-
Nemogua i nejasna linija izmeu nasilja inenasilja
Luka
1996
-
ini mi se da postoje dva razliita argumenta koji su aktivni kada
doe do ophoenja spram pitanjanenasilja. Prvo vidim kao raspravu
izmeu dvije poprilino krute, meusobno iskljuive dogme. Ljudikoji
vide oruani sukob kao jedino rjeenje e prirodno biti u sukobu sa
pacifistima koji bezuvjetnoiskljuuju bilo kakav oblik nasilja. S
druge strane, postoji sukob izmeu tolerantnih ljudi koji
nemajunikakve veze sa nekom partikularnom ideologijom (u ovom
sluaju pacifizam ili nasilne taktike) i onihkoji su nepokolebljivi
u svojoj ideologiji.Veliki problem koji se namee u ovoj debati nije
toliko pitanje nasilja, koliko je to dogma i prihva-
anje unaprijed zapakiranih paketa misli. Problem, kako ga ja
vidim, je pitanje taktike, a ne moralnogizbora izmeu nasilja i
nenasilja. Sama rije nasilje ini mi se nejasnom, a postoji dosta
neslaganjao tome to ona oznaava, dakle da bi uope diskutirali za
ili protiv nasilja znaenje rijei mora bitijasnije odreeno.
Naposljetku, nasilje je vrlo jaka rije koja konstantno biva
iskoritavana, da bi semanipuliralo ljudima, i iskrivljavalo stvari
van proporcija.Novine koje izvjetavaju o bombardiranjima izvrenim
od strane NATO-a, u kojima je poginulo
vie osoba, ne upotrebljavaju rijei kao teroristiki, ubojstvo ili
nasilje, a izvjetavajui o bombi kojaje unitila zgradu, ne ozljedivi
nikoga, govore o ekstremno opasnom i nasilnom teroristikom inu,ine
izraz nasilje praktino beznaajnim. Da li su napadi na ljude
nasilje? Nanoenje tete? Mogu lirijei biti klasificirane kao
nasilne? Da li je upotreba autoriteta, bez fizike snage, nasilna?Za
dobrobit ovog lanka, rije nasilje u upotrijebiti iskljuivo da opiem
uporabu fizike snage, sa
ciljem da bi se ozlijedilo i to bez obzira tko, kako i zato
koristi tu metodu. Izraz nenasilje s drugestrane, se definira samim
bivanjem nenasilnom osobom. To je izraz koji iskljuuje oblik
ponaanja.Njegova definicija lei u tome da opisuje ono to nije.
Veina ljudi vei dio svog ivota provede takoda su nenasilni. To znai
da ne upotrebljavaju fiziku snagu s namjerom da ozlijede drugo ivo
bie.ak i najnasilnije osobe se vrlo esto ponaaju nenasilno, dok
nenasilna osoba izabire da tvrdoglavouope ne koristi
nasilje.Nemogue je biti potpuno nasilan, ali je isto tako nemogue
biti potpuno nenasilan (govorim o na-
mjernom nasilju, ne o vrsti nasilja koja je uzrokovana
koritenjem proizvoda koji za svoju proizvodnjuzahtijeva in nasilja
ili moe biti dio sustava koji podrava nasilje). Ne vjerujem da se
aktivisti dijelena nasilne i nenasilne osobe. Oni se dijele na
nenasilne osobe i one osobe koje ne iskljuuju nasiljezbog svoje
ideologije. Pacifisti su se getoizirali u podruje gdje ekskluzivno
gledaju upotrebljavati ne-nasilne taktike da bi postigli promjenu.
Osobe koje nisu pacifisti ne prihvaaju taj geto. One koristetaktike
koje su nenasilne, ali se ponaaju nasilno kada im to odgovara.Pred
otprilike godinu i pol dana (10.94.), policija je ula u zgradu koju
smo skvotirali. Relativno
mali broj regularnih policajaca, galamdija, se pojavio tijekom
koncerta kojemu je prisustvovalo 100-tinjak osoba. Oni su naredili
toj gomili da se poreda uza zid, i veina ljudi je trenutano
posluala, bezikakvog otpora. Iz diskusija o tome ta se zbivalo
mislim da je puno ljudi vrlo usko shvatilo pojamotpora. Oni su
otpor shvatili iskljuivo kao bitku sa policijom, a ne protiv
popustljivosti. Upravo onoto policija i eli od njih da misle: budi
posluan ili najebi od nas koji nosimo oruje.U toj situaciji,
sumnjam da bi borba sa policijom bila produktivna, ali nekakav vid
otpora je bio
potreban, npr. neto kao ignoriranje njihovih naredbi. Neke druge
taktike su mogle ukljuivati jednos-tavno sjedanje na pod i
odbijanje micanja s tog mjesta. Gotovanska policija ba ne prihvaa
neposluhsa oduevljenjem i vjerojatno e reagirati, ali meni zaista
nije jasno zato im ne bi barem oteali posaodok nas privode, ili
kada nam odlue pokvariti zabavu. Sigurno je da e biti posljedica
(kao to su nekiod nas vidjeli u Samoboru 31. 10. 1995.), ali na to
gledam kao na izbor pojedinca dok postaje dio scenekoja je u
direktnoj opoziciji ustaljenom redu/drutvu, a iji je osnovni dio i
nasilna policija.Ne bi nas smjeli moi uhvatiti bez otpora, bez
obzira da li je taj otpor nasilan ili nenasilan, to
ovisi o situaciji. Rijetko sam doivio da anarhisti koriste
nasilne taktike iz principa, iako znam daih neki zagovaraju. Za
vrijeme demonstracija ili sukoba sa policijom, nasilne akcije esto
zapoinju
2
-
pokuajima da se ljudi oduhapse od policije. Kada policija zgrabi
nekoga iz grupe, sa namjerom daga privede, onda se mora suoiti sa
grupom koja pokuava osloboditi tu osobu, a tada esto dolazi dotoga
da ljudi udaraju, guraju i vuku policajce (po njihovim udovima), sa
namjerom da oslobode osobuiz njihovog zagrljaja. Iako oduhapenje
moe postati nasilno, ono je djelotvorno. Policija napadajednog od
nas, a mi inimo ono to moramo da oslobodimo tu osobu. Odatle se moe
desiti da seborbe razbuktaju, sa ciljem da se policija povue ili da
se zatite ljudi koji se povlae.Pacifisti se protive ovoj taktici i
meni je to smijeno. Kada je mogue osloboditi nekoga koga
policija
pokuava uhvatiti, te ljude treba osloboditi upotrebljavajui sva
efektivna sredstva i taktike. U tomsmislu se pacifistike akcije
esto ine vie simboline. One su osmiljene da pokau ljudima,
npr.moralnu superiornost jedne strane nad drugom, sa ciljem da se
pridobije podrka ili panja medija.Dobro, to je valjana taktika,
koja je esto uspjena u svojim ciljevima, ali nije ba i konkretan
oblikotpora. Ljudi koji ne iskljuuju opciju nasilnih taktika
zadravaju pravo na samoobranu.Oigledno je da ponekad to ima
negativan uinak i da policija onda jae tue aktiviste nego to bi
nenasilne tipove, ali onda je moda trebalo malo bolje razmisliti
da li je pravi trenutak za upotrebu na-silne taktike. Cilj je
izbjei njihovu kontrolu za vrijeme akcija i, uope, u ivotu.
Ponovno, prihvaamnenasilje kao korisnu, i ponekad uinkovitu
taktiku, ali ne kao ideologiju koje u se drati bez obzirana sve
ostalo. Za pacifistiku ideologiju mislim da prekorauje granicu
dobrog ukusa u onom trenutkukada postane autoritarna. Velike
demonstracije irom Europe i SAD-a, organizirane od strane
mains-tream organizacija, koje su dogmatski nenasilne (iako vie
zbog ugleda nego zbog uvjerenja), estosu nadgledane od strane
redara koji surauju sa policijom i pomau im da odstrane nepoeljne.
To jesmijeno i autoritarno.Na CNDovom antinuklearnom skupu u
Engleskoj, organizatori i policija su suraivali da bi izdvojili
anarhiste. Mene su povukli za nogavice hlaa i izvukli iz grupe
koja je demonstrirala, i to grubljenego to bi to uinila policija.
Kada nasilne akcije postanu pravilo, to je onda jo smijenije.
Hardcoreaktivisti koji oekuju borbe sa policijom svaki put kada se
neto deava bi se trebali prijaviti u policijui zatraiti posao
policajca, koji im, ini se, odgovara.Ne kaem da policija ne
zasluuje dobre batine, naprotiv, ali uzimajui u obzir odnos moi,
jednos-
tavno nemamo anse. Sumnjam da bi veina nas uope imala i volje
boriti se tako esto kao vojskai policija, za bilo kakvu promjenu.
Nadjaani smo od strane udovita legalne maine i esto namuope nije do
borbe. Policijska kultura uzgaja mentalitet ratnika, koji u
kombinaciji sa macho na-silnim razmiljanjem slui svrsi. Isto tako,
koritenjem ekskluzivno nasilnih taktika se izoliramo odveine ljudi
kojima je to neprihvatlivo, i time se odriemo vee potpore. Nemogue
je koristiti taktikekao to su one RAF-a ili Anti-Imperialistische
Zellen, bez da se one organiziraju iz podzemlja, izolira-ne od
ljudi zbog kojih se sve to i radi. RAF su uinkoviti, ali su
istovremeno poprilino izolirani, to jei logino. Vano je ne
zaglaviti u izolaciji. To otuuje druge s kojima bi mogli suraivati
i ograniavanas.Ne radi se samo o nasilju protiv nenasilja, ve o
svim formama unaprijed upakiranih misli (ideolo-
gija). Cijeli ivot smo ueni da razmiljamo na taj nain. Da li si
kranin, marksist ili nacionalist? Toje glupo pitanje. Poznajem
ljude koji su sve to, i istovremeno niti jedno. Etiketirati se kao
nasilan ilinenasilan stavlja zapreku na proces uenja i razvoja
osobe, isto kao to to ine i sve ostale ideologije.
3
-
Anarhistika bibliotekaAnti-Copyright
LukaNemogua i nejasna linija izmeu nasilja i nenasilja
1996
http://www.stocitas.org/luka.htmOriginalno objavljeno u
Comunitasu #6, fanzinu Zagrebakog anarhistikog pokreta. Kasnije
objavljeno u zborniku Anarhizam i nasilje , to ita?, Zagreb,
2001, www.stocitas.org
anarhisticka-biblioteka.net
