New Godina XIV., Zagreb 2010. - hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/163.pdf · 2010. 8. 2. · Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb tel.: 01/4804 169 faks: 01/4804 101 e-mail: [email protected]

Časopis za popularizaciju šumarstvaČasopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 ISSN 1330-6480

Naknade još uvijek Naknade još uvijek simboličnesimbolične 5 5

Nacionalna Nacionalna inventura šumainventura šuma 9

Park šume Park šume grada Zagrebagrada Zagreba 1212

Riža najvažnija Riža najvažnija žitaricažitarica 2020

Tko to tamo Tko to tamo cvrči?cvrči? 3636

PlutoPluto 3939

broj

163/4Godina XIV.,

Zagreb

srpanj/kolovoz

2010.

Završene su pripreme sudaca (šumar-

skih inženjera iz HŠ) koji će suditi

na natjecanju, kao i jedan od tri tre-

ninga sjekača Hrvatskih šuma koji

će, raspoređeni u dvije momčadi (jedna u

službenoj, druga izvan konkurencije), sudje-

lovati na 29. svjetskom prvenstvu šumarskih

radnika koje će se od 23.-27. rujna održati u

Zagrebu, na jezeru Jarun.

Prvi dio priprema hrvatske ekipe sjekača

od držan je od 14.-18.lipnja na prostoru po-

kraj Šumarske i drvodjeljske škole u Karlovcu, a

na njemu je sudjelovalo 10 šumarskih radnika-

sjekača između kojih će se izabrati hrvatska eki-

pa (8 seniora i 2 juniora iz UŠP Vinkovci, Zagreb

i Nova Gradiška).

Drugi dio priprema održat će se će se tako-

đer u Karlovcu od 30. kolovoza do 3. rujna, dok će

treći i završni dio biti na Jarunu od 13.-17. rujna.

Ovih dana riješen je dizajn plakata prvenstva

koji će uskoro biti tiskan. U toku su i prijave ekipa.

Već smo ranije pisali kako će očekuje

100-tinjk natjecatelja koji će, kao i ostali službeni

predstavnici država koje će sudjelovati na prven-

stvu, biti smješteni u zagrebačkom hotelu „I“.

Poznat je i program natjecanja iz kojeg

donosimo najvažnije dijelove i okvirnu satnicu.

Naslovna stranica:

Ježinac na Velebitu

Željko Gubijan

Zadnja stranica:

Ljubičaste petokrake

Željko Gubijan

Mjese nik »Hrvatske ume«Izdava : »Hrvatske ume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Dev i -Buzov,Antun Z. Lon ari , MiroslavMrkobrad, Vesna Ple ei Ivica Tomi

Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,Ivan Hodi , Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, edomirKri mani , eljka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101

e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredni tvo se ne mora uvijekslagati s mi ljenjem autorateksta.

Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak:

Bistranska 19Zagreb

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;

etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .

U SUSRET 29. SVJETSKOM

PRVENSTVU ŠUMARSKIH RADNIKA

U ZAGREBU (23.-27. RUJNA)

najavljujemo

Utvrđen program Utvrđen program natjecanjanatjecanja

djeca vole šumu

Pod nazivom „Šuma okom šu-

mara, šuma okom djeteta“,

tri su dječja vrtića; Josipdol,

Sesvete i DV I. B. Mažuranić

iz Sl. Broda povodom Dana hrvatskog

šumarstva, 20. lipnja, organizirala za-

nimljive i poučne izložbe izabranih

fotografi ja šumara i fotografa Željka

Gubijana iz Vrbovca (prezentiranih

na već poznatom bjelovarskom sa-

lonu „Šuma okom šumara“) i dječjih

crteža na temu šume. Nastavak je to

dosadašnje dobre suradnje ovih vrti-

ća i Hrvatskih šuma koju je potaknu-

la i osmislila naša suradnica (i sama

odgojiteljica) Ljiljana Ivković, a veliki

doprinos realizaciji ovog, najnovijeg

projekta dale su odgojiteljice u spo-

menutim vrtićima.

Tako je u prostoru DV Josipdol,

pišu nam odgojiteljice Maja i Andrea,

postavljeno petnaestak fotografi ja

Željka Gubijana koje su oduševile i

potaknule djecu da se likovno izraze

na temu Očuvajmo naše šume.

„Vodio sam se idejom da oda-

berem motive iz šume, a da se šuma

uopće ne vidi, kako bi promatrača

na neki način kroz fotografi je poučio

da šuma nisu samo stabla i ogromni

šumski kompleksi, već da je treba pro-

matrati iznutra i upoznati svaki njen

najskriveniji kutak kako bi se dobila

njena kompletna slika“, poručio je

tom prilikom Gubijan.

Osim dječjih radova koje su od-

gojiteljice uklopile među fotografi je,

izložena su još i stabla od pedagoški

neoblikovanog materijala, primjerci

recikliranog papira, crteži životinja.

Originalne dječje izjave o očuva-

nju šume također su bile dio izložbe.

Izložbu su uz ostale posjetili i

predstavnici Hrvatskih šuma, voditelj

Već treću godinu za redom, skupina djece

predškolskog uzrasta iz Dječjeg vrtića Travno te

nekoliko učenika prvog i drugog razreda osnovne

škole koji uče francuski jezik, proveli su u okviru

škole u prirodi, u razdoblju od 12. do 19. lipnja

2010. godine u odmaralištu Hrvatskih šuma na Či-

katu u Malom Lošinju, sedam nezaboravnih dana.

Uz neizostavno kupanje i igru uz more, sva-

kodnevno su u ranim poslijepodnevnim satima u

ugodnoj atmosferi u okruženju prekrasnog rasli-

nja te mirisa pomno održavanog cvijeća, vrijeme

provodili u aktivnostima organiziranim na hrvat-

skom i francuskom jeziku.

Posjetili su Plavi svijet u Velom Lošinju u kojem

su pogledali izložbeni prostor, poslušali autentič-

nu snimku glasanja delfi na. U nezaobilaznom

miomirisnom vrtu u Malom Lošinju, uz pomoć

stručnog vodiča, upoznali su se sa ljekovitom

fl orom otoka i za uspomenu izradili vlastite male

herbarije.

Zahvaljujući ljubaznosti osoblja odmarališta

te njihovoj neprestanoj brizi, iz Malog Lošinja su

ponijeli mnogo lijepih uspomena u nadi da će se

ponovno vratiti i iduće ljeto.

UZ DANE HRVATSKOG ŠUMARSTVA, 20. LIPNJA

IZLOŽBA FOTOGRAFIJA I DJEČJIH RADOVA „ŠUMA

OKOM ŠUMARA, ŠUMA OKOM DJETETA“

Fotografi je kao poticaj dječjoj maštiFotografi je kao poticaj dječjoj mašti

ogulinske Uprave Mladen Stipetić i tajnica gospo-

đa Bernarda Jakopač. Gospodin Stipetić je obraća-

jući se djeci poručio da je „šuma najljepši dio plane-

te, ali isto tako je i opasna. Zato postoje dva pravila

kojih se moramo pridržavati kad idemo u šumu“.

Veselimo se daljnoj suradnji s Hrvatskim šuma-

ma koja se pokazala veoma poučnom za sve nas,

pišu Maja i Andrea.

Iz DV Sesvete također je došlo nekoliko crteža

djece, a Višnja Bertović Krofl in piše kako je „umjet-

nička fotografi ja bila snažan pokretač dječje rado-

znalosti i čuđenja za lijepo u prirodi, za posrednu

komunikaciju s prirodom.“

DJEČJI VRTIĆ TRAVNO

Škola u prirodi u odmaralištu Hrvatskih šuma!Škola u prirodi u odmaralištu Hrvatskih šuma!Pripremila: Ljiljana Pečko

Ana M.-7 g, (DV Sesvete)Ana M.-7 g, (DV Sesvete)

Barbara A.- 6,1 g. (DV Sesvete)Barbara A.- 6,1 g. (DV Sesvete)

Lucija I.- 7 g, (DV Sesvete)Lucija I.- 7 g, (DV Sesvete)

U odmaralištu Hrvatskih šumaU odmaralištu Hrvatskih šuma

1. DAN (četvrtak, 23.9.)

14:30 - 16:00 Skupština članica “ialc-a” u hotelu „I“

16:00 - 19:00 Izlet za ekipe i navijače – Krapina, Muzej krapinskih neandertalaca

19:30 - 20:30 Sjednica trenera u hotelu „I“

2. DAN (petak, 24.9.)

08:00 Svečano otvorenje

09:00 - 17.00 Natjecanja u disciplinama obaranje jarbola, okretanje vodilice, kombinirani

prerez, precizno prepiljivanje i štafeta prema detaljnom vremenskom

rasporedu

18:00 – 21:00 Izlet za ekipe i navijače

3. DAN (subota, 25.09.)

09:00 - 17:00 Nastavak natjecanja u disciplinama obaranje jarbola, okretanje

vodilice, kombinirani prerez, precizni prerez i štafeta

17:30 Cvjetna ceremonija i dodjela diploma za discipline okretanje

vodilice, kombinirani prerez i precizno prepiljivanje – na borilištu

19:00 - 20:00 Dodjela medalja za discipline okretanje vodilice, kombinirani prerez i

precizno prepiljivanje - u hotelu „I“

4. DAN (nedjelja, 26.09.)

09:00 Nastavak natjecanja u disciplinama obaranje jarbola i štafeta,

prema detaljnom vremenskom rasporedu

11:00 Početak natjecanja u disciplinama kresanje grana u obrnutom poretku

17:00 Kraj natjecanja

17:30 Cvjetna ceremonija i dodjela diploma za discipline kresanje grana, obaranje

jarbola, štafetu, rangiranje ekipa i ukupni plasman – na borilištu

19:00 - 20:00 Dodjela medalja za discipline kresanje grana, obaranje jarbola,

štafetu, rangiranje ekipa i ukupni plasman – u hotelu „I“

20:00 Završna svečanost u hotelu „I“

5. DAN (ponedjeljak, 27.09.)

Odlazak ekipa

Piše: Miroslav Mrkobrad

u ovom broju

20 – 25

Ljubavna priča između kralja Pedra i dvorske dame koja još uvijek živi!

Posađena blizu kuće, božikovina domaćine štiti od zla i demona..

Riža - najvažnija ljudska žitarica

Ima li još igdje mjesta za prirodu?!

12–19

Kako uskladiti potrebe ljudi i životni prostor jelenske divljači ?

Josip Majnarić, uređivač i reformator, borac za prava goranskog čovjeka

Sajam predstavljen u Zagrebu„Park-šume grada Zagreba“

2 – 11

Inventura je značajan čimbenik šumarske nacionalne politike i strategije

Naknade za izdvojeno šumsko zemljište (i dalje su) simbolične!

Šume još uvijek zdrave - oštećenost krošanja tek neznatno povećana!

36 – 47

26 – 35Šumski pavlovac (Aremonia agrimonoides)Koprivići (Celtis)

Mora se intervenirati kako jezero ne bi nestalo!

Nova šumarska tehnologija vodi pojednostavljenju radova

Crna rotkva - lijek protiv alergija

Što treba znati o depresiji?Ljetni ribolov somićaMedenka ili voštana puževica (Hygrophorus Russula)

Jesu li zmije zaista zle, agresivne i opasne?

Još su stari Egipćani plutom zatvarali posude za vino!

Tko to tamo cvrči?

U usporedbi s 2008. g. kontrola (monitoring)

oštećenosti šuma za 2009. godinu u Repu-

blici Hrvatskoj pokazala je daljnje, premda

neveliko, povećanje značajne oštećenosti

stabala svih vrsta drveća (s 30,0 na 31,2 posto)- nagla-

šeno je to na seminaru o procjeni oštećenosti krošanja,

održanom u lovačkom domu Peski Šumarije Đurđevac

(UŠP Koprivnica) potkraj prve dekade srpnja. Seminar

je organizirao Hrvatski šumarski

institut u suradnji s Hrvatskim šu-

mama, a nazočni su bili i predstav-

nici Šumarske savjetodavne služ-

be. Istaknuto je kako je značajna

oštećenost listača također porasla

u odnosu na prethodnu godinu (s

25,0 na 26,4%). Trend rasta ošte-

ćenosti listača je od 1987. (6%) do

1995. (27,7%), a zatim slijedi pad

do 1998. (16,8%), kada se zadržava

na približno istoj razini. Od 2003.

godine evidentiran je ponovni rast

koji se nastavlja do 2008. i prošle

godine.

Značajno povećanje ošte-

ćenosti lužnjaka - Utvrđeno je

povećanje oštećenih stabala hra-

sta lužnjaka (s 41,9% na 45,4%).

Kod ove listače oštećenost se bit-

no povećala s 33,0% u 2007. na na-

vedenu vrijednost u 2008. Između

1988. (8,1%) i 1994.(42,5%) naglo

je rasla, a 1999. pala na 23,5% te

takva ostala i sljedeće godine. U

2001. godini je porasla na 30,2%,

2002. je pala (21,3%) i postupno

raste do 2007. (33%), a zatim slije-

di bitno povećanje oštećenosti.

Prošlogodišnja oštećenost hrasta

kitnjaka iznosi 31,2%, što je za 1,7% više nego 2008.

godine (23,6%).Oštećenost obične bukve nije se bitno

mijenjala u zadnjih 10 godina (4-10%), a lani je iznosila

11,5%.

Bez promjena kod četinjača - Kod četinjača je

oštećenost nepromijenjena (50,2%). Analizirajući četi-

njače od 1987. (17,1%) može se ustanoviti stalan rast do

maksimalnih 56,7% u 1996., a niža je vrijednost zabilje-

žena sljedeće godine (38,6%) pa zatim 2002. (40,7%) i

postupni rast do spomenute 2007. Lani je zabilježeno

72,4 posto značajno oštećenih stabala obične jele, što

je gotovo isto kao i 2008. godine (72,2%). Najniža vri-

jednost osutosti krošanja naše najznačajnije četinjače

je 1988. godine (36,6%), a 1993. taj postotak iznosi već

70,8 posto i uz manja odstupanja zadržava se do 1999.,

kada pada na 58, 1%. U 2001. je već 70,4%, a 73,5%.

u 2004. godini. Bitno je napomenuti kako se ova vri-

jednost približno zadržala sve do 2007., zatim 2008.

(72,2%) slijedi neznatni pad, a prošle se godine bilježi

gotovo isti postotak oštećenosti (72,4%). Oštećenost

alepskoga bora je 35,1% i to je povećanje za 2,90% u

odnosu na prethodnu godinu, a kod crnoga bora je pad

oštećenosti za 3,3% (od 44,4% na 41,1%).

Izvještaj o prošlogodišnjoj oštećenosti šuma u Hrvatskoj podnijeli su dr. sc. Ivan Seletković i dr. sc. Ne-

nad Potočić iz Hrvatskog šumarskog instituta. U uvod-

nom izlaganju naglasili su kako je lani po dvadeset i prvi

zaštita šuma ŠUMSKI EKOSUSTAV-OŠTEĆENOST ŠUMA

Šume još uvijek zdŠume još uvijek zdkrošanja tek neznakrošanja tek nezna

Kontrola oštećenosti

krošanja za 2009.

godinu u Republici

Hrvatskoj pokazala

je daljnje, premda

neveliko, povećanje

postotka značajne

oštećenosti svih vrsta

drveća (s 30,0 na 31,2

posto)

Prošlogodišnja dvadeset i prva po redu procjena

obuhvatila je 83 bioindikacijske plohe (mreža 16

x 16 km) i 415 osnovnih ploha (mreža 4 x 4 km).

Procijenjeno je 11.940 stabala različitih vrsta

drveća, od čega 9506 listača i 2434 četinjača

Kod spornoga Kod spornoga lužnjakovog stabla br. 14lužnjakovog stabla br. 14

2 Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME

put provedena godišnja procjena oštećenosti šumskih

sastojina, a procjenjivalo se na 83 bioindikacijske plo-

he (mreža 16 x 16 km) i 415 osnovnih ploha (mreža 4

x 4 km). Obuhvaćeno je 11.940 stabala različitih vrsta

drveća, od čega 9506 listača i 2434 četinjača. Obrađeni

rezultati pohranjeni su u bazi podataka Šumarskog in-

stituta te u jedinstvenoj europskoj bazi Međunarodno-

ga programa za procjenu i motrenje utjecaja zračnog

onečišćenja na šume (ICP Forests). Opažanje se obav-

ljalo na plohama jednake međusobne udaljenosti, a na

svakoj plohi ocjenjuje se 24 stabla. Za svako stablo u

uzorku procjenjuje se osutost (defolijacija) krošnje, gu-

bitak boje (diskoloracija) asimilacijskih organa te lako

prepoznatljivi biotički i abiotički uzroci štete. Važno je

napomenuti kako se značajno oštećenim stablima sma-

traju ona čija je osutost iznad 25 posto. Na europskoj je

razini dogovoren razmak točaka 16 x 16 km, a uz ovu

mrežu Hrvatska održava i mrežu točaka 4 x 4 km za do-

bivanje podataka na nacionalnoj razini.

Jela najugroženija na ogulinskom i delnič-

kom području - Gledajući značajnu oštećenost staba-

la svih vrsta drveća po podružnicama Hrvatskih šuma

i prošle godine uočljive su vrlo velike razlike. Izrazito

visoke vrijednosti zabilježene su u delničkoj (47,9%),

zagrebačkoj (44,8%), vinkovačkoj (42,4%) i buzetskoj

(37,5% ) podružnici, a najniže vrijednosti evidentira-

ne su na bjelovarskom (2,9%) i koprivničkom (6,8%)

području. Značajna oštećenost obične jele naizrazitija

je u UŠP Ogulin (88%) i UŠP Delnice (86%), a visoki su

postoci posljedica intenzivnoga sušenja ove naše naj-

važnije četinjače. Oštećenost hrasta lužnjaka najveća

je na području požeške, zagrebačke, našičke, osječke i

vinkovačke podružnice.

Pravilnik o načinu motrenja i Registar razine 1 -

Nazočni su upoznati s novim Pravilnikom o načinu mo-

trenja oštećenosti šumskih ekosustava, predstavljeni

su im web-portal za prikupljanje i obradu podataka te

Registar razine 1 (baza podataka). Navedeni informa-

cijski sustav obavlja kontrolu unesenih podataka te se,

primjerice, tijekom iste godine ili iz prošlih godina ne

mogu unositi isti podaci. U tijeku je otklanjanje grešaka

u bazi podataka. Pravilnik koji se može naći na interne-

k zdrave - oštećenost drave - oštećenost eznatno povećana! natno povećana!

Značajna oštećenost listača porasla je u odnosu

na prethodnu godinu (s 25,0 na 26,4%), a kod

četinjača je nepromijenjena (50,2%). Lani je

zabilježeno 72,4 posto značajno oštećenih

stabala obične jele, što je gotovo isto kao i 2008.

godine (72,2%).

Stoljetna lužnjakova šuma Stoljetna lužnjakova šuma (odjel 82 a, Šumarija (odjel 82 a, Šumarija Đurđevac)Đurđevac)

Tijekom seminara u Tijekom seminara u lovačkoj kući Peski lovačkoj kući Peski Šumarije ĐurđevacŠumarije Đurđevac

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić, Izvještaj Hrvatskog šumarskog instituta

Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME 3

tu donosi bitne promjene, ali ne i promjene u uobičaje-

nom poslovanju. Pravne osobe koje prikupljaju podat-

ke dužne su ih dostaviti u Institut, a datum dostave je

otvoren (dosad je rok bio do kraja kolovoza).

Ploha u lužnjakovoj šumi- Terenski dio seminara održan

je u lužnjakovoj šumi staroj 111

godina (g. j. „Đurđevačke nizin-

ske šume”, odjel 82 a) na plohi

s 24 obilježena stabla, na četiri

stajališta (kvadranta) s po 6 sta-

bala. Podstojna etaža je dobro

razvijena, u smjesi prevladava

lužnjak (oko 80%), uz primiješane

vrste: grab (10%), jasen, brijest,

klen i vrbu. Sudionici seminara,

predstavnici Instituta, Hrvatskih

šuma i Šumarske savjetodavne službe, procjenjivali

su oštećenost na obilježenim stablima. Raspoređeni u

uočena su kod lužnjakovih stabala broj 14 (25-70%) i

br. 23 (20-65%). Sporna su stabla još jednom temeljito

pregledana i uz detaljnu analizu ponovno procijenjena.

Uzrok takvih raspona kod jednoga je stabla nehomo-

gena krošnja koja se sastojala od

nekoliko velikih grana. Morfolo-

gija krošnje ne bi smjela utjecati

na procjenu. Naime, trebalo je u

ovom slučaju procijeniti svaku

granu zasebno, a konačni zbir

daje prosjek osutosti navedenih

grana. Drugo stablo trebalo je

pogledati s više stajališta pa bi se

izbjeglo veće odstupanje. Unatoč

činjenici da su u pojedinačnim

slučajevima kriteriji bili u rasponu

od vrlo blagih do izrazito oštrih,

većina procjenitelja nalazila se u prihvatljivim granica-

ma od 5-10 posto, s ujednačenim kriterijima.

Terenski dio seminara održan je

u lužnjakovoj šumi staroj 111

godina (g. j. Đurđevačke nizinske

šume”, odjel 82 a), na plohi s 24

obilježena stabla, na četiri stajališta

(kvadranta) s po 6 stabala.

Usmjerenost prema Usmjerenost prema krošnjama u cilju što krošnjama u cilju što kvalitenije procjene kvalitenije procjene oštećenostioštećenosti

Stavljanje “magnetića” na Stavljanje “magnetića” na demonstracijsku pločudemonstracijsku ploču

Oštećenost stabala po Upravama šumaOštećenost stabala po Upravama šuma

grupama usmjeravali su pozornost na osutost

(defolijaciju) i gubitak boje lišća, uspoređujući

svako konkretno stablo s potpuno razvijenim,

zdravim i vitalnim stablima. Pritom su se kori-

stili korisnim pomagalima kao što su fotoalbu-

mi s fotografi jama krošanja različitih oštećenja.

Oštećenost i požutjelost krošanja razvrstavali

su za svako stablo u pojedine stupnjeve, upi-

sujući podatke u manuale. Tako je nulti stupanj

bez oštećenja krošnje, a obuhvaća do 10 posto

gubitka lišća. Prvi je stupanj slabo oštećenje od

11 do 25%, drugi umjereno oštećenje (gubitak

lišća> 25-60%), treći stupanj znači veliko ošte-

ćenje (>60-<100%), a četvrti podrazumijeva

potpuno oštećenje i stopostotni gubitak lišća.

Gubitak boje lišća obuhvaća procjenu od nul-

tog do četvrtoga stupnja.

Ujednačeni kriteriji i prihvatljiva od-

stupanja - Rezultati procjene pregledno su

prikazani na demonstracijskoj ploči (stavlja-

njem „magnetića”), po brojevima i stupnje-

vima oštećenih stabala. Najveća odstupanja


hrvatsko šumarsko društvo

Na terenima delničke podružnice, 30.

lipnja je održan terenski kolokvij o

ujednačavanju kriterija procjene ošte-

ćenosti krošanja te lako prepoznatlji-

vih uzroka šteta na osnovnim plohama (mreža

4x4 km) i bioindikacijskim točkama (16x16 km).

Organizator kolokvija je bio Odjel za ekolo-

giju delničke podružnice, a održan je na tereni-

ma Šumarije Ravna Gora u Gospodarskoj jedini-

ci Velika Višnjevica.

Cilj kolokvija bila je procjena oštećenosti

stabala jele, smreke, bukve i javora. Pri tome

je trebalo što više ujednačiti kriterije procjene.

Zadana su bila 24 stabla, procjenu su obavili

revirnici-ocjenjivači osutosti iz svih šumarija

delničke podružnice. Odstupanja u procjenama

nisu bila velika.

Pri realizaciji i ovog, desetog po redu kolo-

kvija, zaslužni su djelatnici Odjela za ekologiju,

na čelu s rukovoditeljem Željkom Kauzlarić.

Ovakvi kolokviji korisni su, prije svega, jer

se na taj način razmjenjuju stručna iskustva i

mišljenja o navedenoj problematici između šu-

marskih stručnjaka.

DELNICE IZBORNA SKUPŠTINA HRVATSKOG ŠUMARSKOG

DRUŠTVA, ZAGREB, 16. LIPNJA

Naknade za Naknade za izdvojeno šumsko izdvojeno šumsko zemljište (i dalje zemljište (i dalje su) simbolične!su) simbolične!

O kriterijima O kriterijima oštećenosti i oštećenosti i u Delnicamau Delnicama

Ekolozi na terenima Šumarije Ravna GoraEkolozi na terenima Šumarije Ravna Gora

Piše: Vesna Pleše

Foto: D. Janković


Foto: M. Mrkobrad

Broj 163/4 Broj 163/4 •• srpanj/kolovoz 2010. srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME 55

Prije samog izbora novog rukovodstva HŠD-a,

članovima 114. zasjedanja Skupštine obratio se

Damir Felak ispred Šumarske komore inženjera

šumarstva i drvne tehnologije, koji je istaknuo

dosadašnju dobru suradnju ovih dviju šumarskih insti-

tucija na promicanju šumarstva i šumarske struke. On je

pozvao šumare da se u većem broju uključe u društveni

i politički život kako bi još bolje mogli zastupati interese

struke i sami donositi ključne odluke koje je, podsjetio

je, nerijetko u ime šumara u prošlosti donosio netko

drugi!

Darko Vuletić, predsjednik Uprave Hrvatskih šuma,

je pozdravljajući sudionike Skupštine rekao da je šu-

marstvo, kao i cjelokupno hrvatsko gospodarstvo, po-

sljednjih godina zahvatila kriza koja je pokazala da su

Hrvatske šume stabilna tvrtka koja ima i svoje slabosti.

Podsjetio je na učestale pritiske na sredstva OKFŠ-a te

ulogu HŠD-a koji je svojim jasnim stavovima upoznava-

lo javnost o neophodnosti osiguranja dodatnih sredsta-

va, posebno za šume na kršu.

posebno odnosi s drvnom industrijom, predstavljaju za

šumarsku djelatnost nove izazove. Sudionike Skupštine

pozdravio je i gost iz HŠD-a Bosne i Hercegovine, Franjo

Kljajo.

Ukidanje naknade od 0,07% od ukupnog pri-

hoda koju privreda plaća na ime općekorisnih funkcija

šuma (OKFŠ), a koja prvenstveno služi za gospodare-

nje šumama na kršu, ali i za sanaciju šuma ugroženih

propadanjem, imalo bi „teške i nesagledive posljedice”!

Hrvatsko šumarsko društvo, je od početka uvođenja

Mr. Petar Jurjević

ostaje na čelu

Hrvatskog

šumarskog društva

i sljedeće četiri

godine, jednoglasno

je javnim glasanjem

odlučilo 95 prisutnih,

od ukupno 102

člana Skupštine, na

Izbornoj sjednici

održanoj 16. lipnja u

velikoj sali Hrvatskog

novinarskog društva

u Zagrebu. Za

njegove zamjenike

izabrani su Ivica

Grbac i Oliver Vlainić,

a verifi ciran je i sastav

novoga Upravnoga i

Nadzornoga odbora.

Simbolične naknade

Jedan primjer naknade za izdvojeno

zemljište izgleda ovako: naknada za pravo

građenja golf igrališta, poduzetničke zone ili

odlagališta komunalnog otpada iznosi 1000

kn/ha, (ili 10 lipa/m2), a trošak podizanja

nove šume prema normativima HŠ kreće se

od 30.000-100.000 kn/ha!

Novi (i stari) predsjednik-Novi (i stari) predsjednik-mr. Petar Jurjević i radno mr. Petar Jurjević i radno

predsjedništvopredsjedništvo

Sa SkupštineSa Skupštine

Doministar Herman Sušnik je u svom obraćanju

članovima Skupštine podsjetio kako je tijekom svog

160-godišnjeg postojanja HŠD uvijek pravovremeno

reagiralo na brojne izazove i otvaralo nove teme, sve u

interesu očuvanja struke. Zahvaćajući cjelokupno gos-

podarstvo, sveopća kriza nije mimoišla ni šumarstvo, a

Vladine mjere oporavka, među kojima smanjenje stope

naknade na 0,0525, racionalizacija broja zaposlenih te


ove naknade, Zakonom o šumama iz 1990.

te novim zakonom donijetim 2005. godine,

imalo jasan stav da bi gospodarenje s ovih

oko milijun hektara krških šuma bez tih

sredstava jednostavno „stalo” i da bi se mo-

rao pronaći neki drugi način fi nanciranja (iz

sredstava proračuna, prepuštanje lokalnoj

upravi koja ionako nema novaca ili nešto tre-

će)! Uvažavajući, s druge strane, novonastale

okolnosti i krizu koja je zahvatila cjelokupno

gospodarstvo te Vladine antirecesijske mje-

re koje su donijele smanjenje naknade za

25% (na 0,0525%), šumarstvo će se znati i

morati uklopiti u nove okvire i racionalnim

gospodarenjem tim sredstvima dokazati

„neupitnost ovog izdvajanja”, istaknuo je

među ostalim predsjednik HŠD-a Petar Jur-

jević podnoseći izvještaj o radu u proteklom

četverogodišnjem razdoblju od 2006.-2010.

„Iz ove naknade, osim toga, fi nancira se

i gospodarenje privatnim šumama putem

Šumarske savjetodavne službe, vatrogasne

zajednice na području krša (preko 20 miliju-

na kuna), a preko 100 milijuna kuna ulaže se

u razminiravanje”. Ovim je sredstvima u pro-

teklih 17 godina fi nancirana izgradnja 3500

km protupožarnih šumskih cesta, a isto tako

sanacija opožarenih površina.

Ekološka mreža RH

Prijedlog Ekološke mreže RH izradili su

znanstvenici Šumarskog fakulteta u Zagrebu

na čelu s prof. dr. Josom Vukelićem. Ukupno

je predložen 241 lokalitet površine 41666 ili

2,5% šuma u Republici Hrvatskoj. Od toga je

26 lokaliteta s 3 730 ha u nacionalnim par-

kovima, 73 lokaliteta na 9003 ha u ostalim

zaštićenim objektima kojima se gospodari,

dok su 142 lokaliteta na površini od 28.933

ha u gospodarskim šumama.


Mr. Jurjević veliku je pozornost poklonio još

jednom pitanju (problemu) koji pomalo postaje već

– konstantan. Riječ je o brojnim zahtjevima za izdva-

janjem šumskog zemljišta za različite druge namjene,

ponajviše za sadnju maslina i vinograda. Zbog čega bi

svi sadili na šumskom, dakle državnom zemljištu, kad

ima toliko napuštenog, zapuštenog i neobrađenog po-

ljoprivrednog zemljišta?

„Teško je prihvatiti činjenicu da se za višegodišnje

nasade osniva služnost i na površinama obraslim šu-

mom (makija i sl.) kada istovremeno u Republici Hrvat-

maslinike i vinograde, na apsolutnim šumskim tlima,

samo zato što je vlasnik defi niran”.

Ono što jednako zabrinjava, naknade su kako za

izdvojeno šumsko zemljište, tako i za služnost. One su

određene podzakonskim aktom, i većinom su simbolič-

ne(!), tako da niti izdaleka ne omogućavaju podizanje

novih šuma umjesto onih koje su izdvojene.

Još jednoj temi iz prošlosti koja nije razriješena,

a koja se i te kao tiče šuma, u izvještaju je poklonjena

posebna pažnja - gradnji kanala Dunav-Sava. HŠD se,

podsjetio je predsjednik, jasno i javno odredilo protiv

gradnje kanala koji je planirala

ranija Vlada RH, „zbog velike vje-

rojatnosti negativnog utjecaja

na šume Spačvanskog bazena”,

a zbog moguće promjene razine

podzemnih voda koje su uvjet

opstanka ovih šuma.

HŠD se također aktivno

uključilo u raspravu o nacional-

noj ekološkoj mreži koja će biti

uključena u ekološku mrežu EU

Natura 2000.

„Ekološka mreža je sustav

područja važnih za očuvanje

ugroženih vrsta i staništa. NA-

TURA 2000. obuhvaća područja

važna za očuvanje vrsta i staništa

ugroženih na europskoj razini i

zaštićenih temeljem Direktive o

pticama i Direktive o staništima,

dok nacionalna ekološka mreža

dodatno sagledava važnost za vrste i staništa koja su

ugrožena na nacionalnoj razini”.

Prijedlog Ekološke mreže za RH izradili su znanstve-

nici Šumarskog fakulteta u Zagrebu na čelu s prof. dr.

Josom Vukelićem.

Članovi Skupštine su nakon usvajanja izvještaja

o radu u proteklom mandatu te ostalih izvještaja koji

su podnijeti u pisanom obliku, raspravljali o aktualnoj

problematici. Tom prilikom prihvaćen je prijedlog o

osnivanju nove sekcije u okviru HŠD-a, za kulturu, sport

i rekreaciju.

Izabran je i novi Nadzorni od-bor u koji su ušli Hranislav Jakovac

(predsjednik), Vlado Topić i Ilija Gre-

gorović te kao zamjenik člana Josip

Maradin.

Verifi ciran je i novi sastav Upravnog odbora koji čine Marina

Mamić, Čedo Križmanić, Tijana Grgu-

rić, Mandica Dasović, Oliver Vlainić,

Tibor Balint, Darko Mikičić, Mario

Bošnjak, Dubravko Hodak, Dragomir

Pfeifer, Stjepan Blažičević, Zdravko

Vukelić, Vlatko Petrović, Marijan Miš-

kić, Zoran Đurđević, Benjamin Horvat,

Darko Posarić, Davor Bralić, Damir

Miškulin, kao predsjednici ogranaka

te po svojoj funkciji Branimir Prpić,

kao glavni urednik Šumarskoga lista,

Slavko Matić, predsjednik Akademije

šumarskih znanosti te predsjednici

sekcija HŠD-a Josip Dundović, Igor

Anić, Milan Glavaš i Ivica Tikvić. U

Upravni odbor ušli su kao predstav-

nici Šumarskoga fakulteta Sveučilišta

u Zagrebu i Josip Margaletić, Ivica Gr-

bac, predstavnica Hrvatskog šumar-

skog instituta Dijana Vuletić, pred-

stavnica Ministarstva regionalnog

razvoja, šumarstva i vodnoga gospo-

darstva Biserka Šavor te P. Jurjević.

U okviru stručne teme, prof. Juro

Čavlović je članovima Skupštine pre-

zentirao opširan rad o inventarizaciji

šuma u Hrvatskoj, prvu nacionalnu

inventuru šumskih resursa Hrvatske

na kojoj se radilo četiri godine (2005.-

2009.), koja je pokazala“ dobro stanje

naših šuma, njihovo bogatstvo i ra-

znolikost“ i koja otvara mogućnost za

daljnja nova istraživanja (o čemu piše-

mo na drugom mjestu).

Po završetku službenog dijela, čla-

novi Skupštine su se preselili u Šumar-

ski dom gdje je otvorena izložba slika

šumara i slikara Zdenka Krulića i gdje

su mogli uživati u glazbenom recitalu

koji je izvela naša kolegica Jadranka

Roša u pratnji klaviristice Lene Mag-

dalenić, a pod umjetničkim vodstvom

prof. Cynhtie Hansell Bakić.

Roša u pratnji Roša u pratnji Lene MagdalenićLene Magdalenić

skoj postoji, prema nekim procjenama, jedan milijun

hektara poljoprivrednog zemljišta još ne privedenog

svrsi i koje je, usput rečeno, mjesto nastanka i šire-

nja šumskih požara, najveće opasnosti za naše šume.

Svjesni smo da su u proteklom razdoblju, zbog raznih

okolnosti, u površine državnih šuma i šumskih zemlji-

šta ušla i bivša poljoprivredna zemljišta, danas većinom

sukcesijom, šumom obrasla zemljišta. Novom katego-

rizacijom potrebno je šume i šumska zemljišta ponovo

defi nirati i onda se prema njima tako i odnositi kako bi

izbjegli slučajeve da podižemo poljoprivredne kulture,


inventarizacija šuma PROVEDENA PRVA NACIONALNA

INVENTURA ŠUMA

Inventura je značajan Inventura je značajan čimbenik šumarske čimbenik šumarske nacionalne politike nacionalne politike i strategije i strategije

Naša je država

jedna od rijet-

kih europskih

zemalja čije

šume imaju pretežito prirod-

nu strukturu, a rezultat je to

dugogodišnje tradicije šu-

marske struke i znanosti

u nas. Prema rezulta-

tima prve Nacio-

nalne inventure,

šume Repu-

b l i k e

Hr vat-

s k e

p o d a re n j a i Programima gospodarenja,

jednokratna inventura po jedinstvenoj meto-

dologiji bila je prijeko potrebna. Njeni rezultati tako

će biti kompatibilni i razmjenjivi s drugim državama.

Naša se država obvezala za provedbu Nacionalne in-

venture šuma te ju je uvrstila u šumarsku nacionalnu

politiku i strategiju. Temeljni ciljevi inventure su izmje-

ra i procjena šumskih resursa i stabala izvan šume radi

nove kvalitativne i kvantitativne informacije o stanju,

uporabi, gospodarenju i kretanjima šumskih resursa.

Nacionalna inventura šumskih resursa je vr-

sta inventure u kojoj se izmjera i opis kvantitativnih

i kvalitativnih elemenata provodi na prostoru cijele

države. Nerijetko se ona naziva i višenamjenskom

inventurom, jer osim podataka o površini, drvnoj

zalihi, prirastu, vrstama drveća, prikuplja informaci-

je koje su izravno ili neizravno povezane sa šumom

i šumarstvom (divljač, kukci, gljive, ptice, vodotoci,

prometnice i dr.). Možemo reći da se nacionalnom

inventurom višenamjenski i integralno priku-

pljaju podaci o stanju šuma za potrebe

šumarske politike i operative, ekologije,

lovstva, zaštite okoliša, zaštite prirode,

drvoprerađivačke industrije odnosno

z a potrebe državnih i međunarodnih

o r g a - nizacija radi kvalitetnoga planiranja

u šumarstvu. Njeni rezultati obuhvaćaju, dakle, veliki

opseg navedenih biofi zičkih i socijalno-gospodar-

skih varijabli, omogućujući širok i cjelovit (holistički)

pregled korištenja državnog zemljišta. Ovakvi i slični

projekti planiraju se provoditi svakih 15 godina. Prve

Nacionalne inventure provedene su dvadesetih godi-

na 20. stoljeća u Finskoj i Švedskoj, a od tada i u znat-

nom broju zemalja, u ponekim i više puta. Provedba

Nacionalne inventure šumskih resursa u našoj državi

prostiru se na

2.377.690 hek-

tara te čine 42 p o s t o

kopnene povr- šine. Oko 77 posto

ukupne šumske površine (gotovo 2

milijuna ha) u dr- žavnom je vlasništvu,

a privatne šume sudjeluju s 23 posto (593.027 ha). U

cilju kvalitetnog raspolaganja i gospodarenja šum-

skim resursima, a u skladu s održivim razvojem, neop-

hodno je utvrditi njihovo stvarno stanje. Ono obuhva-

ća državno i privatno vlasništvo te stanje tzv. zemljišta

u zarašćivanju, odnosno šuma nastalih napuštanjem

poljoprivrednih površina o kojima ne postoje dostat-

ne informacije. Premda u Hrvatskoj postoje podaci

o šumskim resursima zasnovani na Osnovama gos-

Prva Nacionalna

inventura šumskih

resursa Hrvatske

potvrdila je dobro stanje

naših šuma, njihovo

bogatstvo i raznolikost.

Ona je novi pogled

na postojeće stanje,

polazište je za nova

istraživanja te zauzima

značajno mjesto u

hrvatskom šumarstvu

Prof. dr. sc. Juro ČavlovićProf. dr. sc. Juro Čavlović

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić, „Prezentacija prve Nacionalne inventure šumskih resursa RH (CRONFI)”


Rezultati vrijedni pozornosti - Osnov-

ni rezultati Nacionalne inventure su površi-

ne, drvne zalihe i procjena volumnoga prira-

sta za šumske resurse Republike Hrvatske. U

bazi podataka nalaze se organizirani podaci

tako da se rezultati i informacije mogu dobiti

po pojedinim stratumima (slojevima), a sve

baze podataka i aplikacije za obradu podata-

ka iz Nacionalne inventure vodi Ministarstvo

poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospo-

darstva. Predstavljajući rezultate prve Naci-

onalne inventure šuma Republike Hrvatske,

J. Čavlović je iznio podatke o površinama,

sastavu drveća, elementima opisa stabala,

sastojinskoj strukturi, drvnoj zalihi, obilježji-

ma gospodarenja, mrtvom drvu, spremanju

ugljika, obnavljanju sastojina, zdravstvenom

stanju i vitalnosti te značajkama staništa.

Inventurom se ustanovilo da šume (obra-

slo šumsko zemljište), neobraslo šumsko

zemljište i nešumsko zemljište obuhvaćaju

5.659.440 ha, a šume u tome sudjeluju sa

spomenutih 42 posto. Ukupna njihova po-

vršina je 2.580.826 ha, a obrasla površina

iznosi 2.377.686 ha. Prema smjesi (satelitska

klasifi kacija), bjelogorične šume sudjeluju sa

62% površine, crnogorične sa 7%, mješovite

sa 19%, a mladi nasadi s 12%. Od 94 vrste dr-

veća 81 vrsta sudjeluje s manje od 1 posto,

domaćih je vrsta 96,35%, a unesenih 3,65%

(smreka 83%). Bjelogorične vrste sudjeluju s

83,93%, crnogorične sa 16,07%, živa stojeća

stabla s 9% te suha stojeća s 15%. Prirodnost

sastojina očituje se u tome što je čak 96,5

posto gospodareno s prirodnom i potpomo-

gnutom obnovom, 2,7% su kulture, a 0,7%

prašume.

defi nirana je zakonskim i podzakonskim ak-

tima (Zakon o šumama, Pravilnik o sadržaju

i načinu provođenja Nacionalne inventure

šumskih resursa.) Izradom i prihvaćanjem

Idejnog i operativnoga plana (IOP) Nacio-

nalne inventure šumskih resursa u Hrvatskoj

(GISDATA 2005), u prvom je dijelu 2005. za-

počela provedba prve Nacionalne inventure.

Na temelju Idejnog i operativnoga plana te

pilot projekta testiranoga modela, inventura

je provedena od 2005. do 2009. godine.

Stručno predavanje - U sklopu Dana

hrvatskoga šumarstva i skupštine Hrvat-

skoga šumarskog društva polovicom lipnja,

prof. dr. sc. Juro Čavlović sa Šumarskoga fa-

kulteta održao je stručno predavanje pod

nazivom “Metode i rezultati prve Nacionalne

inventure šumskih resursa Republike Hrvat-

ske (CRONFI): 2005.-2009..." Predavanje je

obuhvatilo: uvodno izlaganje, terensku pro-

cjenu i izmjeru varijabli staništa, sastojina i

stabala, određivanje granica i površina šuma

klasifi kacijom na satelitskim snimcima, obra-

du podataka i izvješćivanje o rezultatima

(aplikacija ANFORRES i dr.) te rezultate prve

Nacio nalne inventure šuma naše države.

Terenski dio inventure podrazumijeva kom-

binaciju sustavno slučajnog uzorkovanja na

primjernim površinama (traktovima), a za-

sniva se na integralnom snimanju i monito-

ringu šuma i šumskih zemljišta satelitskom

detekcijom. Pritom se na satelitskim snim-

kama obavlja potpuna prostorna razdioba

i klasifi kacija zemljišta te fotointerpretacija

na uzorku ploha. Mreža točaka predstavlja

središte primjernih ploha za satelitsku foto-

interpretaciju, a na osnovi mreže generira se

kvadratična mreža stranice kvadrata 4 km.

Unutar svakog kvadrata 4x4 km slučajno se

odabire jedan od 16 kvadrata mreže 1x1 km,

čiji jugozapadni kut čini referentnu točku

trakta. Potonji se sastoji od traktne površi-

ne (2,25 ha) koju zatvaraju stranice kvadrata

dužine 150 m. Terenska izmjera obavlja se na

traktovima kojima je barem jedna ploha pod

šumom ili ostalim šumskim zemljištem. Na

traktovima i jedinicama uzorka (plohama)

mjere se i procjenjuju parametri trakta, plo-

he i stabla na odgovarajućim obrascima.

Premda u Hrvatskoj postoje podaci

o šumskim resursima zasnovani na

Osnovama gospodarenja i Programima

gospodarenja, jednokratna inventura

po jedinstvenoj metodologiji bila je

prijeko potrebna. Provedena je od

2005. do 2009. godine te uvrštena

u šumarsku nacionalnu politiku i

strategiju.

Šume Republike Hrvatske prostiru se

na 2.377.690 hektara te čine 42 posto

kopnene površine. Oko 77 posto ukupne

šumske površine (gotovo 2 milijuna ha)

u državnom je vlasništvu, a privatne

šume sudjeluju s 23 posto (593.027 ha).Karta trakta u mjerilu 1:10.000Karta trakta u mjerilu 1:10.000

Slučajno uzorkovanje na primjernim površinama (traktovima)Slučajno uzorkovanje na primjernim površinama (traktovima)

Instrumenti i pribor za terensku Instrumenti i pribor za terensku procjenu i izmjeruprocjenu i izmjeru


Na ukupnoj obrasloj površini šuma

drvna zaliha iznosi 552,15 milijuna m3 , ili

232,22 m3/ha (u državnim 255,57 m3/ha). Pro-

sječna godišnja sječa iznosi ukupno 8,39 mil

m3 (u državnim 7,33 mil. m3), što je 75 posto

prirasta. Primarna otvorenost šuma iznosi pro-

sječno 13,75 m/ha (najveća u eumediteran-

sko-stenomediteranskoj bioklimatskoj zoni,

20,66 m/ha), a sekundarna je otvorenost 28,06

m/ha (najveća u brdsko-gorskoj bioklimatskoj

zoni, 36,50 m/ha). Inventurom je utvrđeno i

zdravstveno stanje te vitalnost naših šuma.

Tako je oštećenje zastupljeno na 872.880 ha

(36,7% površine), a uzročnici su kukci (37%),

vjetroizvale (19%), eksploatacijski radovi

(13%), bolesti (12%), požari (7%) i dr. Reljefno,

gledajući šume su 62% na obroncima (padinama) i 23% u

ravničarskom području. Najzastupljeniji nagib terena je

10-15 stupnjeva. Listinac se rasprostire na 93%, a humus

na 96% površine. Kamenitost terena je od slabe (17%), do

srednje (11%) i izrazite (16%), a 56% površine nije kamenito.

Otpad u šumi čine sitni otpaci (8,5%), otpaci domaćinstva

(0,8%) i vozila (0,4%).

Inventura potvrdila bogatstvo naših šuma - Za-

ključujući predavanje, prof. dr. sc. Juro Čavlović je naglasio

kako je prva Nacionalna inventura šumskih resursa Hrvatske

(CRONFI) pokazala dobro stanje naših šuma, njihovo bogat-

stvo i raznolikost. Ona je novi pogled na postojeće stanje, a

otvara mogućnosti za nova istraživanja. Njome je ostvareno

osnovno polazište za provođenje sljedećih inventura, a zau-

zimat će značajno mjesto u hrvatskome šumarstvu.

Raspodjela obrasle površine prema smjesi (satelitska klasifikacija)

Zdravstveno stanje i vitalnost vrsta drveća

Šumarska stručna i znanstvena literatu-

ra obogaćena je još jednim kapitalnim

djelom – u petak, 2. srpnja je u punoj

okrugloj dvorani Hrvatskog novinar-

skog društva predstavljena knjiga „Park-šume

grada Zagreba”. Ovu vrijednu monografi ju u

kojoj su s gledišta šumarske znanosti i esteti-

ke šuma obrađene povijesne okolnosti razvoja

zagrebačkih park-šuma, izdala je Akademija

šumarskih znanosti, a potpisuje ju akademik

Slavko Matić koji je zajedno s Igorom Anićem

glavni urednik djela namijenjenog kako zaljubljenici-

ma u šume i prirodu, tako i stručnjacima, studentima

šumarstva, urbanog šumarstva biologije, učenicima

prirodoslovnih strukovnih škola. Svojim prilozima o

različitim aspektima gospodarenja park šumama hr-

vatske metropole sudjelovalo je deset znanstvenika i

šumarskih stručnjaka.

Brojnim šumarima i njihovim gostima u Novi-

narskom domu najprije se obratio Krunoslav Jakupčić

iz zagrebačke Uprave, jednoga od suizdavača, koji je

u svojstvu moderatora ove svečanosti istaknuo da će

nam „ovo znanstveno djelo pomoći sačuvati i podići

ugled našeg posla, struke i poduzeća”. Ne postoji bolji

način od stručne literature i argumenata da se razložno

djeluje na, srećom, manji dio javnosti i neke neprofi tne

udruge koje ne razumiju ili ne žele razumjeti što znači

gospodarenje park šumama i što one znače za Zagreb.

Iz toga proizlazi i naša misija, kazao je Jakupčić, prirod-

nim gospodarenjem sačuvati te šume za vječnost i pri-

tom zadovoljiti želje i potrebe vlasnika, (države), najšire

javnosti, neprofi tnih udruga i drugih korisnika.

S tim se složila i zamjenica zagrebačkog gra-

donačelnika Jelena Pavičić Vukičević kao predstavnica

još jednog suizdavača (Gradski ured za poljoprivredu i

šumarstvo), koja je rekla

da su park šume Zagre-

ba jedno od najvažnijih

prirodnih obilježja grada,

„na koje su Zagrepčani

posebno ponosni“. Pri-

mjereno uređene, one

gradu daju toliko važnu

raznolikost izraženu kroz

ostale opće funkcije pa

nije pretjerano ustvrdi-

ti da su „pluća grada“.

Nadam se, kazala je, da

ćemo poslušati savjete

struke i održivo gospoda-

s

g

k

k

z

š

S

g

m

š

p

r

v

urbano šumarstvo

ZNANSTVENA LITERATURA / SLAVKO MATIĆZNANSTVENA LITERATURA / SLAVKO MATIĆ

„Park-šume grada Za„Park-šume grada Za

Park-šume grada Zagreba

Nakladnik: Akademija

šumarskih znanosti

Autor: Slavko Matić

Glavni urednici: Slavko

Matić, Igor Anić

Recenzenti: Milan Glavaš,

Šime Meštrović

Priprema i tisak:

Denona d.o.o.

Naklada: 1000

Stranica: 200

S predstavljanja monografije u Novinarskom domuS predstavljanja monografije u Novinarskom domu

Prof. dr. sc. Igor AnićProf. dr. sc. Igor Anić

Idilična Idilična maksimirska slikamaksimirska slika


Foto: M. Mrkobrad, Monografi ja Park-šume grada Zagreba

1212 Broj Broj 163/4 163/4 •• srpanj/kolovoz 2010. srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME

posjed sa šumama, tako da su u tom vreme-

nu šume na području Zagreba bile podijelje-

ne između Zagrebačke bisku-

pije, Kaptola i plemena Ača,

a dio njih je pripadao i kra-

lju. Već tada se od današnjih

park šuma spominju predjeli

Spust, Srednji dol, Ravenac,

Dotrščina, Maksimir i Fučka-

rov jarak, a u posjedima Ača i

njihovih nasljednika, ukupne

površine 224 ha, predjeli Or-

lovac, Cmrok, Kraljevec, Pre-

križje, Tuškanac, Zelengaj, Je-

lenovac, Šestinski dol, Dedići,

Grmoščica i Susedgrad.

riti njima i sačuvati ono što se radile genera-

cije prije nas.

Jedan od urednika, Igor Anić, ukrat-

ko je po poglavljima (ukupno osam) i autori-

ma (njih deset), predstavio monografi ju na-

glasivši kako ona uz stručni ima i edukacijski

karakter.

Riječ je o izvornim prirodnim šumama za

čiji su opstanak, razvoj, uz njihove vlasnike,

zaslužne generacije šumarskih stručnjaka. Za-

hvaljujući ovim šumama, grad

Zagreb danas ima čist zrak i

obilje pitke vode i stoga je nji-

hova vrijednost neprocjenjiva.

Osam poglavlja - Nakon

uvoda, akademik Slavko Matić

daje presjek povijesti gospo-

darenja ovim šumama („Park-

šume kao vjerodostojni svje-

doci razvoja grada Zagreba

tijekom njegove duge i boga-

te povijesti“), a autori Zvonko

Seletković, Ivica Tikvić i Damir

Ugarković pišu o „Stanišnim

uvjetima park-šuma grada Za-

greba“, dajući detaljna klimatska i reljefna

obilježja te geološku podlogu i tlo. Sljedeće

poglavlje nosi naziv „Biljni svijet park-šuma

grada Zagreba, u kojem autori Jozo Franjić,

Željko Škvorc determiniraju dvije glavne bilj-

ne zajednice ovih šuma; niski vegetacijski

pojas hrasta lužnjaka i brežuljkasti vegetacij-

ski pojas hrasta kitnjaka koje se raščlanjuju

na daljnje subasocijacije. Branimir Prpić bavi

se temom „Šume u urbanom tkivu Zagre-

ba - ekološko uporište grada“, gdje govori o

općekorisnoj ulozi ovih šuma (pročišćavanje

zraka, rekreacija, socijalna, zaštitna, ekološka

uloga) te posebno o značenju rubova šume,

bogatih „biljnim i životinjskim vrstama“. Slav-

ko Matić autor je još jednog priloga, „Njega,

obnova i održavanje park-šuma kao temeljni

preduvjeti njihove vječnosti“, u kojem piše o

nekim posebnostima i razlikama park šuma

u odnosu na gospodarske.

U „Morfološkim i šum-skouzgojnim obilježjima

park-šuma Zagreba“ autori

Igor Anić i Milan Oršanić uo-

čavaju i opisuju dva različita

kompleksa, šumoviti masiv

Medvednice te šume „uklo-

pljene u urbano tkivo Zagre-

ba“ te daju osnovne karakte-

ristike za svaku od pojedinih

park-šuma (Susedgrad, Lisiči-

ne, Grmoščica, Jelenovac…). U

posljednjem poglavlju „Zagre-

bačke perivojne i parkovne šu-

me-čudesan ljepote dar gradu“,

da Zagreba“Zagreba“

Šime Ricov u domoljubnom zanosu opisuje

zagrebačke park šume, njihovu ljepotu, zna-

čenje, ugroženost, bojazan, poručuje da ljudi

moraju znati „da je šuma živi organizam koji

se rađa, živi i umire…“ I konstatira da je Zagreb

„oduvijek bio grad vrtne ljepote.“

Posebnu vrijednost monografi ji, rekao je

Anić, daju izvrsne fotografi je, tematski birane

i stručno-popularno opisane, koje su i same

svjedoci povijesti, a djelo su 15 autora. Recen-

zenti ove 200 stranične knjige su Milan Glavaš

i Šime Meštrović.

Zagrebačke park-šume godiš-

nje trajno vezuju 4,8 mil. kg ugljika,

odnosno 17,3 mil. kg ugljičnoga di-

oksida i ispuste 9,5 mil. kg kisika. Ta

općekorisna funkcija šume pripada

skupini ekološko socijalnih funkcija

SLAVKO MATIĆ

Rijetko koji grad ima tako Rijetko koji grad ima tako raspoređene i očuvane prirodne raspoređene i očuvane prirodne šume kao Zagreb!šume kao Zagreb!

«Narode, braćo moja, priroda vječni vrtlar zasadila je ovu šumu, a moja je dužnost da u njoj

izgradimo putove i počivališta i da ih predam vama. Kad vas izmuči teški rad, kada brige izmore

duše vaše, tada pohitajte ovamo gdje mirisavi zrak suši znojno čelo – tu nađite mira i odmora i

odaha svojim brigama»

Ove riječi uputio je Zagrepčanima bi-

skup Maksimilijan Vrhovec prigodom otvo-

renja Maksimirskog perivoja

1794. godine i tako, slikovito,

izrazio brigu o zagrebačkim

park šumama i perivojima.

A na njih je podsjetio autor

monografi je, akademik Slavko

Matić, opširno elaborirajući

povijest gospodarenja zagre-

bačkim zelenim blagom, park

šumama. A ona seže još u 11.

stoljeće, u vrijeme stvaranja

Hrvatsko-Ugarskog kraljev-

stva, kada je kralj Ladislav

1094. godine osnovao Zagre-

bačku biskupiju i poklonio joj

Dipl. ing. Krunoslav Dipl. ing. Krunoslav JakupčićJakupčić

Sastojina hrasta lužnjaka Sastojina hrasta lužnjaka i običnog grabai običnog graba

Akademik Slavko MatićAkademik Slavko Matić


Za uvođenje principa potrajnog gospodarenja, Matić neosporno

važnim drži donošenje Šumskog reda carice Marije Terezije, 1769. go-

dine, napisanog na hrvatskom i njemačkom jeziku! To je svojevrsni

prvi Zakon o šumama i istovremeno i prvi udžbenik o gospodarenju

šumama kod nas, koji „obilježava vrijeme nastanka organiziranog šu-

marstva, kao struke i znanosti, kad su se u Hrvatskoj i ostalom dijelu

Europe osnivale prve šumarije, kao centri organiziranog gospodare-

nja sa šumama (Krasno, Baške

oštarije, Petrova gora)“.

Sredinom 19. st. odnos

prema šumi, a i posjedovni

odnosi značajno se mijenjaju

u korist održavanja i opstanka

šuma. Tako se Građevinskim

redom iz 1909. zabranjuje

podizanje zgrada u Tuškancu,

regularnom osnovom iz 1937.

brežuljcima je namijenjena

temeljna uloga prirodnog ba-

lansa grada s tim da se preko

njih spuštaju «klinovi» zelenila

Medvednice kroz gradsko tki-

vo i priobalje Save.

Važne povijesne raz-djelnice bile su Zlatna bula

kralja Bele IV. kada je „Gradecu

dodijeljeno pravo korištenja

većih šumskih površina na

Medvednici i manje površi-

ne od kojih se na današnje

park šume odnose Jelenovac,

Tuškanac i Goranščica”, zatim

vrijeme kralja Matije Korvina

kada su 1472. g. Gradecu “vra-

ćena ranije oduzeta sela i šum-

ski posjedi, ali u prvo vrijeme

samo na kratko, a u drugom

pokušaju uspješno, tako da u

vlasništvu Gradeca ostaju do

1508. godine. Te godine vla-

snik Medvedgrada Juraj Bran-

derbuški ponovno oduzima

Gradecu sela i priključuje ih

Medvedgradu”.

Iz povijesti park šuma Zagreba, konstati-

rao je akademik, može se

uočiti da su te šume uvijek

predstavljale vrijednost,

mijenjale vlasnike, često

puta i nasilnim putem, ali

su uvijek opstajale, jer su

imale za svoje vlasnike zna-

čajnu gospodarsku, a za

grad Zagreb i općekorisnu

vrijednost (ekološku i soci-

jalnu).

„Ove šume imaju pri-

rodnu vezu sa šumovitom

Medvednicom te se s vr-

hova brežuljaka u podnož-

ju Medvednice spuštaju u

urbano tkivo grada, prodi-

ru do samog centra grada

i rijeke Save. Rijetko koji

grad, kao Zagreb, ima tako

raspoređene i očuvane prirodne šume, temeljene na

domaćim, klimatogenim (postojanim) vrstama dr-

veća (bukva, hrast lužnjak, hrast kitnjak) i njihovim

prirodnim pratilicama (javori, jaseni, grab, klen, lipe,

divlja trešnja, divlja kruška, brijest, joha, topole, vrbe i

dr.) te brojnim vrstama grmlja i prizemnog rašća”.

Uspjele su se održati u skoro svim područjima

grada, na prostoru koji se smjerom istok – zapad pro-

teže u duljini od približno 20 km, a smjerom sjever –

jug gotovo 9 km.

Matić posebno spominje tzv. park-šume sre-

dišta koje se prostiru od Šestinskog dola na zapadu

do Tuškanca na istoku, južnim dijelom se spuštaju do

samog središta Zagreba, u predjele Gornji grad i Du-

bravkin put, a sjeverni rub se nalazi u park šumi Pre-

križje. Prostiru se na površini od 356 ha od kojih 48%

površine pripada privatnom vlasništvu.

Kao značajni i veći kompleksi park šuma ističu se Maksimir (139

ha) te u njegovoj neposrednoj blizini i park šuma Dotršćina površi-

ne 179 ha, s kojom od 1946. gospodari Šumarski fakultet. Današnje

šume Medvednice i njezini obronci, zaključuje akademik, rezultat su

stručnog šumarskog rada i organiziranog šumarstva nastalog ovdje

prije nešto više od 240 godina.

Park šume Zagreba, jedno od najvažnijih

prirodnih obilježja grada, „na koje su

Zagrepčani posebno ponosni“.

Jesensko slikarsko platnoJesensko slikarsko platno

Svjedok povijesti u Maksimirskom parku Svjedok povijesti u Maksimirskom parku

JetrenkaJetrenka Lovorasti likovacLovorasti likovac


Predstavnici Međunarodnog sajma

drva u Klagenfurtu; zamjenik glavnog

direktora sajma dr. Bernhard Erler, po-

dručni voditelj prodaje Karl Platzer,

ravnatelj austrijskog Ureda za vanjsku trgovinu

u Zagrebu Roman Rauch i Christian Wallner,

voditelj odnosa s javnošću, predstavili su na

konferenciji za novinare, održanoj 14. lipnja u

zagrebačkom hotelu Palace, program ovogo-

dišnjeg 51. međunarodnog sajma drva koji će

se održati od 26.-29. kolovoza.

Na oko 24.000 m2 izložbenog prostora

trećeg po veličini sajma u Austriji, što je

dio ukupnog prostora sajma, od čega 50%

u moderno uređenom zatvorenom dijelu,

očekuje se nastup 1420 izlagača iz 20 ze-

malja. Jedinstven po tome što posjetitelju

pruža kompletan uvid u proizvodni proces

„od stabla do fi nalnog proizvoda”, stručni

sajam u Klagenfurtu s jasnom podjelom na

šumarski dio, pilanarstvo, drvnu gradnju,

drvnu logistiku i biomasu, daje uvid u cijeli

lanac stvaranja vrijednosti.

Obzirom na to da je potražnja za mo-

bilnim pilanama sve veća, ove će godine u

posebnom paviljonu (br. 2) 10 ponuđača iz

Njemačke, Švicarske i Italije predstaviti najno-

vija tehnološka dostignuća u tom sektoru. Po-

seban tematski naglasak ove godine stavljen je

na djelatnost majstora tesara i stolara.

Sajam je tradicionalno odredište i šumara iz

cijele Europe koji će uz „Međunarodni simpozij

o šumarstvu i drvu” (26. kolovoza), moći dobiti

kompletan uvid u “Šumarstvo u Rusiji”. Simpo-

zij na temu„Međunarodni dan drva” predviđen

je za petak 27. kolovoza, a “Dan drvne gradnje”

za subotu, 28. kolovoza. Aktualna je i tema

predviđena za 27. kolovoza „Drvna gradnja i

biomasa u Hrvatskoj i Sloveniji”. U skladu sa sve

većom potražnjom strojeva za šumarstvo, na

Sajmu će brojne poznate tvrtke izložiti šumsku

mehanizaciju te posebno viličare.

Važno je reći da će nakon stručnih predava-

nja biti upriličeni i izleti u obližnja mjesta gdje

će se moći vidjeti kako to funkcionira u praksi.

Po prvi puta bit će, 29. kolovoza, organizi-

rano i Međunarodno natjecanje harvestera i

forvardera!

Vrata sajma bit će svakodnevno otvorena

od 9.00-18.00 sati, zadnjega dana do 17.00 sati.

Ulaznica za odrasle stoji 12 €, a za grupe veće

od 10 osoba 8 €. (m)

51. ME–DUNARODNI

SAJAM DRVETAKLAGENFURT/AUSTRIJA

26. - 29. augusta 2010

• ÜUMARSTVO• TEHNIKA OBRADE DRVETA• DRVOGRADNJA I PROIZVODI OD DRVETA• INVENTAR I OPREMA ZA STOLARIJE• PREVOZ I LOGISTIKA • BIOENERGIJA

SAJAM KLAGENFURTINFORMACIJE: Klagenfurter Messebetriebsgesellschaft mbH, Messeplatz 1, A-9021 Klagenfurt

mr. Tanja Mletschnig, tel: 43/463/56 800-71, faks: +43/463/56800-29, e-mail: [email protected], internet: www.sejemcelovec.com

SAJA

M

Sajam predstavljen u Sajam predstavljen u ZagrebuZagrebuNa konferenciji za novinare, u Zagrebu 14. lipnja, predstavnici Sajma upoznali

su hrvatsku javnost s cjelokupnim programom 51. međunarodnog sajma drva u

Klagenfurtu.

S konferencije za novinareS konferencije za novinare


Josip Majnarić rođen

je u Delnicama 1872.

u staroj goranskoj

obitelji. U Rijeci je

završio gimnaziju, a diplo-

mirao je 1889. na Gospo-

darsko-šumarskom učilištu

u Križevcima. Kraće vrijeme

radio je u Lici, u Otočcu.

Kao kotarski šumar radio je

na Sušaku do 1901. Tada je

na svoj zahtjev premješten

u Delnice i tu je radio pet-

naestak godina. U jesen 1916. zaposlio se u Zagrebu

kao zemaljski šumarski nadzornik u hrvatskoj vladi.

Tijekom posljednjih godina I. svjetskog rata

zaokupljen je aktivnošću oko revizije segregacija. Tu

problematiku dobro je proučio za vrijeme svog rada

u Delnicama. Nakon raspada Austro-ugarske monar-

hije objavljuje 1919. „Prethodne odredbe za pripremu

agrarne reforme“, a nekoliko mjeseci kasnije, 21. svib-

nja 1919. osniva Glavno povjerenstvo Ministarstva za

agrarnu reformu sa sjedištem u Ogulinu. Pozvan je kao

agrarni inspektor da izradi tehničku dokumentaciju za

revindikaciju narodnih šuma u vlasništvu grofova Txurn

Taxis i Ghyczya. Vezano uz problematiku napisao je ra-

dove: „Obnova segregacija“, „Na obnovu naših narodnih

šuma“ i „Gorskom kotaru na rastanku“. I poslije svog

umirovljenja nastavlja raditi na reviziji segregacija kao

volonter i kao vještak u urbarskim sporovima.

Uz provedbu agrarne reforme intenzivno se bavi

uređivanjem goranskih šuma. Na tom zahtjevnom po-

slu proveo je punih 27 godina. Smatraju ga jednim od

naših najstarijih i najplodonosnijih uređivača, a bio je

autor prvih normala za preborne šume Gorskog kotara.

Izradio je osnove gospodarenja za šume bivših

zemljišnih zajednica: Mrzla Vodica (1913.), Ravna Gora

(1924.), Lokve (1928.), Drivenik (1930.), Belgrad (1934.),

Novi Zagon (1938.) i Fužine (1941.). Posebnu osnovu

izradio je za šume vlastelinstva Ghyczy (1929.). U svim

tim elaboratima sadržano je obilje pretpostavki, opaža-

nja i znanstvenih analiza, u to vrijeme gotovo nepozna-

tih gospodarenju u prebornim šumama.

povijest šumarstva POZNATI ŠUMARI

Josip Majnarić, Josip Majnarić, uređurei reformator, borac zi reformator, borac zgoranskog čovjekagoranskog čovjeka

Jedan od uglednijih

i poznatijih ljudi koji

su potekli iz Gorskog

kotara, šumar je

Josip Majnarić.

O snazi i veličini

njegove ličnosti kroz

povijest, svjedoči

rad na uređivanju

goranskih šuma te

provođenju agrarne

reforme.

Uz provedbu agrarne reforme bavi se intenzivno

uređivanjem goranskih šuma. Na tom

zahtjevnom poslu proveo je punih 27 godina.

Smatraju ga jednim od naših najstarijih i

najplodonosnijih uređivača, a bio je autor prvih

normala za preborne šume Gorskog kotara.

Josip MajnarićJosip Majnarić

Karta iz vremena Thurn-TaxisaKarta iz vremena Thurn-Taxisa


Zemljišne zajednice u Gorskom kotaru u segregacijskim pro-

cesima protiv veleposjednika bile su prikraćene. Njihovi ovlašte-

nici nisu ni približno mogli podmirivati svoje potrebe drvarenja

i pašarenja. Tako je Majnarić kao sastavljač gospodarskih osnova

došao u vrlo težak položaj da računom dokaže kako neke ze-

mljišne zajednice uslijed segregacijskih prikrata nisu sposobne

za život. Zbog toga je bilo slučajeva da je zemljišna zajednica

prodana na javnoj dražbi (primjer, Zemljišna zajednica Hrib kod

Čabra). Što su pak šume u Gorskom kotaru poslije II. svjetskog

rata bile u razmjerno dobrom stanju zasluga je i samog Majnari-

ća i „njegovih“ Osnova gospodarenja.

Cijelog svog života radio je na tome da se izbori za istinu

i pravdu osiromašenog goranskog čovjeka.

Na zahtjev naroda Gorskog kotara, predsjed-

ništvo Narodnog vijeća u Zagrebu povjerava mu

1918. posao da za potrebe revindikacije izradi i

predloži potrebne dokaze. Ovaj ogromni posao

dovršen je u vrlo kratko vrijeme i sredinom ožujka

1919. dokumentirani prijedlozi poslani su u mini-

starstvo nadležno za agrarnu reformu u Beograd.

Budući da se njegovi prijedlozi nisu mogli riješiti

na osnovi tadašnjih zakona, Ministarstvo je doni-

jelo nove propise u cilju zaštite općina.

U vezi revizija segregacije 20. srpnja 1920. do-

nijete su odluke da se iz vlastelinstava Thurn Taxis i

Ghyczy izluči ukupno 20.907 jutara i 330 četvornih

hvati šuma u korist okolnih općina. Te su površine

odvojene od navedenih vlastelinskih posjeda bez

odštete kao akontacija do konačnog rješenja čita-

vog agrarnog problema u Gorskom kotaru. Josip

Majnarić je kao glavni povjerenik Ministarstva na

osnovu ovog rješenja uveo općine u posjed izlu-

čenih zemljišta. Iako ova odluka nije provedena

sukladno zakonu, ovo je bio i znakovit preokret, a

nijedno ministarstvo nije se usudilo vratiti oduze-

ta zemljišta vlasteli. Problem je u potpunosti rije-

šen tek donošenjem Zakona o likvidaciji agrarne

reforme u lipnju 1931.

Sudionik je i međunarodnog procesa u

kojem je kneževska obitelj Thurn Taxis tužila Kra-

ljevinu Jugoslaviju zbog eksproprijacije posjeda.

Josip Majnarić na čelu je jugoslavenskog povje-

renstva kao najbolji poznavatelj pravno povije-

snog razvitka ovih događanja. Rasprave na sudu

uređivač eđivač rac za prava c za prava ka

Sudionik je i međunarodnog procesa u

kojem je kneževska obitelj Thurn Taxis tužila

Kraljevinu Jugoslaviju zbog eksproprijacije

posjeda.

Goranske šumeGoranske šume

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše i arhiva


lovno gospodarstvo

Kako uskladitKako uskladiprostor jelensprostor jelen

„San divljači je životni

prostor“, naslov je članka

objavljenog u Lovačkom

vjesniku broj 1-2 od ove

godine, a preveden je

iz njemačkog lovnog

časopisa Wild und Hund.To je svojevrsni

podsjetnik

lovoovlaštenicima,

uzgajivačima divljači i

predlagačima zakonskih

i podzakonskih

akata o tome kako bi

gospodarenje jelenskom

divljači bilo što

odgovornije.

Svjedoci smo, naime,

čestih napisa o jelenu

kao kralju šume, kralju

među divljači i slično,

a koliko smo zapravo

svjesni što smo mu

ostavili od kraljevstva i

što činimo da kralju ne

padne kruna s glave?

Unutar svog geografskog areala rasprostranjenja, jedna ži-

votinjska vrsta predstavljena je većim brojem zasebnih

populacija koje su međusobno u većoj ili manjoj mjeri i

prostorno izolirane. Prostor u okviru koga se odvija cjelo-

kupan život jedne populacije životinja i u kome postoje svi prirodni

uvjeti za njezino biološko samoodržanje naziva se stanišno područje

populacije. Unutar njega, članovi jedne populacije su, pojedinačno

ili skupno, najčešće neravnomjerno raspoređeni, a njihovo kretanje

u okvirima granica stanišnog područja tijekom vremena stalno mi-

jenja sliku njihovog prostornog rasporeda. Kretanje životinja jedne

populacije unutar njihovog stanišnog područja u pravilu je uvjeto-

vano motivima zadovoljavanja svih životnih potreba vrste. Dakle,

od ishrane, zaklona i zaštite do osiguranja uvjeta za razmnožavanje

i zadovoljenja socijalnih i psihičkih odnosa unutar same populacije.

Veličina stanišnog područja populacije jedne životinjske vr-

ste proizlazi iz vrlo složenih odnosa biološke osobnosti same vrste

potrajale su od ožujka 1938. pa

sve do početka listopada 1939.

kada je okončan sudski proces.

Donijeta je uredba od 1. prosin-

ca 1939. po kojoj knezovi Thurn

Taxis ustupaju tadašnjoj državi

od vlastelinskih šuma 23.414 ju-

tara i 518 četvornih hvati zajedno

sa svim zgradama i objektima uz

novčanu naknadu. Ovo je bio ko-

načni i najveći uspjeh koji je Jo-

sip Majnarić postigao u upornoj

borbi za prava bivših goranskih

kmetova. Time je narod na po-

dručju bivšeg veleposjeda Txurn

Taxisa bez ikakvih tereta i troš-

kova došao u konačni posjed ne

samo šuma izlučenih 1920., već

i naknadno ekspropriranih kom-

pleksa zemljišta ukupne površine

23 414 jutara. Ovime je njegovo

ime neizbrisivo upisano u povi-

jest Gorskog kotara.

Kao što smo već spomenuli,

rad na agrarnoj reformi zaoku-

pljao ga je punih 22 godine. Pri

tome je prošao trnovit put pun

poniženja, stradanja i borbi, ali

je na kraju sve završilo velikim

uspjehom i pravičnom pobje-

dom.

Četiri godine prije smrti, 1.

rujna 1944., uputio je narodu

Gorskog kotara sljedeće riječi:

“Ovaj je dio mog života ispunjen

borbom za jednu veliku misao

i zavjet. Ovo je ujedno i najve-

ći stremen na mom životnom

putu, kome je već dogledan kraj.

Na tom su me putu cijelog živo-

ta vodili poštenje i istina kojima

treba žrtvovati sve pa i sam život.

On treba i mora biti u službi po-

štenja i istine, čovjekov život je

prolazan, ali je glas o njegovom

poštenju vječan“.

Za vrijeme svog plodo-

nosnog rada objavio je i niz

radova: „Osvrt na kras Grobnika"

(1891.), „Distancijalni hipsome-

tar“ (1893.), „Kulturno-historički

odnošaji te nacrt ekonomič-

ne osnove grobničkog Krasa“

(1893.), „Kulture na grobničkom

polju“ (1897.), „Prilog k procjeni

naših jelovih i bukovih sastojina“

(1904.), „Pravilnici zemljišnih za-

jednica“ (1910.)…

Treba istaknuti da bi mnogi

njegovi vrijedni radovi na ure-

đivanju prebornih šuma u Gor-

skom kotaru pali u zaborav da ih

nije objedinio i objavio 1957. Ž.

Miletić.

Na kraju treba dodati da je

Josip Majnarić bio i članom HŠD

od 1890. te suradnik Šumarskog

lista od 1891. do 1914.

Vrlo korisnim čini se prijedlog osnivanja interesne

zajednice za jelensku divljač.

i karakteristika njezine egzistencijalne sredine. Jedan od najvažnijih

činitelja koji u ovom odnosu dolazi do izražaja je zahtjev vrste za

hranom. Ostali činitelji koji određuju veličinu stanišnog prostora su

klima, predatori, insekti i čovjek. Ukoliko su životni uvjeti povoljniji

za vrstu, stanišno područje populacije može biti manje. Primjera radi,

populaciju jelenske divljači u Baranji procjenjujemo na oko 4000 grla

na području od oko 40.000 ha, dok je stanišno područje populacije

jelena na Papuku oko 100.000 ha, a brojnost populacije je nekoliko

puta manja. Ova usporedba upućuje na to koji su to presudni čimbe-

nici uvjetovali relativno malo stanišno područje jedne od najbrojnijih

i najgušće naseljenih populacija jelena u Europi.

Bujnost ritske vegetacije koju karakterizira često smjenjivanje ra-

zličitih biljnih zajednica, bujni šibljaci i trščaci kao mjesto za zaklon,

zime sa prosjekom od 28 snježnih dana sa visinom snijega jedan cm

i više. Kod vrsta divljači sa visokim stupnjem soci-

jalnosti kao što je jelen, veći zahtjev za kretanjem

u prostoru nije samo uvjetovan osiguranjem

hrane, nego i radi formiranja socijalnih skupina

(krda) kao što je odvajanje po dobnim, spolnim

razlikama.

Dakle, osnovni fond jelenske divljači u Baranji

i dijelu slavonskog Podravlja i Podunavlja, svojim

ukupnim brojem, unutarnjim spolnim i uzrasnim

sastavom i socijalnim skupinama čini jednu jelen-

sku populaciju.

Genetsku raznovrsnost populacije, koja

je osnovni uvjet za vitalnost i kvalitetu tzv. ba-

ranjskog jelena, moguće je održati jedino ako

jelensku divljač na cijelom ovom području treti-

ramo kao jedinstvenu, nerazdvojnu bio-ekološ-


ku cjelinu. Uspješno održavanje i usmjeravanje ekološke strukture

populacije tj. njezine optimalne brojnosti, omjer spolova, dobnog

sastava, teritorijalnog rasporeda, hijerarhijskih odnosa i unutarnjih

kao i međupopulacijskih kontakata, moguće je postići samo u okviru

populacije kao cjeline, a ne i u njezinim pojedinim ili povremeno od-

vojenim dijelovima.

Stanišno područje populacije baranjskog jelena obuhvaća

cije li prostor Baranje, prostor uz desnu obalu Drave, od Nemetina do

Aljmaša i ponovo prostor uz Dunav do Erduta. Unu-

tar toga prostora jelenska divljač se tijekom godine

po ustaljenim navikama kreće i premješta. Uvaža-

vanje zakonitosti kretanja i premještanja jelenske

divljači unutar jedinstvenog stanišnog prostora

ove populacije, koje se odvija već stotinama godina

po ustaljenim migracijskim putovima, uvjet je op-

stanka i razvoja ove po mnogo čemu jedinstvene

jelenske populacije i njezinog staništa.

Jedan od razloga zašto se bavimo ovom

tematikom je što u posljednje vrijeme „naš kralj“, s

početka ove priče, sve češće dobiva status štetočine! Na osnovi proci-

jenjenih šteta na poljoprivrednim kulturama, dodjeljuju se određene

kvote odstrjela i „štetočina“ se tamani, a vrijednost trofeja često pre-

lazi vrijednosti procjenjene štete.

Osim zajedničkih lovišta, na opisanom prostoru se nalazi i 6 držav-

nih lovišta, gdje su u 5 lovišta privatni lovozakupnici, a u jednom su

naše Hrvatske šume. Vidljivo je da je opisano stanišno područje jelen-

ske populacije znatno interesno ispresijecano i teško je za očekivati da

se u takvim uvjetima zadrže sve biološke karakteristike vrste i ekonom-

ska logika gospodarenja sa jelenskom divljači. I zato ne smije mo do-

zvoliti da nam se dogodi što i Nijemcima, a to je da su odavno zakasnili

sa stručnim postupanjima prema plemenitoj divljači.

Ako prihvatimo teoriju kako se uči na tuđim greškama, onda

nam se vrlo korisnim čini prijedlog osnivanja interesne zajednice za

jelensku divljač. Prihvatljiv je i opis potrebnih postupaka kao što je

formuliranje specijalnih planova za jelensku divljač, umjesto čistih

odstrijelnih planova. Treba uskladiti lovačke ciljeve s oblikovanjem

krajobraza, njegom biotopa, korištenjem zemlje i saniranjem šteta.

Potrebno je dati preporuke u svrhu smanjivanja narušavanja mira

jelenske divljači od strane lovaca i rekreativaca u

šumi. Nijemci su ovaj odgovoran zadatak povjerili

šumarskoj struci, odnosno šumarskim poduzeći-

ma kao najvećim šumoposjednicima, primjer za to

je Waldnacinal park Bayerische Wald u Bavarskoj.

Nema razloga da i u Hrvatskoj ne bude slično, jer

Hrvatske šume d.o.o., kao najveći korisnik šumskog

zemljišta i lovoovlaštenik, zapošljavaju i najviše vi-

sokoobrazovanog kadra iz domene gospodarenja s

divljači i staništem.

A zašto baš interesna zajednica za jelensku

divljač?

1. Jelen kao krupna životinja ima veliki radijus kretanja, naročito

u vrijeme parenja kada prevaljuje i do 30 km pa se već zbog toga

prirodna cjelina unutar koje se kreće zaokružuje na većim šumskim i

poljoprivrednim područjima.

2. Iz praćenja životnog ciklusa populacije jelenske divljači zapa-

ža se ustaljena zakonitost u njezinim navikama da se tijekom godine

premješta iz jednih u druga prebivališta unutar stanišnog područja. U

proljeće jeleni napuštaju svoja zimska prebivališta i premještaju se u

često prostorno udaljena ljetna prebivališta; u vrijeme parenja jeleni

se premještaju sa košutama u njihova boravišta, da bi se poslije pare-

GOSPODARENJE JELENOM / ŠTO JE TO INTERNA

ZAJEDNICA ZA JELENSKU DIVLJAČ

laditi potrebe ljudi i životni diti potrebe ljudi i životni elenske divljači ?nske divljači ?

Uzgojna zajednica Wildfeld

u Austriji (Gornja Štajerska)

nastala je dragovoljnim

udruživanjem 18 posjednika

zemljišta i lovišta, na ukupnoj

površini od 32 400 ha.

Kako dalje gospodaritiKako dalje gospodariti

Piše: Zlatan Mihaljević, dipl. ing. šum.

Foto: mr. sc. Branko Urošević, dipl. ing. šum.


prehrana RIŽA

RižaRiža - najvaž- najvažKruh je alfa i omega u

našoj prehrani i često

nam je teško zamisliti

obrok bez njega.

No, u nekim drugim

krajevima svijeta kruh

gotovo nikad nije na

jelovniku, a njegovu

ulogu (sigurno još i

značajniju) zauzela je

riža.

Kod nas riža nije tako često na jelovniku - većinom

kao prilog uz glavno jelo ili kao rižoto. No, ova žita-

rica je zapravo najvažnija biljka u ljudskoj prehrani i

čak petina od ukupnih kalorija koje dnevno pojede

cijelo čovječanstvo potječe upravo od ove žitarice. Riža je

glavna namirnica za cijelu Aziju, a vrlo je važna i u Africi i

Južnoj Americi. U nekim zemljama obrok bez riže nije obrok.

Baš kao što i mi jedemo više raznih žitarica, tako

postoji i nekoliko tipova riže. Nama su najpoznatija bijela

duguljasta zrnca, iako ponekad jedemo i mala, više okru-

glastog oblika. Sorte riže razlikuju se najviše po količini ami-

lopektina koji uzrokuje da riža kuhanjem postaje ljepljiva i

nja ponovo vratili u zimska prebivališta.

3. Za vrijeme poplava jelenska divljač napušta

poplavno područje i prelazi u šume branjenog po-

dručja koje mogu biti udaljene od korita rijeka i

desetak kilometara.

4. Osim fi zioloških potreba, uzrok migracije

može biti i veće uznemiravanje jelenske divljači, a

naročito u sezoni odstrjela, kada jelenska divljač

prisilno napušta prebivališta u kojima ne nalazi

potreban mir.

5. Poseban značaj sezonskog premještanja je-

lenske divljači je u tome da može biti masovnog

karaktera, obzirom da se radi o vrsti koja živi u kr-

dima.

6. Interesna rascjepkanost područja gdje stal-

no borave samo manji dijelovi populacije onemo-

gućava objedinjavanje svih faza gospodarenja

(uzgoj, zaštita, lov i korištenje divljači) i dovodi u

prvi plan prije svega lov i korištenje divljači, što

neminovno dovodi do poremećaja u normalnom

gospodarenju s jelenskom populacijom.

7. Poremećaji ne nastaju samo u biološkom

pogledu, nego se nanose velike gospodarske šte-

te i onemogućava ekonomično gospodarenje u

lovstvu.

Kao pozitivan primjer navodimo uzgojnu

zajednicu Wildfeld u Austriji (Gornja Štajerska).

Nastala je dragovoljnim udruživanjem 18 posjed-

nika zemljišta i lovišta, na ukupnoj površini od

32 400 ha.

Gospodarske šume zauzimaju 21 500 ha, za-

štitne šume 5700 ha, a 5200 ha su alpske livade

i neproizvodne površine. Gospodare sa fondom

jelenske divljači od 2200 grla, 1000 divokoza i

2500 grla srneće divljači.

Gospodarenje sa divljači vrši se sa posebnim

lovnim kadrom (odvojeno od šumarstva, ali je vla-

snik isti), a područje je podijeljeno na lovno čuvar-

ske revire sa prosječnom površinom od 1200 ha.

Zajednički ciljevi i zadaci uzgojne zajed-nice bili bi:

- stvaranje boljih uvjeta za uzgoj divljači

- djelotvornija zaštita divljači

- racionalno korištenje divljači i njezinih dije-

lova

- dosljedno provođenje Zakona o lovstvu i

pratećih Pravilnika

- stručno obrazovanje članstva

- njegovanje lovačkih običaja i etike

I na kraju, kao zaključak primijenimo nje-

mačke preporuke na Hrvatsku. Jelenska divljač ne

smije i ne može biti samo stvar lova i šumarstva.

Kako bi u Hrvatskoj mogla voditi život prikladan

za svoju vrstu, treba joj interesno udruženje koje

će zakoračiti duboko u društvo i svratiti pozornost

ljudi na sebe. A to je sukladno izjavi ministra Bo-

židara Pankretića u jednom od posljednjih inter-

vjua:

“Nema smisla da na razini Uprave za lovstvo

donosimo ikakva rješenja, a da ona ne budu uskla-

đena s potrebama ljudi na terenu. Radije se zala-

žem za neke kvalitetne okrugle stolove o tome

gdje se nalazi naše lovstvo, kamo ide, čak i o tome

ima li i kakvu ima perspektivu. Trebamo stvori-

ti vlastitu viziju i osmisliti strategiju, ali ne takvu

da se nekoliko ljudi zatvori u ministarski kabinet,

nego onu koja će kroz radionice uključiti sve koji o

tome promišljaju i one na suprotnoj strani.“

Klas rižeKlas riže

Piše: Olga Jovanović

Foto: G. Šafarek


amiloze koja omogućava riži da zadrži strukturu kao i

prije kuhanja.

Postoji oko stotinjak sorti, a neke od najpoznatijih

su bijela riža, basmati, ljepljiva, smeđa... Osim toga, kao

što jedemo integralne žitarice koje su bogatije hranji-

vim sastojcima od rafi niranih žitarica, tako postoji i tzv.

integralna riža ili smeđa riža. Od smeđe riže se dobiva

paraboiled riža kod koje se na pari posebnim procesom

hranjive tvari iz ljuskica sačuvaju u samom zrnu riže. Od

sirove riže se također može raditi i brašno. Za razliku od

pšenice, riža ne sadrži gluten te je česta namirnica kod

osoba alergičnih na ovaj protein. Poput svih ostalih žita-

rica i od riže se prave alkoholna pića, kao što je japanski

sake. Rižino mlijeko je sve popularnije, pogotovo kod

vegetarijanaca i vegana. Riža se jede i u čokoladi, samo

ne u sirovom niti kuhanom obliku, već se pod niskim

tlakom „napuhuje“. Od takve riže se često rade i krekeri,

bilo slatki ili slani.

Riža je vrlo hranjiva namirnica koja sadrži zna-

čajne količine proteina, vitamina (B1, B2, B3, B5, B6 i

B9) i minerala (mangan, fosfor, cink). No, kako riža ne

sadrži sve esencijalne aminokiseline, potrebno ju je

kombinirati s nekim drugim izvorom proteina (poput

orašastih plodova, mahunarki, ribe, jaja ili mesa). Riža

ajvažnija ljudska žitaricaažnija ljudska žitaricaMozaik riže!Mozaik riže!

Riža je osnovna Riža je osnovna namirnica širom Azije namirnica širom Azije

i Afrikei Afrike

Rižino poljeRižino polje

je ovaj vitamin topljiv u mastima, a ne u vodi. Upravo se u tim po-

dručjima riža gotovo isključivo kuha na vodi... Osim toga, postavljaju

se i velika pitanja o monopolu multinacionalnih kompanija koje su

proizvele ovu biljku, kojima je glavni cilj profi t, a ne dobrobit lokal-

nog stanovništva.

Poput većine ostalih žitarica i riža spada u skupinu jednosu-

pnica. Mi za našu prehranu koristimo sjeme ove biljke, Oryza sativa.

To je obično jednogodišnja biljka, no u nekim predjelima, u tropima,

može rasti i kao višegodišnja do nekih 20-ak godina. Prilikom žetve se

bere samo pšeno, a sama biljka ostavlja se da raste te se na taj način

pojeftinjuje proizvodnja riže. No, takve biljke s vreme-

nom gube na kvaliteti uroda. Obično godišnje budu

dvije žetve, a negdje i samo jedna. Riža može u izuzet-

no povoljnim uvjetima (ovisno o sorti i plodnosti tla)

narasti i do 1,8 m, iako češće doseže oko jednog me-

tra. Lišće je dugačko (50 - 100 cm) i usko. Cvjetovi koje

oprašuje vjetar su skupljeni u cvat dužine 30-50 cm.

Riža može rasti gotovo bilo gdje pa čak i na najstrmijim

obroncima planina, iako su najpoznatija rižina polja na

tzv. poplavnim terasama. Iako riža može rasti i s manje

vode, poput ostalih žitarica, to je relativno neisplativo,

jer se u takvim slučajevima razvija i mnogo korova koji

inače ne preživljava na poplavljenim poljima.

Utjecaj na okoliš - Kao i mnoge druge poljopri-

vredne kulture i riža ostavlja negativan trag na naš

okoliš. Osim upotrebe pesticida i umjetnih gnojiva,

poplavljena rižina polja proizvode velike količine

metana, jednog od stakleničkih plinova. Metan ima

dvadeset puta jače djelovanje na zagrijavanje atmos-

fere od ugljikovog dioksida. Osim utjecaja na klimu, u

mnogim tropskim krajevima je nedostatak prostora za

sadnju riže uzrok sječe šuma. Kako je tlo u tropskim

kišnim šumama plodno isključivo zbog brzih ciklusa izmjene i

kruženja tvari u prirodi, nestankom šuma nestaje i plodno tlo. Na

tako ogoljenom tlu riža uspijeva svega nekoliko godina za redom,

nakon čega se polje napušta i sječe nova šuma. Veliki prirodni

prirast i sve veća potreba za rižom u mnogim azijskim zemljama

značajno ugrožava opstanak preostalih dijelova kišnih šuma.

Jela od riže - Kao što i sami znamo, kod nas je riža tek spo-

redna namirnica koja se često koristi sakrivena u neko drugo

jelo, poput musake, punjenih paprika. Neke zemlje poput Italije su

postale pravi majstori za sve vrste rižota. A Nijemci su za razliku od

većine zemalja ovu namirnicu uvrstile u nezaobilazni tradicionalni

desert - rižu na mlijeku, većinom sa cimetom ili nekom marmeladom.

U nekim azijskim zemljama juhe od riže su glavni specijalitet, dok je

riža većinom glavo jelo ili prilog u većini zemalja koje najviše konzu-

miraju ovu namirnicu (npr. Kina, Indija, Indonezija...). Kako je uzgoj

riže osnovna djelatnost u mnogim zemljama, tako se riža uvukla i u

brojne narodne izreke koje na različite načine podsjećaju na mukotr-

pan rad koji stoji iza svakog zrna.

Umjesto šume-riža!

U mnogim tropskim krajevima je nedostatak prostora

za sadnju riže uzrok sječe šuma. Kako je tlo u tropskim kiš-

nim šumama plodno, isključivo zbog brzih ciklusa izmjene

i kruženja tvari u prirodi, nestankom šuma nestaje i plod-

no tlo. Na tako ogoljenom tlu riža uspijeva svega nekoliko

godina za redom, nakon čega se polje napušta i sječe nova

šuma.

Čak petina od ukupnih kalorija koje dnevno

pojede cijelo čovječanstvo potječe od riže!

Terase rižeTerase riže

Terase Terase

U nerazvijenim zemljama riža se obrađuje uglavnom ručnoU nerazvijenim zemljama riža se obrađuje uglavnom ručno

se najčešće kuha u vodi ili na pari, a ponekad se kuha i

kaša (koja je česta na jelovniku bolesnih osoba kao lako

probavljiva hrana). Kao osnovna namirnica u mnogim

zemljama trećeg svijeta, gdje je ishrana često oskudna

vitaminom A, biotehnolozi su patentirali rižu koja sadrži

beta-karoten iz kojeg naš organizam proizvodi ovaj vi-

tamin. Ova riža je zbog toga zlatne boje odakle je dobi-

la i ime. Unatoč dobrim namjerama s jedne strane, ova

riža ima i brojne ne tako pozitivne strane. Jedna od njih

je i činjenica da se vitamin A može apsorbirati u našem

organizmu samo ukoliko se priprema s masnoćama jer


Prirodno stanište božikovine je u pretežito pla-

ninskim krajevima (1200 metara nad morem),

srednje i zapadne Europe, Male Azije, Perzije

te sjeverozapadne Afrike. Najviše raste u bu-

kovim šumama.

Ovaj zimzeleni grm ima čvrste i

kožaste listove ovalnog oblika i na

rubovima obično nazubljene. Dvo-

domna je biljka s cvjetovima bijele

ili ružičaste boje sakupljene u kraće

ili duže oskudne cvatove. Plod joj

je okruglasta koštunica crvenkaste

boje.

U prošlosti su je sadili blizu kuća kako bi domaćine štitila od zla

i demona. Vjerovalo se da štiti kuću

i od lutajućih mrtvih duša koje tra-

že ulaz u topli dom. Zbog toga su je

u obliku vijenca stavljali na ulazna

vrata ne bi li spriječili zle sile da ula-

ze unutra.

Trnje božikovine podsjeća na

trnje krune koju je nosio Isus, zele-

no lišće simbol je vječnog života,

a crvene bobice ploda simbol su

uskrsnuća i krvi koje je Isus prolio po

križu.

Koristila se, ali i danas se koristi,

kao božićni ukras. Zbog čestog ko-

rištenja prigodom blagdana, zbog

čestog branja postala je ugrože-

nom vrstom biljke. Kod nas je za-

štićena vrsta biljke i to još od 1953.;

zabranjeno je njeno branje i trganje

grana.

Prema keltskom horoskopu, rođeni u znaku

božikovine (od 8. srpnja do 4. kolovoza) vrlo su prak-

tične i sposobne osobe. Imaju smisla za dobre po-

slove, ali radije asistiraju u poslu nego li ga vode. U

vezi s partnerom su posesivni, zaštitnički raspoloženi

i daju potporu. Po prirodi su perfekcionisti koji pone-

kad ipak izgube samopouzdanje. Utječu na mnoge

stvari u životu, ali su uvijek iza „scene“. Osjećajni su i

vrlo samokritične osobe. Tolerantne su i imaju mnogo

prijatelja.

Osim za ukrase, drvo božikovine koristilo se u to-

karstvu za izradu sitnih predmeta, štapova, klavirskih

tipki i sl. Od njega su se izrađivale i intarzije (koristilo

to drvo se umjesto ebanovine).

Listovi i kora sadrže dosta ilicina, koji se nekad ko-

ristio za proizvodnju ljepila.

Danas, ova biljka atraktivnog izgleda ima vrlo široku hortikulturnu primjenu; u kućanstvima,

parkovima gradova i sl. Može se saditi pojedinačno

ili je pak odlična za gustu živicu. Živica od božikovine

značajno umanjuje buku. Osim u vrtu može se po-

saditi u vaze te smjestiti na terasu ili balkon. Biljka je

idealna za gradske sredine jer dobro podnosi gradska

zagađenja, a otporna je i na posolicu.

Ukoliko želimo dobiti atraktivne crvene plodove

biljke u jesen, potrebno je posaditi muške i ženske

biljke na udaljenosti od 30 metara kako bi se osigu-

ralo uspješno oprašivanje (ili je moguće na žensku

biljku nacijepiti mušku).

Ljekovita je biljka, njome se liječi niz bolesti poput

reumatskih bolesti, bolesti krvi, dišnih putova i sl.

Od raznih vrsta božikovine zanimljiva je ona

koja raste u šumama južnog Brazila, Paragvaja i Ar-

gentine. Poznata je pod latinskim nazivom ilex para-

guariensis (paragvajska božikovina). Od ove biljke do-

biva se čaj poznat pod nazivom mate. Za čaj se koriste

listovi, a da bi sačuvali zelenu boju, okus i miris, pro-

vlače se oprezno kroz vatru, a poslije toga suše. Sadr-

že dosta kofeina pa se ovaj čaj koristi protiv umora, za

smanjivanje glavobolje i reumatskih bolova. Mate je

na listi zabranjenih poticajnih sredstava za sportaše.

Zanimljivo je da su u ovoj biljci „uživali“ već pra-

stanovnici Perua, a tragovi o tome pronađeni su u

grobnicama Inka. Kad su španjolski osvajači došli u

Južnu Ameriku otkrili su da domaće stanovništvo uži-

va u ovoj mogli bi je nazvati i drogi. Vijest o tome u

Europu su prenijeli isusovci pa se čaj po njima još zove

i isusovački.

Po božikovini su dobili imena i prezimena

mnogi ljudi: imena Božica, Božidar, Božidarka, Bože-

na, Božimira, Božika te prezimena poput Božić, Boži-

čević i sl. I imena nekih naselja u našoj zemlji nose ime

po toj prekrasnoj biljci: Božava (Dugi otok), Božjakovi-

na (naselje sjeveroistočno od Dugog Sela...

drveće naših šuma BOŽIKOVINA / ISTINE,

LEGENDE, VJEROVANJA

Posađena blizu kuće, Posađena blizu kuće, božikovina domaćine božikovina domaćine štiti od zla i demona..štiti od zla i demona..

Božikovina je jedno

od najstarijih poznatih

zimzelenih grmova

koji mogu doživjeti

starost i više od

stotinjak godina. Može

narasti i kao stablo

visine do petnaestak

metara.

Prema keltskom horoskopu, rođeni u znaku

božikovine (od 8. srpnja do 4. kolovoza) vrlo

su praktične i sposobne osobe. Imaju smisla za

dobre poslove, ali radije asistiraju u poslu nego

li ga vode. U vezi s partnerom su posesivni,

zaštitnički raspoloženi i daju potporu. Po prirodi

su perfekcionisti

Božikovina u cvatuBožikovina u cvatu

Plodovi božikovinePlodovi božikovine

Piše: Vesna Pleše

Foto: B. Pleše i arhiva


Ljubavna priča izmeđuLjubavna priča izmeđuPedra i dvorske dame Pedra i dvorske dame uvijek živi!uvijek živi!

Dakle, krenuli smo u suprotnom smjeru

od Porta prema Lisabonu i prvo zani-

mljivo mjesto bio je Aveiro poznat kao

portugalska Venecija. Ovaj zanimljivi

gradić je sve do sredine 16. st. bio malo ribarsko

mjesto, no 1575. godine se digla strašna oluja koja

je nanijela ogromne količine pijeska i time zablo-

kirala ulaz u luku. Okolne lagune su se pretvorile

u močvare, a grad je počeo propadati. Tako je bilo

sve do kraja 19. st. kada je otkriveno da je mulj iz

močvara jako dobro gnojivo te ga je lokalno sta-

novništvo počelo iskorištavati. Danas je to sveuči-

lišni grad opasan sa nekoliko kanala na kojima plo-

ve čamci slični venecijanskim gondolama, okrenut

uglavnom turizmu. I da, pijesak je još tu i njegove

obale su danas poznato izletište i ljetovalište na

Atlantskom oceanu.

Do Coimbre ima 60-ak kilometara, a prije valja

stati u arboretumu Busaco, koji ima zanimljivi dvo-

rac izgrađen tipičnim neomanuelinskim stilom,

portugalskom arhitekturom sa kraja 19. st..

Naravno, Coimbra je nezaobilazna na

ovome putu. Grad koji je dom jednom od najsta-

rijih sveučilišta na svijetu, osnovanom 1290. godine

i sjedište je kulturnog života Portugala. Nekoć glavni

grad, danas je tu koncentracija najvećih portugalskih

znanstvenih institucija te zbog velike koncentracije in-

teligencije, Coimbra ima vrlo zanimljivu atmosferu koju

održava veliki broj što domaćih što stranih studenata.

Osim po obrazovanju, grad obiluje starim građevinama,

crkvama, parkovima, restoranima i lako se stječe dojam

da se ovdje lagodno živi.

Jedan od stilova fada nastao je ovdje, stoga je od-

lazak na večeru u jedan od prostora na kojemu se pje-

va fado nešto što ne bi trebali propustiti. Mi smo imali

sreću da rezerviramo mjesta u prostoru napuštene ka-

pelice pretvorenom u restoran, što je davalo dodatni

putopis/portugal 2 NA KRAJNJEM ZAPADU

EUROPE

Između Porta i Lisabona

postoji čitav niz

zanimljivih gradova koji

zahtijevaju barem kratko

zaustavljanje. Stoga, ako

nemate vremena nekoliko

dana kako bi uživali u

predivnom portugalskom

krajoliku, najbolje rješenje

je iznajmiti automobil i

zaustaviti se nakratko u

svakom mjestu jer ćete

uživati u nezaboravnom

spoju kulture, povijesti i

prirode.

Ulaz u crkvu u AlcobaciUlaz u crkvu u Alcobaci

Portugalska VenecijaPortugalska Venecija

Pjevači i svirači na večeri fadaPjevači i svirači na večeri fada


među kralja đu kralja ame koja još e koja još

prvo gotičko zdanje ikad izgrađeno u Portu-

galu, a završeno je 1252. godine.

I za kraj, ostalo nam je birati izme-

đu Tomara, srednjovjekovnog templarskog

grada, Sintre, ljetne rezidencije portugalskih

kraljeva iz 19. stoljeća ili Obidosa, srednjovje-

kovne utvrde koja se nije mnogo promijenila

do danas.

Odlučili smo se za Obidos i nismo pogri-

ješili jer se radi o vrlo zanimljivom gradiću sa

autentičnim ulicama u kojima imate osjećaj

da će vas svakog trena zaskočiti oklopljeni

srednjovjekovni vitez na konju. Atmosfera

u gradu je odlična i sve je puno malih obrt-

ničkih radnji i restorana. A kad ste već u re-

storanu šteta je ne probati ghingju, lokalnu

rakiju od višnje koja se služi u izlivenim ča-

šama od čokolade. Komentar je bio da nam

Portugalci prodaju njihovu verziju poznatog

Kraševog bombona Griotte.

Slijedio je povratak u Lisabon, gdje smo

zaključili da je Portugal među zanimljivijim

destinacijama koje danas možete posjetiti u

Europi

štih atmosferi. Uz odličnu večeru i odlično

vino za nekakvih stotinjak kuna uživali smo

u vrhunskom fadu do kasno u noć i toplo bih

svakome preporučio ovakav oblik noćnog

provoda.

Vjera i srednji vijek - Nakon Coimbre,

ako nastavite prema Lisabonu, naići ćete na

jedno od najpoznatijih marijanskih svetišta

na svijetu, Fatimu. Ovdje su 1917. godine

tri djeteta doživjela ukazanje Gospe, dok su

čuvali ovce po obližnjim brdima, a službeni

Vatikan je odlučio priznati ukazanje i progla-

siti Fatimu marijanskim svetištem. Iako cijeli

događaj prate brojne kontroverze, Crkva

čvrsto stoji iza svojih stavova, što je Fatimu

učinilo jednim od najposjećenijih mjesta u

Portugalu. Religijski turizam naprosto cvate,

što nažalost remeti hodočasničku atmosferu

i umanjuje svetost ovoga mjesta, no to ne

znači da bi trebali zaobići mjesto ukazanja.

Kada se već vozite prema jugu ne-

mojte zaboraviti baciti oko na prekrasni i im-

pozantni gotički samostan u Batalhi. Samo-

stan se gradio skoro 150 godina, a završetak

1517. godine nije dočekalo čak sedam vla-

dara i petnaest arhitekata koji su ga gradili.

Danas je samostan nacionalni ponos.

Sljedeća zanimljivost vezana je za jednu

od najintrigantnijih ljubavnih priča iz portu-

galske povijesti, a radi se o najvećoj portu-

galskoj crkvi koja se nalazi u gradu Alcobaci.

Naime, tu je sahranjen portugalski kralj Pe-

dro I. te njegova nikad prežaljena ljubav Ines

de Castro, jedno nasuprot drugome. Crkva je

Poznato svetište FatimaPoznato svetište Fatima

Panorama CoimbrePanorama Coimbre

Atmosfera srednjovjekovnog ObidosaAtmosfera srednjovjekovnog Obidosa Arboretum BusacoArboretum Busaco

Piše: Goran Vincenc

Foto: G. Vincenc

Ljubav na portugalski način

Portugalski princ Pedro I. bio je zaluđen dvorskom damom

Ines de Castro, no zbog dvorskih obaveza morao je oženiti kastilj-

sku princezu Constanzu. Nedugo nakon vjenčanja, Constanza se

razboli i umre te se mladi Pedro, sada bez obaveza, odlučio oženiti

za Ines, što je i učinio na tajnoj ceremoniji. No, to se nije svidjelo

njegovom ocu, kralju Alfonsu IV. koji je dao ubiti nesretnu Ines što

je teško palo Pedru. Kada mu je otac preminuo, ljutiti Pedro naloži

da se ubiju svi koji su sudjelovali u atentatu na neprežaljenu Ines,

te da se tijelo iskopa. Zatim ju je postavio na prijestolje te naredio

svim dvoranima da kleknu pred nju i poljube joj već raspadnutu

ruku. Prije nego što je umro, odredio je da ga se sahrani u crkvi u

Alcobaci nasuprot nje, kako bi na sudnji dan ona bila prvo što će

ugledati.

okruglasta ili jajolika koštunica sa slatkastim i jestivim

ovojem. Dozrijeva poslije cvatnje, u jesen prve godine.

Supke (kotiledoni) su nadzemne, na vrhu udubljene.

Obični koprivić, košćela (Celtis australis) je do

25 m visoko listopadno drvo uglavnom mediteranskoga

područja. Raste u južnoj Europi, jugozapadnoj Aziji, na

Kavkazu i sjevernoj Africi. Stablo je ravno, krošnja široka

i gusta, zaokružena i prozračna, a krupno i užljebljeno

deblo dosegne promjer i veći od 2 m. Kora je izrazito

debela, pepeljastosiva, dugo ostaje glatka, nalikuje na

bukovu. Kod starih stabala postaje tamnija i plitko ispu-

ca. Mladi izbojci su tanki, koljenčasti, smeđi, neznatno

dlakavi, posuti svjetlijim lenticelama. Korjenski sustav

izrazito je razvijen, a korijenje prodire duboko u tlo. Pu-

povi su dvoredno raspoređeni, trokutastog oblika, uši-

ljeni, pokriveni s mnoštvom ljuskica. One su u donjem

dijelu svjetlije, a u gornjem tamnosmeđe, malo dlakave.

Vršni pup je neznatno nakošen, podjednako velik kao i

postrani pupovi koji su priklonjeni uz izbojak.

Listovi su jednostavni, jajasti, naizmjenični, dvo-

redni, koso šiljastoga vrha. Dugi su 5-12 cm, široki 4-6

cm, s 1-1,5 cm dugačkom peteljkom. Odozgo su zele-

ni, goli, sjajni i glatki, s donje strane svijetlozeleni, po

žilama neznatno dlakavi. U jesen poprime zlatnožutu

boju. Osnovica lista je zaobljena ili široko klinasta i asi-

metrična, a plojka od četvrtine svoje dužine do vrha

oštro napiljenoga ruba. Nervatura je dlanasto mrežasta,

mala enciklopedija šumarstvamala enciklopedija šumarstva

Rod koprivići (Celtis) obuhvaća približno 70

vrsta listopadnog i vazdazelenog drveća iz

porodice brijestovki (Ulmaceae), rasprostra-

njenih u umjerenim, a djelomice i tropskim i

suptropskim regijama sjeverne polutke. Nalazimo ih u

južnoj Europi, južnoj i istočnoj Aziji, južnom i sjevernom

području Sjeverne Amerike, na jugu do središnje Afrike

i Južnoj Americi. Koprivići, koji se u nas mogu uzgajati,

pripadaju sekciji Euceltis, a obuhvaćaju oko 30 vrsta.

Na tropskom i suptropskom području uglavnom obita-

vaju vazdazelene vrste.

Kora debla je sive boje te glatka ili plutasto izbraz-

dana. Pupovi su sitni, trokutastog oblika, ne stoje koso

iznad lisnih brazgotina koje nisu izbočene. Listovi su na-

izmjenični, jednostavni, cjelovitog ili napiljenog ruba.

Plojka je na osnovici asimetrična i s tri jače žile. Cvje-

tovi su poligamni do jednodomni, sitni, četverobrojni

do peterobrojni, bez latica (apetalni), sa 4-5 prašnika,

a javljaju se na mladim izbojcima. Muški su u kiticama,

a potpuni su uglavnom pojedinačni, u pazušcu lista.

Cvjetni omotač (perigon) je žućkast, sastavljen od pet

slobodnih listića. Cvatnja je tijekom listanja. Plod je

Od približno 70

vrsta koprivića u

svijetu u nas se

može uzgajati oko

30, a na tropskom

i suptropskom

području uglavnom

obitavaju

vazdazelene vrste

Američki koprivić ograničen je na uzgoj u

parkovima i vrtovima jer je vrlo dekorativna

vrsta. U američkim prerijama i na području

bivšega Sovjetskog saveza služi za podizanje

vjetrobranskih pojaseva.

Stablo običnoga koprivićaStablo običnoga koprivića

Američki koprivić (Celtis Američki koprivić (Celtis occidentalis)occidentalis)

Dijelovi biljke (Celtis australis)Dijelovi biljke (Celtis australis)26 Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME

a od osnovice plojke pružaju se tri žile. Cvjetovi su na

dugim peteljkama, žućkasti, sitni, pojedinačni ili po 2-4

u grupama. Oni su jednodomni; na istom stablu nala-

ze se dvospolni (hermafroditni) i jednospolni cvjetovi.

Cvatnja je u travnju i svibnju, istodobno s listanjem.

Plod je kuglasta mesnata koštunica tamne boje, debela

do 1 cm, velika poput zrna graška, visi na peteljci dugoj

približno 2 cm, dozrijeva tijekom srpnja i kolovoza. U

početku je bjeličasta, kasnije crvena, a kada dozrije po-

prima crvenkastosmeđu boju. Bljutavog je i slatkastog

okusa. Koštica je mrežičasta, tamnije obojena. Supke su

duge oko 2 cm, široke 1,5 cm, na vrhu srcoliko urezane.

Starost i do 1000 godina - Obični koprivić je

anemofi lna biljka prilagođena na oprašivanje pomoću

vjetra, raste na sušnim staništima (kserofi t), voli sunča-

ne položaje (heliofi t) i otporan je na hladnoću (do -15

celzijevih stupnjeva). Spororastuća je vrsta koja doživi

starost i do 1000 godina. Razmnožava se sjemenom i

na vegetativan način. Staniše mu je pretežito u šuma-

ma i šikarama hrasta medunca u submediteranskim

područjima, a rjeđe ga nalazimo u makiji. Prodire du-

boko u kopno dolinama pojedinih rijeka, posebice Ne-

retve i Vardara. Zahtijeva laka, rastresita, pjeskovita tla

na vapnencu. Kao vrsta iz tercijara sačuvala se na nekim

mjestima kao relikt izvan svoga cjelovitog areala. Pri-

mjerice, ima ga u klisuri Đerdap, gdje dolazi s orahom,

rašeljkom, medvjeđom lijeskom, crnim jasenom i dru-

gim vrstama (zajednica Celto-Juglandetum). Penje se u

visinu do 900 m. U Hrvatskoj raste u Istri, Hrvatskome

primorju i Dalmaciji. Pojavljuje se uglavnom pojedinač-

no u mediteranskim i toplijim submediteranskim šuma-

ma te u sličnim unutrašnjim područjima. Zbog lijepog

i osebujnog habitusa cijenjena je hortikulturna vrsta.

Izrazito je proširen u drvoredima (alejama) i parkovnim

nasadima, ali i u šumskim kulturama umjerenijih i to-

plijih krajeva. Drvo je osobito dobre kvalitete, mladice

vitke i žilave, prikladne za izradu bičalica (dio biča što se

drži u ruci) i štapova.

Američki koprivić (Celtis occidentalis) je drvo

umjerenoga područja Sjeverne Amerike koje naraste u

visinu do 30 m, a gdjekad i do 40 m. Stablo ima široku

krošnju, kora je siva, uzdužno izbrazdana, u brazdama

svijelosmeđa, odlupljuje se u pločicama. Izbojci su tan-

ki, koljenčasti, smeđi, bjelkasto dlakavi te posuti svjetli-

jim lenticelama. Pupovi su dvoredni, trokutasti, ušiljeni,

nerijetko u stranu odmaknutih vrhova, pokriveni mnoš-

tvom ljuskica. One su crvenkastosmeđe boje, dlakave i

tamnijih rubova. Vršni (terminalni) pup veličine je kao

postrani ili manji, nerijetko izrazito nakošen. Postrani

pupovi priklonjeni su uz izbojak.

Listovi su dugi 5-12 cm, široki 4-6 cm, s peteljkom

dugom 1-1,5 cm, naizmjenični, dvoredni, jednostavni,

jajasti, koso ušiljenog vrha. Na licu su goli, sjajni i glatki,

a na naličju svijetlozeleni, po žilama neznatno dlakavi.

Osnova je zaobljena ili široko klinasta i asimetrična, a

plojka od četvrtine dužine do vrha oštro napiljenoga

KoprivićiKoprivići (Celtis)(Celtis)ruba. Nervatura je dlanasto mrežasta, s

tri žile od osnove plojke. U jesen listovi poprimaju

zlatnožutu boju.

Cvjetovi su sitni, zelenkasti, muški u pramenovima

pri osnovi izbojka, uglavnom šesteročlani. Dvospolni

cvjetovi javljaju se pojedinačno u pazušcu listova. Plod

(koštunica) je okrugao, debeo 7-10 mm, plavičastocrve-

ne ili tamnocrvenkaste boje, s 10-15 mm dugom stap-

kom, dužom od peteljke. Sitniji je negoli kod običnoga

koprivića, a mesnati ovoj ploda nije jestiv. Koštica je bri-

dasta. U usporedbi s običnim, američki koprivić ima sla-

bo dlakave ili gole mlade izbojke, listove bez dugačko

izvučenoga vrha i koru debla koja je ispucala i tamna.

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

Žuti koprivić (Celtis Žuti koprivić (Celtis tournefortii)tournefortii)

Listovi i plodovi Listovi i plodovi (kuglaste (kuglaste koštunice)koštunice)

Američki koprivić najviše je rasprostranjen oko

rijeke Mississippi i njenih pritoka kao primiješana vr-

sta u listopadnim šumama. Otporniji je prema niskim

temperaturama te se u srednjoeuropskim i sjevernoe-

uropskim zemljama češće uzgaja od našega (običnog)

koprivića. Ograničen je na uzgoj u parkovima i vrtovima

jer je vrlo dekorativna vrsta. U američkim prerijama i na

području bivšega Sovjetskog saveza služi za podizanje

vjetrobranskih pojaseva.

Žuti koprivić (Celtis tourneforti) je nisko listo-

padno drvo koje dosegne visinu 10-15 m ili oveći grm

istočnoga Sredozemlja i Male Azije. Kora je tanka, svije-

tlosiva i dugo glatka. Kasnije je uzdužno izbrazdana, u

brazdama crvenkastosmeđa. Korjenski je sustav izrazito

razvijen te snažno prodire u vapnenački kamenjar. Iz-

bojci su smeđi, gusto sivkasto dlakavi, posuti svjetlijim

lenticelama. Pupovi su dvoredni, trokutasti, ušiljeni, s

mnoštvom smeđih do crvenkastosmeđih ljuskica koje

su tamnijih rubova te gusto sivkasto dlakave. Vršni pup

veličine je kao postrani ili manji, nerijetko nakošen, a

postrani su priklonjeni uz izbojak. Listovi su jednostav-

ni, široko jajasti, šiljastoga vrha te tupo nazubljenog

ruba. Kožaste su konzistencije, dugi 3-7(8) cm, široki

2-5 cm, s 1-1,5 cm dugačkom peteljkom. Naizmjenični

su i dvoredni, sa zaobljenom ili srcastom asimetričnom

osnovom. Odozgo su tamnozeleni, glatki i neznatno

sjajni, a s donje strane plavkastozeleni ili sivkastozeleni,

goli ili neznatno dlakavi. Nervatura listova je dlanasto

mrežasta.

Cvjetovi su dvospolni i jednodomni te sitni. Vrije-

me cvatnje je tijekom travnja i svibnja, istodobno s li-

stanjem. Plod je žuta mesnata koštunica promjera pri-

bližno 8 mm, na peteljci dugoj 11-14 mm. Dozrijeva u

listopadu, plodovi zimi ostaju postrano na izbojcima, s

nerazgranjenim, svijetlosmeđim stapkama. Koštica je

bijela, na površini glatka, bridasta.

Za pošumljavanje krša-Stanište žutoga koprivića

je u području mediteranskih i toplijih submediteranskih

šuma. Kao izrazito kserotermna vrsta uspijeva na suhim,

skeletnim tlima, penjući se u vi-

sinu do približno 900 m. U Ma-

kedoniji se, primjerice, javlja

kao reliktna vrsta s makedon-

skim hrastom, a obilnije oko

Prespanskoga jezera i u Her-

cegovini. U Hrvatskoj ga ima u

području mediteranskih šuma,

posebice na primorskim padi-

nama Velebita i na otoku Bra-

ču. Budući da je iznimno otpo-

ran i izdržljiv na sve ekstremne

uvjete krškoga podneblja, ima

veliku primjenu u pošumlja-

vanju ljutoga krša, na suhim i

Obični koprivić spororastuća je vrsta koja

doživi starost i do 1000 godina. Staniše mu je

pretežito u šumama i šikarama hrasta medunca

u submediteranskim područjima, a rjeđe ga

nalazimo u makiji. U Hrvatskoj raste u Istri,

Hrvatskome primorju i Dalmaciji.

Bungeov koprivić Bungeov koprivić (Celtis bungeana)(Celtis bungeana)

Kavkaski koprivić (Celtis causiaca)Kavkaski koprivić (Celtis causiaca)

Kinesko-japanski koprivić (Celtis sinensis)Kinesko-japanski koprivić (Celtis sinensis)

Mrežičasti koprivić Mrežičasti koprivić (Celtis reticulata)(Celtis reticulata)


šumska fl ora

Šumski pavlovac (Aremonia agrimonoides) je

trajna zeljasta, do 25 cm visoka biljka iz po-

rodice ružovki (Rosaceae), rasprostranjena

na području srednje i jugoistočne Europe.

Pripada istoj porodici u kojoj su i jagode pa na prvi

pogled podsjeća na njih. Ima tanak, dugačak i raz-

granjen podzemni dio stabljike (podanak, rizom),

koja je uspravna ili ustajuća, u donjem dijelu crveno-

ljubičasto nahukana. Prizemni listovi oblikuju roze-

tu, dugi su 10-15 cm, isprekidano perasti, s 3-5 veća

i 2(4) para manjih listića. Palistići (zalisci) prizemnih

listova su smeđe boje, na rubu cjeloviti ili podijeljeni

na 2 do 3 režnja. Listići su s gornje i donje strane dla-

kavi, s istaknutom perastom nervaturom. Osnovna

značajka listova stabljike je da su znatno manji i jed-

nostavniji od prizemnih.

Razmožavanje pomoću mrava - Cvjetovi su

svijetložuti, imaju izrazito duge stapke, oblikuju vrš-

ne, gronjaste cvatove, s 2-5 cvjetova, a okruženi su

omotačem listića. Uz pravu, petočlanu čašku, cvje-

tovi imaju još i vanjsku čašku sastavljenu od listića

smještenih između lapova. Tako se stvara dojam da

ZELJASTE BILJKE

Šumski Šumski pavlovacpavlovac (Aremonia agrimonoides)(Aremonia agrimonoides)

Ova višegodišnja biljka

karakteristična je vrsta

ilirske sveze bukovih

šuma. Stanište su joj

svijetle listopadne,

mješovite i crnogorične

šume, od brdskoga

do subalpskog

vegetacijskoga pojasa,

rubovi šuma te površine

uz šumske putove i

prosjeke.

kamenitim terenima. Može izdržati temperaturu

i do -10 Celzijevih stupnjeva. Zbog svojih plav-

kastozelenih listova, guste krošnje i žućkastih

plodova, žuti koprivić je vrlo dekorativna vrsta.

Kavkaski koprivić (Celtis caucasica) je

osrednje drvo čije je stanište u kavkaskim i su-

sjednim zapadnoazijskim zemljama. Njegovo je

jedinstveno nalazište na području bivše Jugosla-

vije na otoku Golem Grad na Prespanskom jezeru.

Lišće je dugo do 7 cm, plojka je rombično ovalna

do duguljasto eliptična, slabije napiljena i dlaka-

va. Plod je tamno crvenosmeđe boje, na stapci

dugoj približno 1 cm. Ovaj koprivić podnosi nisku

temperaturu do -10 Celzijevih stupnjeva.

Mrežičasti koprivić (Celtis reticulata) je do 15 m visoko drvo ili krupniji grm jugoza-

padnoga područja SAD-a. Izbojci su dlakavi,

plojka lista jajolika, duga do 7 cm, ravnoga ruba

ili u gornjemu dijelu napiljena, na naličju gusto

mrežičaste nervature. Plod je narančastocrvene

boje.

Helerov koprivić (Celtis helleri) je drvo

Teksasa koje naraste u visinu do 10 m. Izbojci su

pustenasti, listovi ovalno duguljasti, polusrco-

like ili ravne osnove, šiljastoga vrha, na naličju

sivopustenasti i mrežičasti. Vrsta je prikladna za

podizanje drvoreda.

Bungeov koprivić (Celtis bungeana) je

drvo središnje i sjeverne Kine i Koreje visoko do

15 m. Listovi su dugi do 8 cm, ovalne plojke, na

osnovi zaobljeni, u gornjoj plovci napiljeni. Plod

je tamnoljubičast, s glatkom košticom.

Kinesko-japanski koprivić (Celtis sinen-

sis) je kinesko-japansko drvo koje naraste do 20

m visoko, široko ovalnih listova, na osnovi zao-

bljenih ili srcolikih, šiljastoga vrha i nazubljena

ruba, s donje strane mrežičasto. Plod je tamno

narančastocrven.

Korejski koprivić (Celtis koraiensis) na-

raste do 12 m visoko, drvo je Koreje i sjeverne

Kine. List je dug do 12 cm, plojka je široko oval-

na, grubo napiljena ruba. Plod je tamnonaran-

časte boje.

Domaći koprivići su vrlo značajni kod

pošum ljavanja blažih krških terena te kod podi-

zanja parkovnih nasada i drvoreda toplijih kraje-

va. U cilju podizanja parkovnih nasada mogu se

uspješno saditi i svi navedeni koprivići. Svi oni

tvore gusto krošnjata stabla, vrlo su dekorativni,

lako se razmnožavaju sjemenom i presađuju te

rastu izrazito brzo.

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

Mnoštvo listova Mnoštvo listova i cvjetovai cvjetova


čaška ima dvostruko veći broj

lapova od broja latica u vjen-

čiću. Listići vjenčića dugi su

približno 6-7 mm, cvijet ima

jednu do dvije plodnice, dva

vrata tučka i 5-10 prašnika.

Cvatnja je tijekom svibnja i lip-

nja. Plod je kuglastog oblika,

sadrži jednu do dvije smeđe,

gole sjemenke. Biljka je mir-

mekohorna jer njene plodove

i sjemenke raznose mravi koji

se hrane različitim izraštajima

na sjemenkama (tzv. karun-

kuli). Zanimljivo je da plodovi

dozrijevaju rano, budući da

mravi raznose sjeme pretežito

u ljetnom razdoblju.

U ilirskoj svezi buko-

vih šuma - Šumski pavlovac

pripada ilirskom fl or-

nom elementu, pojav-

ljuje se na svježim, hra-

njivim, neutralnim do

blago humusnim tlima.

Stanište mu je u svije-

tlim listopadnim, mješovitim i crnogoričnim šu-

mama, od brdskoga do subalpskog vegetacijskog

pojasa, na rubovima šuma, uz šumske putove i pro-

sjeke. Karakteristična je vrsta ilirske sveze bukovih

šuma (Fagion illyricum), kao prateća vrsta (pratili-

ca) velikoga broja šumskih zajednica, bez određe-

ne vezanosti za bilo koju zajednicu.

U Hrvatskoj u gorskoj smrekovoj šumi - U Hrvatskoj se u sklopu ostalih azonalnih zajed-

nica javlja u gorskoj smrekovoj šumi s pavlovcem

(Aremonio-Picetum Horvat 1938), čije se najveće

površine nalaze na Štirovači u sjevernom Velebitu

te u Apatišanskoj dulibi. U Gorskome kotaru naj-

poznatiji su lokaliteti na rubovima Nacionalnoga

parka Risnjak (Lazac), zatim kod Jasenka. Konfi -

guracija terena na 900 do 1100 m nadmorske visine

uvjetuje obilniju pojavu bukve te uglavnom prijelaz u

bukovo-jelovu šumu. Zajednica uspijeva na dubokim,

lesiviranim tlima tipa kalkokambisol iznad vapnenca,

na terenima blagih reljefnih formi, u prostranim uva-

lama i vrtačama. Uz pavlovac, u sklopu prizemnoga

rašća dolaze šumska sirištara (Gentiana asclepiadea),

srcasti čopotac (Listera cordata), bekica (Luzula luzuli-

na), dlakava bekica (Luzula pilosa), smrekina crvotočina

(Lycopodium annotinum), zečje zelje (Oxalis acetose-

lla), uspravna pokosnica (Polygonatum verticillatum),

obična borovnica (Vaccinium myrtillus) i dr.

Ključna ilirska vrsta - U dijelu Slavonskoga gor-

ja (Krndija, Dilj, Papuk) šumski pavlovac pojavljuje se

kao pratilica u šumi hrasta kitnjaka i običnoga graba

s vlasuljom, a u bukovim i medunčevim šumama kao

svojstvena i razlikovna te ključna ilirska vrsta asocijacije

Vicio oroboidi-Fagetum. Uz nju još pridolaze širokolisna

veprina (Ruscus hypoglossum), praseće zelje (Aposeris

foetida), biskupska kapica (Epidemium alpinum), rani

jaglac (Primula vulgaris) i dr.

Biljka je mirmekohorna jer njene plodove i

sjemenke raznose mravi koji se hrane različitim

izraštajima na sjemenkama (tzv. karunkuli).

Plodovi dozrijevaju rano, budući da mravi raznose

sjeme pretežito u ljetnom razdoblju.

U šumskoj sastojini među lišćemU šumskoj sastojini među lišćem

Svijetložuti cvjetovi Svijetložuti cvjetovi u gronjastom cvatuu gronjastom cvatu

ljekovito biljeljekovito bilje

Crna rotkva prastara je kultivirana biljka. Pretpo-

stavlja se da je uzgojena od divlje rotkve, odno-

sno da je porijeklom iz zapadne Azije, a kao biljka

uljarica uzgajala se u starom Egiptu, Kini i Japanu.

Posebno značenje imala je kod starih Egipćana, jer su je

koristili zajedno s lukom i češnjakom smatrajući je dobrom

i ljekovitom za zdravlje. Stari Grci i Rimljani upotrebljavali

su je kod kašlja i u liječenju bolesti diš-

nog sustava. U Francuskoj se spominje

već u vrijeme renesanse, koristila se

uglavnom za jače lučenje žuči.

Opis biljke i stanište: biljka je s

jako razvijenim i odebljalim listovima

i korijenom. Korijen je izvana crn, a

iznutra žutobijel. Uzgaja se u vrtovima,

na poljima i plantažno.

Branje: beru se donji zadebljali

listovi i korijen.

Ljekovite tvari: sadrži sirove

proteine, bjelančevine, biljna ulja, kalij, kalcij, fosfor, natrij,

željezo, vitamin C, karoten, vitamine B1, B2 i nacin.

Ljekovito djelovanje:-pomaže u liječenju žučnih,

jetrenih, dišnih i krvnih oboljenja, za

izbacivanje žučnih kamenaca, ali i ob-

navljanje jetrenih stanica,

- za liječenje cijelog probavnog su-

stava (bolesti želuca, nadutosti, crijev-

nih bolesti, zatvora i crijevnih parazita),

- bolesti dišnog sustava (kašlja)

- reume i reumatskih bolesti (kro-

ničnog artritisa, gihta, kostobolje, iši-

jasa),

-za liječenje bubrežnih bolesti, po-

jačava izlučivanje mokraće i sl.,

- posebno je učinkovita u liječenju

raznih alergija. Ako osobe oboljele od

raznih alergija, nečistoća kože, prištića,

LJEKOVITA POVRTNICALJEKOVITA POVRTNICA

Crna rotkvaCrna rotkva-lijek protiv alergija-lijek protiv alergija

Crna rotkva

(Raphanus sativus

var. niger. L.) poznata

je i po imenima

rotkva, rotkvica,

arapka, crna arapka,

mjesečarka..

raznih pjega, lišajeva do gljivičnih oboljenja uzimaju dije-

talne obroke s crnom rotkvom ili piju sok od crne rotkve na

dobrom su putu k ozdravljenju.

Isto tako učinkovita je u liječenju štitnjače, ali i čisti, smi-

ruje i jača cijeli organizam. Učinkovita je i u liječenju najtežih

bolesti poput karcinoma.

Sok od crne rotkve: Crna rotkva se očisti četkom i

opere. Izriba se ili se sok iscijedi u so-

kovniku. Uzima se kod oboljenja žuči,

kamenca i pijeska u žuči, kod ciroze je-

tre, tumora, alergija i sl.

Napitak: Izreže se na komadiće te

kuha u vodi. Voda u kojoj se kuhala pro-

cijedi se, a može se zasladiti šećerom ili

medom. Pije se u malim gutljajima kao

čaj.

Sirup: uzima se pola litre soka crne

rotkve te jedan kg meda od ružmarina.

Sok se izmiješa s medom, ulije se u sta-

klenku te se pohranjuje na hladnom i tamnom mjestu.

Uzima se po jedna žlica sirupa svaka tri do četiri sata, a

djeca svakih šest sati po žličicu sirupa.

Oblozi: crna rotkva se samelje, dodaju se mekinje, malo

jabučnog octa i vruće vode te se sve dobro izmiješa. Smjesa

se nanosi na bolna mjesta u sloju od 1 cm te se previje lane-

nom krpom ili zavojem.

Danas se uzgaja više vrsta rotkvi koje se međusobno ra-

zlikuju po veličini, obliku i boji korijena. Povrtnica koja ima

crni korijen žešćeg je okusa od drugih, ali je i najdjelotvor-

nija u liječenju raznih bolesti. U liječenju se koristi samo ko-

rijen biljke.

Važno je napomenuti da je ne treba jesti posoljenu, a po-

gotovo uz posoljenu ne treba piti pivo.

Kontraindikacije: ne trebaju je uzimati ljudi koji ima-

ju komplikacije sa žuči, bubrezima i jetrom i to u akutnim

fazama upale. Isto tako i osobe s osjetljivim želucem ne bi

trebale pretjerivati u konzumiranju crne rotkve.

Posebno značenje imala je kod

starih Egipćana jer su je koristili

zajedno s lukom i češnjakom

smatrajući je dobrom i ljekovitom

za zdravlje. Stari Grci i Rimljani

upotrebljavali su je kod kašlja i u

liječenju bolesti dišnog sustava.

Crna rotkvaCrna rotkva

Rotkva u cvatuRotkva u cvatu

Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhiva


Jedan od najvećih svjetskih sajmova šumarstva i

šumarske tehnologije Interforst, što se svake četiri

godine održava u Münchenu u Njemačkoj, bilježi

40. godišnjicu. Prvi je održan još 1970. i otada je

on simbol inovacija i tehnoloških dostignuća u šumar-

stvu i preradi drva. I 11. po redu Interforst koji je održan

od 14.-18. srpnja na već znanoj lokaciji Novoga sajma u

Münchenu (MMI) bio je smotra vrhunskih tehnologija

kako u specijaliziranim šumarskim poslovima (od pošu-

mljavanja, sječe i izrade drveta, prijevoza), tako i

u obradi drveta.

Poseban naglasak na ovogodišnjem saj-

mu bio je na predstavljanju najnovijih dostignu-

ća u zaštiti na radu, što se moglo vidjeti u jednom

od dva paviljona u kojima se izlagalo u zatvore-

nom prostoru. Također, impresivan je bio prikaz

brojnih harvestera i vorwardera što nagovješću-

je što će se u budućnosti događati u šumarstvu,

dok je nešto manje bilo traktora. Među njima se

našao i jedan hrvatski proizvod, Hittnerov šum-

ski zglobni traktor! Drugu veliku skupinu šumarskih

strojeva koji su zauzeli dobar dio sajamskog prostora (!)

predstavljali su oni za proizvodnju biomase koja je, oči-

to, u trendu. Zanimljiv je bio prikaz radova u šumarstvu

od samog početka (i konjske vuče) do današnjih dana.

interforst 2010.

Proizvodnja biomase, daljnja

mehanizacija radova u

šumarstvu i velika pozornost

zaštiti na radu, dominirali su 11.

Interforstom, međunarodnim

sajmom šumarstva i šumarske

tehnologije koji je od 14.-18.

srpnja održan u Münchenu.


Foto: M. Mrkobrad

Nova šumarNova šumarvodi pojednovodi pojedno

„Interforst 2010. jasno je pokazao

da u svjetskoj industriji ponovno pre-

vladava duh optimizma, da je velika

većina naših izlagača vrlo zadovoljna, a

osim povećanja broja izlagača posebno

smo zadovoljni što je udvostručen proj

posjetitelja iz inozemstva“, sumirao je

ovogodišnji Interforst, direktor mün-

chenskog sajma dr. Reinhard Pfeiff er.

O brojnim specijalnim radionicama, seminarima

i konferencijama tijekom petodnevnog trajanja sajma,

da i ne govorimo! Uostalom, o svemu tome Nijemci, pe-

dantni kakvi jesu, detaljno su domaće i inozemne goste

upoznali putem brojnih dopisa novinarima širom svije-

ta (od polovice prošle godine, sa završnom, pristiglo je

18 takvih informacija o različitim akcijama i pojedinosti-

ma, statističkim podacima).

Hrvatski šumari tradicionalno pohode Mün-

chen, nisu izostali ni ovaj put, a dobrodošlicu su im na

malom prijemu u organizaciji zagrebačkog zastupnika

sajma, zaželjeli domaćini. Zbog fi nancijske i ekonom-

ske krize koja nije mimošla ni oblast šumarstva i drvne

industrije, izvijestili su domaćini, bilo je poteškoća oko


11.MEĐUNARODNI SAJAM ŠUMARSTVA I ŠUMARSKE 11.MEĐUNARODNI SAJAM ŠUMARSTVA I ŠUMARSKE

TEHNOLOGIJE, INTERFORST 2010. MÜNCHEN, TEHNOLOGIJE, INTERFORST 2010. MÜNCHEN,

14.-18.7. 2010.14.-18.7. 2010.

München Bilo je (pre)malo vremena za obilazak ba-

varske prijestolonice, no i u tih dva sata još jednom smo se uvjerili

kako je München iznimno uređen grad, s visokom kvalitetom živo-

ta. Treći njemački grad po veličini (oko 1,3 mil. stanovnika, s dosta

stranaca od čega 43.000 Turaka, 25.000 Hrvata, tisuću manje Srba,

22.000 Grka..) sjedište je bavarskog pralamenta, jak industrijski

centar (BMW, npr.), mjesto brojnih vrhunskih kulturnih, sportskih

(Olimpijski park, Alianz Arena) i zabavnih zbivanja (Oktoberfest). U

centru, na čuvenom Marienplatzu ne možete se nagledati stare i

nove vijećnice, Petrove crkve, pod kipom Marije sastanak zakazuju

mladi parovi, oni koji će to tek postati, prijatelji. A od Marienplatza

Maximilijanovom ulicom kreće se nepregledna bujica i skreće u

neku od najpoznatijih svjetskih robnih kuća. Ovdje su svi trgovač-

ki i modni lanci koji nešto znače. A ovih srpanjskih dana na dnev-

nom redu su rasprodaje, i to kakve! Od 5 € nadalje možete kupti

košulju, za 10-12 € to je već raskoš!

No zato pivo, a nema lošeg, nije jeftino! Večera u jednoj od naj-

čuvenijih pivnica, Hofbräuhaus, gdje se godinama ništa ne mije-

nja stoji od 8,90 do 10,50 €, najskuplja 13,90 €, krigla pive, od litre

7,20 €. Voće se može kupiti i na palim priručnim kioscima u samom

centru, brojni različiti jezici koji se čuju miješaju se s glazbom ulič-

nih svirača (jedna grupa negdje iz Afrike podsjećala je na netom

završeno Svjetsko nogometno prvenstvo), sve terase uličnih loka-

la su prepune, stranci, puno ih je iz arapskih zemalja, uz brojnu

djecu vuku sa sobom i velike plastične vrećice koje svjedoče da je

shopping uspješno obavljen...

umarska tehnologija arska tehnologija ednostavljenju radovanostavljenju radova

organizacije. no na sajmu se

našlo, kako je pokazao konačni

izvještaj, 410 izlagača (od čega

128 iz inozemstva) iz 24 zemlje.

Na dosad najuspješnijem Inter-

forstu, onom 2006. godine, bilo

je 404 (105 iz inozemstva) iz 15

zemalja. Ove je godine sajam

posjetilo preko 50.000 posjeti-

telja iz čak 80 zemalja sa, na što

su domaćini posebno ponosni,

svih pet kontinenata!

Malu prezentaciju radova

za hrvatske je šumare priredila

i austrijska tvrtka Palfi nger koja

proizvodi dizalice i kranove i s

kojom Hrvatske šume godinama uspješno

surađuju.

Šetnja sajmom, na sreću, po oblačnom

vremenom, posjetitelja je stavljala u dile-

mu što pogledati na ogromnom prostoru

(67.000 m2 bruto izložbenog prostora), da li

najnovija dostignuća u prijevozu, obradi dr-

veta, skladištenju, zaštiti drveta od različitih

utjecaja, zaštiti na radu...

U usporedbi sa sličnim priredbama kod

nas, koje su također organizirane na viskoj ra-

zini, moglo se primijetiti da je na Interforstu

manje ugostiteljskih objekata na tako velik

broj ljudi pa se za hranu ili piće moralo čekati

u dugim redovima! (Kobasica u pecivu, duga

40-ak cm (!) sa senfom, iznimno kvalitetna, 4,9

€, pola litre piva 3,6 €). Evo još nešto: pivo se

toči u (tvrđe) plastične čaše koje morate vrati-

ti, jer za njih plaćate kauciju od čak 2€ po čaši!

Pa sad ti ne vrati! Isto vrijedi za krigle, tako da

se ta vrsta suvenira, koji kao slučajno želite

ponijeti, nikako ne isplati!

kopački ritPodručje Kopačkog rita je plavna površina rijeka

Dunava i Drave. U naplavljivanju sudjeluje veći broj

lateralnih dunavskih i dravskih kanala. Kopačko jezero

najveću količinu vode prima iz Dunava kanalima Hulo-

vo i Vemeljskim dunavcem, odnosno kanalom Nađ-Hat.

Tijekom jeseni i zime vodostaj je najčešće nizak, tako da

se naplavine mogu još naći na najnižim mjestima kao

što su Kopačko jezero, jezero Sakadaš, Novi kanal, Ćona-

kut i spomenuti kanal Hulovo. Kopačko jezero središte

je zoorezervata, mjesto zadržavanja velikih jata ptica

vodarica, ono je stanoviti «ornitodrom» na koji tijekom

jeseni stižu sa sjevera; ovdje nalaze privremeno utočište

i izvor hrane koji im treba za nastavak seobe. Zatim, u je-

zeru se zadržavaju veliki primjerci riječne ribe, jezero je

mjesto mriješćenja i krtoženja ribe, habitat raznih vrsta

beskralješnjaka kao što su slatkovodne školjke, puževi,

rakovi, ličinke brojnih vrsta kukaca. Vidljiv je ostatak ne-

kadašnje divlje prirode Panonske nizine - mjesto istra-

živanja i posjećivanja koje postepeno nestaje i postaje

sve pliće, zasipava se i zamuljuje, zbog

čega postoji bojazan da će doživjeti sud-

binu Bijelog i Viktorijinog jezera, Sarva-

ša, Mađarske bare i drugih danas manje

poznatih bara i jezera.

Niski vodostaji nepovoljno utječu

na razvoj ribe (ribarstvo), a u ponekim

aspektima godine ne odgovaraju ni pti-

cama močvaricama. U prošlosti bi naglo

otplavljivanje zaustavljali ribari grad-

njom pregrade na utoku kanala Hulovo

u Dunav. Bila je izgrađena od drvenih

fosni, dasaka, pilota, između kojih bi se

nasuo pijesak i zemlja, širine oko 8o cm i

duge oko 20 m. Bez nje se u ono vrijeme

ne bi moglo ribariti na Kopačkom jezeru,

ploviti i prevoziti ulovljenu ribu do ribar-

ske stanice na Hulovu, koje više nema.

Ekološke štete od aktivnosti vodoprivrede - U kon-

tekstu daljnjih zbivanja koje će još više narušiti posto-

jeće stanje, poslovi su koje je obavljala ondašnja vodo-

privreda.

Po mišljenju ekologa, probijanje (produbljivanje)

hulovskoga praga (bager nije mogao uploviti u kanal

Hulovo, stoga nasilno probija aluvijalni prag za nekih

80 cm i dodatnim prokopavanjima dolazi na Kopačko

jezero i dalje Ćonakutom do Sakadaša) škodilo je (hidro)

KOPAČKO JEZERO, POVIJESNO I EKOLOŠKI

NAJZNAČAJNIJA PANONSKA BARA U HRVATSKOJ

Mora se interveniratMora se intervenirajezero ne bi nestalo!jezero ne bi nestalo!

Ekosustav Kopačkoga

rita prepušten je

prirodnoj evoluciji, a ona

ima svoja načela i utjecaj

na faunu i fl oru koja kroz

određeno vremensko

razdoblje dovodi do toga

da neke vrste nestaju,

drugima se smanjuje

brojno stanje, a treće

će se umnožiti i dati

stanovito novo obilježje

ovom lokalitetu, svidjelo

se to nama ili ne.

Na problem

naplavljivanja i

smanjenja vode

u Kopačkom ritu

upozoravalo se i ranije,

prije 30-ak godina

(LŠG Jelen u dopisu

ondašnjem Republičkom

zavodu za zaštitu

prirode, s problemom je

bio upoznat i WWF- The

World Wildlife Found),

no problem nije nestao,

naprotiv. Kako je danas

i što se poduzima,

govorimo u ovome

tekstu.

Ispitivana je i dubina vode na najdubljem mjestu

jezera pri najnižem vodostaju. Godine 1943.

iznosila je punih 4 m (po E. Wojnarovichu.). Još

1967. bila oko 2,5 m, a 1984. god. jedva 1,5 m.

Kopačko jezero gotovo bez vodeKopačko jezero gotovo bez vode

Kopačko jezero goKopačko jezero go

Piše: mr. Darko Getz

Foto: mr. D. Getz


ekosustavu i razvoju turizma. Po završetku radova, a u

obavezi za uspostavom prijašnjeg stanja, Opće vodo-

privredno poduzeće gradi pregradu od fašina i kamena

koju je, nedovršenu, postepeno raznosila voda i ribo-

lovci kojima je kamen pregrade poslužio za postavlja-

nje ribolovnih štapova i za druge potrebe, tako da je s

vremenom izgubila osnovnu namjenu.

U vrijeme kratkotrajnih poplava i posebice tijekom

jeseni, turistički čamci i brodice morale su se premjestiti

na Novi kanal koji je bio manje atraktivan i često je bio

zaposjednut ribokradicama koji su plašili ptice i druge

životinje zanimljive turistima. Osim toga, na-

gli pad vodostaja izazvao bi uzmak obale Ko-

pačkoga jezera pa je jezero za kratko vrijeme

dobilo izgled plitke, muljevite bare.

Vodostaj je u tom razdoblju, riječ je

o 80-tim godinama prošloga stoljeća, (dnev-

no) opadao za 1 – 10 cm. ovisno o mjestu

ispitivanja, u početku brže, kasnije sporije.

Najbrži pad vodostaja zabilježen je na kana-

lu Hulovo, a najsporiji na Kopačkom jezeru.

Ispitivana je i dubina vode na najdu-

bljem mjestu jezera pri najnižem vodostaju.

Godine 1943. iznosila je punih 4 m, (po E.

Wojnarovichu.). Još 1967. bila je oko 2,5 m, a

1984. god. jedva 1,5 m. Tlo se uz rub jezera,

a izvan domašaja vode u sušnom razdoblju

jeseni otvrdne pa se po većem dijelu može

komotno hodati, a rubom i voziti terenskim

vozilom. Kada naiđe poplava raskvasi se,

tako da su ribari znali prilikom izvlačenja

mreže zaglibiti u mulj. Glib je gotovo dose-

zao preponu odrasla čovjeka.

Stanje danas - Od toga

vremena prošlo je 30-ak go-

dina. Stanje se nesumnjivo

pogoršalo, tako na primjer,

«poluotok» na Kopačkom

jezeru koji je ranije služio

močvaricama (u seobi) kao

odmorište, davno je zara-

stao vrbom. Mrijest riba je

nesumnjivo otežan, a o kr-

toženju riba u jezeru teško

da se može govoriti. Poje-

dine starosne strukture riba

ne mogu preživjeti napad

brojnih kormorana. Kolike

su pak promjene u odnosu

na populacije ostalih vrsta

i skupina ptica, spomenute

ribe, gmazove beskralješ-

njake, može se samo speku-

lirati. Saznanja nisu dobra

ako usporedimo brojnost

jata močvarica (popisi, pro-

matranja) iz 60—ih. Tako

npr. preleti pataka iznad

Kan bare i Remete danas su

rijetkost, a u tom spomenu-

tom razdoblju na bare oko

Remete, prije noći, gotovo

bi satima dolijetalo jedno

jato za drugim. Slike koje

pak prikazuju Kopačko je-

zero i brojnost ptičjih rezi-

denata čine se nevjerojat-

nima. Pedeset tisuća divljih

gusaka (A. fabalis, A. albi-

fronst i drugih) okupljenih

na jezeru nije bila rijetkost.

Vrijeme je, nema sumnje, za intervenciju, za, u više

navrata predlagano uklanjanje nataloženih nanosa,

produbljivanje imenovanih bara, jezera, kanala, fokova

i ostalih vodotokova. Ako se to ne uradi, za očekivati je

njihov nestanak, odnosno poravnanje sa ostalim tere-

nom i dakako bez vode. Ako u Kopačkom jezeru neće

biti vode, neće biti ni ptica, ribe, niti ostalog biljnog i

životinjskog svijeta.

nirati kako ati kako lo!

ezero gotovo bez vodero gotovo bez vode

Na utoku kanala Hulovo kod DunavaNa utoku kanala Hulovo kod Dunava

Isušeno tlo Kopačkog jezeraIsušeno tlo Kopačkog jezera

Skica evolucije Kopačkog jezera u Skica evolucije Kopačkog jezera u odnosu na vodostajodnosu na vodostaj Broj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME 35

Svi znamo onu basnu o cvrčku i mravu, a i tko od

starijih nije čuo za cvrčka na čvoru crne smrče?

Reklo bi se da svi o cvrčku nešto znamo, no

je li baš tako?

Koliko vas ga je vidjelo izbliza, onako, na kori drve-

ta? Dok njegova pjesma odzvanja

vrelim zrakom tu, tik pred vama,

osjećate da je veoma blizu, čujete

ga tako jasno, ali njega za vidjeti

nigdje. Učinite još samo korak i

odjednom muk, tajac...Majstor je

on prerušavanja, šampion skriva-

ča, priljubio se za koru debla, uvu-

kao se u pukotinu kore, skrio se iza

lista ili grančice.

Ali nedajmo se ni mi prevariti

i pogledajmo: tko to tamo cvrči?

No, da bismo ga prikazali kako

i zaslužuje, moramo krenuti ad

ovo.

Mitski svirači - Iznenadno

pojavljivanje cvrčaka u najtopli-

jem dijelu godine, njihove zago-

netne hranidbene navike, a nada-

sve njihov veličanstven glazbeni

nastup, privlačili su pozornost i

zaokupljali su čovjekovu maštu

još od drevnih vremena.

Najraniji, nama dostupni, zapisi o cvrčcima sežu čak

do 10. i 11. stoljeća prije Krista, do Homera i dijelova

Ilijade, u kojima se ovi neumorni glazbenici spominju.

U različitim prijevodima Ilijade, za grčki original

Tettix (τέττıξ) rjeđe je korišten pravilan prijevod, cvrčci,

nego na žalost pogrešan naziv, skakavci ili šturci.

Znamo da su cvrčci Lyristes plebejus i

Cicada orni bili dobro poznati Grcima, a

osobito “ocu znanosti” Aristotelu, koji je

u svojim djelima De historia animalium,

De partibus animalium i De generatione

animalium, detaljno, iako ne posve točno,

opisao morfologiju, anatomiju, fenološke

osobine, način života i proces kopulacije

cikada.

Plinije na više mjesta prenosi ono

što je nasljedio od Aristotela, spominje

cikade, između ostalih i u svom botanič-

kom opisu natuknice: Scolymus; u opasci

da se cikade pojavljuju masovno „u doba

kada cvjetaju artičoke”, a to je sredinom

ljeta.

Ni Platon ne ostavlja nikakve sumnje

da dijeli grčku opčinjenost cikadama i nji-

hovom pjesmom. Tako na početku svoga

djela Phaedrus, veliki fi lozof nam otkriva

svu ljepotu ruralnog predjela navodeći:

„o, kako je uzbuđujući povjetarac, tako

slatko treperi od reska zbora cvrčaka”. Ka-

snije u istom djelu Platon nas upoznaje s

mitskom pričom o postanku cvrčaka:

„Cvrčci postahu od ljudi koji su bili pjevači, što su

jednom imali priliku pjevati pred Muzama. A kad dođo-

še Muze, ovi pjevači pjevahu tako oduševljeno i zanese-

no da u svojoj pjesmi zaboraviše na sve, i piće i hranu, te

naposlijetku u svojoj zaboravnosti

umru pjevajući. Muzama se njiho-

va pjesma veoma svidje te im po-

dariše novi život u obliku cvrčaka.

I zato cvrčci od trenutka svoga ro-

đenja niti jedu niti piju, već samo

pjevaju po cijeli dan.”

O ukusima se ne raspravlja

- Neobična je i intrigirajuća činje-

nica da se u svim klasičnim grčkim

zapisima, kojih je veoma mnogo,

pjesma cvrčaka uvijek smatrala

ugodnom, dok su je stari Latini,

opisujući glasanje iste vrste, u

pravilu smatrali neugodnom, čak

iritirajućom. I današnji slušatelji

slažu se da pjesma ovih cvrčaka

ponekad zaista može biti neu-

godna. Kako god bilo, ovo nesla-

ganje proteže se i do današnjih

dana. Tako je entomolog McCoy

još 1880. proučavajući jednu vrstu

velikih australskih cvrčaka napomenuo da bi „njihovo

užasno glasno cvrčanje slomilo strpljenje i sveca, ako

takav uopće postoji u Australiji”.

To više stoga začuđuje činjenica da su Grci stolje-

ćima držali ulovljene cvrčke u krletkama da bi uživali u

njihovoj pjesmi. Isto to su stoljećima činili i azijski na-

rodi.

Rezimirajući, možemo zaključiti da se znanje koje su

o cvrčcima ostavili Grci protezalo i prepisivalo gotovo

1500 godina. Rimski i srednjevjekovni izvori nisu o cika-

dama dali nikakvog doprinosa, sve do novijih spoznaja

zoologa u 19. i 20. stoljeću, koji su detaljno razjasnili

životni ciklus, građu tijela i način nastajanja zvuka kod

cvrčaka, koji se bitno razlikuje od svih ostalih insekata.

S priličnom sigurnošću znamo da su se i grčki i latin-

ski zapisi uglavnom odnosili na pjesmu običnog cvrčka

( Lyristes plebejus Scop.) ili maninog cvrčka (Cicada orni

Linn.), a najčešće na obje vrste koje oduvijek nastanjuju

i grčke i talijanske sredozemne obale.

Cvrčci spadaju u porodicu Cicadidae, iz reda

jednakokrilaca - Homoptera. Do danas je opisano oko

ljeto LJETNA RAPSODIJA U ŠUMI

Tko to tamo cvrči?Tko to tamo cvrči?Jednog vrelog

kolovoškog dana, prije

trideset godina, napisao

je legendarni splitski

književnik, novinar i

kroničar Miljenko Smoje:

“Sunce se užgalo, pali,

žeže, arija titra. Ča je

lipo, bože moj! Cvrčki se

raspivali, poludili su, ne

cvrčidu, nego baš zviždu

ka da i oni jemadu

razglas i pojačala.”

Ovaj citat upravo je

savršena kulisa za

predstavu koja će

uskoro započeti diljem

Dalmacije. Začut će

se taj reski, parajući,

neprekidni zvuk koji vas

prati posvuda, od ranog

jutra pa sve do večeri:

črrr, črrr, črrr, črrr, črrr,

črrr, črrr, črrr, črrr..

Intrigirajuća je činjenica da se u svim klasičnim

grčkim zapisima, kojih je veoma mnogo, pjesma

cvrčaka uvijek smatrala ugodnom, dok su je stari

Latini, opisujući glasanje iste vrste, u pravilu

smatrali neugodnom, čak iritirajućom.

Savršeno prikrivanjeSavršeno prikrivanje

Platon i Aristotel (detalj Platon i Aristotel (detalj Rafaelove slike)Rafaelove slike)

Piše: Goran Živković

Foto: G. Živković, Barbara Strnadova, Arhiva


2000 vrsta koje uglavnom nastanjuju toplije klimatske

regije svijeta.

S dužinom tijela koja prelazi 3 cm, najveći su među

jednakokrilcima. Kao i drugim kukcima, tijelo im se sa-

stoji od glave prsišta i zatka. Imaju šest nogu, od kojih

su prednje snažne i prilagođene za kopanje, što je pri-

lagodba zaostala iz larvenog stadija. Odlični su letači,

opremljeni sa dva para prozirnih krila istaknute nerva-

ture koja u mirovanju drže sklopljena, poput kosoga

krova nad abdomenom.

Imaju istaknute složene oči, tri blistave ocele (ne-

prave oči) crvenkaste boje, smještene u vidu trokuta na

prvom segmentu glave te kratka čekinjasta ticala. Usni

ustroj im je prilagođen za bodenje i sisanje.

No, ono najvažnije, što cvrčke toliko izdvaja i ističe,

svakako je njihov složeni zvučni aparat, zasigurno jedan

od najsloženijih u životinjskome carstvu uopće.

Pitanjem kako cvrčci cvrče bavio se Aristotel u

prije spomenutim djelima. Pomno promatrajući, isprav-

no je zaključio da cvrčci cvrče pomoću zraka, ali kako

se u to doba nije ništa znalo o mišićnoj građi i disanju

kukaca, na tome je i ostalo sve do doba renesanse.

Na samom početku sedamnae stog stoljeća, slavni

Galileo i njegov suvremenik Giulio Casserio objavili su

detaljne crteže ne samo timbalnog organa, nego i mi-

šića koji ga pokreću.

Za razliku od šturaka, koji zvuk proizvode trenjem

udova (stridulacijom), mužjaci cvrčka imaju na prvo-

me segmentu abdomena

tzv. timbalni organ ili

“cvrčalo” koje se sastoji

od dvije rezonantne

komore s napetim mem-

branama što ih pokreće jaki mi-

šić. Brze kontrakcije mišića pokreću

membranu i stvaraju snažni zvučni val

koji izlazi na bočni ventil.

Svaka vrsta cvrčaka proizvodi zvuk svojstven samo

toj vrsti, ali su značajne razlike uočene u načinu cvrča-

nja između pojedinih individua. Može se bez pretjeriva-

nja govoriti o nadmetanju u svirci za naklonost ženke.

Smatra se da je primarna svrha neumornog i masov-

nog cvrčanja privlačenje raštrkanih jedinki populacije

u zgusnutu skupinu, kako bi lakše došlo do parenja i

kako bi ženke koje ne cvrče mogle nadaleko prepoznati

odgovarajućeg partnera. U okolišu bez buke

čovjek može čuti cvrčanje cvrčka udaljenog i

do pola kilometra.

Općenito, cvrčci cvrče na tri jasno ra-

zličita načina, ovisno o situaciji. Prvo je cvrča-

nje u svrhu parenja, drugo je upozorenje na

opasnost koje prethodi polijetanju, a treće

je u svrhu obrane od predatora, uglavnom

ptica, koje ovako snažan zvuk može zbuniti i

uplašiti. Postoje i zapažanja da cvrčci u zato-

čeništvu cvrče drugačije od onih na slobodi.

Danas entomolozi posjeduju precizne

zvučne zapise (kodove) pomoću kojih sa

sugurnošću mogu odrediti vrstu samo na te-

melju audiograma snimljenog cvrčanja.

Zar su veliki svirači gluhi? - Nije samo

cvrčanje cvrčka bilo velika zagonetka, već i

njegov sluh. Pokusi kojima se to istraživalo u

mnogočemu su bili nedostatni pa i kontra-

Apsolutni rekorder je jedna američka vrsta

cvrčka čiji razvojni ciklus traje čak 17 godina.

Taj sedamnaestogodišnji cvrčak (Magicicada septemdecim) je ujedno i kukac sa najdužim

životnim ciklusom!

Plaža na Visu, šuma, cvrčci... Plaža na Visu, šuma, cvrčci...

Odrasli cvrčakOdrasli cvrčak

muze - starogrčki mozaikmuze - starogrčki mozaikBroj 163/4 • srpanj/kolovoz 2010. HRVATSKE ŠUME 37

diktorni. Sve do početka dvadesetog stoljeća može se

po literaturi pronaći podatak da su cvrčci zapravo gluhi.

To mišljenje širilo se najviše zbog neprepoznavanja od-

govarajućeg slušnog organa kod cvrčaka.

A tome je najviše išao u prilog i vrlo zanimljiv pokus

koji je objavio Fabre 1921. u kojem je opisano da cvrčci

nisu prekinuli svoju pjesmu ni nakon što je u njihovoj

neposrednoj blizini ispaljen topovski hitac. Teorija o

postojanju timpanalnog slušnog organa koju je obja-

vio Svinton 1877. bila je zanemarena kao i raniji nalazi

Soliera iz 1837. koji su pokazivali da se velikog cvrčka

(Tibicen plebejus) može privući zviždanjem. Neovisno

od Soliera, naš Horvat je 1896. u Rijeci opisao istovjetno

kuju zrnima riže. Odrasle jedinke ugibaju krajem ljeta.

Iz jaja se nakon mjesec dana izlegu ličinke koje

padnu na tlo i tada počinje njihov tajnoviti podzemni

dio razvojnog ciklusa. Ličinke se ubušuju duboko u tlo

i tu se razvijaju od 2 do 5 godina, a apsolutni rekorder

je jedna američka vrsta čiji razvojni ciklus traje čak 17

godina. To je sedamnaestogodišnji cvrčak (Magicicada

septemdecim) i ujedno je kukac sa najdužim životnim

ciklusom.

Na dubini od 90 centimetara ličinke se hrane bilj-

nim sokovima koje sišu iz korijena i razvijaju se dok ne

dosegnu oko 3 cm. Tada se premještaju bliže površini

gdje iskopaju malu komoru (čekaonicu). Kada prime ta-

Može se bez

pretjerivanja govoriti

o nadmetanju u svirci

za naklonost ženke.

Pukao kao cvrčakPukao kao cvrčak

Cvrčalo običnog cvrčka Cvrčalo običnog cvrčka (Lyristes plebejus): (Lyristes plebejus): 1) glatka prozirna 1) glatka prozirna

membrana; membrana; 2) izlazni ventil za zrak; 2) izlazni ventil za zrak; 3) mišić koji pokreće 3) mišić koji pokreće membranumembranu

ponašanje u kojem se cvrčke može privući k sebi plje-

skanjem ruku. Ovim nalazima odgovarali su još stariji

grčki zapisi o cvrčcima koji bi slijetali na rame svirača

privučeni glazbom, a koji su smatrani mitom. Ipak, do-

kazi da cikade izvrsno čuju potkrepljeni su otkrićem

veo ma složenog slušnog organa koji je kratkim tetiva-

ma povezan s membranom za primanje zvučnih vibra-

cija (Vogel 1923.)

Nisu zabilježeni slični pokusi testiranja vida, ali da

cvrčci izvrsno vide mogao se uvjeriti svatko tko je poku-

šavao prići cvrčku. Već približavanjem na nekoliko kora-

ka cvrčanje bi prestalo i cvrčak

bi se oslanjao na činjenicu da

ga je gotovo nemoguće uočiti

na kori debla. Ako bi se nalazio

na tankom stablu ili grančici,

cvrčak bi se hitro skrio na su-

protnu stranu debla i ovo bi se

kruženje ponavljalo kako god

bi ga pokušali zaobići, čak i

onda kada bi grančica bila su-

više tanka da ga sakrije od po-

gleda. Ponekad je tek snažno

stresanje grane dovoljno da

natjera cvrčka da poleti.

Životni ciklus cikada -

Nakon što mužjakovo cvrčanje

urodi plodom i ženka bude

privučena snažnom pjesmom

kojom je eliminirao brojnu

konkurenciju, mužjak i ženka

se pare. Mužjak nastavlja cvr-

čati do jeseni za novom dru-

žicom, dok ženka polaže jaja u

zareze koje je načinila svojom

pilastom leglicom na kori gra-

ne ili debla. Jedna ženka polo-

ži od 200 do 600 jaja koja nali-

janstveni signal (možda povoljna temperatura), ličinke

snažnim prednjim nogama kopaju put na površinu i pe-

nju se na obližnje trave ili grmlje. Izlazak ličinki iz zemlje

zbiva se u toploj ljetnoj noći gotovo istodobno, bez ob-

zira što su jaja položena u različito vrijeme. Na suhom

zraku njihov hitinski oklop (kutikula) puca i imago izlazi

iz ljušture koja ostane pričvršćena na podlozi. Nakon što

se ugrije i osuši krila, spreman je za prvi let.

S prvim zrakama ljetnog sunca, kada tempe-

ratura zraka prijeđe 250C, započinje svečanost života.

Poslije mračnih godina provedenih u podzemlju, cvrčak

osjeća toplinu sunca, slo-

bodu leta, pjeva u zboru i

sluša pjesmu svoje vrste,

čije produženje svakoga

ljeta tako bučno slavi.

A njegova prazna hi-

tinska ljuštura, zaostala na

nekoj suhoj travci ili granči-

ci, opet nam je ostavila le-

gendu, bolje reći masovnu

zabludu koju ste sigurno i

sami nekada čuli, a ovjeko-

vječena je u izreci “pukao

kao cvrčak”.

U kolokvijalnom govo-

ru, ovaj rašireni izraz nastao

je iz vjerovanja da cvrčci to-

liko glasno i uporno pjeva-

ju na ljetnom suncu, da se

na koncu raspuknu.

Došavši tako do kraja

naše priče o ovom čude-

snom mitskom biću, znat

ćemo da cvrčak zaista “pu-

kne”, ali ne na kraju, nego

na svom početku.


Najstariji poznati hrast plutnjak na svijetu po-

sađen je u portugalskom gradiću Aquas de

Moura još 1783. Stablo je poznato i pod na-

zivom „Whistler tree“ odnosno stablo koje

fućka, jer se u njegovim krošnjama sakupi i do tisuću

ptica pjevica. S ovog stabla prvi put je sakupljano plu-

to 1820. Od tada je na tom stablu bilo oko dvadesetak

berbi, a posljednja je bila 2000., kada je sakupljeno

650 kg pluta. Godine 1991. s njega je ubrano 1200 kg

pluta, od čega je proizvedeno oko 100.000 komada

plutenih čepova. Inače, pluteni čepovi za zatvaranje

boca otkriveni su u 18. stoljeću zahvaljujući benedik-

tincu Pierru Perignonu koji ih je prvi počeo koristiti.

Iskorištavanje pluta nije ništa drugo već po-

stupak skidanja vanjskog zaštitnog sloja sa živog sta-

bla hrasta plutnjaka. To pluto kao omotač štiti stablo

od velikih i naglih promjena temperature te od veli-

kog i naglog gubljenja vlage.

Pluto koje se stvara na živom dubećem stablu

zove se primarno ili muško pluto. Nije upotrebljivo, jer

u njemu ima šupljina i raspuklina, nije ni dovoljno ela-

stično pa se ne može industrijski prerađivati. Tijekom

svog rasta i razvoja to primarno ili muško pluto nikad

se samo ne odvaja od debla. Zato se

ovo primarno pluto skidalo mehanički.

Skidanje pluta vršilo se na sljedeći

način; pri dnu stabla i u izvjesnoj visi-

ni nad zemljom sjekiricom ili malom

ručnom pilom zarezivao se pravilan

rez oko debla. Pri tome se nije smjelo

povrijediti liko stabla. Iz-

među donjeg i gornjeg

zareza, zarezivala su se u

uzdužnom smjeru debla

jedan ili dva prava zareza,

dijametralno suprotnog

položaja. U tako nastale

„rasporke“ umetala se

drška sjekire te se njome izdiglo i odva-

jalo pluto od debla.

Poslije skidanja primarnog pluta

dolazila je faza mirovanja u kojoj se

stablo fi ziološki oporavljalo. Stanje mi-

rovanja ovisilo je o staništu, klimi, tlu,

odnosno o čimbenicima koji su presud-

ni za njegovo prirašćivanje u debljinu.

Primarno pluto skidalo se sa

stabla starosti od 15 do 20 godina te

promjera (u visini prsiju od 12 do 15

cm). Skidanje se vršilo u vrijeme pune

vegetacije, a to je od polovice srpnja do

sredine kolovoza. U Francuskoj se ogo-

ljelo stablo ,da bi se zaštitilo od utjecaja

kiše i zagrijavanja te napada insekata,

omatalo skinutim plutom. Industrijski

najpovoljnija debljina pluta iznosila je

23 do 45 mm. Da bi se ta debljina po-

stigla potrebno je od deset do dvanaest

godina.

Poslije faze mirovanja, sa stabla

se gulilo sekundarno (žensko) pluto

koje se koristilo za izradu raznih pro-

izvoda. Skidalo se sa stabla onda kad

su raspukline na površini stabla počele

rumenjeti, kad su stabala nabrekla od

soka. Da bi ga se lakše ogulilo deblo se

izudaralo drvenim maljem. Prigodom

skidanja pluta nije se smjelo povrijediti

vanjski sloj debla jer bi se na taj način

spriječilo daljnje stvaranje sekundarnog pluta. Ovo

se nije smjelo raditi za vrijeme kiša (vlaga nepovoljno

djeluje na unutarnju stjenku pluta), odnosno za vrije-

me velike žege jer bi stablo moglo biti izloženo veli-

kom i naglom isušivanju. Skidanje sekundarnog pluta

vršilo se svake tri godine.

Dnevno se pluto moglo skinuti s tridesetak

stabala. Tako skinuto prenosilo se na čistinu i slagalo u

pravilne redove. Razasuto po zemlji izravnavalo se uz

pomoć kamenja koje se na njega stavljalo. S vanjske

strane uklanjali su se s pluta lišajevi i mahovina. Suše-

nje je znalo potrajati i do mjesec dana. Iza toga pohra-

njivalo se u posebna spremišta. Prinos se izračunavao

težinom pluta po m2, bilo po stablu ili površini čestice.

Jedan radnik mogao je na dan skinuti 150 do 200

kg primarnog, odnosno 450 kg sekundarnog pluta,

upotreba drva PLUTO, VAŽAN PROIZVOD

KROZ POVIJEST

Još su stari Egipćani plutom Još su stari Egipćani plutom zatvarali posude za vino!zatvarali posude za vino!

Pluto, kao važan

proizvod, ljudi su

koristili još u davnoj

prošlosti. Hrast

plutnjak spominje već

grčki fi lozof Teofrast,

a od rimskih pisaca

Columella i Plinije. Na

Sardiniji se uzgajao još

u vrijeme Rimljana, a

plutom su svoje posude

za vino zatvarali (čepili)

još stari Egipćani. Stari

Grci njime su zatvarali

svoje amfore, ali su

od pluta proizvodili

i sandale te pčelinje

košnice.Godišnje

proizvedu

Portugal 190.000 t

Španjolska 68.000 t

Alžir 45.000 t

Italija 21.000 t

Maroko 20.000 t

Francuska 10.000 t

Tunis 7000 t

Najstariji hrast plutnjak u svijetuNajstariji hrast plutnjak u svijetu

Skinut sloj pluta s hrasta plutnjakaSkinut sloj pluta s hrasta plutnjaka

Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhiva


jer se primarno pluto teže odvajalo od stabla od sekundarnog pluta.

Da bi se od sekundarnog pluta mogli dobiti odgovarajući proi-

zvodi trebalo ga je preraditi. Prerađivalo se tako da se kuhalo u vodi

dva sata ili se izlagalo djelovanju vodene pare, da bi se oslobodilo

od topljivih sastojaka (treslovina), da bi mu se povećao volumen (za

20 posto), elasticitet, savitljivost i homogenost. Kuhano i navlaženo

pluto ručno se strugalo da bi se očistilo od dijelova drveta. Tako pri-

premljeno oblikovalo se u ploče i slagalo.

U prošlosti se često koristio i otpad od pluta. Od usitnjenog

plutenog praha pomije-

šanog s lanenim uljem te

drugim smolama i bojama

dobivao se linoleum, ali

izolacijski materijal. Zbog

velikih količina trijeslovine

koje sadrži, pluto se kori-

stilo za štavljenje kože.

Inače od pluta su se

izrađivali poplati za žen-

ske cipele, uvezi za knjige,

razni ukrasni predmeti, ali

i plutače i pojasevi za spa-

šavanje.

Pred plutom je velika budućnost i teško će ga se zamijeniti ne-

kom sintetskim putem dobivenom tvari, zapisao je u svojoj knjizi

„Upotreba drveta i sporednih produkata šume“ Aleksandar Ugreno-

vić 1948. Zbog toga, isticao je on, šume hrasta plutnjaka treba racio-

nalno iskorištavati te proširivati neprekidno njihove areale kako bi se

uvećala mogućnost veće proizvodnje pluta.

U našoj zemlji ima ga, u manjim količinama, u Šijanskoj šumi

kraj Pule, u šumi Dundo na Rabu, u Blatu na Korčuli i na Mljetu.

I danas, kao i nekad, pluto je vrlo značajno u svakodnevnom živo-

tu ljudi pa se od njega izrađuju podne obloge (podovi), pluteni čepo-

vi te ostala plutena galanterija (podlošci za čaše, tanjure, zdjele i sl.).

Danas je najveći proizvođač pluta u svijetu Portugal (godišnje

proizvede 190 000t), Španjolska (68 000t), Alžir (45 000t), Italija (21

000t), Maroko (20 000t), Francuska (10 000t), Tunis (7 000t)..

U Portugalu pluto doslovno znači život, gotovo 30 000 ljudi živi

od njegove obrade. Godišnja proizvodnja pluta u svijetu iznosi oko

340000 t, od toga više od polovice otpada na Portugal. U toj zemlji

hrast plutnjak raste na površini od 670 000 ha, što je 22 posto šum-

skih površina odnosno 8 posto površine zemlje.

faunaZ

adnjih nekoliko de-

setljeća, zahvaljujući

brojnim reportažama

većinom inozemnih

TV snimatelja, dostupni su

nam prekrasni i poučni fi lmovi

i reportaže o životinjama iz svih

dijelova svijeta. Od najmlađih

do najstarijih gledatelja, svi po-

djednako uživamo u prekrasnim

snimkama ptica, divljih životinja

pa i morskih životinja i riba. Me-

đutim, kada se prikazuju repor-

taže na temu zmija, mnogima se

i samo gledanje čini nelagodno.

A sama pomisao, kako netko

može u stanu živjeti s tim gma-

zovima, u najmanju ruku nam se

čini nerazumljivim.

Od najstarije povijesti

čovječanstva pa do danas, zmi-

je su se usmenom predajom opi-

sivale jedino kao zle, agresivne,

podle, opasne za ljudski rod. A

takvo viđenje nalazimo i u biblij-

skim motivima. Čak na 53 mje-

ŠTO TREBA ZNATI O ZMIJAMA

U našoj zemlji ima ga, u manjim količinama, u

Šijanskoj šumi kraj Pule, u šumi Dundo na Rabu, u

Blatu na Korčuli i na Mljetu.

Hrast plutnjak (Quercus suber) samoniklo raste u središnjim i

zapadnim dijelovima Sredozemlja i na atlantskim obalama Afrike.

Stablo naraste od 15 do 20 metara, iskrivljena je debla, debele bjel-

kaste i duboko ispucale kore, ali iznutra crvenkaste boje. Nepravil-

ne grane tvore veliku, gotovo nesimetričnu krošnju. Vječno zeleni

listovi su, kožasti zupčastih rubova, sjajni i odozgo zagasito zelene

boje, a odozdo zbog zvjezdastih dlaka bijeli. Cvjetovi se pojavljuju

tijekom mjeseca travnja i svibnja, odvojeni su, muški su skupljeni u

viseće mace, ženski u uspravne klasove sa dva do pet cvjetova. Plod

je žir s kapicom prekrivenom sivim pustenastim ljuskama. Temeljna

je vrijednost biljke stvaranje debele plutaste kore koja se ovisno o

potrebama povremeno odstranjuje, obično svakih devet do deset

godina, ostavljajući golo deblo crvenkaste boje.

Jesu li zJesu li agresivagresiv

Ovogodišnje velike

proljetne poplave

po istočnom djelu

Hrvatske načinile

su ogromne štete u

gospodarstvu, posebno

u poljoprivredi.

Visoke poplavne vode

Drave, Save i Dunava,

primorale su ne samo

šumske životinje da

potraže sigurnija

staništa, već su se u

vrtovima i voćnjacima

prigradskih naselja i

poplavljenim selima

pojavile zmije! Mali

broj tih korisnih

stanovnika naših šuma

nije stradao na cestama

ili pak u poplavljenim

dvorištima. Iracionalan

strah od zmija znatno

je desetkovao njihov

broj.

Pluteni čepovi za zatvaranje boca otkriveni su u 18. stoljeću

zahvaljujući benediktincu Pierru Perignonu koji ih je prvi

počeo koristiti.

Crna poljarica ili crni gad (Hierophis viridiflavus)Crna poljarica ili crni gad (Hierophis viridiflavus)

Zmije su na našem planetu Zemlji prisutne

već više od 100 milijuna godina, rasprostranjene su na

svim kontinentima, osim Antarktike. Razvile su se od

gušterolikih dinosaura, što nam potvrđuju rudimentar-

ni ostaci udova boe i pitona. Do danas je poznato preko

2900 vrsta, od najmanjih svega desetak centimetara do

najvećih i preko 12 metara. Nastanjuju gotovo sva po-

dručja, od pustinja i tropskih šuma pa sve do hladnih

tundri polarnog pojasa. Manji broj vrsta živi i u tropskim

morima, a izvrsna prilagodljivost omogućila im je široku

rasprostranjenost i velik broj vrsta. Budući da ne mogu

regulirati svoju tjelesnu temperaturu, prilikom odabira

staništa moraju prije svega osigurati dostupnost sunče-

ve energije ili nekog drugog izvora topline. Zmije kao

vrstu karakterizira izduženo tijelo s povećanim brojem

kralježaka, neke čak i preko 200, nedostatak udova te

očnih kapaka i vanjskog uha. Tijekom evolucije takvo

tijelo omogućavalo im je puzanje kroz uske otvore i

procijepe. Za razliku od drugih životinjskih vrsta, zmi-

je imaju i posebno prilagođenu građu glave: gornja i

donja čeljust kao i nepce vezane su samo ligamentima,

što im omogućava gutanje višestruko većeg plijena od

same glave.

A

su li zmije zaista zle, i zmije zaista zle, resivne i opasne?ivne i opasne?

sta u Bibliji, netko je prebrojao, spominje

se zmija. Najpoznatiji stih u Bibliji odnosi

se na nagovor zmije Evi da zagrize nedoz-

voljeno voće, ponudila joj je jabuku i time

ljudski rod izbacila iz raja. Nijedna druga

vrsta životinja nije kroz povijest ljudskog

roda pretrpjela i preživjela više mučenja i

nepotrebnog ubijanja, a sve zbog neute-

meljenih vjerovanja, mitova i legendi te

neracionalnog straha od nepoznatog.

Unatoč velikom napretku u znanju i

danas, premda je osviještenost naše ge-

neracije na zavidnoj visini u odnosu na

prošlost ljudskog roda, većina naše po-

pulacije još uvijek gleda na zmije kao na

nešto čega se treba bojati, na živa stvore-

nja koja treba ubijati i istrijebiti. Mnogi od

nas zaboravljaju kako su se u antičko doba

zmijama ljudi divili, o čemu svjedoči i da-

nas Eskulapov štap, simbol ljekarništva. Na

tom starogrčkom simbolu, zmija na štapu

simbolizira izlječenje i brz oporavak bole-

snih, poput zmije koja odbacuje svoju sta-

ru kožu i obnavlja se novom.

Pjegava crnokrpica (Telescopus fallax)Pjegava crnokrpica (Telescopus fallax)

Piše: Z. Lončarić

Foto: brošura: Zmije u Hrvatskoj


Sve danas poznate vrste su mesožderi, pli-

jen su im od najsitnijih kukaca i gmazova do čak

većih divljih životinja, ali su i one same na jelovni-

ku mnogih životinjskih vrsta – divljih svinja, med-

vjeda, lisica i ptica pa čak i nekih zmija. Plijen love

iz zasjede ili aktivnim traženjem slijedeći mirisne

tragove. Zmije žive uglavnom samotnim životom,

a okupljaju se u veće skupine samo tijekom zim-

skog sna ( hibernacije ) i u razdoblju parenja. Velika

većina aktivna je samo danju, zbog ovisnosti od

sunčeve energije, dok je samo mali broj onih iz

tropskih krajeva aktivan i noću.

Zmije se razmnožavaju parenjem u proljeće,

ritualnim borbama mužjaka za dominaciju nad

određenim područjem. Mužjaci se udvaraju žen-

kama tako što slijede njihov mirisni trag, a nakon

toga nježnim trljanjem stimuliraju njihova tijela.

Dolazi do koopulacije i unutarnje oplodnje jajašaca iz kojih se

razvija potomstvo. Neke vrste polažu jajašca na pogodna mje-

sta, koje neke čuvaju od predatora, sve dok se ne izlegu mladun-

ci. Neke vrste poput riđovke i poskoka rađaju žive mlade (ovo-

viparija) koji izlaze iz jajne ljuske još u tijelu majke, neposredno

prije leženja. Mladunci su odmah spremni za samostalan život i

napuštaju majku.

Raspoznavanje otrovnica - U Hrvatskoj živi 16 vrsta zmi-

ja, od čega su samo tri otrovnice, koje prilikom ugriza čovjeku

mogu uzrokovati zdravstvene probleme

pa i smrt ukoliko se ne primi serum. To su

poskok, riđovka i planinski žutokrug. Sve

tri pripadaju rodu ljutica (Vipera), a mogu

se raspoznati po karakterističnoj cik-cak

liniji na leđima, po glavi koja je širinom

jasno odvojena od vrata te po kratkom

zdepastom tijelu i očnim zjenicama u

obliku okomitog proreza.

Poskok je najopasnija i najotrov-

nija europska zmija i na našem područ-

ju. Prirodno stanište mu je cjelokupno područje krša Dinarida,

zatim ga ima na otocima Krku, Rabu, Pagu, Viru, Dugom otoku,

Ugljanu, Pašmanu, Braču, Mljetu, Šolti, Korčuli, ali su zabilježeni

i u cijeloj Istri, Lici, Ravnoj Gori, Medvednici, Kalniku pa čak i u

Hrvatskom zagorju.

Sive je boje po leđima, a mogu se naći i žuti, čak i smeđi

primjerci s cik-cak prugom, s trbušne strane je bjelkast s crnim

točkama. Mužjaci su veći, do jedan metar, ali su nađeni i veći

primjerci na Velebitu, ženke su manje. Ima karakteristič-

nu trokutastu glavu, okomite zjenice i roščić na vrhu

njuške.

Pare se krajem travnja do početka svibnja, a ženke

rađaju od 10 do 20 mladih od rujna do listopada, koji

odmah iz majčina tijela probiju nježnu opnu jajeta i

sposobni su za samostalan život, jer su opremljeni zubi-

ma i otrovom, dužine su od 15-18 cm. Životni vijek mu

je i do 15 godina.

Posebno je opasan u jesen, kada se često penje po

grmlju i nižem drveću, sačeku-

jući ptice, a tada često ljudi ne-

oprezno prolaze ispod drveća i

dolazi do ugriza. Ugriz poskoka

može biti i smrtonosan. Otrov se

uglavnom sastoji od hemotok-

sičnih tvari koji zgrušavaju krv i

izazivaju šok. Manje životinjice

ugibaju za nekoliko minuta, a za

čovjeka je smrtonosna doza od

25- 40 mg. Ovisno o dobi, mjestu

ugriza – mali ili veliki krvotok, zdravlju i težini. Prvi simp-

tomi trovanja su bol i oticanje ugrizenog dijela tijela koji

se javljaju već nakon 2-3 minute. Mjesto ugriza treba

podvezati kako se otrov ne bi širio po tijelu te ugrizenu

osobu treba hitno dopremiti do liječnika.

U našem narodu postoje legende o poskakiva-

nju poskoka te o njegovom savijanju i kotrljanju niz pa-

dinu, što nije točno, već su nastale od ljudskog straha.

Istina je da poskok može smotati stražnji dio tijela pa

onda naglo uzdigne i izbaci brzo prednji dio unaprijed

kako bi ugrizao žrtvu. Doseg takvog izbacivanja tijela

može biti čak i do 40-ak centimetara, što se u strahu u

narodu poistovjetilo kao skakanje.

Hrani se miševima, gušterima, krticama, sitnim pti-

cama, a čak i zmijama. Žrtvu usmrti otrovom, a onda ju

guta.

Sačekuje plijen kojeg osjeća po mirisu i noću, a da-

nju se sunča i probavlja hranu. U našim hladnijim kraje-

vima sa snijegom spava zimski san.

Riđovka je najrasprostranjenija i najbolje prou-

čena zmija u Europi. Stanište joj se prostire širom konti-

nenta preko Rusije pa sve do Tihog oceana. Zabilježeni

su nalazi u Švedskoj pa čak i u Arktičkom pojasu. Nije

nađena u južnoj Španjolskoj, Italiji te na jugu Balkan-

skog poluotoka i većim otocima Sredozemlja.

Poput ostalih ljutica ne progoni svoj plijen, već ga

sačekuje na dohvat, tada ga napada smrtonosnim ugri-

zom.

Rijetko je prijetnja čovjeku, premda neki znan-

stvenici tvrde kako je njen otrov toksičniji od poskoka.

Zmije Hrvatske

Bjelica – eskulapova zmija (Zamenis longissimus)

Bjelouška (Natrix natrix)

Crna poljarica – žuto-zeleni guž (Hierophis viridifl avus)

Crnokrpica – pržac (Telescopus fallax)

Crvenkrpica –šareni guž, pjegava crvenkrpica, mišarica

(Zamenis situla)

Crvolika sljeparica (Typhlops vermicularis)

Kravosas - 4-ero prugi guž (Elaphe quatuorlineata)

Planinski žutokrug (Vipera ursinii macrops)

Poskok (Vipera ammodytes ammodytes)

Ribarica – kockasta vodenjača (Natrix tessellata)

Riđovka (Vipera berus bosniensis)

Smukulja (Coronella austriaca)

Šara poljarica – balkanska p. (Hierophis gemonensis)

Šilac (Platyceps najadum)

Zmajur – zrna (Malpolon insignitus)

Žuta poljarica (Dolichophis caspius)

U Hrvatskoj živi 16 vrsta zmija, od čega

su samo tri otrovnice, koje prilikom

ugriza čovjeku mogu uzrokovati

zdravstvene probleme pa i smrt ukoliko

se ne primi serum. To su poskok,

riđovka i planinski žutokrug

Glava poskoka (Vipera ammodytes) s tipičnim rogomGlava poskoka (Vipera ammodytes) s tipičnim rogom


Ima veliku glavu, uski vrat i debelo tijelo koje je manje

i elegantnije od poskokovog. Njezini otrovni zubi leže

preklopljeni u čeljusti, a izbacuje se prema naprijed kad

napada žrtvu. Nakon napada ona čeka da otrov počne

djelovati te plijen guta nakon smrti. Otrov djeluje poput

otrova poskoka, jedino su manje količine u tijelu žrtve.

Prema statistikama, u većem dijelu Europe ljudi češće

umiru od uboda pčela i stršljena, nego od ugriza zmije.

Hrani se sitnim glodavcima, gušterima, žabama, malim

sisavcima te mladim pticama i ptičjim jajima.

Naseljava surovije predjele čak i do 2000 metara

nadmorske visine. Zabilježena je u područjima slavon-

skih šikara, ali i u planinama Gorskog kotara. Za razliku

od poskoka dobro pliva te je aktivna noću i za vrijeme

vlažnih dana. Živi uglavnom u kolonijama, a zimi spava

zimski san. U proljeće prvo izlaze mužjaci, gdje su hi-

bernirali, a dvije tri nedjelje poslije izlaze i ženke i tada

započinje ritual parenja. Ženke se pare svake druge

godine potkraj travnja i početkom svibnja, a na svijet

donose mlade od kolovoza do rujna, od tri do dvade-

setak mladih dužine 14- 23 cm koji su odmah sposobni

brinuti se o sebi jer imaju zube s otrovnim žlijezdama.

Planinski žutokrug, najmanja je europska

otrovnica, prosječne veličine do 50 cm, prirodna stani-

šta su mu visoki travnati pašnjaci iznad granice šume

Velebita, Dinare, Troglava, Kamešnice, uglavnom izme-

đu 1100 i 1900 metara n/v. Tijelo mu je kratko i zdepa-

sto, mužjaci su svijetlo sivi s izraženom cik-cak leđnom

prugom i nešto duljim repom, dok su ženke uglavnom

smeđe-žućkaste boje sa također cik-cak leđnom pru-

gom i kraćim repom. Parenje se odvija u proljeće od-

mah nakon topljenja snijega. Mužjaci prvi izlaze, pone-

kad čak i na snijegom zametene travnate pašnjake kako

bi obavili ritual nadmetanja za najbolje teritorije, a žen-

ke izlaze u travnju i svibnju nakon hibernacije kada se

pare. Ženke rađaju krajem ljeta 5-6 mladih, dužine 12-

15 cm koji su odmah sposobni za samostalni život. Hra-

ne se uglavnom kukcima, raznim skakavcima, gušteri-

ma te malim sisavcima. Za razliku od drugih otrovnica,

ugrizeni plijen ne ispušta, već ga odmah počinje gutati.

Njen otrov je nešto slabiji pa je i sama često plijen ptica

grabljivica, divljih svinja, jazavaca i drugih životinja.

Rasprostranjen je duž čitave Europe, od Francuske,

Italije, Hrvatske, preko Balkanskog poluotoka, Rumunj-

ske, Ukrajine do viših planinskih predjela Rusije.

Bjelouška je neotrovna zmija iz porodice guže-

va, dužine i do dva metra, najraširenija je zmija u Hrvat-

skoj, a najčešća staništa su joj oko rijeka, jezera i močva-

ra. U vodi je dobar plivač, a na kopnu se i dobro penje

pa se može naći i po voćnjacima, vrtovima i parkovima

daleko od vodenih površina. Skriva se po rupama u

korijenju i ispod kamenja. Pojavljuje se u više boja, od sivo

smeđe s dva reda mrlja po leđima, do plave i zelene, a pone-

kad može biti i crna. Jedini siguran znak za prepoznavanje su

polumjesečne pjege na stražnjem dijelu glave s obje strane,

koje su bijele boje kod ženki, a žute kod mužjaka.

Hrani se punoglavcima, žabama, vodenjacima i malim

sisavcima. Pari se u travnju i svibnju, a od srpnja do kolovoza

odlaže 15 do 35 bijelih jajašaca mekane ljuske veličine sitnih

ptica, najčešće u pijesak ili mahovinu. Nakon samo osam do

deset dana iz jaja izlazi mladunčad.

Kako se ponašati u staništima zmija? - S obzirom da

se zmije u Hrvatskoj nalaze u svim staništima, od nizinskih

riječnih dolina Save, Drave i Dunava, preko brežuljkastih pre-

djela Bilogore, Moslavine, Banije, Like, Gorskog kotara, Istre

i Primorja, do naših planinskih predjela Velebita, Biokova,

Kako prevladati strah od zmija?Naš iracionalan strah od zmija, koji se prenosi već i

genetskim osobinama, može se prevladati edukacijom

i saznanjem o životu, navikama i mjestima gdje borave

ta korisna živa bića.

Upoznajte se s brojem i vrstama zmija kao i s

razlikama otrovnica i neotrovnica koje susrećemo u

Hrvatskoj.

Uputite svakog tko češće boravi u prirodi kako treba

postupati pri iznenadnom susretu sa zmijom te što

učiniti ako koga ugrize zmija otrovnica?

Zablude o zmijama- Zmije NE love i NE naganjaju ljude i djecu !

- Zmije najčešće bježe od ljudi čim osjete hod čovjeka!

- Poskok NE može skakati !

- Sa drveća i grmlja se spušta na neopreznog čovjeka koji

prolazi ispod grana pa ih zatrese!

- Zmije NE piju mlijeko i NE sišu krave !

- Zmije NISU sluzave i mokre, već naprotiv imaju suhu i

nježnu kožu !

- Znatno više u Hrvatskoj ljudi ginu od udara groma,

uboda osa, pčela i stršljena, nego od ugriza zmija.

Bjelouška (Natrix natrix)Bjelouška (Natrix natrix)

Riđovka (Vipera berus)Riđovka (Vipera berus)


Mosora, Dinare i duž priobalja i jadranskih

otoka, potrebno je prilikom izlaska u prirodu

naših šumarskih djelatnika, ljubitelja prirode,

planinara, lovaca i svih drugih, prolazeći kroz

travnate terene ili grmlje, biti krajnje opre-

zan. Osnovna zaštita trebaju nam biti duge

hlače, radne i planinarske cipele koje će za-

štititi, prije svega, noge od ugriza.

Boraveći u višim planinskim predjelima

treba posvetiti pozornost nepreglednim

mjestima koje trebamo dohvatiti, a prije od-

mora i sjedanja pregledati odabrano mjesto.

U jesen treba obratiti pozornost na grmlje i

niske grane drveća pored kojih prolazimo.

Ukoliko se na našim putovima susret-

nemo sa zmijama, dok ne ustanovimo je li

otrovnica, ne smijemo se približavati, slikati

ili ju tjerati, već se bez naglih pokreta treba-

mo udaljiti. Zmiju otrovnicu treba poštivati,

zaobići ju, zaplašiti udarcima cipela po zemlji

ili potjerati nekom granom.

infosindikat

donacije

okoliš

Hrvatski sindikat šumarstva bio je do-

maćin podregionalne konferencije Svjetske

internacionale građevinarstva i drveta (BWI),

Ureda za jugoistočnu Europu sa sjedištem u

Sarajevu, koja je na temu „Strategije BWI-a o

promociji dostojanstvenog rada i održivog

razvoja kroz certifi kaciju u šumarstvu i pre-

radi drva“, 1. i 2. srpnja održana u termama

Tuhelj. Uz predstavnike sindikata šumarstva

i prerade drveta iz Hrvatske (HSŠ), BiH, Crne

Gore, Makedonije i Srbije, u radu konferen-

cije sudjelovali su i Marion F. Hellman, tajnik

BWI-a za Europu, Bob Ramsey, direktor Ure-

da za šumarstvo i preradu drveta te Jasmin

Ređepović, koordinator BWI-a za jugoistoč-

nu Europu.

Nakon uvodnog obraćanja Mariona

F. Hellmana i Željka Kalauza, sudionike kon-

ferencije su s izazovima i mogućnostima u

procesu certifi kacije u šumarstvu i preradi

drveta upoznali Bob Ramsy (na europskoj

Tijekom prošle 2009. godine inspektori

zaštite okoliša su u kontroli zaštite okoliša,

zaštite zraka i gospodarenja otpadom oba-

vili 6.892 pregleda, od čega se 60% (4.159)

slučajeva odnosi na prvi pregled, a ostalo,

40% slučajeva, na kontrolu izvršenja rješe-

nja, stoji u godišnjem izvještaju Ministarstva

zaštite okoliša, prostornog uređenja i gradi-

teljstva koji smo dobili od ureda za odnose

s javnošću Ministarstva. Godišnji izvještaj o

radu inspekcije zaštite okoliša, kaže se dalje,

jedna je od provedbenih aktivnosti Progra-

Zašto zmije ne ubijati?

Republika Hrvatska je jedno od središta biološke raznolikosti Europe pa zato sno-

si i veliku odgovornost za očuvanjem takvog prirodnog bogatstva.

Obveza svih nas je da našu prirodu, u kojoj uživamo, sačuvamo i za buduće nara-

štaje kako bi svu tu ljepotu doživjela i naša djeca i unuci.

A zmije u ekosustavu imaju vrlo bitnu ulogu u kontroli veličine populacije sitnih

sisavaca (miševi, voluharice, rovke i dr.) i raznih kukaca.

Pretjerano velike populacije sitnih sisavaca, ne samo što uzrokuju destrukciju pri-

rodnih dobara, već djeluju i kao podloga za širenje mnogih bolesti, od kojih su neke

za ljude i smrtonosne.

Poznato je, kroz povijest, kako se epidemija kuge u srednjem vijeku najbrže širila

u gradovima, gdje nije bilo zmija da održavaju prirodnu ravnotežu i smanjuju broj

glodavaca. Naprotiv, na seoskim i udaljenijim područjima, uz šume i slična staništa,

bolest se sporo širila ili se uopće nije pojavila, jer su zmije i drugi predatori kontrolirali

brojnost glodavaca.

U slučaju ugriza ne mora svaki biti

otrovan, jer zmije mogu vrlo točno odrediti

koliku dozu otrova će ispustiti u pojedinom

ugrizu, a često se događa da s obrambenim

ugrizom uopće ne ispuste otrov, tada go-

vorimo o „ suhom ugrizu “!

U slučajevima otrovnog ugriza ne po-

kušavajte zmiju hvatati ili ubiti (kako bi je

ponijeli u bolnicu), jer pri tome može još

netko biti ugrizen.

Stradala osoba mora se smiriti, ne pa-

ničariti, treba ukloniti odjeću sa mjesta

ugriza, ranu treba pustiti neka krvari, ni

u kom slučaju isisavati otrov ili pak rezati.

Ranu treba očistiti i imobilizirati ujedeni ek-

stremitet pomoću štapa, grane ili čvrstog

predmeta.

Ugrizenu osobu treba što hitnije preve-

sti do najbliže medicinske ustanove ili na-

zvati na brojeve 92 ili 112.

HSŠ domaćin konHSŠ domaćin kon

Preko 8,7 mil. kunPreko 8,7 mil. ku

Veliki korijen lužnjaka, dar Muzeju u Veliki korijen lužnjaka, dar Muzeju u BošnjacimaBošnjacima

Planinski žutokrug (Vipera ursinil)Planinski žutokrug (Vipera ursinil)


zaposlenih u sektoru, koliko je radnika ostalo

bez posla u šumarstvu, a koliko u drvnoj in-

dustriji od početka krize, ali i kakav je odnos

zaposlenih u ovoj oblasti sada i prije 20 go-

dina (evidentirano je drastično smanjenje!).

Posebno je bilo riječi o odnosima s poslodav-

cem i politici kolektivnog pregovaranja.

S certifi kacijom u drvnoj industriji sudio-

nike je upoznao Stevo Sekulić iz SGS-a (Srbija).

Drugoga dana konferencije bilo je rije-

či o strategiji BWI-a o održivom razvoju u šu-

marstvu i industriji drveta, o čemu je izvije stio

M. Hellman, te u okviru te teme o borbi protiv

krize, povećanju sindikalnog članstva, zaštite

prava radnika migranata i drugom.

Konferencija u Hrvatskoj, u organizaciji

HSŠ-a, nastavak je aktivnosti BWI-a po pita-

nju certifi kacije u šumarstvu s ciljem da se

ukaže na ključne izazove u vremenu eko-

nomske krize i posebno njenog utjecaja na

šumarstvo i preradu drveta i papira u zemlja-

ma regije. (m)

Početkom srpnja, Šumarski muzej u Boš-

njacima obogaćen je za jednu vrijednu do-

naciju. Veliki entuzijast i zaljubljenik u hrast

lužnjak, Hrvoje Benković iz Orašja, donirao

je Muzeju nekoliko vrijednih eksponata abo-

nosa lipe, brijesta, hrasta u starosti od preko

400 godina do raritetnog primjerka abonosa

procijenjene starosti više od 7000 godina!

Najveći je eksponat korijen hrasta lužnja-

toku bogati su ostatcima nekada ogromnih

hrastovih šuma koje su me oduševile. Prem-

da nisam po struci šumar, hrast lužnjak je

pronašao mene i već desetak godina abo-

nosi su moj život. Ponosan i sretan sam što

mogu donirati Šumarskom muzeju djelić

prastarih hrastovih šuma koje su rasle ovdje

prije više tisuća godina – istakao je Hrvoje

Benković na skromnoj svečanosti održanoj u

Šumarskom muzeju u Bošnjacima. (zlo)

ma gospodarskog oporavka Vlade Republi-

ke Hrvatske.

Sadržaj Izvještaja obuhvaća u sedam

osnovnih cjelina ustroj i organizaciju inspek-

cije zaštite okoliša s opisom ljudskih resursa,

provedbu Godišnjeg plana rada s pokaza-

teljima o primjeni propisa o zaštiti okoliša i

sankcijama za njihovo nepoštivanje te me-

đunarodnu suradnju i suradnju s drugim

tijelima državne i lokalne (područne) samo-

uprave te prijedloge za unapređenje inspek-

cijskog nadzora u području zaštite okoliša.

AKCIJE

MEĐUNARODNA SURADNJA

INSPEKCIJA ZAŠTITE OKOLIŠA OBJAVILA GODIŠNJE IZVJEŠĆE O RADU ZA 2009. GODINU

n konferencije BWI-aonferencije BWI-arazini) te Ratko Matošević, direktor Con-

sulta HŠ, na primjeru Hrvatskih šuma. Di-

rektor Ureda za šumarstvo i preradu drveta

Bob Ramsey, u svom je izlaganju govorio

o globalnim sistemima certifi kacije i ulozi

sindikata, o MOR kodeksu, o praksi, sigur-

nosti i zaštiti zdravlja radnika u šumarstvu,

o osnovnim standardima rada i Konvenciji

o zdravlju i sigurnosti, do kuda se došlo te

o novim trendovima u Europi. R. Matošević

se u svom izlaganju osvrnuo na dosad uči-

njeno u Hrvatskim šumama, koje su nosite-

lji FSC certifi kata za gospodarenje šumama,

o ulozi poslodavaca i sindikata, o sredstvi-

ma nadzora i provjera itd. te o tome što se

planira dalje.

Predstavnici sindikalnih organiza-

cija na konferenciji prisutnih zemalja izvi-

jestili su o trenutnom stanju u ovom sek-

toru u svijetlu sveprisutne krize, (koliko je

Abonos starosti 7000 godina dar Muzeju u Abonos starosti 7000 godina dar Muzeju u Bošnjacima!Bošnjacima! ka teži od jedne tone, izvađen iz rijeke Tolise,

nedaleko njenog ušća u Savu, kod sela Oštra

Luka, čija se starost upravo utvrđuje na Sve-

učilištu Cornwell u SAD-u.

Inicijativa za ovu donaciju potekla je od

dr. sc. Tomislava Dubravca, iz Šumarskog in-

stituta Jastrebarsko, koji je rodom iz Bosan-

ske Posavine, a već nekoliko godina prati i

surađuje sa donatorom Benkovićem na pro-

nađenim i izvađenim trupcima abonosa.

Rijeka Sava i njeni meandri na donjem

l. kuna kazni za prekršaje propisa o zaštiti okolišakuna kazni za prekršaje propisa o zaštiti okolišaZbog utvrđenih nepravilnosti nadzi-

ranim pravnim i fi zičkim osobama, navodi se,

doneseno je ukupno 2039 rješenja i to 1472

(72,2%) zbog povrede Zakona o otpadu, 498

ili 24,% zbog povrede Zakona o zaštiti zraka,

dok je u 69 ili 3,4% slučajeva prekršen Zakon

o zaštiti okoliša.

Nadležnim prekršajnim sudovima je tije-

kom 2009. godine zbog utvrđenih povreda

propisa podneseno 419 optužnih prijedloga,

a prekršajni sudovi MZOPUG-u su dostavili

412 rješenja kojima je odlučeno o podnese-

nim optužnim prijedlozima.

Struktura zaprimljenih presuda sudova

ukazuje da je izrečeno 225 novčanih kazni u

ukupnom iznosu od 8.707.991,00 kn, dok su

u 17 (4,12%) slučajeva zbog počinjenih pre-

kršaja novčane kazne zamijenjene ukorom

odnosno opomenom. 160 (38,83%) postu-

paka je obustavljeno i to 124 zbog zastare,

36 zbog različitih drugih razloga, a 19 optuž-

nih prijedloga je odbačeno. (m)

BWIBWI (Building and Wood Workers’ International), Svjetska internacionala građevinarstva i dr-

veta, globalna je federacija sindikata koja okuplja slobodne sindikate u djelatnostima građevinar-

stva, industrije građevinskog materijala, šumarstva, drvne industrije i srodnih grana. Broji oko 12

milijuna radnika u 130 zemalja i ima 318 članica. Osnovni zadatak i cilj, kako ga je postavio BWI,

jest razvoj sindikata i jačanje prava zaposlenih u kontekstu održivog razvoja.

S konferencije u termama TuheljS konferencije u termama Tuhelj


zdravi život ribolov

Depresija je najčešće mentalno oboljenje. Klinička se depresija ne

smije zamijeniti s potištenošću koju svaki od nas ponekad do-

živi. Osim toga, katkada depresija nastupi iz sasvim opravdanih

razloga: smrt ljubljene osobe, gubitak posla ili rastava braka.

Međutim, većina ljudi postupno se prilagodi novim situacijama. Klinička

depresija razlikuje se od potištenosti u dužini trajanja i težini simptoma.

Klasični simptomi ozbiljne depresije uključuju: promjene u navikama

spavanja, gubitak apetita i tjelesne težine ili prekomjerno uzimanje hrane i

debljanje, permanentno tužno, zabrinuto ili „prazno“ raspoloženje, osjećaji

beznadnosti i pesimizam, osjećaj krivnje, bezvrijednosti, bespomoćnosti,

umor, misli ili govor o smrti i samoubojstvu, prijetnja samoubojstvom i

pokušaji suicida. Svake godine značajan broj takvih bolesnika uzme sebi

život prije nego što njihova bolest bude identifi cirana. Samo oko trećine

depresivnih potraži liječenje koje može pomoći u 80 do 90 posto slučajeva.

Dobro je poznato da je depresija prisutna i u tinejdžerskoj dobi. Dok

stručnjaci vjeruju da su korijeni depresije biološki i genetski, mladi ljudi se

mogu suočiti s pritiscima koji vode prema depresiji: ocjene u školi, rastava

roditelja, prekid ljubavne veze i, za neke, razočaranje s novootkrivenom ho-

moseksualnošću.

Simptomi depresije kao što su osjećaji tuge, beznađa, bespomoćnosti

i smanjeno samopouzdanje, mogu imati velik utjecaj na svakodnevni život

čovjeka, između ostalog i na gubitak seksualnog nagona.

Pružiti ruku pomoći - Ako primijetite da se jedan ili više od spome-

nutih simptoma stalno pojavljuju kod člana obitelji ili prijatelja, što činiti?

Prvo, porazgovarajte s takvom osobom. Pokušajte da se otvori i

da doznate što osjeća. Drugo, predložite pregled kod liječnika. S današnjim

lijekovima protiv depresije bolesnik će gotovo uvijek pokazati poboljšanje

već za 4 do 5 tjedana. Psihoterapija uzima duže vrijeme. Osim lijekova po-

stoje i razni oblici samopomoći:

Učiniti nešto konstruktivno. Akcija mora krenuti prije motivacije.

Ne smije se čekati da dođe volja za pokretom, jer sve dok je čovjek depri-

miran, on nema nikakvu želju za aktivnošću. Mora se poduzeti makar i mali

prvi korak, čak ako osoba i nije u takvom raspoloženju.

Pružiti pomoć drugome. Altruizam se sve više prihvaća među dok-

torima kao dobar način da čovjek sam sebi pomogne prema boljem zdrav-

lju. Pružanje pomoći starijem i nemoćnom susjedu (npr. otići u kupovinu

umjesto njega), dobrovoljni rad u nekom društvu, pružanje raznih usluga u

lokalnoj zajednici, itd., sve to može imati terapeutski učinak.

Planirati zabavne akcije. Da se život preokrene, stručnjaci prepo-

ručuju da se u svakodnevni život uključe razne vedre, žive, optimistične

aktivnosti (sastajanje s prijateljima, izlazak na večeru ili u kino, itd.)

Redovno tjelesno vježbanje. Tjelovježba (rekreativno trčkaranje,

plivanje, vožnja bicikla) smanjuje napetost i tjeskobu, dakle stanja koja pri-

donose depresiji.

Neka dani budu doslovce svijetli. Poznata je sezonska depresija,

promjene ponašanja koje se podudaraju s tamnim zimskim mjesecima.

Izlaganje svjetlu – bilo sunčanom, bilo iz umjetnog izvora – može pomoći

u olakšavanju takve sezonske depresije.

Otići u šoping. Da, da, nemojte se smijati. Od čitavog niza osoba, po-

sebno onih ljepšeg spola, čuo sam da im je potišteno, depresivno stanje bilo

znatno olakšano jednim dobrim, zanimljivom i uzbudljivim šopingom.

Na kraju valja kazati da je depresija bolest koja onesposobljuje. Među-

tim, uz malo pomoći od strane pozornih prijatelja i obitelji i uz odgovara-

jući medicinski tretman, većina ljudi se oporavi i vrati zdravom, produktiv-

nom životu.

Kao i pravi, «veliki», i američki som se počinje intenzivno hra-

niti s dolaskom toplih dana i zatopljenjem vode. Ribolov na

njega kreće u proljeće i kako su dani sve topliji ribolov na

ovu ribu je sve bolji.

Teško je reći zbog čega se ribolovci odlučuju za ribolov američ-

kog somića. Je li to prvenstveno zbog njegovog ukusnog mesa ili

ima mjesta i sportskim razlozima. Naravno, pouzdanog odgovora

nema. Ribolov somića itekako ima svojih draži. Bilo kako bilo, jedno

je sigurno – «amerikanac» je iz dana u dan sve aktivniji. Pogotovo

na plićim zatvorenim vodama kao što su razna jezera i ribnjaci, ali i

ribnjački kanali i sporije nizinske rijeke i njihove mrtvice.

Među onima koji ga intenzivno love razvile su se dvije «ško-

le» ribolova. Ona dubinkaška i ona na plovak. Jedni i drugi se slažu da

je najbolje vrijeme za ribolov rano ujutro, kasno na večer i noću. Tada

se mogu uloviti najkrupniji komadi. Što se tiče dubinskih sistema, za

somića tu nema neke velike fi lozofi je. Koristi se klasični štap. Viđali

smo na vodi i muzejske primjerke dvodijelnih štapova od staklopla-

stike proizvedenih još u, danas više nepostojećoj državi i tvornici,

Germina DDR. Za dubinac su dovoljni štapovi težine bacanja 30-40

grama, iako naši ribolovci umješno koriste i daleko teže. Na štapu

može biti montirana i najprostija stacionirana rola, a na njoj mono-

fi l promjera do 0,25 mm. Na osnovnom najlonu navučeno je olovo

težine desetak garama, a ispod vrtilice, na predvezu (nešto tanjem

od osnovnog najlona) dužine 20-30 cm, udica broj 4-1/0 (ovisno o

mamcu koji se koristi). Naime, osim gujavice, u dubinskoj varijanti

MENTALNO

STANJE RIJEČNE RIBE

Što treba znati o Što treba znati o depresiji?depresiji?

Ljetni ribolov Ljetni ribolov somićasomićaRibolov na američkog somića sve je atraktivniji, a

na pitanje je li to zbog njegovog ukusnog mesa ili

iz sportskih pobuda, odgovor mogu dati samo sami

ribolovci!

Piše: Siniša Slavinić

Foto: S. Slavinić

Piše: dr. Ivo Belan


Klobuk medenke u pro-

mjeru je od 5 cm do 12

cm, u mladosti ispupčen

ili okrugao, raširen u ka-

snijoj fazi rasta kada postaje širo-

ko konveksan. Klobuk je mazav,

ali se često brzo isušuje te postaje

gladak i neznatno dlakav. Crven-

kaste je boje poput crvenog vina sa ružičastom ni-

jansom, često s prugama ili mrljama od boje, pone-

kad na oštećenim mjestima žut, posebice u sredini.

Cjevčice su prilično guste i tvrde, bijele su boje, a

u kasnijoj fazi rasta imaju crvenkaste mrlje po sebi.

Stručak je 3 do 7 cm dug, u početku bijele boje, ali

kasnije poput klobuka poprima crveno ružičastu

nijansu. Meso je bijelo i tvrdo, pri prerezu nakon

kratkog vremena pocrveni. Miris i okus nije izražen,

kod starijih primjeraka okus je gorkast.

Stanište: medenka je mikorizna gljiva i ra-

ste u mikorizi s bjelogoričnim drvećem, posebice

ispod hrasta ili bukve gdje raste pojedinačno ili u

manjim skupinama. Vrijeme rasta jest kasno ljeto

ili jesen. Mogućnost zamjene: Crvenkasta puževica

Hygrophorus erubescens (Fr:Fr) Fr raste u planin-

skim crnogoričnim šumama, meso joj na prerezu

požuti i gorkog je okusa.

Vinski crvena puževica Hygrophorus capre-

olarius (Kalchbr) Saccardo naraste manja i cijelo joj

je plodište vinski crvene boje, a listići su odmah u

mladosti crvenkastooker obojani. Raste u planin-

skim crnogoričnim šumama, posebno uz smreke.

Hygrophorus purpurascens (Alb & Schw:Fr) Fr ima

bjelkasto plodište zamrljano crvenoljubičastom

bojom. Također raste u crnogoričnim šumama te

u gornjem dijelu stručka posjeduje ostatak bjelka-

stog zastorka, odnosno koprene.

Ako ih pažljivo pregledamo, medenke zasi-

gurno ne izgledaju kao gljive iz porodice Russula:

cijela gljiva, kao i samo meso, nije

tako labavo i krhko kao kod gljiva

iz porodice Russula.

Valja napomenuti da kod po-

rodice Hygrophorus ne postoji

niti jedna vrsta koja je otrovna,

tako da nema opasnosti od za-

mjene, ukoliko prepoznamo Hy-

grophorus porodicu.

Medenka nije česta gljiva u

našim krajevima. Međutim, kao

što to obično biva, sasvim slučaj-

no pronašao sam jedno stanište

gdje sam ih čitavu jesen sakupljao

u velikim količinama na jednom

mjestu. U međuvremenu, meden-

ka je postala zaštićena vrsta tako

da danas redovno posjećujem to

mjesto kako bih uživao promatra-

jući ovu lijepu gljivu.

gljive NAJPOZNATIJA GLJIVA IZ

PORODICE HYGROPHORUS

ribolova na dnu, za somića se

često postavlja repić ribice, fi let

pa i živi mali keder. Kod udica je

dosta važno da imaju dugi vrat

radi lakšeg vađenja udice uz ve-

likih usta ribe. Somić je nevjero-

jatno proždrljiva riba i «ne boji»

se grubog pribora.

No, pojedinci su ga ciljano

lovili plovkom. Pri takvom ri-

bolovu koriste se dulji direktaši

dužine do 8 metara nešto jače

akcije i vrha. Za ovaj ribolov

plovkom somići se love fi nijim

sistemima. Za izradu sistema ko-

risti se osnovni najlon promjera

0,18 do 0,20 mm, a predvez od

nešto tanjeg – 0,12 do 0,15 mm.

Ovdje se koriste udice veličine

br. 14 do 10 mm, a od mamaca

najčešće tanke gujavice (đubre-

tare, kalifornijke) i crvi. Na udicu

se postavlja po jedna gujavica

da visi ili «ruža» crvića.

Lovna težina ulovljenih primjeraka kreće se od 100 do

200 grama. Pravi kapitalci imaju

od 300 do 500 grama.

Dobro je primamljivati pri-

likom ribolova somića. Na vo-

dama gdje ga ima puno veoma

brzo se na hranu okupe manji

primjerci. No, i veći primjerci će

se prije okupiti kada im se nešto

baci u vodu, nego li kada se samo

zabace udice i čeka pa što naiđe,

naiđe. S obzirom da se somići

najčešće love kao «kolateralne»

žrtve u ribolovu babuške i šara-

na, dolaze na hranu bačenu za

te ribe. U stvari, i kada se somići

love ciljano koriste se smjese za

primamljivanje babuške i šarana,

samo jače granulacije (grublje) i

sa stavljanjem komponenti kao

što je riblje brašno i sl. Za somića

neki proizvođači (Sensas, npr.)

proizvode gotove smjese baš za

primamljivanje ove ribe.

U ribolovu američkog so-mića neizostavni dio dodatne

opreme je – ručnik. Može i neka

deblja krpa. Postoje i ribičke ru-

kavice, ali teško da će netko u

ribolovu cvergla loviti na obali s

rukavicama na rukama. Naime,

somić je naoružan s tri veoma

oštre bodlje (na leđima i u škrž-

nim perajama). Ubod je veoma

bolan i neugodan. Zato ulov-

ljenog somića treba prihvaćati

veoma pažljivo. Većina ribiča se

izvještila i sigurno ga prima go-

lom rukom, ali i njima se pone-

kad dogodi, prilikom bacakanja

ribe, ubod. Najsigurnije je zato

ribu primiti u ruku sa ručnikom

ili već spomenutom krpom.

Medenka ili voštana Medenka ili voštana puževicapuževica (Hygrophorus Russula)(Hygrophorus Russula)

Ime gljive potječe

od sljedećih riječi:

hygrophorus: grčki hugros

(mokri) i fero (nosim) = ona

koja nosi vodu. Russula od

latinskog pojma russus =

crveno, crvenkasto.

Hygrophorus russula (medenka)Hygrophorus russula (medenka)

Hygrophorus russula (medenka)Hygrophorus russula (medenka)va

vu.


dječji kutak - Fazan je ptica, šumska. Ima dugi rep i šareno per-

je. Najljepša mi je crvena boja oka. (Lea P., 6,8 g.)

- Fazan živi s fazankom i fazančićima. Ima oštre

bodljice na nogama odozada (Marta K., 6,5 g.)

- Fazan je ptica koja živi u šumi. Ima špičasti i du-

gački rep (Karlo T., 6,8 g.)

(DV I. B. Mažuranić, Slavonski Brod, vrtić Pčelica)

TKO TO IDE / FAZAN

Fazan je vikao i kuna je Fazan je vikao i kuna je onda pobjegla!onda pobjegla!

Hrvatske šume

nastavljaju suradnju s

dječjim vrtićima „Sesvete“

iz Sesveta, „Josipdol“ iz

Josipdola, „Ivana Brlić

Mažuranić“ iz S. Broda,

i „Šumska jagoda“

iz Zagreba, s novim

programom koji je opet

osmislila naša suradnica,

i sama odgojiteljica,

Ljiljana Ivković. Projekt

je jednostavno nazvan

„TKO TO IDE“, a cilj ove

suradnje i dalje je i uvijek

isti: djecu od najranijeg

doba učiti kako i zašto

voljeti šumu i prirodu

i kako ih čuvati. Šuma

ima svoje stanovnike,

šumske životinje i

ptice. Kako one žive,

što rade, što vole, kako,

naposljetku, izgledaju,

saznat ćete od naših

dječjih suradnika (dakako

uz pomoć njihovih

vrijednih odgajatelja!)

koji će vam kroz naredne

brojeve našeg časopisa

reći što misle o vuku,

lisici, medvjedu, fazanu,

vjeverici i ostalim

stanovnicima šume!

Evo priče o fazanu.

- Fazan je lijep i ima šareno perje. Fazanka je smeđa kao

kokoš (Petra, 5,9 g.)

- Fazanka se skriva u grmlju da ju lovci i lisica ne mogu

naći (Antonija, 5,7 g.)

- Fazane vidim u polju. Jedu kukuruz, a kad su mali jedu jaja mrava.

- Sada su u polju fazani, a fazanke sjede u gnijezdima i čuvaju

mlade (Ivana, 7,2 g.)

- Fazan živi u travi i čuva svoja jaja (Karla K., 5 g.)

- Fazan živi na jednoj livadi gdje je velika trava. Tamo mu je

gnijezdo. Jede malo kruha i sjemenke (Vita, 6 g.)

- Fazan živi na livadi iza kuće. Mali fazani izgledaju kao vrapčići.

Kuna mu želi pojesti mlade ptičice. On ju je otjerao svojim

glasom, vikao je i kuna je onda pobjegla. (Barbara J., 6 g.)

DV Šumska jagoda, Zagreb

Pripremila: Ljilja Ivković

Ivana Lipovac, 6,5 g. (DV S. Brod) Nina

GabrijelaAntonija

Bartol Vajdić, 5 g. (DV Šumska jagoda) Karla Kostanjevac , 5 g. (DV Šumska jagoda) Sara Čale, 6 g. (DV Šumska jagoda)


Završene su pripreme sudaca (šumar-

skih inženjera iz HŠ) koji će suditi

na natjecanju, kao i jedan od tri tre-

ninga sjekača Hrvatskih šuma koji

će, raspoređeni u dvije momčadi (jedna u

službenoj, druga izvan konkurencije), sudje-

lovati na 29. svjetskom prvenstvu šumarskih

radnika koje će se od 23.-27. rujna održati u

Zagrebu, na jezeru Jarun.

Prvi dio priprema hrvatske ekipe sjekača

od držan je od 14.-18.lipnja na prostoru po-

kraj Šumarske i drvodjeljske škole u Karlovcu, a

na njemu je sudjelovalo 10 šumarskih radnika-

sjekača između kojih će se izabrati hrvatska eki-

pa (8 seniora i 2 juniora iz UŠP Vinkovci, Zagreb

i Nova Gradiška).

Drugi dio priprema održat će se će se tako-

đer u Karlovcu od 30. kolovoza do 3. rujna, dok će

treći i završni dio biti na Jarunu od 13.-17. rujna.

Ovih dana riješen je dizajn plakata prvenstva

koji će uskoro biti tiskan. U toku su i prijave ekipa.

Već smo ranije pisali kako će očekuje

100-tinjk natjecatelja koji će, kao i ostali službeni

predstavnici država koje će sudjelovati na prven-

stvu, biti smješteni u zagrebačkom hotelu „I“.

Poznat je i program natjecanja iz kojeg

donosimo najvažnije dijelove i okvirnu satnicu.

Naslovna stranica:

Ježinac na Velebitu

Željko Gubijan

Zadnja stranica:

Ljubičaste petokrake

Željko Gubijan

Mjese nik »Hrvatske ume«Izdava : »Hrvatske ume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Dev i -Buzov,Antun Z. Lon ari , MiroslavMrkobrad, Vesna Ple ei Ivica Tomi

Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,Ivan Hodi , Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, edomirKri mani , eljka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101

e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredni tvo se ne mora uvijekslagati s mi ljenjem autorateksta.

Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak:

Bistranska 19Zagreb

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;

etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .

U SUSRET 29. SVJETSKOM

PRVENSTVU ŠUMARSKIH RADNIKA

U ZAGREBU (23.-27. RUJNA)

najavljujemo

Utvrđen program Utvrđen program natjecanjanatjecanja

djeca vole šumu

Pod nazivom „Šuma okom šu-

mara, šuma okom djeteta“,

tri su dječja vrtića; Josipdol,

Sesvete i DV I. B. Mažuranić

iz Sl. Broda povodom Dana hrvatskog

šumarstva, 20. lipnja, organizirala za-

nimljive i poučne izložbe izabranih

fotografi ja šumara i fotografa Željka

Gubijana iz Vrbovca (prezentiranih

na već poznatom bjelovarskom sa-

lonu „Šuma okom šumara“) i dječjih

crteža na temu šume. Nastavak je to

dosadašnje dobre suradnje ovih vrti-

ća i Hrvatskih šuma koju je potaknu-

la i osmislila naša suradnica (i sama

odgojiteljica) Ljiljana Ivković, a veliki

doprinos realizaciji ovog, najnovijeg

projekta dale su odgojiteljice u spo-

menutim vrtićima.

Tako je u prostoru DV Josipdol,

pišu nam odgojiteljice Maja i Andrea,

postavljeno petnaestak fotografi ja

Željka Gubijana koje su oduševile i

potaknule djecu da se likovno izraze

na temu Očuvajmo naše šume.

„Vodio sam se idejom da oda-

berem motive iz šume, a da se šuma

uopće ne vidi, kako bi promatrača

na neki način kroz fotografi je poučio

da šuma nisu samo stabla i ogromni

šumski kompleksi, već da je treba pro-

matrati iznutra i upoznati svaki njen

najskriveniji kutak kako bi se dobila

njena kompletna slika“, poručio je

tom prilikom Gubijan.

Osim dječjih radova koje su od-

gojiteljice uklopile među fotografi je,

izložena su još i stabla od pedagoški

neoblikovanog materijala, primjerci

recikliranog papira, crteži životinja.

Originalne dječje izjave o očuva-

nju šume također su bile dio izložbe.

Izložbu su uz ostale posjetili i

predstavnici Hrvatskih šuma, voditelj

Već treću godinu za redom, skupina djece

predškolskog uzrasta iz Dječjeg vrtića Travno te

nekoliko učenika prvog i drugog razreda osnovne

škole koji uče francuski jezik, proveli su u okviru

škole u prirodi, u razdoblju od 12. do 19. lipnja

2010. godine u odmaralištu Hrvatskih šuma na Či-

katu u Malom Lošinju, sedam nezaboravnih dana.

Uz neizostavno kupanje i igru uz more, sva-

kodnevno su u ranim poslijepodnevnim satima u

ugodnoj atmosferi u okruženju prekrasnog rasli-

nja te mirisa pomno održavanog cvijeća, vrijeme

provodili u aktivnostima organiziranim na hrvat-

skom i francuskom jeziku.

Posjetili su Plavi svijet u Velom Lošinju u kojem

su pogledali izložbeni prostor, poslušali autentič-

nu snimku glasanja delfi na. U nezaobilaznom

miomirisnom vrtu u Malom Lošinju, uz pomoć

stručnog vodiča, upoznali su se sa ljekovitom

fl orom otoka i za uspomenu izradili vlastite male

herbarije.

Zahvaljujući ljubaznosti osoblja odmarališta

te njihovoj neprestanoj brizi, iz Malog Lošinja su

ponijeli mnogo lijepih uspomena u nadi da će se

ponovno vratiti i iduće ljeto.

UZ DANE HRVATSKOG ŠUMARSTVA, 20. LIPNJA

IZLOŽBA FOTOGRAFIJA I DJEČJIH RADOVA „ŠUMA

OKOM ŠUMARA, ŠUMA OKOM DJETETA“

Fotografi je kao poticaj dječjoj maštiFotografi je kao poticaj dječjoj mašti

ogulinske Uprave Mladen Stipetić i tajnica gospo-

đa Bernarda Jakopač. Gospodin Stipetić je obraća-

jući se djeci poručio da je „šuma najljepši dio plane-

te, ali isto tako je i opasna. Zato postoje dva pravila

kojih se moramo pridržavati kad idemo u šumu“.

Veselimo se daljnoj suradnji s Hrvatskim šuma-

ma koja se pokazala veoma poučnom za sve nas,

pišu Maja i Andrea.

Iz DV Sesvete također je došlo nekoliko crteža

djece, a Višnja Bertović Krofl in piše kako je „umjet-

nička fotografi ja bila snažan pokretač dječje rado-

znalosti i čuđenja za lijepo u prirodi, za posrednu

komunikaciju s prirodom.“

DJEČJI VRTIĆ TRAVNO

Škola u prirodi u odmaralištu Hrvatskih šuma!Škola u prirodi u odmaralištu Hrvatskih šuma!Pripremila: Ljiljana Pečko

Ana M.-7 g, (DV Sesvete)Ana M.-7 g, (DV Sesvete)

Barbara A.- 6,1 g. (DV Sesvete)Barbara A.- 6,1 g. (DV Sesvete)

Lucija I.- 7 g, (DV Sesvete)Lucija I.- 7 g, (DV Sesvete)

U odmaralištu Hrvatskih šumaU odmaralištu Hrvatskih šuma

1. DAN (četvrtak, 23.9.)

14:30 - 16:00 Skupština članica “ialc-a” u hotelu „I“

16:00 - 19:00 Izlet za ekipe i navijače – Krapina, Muzej krapinskih neandertalaca

19:30 - 20:30 Sjednica trenera u hotelu „I“

2. DAN (petak, 24.9.)

08:00 Svečano otvorenje

09:00 - 17.00 Natjecanja u disciplinama obaranje jarbola, okretanje vodilice, kombinirani

prerez, precizno prepiljivanje i štafeta prema detaljnom vremenskom

rasporedu

18:00 – 21:00 Izlet za ekipe i navijače

3. DAN (subota, 25.09.)

09:00 - 17:00 Nastavak natjecanja u disciplinama obaranje jarbola, okretanje

vodilice, kombinirani prerez, precizni prerez i štafeta

17:30 Cvjetna ceremonija i dodjela diploma za discipline okretanje

vodilice, kombinirani prerez i precizno prepiljivanje – na borilištu

19:00 - 20:00 Dodjela medalja za discipline okretanje vodilice, kombinirani prerez i

precizno prepiljivanje - u hotelu „I“

4. DAN (nedjelja, 26.09.)

09:00 Nastavak natjecanja u disciplinama obaranje jarbola i štafeta,

prema detaljnom vremenskom rasporedu

11:00 Početak natjecanja u disciplinama kresanje grana u obrnutom poretku

17:00 Kraj natjecanja

17:30 Cvjetna ceremonija i dodjela diploma za discipline kresanje grana, obaranje

jarbola, štafetu, rangiranje ekipa i ukupni plasman – na borilištu

19:00 - 20:00 Dodjela medalja za discipline kresanje grana, obaranje jarbola,

štafetu, rangiranje ekipa i ukupni plasman – u hotelu „I“

20:00 Završna svečanost u hotelu „I“

5. DAN (ponedjeljak, 27.09.)

Odlazak ekipa


Časopis za popularizaciju šumarstvaČasopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 ISSN 1330-6480

Naknade još uvijek Naknade još uvijek simboličnesimbolične 5 5

Nacionalna Nacionalna inventura šumainventura šuma 9

Park šume Park šume grada Zagrebagrada Zagreba 1212

Riža najvažnija Riža najvažnija žitaricažitarica 2020

Tko to tamo Tko to tamo cvrči?cvrči? 3636

PlutoPluto 3939

broj

163/4Godina XIV.,

Zagreb

srpanj/kolovoz

2010.

Documents

New Godina XIV., Zagreb 2010. - hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/163.pdf · 2010. 8. 2. · Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb tel.: 01/4804 169 faks: 01/4804 101 e-mail: [email protected]