjega križanja s putokazima stiæi æete navrh Praprot.

Praprot (929 m) je travnata zaravan, djelomiè-no obrasla paprati i okružena šumom. Nekolikominuta dalje, ispod vrha nalazi se kuæa sagraðenana livadi uz šumsku cestu koja iz Crnog Luga (9 km) vodi u Podgoru. Praprot je kontrolna toèkaGPP-a, a žig je u tuljcu nedaleko od kuæe. Kuæa(bivši spomen-dom) je prošle godine dobila do-mara, tako da se, osim noæenja po planinarskim ci-jenama, može dobiti i hrana. Lijepo je ureðena,ima u prizemlju dva dnevna boravka, u potkrovljusobe s 25 ležajeva, a ispred nje je terasa sastolovima i klupama.

Oni koji nastave do izvora Kupe, spuštat æe sedo njega nešto manje od dva sata, a u povratku æeim trebati više od dva sata. Na put za izvor Kupeupuæuje putokaz ispred kuæe. Stotinjak metaradalje odvaja se lijevo šumska cesta koja završavaokretištem. Prije okretišta markacije se uspinjudesno, kratko kroz stijenu, a zatim se spuštaju sta-

zom pa kolnim putom do šumske ceste. U nastav-ku se hoda malo cestom, a malo šumskim puto-vima, a potkraj se s ceste treba spustiti niz strmgreben, od markacije do markacije, i izaæi naasfaltnu cestu u Razlogama. Do izvora Kupe jošje dvadesetak minuta.

Razloge su slikovit goranski zaselak s desetakkuæa, smještenih visoko iznad Kupe, uz asfaltnucestu koja ih povezuje s Crnim Lugom (9 km). Odgrobljanske crkve otvara se vidik na brežuljke sdruge strane Kupe, na kojima se uoèavaju dvijecrkvice; lijeva je crkva sv. Leonarda u Sked-narima, a desna crkva Majke Božje na Svetoj gori.Povezuje ih markirani put koji vodi od izvoraKupe prema Rudniku i izvoru Èabranke. Razlogesu jedan od ulaza u NP »Risnjak«.

Izvor Kupe (313 m) je kraško vrelo u oblikujezerca smaragdne boje i neobiène ljepote. Iznadizvora se strmo uzdiže Zeèji vrh. Vrelo je u nje-govu podnožju i obiluje vodom, pa je Kupa odmahkod izvora široka rijeka. Nedaleko od izvoramarkacije se nastavljaju uspinjati kamenitimobronkom Zeèjeg vrha, obilazeæi izvor, zatimponovno silaze na obalu Kupe i nastavljaju niznju. Izvor Kupe je kontrolna toèka GPP-a, a žig senalazi u tuljcu prije izvora.

S izvora Kupe se trebate vratiti do kuæe naPraprotu, gdje æete prenoæiti, i to istim putom ko-jim ste došli do izvora. Izvor Kupe možete posje-titi prvi dan, ako ne namjeravate iæi do Hajdove

264 7-8, 2005

Kuća na Praprotu foto: Jasna Kosović

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 264

hiže. Sutradan æete za povratak do željeznièkepostaje u Delnicama trebati nešto više od èetirisata, a ako posjetite Hajdovu hižu, izlet æe seprodužiti za oko dva sata.

Od kuæe na Praprotu kreæete preko vrha Pra-prota, dakle vraæate se putom kojim ste došli svedo raskrižja s putokazima na šumskoj cesti u po-druèju Tisovca. Ne uspinjite se na Veliki Drgo-malj nego nastavite cestom u smjeru Hajdove hiže.Cesta kruži obronkom brda Mihaela, vodi podruè-jem Ševalskih dolaca i za manje od sata prolazipokraj lijepo ureðene šumarske kuæe »Gospodskebajte«, a još kilometar dalje stiže do novograskrižja s putokazima.

Nepunih deset minuta hoda od kuæe udaljenje Vidikovac. Put do njega odvaja se od ceste up-ravo nasuprot cisterni nedaleko od kuæe i spuštase do ruba stijene. Vidik je otvoren vrlo daleko,sve do Špièastoga i Skradskoga vrha; nasuprotVidikovcu je Kuželjska stijena, a duboko doljeteèe Kupa. U stijeni, oko 150 m ispod vidikovca,nalazi se ulaz u Hajdovu hižu.

Do ulaza u Hajdovu hižu ne ide se s Vidikovca,nego s ranije spomenutog raskrižja s putokazima.Odatle se za manje od sata stiže do ulaza u špilju.Prilazna se staza spušta vrlo strmim obronkom, apotkraj najprije prijeèi vrlo strm sipar, a zatim senjime uspinje. Sajla koja je postavljena prekosipara nije uèvršæena pa ne pruža dovoljnu sig-urnost, što æe se u proljeæe pokušati poboljšati. UHajdovoj hiži planinari posjeæuju samo ulazniotvor u kojem je tuljac sa žigom GPP-a. Špilju sebez rasvjete i vodièa ne može razgledati, ali stani-ca HGSS-a Delnice može osigurati razgledavanjenjezinoga pristupaènijeg dijela. Pristup Hajdovojhiži opasan je i rizièan pa se svaki planinar nanjezin obilazak upuæuje na vlastitu odgovornost.

Oni koji ne posjeæuju Hajdovu hižu, na ras-križju s putokazima nastavljaju cestom u smjeruVelikog Drgomlja (sat i èetvrt). Nakon 200 mmarkacije odlaze desno vlakom, a prema Delni-cama se nastavlja cestom bez markacija. Nakonpola sata dolazi se na markirani dio ceste – to sumarkacije s Velikog Drgomlja prema izvoruKupice. Makadam ubrzo prelazi u asfaltnu cestu,koja æe vas pokraj vojarne odvesti u Delnice.

Usput se lijevo odvaja markacija kojom se prekozaselaka Velike i Male Lešnice može doæi doizvora Kupice (još sat i pol).

Izlet je vrijedan posjeta i zaslužuje da za njodvojite jedan vikend. Prije polaska svakako pro-vjerite je li kuæa na Praprotu otvorena.

IZLET NA IZVOR KUPE

Izvoru Kupe može se pristupiti i s druge stra-ne, iz Gerova, i doživjeti ga na potpuno drugi na-èin od onog opisanog u prethodnom izletu. Iz Ge-rova se za manje od sata može markiranim putomdoæi u zaselak Skednare i za dva sata spustiti doizvora Kupe.

Kroz Gerovo prolazi autobusna linija iz Del-nica za Prezid (u 16:20 sati), ali samo radnimdanom. Doðete li u petak tim autobusom uGerovo, možete prenoæiti vrlo jeftino u gostioniciu Skednarima, u subotu preko izvora Kupe zamanje od pet sati stiæi na noæenje do kuæe naPraprotu, a u nedjelju preko Velikog Drgomlja,takoðer nakon pet sati, završiti izlet u Delnicama.

Dovezete li se automobilom, kao ishodišnetoèke za izlet na izvor Kupe mogu vam poslužitiGerovo, Skednari ili Kupari na Kupi, jer do tihmjesta vodi asfaltna cesta. Do Gerova se dolazicestom koja se od rijeèke ceste odvaja desno jedankilometar od Delnica. U Gerovu se odmah izaškole odvaja desno 5 km duga cesta koja završavau Skednarima. Da biste stigli autom u Kupare, tre-bate nastaviti iz Gerova do sljedeæeg sela, MalogaLuga, u kojem se kod spomenika odvaja desnocesta za Zamost. Nakon dva kilometra, s nje seskreæe desno uskom cestom koja se nakon zaseokaPodgrièa spušta u brojnim zavojima do Kupe uKuparima.

Krenete li iz Gerova, markacije æete susrestina autobusnoj postaji nedaleko od pansiona »Lipo-vac«. One æe vas voditi do škole, a zatim na-stavljaju desno desetak minuta cestom za Skednare.Pažljivo pratite skretanje markacija, koje daljevode šumskim putom dvaput krateæi zavoje, apotkraj cestom ulaze u Skednare.

Skednari (750 m) su zaselak u podnožju brdaPintarice, s crkvicom sv. Leonarda, u kojoj senalazi zanimljiv križni put slikara naivca. Naselje

7-8, 2005 265

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 265

ima gostionicu u kojoj se možete odmoriti, a uzdogovor prenoæiti i dobiti hranu. Pintarica je kon-trolna toèka GPP-a, a žig se nalazi u gostionici.Uspon na sam vrh Pintarice nije markiran, jer snjega nema vidika. Najljepši se vidici otvaraju sgrebena na kojem je smješten zaselak, a pružajuse na Risnjak, Snježnik i Guslicu s jedne i nacrkvu i relej na Svetoj gori s druge strane.

Nedaleko od gostionice i groblja je raspelo izakojeg poèinje šumska cesta. Ona se spušta premazaseocima rasutim po obronku Hribu. Markacijese spuštaju u poèetku slabim zaraslim putom, dvaputa presijecaju cestu i silaze do Podgrièa, na as-faltnoj cesti koja ovamo stiže iz Maloga Luga.Markacije kratko kreæu njome, a onda se odvajajui stazom spuštaju do Kupe, krateæi brojne zavoje.

U Kuparima je ulaz u NP »Risnjak«, na ko-jem se naplaæuje ulaznina. Markacije vode uzKupu, prolazeæi mimo mosta preko Kupe (vodiprema zaseocima Horvatskom i Razlogama), za-tim mimo jakog izvora u Srednjim Kuparima idviju kuæa Gornjih Kupara, te stižu do koritaSušice. Tu poèinje obilazak samog izvora, èijuæete smaragdnu boju samo nazrijeti negdje u du-bini izmeðu stabala. Staza se prvo uspinje ka-menitim obronkom Zeèjega vrha, koji se vrlostrmo ruši u sam izvor, a onda se spušta u suho ko-rito potoka bujiènjaka. Treba prijeæi korito i sta-

zom stiæi do raskrižja s puto-kazima, s kojeg se desno uspi-nje u Razloge, a ravno kori-tom ubrzo dolazi do izvora.Izvor Kupe je kontrolna toèkaGPP-a, a žig se nalazi u tuljcuprije izvora.

Vratiti se možete istimputom, ili djelomièno drugim,koji vodi preko Razloga. URazlogama cesta prolazi lije-vo pokraj groblja i kao maka-damska nastavlja u smjerusela Horvatskog i mosta prekoKupe nedaleko od Kupara. Doauta u Skednarima ili u Gero-vu trebate se vratiti istim pu-tom kojim ste došli. Ako stena izlet krenuli iz Gerova, tre-

bat æe vam 6 sati, iz Skednara sat i pol manje, a izKupara oko dva i pol sata.

Ako ste odluèili doæi javnim prijevozom izDelnica, dakle za dulji boravak u ovom kraju, uRazlogama krenite cestom desno. Prije jakog izvo-ra uz cestu putokaz æe vas usmjeriti na uspon doPraprota, gdje možete prenoæiti u kuæi i, uzprethodni dogovor, dobiti hranu, a sljedeæi dannastaviti preko Velikoga Drgomlja u Delnice. Opistih putova, ali u obratnom smjeru, nalazi se uprethodnom izletu.

I ovaj je izlet vrijedan truda. Zanimljiv je i kaojednodnevan, a posebno je lijep dulji boravak utom podruèju.

IZLET NA RISNJAK

Na Risnjak planinari obièno kreæu od GornjegJelenja preko Vilja ili s Platka i Snježnika. Kakose NP »Risnjak« nalazi u delnièkom kraju, predla-žem da ga barem jednom posjetite s delnièkestrane. Polazi se od ulaza u nacionalni park, kojije udaljen 2 km od Crnog Luga, a do njega je naj-lakše doæi automobilom. Kroz Crni Lug prolaziautobusna linija iz Delnica (u 16:20 sati), ali samoradnim danom. Na ulazu u Park nalazi se motel,pa noæenje ili boravak u njemu otvara niz moguæ-nosti (planinarenje, promatranje životinja, ribolov).

266 7-8, 2005

Izvor Kupe foto: Mario Žuti

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 266

Ispred motela, na ulazu u NP »Risnjak«, postav-ljena je informativna ploèa s ucrtanim stazama. Narecepciji se plaæa ulaznina. Tu se mogu dobitirazne obavijesti, vodiè i zemljovid Risnjaka. UParku je ureðena kružna pouèna staza Leska, duga4200 metara. Šetnja stazom traje manje od sat i pol.

Kroz park su oznaèene dvije staze do Schlos-serovog planinarskog doma na Risnjaku, pa jeizlet moguæe izvesti kružno. Uspinjete li se dodoma kraæom stazom, trebat æe vam oko tri i polsata, a za silazak Horvatovom stazom približnoisto toliko. Za uspon od doma na vrh Risnjaka isilazak potrošit æete više od pola sata, pa je dobrorazmisliti o dvodnevnom izletu, koji æe donijetiviše zadovoljstva, a manje utrke s vremenom.

Do Crnog Luga stiæi æete cestom iz Delnica(13 km). U središtu Crnog Luga (726 m) lijevo seodvaja cesta koja dolinom potoka Bijele vodicestiže do upravne zgrade Nacionalnog parka, mote-la i glavnog ulaza u Park. Na ploèi s ucrtanimstazama odaberite put za uspon i krenite. Predla-žem da krenete cestom kojom kreæe i pouènastaza, pa, ako ste na dvodnevnom izletu, prošeæitenajprije njome, a onda se vratite do osmatraènicekraj koje poèinje uspon na Risnjak. Nakon jednogsata presijeca se šumska cesta, a za još jedan satstiže do Medvjeðih vrata (1280 m), zanimljivogprolaza izmeðu stijena.

Usput æete proæi kroz dva markirana raskrižja,na kojima treba skrenuti lijevo (desno odlaze spo-jni putovi do Horvatove staze). Od Medvjeðih jevrata do Schlosserovog doma (1418 m) još polasata, a put vodi pretežno obronkom južnog MalogRisnjaka, s kojeg se otvara lijep vidik na vrh Ris-njaka i dom pod njim.

Od Schlosserovog doma do vrha (1528 m) jošje 20 minuta oštrog uspona kroz klekovinu i sti-jenu, gdje je put mjestimièno osiguran sajlom. Navrhu je u stijeni uklesan natpis u spomenSchlosseru i Vukotinoviæu, istraživaèima prirodeRisnjaka. Vidici s vrha su otvoreni i pružaju sedaleko prema moru i otocima, na Lokvarsko jezeroi na nepregledne šumske predjele iz kojih izranja-ju brojni vrhovi. Risnjak je kontrolna toèka HPO-a i GPP-a, a žig se nalazi u planinarskom domu.Uskoro æe biti postavljen i metalni žig na vrhu.

Ako ste na ovaj izlet ipak došli javnim prije-vozom, nemojte se vraæati u Crni Lug jer kroznjega autobus za Delnice prolazi samo radnimdanom u ranim jutarnjim satima. Najbliži siguranprijevoz je onaj iz Potkilavca za Rijeku, a do nje-ga, od Platka, vodi dobro markirani put. Za silazakdo Potkilavca trebat æe vam gotovo šest sati.

Ako ste auto ostavili kod ulaza u Nacionalnipark, na povratku s Risnjaka koristite Horvatovustazu. Ona poèinje na zaravanku ispred Schlosse-rovog doma, i to na mjestu s kojeg polazi staza zavrh. U prvom se dijelu staza spušta strmim obron-kom na šumsku cestu, koju presijeca, i nastavljašumskim putom do druge šumske ceste. S nje seodvaja kolni put kojim se za manje od sata stižedo ulaza u nacionalni park. Usput prolazite dvaraskrižja na kojima u silasku treba skrenuti lijevo.Desni odvojci su spojnice s putom kojim ste seuspinjali do planinarskog doma.

Izlet je lijep jer se Risnjaku pristupa šumskimpodruèjem u kojem nema sjeèe i traktorima uniš-tenih putova.

IZLET NA IZVOR KUPICE

Kupica je kratka rjeèica. Iako je dugaèkasamo tri kilometra, stvorila je lijepu udolinu, u ko-joj su se smjestili zaselci Mala Lešnica i Iševnica,a na njezinom ušæu Brod na Kupi. U Brodu je dvorPetra Zrinskog iz 17. stoljeæa, a uz dvor crkva sv.Marije Magdalene. Tu je i lijepo ureðen hotel»Mance«, koji nudi smještaj i hranu.

Zaselak Iševnica nalazi se na ušæu rjeèiceIševnice u Kupicu. Rjeèica izvire u špilji Zelenivir. Ona takoðer tvori kanjon, kojim prolazi ureðe-na staza od makadamske ceste nedaleko od Do-njeg Lošca sve do ulaza u kanjon Vražji prolaz.

Želite li u dolinu Kupice i Iševnice doæi auto-mobilom, možete krenuti iz Donje Dobre, Skradaili Delnica, tako da slijedite putokaze za Brod naKupi. Iz Donje Dobre asfaltna æe vas cesta spustitiu dolinu Kupe u zaselku Èednju i niz Kupudovesti do Broda (13 km). Na spustu iz Skradaproæi æete pokraj odvojka za Munjaru i izletište»Zeleni vir« i spustiti se u dolinu Iševnice kodDonjeg Lošca, a zatim niz Iševnicu i Kupicu stiæiu Brod (9 km). Iz Delnica se cesta spušta kroz za-

7-8, 2005 267

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 267

268 7-8, 2005

selak Mariju Trošt u Malu Lešnicu (lijevo se vidislikovit zaselak Velika Lešnica), nedaleko kojeizvire Kupica, i njenom dolinom vodi do Broda(10 km). Da biste posjetili izvor Kupice, moratese zaustaviti u Maloj Lešnici. Na samom ulasku uzaselak odvaja se desno cesta uz Kupicu, kojomse za dvadesetak minuta stiže do njenog izvora.

Iz Broda se možete provesti cestom uz Kupudo Kuželja (6 km), koji se smjestio na obroncimaDrgomlja, ispod ulaza u Hajdovu hižu i Kuželjskestijene koja se uzdiže sa suprotne obale Kupe. OdKuželja, u Sloveniji, dijeli ih Kupa, preko koje seu ranija vremena ovdje prelazilo drvenim mostom.Brod na Kupi je pogranièno naselje iz kojeg senajlakše pristupa Kuželjskoj stijeni. U mjestuBanja Loka (11 km od Broda) skrene se na maka-damsku cestu; ona nakon 5 km prolazi pokraj lu-garnice, nakon koje ubrzo poèinje markirani uspon.Spustiti se može na suprotnu stranu i pokraj oknau stijeni siæi na asfaltnu cestu u kanjonu Kupe, okodva kilometra iza Kuželja.

Oni koji na izvor Kupice dolaze vlakom, siæiæe na postaji Kupjak. Putokaz ispred postaje upu-æuje da treba krenuti uz prugu sve do ulaza u tunelKupjak, a onda nastaviti makadamskom cestomkoja preko tunela stiže iz sela Kupjaka i odlazi uRoge. Usput se prolazi raskrižjem s putokazima,na kojem se desno skreæe za kanjon Vražji prolaz,dok se ravno, nakon Roga (654 m) i Buzina dolaziu slikoviti zaselak Radoèaj (480 m). Kroza nj trebaproæi sve do posljednje kuæe (desno asfaltna cestaodlazi u Iševnicu) i dalje se spuštati kolnim putomprema Maloj Lešnici. Nakon petnaestak minutaodvaja se lijevo staza za izvor Kupice. Od željez-nièke postaje Kupjak do izvora trebat æe vam dvasata.

Izvor Kupice (314 m) je jezerce modrozeleneboje na èijem dnu izvire velika kolièina vode, paje Kupica odmah široka rjeèica. Uz izvor je koritopotoka bujiènjaka Velike Sušice. Izvorska se vodakoristi u vodovodu kao pitka voda pa je izvorograðen žicom. Izvor Kupice je kontrolna toèkaGPP-a, a žig je ubetoniran pokraj tuljca.

Na vlak se možete vratiti istim putom do že-ljeznièke postaje Kupjak ili možete nešto duljim,

novim putom u Delnice. Do Delnica æete sepretežno uspinjati i trebat æe vam barem tri sata dovlaka. Put za Delnice vodi smjerom za VelikiDrgomalj, što znaèi da trebate krenuti cestom uzKupicu do Male Lešnice i nastaviti kroz zaselakdo nedalekog odvojka asfaltne ceste za VelikuLešnicu. S uspona se otvaraju lijepi vidici, prvo naKupicu i Malu Lešnicu, onda na Radoèaj i Rogena suprotnom brijegu, a s još veæe visine ugledatæete u dubini Veliku Lešnicu.

Velika Lešnica (400 m) je zaselak smješten naobroncima Lešnièkog Drgomlja, slikovitog brdastožasta oblika. Lešnièka crkva sv. Marije jedna jeod najstarijih u Gorskom kotaru. Vjerojatno jenastala u doba Zrinskih, na što upuæuje njezinamasivnost i zvonik koji je ujedno služio kaoobrambena kula.

Put se uspinje obronkom Lešnièkog Drgomljado makadamske ceste, kojom se lijevo nakon sati pol od Velike Lešnice dolazi do uske asfaltneceste (spomenuli smo je u opisu izleta na VelikiDrgomalj). Njom desno markacije vode put Veli-koga Drgomlja, Hajdove hiže i Praprota. Za Del-nice treba krenuti lijevo, bez markacija. Za neštoviše od sata doæi æete do željeznièke postaje.

NAPOMENE ZAPLANIRANJE IZLETA

Krenete li na koji od predloženih izleta, na-bavite vodiè i dnevnik Goranskog planinarskogputa HPD »Zagreb-Matica«. Obavijesti na tele-fon možete dobiti:

– o kuæi na Praprotu od Marijana Bolkovca:098/633-592

– za posjet Hajdovoj hiži kod proèelnika Sta-nice HGSS-a Delnice Gorana Zaborca,098/16-47-845

– za posjet NP »Risnjak« i Schlosserovomdomu na Risnjaku 051/836-133

– za noæenje u Skednarima kod DragiceMalnar 051/825-601

– za autobusni prijevoz iz Potkilavca od»Autotroleja« 051/333-010

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 268

Ljudi moji, pa mi kreæemo za Peru! Srijeda je,2. ožujka 2005. Veèeras po nas dolazi kombi ko-jim æemo se odvesti u beèke zraène luke, odaklekreæemo na drugi kraj svijeta. Osmoro nas je:Dubravka, Lela, Èedo, Denis, Miro, Nikola i nasdvije, Kristina i Silvana. Svi smo, osim Denisa iNikole, èlanovi HPD »Pliva«.

Nitko od nas nije imao toènu predodžbu otome što nas èeka, ali naoružani dobrim raspolože-njem bili smo spremni na sve moguæe i nemoguæesituacije. Vjerujte da nam je dobro raspoloženjebilo i te kako potrebno! Sve što smo planirali ras-pršilo se poput mjehuriæa od sapunice. Ništa nijebilo onako kako smo zamislili, ali smo unatoètome, uz veliko strpljenje, dobru zabavu i uza-jamno uvažavanje ostvarili sve što smo željeli.

Prva nam je postaja grad Cusco, 3200 metaranad morem, odakle polazi vlak za Machu Picchu.Ali ne! – ipak smo mi planinari – kre-æemo na Inca trail, 42 km dug put susponom na visinu od 4200 metara.Pred nama su èetiri dana hodanja pu-tovima hodoèasnika i upoznavanjapovijesnih znamenitosti Inka. Usputsu brojna prenoæišta, vjerska i obred-na mjesta, gradovi i polja u terasama.Pazi, brnistra! Vidi, smokva! Na vi-sini od 4000 metara! A da nisu Inkepodrijetlom Dalmatinci? Kukuruz ikrumpir! Ne možemo vjerovati, na4000 metara, na drugom kraju svi-jeta! Objašnjavaju nam da su to pravesorte krumpira, a mi uzgajamohibride.

Naši nosaèi trèkaraju po strmim stazama i stu-bama, dok mi hvatamo zrak i borimo se s vrtogla-vicom. Èedo nam mjeri tlak, a vodièi poslužujuèaj od koke. Razne su se nedaæe okomile na nas,ova visina nije bezazlena. No, sve smo to svladalii èetvrti dan ujutro stigli na Vrata sunca, preddrevni grad Inka, Machu Picchu. Velièanstven,obasjan suncem, protežuæi se lijeno, pozdravio nasje u svoj svojoj ljepoti. Dobro je da smo stigli do-voljno rano, prije horda turista koje dolaze vlakom.

Kako da vam opišemo taj osjeæaj? Naravno,nemamo rijeèi. Posvuda planinski vrhunci bogativegetacijom, zdrava zelena boja koja nam milujedušu, a svijetlosivi kamen postojanog MachuPicchua grije nam srce. Veseli smo, sretni, grlimose, fotkamo, razmišljamo o dragim osobama kojenisu s nama i s kojima bismo rado podijelili oveosjeæaje. Tu smo, vidimo ga, možemo ga dotak-

7-8, 2005 269

TRAGOVIMA INKA PO PERUU

KRISTINA ŠORIÆ I SILVANA MARKOVIÆ, Zagreb

J U Ž N A A M E R I K A

Machu Pichu foto: Silvana Marković

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 269

nuti, osjetiti, uživati u njegovu zagrljaju. MachuPicchu! Osjeæamo se slobodnima, dišemo punimpluæima, nevolje što smo ih ostavili kod kuæe èinenam se tako beznaèajne u odnosu na ovu velièan-stvenost.

Ali, valja nam krenuti dalje. Ostavljamo MachuPicchu njegovim planinama, dolinama i rijeci Uru-bambi. Vraæamo se vlakom u Cusco, odakle, na-kon dva dana razgledavanja te stare prijestolnice,kreæemo na jezero Titicaca, najviše plovno jezerona svijetu. Grad Puno samo nam je usputna postajaza put na otoke Isla de los Uros i Amantani. Urosje plutajuæi otok, udaljen 20 minuta vožnje malimbrodiæem od Puna. Temelj otoka je dva metra de-beli sloj korijenja i zemlje, na koji Indijanciposlažu tri metra trstike. I kuæice i èamci su odtrstike. Život se tu normalno odvija, djeca idu uškolu, ribari love ribu, žene prodaju suvenire turi-stima, imaju èak i crkvu.

Kreæemo dalje za otok Amantani, gdje æemoprespavati u kuæicama tamošnjih stanovnika.Iskrcavamo se u maloj luèici na 3800 metara. Našisu domaæini ljubazni. Iako se njihov život odvijau skromnim uvjetima, sretni su, rade, trude se.Otok je preplavljen obraðenim poljima, kukuruz usto varijanti, krumpir, povræe. Na našoj se terasisuše paprike. Ribolov im nije jaèa strana. Kažu dariba živi na veæim dubinama, a oni nemaju dobrebrodice za takvu vrstu ribarenja. WC nam je uvrtu, kraj njega posuda s vodom. Struje u našoj

kuæici nema, samo svijeæa za roman-tiku.

Penjemo se na vrh otoka, 4150metara, u tili èas! Ha, ha, èetiritisuæ-njaci padaju kao kruške! Osvojiti ta-kav vrh u Europi bio bi pravi pothvat.

Veèera se sastoji od riže i debelepalaèinke posute peršinom. Peruancise uglavnom hrane povræem, a za-èudilo nas je što nema voæa. Oèitomu klima ne pogoduje. Piju uglavnomèaj od mente koji je, barem nama,ukusniji od kokinoga èaja. Za noænam je domaæin u sobicu donio noæneposude. Domaæica je uglavnom bilazadužena za pripremu obroka, o osta-lom se brinuo suprug.

Drugi dan odlazimo do otoka Taquile, gdježenski dio naše ekipe oduševljava èinjenica da suovdje glavni majstori za štrikanje muškarci. Kudgod idu, u šetnju, èuvati ovce, u bar na piæe, sa

270 7-8, 2005

Plutajući otok na jezeru Titicaca foto: Silvana Marković

Osvajači Cachanija foto: Silvana Marković

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 270

7-8, 2005 271

sobom nose pletivo. Jedan je stanovnik otokaputovao s nama u Puno i štrikao sva tri sata vožnjebrodom.

Vraæamo se u Puno i drugi dan nastavljamo uArequipu, grad na jugu Perua koji okružuju broj-ne visoke planine, uglavnom vulkanskoga podri-jetla. Arequipa (ili »bijeli grad«) je nekadašnjikolonijalni grad gdje su Španjolci ostavili duboktrag. Zaštitni mu je znak vulkan Misti, koji se nad-moæno nadvio nad gradom. Naš je cilj 6075 me-tara visok vrh Chachani, vulkanskoga podrijetla.Temperatura je oko 20 stupnjeva, cijelim nasputem prati lijepo vrijeme, iako smojoš uvijek u kišnoj sezoni koja je, do-duše, na izmaku. Odlazimo u agencijudogovoriti detalje uspona.

Drugi dan dolaze po nas, trucka-mo se u toyotici tri sata do mjesta na5000 metara, odakle pješice kreæemou bazni logor na 5200 metara. Šæuæu-ren je meðu stijenama koje mu služekao prirodni zaklon od vjetra. Priliè-no je hladno, kažu da æe temperaturanoæu pasti i ispod nule. Nekima jeloše, hvataju ih muka i vrtoglavica.

Veèera je u 17 sati, u 18 satiodlazak na spavanje, a u 1 u noæi bu-ðenje i polazak prema vrhu. Na us-pon nas kreæe petoro, s dva vodièa.Lako dolazimo do prijevoja od 5500metara i ubrzo ulazimo u snježni pojas. Hladno je,prsti se smrzavaju, ali disciplinirano stavljamodereze i navez jer slijedi silazak od 300 metara nizvrlo strmu padinu. Silazak!? Pa, jedva smo sepopeli na ovih 5500 m! No, dobro, što se može,kreæemo! Opet dolje, pa natrag na 5500 metara. Udolini nam se smješkaju svjetla Arequipe, ljudispokojno spavaju u svojim domovima, a mi lun-jamo planinskim prostranstvima. Visina nas omam-ljuje, nekima se spava, vodièu je zlo, povraæa. Navrh stižu Dubravka, Nikola i naš vodiè Johan.Kažu da nije bilo lako: malo gore, malo dolje, kaošto obièno biva – nije vrh onaj koji vidiš, uvijekje pravi vrh tamo negdje iza. No, sve su to oni pre-vladali i stigli na Chachani, na 6075 metara!

Slijedio je povratak u Arequipu, veèera, slav-lje i planovi za dan odmora na Pacifiku. A davidite taj pejzaž! Pustinja, pustinja! Na udaljenostiod 150 km od obale nema nièega, ama baš nièega!Mjeseèeva površina. Kao da gledamo Pag sa sje-verne strane. Zato obala baš i nije naseljena. Nekisu se okupali u oceanu, a neki u hladovini pijuc-kali Arequipenu (lokalno pivo) i nabadali ceviche,jelo od sirovih plodova mora zaèinjeno limunovimsokom i chillijem po želji.

Posljednji dan koristimo za još jedan planinar-ski pothvat. Opet nam je glavni organizator Carlos.

Predložio nam je uspon na Simbal, vrh od 5200metara, i došao po nas u 4 sata ujutro. Tri smo sesata opet truckali po brdskim cesticama i stigli dopolazišta na 4200 metara. Neki se ipak odluèujuza bicikle i posjet jezeru Salinasu (4000 m), stoplim izvorima i temperaturom od 31 stupnja.Drugi dio ekipe za 4 sata stiže na vrh. Veseli isretni razvijamo hrvatsku zastavu, fotografiramose, dajemo intervjue pred Dudinom kamerom,uživamo u miru i velièanstvenim visinama. Podnama je grad Misti, uistinu mistièan kao što muime kaže. Polako se spuštamo, pomalo sjetni jerse kraj putovanja bliži i misli nam veæ pomalo letepreko Atlantika.

Na vrhu Simbala (5200 m) foto: Silvana Marković

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 271

Pripremajuæi se za ukljuèivanje u Europskuuniju, Hrvatska ne bi smjela zaboraviti ni Europ-ske pješaèke putove, punim imenom EuropeanLong-Distances Footpaths ili Europäische Fern-wanderwege, skraæeno E-putove. Oni križaju ci-jelu Europu uzduž i poprijeko bez obzira na državne granice, pa i zemlje koje su izvan Europ-ske unije. Pogledamo li zemljovid E-putova vid-jet æemo da povezuju, primjerice, Atlantik s Crnimmorem i Sjeverno more s Egejskim morem, a dao Mediteranu i ne govorimo. No, na tom æemozemljovidu vidjeti da E-putovi zaobilaze Hrvatskukao okuženo podruèje. Hrvatska je doslovce velikabijela mrlja na toj geografskoj karti, što je za nasneprocjenjiva šteta. Zašto se to dogodilo i kakonadoknaditi propušteno?

Mreža E-putova, kojih je sada više od pedesettisuæa kilometara, ima za cilj omoguæiti ljudimaželjnim aktivnog odmora, bez obzira na dob i na-cionalnost, bezbrižno pješaèenje na duge prugekroz oèuvanu prirodu. E-putovi su tako trasirani i

obilježeni da prolaze kroz najljepše prirodne i go-rovite predjele, izbjegavajuæi ceste i veæa naselja,ali da je usput dovoljno objekata koji osiguravajujednostavnu prehranu i noæenje, od hotela doseoskog turizma. Putuje se i s malom djecom, bezopreme za kampiranje, s laganom naprtnjaèom ukojoj je samo nekoliko sendvièa, malo piæa, foto-aparat i zaštita od kiše i hladnoæe.

Putovanje E-putovima postalo je modnim hitomu europskom turizmu, a osobito mu pogoduje uki-danje državnih granica. Mnogostruka je korist odE-putova: osim psihofizièke aktivnosti u zdravomokolišu, vrijedno je zbližavanje naroda i upo-znavanje zemalja, a za zemlju domaæina ekonom-ska korist. Švicarska, koja dobrim dijelom živi odturizma, prepoznala je vrijednost E-putova i po-maže ih s oko sto tisuæa franaka godišnje.

O razvijanju mreže E-putova brine se meðu-narodna organizacija European Rambler’s Asso-ciation, osnovana 1969. godine, a u nju je sadauèlanjeno tridesetak država. Sjedište je naizmjenceu raznim državama; sada je u Pragu, a predsjed-nik je ing. Jan Pavelka.

Osamdesetih godina Savez je planirao krozHrvatsku tri smjera: E-6 od Finske do Carigrada,E-7 od Portugala do Crnog mora i E-4 od Gibralta-ra do Peloponeza. U tu je svrhu došao u Zagrebradi dogovora tadašnji predsjednik Saveza dr. Ro-bert Wurst iz Beèa, koji je ocijenio da æe E-6 uz-duž jadranske obale bili najljepšom dionicom uEuropi! Do Hrvatske je najprije stigao E-6 preko

272 7-8, 2005

DOKLE ÆE HRVATSKA BITI

BIJELA MRLJA U MREŽI

EUROPSKIH PJEŠAÈKIH PUTOVA?

prof. dr. ŽELJKO POLJAK, Zagreb

E U R O P S K I P U T O V I N A P U T U P R E M A E U R O P I

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 272

7-8, 2005 273

Slovenije i bio markiran do Kastva iznad Rijeke,no tada je sve lijepe planove prekinuo rat nakonraspada Jugoslavije. Ali, kao da su nakon uspo-stave cjelovite Hrvatske na te lijepe planove zabo-ravili i Hrvatska i Europski pješaèki savez. Toèni-je, taj Savez nije mogao u Hrvatskoj naæi ozbilj-nog sugovornika. Predstavnici Hrvatskog plani-narskog saveza Darko Berljak, Vladimir Novak iAlan Èaplar pokušali su 2000. godine na temat-skom sastanku s pomoænikom ministra za turizamanimirati nadležne da se prihvate dovoðenja iprovoðenja E-putova kroz Hrvatsku, ali nisu naišlina interes i dogodilo se najgore što se moglo do-goditi: planirane trase E-putova s vremenom sunas zaobišle i Hrvatska danas predstavlja bijelopolje na zemljovidu Europe. Šteta i za Hrvatsku iza Europu! Da to objasnimo samo na primjeru E-6, koji se za sada prekida u Svinšèakima kodPortoroža i nastavlja u Grèkoj.

Staza E-6 uz jadransku obalu bila bi po ljepotii zanimljivosti ne samo vrhunski europski domet,nego bi za Hrvatsku bila najbolja turistièka pro-midžba. Išla bi od sela do sela, od gostionice dogostionice i za razliku od velike veæine europskihstaza bila bi prolazna u sva godišnja doba, a lo-kalnom bi stanovništvu donijela dodatan prihod.

Što bi trebalo poduzeti? Na državnoj razinidonijeti provedbeni plan, preporuèiti mjesnim ituristièkim zajednicama da svaka od njih uredisvoju dionicu staze i možda u tu svrhu angažiratisredstva iz predpristupnih fondova Europske unije.Propust koji je nastao stagnacijom od dobrih pet-naest godina mogao bi se prilièno brzo nadokna-diti jer trasiranje i ureðenje pješaèkih staza nijevelika investicija ni težak posao. Dobar dio takvihstaza veæ postoji i samo ih treba meðusobno pove-zati i markirati standardiziranim oznakama. Sjeti-mo se primjerice stotinu godina stare staze Lungo-mare od Opatije do Lovrana, a dodajmo da su nekeprimorske opæine veæ prionule poslu zahvaljujuæidalekovidnim pojedincima. Tako se sada, na poti-caj planinarskog društva »Strilež« iz Crikvenice iuz financijsku pomoæ opæine, ureðuje staza odBakra do Senja, a na otocima Krku i Lošinju postojièitava mreža oznaèenih putova. Uzduž jadranskeobale nude se nebrojene takve moguænosti, za ra-zliku od, primjerice, francuske Azurne obale gdjeto onemoguæavaju bezbrojne ograde, a more nijeni azurno ni èisto kao naše.

Nekoliko rijeèi o odnosu planinarske organi-zacije prema E-putovima. Planinarska društva sasvojim skromnim sredstvima i amaterskim èlan-

30 GODINA EUROPSKIH PJEŠAÈKIHPUTOVA U SLOVENIJI

Koncem svibnja ove godine u starom gradu Podsredi na Bizeljskom, gotovo na našoj granici, naši susjedi Slo-venci obilježili su 30. obljetnicu Europskih pješaèkih putova u Sloveniji. Osnovni je smisao E-putova da se mrežompješaèkih staza spoji sam sjever Europe s krajnjim jugom, istok sa zapadom. Rezultat 36 godina rada je 11 E-putovadugih približno 54.000 km, kroz sve europske zemlje. Osim kroz Hrvatsku. I još poneke zemlje u našem, zna sekojem susjedstvu.

Slovenci su proslavili 30 godina od dana kad je na austrijskoj granici otvoren put E-6, koji je nakon 350 kmzavršavao u Kastvu ponad Rijeke. Završavao privremeno, jer uskoro æe ga Hrvati nastaviti njegovim najljepšimdijelom – Velebitom i obalom Jadrana do Crne Gore. Taj je dio na karti tada prikazan crtkano. Nakon 30 godinacrtice su još uvijek na karti, put je sa Snežnika skrenut prema Piranu, tako da ipak povezuje Baltik s Jadranom, alinastavlja se – nakon što 24-satnom plovidbom trajektom naširoko zaobiðe lijepu zemlju Hrvatsku – u Grèkoj.

Slovenski dio E-6 službeno se zove Ciglarjeva pot od Drave do Jadrana. Milan Ciglar bio je slovenski šumari glavni inicijator ukljuèivanja Jugoslavije u sustav E-putova. Otvorenje puta E-6 1975. bilo je u sklopu šumarskogatjedna na Radlju. Slovenski dio puta E-7 otvoren je 1986. u sklopu Svjetskoga šumarskog kongresa u Ljubljani.Povjerenstvo za E-putove u Sloveniji èine predstavnici Zavoda za šume, Planinarskog saveza, Turistièkog saveza iSaveza šumarskih društava. Jubilej je obilježen hodaèki – trosatnim pješaèenjem po trasi puta E-7.

Branko Meštriæ

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 273

274 7-8, 2005

stvom ne mogu, dakako, biti nositelji E-putova,kao što to nisu ni u drugim državama, no postojiznatna podudarnost i uzajamnost interesa jer E-putovi veæinom prolaze kroz gorovita podruèjas oèuvanom prirodom. Planinarska organizacijamože svojim iskustvom i specijaliziranim kadrompružiti znatnu pomoæ pri ostvarenju E-putova, auz to obogatiti njihovu mrežu zanimljivim odvoj-cima u planine u zaleðu, poèevši od Uèke do Vele-bita, od nacionalnih parkova »Paklenica« i»Krka«, od vrhova Kozjaka, Mosora, Biokova pado Sniježnice nad Dubrovnikom. Takvi odvojci nesamo da veæ postoje, nego su markirani i opskr-bljeni planinarskim kuæama. E-put koji nudi jedin-stvo plaže i planine imao bi jedinstvenu i nenad-mašnu komparativnu prednost u europskim raz-mjerima.

Spomenimo i jedinu tvorevinu u hrvatskimplaninama koja je atrakcija u europskim razmjeri-ma – glasovitu Premužiæevu stazu uzduž Velebita,vizionarski sagraðenu prije kojih sedam desetljeæa.Ona prolazi kroz Nacionalni park »Sjeverni Vele-bit« i strogi prirodni rezervat Rožanske i Hajduèkekukove te bi mogla poslužiti kao ljetna varijantaputa E-6. O njezinoj atraktivnosti govori i znaèa-jan podatak da je obilazi gotovo više stranih negodomaæih posjetitelja, premda je turistièki vodièi nine spominju.

Eto vrijednog zadatka za ministarstva nadležnaza turizam, gospodarstvo, prostorno ureðenje i pri-rodni okoliš – ako doista ozbiljno misle na ukljuèi-vanje Hrvatske u Europsku uniju!

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 274

Od osnivaèke skupštine HPD »Kamenar« izŠibenika, održane 10. sijeènja 1985., prošlo jedvadeset godina. Dovoljno razloga da se dobrosmišljenim akcijama obilježi društveni jubilej.

»Kamenar« je zapravo osnovan davne 1926.godine, u vrijeme kada su na organizirano plani-narstvo u Šibeniku snažno utjecali prof. UmbertoGirometta, otac dalmatinskog planinarstva, i nje-govi suradnici u Splitu i Dalmaciji. Danas je »Ka-menar« prepoznatljiv po dobrom radu. Njegovi suèlanovi obišli sve hrvatske planine i više planinau inozemstvu, održavaju dvije obilaznice i nizplaninarskih staza u Županiji te neke staze naVelebitu. Organiziraju planinarske škole i teèa-jeve, redovito su na zajednièkim planinarskimpriredbama, a dva su puta bili domaæini Dana dal-matinskih planinara. U svojoj planinarskoj kuæi»Æiæo« u Rupiæima, podnoOrlovaèe na Trtru, ugostili subrojne planinare iz zemlje iinozemstva. Zapaženo je su-djelovanje Speleološkog od-sjeka na meðunarodnim spele-ološkim ekspedicijama, zaštitiprirode te organizaciji struè-nih skupova i izleta, a vodièivode planinare po šibenskimplaninarskim stazama i šire.

»Kamenar« veæ osam go-dina uspješno promièe plani-narstvo redovitom manifesta-cijom Dani Društva, namije-njenoj èlanstvu i graðanstvu, aveæ jedanaest godina i tiska-

njem »Glasnika Kamenara«. Za svoj su rad èla-novi pohvaljivani i nagraðivani, a najdraža su impriznanja Plaketa Šibensko-kninske županije, pri-znanje Saveza športova grada Šibenika i odlukaIzvršnog odbora HPS-a kojom je »Kamenar«proglašen najuspješnijom planinarskom udrugomza 2002. godinu.

Dvadesetogodišnji jubilej Društva obilježen jeod 20. do 27. ožujka tradicionalnom manifestaci-jom Dani Društva 2005. Prvi je dan prireðen izletza èlanstvo i graðanstvo nazvan »Po starim utvr-dama Krke i Èikole«. Taj vrlo atraktivan izlet vo-dio je po ostacima srednjovjekovnih utvrda hrvat-skih velmoža Nelipiæa, Bogetiæa, Martinušiæa iŠubiæa, smještenih na visokim liticama u kanjonuKrke i Èikole, a u okruženju brojnih prirodnih lje-pota. Više od 50 sudionika izleta obišlo je utvrdu

7-8, 2005 275

DVADESET GODINA HPD»KAMENAR« U ŠIBENIKU

ANTE JURAS, Šibenik

O B L J E T N I C E

Fotografije Josipa Pejše na izložbi u Muzeju grada Šibenika foto: Ante Juras

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 275

Kljuèice u kanjonu Èikole, te starokršæanskilokalitet Crkvinu u selu Trbounju, Bogoèin-grad,Neèven-grad, rimski logor Burnum i senzacio-nalno otkriæe: rimski vojni amfiteatar, dobro oèu-van te veæi i stariji od pulskog i salonitanskog.Gradnja mu je poèela u prvoj polovini 1. stoljeæa,a dovršen je vjerojatno 77. ili 78. godine, kako jeuklesano na otkopanoj ploèi s natpisom cara Ves-pazijana. Završnica izleta bila je u Trošenj-gradu(Èuèevu) smještenom na strmom stjenovitompoložaju uz desnu obalu Krke, nasuprot Neèven-gradu.

Uskoro æe obilazak ovih utvrda i ljepota Na-cionalnog parka Krka biti olakšan markacijom. Upripremi je tiskanje dnevnika–vodièa puta, pa æePlaninarski put »Po starim gradovima Krke iÈikole« postati trajnim spomenom na »Kame-narov« jubilej.

Treæi dan proslave u izložbenom prostoruMuzeja grada prireðena je izložba fotografijaJosipa Pejše »Bokun Dalmacije i ostatak svita«.Pejša je istaknuti dalmatinski planinar i predsjed-nik HPD »Ante Bedalov« iz Kaštel Kambelovca.Uz pedagoški rad, veæ se godinama uspješno bavislikarstvom i fotografijom, a sudionik je nizakolektivnih i samostalnih izložbi u zemlji i ino-zemstvu. Njegove se fotografije nalaze u mnogimknjigama, a dobitnik je niza nagrada za foto-grafiju. Èitatelji »Hrvatskog planinara« poznajuga po nizu lijepih fotografija objavljenih u èa-sopisu, a znaju ga i oni koji su obišli Planinarskiput »Kolijevkom hrvatske državnosti«, koji po-vezuje osamnaest starohrvatskih crkvica diljemKozjaka. Pejša je autor Puta i vodièa po njemu.

Na izloženih 200 fotografija »Gledatelj ostajeushiæen, uvuèen zrakom sunca u atmosferu bes-kraja, opèinjen ljepotom rascvjetanog bilja, za-laska sunca i uranjanja u more kaštelanskih dvo-raca. Opèinjenost kulturnom baštinom usmjeravaga na usporedbe s kulturnim centrima Engleske,Njemaèke, Španjolske..., a Veliki kanjon Kolo-rada, Havaji i svjetski poznati vrhunci neodoljivsu izazov planinaru s kamerom.« (prof. A. Babin).Pejšine su fotografije, sasvim sigurno, pobudilepažnju brojnih posjetitelja izložbe jer su više odobiènog fotografiranja i daju dojam umjetnièkefotografije. Prikazale su ljepotu èovjeka, prirode i

spomenika kulture te æe ostati zapamæene kao kul-turni dogaðaj grada Šibenika.

Druga znaèajna izložba u znaku jubileja pri-reðena je u Studiju galerije sv. Krševana, atraktiv-nom izložbenom prostoru u gradskom središtu.Izložbu svojih slika, u tehnici suhog pastela,postavila je dugogodišnja »Kamenarova« èlanicaNada Šprem Antunac. U poèetku svojega stvara-laštva slikala je akvarele, a poslije je otkrivalaširoke moguænosti suhog pastela, suptilne i profi-njene tehnike. Njeguje i crtež u tušu, tehnici srod-noj akvarelu. Posjetitelji su imali prilike uživati uljepoti više od èetrdeset radova, s vješto odabra-nim motivima dalmatinskih krajolika, detalja izprirode, mora i slièno. U veselom koloritu bojasvaki æe planinar lako prepoznati motive s Vele-bita, Promine, Poštaka i nekih od šibenskih plani-narskih staza. Kako autorica kaže, svi su izloženipejzaži nastali zahvaljujuæi mnogim planinarskimizletima.

Obje navedene izložbe zacijelo su velik dopri-nos šibenskim kulturnim dogaðanjima i potvrdakako HPD »Kamenar« na ovaj naèin, kao i prireði-vanjem izleta, razvija suradnju sa svojim sugra-ðanima i predstavlja im svoj rad. Naš primjer po-kazuje da se ustrajnim radom planinarstvo možepribližiti graðanstvu i postati jednom od najraz-vijenijih kulturnih djelatnosti u gradu.

Mediji (TV, radio, tisak) zabilježili su sveaktivnosti u Danima HPD »Kamenar«, ukljuèujuæii proslavu 20. obljetnice.

276 7-8, 2005

S izleta »Po starim utvrdama Krke i Čikole«,

Ključice u kanjonu Čikole foto: Josip Pejša

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 276

Kada bi se povela rasprava o najvažnijem di-jelu planinarske opreme, zasigurno bi veæina reklada je to planinarska obuæa ili, popularnije, »gojze-rice«. Tome u prilog govore mnogi dokazi. Kre-tanje planinskim prostranstvima najèešæe ovisi onašem vlastitom pogonu, hodu, a obuæa je temelj-no pomagalo za hod. Dakle, »gojzerice« možemona neki naèin smatrati osnovnim »prijevoznimsredstvom« u planini, ako se ogranièimo na kre-tanje planinom iz planinarskih pobuda. Planinar-ska obuæa štiti stopala od teškog terena i vremen-skih prilika te pruža dodatnu potporu gležnjevima.Današnja je ponuda planinarske obuæe na tržištuvrlo velika i obuhvaæa niz specijaliziranih modela,koji pokrivaju sve vrste aktivnosti u planini. Opissvih postojeæih modelapraktièki nije moguæ pa ihje stoga najjednostavnijepodijeliti u tri osnovne kat-egorije po kriteriju mase iprimjene. Vezu mase i pri-mjene nalazimo u grubomiskustvenom pravilu zaodabir cipele, koje glasi:»Što teži ruksak, to težacipela«.

Prva kategorija obu-hvaæa najlakše modele. Tosu niske ili poluvisoke ci-pele, najpogodnije za kraæejednodnevne izlete i šetnjepitomijim terenima, u bla-gim vremenskim uvjetima.Izgledom nalikuju na uobi-èajene tenisice, ali su neštoèvršæe graðe i jaèe profili-

ranoga potplata, radi boljeg »držanja« na razlièi-tim tipovima podloge i nagibima terena. Izraðujuse od èvrstih i otpornih umjetnih materijala(cordura, polyester). Buduæi da su ti modeli niskii lagani, ne pružaju nikakvu dodatnu potporugležnjevima pa stoga nisu pogodni za ture s teškimruksakom. Unutar ove kategorije moguæe je razli-kovati lakše i mekše modele, za jogging i trèanješumskim terenima, od èvršæih modela za hodanje.

U drugu kategoriju spadaju najprisutniji i naj-svestraniji modeli. Ta kategorija zapravo pred-stavlja ono na što najèešæe mislimo pod pojmom»gojzerica« ili »trekerica«. To su visoke i èvrstecipele koje pružaju izvrsno ležište za nogu i pot-poru gležnjevima, a da pritom ne ometaju slobodu

7-8, 2005 277

PLANINARSKA OBUÆA

HRVOJE JENEI, Zagreb

O P R E M A

Cvijet i gojzerica foto: Zlatko Pavlić

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 277

278 7-8, 2005

pokreta. Primjena im je vrlo široka: od cjelo-dnevnih tura teškim terenima i visokogorjem,dugih višednevnih trekinga s teškim ruksakom pasve do ekspedicija u najviša gorja, kada služe kaopristupne cipele do baznih logora. Vanjski diocipele izraðuje se od jednoga komada kože ili kaokombinacija kože i umjetnih materijala (kod lakšihmodela za blaže vremenske prilike). Unutarnji diomože takoðer biti od meke kože, ali se danas go-tovo u pravilu izraðuje od nekog od mnogih mem-branskih materijala. Suvremeni membranski ma-terijali (gore-tex, simpa-tex, air-tex) potpuno sunepropusni za vlagu iz okoline, poput kiše, snijegai rose, što unutrašnjost cipele èini suhom i toplomi u lošim vremenskim prilikama. Svi koji su is-probali duži hod u mokrim cipelama znat æe pre-poznati važnost tih materijala. S druge strane,takvi materijali omoguæuju disanje kože propuš-tanjem vlage iz cipele prema van. Time sepoboljšava udobnost cipele pri pojaèanom zno-jenju.

Posljednju kategoriju èine najteže i najtvrðecipele. To je alpinistièka obuæa namijenjena naj-težim vremenskim uvjetima, usponima na najviševrhove i teškim alpinistièkim usponima u snijegui ledu. Èitava je cipela vrlo èvrsta, a potplat jeposebno krut zbog ugraðenih pojaèanja kojaonemoguæuju prirodan pregib stopala pri hodu.Zbog toga je hod nešto otežan i zahtijeva dobrukondiciju, ali pri penjanju u stijeni i vrlo strmomsnijegu i ledu omoguæava da se sva težina prenesena sam vrh cipele ili prednje zube automatskihdereza. Konstrukcija cipele može biti jednodijelnai dvodijelna. Jednodijelne su kompaktne, s vanj-

skim dijelom od kože ili umjetnog materijala teunutarnjim membranskim slojem. Dvodijelnecipele imaju potpuno odvojiv vanjski i unutarnjidio. Vanjska, kruta »školjka« izraðena je od plasti-ke s fleksibilnim zglobom oko gležnja, a meka unu-tarnja cipela od najkvalitetnijih termoizolacijskihi hidroizolacijskih materijala (thermal primaloft).

Potplat je vrlo važan dio planinarskih cipela,zajednièki svim trima kategorijama i svim mode-lima. Njegova je zadaæa da osigura siguran i sta-bilan hod po najrazlièitijim podlogama i nagibimaterena. Temeljne su mu osobine profiliranost, du-bina i raspored brazdi te kvaliteta gume. Moderniprofili osiguravaju vrhunsko prianjanje, koèenjena nizbrdici, sprjeèavanje boènog odsklizavanja teminimalno zadržavanje blata i kamenja u porama.Radi poveæanja udobnosti, umeæu se izmeðustopala i ðona meki jastuèiæi nalik pèelinjem saæui poliuretanske ploèice za upijanje vibracija. Kadje rijeè o potplatima, svakako je najpoznatije imeVibram®. To je marka koju je 1935. osnovao tali-janski alpinist Vitale Bramani kada je u talijan-skim Alpama, zbog nekvalitetne obuæe, smrtnostradalo šest njegovih prijatelja. Od tada proizvodenajkvalitetnije potplate za zahtjevne korisnike(vojsku, planinarstvo).

Pri odabiru i kupnji obuæe za planinu važno jeodabrati tip koji æe najbolje zadovoljiti nas i našepotrebe. Valja uzeti u obzir predjele i uvjete po ko-jima æemo se u toj obuæi kretati te osobna iskustvai eventualna fizièka ogranièenja (sklonost žulje-vima, osjetljive gležnjeve). Svaku novu cipelutreba obavezno razgaziti na nekoliko kraæih izletaprije odlaska na dužu turu.

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 278

7-8, 2005 279

Danas, kada je optereæenost ljudi sve veæa,kada zbog nove tehnologije i sve veæih zahtjevana radnome mjestu mnogi ljudi gube živce, štodovodi do mnogih »slomova živaca«, depresivnihstanja, neuroza i slièno, sve to ima za posljedicusve punije bolnice, otvaranje mnogih »Centara zakrizna stanja« i »Centara za mentalno bolesne«. Izistih razloga došlo je do »poplave« takozvanih »is-cjelitelja«, »rašljara«, »bioenergetièara« i rukopo-lagaèa, koji ljudima nude svoje sposobnosti ijamèe da æe ih vratiti u normalno stanje i da æeopet biti sposobni za svakodnevna optereæenjadanašnjice. Mnogi ljudi, da bi dorasli tome stanju,pohaðaju i razne »veèernje teèaje«, »dopisneškole«, odlaze svaku veèer u gimnastièke dvoraneda poboljšaju tjelesnu kondiciju, dodatno uèestrane jezike, upisuju se u razne oblike dopunskenastave, likovnu, tehnièku, teèaje plesa, glume,fotografije, keramike, modelarstva i slièno. No,sve to dovodi do još veæe optereæenosti i još èešæedo »živèanog sloma«.

Jedini naèin da se oslobodite »stresa« i da uponedjeljak doðete na posao èili, veseli, puni elanai da šefu, koji je pod još veæim stresom, kažete akotreba: »ne tupi, sada æemo mi to srediti«, »šefe,nema problema« ili »šipak, šefe«, jest da u ned-jelju ujutro s obitelji, prijateljima ili znancimaodete iz grada u planine.

Istina, za to je potrebno ispuniti neke uvjete.Nije to baš tako jednostavno. Mnogi odluèe otiæiu planine, no brzo odustaju. Ne smijete biti malo-dušni. Potrebno je pronaæi odgovarajuæe društvo,što je ponekad vrlo teško. Potrebno je proèitatinekoliko priruènika o kretanju po planinama. Akoste ipak èvrsto odluèili iæi u planine, predlažem da

pažljivo ispunite priloženi test te odgovorite litoèno na odgovarajuæi broj postavljenih pitanja,možete poduzeti daljnje korake prema uputamakoje predlaže test.

TEST: IMATE LI UVJETE ZA PLANINARA? Odgovorite na postavljena pitanja.

Volite li boravak izvan kuæe?

Hrèete li noæu?

Znate li razliku izmeðu puta i staze?

Razlikujete li bor od bukve?

Što je Pitagora rekao šetajuæi obalom mora?

Žubori li potok u:

a) a-molu;

b) c-duru?

Kako nazivate pticu koja ima crno perje i grakæe?

Koje je boje jaglac?

a) crven;

b) plav;

c) žut.

Sanjate li u bojama?

Što znaèi bijela toèka okružena crvenim kru-gom koju vidite na stablu u šumi?

a) stop – zabranjen prolaz

b) pazi – opasnost

c) slijedi znakove, to je planinarski put

Možete li za vedra dana odrediti gdje jesjever, a gdje jug?

Imate li osjeæaj da vaš seksualni život slabi?

Znate li razliku izmeðu gemišta i špricera?

IMATE LI UVJETE ZA PLANINARA?

IVAN PONGRAC, Zagreb

P L A N I N A R S K I H U M O R

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 279

280 7-8, 2005

Petak. Nad Zagrebom se nadvila teška sparina.Sunce se bori s debelim oblaènim pokrivaèem štoprekriva nebo nad gradom. Zrak je prepun toplevlage. Borim se za zrak, dok mi srce ubrzano kuca,a kapljice znoja klize niz lice. Nestrpljiva sam.Želim što prije pobjeæi iz ovoga gradskoga kotlasmoga i sparine da udahnem dašak svježine i ra-dosti planina.

Suvremena prometnica zaèas nas dovodi usrce Gorskog kotara. Za današnjega èovjeka nor-malna stvar, kojoj ne posveæuje ni jednu misao.

Moæan automobil, dobra cesta i svaki kutak zemljeje tu. Tako jednostavno. Tako bez duše, bez lju-bavi za našu starinu. Bez romantike stare maka-damske Karoline, koja je u ona davna vremenakad je izgraðena donijela procvat i napredak tadazabaèenom goranskom kraju. Ta je cesta prva po-vezala unutrašnjost s morem, Karlovac s Rijekom.

Pogled mi poèiva na zelenim svibanjskim šu-mama i livadama, koje je tek nedavno dotaknuloproljeæe. Prebirem po cvijeæu, plavom, bijelom irumenom, milujem leptire, osluškujem ptice.

TIŠINA NAD SAMOTNOM POLJANOM

JASNA ŽAGAR, Sesvete

G O R S K I K O T A R

Osjeæate li suhoæu u ustima veæ nakon polasata hoda u planini?

Razlikujete li kokošje kuhano jaje od vrganja?

Izgubite li se u šumi veæ nakon prvih sto metara?

Jaja koja nosite u planine moraju biti:

a) sirova

b) kuhana

c) peèena.

Zimska oborina je:

a) kiša

b) tuèa

c) snijeg.

Što je po vama voða puta:

a) bezveznjak koji ne razlikuje dan od noæi

b) èovjek koji èuje kako trava raste

c) napuhanac koji ne zna ništa više od vas

d) osoba koju je društvo zabunom izabraloumjesto vas.

Što mislite èemu služi voða puta:

a) da ga ismijavate

b) da ga ignorirate

c) da se s njime u šumi izgubite.

Èemu služi ruksak?

a) da u njemu noæu u planini spavate

b) da u sluèaju kiše pokrijete glavu

c) nepotreban rekvizit.

Ako ste pozitivno odgovorili na sedam i višepostavljenih pitanja, hitno se upišite u neko odplaninarskih društava i krenite u planine. Imate sveuvjete da se dobro oznojite, da su vam pri usponimakoljena ispod brade, da imate osjeæaj da vam sesrce popelo u grlo i da želi iskoèiti van, da vam jelice zažareno kao u peèenog jastoga, a oèi izbu-ljene kao u žabe, da mislite kako kisika nemate nitoliko da bi održalo komarca u životu. Uživajte irasteretite psihu od svakodnevnih gluposti. A kadastignete do cilja, vidjet æete da nema ništa ljepšegnego popiti èašu piva ili gemišta. Sretno!

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 280

Osvræem se preko ramena ne bih li što bolje upam-tila nevjerojatne zelene i modre boje što promièupored mene. Automobil bez poteškoæa svladavauspone i zavoje lokalne ceste i ne brine o ljepotiprostranoga polja u kojem se smjestio Mrkopalj,kolijevka hrvatskoga skijanja. Izrastao iz planina,zaspao u pitomoj udolini. Dièi se tisom starijomod dvije tisuæe godina.

Htjela bih zastati na trenutak, ali automobilneumorno juri ka kraju svoga puta. Brundanje mo-tora konaèno utihne, a on se udobno smjesti usjenu pored puta, u kojoj æe odmarati sljedeæihnekoliko dana.

– Uh, konaèno! – otpuhnuh i iz idile preura-njenoga gradskog ljeta zakoraèih u Begovo Raz-dolje.

Neugodna hladnoæa i udar ledenog vjetra go-tovo su me oborili s nogu. S lakoæom su se obavi-li oko mojih golih ruku i oduzeli mi svu toplinuljeta koju sam donijela sa sobom. S nevjericomgledam u debele snježne nakupine zaostale u selui na okolnim brjegovima. Morah ih taknuti rukom,jer vlastitim oèima nisam vjerovala.

– Zbilja snijeg! – ciknuh veselo, okretah seoko sebe želeæi istovremeno zagrliti oblake, planinui cvijet.

Begovo Razdolje najviše je naseljeno mjestou Hrvatskoj. Tisuæu sedamdeset i osam metara po-nad mora. Pogledom potražih prolaznika ili kakvogmarljivog domaæina. Nigdje nikoga. Samo mir ifijuk neumornog vjetra što teške bijele oblake gonineobièno plavom nebeskom površinom. Samoneobièno zeleni bregovi èijim šumovitim padi-nama odjekuje neobièna, monumentalna tišina.

Obožavam goransku arhitekturu i suživot èov-jeka i domaæe životinje. U prizemlju staja, na katustan. U dugim zimskim veèerima meðusobno segriju i hrane. Iz neke staje zamuèe krava, iz drugepak izlete tri nestašna kozliæa, a tišinom odjeknuzveket majušnih rošèiæa. Cupkaju i skaèu, suda-raju se majušnim glavicama. Lastavice uzbuðenocvrkuæu, vrabac poskakuje, kosov pjev razlomitišinu ponad zanimljive spomen ploèe JakobuMihelèiæu, kraljevskom nadlugaru i prvom hrvat-skom planinarskom vodièu. Usnula skijaška vuè-nica èeka novu zimu i vesele skijaše da se obrušeniz brijeg.

Drveni putokaz na rubu šumskoga puta sluèaj-nog prolaznika ili namjernog putnika usmjerujeprema Tuku i Matiæ poljani. Bijele šumarice po-vinule su glavice dok ružièasta vratiželja prkosivjetru i hladnoæi. Tek poneki kos zacvrkuæe i pre-leti u zaklon dobro skrivenoga gnijezda. Pogleda-

7-8, 2005 281

Matić poljana foto: Jasna Žagar

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 281

282 7-8, 2005

vam nebo i oblake, koji su postali olovno sivi.Hoæe li snijeg ili kiša? Vjetar zavija ponad poljanai šuma, dok pogledom tražim medvjeda i vuka.Svakim korakom preda mnom je sve manje èovjeka,a sve više prirode.

Onaj traèak nelagode nestade u trenutku u ko-jem u daljini ugledah kamenu povorku kako ko-raèa Matiæ poljanom. Ubrzah korak i pratih sjenepromrzlih vojnika kako se bore s bijelom smræu,teškim koracima probijaju snježnu poljanu u du-gom maršu, padaju, umiru. Minus dvadeset isedam. Neprozirna, bijela noæ. Devetnaesti veljaèe.Matiæ poljana – dvadeset i šest kamenih stupovajedan iza drugoga, djelo prirode i èovjeka. Kamenistupovi nekada su bili ljudi. Priroda zna biti okru-tna.

Sablasna tišina nadvila se nad poljanom.Vjetar povija krošnje stabala na padinama Bjelo-lasice, još uvijek obojene žarkim bojama jeseni. Udaljini pod nebom proviruju Bijele stijene. Ponekiosušeni cvijetak preleti poljanom nošen vjetrom.Netko je ipak bio tu. Kraj spomenika. Netko znada su ovi kameni divovi nekada bili ljudi. Tjesko-ba mi ispuni srce.

Nebo je prepuno zgusnutih crnih oblaka.Veèer se èini još tamnijom. Bojim se da me noæne ulovi u samoæi ostavljene poljane. Požurih uselo. Nadvila se noæ nad praznom tišinom. Tekponeka svjetiljka blista s nekoga prozora. Tražimprolaznika, tražim putnika. Nema ih. Samo mir što

mi se polako uvlaèi u dušu.Samo san. Vjetar ne miruje.Neumorno udara o prozorskokrilo i fijuèe kroz pukotine uzidu. Tonem u bezbrižan go-ranski san.

Ujutro me probudio neo-bièan zvuk. Osluškujem odakledolazi. Izvana. Kiša. Bezbroj-ne kišne kapi klize niz prozor-sko staklo. To su bili oni obla-ci od sinoæ. Ona meni neo-bièna svibanjska hladnoæa.Voda potokom teèe niz ulicu,slijeva se niz oluke. Nebo sejaèe zacrni. Poèinje snijeg.Gusta snježna koprena zaèas

je zavila brijeg. Dva centimetra snijega prekrilo jeBegovo Razdolje. Ništa neobièno, kažu domaæini.Za mene obilje veselja. Snijeg u jeku proljeæa, ana pragu ljeta. To je moj Gorski kotar. Nepred-vidiv, zelen i lijep.

Spomen-obilježje Jakobu Mihelčiću, lugaru koji je

planinarima otkrio put na Bijele stijene i Bjelolasicu

Begovo Razdolje – najviše naselje u Hrvatskoj foto: Jasna Žagar

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 282

7-8, 2005 283

ŠUMSKA STAZA »BLIZNEC«U MEDVEDNICI

Koncem 2002. godine uredila je uprava Parkaprirode Medvednica, uz pomoæ Hrvatskih šuma, Vipnetai Ministarstva zaštite okoliša Šumsku stazu »Bliznec«u podnožju Medvednice, koja predstavlja malo graðe-vinarsko remek-djelo. No iako je Ministarstvo zaštiteokoliša i prostornog ureðenja zbog kvalitete dodijeliloizvoðaèima posebnu nagradu u kategoriji »Parkoviprirode«, meðu planinarima je ostala, zaèudo, priliènonezapažena, premda onima koji polaze od Tunela možeposlužiti pri usponu na vrh Medvednice. Dugaèka jesvega jedan kilometar (toènije: 800 metara), ali na tojkratkoj udaljenosti od samo petnaestak minuta laganahoda ima niz majstorskih rješenja. Zapoèinje kod parki-rališta na Sljemenskoj cesti, ispod donje stanice žièare,svega dvadesetak metara uzvodno od poèetka popularneBikèeviæeve staze za Puntijarku. Do tog se mjesta stižeod posljednje tramvajske stanice u Dolju kroz Tunel iasfaltiranom stazom do stubišta za donju stanicu žièare;tik prije stubišta treba skrenuti s asfalta desno kroz šumuza markacijom. Staza Bliznec vodi uz korito potokaBlizneca, koji je stiješnjen s jedne strane strmim brije-gom, a s druge Sljemenskom cestom, tako da staza moradesetak puta prelaziti potok drvenim mostiæima, a mje-stimice vodi galerijom iznad samoga potoka. Staza jetoliko široka da usporedno mogu hodati dva pješaka isva je poploèana tako da za kišovita vremena nemablata. Uspinje se gotovo neprimjetno (nagib je do 5%)i kao što je na ulaznom portalu oznaèeno, njome semože iæi u invalidskim kolicima, a zabranjeni su bicikli.Usput je i nekoliko odmorišta s klupama. Može se iæi inoæu jer je putem dovoljno stupova elektriène rasvjete,a drvena ograda osigurava od pada u potok. Krošnjeokolnih stabala i za najjaèih ljetnih vruæina pružajuugodnu hladovinu, a žubor potoka daje šetaèima ugodnuzvuènu kulisu. Uz stazu je nekoliko ploèa s pouènimtekstovima o okolnoj prirodi, po kojima se može nazvatii pouènom stazom, a usto i èetrnaest postaja križnogputa koje su ureðene po zamisli pomoænog zagrebaèkogbiskupa msgr. Josipa Mrzljaka. Posebno treba istaknuti

da su tekstovi na ploèama i križnom putu tiskaniBrailleovim pismom za slijepe. Put završava kod neka-dašnje pilane Bliznec, u kojoj je sada mala povijesnazbirka pilanske tehnike i gostionica »Šumarski gablec«,gdje poslužuju jednostavna jela i piæa. Tu poèinje mar-kirani uspon koji preko Njivica vodi na Puntijarku iHunjku. Prema tome, pri iduæem usponu na Sljemeupotrijebite do Njivica, umjesto Bikèeviæeve staze, vari-jantu šumskom stazom »Bliznec« ili, ako sluèajno imatekoji sat vremena, jednostavno doðite prošetati stazom udruštvu s prijateljima ili obitelji.

prof. dr. Željko Poljak

Šumska staza Bliznec foto: Željko Poljak

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 283

IZLOŽBA »U CARSTVUZMAJEVE BEBE«

U sklopu svjetske izložbe »EXPO 2005«, koja seodržava od 11. travnja do 31. kolovoza 2005. u Japanupredstavljeno je i podzemlje Dinarida izložbom »Ucarstvu zmajeve bebe«. Izložba je zajednièki projektHrvatskoga prirodoslovnog muzeja iz Zagreba i muzejaHekinan Seaside Aquarium iz grada Hekinana. Inicija-tor i glavni organizator izložbe je zagrebaèki speleologi biolog dr. Nikola Tvrtkoviæ. Zajedno sa suradnicimaspeleolozima, biolozima i etnolozima iz Hrvatske iSlovenije uspio je u Zagrebu zamisliti izložbu i komu-nicirajuæi raèunalom, posredstvom struènjaka iz japan-skoga veleposlanstva u Zagrebu, prenijeti svoje zamislijapanskim suradnicima, koji su postavili izložbu. Pred-

stavljeno je bogatstvo kraškog podzemlja Dinarida, odSlovenije, preko Hrvatske do Albanije. Iako su pred-stavljene i površinske zanimljivosti i osobitosti dinar-skoga krasa, najveæa je pozornost posveæena razno-likosti i zanimljivosti podzemlja.

Glavna su zanimljivost izložbe èetiri žive èovjeèjeribice – po nekadašnjem vjerovanju zmajeve bebe – izGorskoga kotara, koje su avionom dopremljene u Japan.Uz èovjeèju ribicu, na izložbi su predstavljene i drugešpiljske životinje, uglavnom endemi i relikti našegapodzemlja, a takoðer i bogatstvo naših špilja i jama, odkojih je najveæe èista pitka voda. U staroj škrinji simbo-lièno je predstavljeno i ostalo bogatstvo, kao npr. arheo-loški i paleontološki nalazi (razno oružje i oruðe, kera-mika, otisci stopala kamenodobnih istraživaèa špilja,lubanja špiljskog medvjeda i dr.).

Nažalost, Hrvatski ured za EXPO 2005 nije tijekompriprema pokazao dovoljno zanimanja za ovu izložbu,pa je izostala odgovarajuæa financijska potpora, a timeje i cijeli projekt došao u pitanje. Meðutim, japanski susuradnici ovim projektom bili oduševljeni i inzistiralina njegovom ostvarenju pa su ga potpomogli i finan-cijski i organizacijski. Oni su inicirali i izradu prospektaizložbe. Prospekt na tri stranice A4 formata tiskali suJapanci na japanskom i engleskom jeziku. Tekst je shrvatskog na japanski preveden u japanskom vele-poslanstvu u Zagrebu. Slikovne priloge za cijelu izložbui prospekt dali su hrvatski i slovenski speleolozi, biolozii etnolozi: Branko Jalžiæ, Roman Ozimec, Vlado Božiæ,Dragan Peliæ, Arne Hodaliè, Boris Sket, Darko Bakšiæ,Damir Lackoviæ, Donat Petricioli, Anðelko Novosel,Alan Kovaèeviæ, Gordan Poliæ, Martina Podnar, DraženPomykalo, Draško Holcer, Jasenka Topiæ Antun Matesi Miro Andriæ.

Iako je izložba postavljena na površini od samo 70m2, postala je velika senzacija cijele izložbe EXPO2005, èemu su posebno doprinijele žive èovjeèje ribice,pa su Japanci predložili da se uvrsti u stalni postavPrirodoslovnog muzeja u Tokiju. Želja je djelatnikaHrvatskoga prirodoslovnog muzeja da se nakon Japanatakva izložba postavi i u Zagrebu, ali na veæoj površini.

Vlado Božiæ

284 7-8, 2005

Japanski prospekt za hrvatsku izložbu

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 284

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 285

286 7-8, 2005

U utorak 31. svibnja 2005. sisaèkiplaninari zauvjek su se oprostili od svogdugogodišnjeg èlana Miroslava Popijaèa.Roðen je 31. srpnja 1934. u Zagrebu.Cijeli svoj radni vijek radio je u pošti uSisku kao kontrolor. Planinarstvom sepoæeo baviti 1983. godine u PD PTT»Sljeme«. U sisaèko planinarsko društvouèlanio se 1985. godine.

Za svoj rad nagraðivan je više puta.Meðu ostalim, dobio je priznanje za 20-godišnjicu rada u PD »Sisak«, a primio jei visoko priznanje za obilazak 125 kontrol-

nih toèaka Hrvatske planinarske obilaz-nice.

Miro, kako smo ga od milja zvali bioje veliki ljubitelj prirode i fotografije, vrlosusretljiv, jednostavan i skroman. Ostatæe u sjeæanju njegovi mnogobrojni izvješ-taji sa planinarskih izleta.

Znali smo za njegove zdrastveneprobleme, no on se nikad nije žalio. Uvi-jek vedar i veseo, svima nama bio jeprimjer. Miro æe nam ostati u trajnoj us-pomeni kao èovjek i izuzetan prijatelj.

Nedjeljko Balog

Dana 28. svibnja 2005., nakon duljebolesti, zauvijek nas je napustio popularnièlan HPD »Strilež« iz Crikvenice IvanSobol. Bio je prvi predsjednik i jedan odosnivaèa društva, a redovit i omiljen èlansvih 20 godina postojanja društva.

Roðen je 1925. godine u Grižanima,koje je kao i rodni mu Vinodol neobiènovolio i uvijek im se nostalgièno vraæao.Nakon završene graðanske škole u Crikve-nici ostaje rano bez roditelja, a od 1943. g.sudjeluje u antifašistièkoj borbi i u osloboðenju Za-greba. Nakon rata završio je mašinsku školu u Puli tevisoku vojnu školu za oficire u Zagrebu. Plovio je navojnom brodu, a zatim radio u Piranu kao strojarskiinženjer, te tako oplovio svijet. Od umirovljenja 1972.

godine vrlo se intenzivno bavio plani-narenjem, osobito u »Kamenjaku« i»Platku«, u kojima je vrlo poznat i oblju-bljen kao »barba Ive«. Istaknuo se kaoorganizator i vodiè mnogobrojnih plani-narskih izleta.

Njegovao je i glazbenu i kulturnutradiciju vinodolskoga kraja te aktivnosudjelovao u vokalnoj skupini »Vinodol-ski«, a njegova je gitara èesto uveselja-vala planinare. Nažalost, nije doèekao

proslavu 80. godišnjice planinarstva u Crikvenici i 20.godišnjice osnutka »Strileža«. Jako æe nam nedostajati,te æe nam zauvijek ostati u dragoj i lijepoj uspomeni.

prim. dr. Stanko Jurdana

MIROSLAV POPIJAÈ (1934 – 2005)

IVAN SOBOL (1925 – 2005)

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 286

DAN DALMATINSKIH PLANINARAProšlo je trideset godina otkako je u Velikoj Pakle-

nici prvi put održan Dan dalmatinskih planinara. Odtada se uglavnom redovito održava jednom godišnje, sprekidom u vrijeme Domovinskog rata.

Ove je godine organizacija Dana dalmatinskihplaninara povjerena HPD »Mosor«, koje upravo obi-lježava 80 godina djelovanja. Susret je održan je 21. i22. svibnja kod planinarskog doma »Umberto Giro-metta« na Mosoru.

Velik dio planinara pristigao je veæ tijekom subotei postavio mali šatorski grad na livadama ispod plani-narskoga doma, gdje su se družili do duboko u noæ uzlogorsku vatru. Sutradan, u nedjelju, pristigli su i broj-ni drugi dalmatinski planinari, koje je domaæin doèekao

èajem. U pozdravnom govoru predsjednika HPD »Mosor«,u kojem je nazoènim planinarima zaželio dobrodošlicu,nazoèni su se prisjetili starije generacije splitskih plani-nara, koji su predvoðeni prof. Umbertom Giromettomzaslužni za pokretanje društva. Predstavnici planinar-skih udruga pozdravili su planinare, a domaæine daro-vali prigodnim poklonima.

Slijedio je organizirani odlazak na Veliki Kabal iVickov stup, prigodna natjecanja u planinarskoj ori-jentaciji, pilanju drva, bacanju kamena s ramena ipotezanju konopa. Za ovu priliku pripremljeno je i podi-jeljeno više od 400 porcija fažola, a nakon ruèka plani-nari su nastavili veselo druženje uz pjesmu.

Predstavnici planinarskih društava održali su i za-jednièki sastanak na kojem je izmeðu ostaloga dogovo-reno da æe Dalmatinsku planinarsku koordinaciju ubu-duæe voditi Ante Juras iz Šibenika, a sljedeæi Dan dal-matinskih planinara organizirati PD »Imber-Mosor« izOmiša.

Na ovogodišnjem Danu dalmatinskih planinarasudjelovali su predstavnici 30 planinarskih društava,meðu kojima i planinari Istre, Like i Herceg-Bosne, apo evidenciji i procjeni bilo je oko 700 planinara i izlet-nika.

Goran Gabriæ

7-8, 2005 287

Povlačenje konopa – dio natjecanja na Danu

dalmatinskih planinara foto: Goran Gabrić

Sudionici Dana dalmatinskih planinara pred domom

»Umberto Girometta« na Mosoru foto: Goran Gabrić

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 287

11. SUSRET PLANINARA PJESNIKANA SOVSKOM JEZERU

Nastavljajuæi pjesnièku tradiciju, veæ jedanaestiput, u nedjelju 5. lipnja, sastali su se i na Sovskomjezeru družili planinari i planinarski pjesnici.

Susreli smo se na našu planinarsku sreæu, ali nažalost mnogih žabica, koje su upravo taj dan odluèilekrenuti u neki novi život po Dilju. Naime, tisuæe njih, amožda i više, skakutale su iz jezera, po travi, stazama iputeljcima, ali i po okolnim cestama oko jezera i mnogeod njih našle su smrtpod automobilskim gu-mama, iako smo pazilina svaki centimetar daih ne nagazimo. Kakosmo doznali od g. Japa-riæa, predsjednika Udru-ge za ureðenje Sovskogjezera, ovaj velièanstve-ni dogaðaj odigrava sesvake godine u proljeæe,pa æemo, upravo zbogžabica, morati ubuduæesusrete planinara pjesni-ka pomaknuti prije iliposlije ovog fenomena.

Na ovogodišnjim su Susretima sudjelovala brojnaslavonska planinarska društva i više pjesnièkih udruga,koje veæ niz godina koriste ovu prigodu za pjevanje oprirodi. Tako su nam u goste pristigli planinari i pjes-nici iz Osijeka, Požege, Pleternice, Siska i Ferièanacate pjesnici Književne udruge »Brod«. Sudjelovali su imladi pjesnici iz nekoliko brodskih škola. Mlade »Šiške«iz OŠ »Blaž Tadijanoviæ«, kao posebna sekcija plani-narskog društva, bile su i ove godine najzastupljenijaudruga, i brojem tema i brojem sudionika, zahvaljujuæiBlaženki Smoljan, koja veæ niz godina na ovaj naèinoplemenjuje naše Susrete.

Tehnika, za koju se brinuo Karlo Franceško, fun-kcionirala je besprijekorno, grah Davorina Molnaravjerojatno je mnoge inspirirao da propjevaju, BlankaSaboliæ Körmandy hrabrila je mlaðe, ali i neke stidlji-vije starije pjesnike za mikrofonom, Sišèanin MilanBožièeviæ vrlo je uvjerljivo doèaravao haiku poeziju En-vere Ostojiæ, Marica Petrièeviæ kao tajnica PD »Dilj-gora« nastojala je, unatoè kiši, držati sve u svojimrukama, dok je Josip Èinkl, kao urednik buduæe pjesma-rice s ovih, ali i pjesmarica s ranijih Susreta, upornopokušavao prikupiti prijavnice s pjesmama i životo-pisima pjesnika. Za informaciju èitateljima navodimodosad izdane pjesmarice: Suze na licu Panonika (2000.),

Iskre na jezeru (2001.), Sovini hukovi (2002.), Zvona uhrastiku (2003.), Okamine u tišini (2004.) i Kiša (2005.)

Pjevalo se u pratnji žabljeg orkestra iz jezera, mladisu se zabavljali na svoj naèin na sportskim terenima,dok su se neki »iskusniji«, uz kišu i ispod nadstrešnice,vrzmali oko kotla. U smiraj dana polako smo napuštaliSovsko jezero, prepuštajuæi ga njegovim stanovnicima,koji veæ milijunima godina preprièavaju po sjeæanjudoživljaje predaka iz Panonskoga mora.

Josip Èinkl

NOVOSTI IZHPD »ZANATLIJA« ZAGREB

Ova je godina za zanatlije poèela neoèekivano do-bro. Kako je planirano, održana je osma po redu plani-narska škola. Društvo je dobilo 29 novih èlanova i štoje najvažnije, veæina ih je nakon škole nastavila plani-nariti. Škola je privukla mlaðe ljude pa je bitno poprav-ljena dobna struktura društva. Da bi izleti bili joškvalitetniji, dva su èlana završila teèaj za vodièedruštvenih izleta. Uskoro se planira ponovno osnivanjedavno zamrle Vodièke sekcije, što je za svaku pohvalu.Iako je internet veæ normalna stvar, »zanatlije« su tekove godine dobili svoju internet stranicu. Na stranicamase mogu proèitati informacije o društvu, planinarskojkuæi Hunjka te izabrati neki od izleta iz godišnjegaplana. Samo kliknite na www.hpdzanatlija-zagreb.hr idobrodošli meðu »zanatlije«.

Faruk Islamoviæ

PROSLAVA 55. GODIŠNJICE PD »SLJEME«

U nedjelju 8. svibnja 2005. u planinarskom domu»Vugrovec« održana je sveèana skupština povodomproslave 55. godišnjice PD HP i T »Sljeme«. Nakonotvaranja i pozdravnih rijeèi tajnice Zlatice Krošelj sje-tili smo se èlanova koji više nisu meðu nama. Od go-stiju, predstavnika planinarskih saveza i prijateljskihplaninarskih društava, primili smo èestitke i želje zadaljnji uspjeh u radu.

Predsjednik Žarko Nikšiæ iznio je kratak pregledrada »Sljemena«, od osnivanja meðu radnicima tadašn-jeg PTT-a 1950. godine pa do danas. Slijedilo je godiš-nje izvješæe o radu i aktivnostima Društva, te izvješæapo sekcijama. Dodijeljena su i priznanja zaslužnimèlanovima: srebrni znak HPS Stanku Sokolu, a bronèaniznak Mirku Žutiæu i Darku Hladniku. PS Zagreba od-likovao je Davor Kršiæ srebrnim znakom, a ZlaticuKrošelj Plaketom. Nagrade Društva primili su MilanŠestak za 80 godina i Zdravko Ceraj za 70 godina aktiv-

288 7-8, 2005

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:48 Page 288

nog bavljenja planinarstvom, Mladen Grubanoviæ za 50godina aktivnog bavljenja planinarstvom i èlanstva u»Sljemenu«, a Desanka Kap za dugogodišnji volonter-ski blagajnièki rad.

Po završetku službenog dijela prireðen je ruèak, tezabava i ples uz živu glazbu.

Davor Kršiæ

ISPRAVAKU 5. broju HP-a objavljena je vijest s telefonskim

brojevima za kontakt s povjerenicima Komisije za plani-narske putove za pojedina podruèja. Pritom se potkralapogreška, pa uz ispriku molimo èitatelje da uvaže ovajispravak. Ispravni podaci za Hrvoja Golda jesu: e-mail:[email protected] i tel. 01/48-26-527.

HP 07-08-2005 k.qxp 5.7.2005 8:49 Page 289

HP 09-2005.qxp 21.4.2006 20:28 Page 8

Documents

Hrvatski planinar - hps.hristresao kabao vode. Za tren oka bili bismo mokri do kože. S praga kuæe gledam potoèiæ, koji je sa sva-kim novim pljuskom sve živahniji. Buduæi da se