Neista krvBorisav Stankovi
I teza
a) Biografija i bibliografijab) Srpska moderna: razvoj i
predstavnicic) Historijske okolnosti u kojima se odvija radnja
romana
II teza
a) Fabula ili sieb) Analiza likova (najmanje 2)c) Odnos meu
likovima (najmanje dva para)
III teza
a) "Neista krv": tradicija, naslijee i dalje ne razumijem hahab)
Jezik u djelu: odlike i specifinostic) Odnos Sofka - NoraSofka -
Ana Karenjina
I teza
a) Biografija i bibliografijaBorisav "Bora" Stankovi (Vranje,
31. oujka 1876. - Beograd, 22. listopada 1927.), srpski knjievnik,
najznaajniji srpski romanopisac na prijelazu iz 19. u 20.
stoljee.
Rodio se u Vranju, gdje je zavrio osnovnu kolu i maturu u
tamonjoj gimnaziji. Godine 1902. zavrava Pravni fakultet u Beogradu
i eni se Beograankom Angelinom Milutinovi. Poslije jednogodinjega
boravka u Parizu, 1904. poinje slubovanje kao carinik; bio je zatim
poreznik, kontrolor dravne troarine u Bajlonijevoj pivari, a pred
Prvi svjetski rat postao je inovnik Crkvenog odjela Ministarstva
prosvjete. Ratne 1915. povlai se iz Beograda, listopada ostavlja
porodicu u Kraljevu i odlazi u Ni, te u Crnu Goru, gdje je u
Podgorici zarobljen; odatle su ga Austrijanci internirali u
Derventu, odakle je puten kui u Beograd. U poratnom razdoblju
Stankovi je 1920. inovnik Umjetnikog odjela Ministarstva prosvjete
Kraljevine SHS. Godine 1927. umire u Beogradu.
Knjievno djeloBorisav Stankovi najznaajniji je srpski
romanopisac prije 1. svjetskoga rata. Dok je srpska narativna
knjievnost u 19. stoljeu najvee dosege ostvarila u tzv. malim
formama (tj. pripovijetkama), Stankovi je najizrazitiji primjer
pisca moderne koji je po svom habitusu usmjeren ostvarajima na
sloenijim pripovijednim strukturama kakve egzemplificira roman.
Ovdje valja navesti nekoliko povijesnih napomena: srpski je roman
poeo relativno rano, u doba jezinokulturnih reformi Vuka Karadia.
Najistaknutiji protagonist te, slavenosrpskim jezikom pisane
literature, bijae sada zaboravljeni Milovan Vidakovi, iji
kvazipovijesni romani obiluju nevjerojatnim obratima i
bizarnostima. No, od sredine 19. stoljea primat u srpskoj prozi,
pisanoj standardnim srpskim jezikom koji su oblikovali Karadi i uro
Danii, preuzima pripovijetka (s uglednim predstavnicima kao to su
Milovan Glii, Laza Lazarevi), to je na prijelazu stoljea
kulminiralo u duljim pripovijestima Stevana Sremca i Sime
Matavulja. U toj plejadi nalazimo i imena pisaca koji su sada
predmet interesa skoro iskljuivo knjievnih povjesniara (Jakov
Ignjatovi, Svetolik Rankovi, Janko Veselinovi, Milutin Uskokovi).
Strunjaci nabrajaju vie razloga zato srpska knjievnost nije u 19.
stoljeu uspjela ostaviti znaajnija ostvarenja na polju povijesnoga
romana (i openito tzv. veih formi), no, nesporno je da je tradicija
realistike pripovijetke, od Lazarevia do Sremca, postavila temelj
za opsenije djelo kakvo je na poetku 20. stoljea stvorio Borisav
Stankovi. Stankovi je kulminacija srpske realistike naracije, jer
se u razdoblju izmeu dva rata ve javlja raspad realizma i
afirmacija novijih strujanja modernizma, poetskoga subjektivizma i
formalnoga eksperimentatorstva (Rastko Petrovi, Milo
Crnjanski).
Stankovi je u svojim najboljim djelima ("Neista krv", "Kotana",
dio pripovijedaka) nadrastao kanone dotadanje srpske pripovjedne
knjievnosti. U njegovim se tekstovima, na paradoksalan nain,
spajaju prikaz drutvenoga rasapa poslijeturske Srbije (protkan
eleginim tonom aljenja za poneto idealiziranim statinim
patrijarhalnim ivotom "srpskog orijenta") i psiholoka problematika
gledana kroz optiku naturalista Zoline kole. Naglasak je u
Stankovievim ponajboljim pripovjetkama i romanima na prenadraenom
erotizmu, bioloki uvjetovanim i teko kontroliranim strastima te
grabeljivoj naravi nadiruega kapitalizma balkanske provenijencije.
Piev je stav prema prolosti protuslovan: zamjetna je nota
nostalgije za nestajuim svijetom, no, jo je snaniji Stankoviev
naglasak na dehumanizirajuim vidovima orijentalnoga patrijarhata
(kupoprodaja ena, promiskuitet, tjelesno zlostavljanje). Dok je
Lazarevieva, a i Sremeva slika prolosti idealizirana- Stankovi daje
dojmljiv opis drutva u kojem dominiraju neobuzdani nagoni i koje se
savija pod mjeavinom socijalnih i gospodarskih napetosti. Pored
pripovijesti i romana okuao se i kao dramski pisac. Beogradske
prilike za 1. svjetskog rata opisao je u memoarskom djelu "Pod
okupacijom".
Borisav Stankovi je pisac iji opus ini vrhunac klasinoga
realizma, i to bioloko-naturalistike provenijencije. Autori koji su
stasali u doba Kraljevine Jugoslavije, a pogotovo kasniji narataji,
nisu slijedili njegov realistiko-naturalistiki prosede. Meu
rijetkim srpskim piscima za koje moemo rei da su nasljedovali
Stankovievu kombinaciju orijentalnoga senzualizma i psihopatolokih
raskola u ljudskim odnosima nalazi se Ivo Andri.
BibliografijaKnjige "Majka na grobu svoga jedinca", prvi
objavljeni rad, pjesma."Golub", 1. XI. 1894. "Iz starog jevanelja",
Beograd, 1899. "Kotana". "Komad iz vranjskog ivota u etiri ina s
pevanjem", Beograd, 1902 "Boji ljudi", Novi Sad, 1902. "Stari
dani", Beograd, 1902. "Kotana". Dramske prie, Sremski Karlovci,
1905. "Pokojnikova ena", Beograd, 1907. "Neista krv", Beograd,
1910. "Njegova Belka", Beograd, 1921. "Kotana". "Komad iz vranjskog
ivota s pevanjem", Beograd, 1924. "Drame". (Kotana. - Taana. -
Jova. - Dramatizacija"Neiste krvi"), Beograd, 1928. "Pod
okupacijom", Beograd, 1929. "Sabrana dela", I-II, Beograd,
"Prosveta", 1956.
Pripovijetke "Baba Stana"(1907) "Beke"(1901) "Biljarica"(1902)
"Copa"(1902) "'a Mihailo"(1902) "urevdan"(1898) "Jovan"(1902)
"Jova"(1901) "Jovo-to"(1909) "Ludi Stevan"(1902) "Ljuba i
Naza"(1902) ''Mace"(1902) "Manasije"(1902) "Marko"(1902)
"Menko"(1902) ''Mitka"(1902) "Moj zemljak"(1909) "Na Boi"(1900)
"Nuka"(1899) "Njegova Belka"(1920) "Oni"(1901) "Paraputa"(1902)
"Pokojnikova ena"(1902) "Rista krijumar"(1905) "Stanko 'isto
brano'"(1902) "Stanoja"(1898) "Stari dani"(1900) "Stari
Vasilije"(1906) "Stevan uklja"(1906) "Taja"(1901) "Tetka
Zlata"(1909) "U noi"(1899) "Uvela rua (iz dnevnika)"(1899) "U
vinogradima"(1899) "Zadunica"(1902)Najznaajniji pripoveda ovog
razdoblja jeste Borisav Stankovi (18761927). Po tematici on je
najizrazitiji regionalista meu naim realistima, a po psihologiji
likova, postupku i stilu jedan od zaetnika nae moderne proze. U
svojim pripovetkama, dramama i romanima dao je sliku rodnog grada
Vranja na prekretnici izmeu turskog vremena i modernog doba, onako
kako su to ranije uinili J. Ignjatovi sa Sent-Andrejom i S. Sremac
s Niom. Njegova tematika je socijalno odreena a u nainu
prikazivanja preovlauje unutranja, psiholoka perspektiva. Najveu
knjievnu aktivnost razvio je u prvoj fazi svog rada, na prelazu iz
19. u 20. stolee, kada jednu za drugom objavljuje tri knjige
pripovedaka, "Iz starog jevanelja" (1899), "Stari dani" (1902) i
"Boji ljudi" (1902), i dramu "Kotana" (1902), a zapoinje rad na
romanima "Neista krv" (1910) i "Gazda Mladen" (1927).
Stankovi spada u one pisce kod kojih utisci i seanja iz
detinjstva imaju presudnu ulogu u knjievnom radu. U vie pripovedaka
on je dao poeziju mladosti i nekadanjeg ivota u rodnom gradu
(urev-dan, U vinogradima, Nuka). Slika stvarnosti, svetla,
prozrana, poetina, pomuena je u drugim delima otkrivanjem drutvenih
sukoba i duevnih potresa. Stankoviev svet, iako vremenski i
prostorno udaljen, nije idilian i beskonfliktan. Sukobi su stalni i
raznovrsni, izmeu starog i novog, kolenovia i skorojevia, bogatih i
siromanih, pojedinca i drutva. U sreditu svih zbivanja nalazi se
pojedinac i njegova sudbina. Teite je prikazivanja na psihikim
lomovima i unutranjim potresima, ali se pri tome nikada ne gubi iz
vida dublja socioloka zasnovanost likova i situacija. Sudbina
Stankovievih junaka odigrava se u trouglu sila koje ine novac,
moral i eros. Drutveni moral sredine te materijalni interes i
presti porodice suprotstavljaju se erotskom nagonu pojedinca, nameu
mu svoja ogranienja i zabrane na toj taki poinje individualna drama
bezmalo svih Stankovievih junaka. U vie pripovedaka Stankovi je
prikazao osujeenu ljubav usled toga to mladi i devojka pripadaju
raznim staleima (Stari dani, U noi, Oni, Stanoja, Uvela rua). Meu
njima je najlepa "Uvela rua", lirska, elegina pripovetka, napisana
u prvom i drugom licu, u stvari mali lirski roman. Ljubavna pria,
kao i u Disovim pesmama, pripada davnim danima, sva je u znaku
mladosti, lepote, sveine letnjih veeri i opojnih mirisa
orijentalnih bata. Ona oivljava u seanju, u trenucima kada od svega
toga nita vie nije ostalo.
Stankovi otkriva svet ponienih i uvreenih. itava njegova zbirka
"Boji ljudi", sastavljena od kratkih pripovedaka i crtica, posveena
je onima koji su odbaeni od drutva, prosjacima i poremeenim, od
kojih svako ivi u nekom svom nestvarnom svetu. Vie nego i jedan
drugi na pisac Stankovi se bavio sudbinom ene. ena je glavna
junakinja u njegovim najboljim delima, u pripovetkama "Uvela rua" i
"Pokojnikova ena", u drami "Kotana" i romanu "Neista krv". U
"Pokojnikovoj eni" junakinja se nemono batrga u mrei patrijarhalnih
obiaja. Ona je obezliena do anonimnosti: najpre sestra svoje brae,
zatim ena svog mua a posle mueve smrti njegova udovica, pokojnikova
ena, uvek pred strogim ispitivakim pogledom rodbine i sveta, kao
pred oima sudija. Istinska ljubav stalno se potiskuje i na kraju
sasvim odbacuje. Jedina odluka koju je Anica samostalno donela
ivotu bila je uperena protiv nje same: odbila je ruku oveka koga je
oduvek volela i pola za nevoljenog.
"Kotana" je najznaajnija od tri Stankovieve drame (druge dve,
Taana i Jova, nastale su dramatizacijom pripovedaka). To je "komad
iz vranjskog ivota s pevanjem". Polazei od tradicionalne sheme ovog
anra, Stankovi je napisao potresnu dramu traginih ljudskih sudbina.
Dve velike teme njegovog sveta, tuga za prohujalom mladou, "al za
mladost" i ulna opsesija enskom lepotom, sublimirane su ovde u
treoj, u temi pesme. Narodne pesme koje peva Kotana nose u sebi
enju za lepotom, u njima je ivot slobodan od svih stega, pun
radosti i pustolovine, one su utoite od sivila prozaine
svakodnevnice. Sve su linosti ispunjene tom enjom, pesma u ovoj
drami predstavlja svojevrsnu kolektivnu opsesiju, slinu opsesiji
erosom u drugim njegovim delima, naroito u romanu "Neista krv".
Taj roman donosi sumu Stankovievog pripovedakog iskustva i
njegovog poznavanja oveka i sveta. Zasnovana kao drutvena hronika
rodnog grada, "Neista krv" prerasla je u izrazit roman linosti,
psiholoki utemeljen, a da pri tome nije izgubila bitnih obeleja
drutvenog romana. To je, moda, jedinstven sluaj u naoj knjievnosti
da je postignut pun sklad izmeu socioloke i psiholoke motivacije.
Lik neobine lepotice Sofke, kao i likovi drugih junaka romana, meu
kojima se izdvaja snana linost gazda Marka, Sofkina svekra,
osvetljeni su iznutra, psiholoki ili, ak, psihoanalitiki,
frojdovski, ali sve to se s njima dogaa motivisano je sociolokim
injenicama: istorijom dveju porodica koje pripadaju raznim
staleima, sukobom izmeu starog i novog, izmeu starih bogataa,
orbadija, koji beskrupuloznu borbu za samoodranje prikrivaju
gospodskim ponaanjem, i novih bogataa, obino seljaka koji se
sputaju u grad, nosei u sebi sveu krv, neistroenu energiju i
ruilaku agresivnost.
Drugi Stankoviev roman, nedovreni i posthumno objavljeni "Gazda
Mladen", jeste povest o sudbini oveka koji je postao dobrovoljna
rtva dunosti; prosperitetu porodice on je rtvovao sve, pa i voljenu
enu. Umetniki je ostvaren drukijim postupkom od Neiste krvi. Sve je
u njemu saeto, usmereno na ono to je glavno, nema epizoda ni
digresija, iskaz je najee lapidaran, skoro epigramatian, reenice
ponekad lie na formule. Gazda Mladen deluje, pre svega, celinom, a
Neista krv i obiljem dramatinih situacija, u kojima izvesni detalji
esto prerastaju u vieznane simbole. U oba ta romana i u itavom svom
nevelikom opusu Stankovi je stvaralac neobine, elementarne snage,
koji je s velikom mukom nalazio jeziki izraz. Pod navalom oseanja i
slika kao da mu se pero povija, reenica se zaplie i posre, glas mu
postaje zagrcnut, mucav, ali to je "mucavost genija" koji je vie od
drugih naih pisaca proniknuo u ponorne dubine ljudskog bia.
1876 - 23. (31.) marta roen je zanatlijskoj porodici, u Vranju,
od oca Stojana i majke Vaske. Deda po ocu, Ilija, bio je obuar u
Vranju, oenjen Zlatom, iz nekad ugledne trgovake porodice Jovia.
Otac Borin, Stojan, bio je obuar u Gornjoj mahali i uveni peva.1881
- kada mu je bilo pet godina umire mu otac, a sa sedam gubi i
majku.1883 - polazi u osnovnu kolu u Vranju.1888 - upisuje se u niu
gimnaziju u Vranju.1892 - zavrio je etvrti razred gimnazije.
Profesori su mu bili Jaa Prodanovi, Draa Pavlovi, Milivoje
Simi.1894 - somborski Golub objavljuje pesme elja i Majka na grobu
svog jedinca sa potpisom Borko.1894 - umire baba Zlata."Poslednja
dua koja postojae za me. Poslednji kut moga stana, poslednji
ogranak moje rodbine, baba moja umrla je! Ni oca ni majke, ni
brata, ni sestre, nigde nikoga. Sem nje. A ona me je od "mrvu
mrvku" odnegovala. Nje vie nema".Osmi razred gimnazije zavrio je u
Niu sa dobrim uspehom. Iste jeseni dolazi u Beograd i upisuje se na
Pravni fakultet - ekonomski odsek Velike kole.1897 - radi kao
praktikant Dravne tamparije.1898 - u Iskri objavljuje svoju prvu
pripovetku Stanoja. Kasnije e u istom asopisu objaviti jo dve prie
urevdan i Prva suza, a u sarajevskoj Nadi Tajni bolovi.1899 -
izdaje prvu zbirku pripovedaka Iz starog jevanelja.1900 - prvo
izvoenje Kotane u beogradskom Narodnom pozoritu.Od 1. 5. 1900.
postavljen za praktikanta Ministarstva prosvete. Prelazi na rad u
Upravu Narodnog pozorita u Beogradu kao raunoispita.1901 -
objavljuje sedam pripovedaka.Otputen je iz slube "zbog neurednog
dolaska na dunost"; dva dana kasnije postavljen je za praktikanta
Ministarstva inostranih dela.Preraena Kotana, oktobra 1901, na
sceni Narodnog pozorita, doivljava veliki uspeh, naroito posle
oduevljene kritike Jovana Skerlia.1902 - izlaze mu tri knjige:
Stari dani, Boji ljudi i Kotana.27. januara oenio se Angelinom
Milutinovi.1903 - u Kolu objavljuje roman Gazda Mladen.Poetkom
godine prelazi u Ministarstvo finansija (ostaje do 1913) kao
"kontrolor troarine" u Bajlonijevoj pivari.Raa mu se ki Desanka.
Kum na krtenju je Branislav Nui.Dobija stipendiju Ministarstva
prosvete i sa platom pisara Ministarstva finansija i dodatkom iz
Finansijskog pregleda odlazi u Pariz.1904 - posle godinu dana
ukinuta mu je stipendija i "repatriran" je u Srbiju. Revoltiran,
daje otkaz na dravnu slubu, a sa grupom pisaca koji su se oseali
"suvinim u Srbiji" uestvuje na protestnim veerima. U polemici je sa
Radojem Domanoviem. U znak protesta pie pismo Nikoli Paiu.Raa mu se
druga ki Stanka. Kum je Janko Veselinovi.1905 - prerauje Kotanu i
tampa je u Brankovom kolu.1906 - u asopisima objavljuje prie Iz
moga kraja.Radi kao poreznik tree klase Beogradskog poreskog
odeljenja.1907 - novu verziju Neiste krvi objavljuje u Delu.1909 -
zavrava Neistu krv. Dok bezuspeno pokuava da nae izdavaa roman e
objaviti u nastavcima u Letopisu Matice srpske.1911 - postavljen je
za kontrolora prve klase Dravne troarine.1912 - sa ansamblom
Narodnog pozorita gostuje sa Kotanom u Sofiji.1913 - premeten je u
Ministarstvo prosvete i vera, na dunost referenta crkvenog
odeljenja.Rodila mu se trea erka Ruica.Objavljuje drugo, preraeno
izdanje Bojih ljudi.1915 - poteen "vojnitva i uea u ratnim
naporima" nalazi se jedno vreme u Vranju, a zatim u Niu gde je
prela itava vlada sa administracijom.Kao referent crkvenog
odeljenja odreen je da slubeno prati vod koji, u povlaenju, prenosi
moti kralja Stefana Prvovenanog, iz Studenice prema Pei.Porodicu
ostavlja u Kraljevu; odlazi u Podgoricu, gde je zarobljen; odatle
su ga Austrijanci internirali u Derventu, odakle je puten kui u
Beograd.1920 - postavljen je za referenta Umetnikog odeljenja
Ministarstva prosvete.1924 - izlazi tree, preraeno izdanje
Kotane.Moji zemljaci poslednja objavljena pripovetka.1927 - reenjem
ministarstva prosvete od 30.3. B. Stankovi je stavljen u
penziju.Premijera Taane u Narodnom pozoritu. 22. oktobra umire u
Beogradu.
b) Srpska moderna: razvoj i predstavniciSrpska moderna obuhvata
vrijeme od 1901. do 1914.god.
1895. godine asopis Srpski pregled, Ljubomira Nedia, nagovjetava
nov nain pisanja i razmiljanja u knjievnosti.Meutim, pojava i
gaenje asopisa Srpski knjievni glasnik, u periodu od 1901. do
1914., oznaava i period moderne u srpskoj knjievnosti.
O srpskoj knjievnosti moderne ne moe se govoriti kao o nekom
novom knjievno-estetskom pokretu koji je doao sa strane i koji su
donijele neke nove generacije pa, prema tome, u njoj nije ni moglo
biti nekih knjievnih sukoba izmeu dvije generacije pisaca, starije
i mlae.
Period moderne u srpskoj knjievnosti obiljeen je mnogim novim
kulturnim pojavama, kao to su: pokretanje i osnivanje asopisa
Srpski knjievni glasnik, osnivanje Srpskog knjievnog drutva,
izdavanje Slovenskog juga.Srpska moderna obuhvata vrijeme od pojave
pa do gaenja asopisa Srpski knjievni glasnik.
Srpski pisci su okrenuti kulturnim zbivanjima u Evropi.Paljivo
prate knjievna strujanja u Francuskoj i drugim zapadnoevropskim
zemljama.Od knjievno-umjetnikih pravaca posebno su zastupljeni
parnas i simbolizam.
Pripovjedaka proza u srpskoj knjievnosti u periodu moderne
pokazuje tendenciju istraivanja novog i modernog u strukturi
knjievnog djela i u njegovim temama.Njihovu panju sve vie zaokuplja
individua koja u sebi nosi svoju proturjenost, unutarnji sukob i
moralnu dilemu.
Osnovne odlike moderne uznemiren i klonuo duh pesimistina
osjeanja njegovanje individualizma bjeanje od stvarnosti
subjektivno i iracionalno izraavanje stvarnosti
Pored internacionalnih odlika srpska modrna ima i specifina
nacionalna obiljeja RODOLJUBLJE SOCIJALNI I MORALNI UTILATIRIZAM
POLITIKI I DRUTVENI AKTIVIZAM
Glavni predstavnici srpske moderne su:Poezija: Milan Raki,
Vladislav Petkovi Dis, Sima Pandurevi i dr.Proza: Borisav Stankovi,
Ivo ipiko, Veljko Milievi i dr.Knjievna : Ljubomir Nedi, kritika
Bogdan Popovi, Jovan Skerli.
InternetModerne tendencije novih estetsko-knjievnih strujanja
nalazimo ve u delima srpskih pisaca iz tzv. realistike epohe, koji
su iveli krajem 19. veka, tako da praktino srpska moderna, ili esto
pominjana formulacija "zlatno doba srpske knjievnosti", vremenski
obuhvata razdoblje: kraj prolog veka - kraj Prvog svetskog rata. 0
njoj se ne moe govoriti kao o nekom novom knjievno-estetskom
pokretu, koji je doao od nekud sa strane i koji su donele neke nove
generacije, pa prema tome u njoj nije ni moglo biti nekih knjievnih
sukoba izmeu dve generacije pisaca, starije i mlade.
Odlike moderne u SrbijiKarakteristine odlike moderne knjievnosti
nalazimo ve kodVojislava IliaiBranislava Nuia. U njihovim delima,
kako je to u svoje vreme zapazioJovan Skerli, knjievni kritiar i
jedan od protagonista modernog talasa, "jedno nostalgino oseanje
punog i intenzivnog ivota, mnogo strasti, senzualnosti, jako
socijalno oseanje za male, slabe, pritisnute u ivotu".Vojislav Ili,
kae Dragia ivkovi, smelo je zakoraio u oblast simbolistikih
slutnji, strepnji i nemira. Period moderne u srpskoj knjievnosti
obeleen je pre svega mnogim novim kulturnim pojavama, kao to su
pokretanje i osnivanje asopisaSrpski knjievni glasnik(1901.), rad
Srpske knjievne zadruge (1902.), pokretanje Velike kole i
Univerziteta (1905.), osnivanje Srpskog knjievnog drutva (1905.),
izdavanje Slovenskog juga itd.Osnovne odlike moderne u Srbiji:
uznemiren i klonuo duh pesimistina oseanja negovanje individualizma
beanje od stvarnosti subjektivno i iracionalno posmatranje
sveta
Uticaji
Zahvaljujui povoljnim politikim prilikama kakve su bile u to
vreme u Srbiji, periodu rada parlamenta, srpski pisci su okrenuti
kulturnim zbivanjima u Evropi, sa kojom dolaze u kontakt na
raznorazne naine, i paljivo prate knjievna strujanja uFrancuskoji
drugim zapadno evropskim zemljama, tako da dolaze pod uticaj
evropskih knjievnosti, u prvom redu francuske knjievnosti. Oni su
najpre zahvatili knjievnu kritiku i poeziju, a zatim i prozu i
ostale knjievne vrste. U knjievnoj kritici se javlja Ljubomir Nedi,
koji kao glavni vrednosni kriterijum umetnikog dela postavlja nain
obrade knjievne teme i u drugi plan stavlja sadraj. Njemu se
pridruuje Bogdan Popovi, koji strogo zastupa estetske kriterije, po
ugledu na knjievne kritiare sa Zapada. A zatim, dolazi Jovan
Skerli, centralna linost u celokupnom razdoblju moderne u srpskoj
knjievnosti. On zastupa ideju o prisustvu knjievnosti u svim
oblicima drutvenog ivota, istie njenu moralnu komponentu i ukazuje
na vanost sadraja knjievno-umetnikog dela.
FormaSrpski pesnici,Milan Raki,Veljko Petrovi,Vladislav Petkovi
Dis,Milutin Bojii drugi, u svojim pesmama slede francuske pesnike
parnasovske i simbolistike orijentacije. Oni daju prednost pesnikoj
formi nad sadrajem, gde kult muzikalnosti stiha, subjektivan
pristup poeziji, pevaju o svom intimnom svetu, sugestiraju
atmosferu melanholije i pesimizma i sumorna raspoloenja. Iz poezije
francuskog Parnasa, oni preuzimaju temu pejzaa, koji postaje deo
njihovog duevnog stanja i uverenja da priroda kroz pejza ivi u
oveku. Najveu panju srpski modernisti posveuju motivu ljubavi
irokog dijapazona, od platonskog doivljaja ene, slutnji o eni, eni
kao idealu ivota, do erotskog doivljaja ene.Pripovedaka proza u
srpskoj knjievnosti u periodu moderne pokazuje tendenciju
istraivanja novog i modernog u strukturi knjievnog dela i u
njegovim temama. Njihovu panju sve vie zaokuplja individua koja u
sebi nosi svoju protivrenost, unutranji sukob i moralnu
dilemu.Glavni predstavniciGlavni predstavnici moderne knjievnosti u
Srbiji su: (u poeziji) Milan Raki, Sima Pandurovi, Vladislav
Petkovi Dis, Milutin Boji, Stevan Lukovi, Danica Markovi, Velimir
Raji; (u prozi) Borisav Stankovi, Ivo Cipiko, Milutin Uskokovi,
Veljko Milievi; (u knjievnoj kritici) Ljubomir Nedi, Bogdan Popovi,
Jovan Skerli.Oni su iza sebe ostavili neosporno vredna knjievna
dela, kao to su: zbirke pesama Milana Rakia, Sime Pandurevia, V.P.
Disa; pripovetkeZa kruhomIve Cipika,Iz starog jevanelja i Boji
ljudiBore Starikovia; romaneNeista krvBore Stankovia,PauciIve
Cipika,DoljaciMilutina Uskokovia,BespueVeljka Milicevica;
(drame)Kotana i TaanaBore Stankovia.
c) Historijske okolnosti u kojima se odvija radnja romanaNakon
turske vladavineRezultati ovog ustanka vidljivi su 1830. kada Porta
proglaava Srbiju vazalnom kneevinom. Prvi ustav Srbija je dobila
1835. Godine 1867. donijet je sultanov ukaz (ferman) o povlaenju
turske vojske iz srpskih gradova. Neovisnost Srbije priznata je na
Berlinskom kongresu 1878. Knez Milan Obrenovi postaje srpskim
kraljem 1882. godine. Tih godina nastaju u Srbiji i megalomanske
ekspanzionistike ideje za stvaranjem Velike Srbije unutar viih
dravnih krugova, koje e kasnije biti pokretaem agresivnih ratova
Srbije sa susjedstvom.
Obrenovii i Karaorevii su naizmjenice vladali u 19. stoljeu.
Posljednji Obrenovi, kralj Aleksandar, ubijen je zajedno s
kraljicom Dragom 1903. Tad na vlast dolazi kralj Petar I.
Karaorevi.
Balkanski ratoviSrbija, Bugarska, Crna Gora i Grka krenule su
1912. u Prvom balkanskom ratu u konano oslobaanje od turske vlasti.
Nakon rata Srbija nije uspjela ostvariti svoj cilj - izlazak na
Jadransko more, preko sjeverne Albanije, a Bugarska je bila
nezadovljna podjelom Makedonije. To je prouzroilo Drugi balkanski
rat 1913. kada su Srbija, Grka, Turska i Rumunjska brzo pobijedile
Bugarsku. Srbija je od Bugarske, kao ratnu odtetu dobila odreena
ozemlja sa zapada Bugarske.
II tezaa) Fabula ili siePrvobitno je lektira Neista krv bila
objavljena u formi pripovetke, poetkom 20. veka. Nakon toga,
lektira Neista krv izlazi u nastavcima u tadanjim asopisima, da bi
nakon dosta ispravki Bora Stankovi objavio roman Neista krv 1910.
godine. Koliko je poznato, on nije imao dovoljno novca za tampanje
celokupnog dela, pa je objavio roman u skraenom uzdanju, nadajui se
da e jednog dana imati dovoljno novca da tampa kompletan roman.
Meutim, ubrzo izbija Prvi svetski rat i taj dodatak delu netragom
nestaje, tako da lektira Neista krv ostaje u formi kakvoj je danas
itamo.
Analiza i interpretacija ovog dela, pre svega mora poeti od
saznanja o vremenu koje opisuje, jer je lektira Neista krv izmeu
ostalog i socioloki roman. Kao to smo rekli vreme i mesto radnje
ovog romana je Vranje, krajem 19. veka. U to doba, zapravo nakon
1875. godine Vranje, ali i teritorija tadanje Srbije je osloboena
od turske vlasti, a to je za sobom povuklo i ne tako sitne promene
u drutvu i ivotu ljudi, uopte.Kako su turski uzurpatori napustili
teritoriju zemlje, oni za sobom povlae i lagano nestajanje onih
ljudi koji su iveli dobro upravo zahvaljujui saradnji sa Turcima. A
tada na scenu stupaju ljudi koji su do jue bili nadniari, obini
seljaci. Kako se Vranje nalazilo na trgovakom putu, sasvim je
logino da tim putem pristie i novi svet, mahom ljudi koji su iveli
blizu granica. Bili su to ljudi koji su doli do velikih koliina
novca na razne naine, koji ba i nisu bili legalni. Vie je bila re o
pekulacijama, moglo bi se rei. I kako je, do jue bogat sloj
siromaio, tako se sada ovaj novi svet, nekadanjih nadniara naglo
bogatio. Ljudi koji su do jue imali i ugled i novac, sada to daju
ili prodaju budzato nekadanjim nadniarima.Sada kada znate sve ovo,
analiza i interpretacija samog dela e biti bitno jednostavniji, jer
je upravo ovo glavni motiv itavog romana, iako su u njemu prisutni
i mnogi drugi motivi.Iako analiza romana Neista krv poinje od
analize drutva, za razumevanje dela je vrlo vaan i takozvani
bioloki motiv, to jest motiv neiste krvi , koji je jedan od
osnovnih motiva dela. A ovaj motiv se razvija od samog poetka, pa
Bora Stankovi uvodi itaoca u priu reima: Vie se znalo i prialo o
njenim ukundedama i pramdedama, nego o njima samim: o ocu joj,
materi, pa ak i o njoj Sofki. Sam poetak romana Neista krv , Bora
Stankovi posveuje upravo tom bilokom motivu, te podrobno opisuje
sve Sofkine pretke: njenog pradedu hadi Trifuna. prababu Conu, dedu
Kavarola, baba tetku Nazu ( sestru deda Kavarolinu ) i teu, koga su
zvali ludi Rista. italac shvata da su upravo oni uzrok te neiste
krvi .Karakterizacija likova se ne odnosi samo na pretke, ve i na
efendi Mitu i njegovu ker Sofku, koji predstavljaju naslednike i
kao takve, predstavnike sadanjeg vremena i nosioce neiste krvi
.Analiza i interpretacija ovog dela Bore Stankovia, vidi roman
Neista krv ne samo kao socioloki roman, ve i psiholoki, te roman
dramu.Glavni lik romana je devojka, Sofka, vrsna lepotica, kroz iju
sudbinu Bora Stankovi oslikava sudbinu itavog drutva. On prati njen
ivot od najranijeg doba, pa sve do smrti. Pored nje, glavni likovi
su i njen otac, efendi Mita, ali i gazda Marko, koji e je kupiti
kako bi je udao za svog sina Tomu, formalno, sve do trenutka dok
sama Sofka ne shvati da je gazda Marko zapravo poelo za sebe,
sledei gnusni obiaj koji je vladao u nekadanjim seoskim
sredinama.Lektira Neista krv je sastavljena od ukupno 33 poglavlja,
a u njoj su izraena tri dramska mesta, ime se bave analiza i
interpretacija ovog dela, a razumevanje ovih vanih taaka u
pripovedanju je osnovno za dobar sastav iz srpskog jezika kada se
obrauje lektira Neista krv .Prvo dramsko mesto je trenutak kada
nekada uspean ovek, gazda Mita, usled finansijskih tekoa u koje je
zapao, odluuje da proda svoju jedinu ker Sofku jednom potpuno
nepoznatom oveku. Re je o gazda Marku, koji se obogatio, ali je
seljak poreklom. Da situacija bude jo surovija, gazda Markov sin,
Toma tada ima svega 12 godina i duplo je mlai od Sofke.Drugo
dramsko mesto je svadba lepotice Sofke i mlaanog Tome, to jest
trenutak u kome devojka shvata da je gazda Marko zapravo izabrao za
sebe, a ne za svog sina. Istovremeno, zgaena eljom svog svekra, ali
mlada i puna strasti, Sofka pada u iskuenje, ali uspeva da se
savlada, kao uostalom i gazda Marko, koga Sofka sreom zaustavlja u
prljavoj nameri. A on besan, to ne moe da uini ono to su sasvim
sigurno inili njegovi preci, iskaljuje sav bes na svoju nedunu enu.
Potom odlazi da se bori protiv Arnauta i biva ranjen. Iako su
postojale anse da e preiveti, on sam kida zavoje elei da umre, jer
je itekako svestan da ako jo jednom bude priao Sofki nee moi da se
uzdri kao prvog puta.Trei dramski momenat je vezan za dolazak
Sofkinog oca kod Tome, kako bi dobio ostatak novca koji mu je
njegov otac obeao za Sofku. Upravo ovaj moment je definitivno doveo
do toga da Sofka prizna svoj poraz i shvati svu veliinu svoje
nesree. Efendi Mita je pri tom bio vrlo nadmen i izvreao Tomu, koji
do tog trenutka uopte nije znao da je Sofka kupljena za njega.
Zapravo, verovao je da ga zaista voli. Meutim, kada je saznao da je
za nju dat novac, Toma poinje da je tretira kao robu, da je tue, to
vremenom dovodi do Sofkinog kopnjenja i unitenja.Iako na prvi
pogled analiza i interpretacija romana Neista krv pokazuju da je u
prvom planu pripovedanja socioloki aspekt, odnosno propadanje
porodice usled propadanja itavog drutva kome su pripadali, za dobro
razumevanje ovog dela vrlo je vaan motiv neiste krvi u romanu.
Ujedno je ovaj motiv jedna od najeih tema za sastav iz srpskog
jezika kada se obrauje lektira Neista krv . Naime Bora Stankovi
govori o propasti porodice usled naslednog faktora, te
devijantnosti u ponaanju. Motiv neiste krvi je vrlo kompleksan, a
on je predstavljen na mnogo naina, to jest ispoljava se na razliite
naine. Na prvom mestu on je olien u elji za raskoi, uivanju u
jelima i elji za to lepim odevanjem, te odsustvu rada. Obraa se
panja na fiziki izgled, ene zavode sve, bez obzira da li su im i ta
u rodu, mukarci uivaju u razvratu i sa seljankama i sa Cigankama i
sa enama koje su sumnjivog morala, otputene iz harema mnogih Turaka
koji su napustili Srbiju. A kao rezultat ovakvog ponaanja javljaju
se razne bolesti, poput umobolnosti, oduzetosti, deca se raaju sa
mnogim anomalijama.U Sofki isto tee ta neista krv , ali se ne
ispoljava na istovetan nain. Jeste ona nasledila dosta od njenih
predaka, na primer naglaenu putenost i ulnost, ali nekako uspeva da
se iskontrolie, barem u nekim situacijama. Sa druge strane, u veini
situacija u kojima se bude nala ne svojom voljom, Sofka e pokazati
trezvenost, te e zarad svoje porodice podneti veliku rtvu. Iako je
u prvom momentu nala snage da se usprotivi oevoj elji da bude
prodata, Sofka ipak preuzima na sebe ni malo laku rtvu. Meutim i u
njenom liku je prisutna neista krv , a koja se pored naglaene
ulnosti, ogleda i u njenim matarijama, te eljom da joj se svi dive.
Posebno je motiv neiste krvi izraen u scenama strasti i pohote kada
Sofka priziva sebi gluvoneme sluge, ne bi li ublaila svoju
prazninu, ali i u deci koju raa, koja su slaba i u fizikom i u
psihikom smislu.
Druga fabulaRoman Neista krv podijeljen je na 33 poglavlja. U
prvom poglavlju, koje je vrlo vano za razumijevanje osnovne teme
sadrane u naslovu i uzroka propadanjajedne hadijske porodice, iji
je polednji muki izdanak efendi Mita. Pisac poinje od porodinog
prosperiteta koji je doao sa hadi Trifunom i njegovim neumornim
radom, sticanjem bogatstva, a sa bogatstvom i ugleda u gradu i
autoriteta u porodici. Meutim, nakon njegove smrti sve se
izmjenilo: vie nije bilo reda u kui, niti pravoga rada - u trgovini
se sve vie gubilo, imanja su propadala. Muki sviet se sve vie
udaljavao kako od posla tako i od drugih ljudi, okrenut sebi ,
svojim eljama, navikama, linim potrebama i nagonima. To se isto
deavalo i sa enama: predavale se dotjerivanju, sjaju, raskoi,
uivanjima, eljama da se dopadnu svakome. A onda je, vremenom, u
svima njima (i u mukarcima i u enama) zavladao nemoral, ona
nagonska strana bia, kao u Sofkinom djedu Kavaroli, u prababi Coni,
u Nazi i drugima, dok nisu poeli da pobolijevaju i postaju svijet
izopaenih i degenerisanih: Toliko umobolnih, uzetih, toliko raanja
djece sa otvorenim ranama, umiranje u najboljim godinama, veito
odlaenje uvenih eima, lekara, babica, toliko bajanje, posipanje
raznim vodama, voenje kod vraara... Eto, iz takve porodice, na
takvom porodinom stablu, pojavie se zakasnjeli izdanak - efendi
Mita, a potom i njegova ker Sofka.
Mlada Sofka nikad nije htjela da razmilja o tim svojim precima
jer bi se pri tom poela i sama osjeati bolesnom. Kako je rasla i
sazrijevala, Sofka je postajala sve ljepai izazovnija. Uostalom, i
njen otac, efendi Mita, bio je lijep ovjek. Sa propau turskog, i on
se povlai, kao da bjei od nove stvarnosti i novog ivota. Odlazi
preko granice i tamo ostaje nedjeljama i mjesecima. Iznad svega
voli Sofku. Ona je njegova mezimica, pa je zato i Sofkica!...
Tatina Sofkica!... Meutim, kako njena snaga postaje sve bujnija, a
njena ljepota neodoljiva, efendi Mita sve rijee dolazi kui, kao da
zazire od njene blizine. Osiromaio i materijalno sasvim propao, on
odluuje da ljepoticu Sofku, punu strasti i snova o lijepom i krnom
mladiu, sada ve u godinama, uda za gazda Markovog sina, za
dvanaestogodinjeg Tomu, bolje rei da je proda za veliku sumu novca.
Jer, kada je dojueranji seljak gazda Marko prvi put ugledao Sofku,
skoro istih godina, odmah je zaelio da je ima za snaju, odnosno za
sebe, ne alei koliko daje. On, dakle, to ini iz dva razloga: zbog
njene raskone ljepote i zbog elje da se kao pridoli i imuan, ali
bez ugleda, to vie potvrdi u novoj sredini, oroujui se sa starom
hadijskom porodicom.
Sofka, poraena saznanjem za koga je otac udaje buni se, ali, na
kraju, svjesno pristaje da bude rtva radi materijalnog spasenja
oca.
Uoi svadbe, po obiaju, Sofku odvode u hamam na kupanje. Tamo,
pomjeana sa drugim enama nagih tijela,slua pomalo alobne pjesme o
udaji, rastanku, o oprotaju od mladosti, to e je rastuiti i
natjerati na pla, utoliko vie to udaja nije bila vlastiti izbor i
to nije obeavala sreu i neki trijumf, nego sramotu, poraz i ruenje
svih iluzija. I zato joj, po povratku kui iz amama, "njoj cela kua,
naroito zbog tog imira, kao da zamirisa neto pokojno, mrtvako".
Simbolika za umiranje jedne ljepote, za smrt svih iluzija koje je
razvijala u trenucima svoje djevojake samoe.
Doao je i dan svadbe. U efendi Mitinoj kui sve je organizovano i
otmjeno u izgledu i dranju ljudi, sve suzdrano u govoru i
ispoljavanju osjeanja; svuda i u svemu se osjeao duh gospodstva,
stare vranjske aristokratije, sa utiskom da nije to kraj stare
slave i bogatstva, iako je sve to bilo plaeno parama gazda Marka. U
kui pak gazda Marka sve je drugaije - sirovo, gruboi neukrotivo,
buno. Gore vatre, kotlovi su puni rakije, muzika jei i bubnjevi
bubnjaju svom silinom; pije se, pjeva, grli, vie igra. Sve je
sljako i neukrotivo u provali strasti: "zdravice, halalakanje,
usklici". ene e "trista uda iz besa i strasti uiniti". To je prava
erupcija seljake zdrave energije i one "radom ubijene strasti".
Mukarci, neukrotivi i podivljali od pomame ula i strasti, vade
noeve i zabadaju ih u stolove, sijeku sebi vekne; kidiu na ene. U
tim trenucima, uasnuta Sofka sve mukarce doivljava kao jednog
mukarca, a "sve enske" takoe vidi kao "jednu optu ensku".
Tu se Toma gubi, kao da i ne postoji. U prvom planu je gazda
Marko, uvijek uz Sofku, traei od nje da kae koga najvie voli. A kad
je ona izgovorila: Sve, kuu, tebe, a najvie tebe..., u njemu se
probudila nova vrelina i zanos, i nada i slutnja da e ta ljepota,
po nepisanom pravilu i "zakonu" predaka, pripasti prvo njemu.
Otvara krinju punu srebrnjaka i zlatnika i sve joj to pokazuje i
kao da pred njom razastire, opijen njenom blizinom, mekotom i
bjelinom tijela, oblinama. On pada pred njom i u mraku joj se
ispovijeda. a kad Sofku odvode u njenu sobu, Marko grdi starog
djeda Mitra, majku i oca proklinje. Svi su oni, prije njega, imali
pravo na prvu branu no sa snajom, samo njemu brane, samo on ne moe.
Svi su oni enili sinove i birali snaje po svojoj volji, ne za
sinove, nego za sebe. I njega je otac mladog oenio i sigurno je i
njegova ena prvo sa njegovim ocem spavalai, kasnije, ivjela... Zato
je i razgoropaen, uvrijeen. Ophrvan prevelikim strastima, ustaje,
tue enu, sa eljom da joj se osveti, da je ubije... Onda, zagrcnut
od bijesa i onemoao od silne poude, na koljenima i laktovima ide
prema vratima Sofkine sobe; rukom dodiruje, noktima grebe po
vratima, ali nema snage da ih otvori i ue u sobu. A enino cviljenje
i kuknjava nalik su na no koji se zariva u srce; od toga, on ima
utisak, kao da se rui kua i po njemu padaju tavanica, grede i
crijepovi. Osjeajui se poraenim, a ne znajui kako da izae iz te
situacije, u bijesu poziva slugu Arsu i trai da mu osedla konja.
Uzjahae u bijesu konja, i udarajui ga noem u sapi, odjurie u no, da
se tamo na granici sa Arnautima bori i da pogine.
Ubrzo je Marko teko ranjen, a kada su ga previli i ponijeli kui,
"raskidao je veze, pojaseve oko sebe, te krv i utroba pokuljala..."
Drugi susret sa Sofkom nije mogao da podnese, a da pri tome ostane
na distanci.
Nakon smrti gazda Marka poinje novo poglavlje u ivotu Sofke.
Toma je odrastao, sazreo u pravog mua, a Sofka je bivala sve
srenija. Ali, ne zadugo. Taj harmonini porodini ivot, svojim
iznenadnim dolaskom, prekida njen otac efendi Mita. To je bio drugi
udarac ili postupak oca koji e unititi ivot kerke. Prvi je bio kada
se odluuje da je proda, drugi sada kada je doao da trai novac od
Tome koji mu je njegov otac obeao. U pitanju je zaostali dug za
Sofku, o emu Toma nita nije znao. Nastup efendi Mite je dosta grub,
pun je omalovaavanja i prezira: Pare! - Zar da nije obeao pare, i
to kakve, zar bih ja dao, ne za tebe nego za vas, moje edo, ker? Ko
si ti? ta si ti? Kerpi jedan, seljak jedan!...
Toma je preneraen onim to je uo. Saznanje da je Sofka data zbog
para a ne iz ljubavi, a jo i poniavanje rijeima "kerpi" i "seljak",
u Tomi izazivaju gnijev i oaj. On, i ne brojei novac, baca pune
kese sa novcem u lice efendi Miti, a kada ovaj odlazi, vie na
Sofku, tue je, da bi potom uzjahao konja i, kao njegov otac nekad,
odjurio prema granici, na svoje imanje, da tamo pije i u sebi pati.
Od tog trenutka gasi se panja i ljubav prema Sofki. Ona je sada u
njegovim oima kupljena stvar, vlasnitvo sa kojim moe da radi ta
hoe. Retko dolazi, a kad doe, tue je, vrijea, tjera silom da pije i
tako, probuenih strasti, ostavlja je samu. Ona se povlai u sebe,
vene, njena ljepota sve vie nestaje, a snaga kopni. Efendi Mita
trai od Sofke da se vrati staroj kui, ali ona tu pruenu ruku
spasenja odbija, spremna na jo veu patnju. Svekrva, ojaena, kune
sve to je muko: i mua Marka, i Mitu, i sina Tomu, da bi na kraju od
muke umrla. Sofka, ostavi sama, sve vie se opija da bi, muena od
mua, sebe to vie umrtvila. A kad bi zavladalo unutranje ludilo u
njoj, "onda je zvala sebi sluge. I zato su onda svi momci to bi
sluili kod nje, morali uvijek biti gluvonijemi". Neista krv je
potpuno ovladala njome. Djeca koja su se raala bila su malokrvna,
blijeda, podbula, bolesna. Dakle, sve se ponavlja ispoetka i sa
poetka ivota: propadanje, materijalno, moralno i opta
degeneracija.
U razvoju radnje ili na planu kompozicije romana Neista krv
javljaju se tri vorna mjesta, tri dramska mjesta ili situacije koje
roman ine velikom dramom ljudske due; mjesta iz kojih izvire sva
dramatika romanesnog ivota.
Prvo dramsko mjesto - klimaks u romanu je kada "propali efendi
Mita" prodaje svoju kerku Sofku nepoznatom strancu, bogatau
seljakog porijekla, gazda Marku, i to za njegovog dvanaestogodinjeg
sina Tomu, samo da bi se oslobodio bijede i konane propasti.
Drugo dramsko mjesto vezano je za dan svadbe i trenutak kada
gazda Marko, podstaknut piem i pohotom, eli da se suvie priblii
lijepoj Sofki, ali se u njemu sve lomi izmeu tjelesne pohote i
nekih obzira. To je trenutak najveih iskuenja i za samu Sofku, ijom
je gospodskom ljepotom opsjednut sirovi gazda Marko. Trenutak kada,
zaustavljen u namjeri, tue enu i puzi prema Sofkinim vratima a
zatim, zaslijepljen bijesom to je u tome sprijeen, na konju odlazi
u no, da u sukobu sa Arnautima pogine.
Trei dramski momenat je kada efendi Mita ulee u kuu Tome i
Sofke, kada trai novac, vrijea Tomu i sa novcima bjei, a toma
"kupljenu" Sofku tue i tretira kao svoje vlasnitvo.
b) Analiza likova (najmanje 2)Efedi MitaSofkin otac, efendi Mita
je potomak bogate, orbadijske porodice. On je bio obrazovan, naoit,
kolovan, lep, govorio je gri, turski i arapski jezik. Iako su se
njegovi roditelji svega odricali kako bi on imao to vie novca za
kolovanje, efendi Mita ih se, ini se i stideo i nije mnogo mario za
njihovu rtvu. Bora Stankovi navodi da kada se Mita vratio sa
kolovanja, vie nije eleo da deli ni trpezu sa svojim roditeljima,
ve je jeo na spratu. Pa ak ni kada su umrli nije im doao na
sahranu, jer toboe glasnik nije uspeo da ga pronae, poto je bio na
putu. Efendi Mita je nekako svima bio dalek, ali je zato drugovao
sa Turcima, te odlazio kod njihovih ena. elei da se spase i pobegne
od svoje propasti, kada itavo drutvo ide u sunovrat, efendi Mita
spas pokuava da pronae u Turskoj. Oenio je siroticu, koja nije bila
toliko lepa kada ju je uzeo za enu, ali je ubrzo procvetala.
Prema eni i erki je efendi Mita tek s vremena na vreme pokazivao
naklonost, a obino je bivao na putovanjima. Od kada je njegova
Sofka porasla, efendi Mita ini se bei od kue, dolazei tek po neki
put u nekoliko godina i to iskljuivo nou, kako je ne bi sreo. A
Sofka je oduvek, otkako pamti za sebe znala za sve. I kao to je,
nikad ni za ta ne pitajui, oseala i razumevala sve ta se oko nje
dogaa, tako je isto znala i za sebe ta e s njome biti. Pa je tako
bila svesna i da njen otac ne dolazi kui samo zbog nje, jer se
bojao da u njemu ne proradi neista krv . Poslednji put kada je
doao, doneo je tunu vest da e udati svoju ker jedinicu za sina
gazda Marka, kako bi dobio novac za nju.
SofkaSofka predstavlja poslednji izdanak loze hadi Trifuna. I u
njoj, povremeno vri neista krv , ali joj se ona sa uspehom odupire
u mnogim situacijama. Kako veli Bora Stankovi: Sama Sofka uvek se
sa jezom i strahom seala toga to je, ili jo kao i dete, od svoje
babe, matere i ostalih tetaka i strina mogla da nauje, kad su one
bile nasamo i mislile da ih niko nee uti, jo manje se bojale da e
to Sofka, onako mala razumeti, a kamoli upamtiti; ili to je i sama,
kad je odrasla, svojim oima videla.
Ona ne eli da misli o svojim precima, jer se pribojava da i u
njoj tee neista krv .
Ponaa se kao da je iznad svih devojaka, svesna je svoje
nadljudske lepote, a hrabro stoji i gleda sve u oi. U samom uvodu u
njen lik, Bora Stankovi sa puno detalja opisuje Sofku, tako da ini
da italac moe vrlo lako da je zamisli. Bila je lepa, ljupka, jedra,
a sa godinama njena lepota je bila sve raskonija i zanosnija , lice
joj je bilo belo, elo visoko, oi krupne. Usne su joj bile tanke,
ali uvek su izgledale vlane i strastvene, a jagodice vrele. A od
svega toga to je bilo oblo i saliveno i inilo njenu lepotu, koja
kao da je stala zanavek uobliena, jedino je kosa bila bujna, crna i
teka.
Sofka je od svojih prvih saznanja o sebi bila svesna svoje
lepote i bila je sigurna da e se razlikovati od drugih, bila je
zadovoljna samom sobom, gledala je druge devojke sa visine i bila
je sigurna da joj nijedna devojka nee biti ravna.
Njen unutranji ivot je bio obeleen mnogim matanjima o mukarcu
koji e ispuniti sve njene elje. Ali, istovremeno je glavna
junakinja romana Neista krv razmilja i o drugim devojkama, strepei
da e ipak doi neka koja e biti mlaa, zanosnija i lepa od nje. Ve u
etvrtom poglavlju romana italac saznaje da Sofka voli samou i
tiinu. Ne voli svadbe, okupljanja sveta, posete i ba zato vie voli
zimu, jer joj je tada sve lake i slae .
Sofka ima i ono njeno , kada joj u trenutku itavo telo
zatreperi, kada joj se uznemire sva ula, topi se od neke sladosti i
od beskrajne enje za neim osea da bi jauknula . Tada osea da
postoje dve Sofke i to jedna ona sama, a drugo ona koja je nosilac
neiste krvi . ak u jednom trenutku kada je uhvati to njeno , ona
poziva slugu, gluvonemog Vanka, ali ipak uspeva u poslednjem
trenutku da se odupre iskuenju.
Kako vreme prolazi, a niko je ne prosi, Sofka poinje da se plai
da se nee udati za mladog, visokog, tamnoputog i snanog mladia, o
kome sanjari i na kome e joj zavideti svi. Meutim, njeni snovi
nestaju kada u kuu jednog dana dolazi njen otac, efendi Mita i
dovodi joj budueg svekra, gazda Marka. Iako se poslednjim atomima
snage bori za svoju slobodu i pokuava da se odupre, Sofka ipak
prihvata da se rtvuje. Nakon takve odluke ona osea samo ravnodunost
prema svemu, nezainteresovana za bilo ta, ona osea otupelost .
Karakterizacija likova je dola do savrenstva upravo u trenutku kada
Bora Stankovi prikazuje Sofku nakon donoenja ovakve odluke jer
italac gotovo da moe da oseti da je Bora Stankovi sada prikazuje
kao kakav predmet koji je u slubi drugih.
Sofka uspeva da se uzdigne iznad situacije, te da se uvek
pojavljuje kao nasmejana pred svetom, kako niko ne bi primetio
koliki je njen bol. Meutim, scena u amamu, pred samo venanje
pokazuje veliinu njenog bola: A sutra, posle venanja, sve prestaje.
Vie nema kome ni da se nada, ni o kome da misli, jo manje da sanja.
Sve to je dua volela, za im je ednela, i ako ne na javi ono bar u
potaji negovala, sve sutra ide, odvaja se, otkida
To je prvi put da je dozvolila sebi da zaplae.
Iako moda na prvi pogled ne izgleda tako, Sofka je portvovana,
nesebina, jer se svesno rtvuje za svoje roditelje i porodicu.
Ne odustaje od svoje rtve ak ni onda kada joj otac rui poslednju
nadu da moe biti srena, kada dolazi da trai ostatak novca od njenog
mua, koji je nakon ovog nemilog dogaaja poinje tretirati kao stvar
koju je kupio. Poinje da je maltretira i fiziki i psihiki, a ona
nemajui kud zove k sebi sluge, ne bi li barem malo smirila ono
njeno . Zato su sve njene sluge morale biti gluvoneme. Na kraju,
Bora Stankovi je prikazuje potpuno nezainteresovanu, ravnodunu
prema svemu to se oko nje dogaa. Pije svaki dan, pati od napada
glavobolje i sama ugaena, sedi pored ognjita i dara drvetom po
pepelu.
Gazda MarkoGazda Marko je jedan od najvitalnijih i psiholoki
najuvjerljivijih mukih likova u prozi Bore Stankovia. Na njega
nailazimo samo u nekoliko poglavlja. Prvi put se javlja u 8.
poglavlju romana, kao stranac i neznanac koji je doao sa efendi
Mitom u njegovu kuu da je vidi i kupi, sa namjerom da se "upie" u
svijet uglednih ljudi. Tada e se prvi put i uti njegovo ime, kada
efendi Mita kae:- Evo, gazda Marko. Ovo je moj saraj.Ovo je ta
"efendi Mitina kua". Ovo je moja domaica, a ovo je moja ki, moja
Sofka, tatina Sofka!... Gazda Marko bie oaran kuom, to se vidjelo i
pri odlasku. Kada je uzjahao konja, okrenuo se prema kui i dugo sa
uivanjem gledao u nju. Iz narednog poglavlja italac saznaje da je
on iz gornje arije, da je doseljenik i po svom porijeklu seljak iz
pinjskog kraja.Pogled koji prvo baca na dva velika sanduka i teke
katance na njima u svojoj sobi itaocu treba da sugerie da ima dosta
para i da iza te seljake sirovosti krije dobro bogatstvo. Kada je
stigao, odmah je sjeo i, kao pravi gospodar, naredio da ga sluga
Arsa raspremi da ga izuje, sa njega skine pojas, silav, kako bi
mogao tako raspojasan i oputen da se preda ugodnim mislima. A sama
pojava njegove ene Stane treba jo vie da istakne njihovo porijeklo
i ukae koliko je velika razlika izmeu onoga to oni, doljaci, jesu i
svijeta efendi Mitine kue. Ona treba da pokae i kakav je odnos
izmeu gazda Marka i nje. Meu njima je otuenost i potpuna
ravnodunost, bez ikakve vidljive osjeajnosti. Njegova ena je bila
blijeda, suva i koata i sva je mirisala na seljaki miris, na mleko,
na vonj ubreta i sveinu jaka prosta odela Vjerovatno da je gazda
Marko, ostavi sasvim sam nakon povratka iz efendi Mitine kue i
susreta sa Sofkom, donio odluku da Sofku dovede u svoju kuu i da
nju kupi umjesto kue, da mu bude snaha, ali sa podsvjesnom eljom da
on ima tu ljepotu pored sebe.
U 13. poglavlju Bora Stankovi daje osvrt na porijeklo gazda
Marka; on osvjetljava njegovu prolost i otkriva otkuda on u Vranju.
Gazda Marko je bio blizu granice, cijelo selo je bilo njegovo
bratstvo. Imao je jednog sina Tomu i sestru koju je pazio i mnogo
volio. Trgovao je i stalno bio na nekom putu, uvijek u drutvu
Arnauta Ahmeta, sa kojim se i bratimio u manastiru Svetog oca
(Prohor pinjski). Ahmet je imao i sinovca Jusufa, koji je trebalo
da bude njegov nasljednik, ali sve due odsustvo dva prijatelja i
sve vea bliskost izmeu Markove sestre i Jusufa dovee do traginog
razrijeenja i Markovog bjekstva iz tog kraja. Naime, Markova sestra
je ostala bremenita i taj grijeh i sramota morali su biti naplaeni.
Jusuf je ubijen od jednog Markovog bratstvenika, a Marko, uvajui se
krvne osvete, sa enom i sinom dolazi u Vranje, u gradsku sredinu.
Doli su tu bez ugleda, prosti, bez prijatelja, kao skorojevii,
neprihvaeni i nepriznati, zatvoreni u svoju prostotu i seljaku
prirodu. Gazda Marko e svoje namjere i silinu svoje snage, svoju
strastvenost, pokazati na svadbi, u noi, uz pie, muziku i vatre,
kada je uz Sofku, kada je eli, ali i pokuava da se od samoga sebe
otrgne. Ophrvan strastima, on hrli prema njoj. Uhvaen u namjeri i
presjeen u elji da joj se to vie priblii, on tue enu; na kolenima i
laktovima ide prema njenim vratima, nesvjesno grebe po vratima i
kao da je vidi iza vrata i uje njene damare. Uhvaen u svojoj
promaenosti i neostvarenosti sebe kada je u pitanju mladost i enska
ljepota, gazda Marko bjei od svog silnog nagona u smrt. Vrhunac
njegove zaslijepljenosti i izbezumljenosti jeste u gestu kada
uzjahanog konja noem udara u sapi i juri u mrak, dok za njim vie
Arsa: - Ode gazda i posee alata!I gazda Marko, kao i ostale Borine
linosti, nosi neiivljenost i promaenost ivota, jer i njega su na
silu i bez ljubavi oenili dok je jo bio dijete, ostajui uskraen za
mnoge mladalake snove, radosti, strasti i za ljepotu o kojoj svako
sanja i nosi je kao nedosanjani san.
c)Odnos meu likovima (najmanje dva para) Efendi Mita SofkaEfendi
Mita je svima bio tu i stran, esto je ostajao sam, sam ruavao, te
stalno odlazio na neki put. Nakon to je otiao u Tursku, nespreman
da prihvati novi ivot i ukljui se u njega, povremeno je dolazio
kui, i kao krijui se zatvarao se u svoju sobu, ali uvijek naklonjen
Sofki. On je u Sofkinim oima i ustima vidio neto i kao da se,
gledajui ih, sjeao neega. Meutim, kako je Sofka rasla i razvijala
se u ljepotu koja zanosi i uzbuuje, on je sve rjee dolazio, ega je
bila svjesna i sama Sofka. Kao da se plaio grene pomisli i
nagonskog, incestnog u sebi, a to bi bila posljedica "neiste krvi",
one predake, naslijeene, ruilake krvi, kojoj nita nije sveto. I kad
bi doao, bilo bi to rijetko, dolazio je samo nou. Posljednji put
kada je doao, ve je donio odluku: udae svoju Sofku za gazda
Markovog sina Tomu, dvanaestogodinjaka, i ne slutei da e mu se ona
suprotstaviti. To je bilo prvi i jedini put da se ona
suprotstavlja, krei nepisano pravilo po kome su, u tom svijetu,
roditeljska rije i odluka neporecive. Efendi Mita je bio iznenaen i
zauen takvom reakcijom svoje Sofke. Od bijesa on poinje da se trese
i prvi put poinje da ispovjeda svoju nevolju, materijalnu propast i
bezizlaz u koji je pao.
Sofka TomaSvi Sofkini snovi o mladom, visokom tamnoputom i
snanom mladiu, na kome e joj zavidjeti sve druge djevojke, nestaju
onog trenutka kada je u njihovu kuu doao gazda Marko da je isprosi
za svog maloljetnog sina Tomu. Ne elei da se pomiri sa nametnutim
rjeenjem, ona prvobitno odlazi ocu i suprotstavlja se njegovoj
odluci, ali shvativi u kojem bijednom polaaju se nalaze, odluuje se
rtvovati za svoju porodicu. Od tada je osjeala samo otupjelost,
ravnodunost i nezainteresovanost za bilo ta. Ipak, kada se udala
Toma je bio veoma paljiv prema njoj. Spavao je do njenih nogu,
gotovo na podu. Samo kada bi ga ona pozvala, priao bi joj. Predao
joj je i kljueve od sanduka sa novcem i sva kua je bila njena.
Naposlijetku, Sofka je zavoljela sve njih, i kuu, i svekrvu, a
naroito njega, mua. Toma je bio sasvim njen i ni o emu drugom nije
znao nego o njoj. Spremnost na linu rtvu nije prestala i nakon
upada oca efendi Mite u njihovu kuu i nakon svih njegovih uvreda
nanijetih Tomi, ime je zapeatio i njenu sudbinu. Sofka nastavlja
utke i bez glasa otpora ili prigovora, podnositi udarce,
poniavanja, fiziko i psihiko satiranje.
III teza
a) "Neista krv": tradicija, naslijee, fenomen krviStankovi je
davao tragine sudbine ljudi i ena u jednom minulom vremenu, u
jednom drutvu koje se gasilo i osipalo pred njegovim oima, ali
ogoren nakaznim moralom graanske klase u nastupanju, zbog koga je i
sam u ivotu patio, on nije uspio da patrijarhalnom svijetu
suprostavi neki drugi, svijetliji, ovjeniji, bolji. Centar njegovih
preokupacija je gotovo uvijek tragika linosti u okvirima kojima je
vezana lina srea. Ljubav kao jedno od najsadrajnijih I
najkompleksnijih ljudskih osjeanja, je najei I gotovo jedini njegov
motiv; a sve ostalo je samo okvir, pozadina, tlo na kome se deavaju
krupne I bolne ljudske tragedije. Njegovo djelo je proeto ljubavlju
prema ovjeku. Svi njegovi enski likovi nesreni su I tragini na isti
nain, presjeeni I zguvani ivotom koji se uprkos njihovim skrivenim
snovima, razvijao po volji neke jae sile, nekog surovijeg I
neumitijeg morala patrijarhalne zajednice. Sav taj moral nalazi se
pod jo veom tiranijom, pod miljenjem arije I ta e svijet rei. U
djelu Borislava Stankovia ovjek je izloen ne samo sukobu sa
okolinom, ve I sukobu sa samim sobom, sa svojim nagonima, potvrujui
esto svoju ljudskost u vie ili manje priguenoj ljubavnoj udnji. Sve
njegove linosti optereene su zahtjevima krvi, silnim neodoljivim
zahtjevima koji ostajui nezadovoljni donose nesree I prouzrokuju
tragedije. Snaga njegovog kritikog realizma ogleda se u tome to
patrijarhalni moral nije prikazan kao idealni nain ivota.
b) Jezik u djelu: odlike i specifinostiPoto je sam Bora Stankovi
roen u Vrenju on je pokuao da uvede taj vranjski govor, tj. njihov
dijalekat u knjievnost. Mnogi drugi pisci su mu zamjeravali i
kritikovali njegov jezik i stil pisananja. Smatrali su da on nije
savladao srpski jezik i da ima problema sa konstrukcijom reenice i
sinteksom. Meutim taj njegov stil i jezik pisanja su ga izdvojili
od ostalih knjievnika i omoguili su mu da bude originalan u svim
njegovim knjievnim djelovima.Period izmeu 19 i 20 vijeka je bio
period sudaranja starog i novig naina ivota to je i Bora Stankovi
prikazao u svojim djelima. U romanu imamo i razliite tehnike
pripovjedanja kao to su :opis, dijalog, monolog, unutranji
monolog...
c)Odnos Sofka Nora, Sofka - Ana KarenjinaSofka - Nora Sofka je
bila spremna rtvovati sebe za svoju porodicu. ak i nakon to se Toma
prema njoj prestao ponaati s ljubavlju i potovanjem, ona je
nastavila utke i bez glasa otpora ili prigovora, podnoiti udarce,
poniavanja, fiziko i psihiko satiranje. Bora Stankovi je, na kraju,
ostavlja sa nezdravim porodom; ostavlja je nezainteresovanu i
ravnodunu prema svemu, bilo da je to blisko ili ne. Sa migreninim
bolovima u glavi i sa uvijenom glavom, ona sjedi pored ognjita i
zgasle vatre i prutom ara po pepelu, kao da simbolino ispisuje
svoju zgaslu ljepotu, izgubljenu snagu i ivot nalik na taj pepeo. S
druge strane, Nora iako je bila spremna na rtvu da bi spasila svog
mua, shvativi da je on suvie sebian i da je nikad nije stvarno ni
volio, ona ga odluuje napustiti. Ne elei vie biti lutkom,
progovorila je istodobno u ime ravnopravnosti kao i svojevrsne
socijalne pravde. Ona otkriva da prije dunosti prema muu, prema
svojoj djeci najprije treba ispuniti dunost prema samoj sebi, i
zato ih naputa te polazi ususret pronalaenju same sebe.
Sofka Ana KarenjinaI Sofka i Ana Karenjina su bile veoma lijepe
ene. Ana Karenjina je bila elegantna dama koja je plijenila panju
drutva. Sofka je godinama postajala sve raskonija i zanosnija. Od
samog poetka Sofka je bila uvjerena da e biti lijepa i najljepa, i
da e tom ljepotom zadivljivati i njome poraavati svijet. U svojoj
ljepoti je vidjela svoju sigurnost, slobodu i odbranu, pa je kod
drugih izazivala divljenje, potovanje i strah od svoje blizine i
prisustva. Svakog je mukarca gledala u oi dok ne bi oborio pogled,
savladan tom njenom ljepotom.
