Bilan Audio Site

Neke arheoakustičke pojave u

paleolitiku, mezolitiku i neolitiku

Što je arheoakustika? Refleksije zvuka objašnjavaju lokaciju, sadržaj i kontekst crteža

Ozren Bilan

2014.

Arheoakustika je primjena akustičkih postupaka analize u arheologiji. To uključuje primjenu akustičke analize na arheološkim nalazištima ili proučavanje akustike pronađenih arheoloških tvorevina. Mnoge kulture koje se arheološki proučavaju, fokusirane su na govorno, a time i na slušno predočavanje. Zbog toga proučavanje akustičkih obilježja i prirode zvuka u arheologiji predstavlja izuzetno moćan alat koji izuzetno pridonosi razumijevanju kulture. To je interdisciplinarno polje koje uključuje arheologiju, etnomuzikologiju, akustiku i digitalnu obradu zvučnih signala. Arheoakustika je dokazala: u paleolitiku su zvuk i slika bili nerazdvojni, jer zvuk određuje lokaciju, sadržaj i kontekst crteža.

Konj iz špilje Lascaux

Ozren Bilan Što je arheoakustika? Neke arheoakustičke pojave u paleolitiku, mezolitiku i neolitiku

2

Neke arheoakustičke pojave u paleolitiku, mezolitiku i neolitiku Arheoakustika u paleolitiku, mezolitiku i neolitiku – refleksije zvuka objašnjavaju lokaciju, sadržaj i kontekst crteža

Što je arheoakustika? Arheoakustika je primjena metodologije akustičkog pristupa u arheološkoj znanosti. To uključuje primjenu akustičke analize na arheološkim nalazištima ili proučavanje akustike pronađenih arheoloških tvorevina. Arheološko proučavanje mnogih kultura fokusirano je na govorne i slušne karakteristike. Zbog toga proučavanje akustičkih obilježja i prirode zvuka u arheologiji može izuzetno doprinijeti razumijevanje neke kulture. Arheoakustika je interdisciplinarno polje arheologije, etnomuzikologije, akustike, akustičkog modeliranja i digitalne obrade zvučnih signala. Samo u Francuskoj i Španjolskoj otkriveno je preko 340 špilja s pretpovijesnim crtežima. Najstarija je El Castillo u sjevernom dijelu Španjolske, a stara je oko 41000 godina. U špiljama su otkriveni opisi i relikti koji svjedoče značaju zvuka pri drevnim ceremonijama. Međutim, relativno nedavno je otkriven razlog, značaj i opseg uključenosti zvuka. Istraživanja paleolitičkog slikarstva otkrila su povezanost mjesta crteža i područja unutar špilja u kojima se javljaju vrlo jake rezonancije zvučnih stojnih valova. To otkriće dokazuje kako su se najbitnija svojstva zvučnih valova i zvuka prepoznala, ispitala i zabilježila prije više od 40000 godina. Jednostavno rečeno: na mjestima najvećih rezonancija zvuka nalazi se najviše crteža. Štoviše, izbor motiva povezan je s frekvencijom stojnog vala i brojem odjeka. Ako je to teško prihvatiti, razmislimo o slijedećem: glazbeni instrumenti, pronađeni u špiljama, npr. frule od ptičjih kostiju stare su više od 42000 godina. Analiza ovih primitivnih glazbenih instrumenata pokazala je kako su drevni ljudi shvatili odnos visine tona i dužine, promjera i položaju rupice frule koje određuju visinu tona. Ne samo to, frule pronađene u špilji Divje Babe u Sloveniji stare 43000 godina, imale su i mogućnost transponiranja radnog područja.

Pećinski ljudi nisu slučajno izabrali lokacije za svoje crteže. Većinu špiljskih slika nailazimo na mjestima na kojima niše i šupljine pojačavaju intenzitet i trajanje zvukova - to su mjesta s brojnim višestrukim odjecima. Istraživanja izvedena krajem 1980-ih dokazalo je kako je u špiljama prostorni

Lokacije oslikanih špilja u centralnoj i južnoj Francuskoj Frule iz Tubingena stare 40000 godina

Lokacije oslikanih špilja

Ozren Bilan Što je arheoakustika? Neke arheoakustičke pojave u paleolitiku, mezolitiku i neolitiku

3

zvuk vrlo neobičan. Prema Y. Reznikoffu, matematičaru, filozofu znanosti i stručnjaku za drevnu vokalnu umjetnost, nije moguće shvatiti značenje prethistorijskih crteža samo vizualnim aspektom. Slike u špiljama ne mogu se promatrati samo kao lovačke scene. Ako ih osvjetlimo bakljama, glas im daje ritualni i šamanski značaj. Akustički testovi korištenjem ljudskog glasa, zviždanja i pljeskanja dokazuju da su crteži intenzivnih boja koncentrirani u području koje se odlikuju vrlo izraženom akustičkom rezonancijom sa mnogo čujnih odjeka. Levantinski crteži stari su između 6500 i 10000, Lascaux 18000, špilja Chauvet 30.000, a El Castillo u Španjolskoj preko 40000 godina. Iako je značaj zvuka spominjan još od 1930., tek su 1987. godine istraživači postali svjesni jeke koja se percipirala kao zvuk koji je misteriozno nastajao kao posljedica vanjskog zvuka, izvan špilje. Temeljem ovog otkrića postavljena je temeljna premise: prije nego što su ljudi otkrili akustičku teoriju refleksije zvuka, fenomeni jeke i odjeka mogli su dati iluziju kako neke površine unutar špilje spontano generiraju šumove i zvukove. Ova iluzija davala je magičnu auru špiljama i tjesnacima koji reflektiraju zvuk. Takva pretpostavka vjerojatno je bila temeljena na mitskom pseudo objašnjenju jeke, koja je predstavljala glasanje nadnaravnih bića. Ovu temeljnu pretpostavku podržava činjenica kako su stari Grci pridjeljivali jeku mističnom duhu, nadnaravnom biću, planinskoj nimfi zvanoj Εχο, od gr. Εχος; zvuk. Zeusova žena, Hera oduzela joj je moć govora, tako da je mogla samo besmisleno ponavljati tuđe glasno izgovorene riječi. Pored toga, manje je poznato kako su drevni narodi na južnom Tihom oceanu štovali refleksije zvuka jer su vjerovali kako je jeka – bestjelesni glas, najranije oblik svih postojanja (Jobes 1961). Misteriozna pojava zvuka, koji spontano izvire iz stijene, temelj je vjerovanja po kojem su lokacije zvučnih refleksija nadnaravne. Dakle, nadnaravnost određenog dijela zida špilje, postaje temeljna motivacija pri izboru lokacije crteža. Pokusi izvedeni raznim oblicima zvučne pobude šumom izvedeni su u velikom broju različitih akustičkih okolina. To je dovelo do otkrića kako zvuk udaranja kameno o kamen, jako nalikuje na zvuk konjskog galopa. Statističke studije pokazuju kako je u paleolitičkoj umjetnosti najveći broj prikaza (Leroi-Gourhan 1967) konja, bizona, mamuta, jelena, jaraca itd. – dakle, u Europi više od 90% crteža prikazuje papkara/kopitare. Opažanje da se u špiljama I drugim mjestima na kojima nastaju jake refleksije zvuka u obliku jeke koja slušno nalikuje na galopa kopitara koje su nacrtali paleolitički crtači, omogućava lako dokazivu teoretsku poveznicu između konteksta i sadržaja paleolitičke umjetnosti. Kratko spomenimo; kameno doba dijelimo na paleolitik, mezolitik i neolitik, a osnovne karakteristike mogli bi prikazati sažetom tablicom:

Paleolitik prije

72000-14000 god. Mezolitik prije

14000 – 10500 god. Neolitik prije

11000 – 3800 god.

Umjetnost i alati Oslikani zidovi špilja, najčešće životinjama

Izrada keramike i špiljskih crteža

Izrada keramike, drvene rezbarije, izrada skloništa i

grobova

Dobivanje hrane Lov životinja, sakupljanje orašastog voća i bobica

Lov, sakupljanje jestivih biljaka i pohrana hrane za

naknadnu uporabu

Ratarsvo u stalnim naseljima i uzgoj životinja

Prilagodba okolini Paljenje vatre, razvoj jezika,

kreiranje jednostavnih alata i skloništa

Gradnja naselja u blizini rijeka i jezera, uporaba luka i

strijele, početak uzgoja životinja

Gradnja kuća od čerpića, podjela poslova, izrada

složenijih alata od bakra i bronce

U Francuskoj, su izvedena akustička istraživanje u špiljama Portel, u Pirinejima Niaux Oxocelhaya Isturitz, te Arcy-sur-Cure u Burgundiji. 80% - 90% radova svih špilja nalazi se na zidovima gdje je veliki broj odjeka. Tako u Niaux špilji, u galeriji gdje su većinom grupirane slike životinja, vrijeme odjeka iznosi pet sekundi, a u drugim dijelovima špilje je zanemarivo. U ovoj galeriji čujemo do sedam

Rekonstrukcija glave Neandertalca prema lubanji pronađenoj u

Francuskoj

Ozren Bilan Što je arheoakustika? Neke arheoakustičke pojave u paleolitiku, mezolitiku i neolitiku

4

odjeka. Kroz istraživanja, Reznikoff je shvatio da su u paleolitiku zvuk i slika bili nerazdvojni. Bilo je potrebno mnogo vremena kako bi se shvatilo da su ljudi iz paleolitika koristili zvuk pri orijentaciji u špiljama. U uskim prolazima gdje je pristup teško moguć nije se mogla nositi baklja, a uljanica ne osvjetljavaju dovoljno kako bi se prešle velike udaljenosti u potpunom mraku. Ljudi su ispuštali zvukove i orijentirali se pomoću odjeka. Pračovjek je naučio koristiti zvuk pri orijentaciji u mraku i to je bilo pitanje opstanka. Bili su na oprezu, danju i noću, osluškujući najmanji šum. Početkom gradnje nastambi u stalnim naseljima i izlaskom iz špilja zvučna okolina se potpuno promijenila pa su se stare sposobnosti izgubile. Danas boravimo u prostorijama u kojima je razina odjeka ispod razine šuma prostorije pa ga najčešće ne primjećujemo. U labirintu špiljskih tunela, znanstvenike je iznenadilo otkriće crvenih linija na svakoj točki jake rezonancije. Za špiljske ljude su te, u biti, akustičke oznake možda predstavljale put inicijacije. Na mjestima oznaka, u uskim tunelima, znanstvenici su generirali jednostavne zvučne signale. Signali su se, u proširenim galerijama na mjestu crteža, pojačali uslijed rezonancija, a filtriranjem zbog oblika prostorije, transformirale u zvuk bizona. Stručnjaci za arheoakustiku su sigurni: zvuk je odigrao ključnu ulogu u prapovijesti, a to je postavka koju više nitko ne ignorira. Navedeni zaključci ne odnose se samo na špilje u Europi. Istraživanja na svim kontinentima dovela su do istih rezultata. Udaljimo li se od špiljskog crteža, pa zapjevamo, pljesnemo rukama, zasviramo frulu, udaraljku ili generiramo šum, nastat će jeka i stojni val. Stojni val Ispituje li se zvukomjerom raspodjela zvučnog tlaka u nekoj prostoriji, a zvučnik pobuđujemo sinusnim signalom, može se uočiti nekoliko snažnih maksimuma, pri promjeni sinusne frekvencije od 20 Hz naviše. Ta povećanja zvučnog tlaka su primjeri pojave rezonancija, koje se javljaju pri pobudi prostorije na tzv. vlastitim ili prirodnim frekvencijama. Stojni valovi koji se pojavljuju na vlastitim prirodnim frekvencijama neke prostorije zovu se modovi. Stojni valovi se pojavljuju u sva tri smjera prostora. Akustičar Rayleigh je izračunao vlastite ili prirodne frekvencije. Između stojnih valova pojedinih titrajnih sustava nastaju interferencije. Rezonantne pojave u prostoriji uzrok su nejednolike raspodjele zvučnog tlaka. Pretpostavimo izvor zvuka u otvorenom prostoru koji proizvodi konstantan zvučni tlak na svim frekvencijama. Postavimo li takav izvor u prostoriju, zvučni tlak više neće biti neovisan o frekvenciji. Na nekim frekvencijama bit će znatno viši, nego na otvorenom prostoru. To su rezonantne frekvencijama. Nejednolikost raspodjele zvučnog tlaka zbog rezonantnih pojava ima praktično značenje samo na području niskih frekvencija. Na niskim frekvencijama, frekvencijski razmak među rezonancijama je velik pa su čujne posljedice nepovoljne zvučne koloracije. Na višim frekvencijama broj rezonancija postaje sve veći, a razmak među njima sve manji pa rezonantne pojave samo povećavaju glasnoću i nemaju drugo praktično značenje.

Ozren Bilan Što je arheoakustika? Neke arheoakustičke pojave u paleolitiku, mezolitiku i neolitiku

5

Stojni val (na donjoj animaciji crne boja) možemo zamisliti kao sumu dva propagacijska vala koji putuju u suprotnim smjerovima; izvora, crveno i refleksije, plavo. gdje je: y0 amplituda vala, ω kutna frekvencija u radijanima u sekundi; dobijemo je množimo li frekvenciju (Hz) s 2π, k valni broj u radijanima po metru; dobijemo ako 2π dijelimo valnom dužinom λ (m) (λ =c/f). x i t su varijable longitudinalnog položaja i vremena. Jednadžba za y, onda je suma y1 i y2: Trigonometrijskom pretvorbom sume u umnožak pojednostavnimo izraz: Izraz opisuje val koji vremenski oscilira ali mu je prostorna ovisnost stacionarna: sin(kx). Na lokacijama x = 0, λ/2, λ, 3λ/2, ... koje nazivamo čvorovima, amplitude je uvijek jednaka nuli. Na lokacijama x = λ/4, 3λ/4, 5λ/4, ... koje nazivamo trbuh, amplitude je maksimalna. Udaljenost susjednih čvorova ili trbuha uvijek je λ/2. Stojni valovi se pojavljuju u dvo- i trodimenzionalnim rezonatorima, npr. u prostornoj akustici u prostorijama.

Poznate arheoakustičke lokacije - Paleolitička arheoakustika Špiljski crteži se nalaze na mjestima na kojima je rezonanacija stojnog vala neuobičajeno glasna ali što je još važnije, frekvencije rezonanacija povezane su sa sadržajem crteža. Na mjestima nacrtanih kopitara, jeka evocira krdo u galopu. Ako su nacrtane ljudske ili antropomorfne figure, posjetitelju se čini kako jeka nastaje u samoj slici. Na slijedećem crtežu prikazana je klavijatura s upisanim tonovima i frekvencijama svih bijelih tipki; npr. C1 32.7 Hz i G3 196 Hz. To će nam pomoći pri praćenju daljnjeg izlaganja.

Na otvorenim nalazištima paleolitičkih crteža, izvan špilja, Waller je izmjerio prosječnu razinu jeke od 8 dB iznad razine okoline, dok je na mjestima bez crteža, razina viša samo 3 dB. Međutim, u vrlo dubokim špiljama poput Lascaux i Font-de-Gaume u Francuskoj, jeka u galerijama, koje prikazuju

Emitirani zvuk

Reflektirani zvuk

Akustički stojni val

Animacija iz prezentacije O. Bilan: Arheoakustika

Ozren Bilan Što je arheoakustika? Neke arheoakustičke pojave u paleolitiku, mezolitiku i neolitiku

6

nacrtane kopitare, iznosi od 23 dB do 31 dB. Potpuno je različita situacija u galerijama dubokih špilja koje prikazuju predatore iz porodice mačaka. Razina je od 1 dB do 7 dB, dok su površine bez slika gluhe. Reznikoff i Dauvois otkrili su kako se određene lokacije špilje odzivaju rezonancijama diskretnih tonova. Pri prolasku špiljom koristili su vlastiti glas i pljesak pri čemu su pobudili rezonancije u rasponu od skoro tri oktave, od C1 (32,7 Hz) do G3 (196 Hz). Primjenom zviždanja, pobudu su proširili još dvije oktave. Nakon što je uočeno pravilno pojavljivanje pojava, zabilježene su lokacije njihovog nastanka kao i frekvencije pojedinih tonova. Naknadno je napravljena analiza korištenjem sofisticirane elektroakustičke opreme te je grafički prikazana mapa sa rezonancijama pojedine špilje. Akustičke rezonancije unutar špilje nikoga ne iznenađuju jer smo na to navikli. Međutim, kada su uspoređene frekvencije rezonancija na mapi špilje sa lokacijom crteža i onoga što oni predstavljaju, proizašao je značaj arheoakustičkog proučavanja. Temeljem analize, autori su izvukli tri glavna zaključka: 1) Sve crteži u špiljama nalaze se na mjestu najsnažnije rezonancije ili unutar +/-1 m. Npr. Grande Salle Portel nema izraženi rezonancijski odziv pa se tamo ne nalazi niti jedan značajniji crtež. 2) Najveći broj rezonancijskih točaka odgovara lokaciji špiljskog crteža. Štoviše, crteži označavaju najsnažnije rezonancije.

3) Lokacije nekih crteža mogu se objasniti isključivo pomoću rezonancije upravo na tim lokacijama. Tako su u špilji Portel posebno učinkovita mjesta nastanka rezonancija označena crvenim krugovima ako na njima nema dovoljno mjesta za crtež.

Reznikoff i Dauvois naglašavaju impresivan učinak špiljskih rezonancija koji je još izraženiji u titrajućem polusvjetlu baklji i uljanica drevnih umjetnika. Pri ceremonijama korišteni su bubnjevi, frule, zviždaljke (pronađene u paleolitičkim špiljama širom svijeta datirane su u isto vrijeme nastanka crteža). Muški glasovi i bubnjevi pri tome su pobuđivali najdublje rezonancije špilja. Pokazat ćemo obrazac na primjeru. Jednostavni akustički primjer špilje Portel, galerija Jeannel Pri ulasku u špilju Le Portel preko galerije 1. Početna prigušena rezonancija je A1 točno na slici prvog bizona. Rezonancija se mijenja u G2 na mjesto označenom crnim točkama, a zatim ponovno mijenja u A1 na mjestu crteža sove. Na mjestu crteža konja ponovno se javlja rezonancija na frekvenciji G2, a zatim ponovno na A1 na mjestu drugog bizona. Akustička mjerenja pokazuju da nakon toga rezonancije prestaju pa nakon toga nema ni crteža.

Ozren Bilan Što je arheoakustika? Neke arheoakustičke pojave u paleolitiku, mezolitiku i neolitiku

7

Dakle u analiziranom segmentu špilje nastaju rezonancije po obrascu A-G-A-G-A. One prate, na mjestu maksimuma stojnog vala, niz crteža: bizon, crni znakovi, sova, konj, bizon. To shematski možemo prikazati:

Prema centru prema ulazu nema slika bizon konj sova znakovi bizon nema slika

slabe rezonancije

A G A G A prigušene

rezonancije

Analitičkim postupcima u špilji je emitiran širokopojasni signal od 25 do 300 Hz te je izvršena brza Furierova transformacija uzduž zida špilje uključujući mjesta crteža. Rezultati su prikazani na donjoj skici. Možemo vidjeti da mjesta sa crtežima bizona rezoniraju na 111 Hz. Galerija se sužava te rezonancija slabi da bi se ponovno pojavila u području 111/116 Hz s maksimumom na mjestu crvenog kruga. Metar dalje ponovno nestaje, a javlja se ponovo na mjestu drugog crteža bizona. To dovodi do pojma paleolitičke definicije akustičkog prostora.

ULAZ

bizon konj sova crni znakovi bizon

Ozren Bilan Što je arheoakustika? Neke arheoakustičke pojave u paleolitiku, mezolitiku i neolitiku

8

Primjećuju se naglašene rezonancije u okolišu frekvencije 110 Hz

To su frekvencije čije rezonancije mijenjaju aktivnost korteksa točno na lokacijama crteža

Dimenzije špilje ugođene su na maksimalne rezonancija frekvencije od oko 110 Hz. Ako ljudi svojevoljno borave u takvoj okolini izlažu se akustičkoj pobudi koja mijenja um. Aktivnost korteksa se naglo prebacuju na dominaciju povezanu s emocionalnom obradom. Kod ljudi, koji su redovito izloženi frekvencijama u području 110 Hz, uključuje se područje mozga za koje bihevioralni znanstvenici pretpostavljaju da se odnosi na raspoloženje, empatiju i društveno ponašanje. Vidi: http://viewzone2.com/archeosoundx.html i Ian A. Cook (Associate Director of the UCLA Laboratory of Brain,

Behavior, and Pharmacology, an Associate Professor of Psychiatry and Biobehavioral Sciences at the David Geffen School of Medicine at UCLA, and Director of Unipolar Depression Research at the Semel Institute), S. K. Pajot, A. F. Leuchter: Ancient Architectural Acoustic Resonance Patterns and Regional Brain Activity. Time and Mind: The Journal of Archaeology Consciousness and Culture Volume I—Issue I ožujak 2008 str. 95–104

S. Waller http://cogweb.ucla.edu/ep/Art/Dayton_92.html zabilježio je akustičku pojavu jeke u više desetaka špilja na svim kontinentima. Zaključio je da su paleolitički crteži konzistentno povezani s odjekom zvuka u špiljama. Pretpostavlja kako su crtači koristili akustičke pojave špilja kao način sakupljanja zvukova životinja u pokretu. Udaranje kamenom u kamen evocira zvuk krda kopitara pri kretanju, kao da su zidovi živi. U Galeriji bikova, špilje Lascaux, posjetitelj je potpuno okružen dubokim dugotrajnim odjekom koji ga obavija iz svih smjerova, konzistentno s pravilno postavljenom uravnoteženom kompozicijom ogromnih bikova. Na lokaciji crteža dvaju zrcalnih bikova, okrenutih leđima u Galeriji Nave, zvuk je stereofonski identičan u svakom smjeru. Jeka je ključni element svake špilje s crtežima, a od toga se jedino izuzimaju prostori u kojima su nacrtani predatori porodice mačaka. Lokacija crteža s mesožderima na mjestima vrlo prigušenih akustičkih rezonancija, nije izuzetak od pravila, već se logično i potpuno konzistentno uklapa u teoriju.

93 Hz 110 Hz 116 Hz

sova niša bizon

Ozren Bilan Što je arheoakustika? Neke arheoakustičke pojave u paleolitiku, mezolitiku i neolitiku

9

Predatori iz porodice mačaka smješteni su na lokacije s prigušenim rezonancijama, a ne u potpuno gluhim - mrtvim dijelovima galerija. Relativnu tišinu u tim prostorima možemo protumačiti u smislu: mačke su nečujne i nevidljive dok vrebaju. Alternativno, velike mesožderne zvijeri mogu biti umjetničko objašnjenje nestanka zvučnih refleksija koje su povezane s kopitarima, a takva mjesta danas nazivamo – akustički mrtva. Na takvim mjestima nema izraženih refleksija, nastupa tišina, a u tišini su velike oči – nastaje primarni osjet: strah od smrti. Možemo zaključiti Teoretska fizika akustičkih pojava nije se mogla objasniti sve do novijeg doba. Dakle, ljudi u paleolitiku nisu mogli u potpunosti shvatiti prirodu zvučnih refleksija, rezonancije, ogiba, difrakcije itd. Budući da svaka teorija motivacije paleolitičke umjetnosti mora objasniti lokaciju i sadržaj crteža, otkriće kako jeka udaraljki izuzetno podsjeća na zvuk galopa kopitara omogućava ključnu poveznicu konteksta i sadržaja crteža. Izložena teorija pretpostavlja da je motiv crteža pogrešna percepcija odjeka udaraljki u špiljama koji se poimao kao spontano nastali nadnaravni zvuk kopita. U trenutku kada se pojava pravilno protumačila kao jednostavna prirodna pojava zvučnog odjeka, motivacija za špiljskim crtanjem je trenutno potpuno nestala. Ostaci tragova pogrešnog koncepta tradicije crtanja kopitara u špiljama preživjela je u obliku drevnog običaja povezivanja iskonskog zla s podzemnim svijetom, papcima i rogovima. Waller analiza 20 lokacija sa paleolitičkim crtežima na tri kontinenta dala je slične rezultate uz malu specifičnost. Paleolitički crtači u Australiji su koristili kamena skloništa poput paraboličnih reflektora kako bi fokusirali jeku. Ako je promatrač udaljen 30 m ili više metara od oslikanog zida, jeka se javlja iz centralne slike. Međutim, ako promatrač priđe bliže crtežu, jeka se tako brzo odbija od crteža da dolazi do stapanja s izvornim zvukom, pa izgleda da lik na slici govori. Prema Walleru, najbolji način za shvaćanje paleolitičkih crteža je generiranje šuma i pomnjivo osluškivanje učinka jeke. Vrlo detaljan prikaz špilja: http://donsmaps.com/lascaux.html https://www.youtube.com/watch?v=Km-jq80ekt0 https://www.youtube.com/watch?v=2hiFqqqjTxQ https://www.youtube.com/watch?v=4GUtdU_dYJY&list=PLmw4e5DUo0L05DmtysGMSb0RRd42Ouq6O&index=143

Prikaz rezultata mjerenja zvučni uzorci El Castillo Rezultati kvantitativne analize klizajućeg sinusnog signala i impulsa u španjolskoj špilji El Castillo pomoću spektrograma i spektra pokazuje kako u paleolitičkim špiljama redovito postoje statistički značajne zvučne

Vremenski oblik i spektrogram klizajućeg sinusnog signala sweep.mp3

Vremenski oblik i spektrogram impulsnog signala impuls.mp3

Ozren Bilan Što je arheoakustika? Neke arheoakustičke pojave u paleolitiku, mezolitiku i neolitiku

10

refleksije na razinama koje se lako detektiraju ljudskim sluhom. U oba prikazana slučaja najizraženije su rezonancije na frekvencijama u okolišu 110 Hz. To su frekvencije akustičke pobude koja mijenja aktivnost korteksa. Neuralna aktivnost korteksa, nakon izlaganja frekvenciji od 110 Hz se prebacuju na područje mozga za koje bihevioralni znanstvenici pretpostavljaju da se odnosi na raspoloženje, empatiju i društveno ponašanje. http://dx.doi.org/10.2752/175169608783489099 U špilji El Castillo u sjevernom dijelu Španjolske, stare oko 4100 godina, analiziran je klizajući sinusni signal sweep i impuls. Ekstrahirani su iz videa [18] Songs of the Caves http://vimeo.com/95451937.

Dostupni su u datotekama sweep.mp3 i impuls.mp3 na mapi sitea.

Literatura 1) REZNIKOFF, I. M. DAUVOIS Did the painted caves of western Europe once resound to the music of Palaeolithic chants?

Bulletin de Ia Societe Prehistonque Francaise 2) BAHN, P. G. , VERTUT, J. 1988. Images of the Ice Age. Facts on File, New York. 3) DAUVOIS, M. Sons et musique paléolithiques. Les Dossiers de l'Archéologie 142: 2-11. 1989. 4) Giedion, S. 1957. The Eternal Present: The Beginnings of Art. Pantheon, New York, p. 526. 5) GUIRAND, F. Greek Mythology. Translated by Delano Ames. Paul Hamlyn Limited, London (pp 122, 127). 1935. 6) HADINGHAM, E. Secrets of the Ice Age. Walker and Co., New York (p 97). 1979. 7) HALVERSON, J. Art for art's sake in the Paleolithic. Current Anthropology 28:63-89. 1987. 8) JOBES, G. Dictionary of Mythology, Foklore and Symbols. Scarecrow Press, Inc., New York (pp 490, 785). 1961. 9) LEROI-GOURHAN, A. Treasures of Prehistoric Art. Translated by N. Guterman. Abrams, New York. 1967. 10) LEROI-GOURHAN, A. 1981. The Dawn of European Art. Translated by S. Champion. Cambridge University Press,

Cambridge (p 42). 11) REZNIKOFF, I. M. DAUVOIS 1988. La dimension sonore des grottes ornées. Bulletin de la Société Préhistorique

Française 85: 238-246. 12) UCKO, P. J. A. ROSENFELD 1967. Paleolithic Cave Art.McGraw-Hill, New York. 13) S. Waller The Acoustics Of Rock Art (New Scientist, p. 14, November 28, 1992) 14) Chris Scarre Department of Archacology, University of Cambridge, Downing Street. Cambridge CB2 3DZ, UK

Leigh Dayton. Rock art evokes beastly echoes of the past. NewScientist, 28 November. page 14. 1992. 15) Iegor Reznikoff - On Primitive Elements of Musical Meaning, JMM The Journal of Music and Meaning 16) http://www.thefreelibrary.com/Preliminary+investigations+and+cognitive+considerations+of+the...-a018838203 17) Iegor Reznikoff On the Sound Related to Painted Caves and Rocks The Archaeological Society of Finland

www.sarks.fi/masf/masf_2/SLT_07_Reznikoff.pdf ISBN 978-952-67594-7-0 (PDF) ISBN 978-952-67594-6-3 18) Songs of the Caves in Spain http://vimeo.com/95451937 19) C. Scarre, (1989). Painting by resonance. Nature http://www.users.globalnet.co.uk/~skoyles/index.htm 20) S. Mills Auditory Archaeology: Understanding Sound and Hearing in the Past 21) O. Bilan Elektroakustika 04 Akustika prostorija (PDF 9279KB)/04_akus.pdf

22) O. Bilan Laboratorijske vježbe MATLAB: SPIK03 i SPIE09 (PDF 38481KB )…kodovi u Matlabu R2012a 64bit, program

Adobe Audition CS6 V.5.0., ekstrakcija datoteka foobar2000 v.1.3.2

23) S. Mills Auditory Archaeology: Understanding Sound and Hearing in the Past http://books.google.hr/books?id=OSMBBAAAQBAJ&pg=PA62&dq=cave+art+resonance&hl=hr&sa=X&ei=Kcj3U_zSKdHTaO__gIAH&ved=0CBkQ6AEwAA#v=onepage&q=cave%20art%20resonance&f=false

Spektar kliznog sinusnog signala sweep.mp3 Spektar impulsnog signala impuls.mp3

Ozren Bilan Što je arheoakustika? Neke arheoakustičke pojave u paleolitiku, mezolitiku i neolitiku

11

Proučavanje arheoakustike ukazuje kako je sagrađen veći broj drevnih kompleksa koji uključuju u svom projektu akustičke pojave. To dokazuje da su znanstvene pojave akustike već u vrijeme paleolitika prepoznate, shvaćene i primijenjene. Danas zadivljuje primjena toga znanja u sustavu špilja paleolitičke Europe. Nakon toga, ista znanja su primijenjena na građevinama uz mnogostruko složeniju akustičku aktivnost, pa sve do današnje moderne arhitekture. Svi objekti hramova imaju zajedničku karakteristiku – rezonancije na frekvencijama od 90 – 120 Hz koje mijenjaju aktivnost korteksa. Primjeri i poveznice takvih drevnih kompleksa, detaljno obrađenih na ovom siteu, su:

1) Arheoakustički učinci u arhitekturi drevne civilizacija Maja i antičke Grčke sa primjerima i akustičkom analizom: Matlab, Adobe Audition, Arta i Ripple Harvard Falstad (akustička analiza učinka jeke kvecala, kišnih kapi i akustike teatra u Epidaurusu) (PDF 6238KB)

2) Arheoakustičke pojave u podzemnom hramu Hypogeum Hal-Saflieni na Malti (PDF 1870KB) 3) Arheoakustičke pojave Maeshowe (PDF 873 KB) 4) Arheoakustičke pojave Newgrange s novom teorijom: dio petroglifa predstavlja korisničke upute (PDF 1793 KB) 5) Arheoakustičke pojave Nekromanteiona kod Aheronta (PDF 1602 KB) 6) Arheoakustičke pojave Chavín de Huántar (PDF 2644 KB) 7) Arheoakustičke pojave Gobekli Tepe. Nova teorija: Kodira li Gobekli Tepe, oblikom, položajem i usmjerenjem,

najsjajniju zvijezdu sazvježđa Bika – Bikovo oko – Aldebaran?(PDF 1304KB) i. ***Archaeoacoustics Gobekli Tepe - Download HI RES picture BULL ii. ***Archaeoacoustics Gobekli Tepe - Download HI RES picture ALDEBARAN

8) Arheoakustičke pojave Puma Punku. Što je akustička levitacija? (PDF 1261KB) 9) Akustičke pojave Gol Gumbaz - svaki zvuk odjekuje 10 puta (PDF 261KB)

Za sve komplekse dostupni su kratki zvučni primjeri s tagom spektra i spektrograma signala. Preporučljivo je primjere slušati slušalicama ili kvalitetnim sustavom jer računalni zvučnici ne reproduciraju bitne niske frekvencije u signalima.

El Castillo - paleolitička špilja

Klizajući sinusni signal - sweep

Impuls Chichen Itza

Pjev kvecala

Odjek pljeska pred piramidom Teatar Epidaurus

Odjek pljeska

Odjek impulsa Hypogeum

Pjevanje i bubnjevi u Hypogeumu

Maeshowe

Stvarni govor u dnevnom boravku

Sintetizirani govor u Maeshowe Newgrange

Bubanj u tri prostorije Newgrange Necromanteion

Muški, ženski i dječji govor u Nekromanteionu Chavin de Huantar

Drevna truba u Chavinu Gol Gumbaz

Sintetizirani bubanj u Gol Gumbazu

Pljesak na Galeriji šapata