Nataša Mataušić - Žene u Logorima NDH

ene ulogorima Nezavisne Drave HrvatskeNataa Matauic`

ene u logorima Nezavisne Drave Hrvatske

Nakladnik:

Savez antifaistikih boraca i antifaista Republike Hrvatske

Za nakladnika:

Franjo Habulin

Lektor i korektor:

mr. sc. Miroslav Kirini

Grafika priprema i dizajn:

Mario imunkovi, univ. bacc. oec.

Tisak

Vjesnik d.d.

prosinac 2013. godine

naklada: 500 primjeraka

CIP zapis dostupan u raun

alnome katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem: 865325

ISBN 978-953-7587-17-8 (tiskano izdanje)

ISBN 978-953-7587-27-7 (digitalno izdanje)

Nataa Mataui

ene u logorima Nezavisne Drave Hrvatske

prosinac, 2013. godine

ene ulogorima Nezavisne Drave Hrvatske

Nataa Matauic

7

Uvodne napomene

rtve ustakog reima nisu samo ene ija tijela poivaju u skupnim grobnicama, jamama, rakama, znanim i neznanim grobitima i grobovima i kojih se prisjeamo u prigodnim komemoracijama. Koliko je ljudi, koliko mukaraca, ena i djece... Koliko je idova, pravoslavnih Srba, Roma, Hrvata... stradalo u logorima na Pagu, Gospiu, Jadovnom, akovu, Lobor gradu, Jasenovcu, Staroj Gradiki, Sisku najea su pitanja na koje se trai odgovor. Koliko? I zaboravlja se pritom da su konane brojke zbrojevi pojedinanih nezamislivo tekih i traginih sudbina, zaboravlja se da je svaki pojedinani ivot i svaka pojedinana sudbina drugaija i posebna. I svaki je pojedinani ivot skup samo tom ivotu svojstvenih sjeanja, planova, nadanja, ljubavi i strahova koji su zauvijek nestali kad je zamahnula ustaka kama i ustaki no ili kad se tijelo iscrpljeno od bolesti, neishranjenosti, psihikih i fizikih tortura predalo smrti kao jedinom izlazu iz strahovitih patnji.

Ovo nije tekst o heroinama Hrvatske, o skojevkama ili lanicama Komunistike partije Hrvatske (KPH) koje su hrabro podnosile muenja u ustakim zatvorima ne odajui pritom svoje drugove, koje su rasturale letke, sakupljale pomo u hrani, lijekovima i novcu za partizane, skrivale u svojim domovima pripadnike Narodno-oslobodilakog pokreta (NOP), koje su napustile udobnost svojih graanskih ivota ili u ratu razorene domove i pridruile se Narodno-oslobodilakoj borbi (NOB) kao ratnice, partizanke i koje su zajedno sa svojim suborcima juriale na tenkove i bunkere, po cijenu vlastitoga ivota spaavale ranjene borce, njegovale ih, ile, kuhale i podnosile, zajedno s mukarcima, sve nedae koje donosi partizanski nain ratovanja.

Te su ene, pripadnice ilegalnog NOP-a i sudionice NOB-a imale u socijalistikoj Jugoslaviji (pa tako i Hrvatskoj) mogunost prenoenja svojih iskustava i sjeanja, naalost uklopljena u stereotipe koji su mitologizirali njihovu ulogu.

8ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

Ovo je tekst koji e pokuati rei neto o obinim enama i njihovim ratnim iskustvima, iskustvima proivljenim i doivljenim u mnogobrojnim ustakim logorima u koje su bile internirane zbog rasne, nacionalne i ideoloke iskljuivosti ustakog reima.

Pokuat u prvenstveno, ali ne i iskljuivo, pisati o enama koje nisu bile organizirane, koje nisu pripadale niti jednoj politikoj stranci, organizaciji ili pokretu. O enama koje su bile krive samo zato to su pripadale krivoj i u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj (NDH) neeljenoj rasi, naciji, vjeroispovijedi ili su lanovi njihovih obitelji bili pripadnici NOP-a. Kakav je bio njihov ivot u logorima? to su proivljavale i kakao su uspjele preivjeti? S kojim su se strahovima i oblicima nasilja svakodnevno susretale? Kakva su bila njihova iskustva pri seksualnom zlostavljanju?

rtve ustakog reima su i sve one ene, djevojke, djevojice, majke i starice koje su uspjele preivjeti, ali vie nikad nisu mogle ivjele punim ivotom.


Nataa Matauic

9

Logori za ene s djecom na podruju Nezavisne Drave Hrvatske

Kada je u Narodnim novinama, 26. lipnja 1941. godine objavljena Izvanredna zakonska odredba i zapovijed o prijekim sudovima glede pokuaja nasilja proti imovini ili ivotu dravljana Nezavisne Drave Hrvatske, koju je potpisao osobno Ante Paveli, poglavnik ustakog pokreta i ef drave, u kojoj se po prvi put spominju logori, odnosno zatoenika zbiralita, logori su ve bili realnost koju su proivljavali mnogi idovi i pravoslavni Srb, kao i i protivnici ustakog reima, uglavnom komunisti i antifaisti, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost.

Logorski sustav u NDH poeo se, naime, formirati ve u drugoj polovini travnja 1941. godine. Prema namjeni bili su to isprva useljeniko-iseljeniki (tranzitni) i sabirni (sabiralita) logori.

Hitlerovom naredbom od 21. svibnja 1941. godine trebalo je iz NDH iseliti do 260.000 Srba u Srbiju, a u NDH useliti isti broj Nijemaca iz Donje tajerske koju su okupirali Nijemci. Za provoenje tog zadatka uspostavljeno je Dravno ravnateljstvo za ponovu koje je osnivalo useljeniko-iseljenike logore kao mjesta koncentriranja srpskog pravoslavnog stanovnitva. Takvi su logori osnovani u Bijeljini, Capragu kod Siska, Bjelovaru i Poegi. Prestali su s radom u studenom/prosincu 1941. godine. Sabirni logori bili su mjesta sabiranja i koncentriranja, rasnim zakonima i zakonskim odredbama diskriminiranih stanovnika NDH. Iz tih su logora bili transportirani u druge logore, na prisilni rad u Njemaku (srpsko pravoslavno stanovnitvo) ili u logore smrti u okupiranoj Poljskoj, prvenstveno Auschwitz (idovi). Samo je manji broj ljudi iz tih sabiralita puten kuama.Najvei sabirni logori bili su u Kruici kraj Travnika, u Tenji kod Osijeka, u Lobor gradu i akovu. Pored ovih sabirni su logori krae vrijeme djelovali i u Jastrebarskom, Lipiku, Gornjoj Rijeci, Vinkovcima, Grkom i Slavetiu kraj Jastrebarskog.

10

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

Prvi ustaki logori, namijenjeni za masovno ubijanje zatoenika, nalazili su se u Drugoj talijanskoj okupacijskoj zoni. Vrlo vjerojatno je ve krajem svibnja ili poetkom lipnja 1941. godine kaznionica Okrunog suda u Gospiu pretvorena u logor. Nadlenost nad logorom imalo je upsko redarstveno ravnateljstvo u Gospiu. Od srpnja do 21. kolovoza 1941. godine u njega su masovno pristizali transporti, uglavnom sa idovima i pravoslavnim Srbima iz svih krajeva NDH. Dio zatoenika bio je zadravan u Gospiu, a dio prebacivan u radni logor Ovaru nedaleko Gospia, stratite Jadovno na Velebitu, gdje je veina bila ubijena, te logore Slana i Metajna na Pagu. Formiranje logora u Metajni oznailo je formiranje prvog ustakog logora smrti za ene i djecu na podruju NDH.

Osim Metajne ene s djecom bile su zatoene u logoru Kruici (zajedno s mukarcima), Lobor gradu, akovu i Sisku. U Koncentracijskom logoru Jasenovac od lipnja 1943. godine uspostavljen je i poseban enski logor, dok se u logoru Stara Gradika ve od veljae 1942., a naroito nakon kozarake ofenzive u lipnju iste godine nalazio zatoen veliki broj ena s djecom.

Logor Metajna na otoku Pagu

Prva grupa zatoenika i zatoenica stigla je na otok Pag 25. srpnja 1941. godine. Odrasli mukarci bili su smjeteni u mjesto Slano, a ene s djecom u tri naputene kue u malom seocetu Metajni. U sljedea dva mjeseca, trabakuli pakih i karlobakih ribara dovozili su svakodnevno, grupe ena s njihovom djecom. O njihovoj traginoj sudbini govori izvjetaj talijanske vojno zdravstvene direkcije V. armijskog korpusa o higijenskoj zatiti i asanaciji groblja na Pagu od 22. rujna 1941. godine:

Na nekim su mjestima leevi ak u pet slojeva jedan nad dugim ve prema tome, kako je to dozvoljavala dubina jame s kamenitim dnomJednoj mladoj eni odrezane su potpuno otrim orujem dojke. U dvije jame nali smo samo ene s djecom, ali u


Nataa Matauic

11

drugim jamama bili su izmijeeni mukarci, ene i djecaod ovih leeva bilo je: 407 mukih, 293 ene i 91 dijete u dobi od 5 do 14 godina. Meu njima bilo je i jedno dijete u povojima1

Kad je 16. kolovoza 1941. godine Italija zatraila hitnu reokupaciju Druge zone, logori u Lici (Gospi, Ovara, Jadovno) i na Pagu (Slana i Metajna) morali su biti hitno evakuirani.2 Oko 4.000 zatoenika na brzinu je pokupljeno i transportirano iz Gospia u druge logore koji se formirali: mukarci, uglavnom u Koncentracijski logor Jasenovac, a ene s djecom, u Kruicu i kasnije Lobor grad.3 Na polaznoj eljeznikoj stanici u Gospiu, zatoenici su bili ukrcavani u vagone, bez vode i bez hrane, te zakljuani. Tijekom dugog putovanja, bili su izloeni raznovrsnim maltretiranjima ustaa. Ovako je svoj put od Gospia, preko Jastrebarskog i Jasenovca do logora u Kruici, opisala zatoenica Lidija Rosenberg:

Koncem kolovoza 1941. otpremljeni smo u velikom transportu od 800 ljudi zatvorenim vagonima za Jastrebarsko Put do Jastrebarskog bio je prava muka, jer smo bili u jednom marvenom vagonu nagurani po 50, koji je bio kroz cijela dva dana zatvoren, tako da nismo dobivali ni hrane, ni vode, a nudu smo morali vriti u samom vagonu, i to ene pred mukarcima, i obrnuto.4

1 Ante Zemljar, Haron i sudbine, Beograd, 1988., str. 246-247. Radi se o grobitima na Malini i jednom u Slani.2 Glavni stoer kopnene vojske talijanskih oruanih snaga je 15. kolovoza 1941. Drugoj talijanskoj armati izdao nalog o reokupaciji Druge zone zbog neodgodivih mjera vojne sigurnosti, (u stvari zbog irenja ustanka u Lici koje ustake snage nisu mogle kontrolirati). 3 O broju rtava u tom prvom logorskom sustavu ne postoji egzaktni podaci, ve uglavnom razliite procjene i pretpostavke. Mirko Peren, Ustaki logori, Zagreb, 1990, str. 102 navodi da bi se broj rtava u cijeloj grupaciji gospikih logora mogao kretati izmeu 15 i 20.000 rtava., Ilija Jakovljevi, Konclogor na Savi, Zagreb, 1999, str. 328, navodi podatke koje mu je dao tadanji zapovjednik upskog redarstvenog ravnateljstva u Gospiu Stjepan Rubini: Kroz tokau u Gospiu je prolo do 23. kolovoza 1941, kad je ukinut tamonji logor, oko 28.000 ljudi. Teko da se spasila koja stotina. Ostali su poubijani. 4 The Chrimes of the Fascist Occupants and their Collaborators against Jews in Yugoslavia, Beograd, 1957., str. 63.

12

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

Fotografija: Le ene ubijene u logoru Metajna na otoku Pagu, rujan 1941.HPM/MRNH F-9133

Fotografija:Metajna, vila dr. Triplata, jedna od tri kue u kojoj su drane ene s djecom. Danas se u toj kui nalazi Podruna kola Osnovne kole Ivo Lola Ribar


Nataa Matauic

13

Anica Ehrenfreund-Poli ovako svjedoi:

U Jasenovcu je kompozicija stajala jednu no Odvukli su mlae zatoenice i u jednom praznom vagonu silovali ih i tukli. Poslije toga su im zaprijetili ubojstvom ukoliko budu i rije progovorile o tome to im se dogodilo. Djevojke su se vratile psihiki i fiziki slomljene. 5

Logor Kruica

U Logor Kruica, 17 km udaljenom od Travnika, prvi transport sa zatoenicima stigao je 28. kolovoza 1941. godine. Bile su to uglavnom idovke s djecom dopremljenih iz logora na Pagu i raznih drugih sabiralita, te manji broj idova emigranata iz Njemake i drugih zemalja, koje su okupirale njemake snage. Ubrzo su stizali i drugi transporti s oko 200 srpskih ena s djecom iz Hercegovine i vie transporta sa idovima iz cijele Bosne i Hercegovine. Broj interniraca narastao je na oko 3.000.

Spavalo se u drvenim nedovrenim barakama, hrana je bila vie nego oskudna, a sve ono to je idovska bogotovna opina iz Sarajeva slala za odravanje Logora prisvajali su za sebe ustaki straari. Lijenika u Logoru nije bilo, a odravanje osobne higijene ili pranje rublja bili su zabranjeni. Nuda se vrila na otvorenom, bez ikakvog zaklona i intimnosti potrebne u Logoru u kojem su zajedno ivjeli i mukarci i ene i djeca.

U rujnu 1941. Logor je evakuiran. Mukarci su odvedeni u Koncentracijski logor Jasenovac, a sve ene s djecom u Lobor grad.

5 Mio Deveri, Ivan Fumi, Hrvatska u logorima 1941-1945, Zagreb, 2008, str. 48.

14

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

Logor za ene i djecu Lobor grad

Prve zatoenice s djecom dovedene su u logor 5. i 6. listopada 1941. godine. Za mnoge je to bio kraj munog i dugotrajnog puta. Meu njima je bilo najvie idovki, te oko 300 Srpkinja s djecom iz Bihaa, Sarajeva, Mostara i Stoca... Dr. Janko Pajas predsjednik drutva Socijalna zatita ovako je opisao stanje ena po njihovu dolasku u Logor:

Stigavi u logor pruala se predamnom oajna slika mizerije i nesree, koju bih bio jedva u stanju opisati. Te nesrenice tada jo nisu bile rasporeene po prostorijama zgrade, ve su leale okolo po tratini, bespomonih, tupih pogleda, ispijena lica, upalih oiju, suhe i naborane koe koja se ljutila znaci pretrpljene strahote i bede, te latentnog patolokog straha vanjska stigmata spola gotovo izbrisana, a sve zatoenice, osim toga bile su amenoroine.6

Poremeaj menstruacijskog ciklusa i gubitak menstruacije (amenoreja) javlja se najee uslijed razliitih stresova i negativnih emocija koje izazivaju osjeaje podreenosti ili inferiornosti u ulozi ene. Nimalo neobino za situaciju u kojoj su se ene nalazile.

Logor Lobor grad nalazio se nedaleko Zlatara, a bio je smjeten u dvorcu obitelji Keglevi u kojem se prije rata nalazio Dom staraca. Komandant logora bio je Karl Heger, urar iz Zagreba, pripadnik njemake narodne skupine (Volksdeutsch).7 Iako je kapacitet logora 6 The Chrimes, 74.7 vapsko-njemaki kulturni savez, udruenje za ouvanje i irenje kulture Schwbisch-deutcher Kulturbund (Volksdeutcher) osnovan je 1920. godine u Novom Sadu (Vojvodina). Ubrzo po kapitulaciji Kraljevine Jugoslavije Kulturbund prestaje djelovati, a u krajevima pod njemakom okupacijom i u NDH folksdojeri se konstituiraju u njemake narodne skupine Der Deutche Volksgruppe s javnopravnim ovlastima. Imale su karakter vojnih i poluvojnih nacional-socijalistikih organizacija, a bile su podreene vodstvu svih Nijemaca koji su ivjeli izvan Treeg Reicha. To se ime koristi i za njemau nacionalnu manjinu u dravama sljednicama Austro-Ugarske izvan Austrije: u Kraljevini Jugoslaviji, Maarskoj, Rumunjskoj, ehoslovakoj, u Italiji (Tirolu). Vidi u: Vladimir Geiger: Sudbina podunavskih Nijemaca u bivoj Jugoslaviji, Meunarodni znanstveni skup Jugoistona Europa 1918-1995, Zagreb, 1995.


Nataa Matauic

15

bio tek za 800 osoba u njemu je u uasnim uvjetima znalo biti i preko 1.700 ena s djecom. Zbog nehigijenskih uvjeta ivota i, posljednino tome, pojave pjegavog tifusa i drugih zaraznih bolesti, gladi i fizike iscrpljenosti, u Logoru je, prema do sada objavljenim podacima, umrlo oko 200 ena i djece.

idovska bogotovna opina u Zagrebu morala je 1941. godine u potpunosti uzdravati logore u Lobor gradu i akovu, te lijekovima, odjeom i hranom potpomagati zatoenike u logoru Jasenovac. O velikom broju zatoenih pravoslavnih Srba, kako mukaraca, tako i ena s djecom, nitko se nije brinuo niti organizirao prikupljanje i slanje pomoi koja bi im olakala prevladavanje nedaa koje donosi ivot u zatoenitvu.

Budui da se nije nitko naao tko bi organizirao akciju pomoi, a da sam stalno razmiljala o tome kako je ona nesretnima nuna, nametnulo mi se samo od sebe, da uz svoja dva portvovna suradnika, sama preuzmem taj zadatak.

Rijei su to Diane Budisavljevi, roene Austrijanke, supruge uglednog lijenika Julija Budisavljevia koje je zapisala u svom dnevniku 27. listopada 1941. godine.8 U akciju za pomo srpskim

8 Dnevnik Diane Budisavljevi, Zagreb, 2003, str. 15. Kroz dnevnike zapise od 23. listopada 1941. do 7. veljae 1947. godine mogu se pratiti zbivanja u NDH i poslijeratnoj Hrvatskoj iji je neposredni sudionik bila. Njeni zapisi o logorima u Lobor gradu, akovu, Gornjoj Rijeci, Staroj Gradiki, Jasenovcu i Sisku dragocjeni su i nezaobilazni izvori za prouavanje i razumijevanje ivota srpskih pravoslavnih ena u ustakim logorima. Diana Budisavljevi, roena Obexer, (Innsbrucku 1981.- 1978), supruga dr. Julija Budisavljevia, profesora kirurgije na novoosnovanom Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Od 1919. ive u Zagrebu. Ve od listopada 1941. godine, zajedno s veim brojem suradnika, nastoji pomoi pravoslavnim enama i djeci zatoenim u logorima Nezavisne Drave Hrvatske kao i osobama koje su u velikim transportima, preko Zagreba, prebacivane na prisilni rad u Njemaku, u akciji, koja je meu upuenima bila poznata pod imenom Akcija Diane Budisavljevi. Nakon to je saznala za veliki broj djece koja se nalaze u ustakim logorima Jasenovac i Stara Gradika, poduzela je, po cijenu vlastitog ivota, akciju za njihovo spaavanje. Na njezin poticaj u akciju se ukljuio i dr. Kamilo Bresler iz Odjela za skrb Ministarstva udrube NDH (Ministarstva socijalne skrbi), kao i Hrvatski crveni kri, meu ijim je lanovima bilo vie suradnika Narodno-oslobodilakog

16

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

pravoslavnim enama s djecom zatoenih u logoru Lobor grad i logoru u akovu, koju je ona potaknula, ukljuili su se mnogi Zagrepani i u njezin stan na Svaievom trgu poeli su stizati paketi odjee, obue i ostalih potreptina neophodnih za ivot zatoenih ena. Od novanih, uglavnom anonimnih priloga, kupuju se deke, tople cipele. Ve 6. studenoga prvi paketi za ene u Lobor gradu, umotani u velike bale, bili su isporueni Skrbi za logore idovske bogotovne opine koja je preuzela obavezu, uz novanu naknadu, proslijediti pakete zatoenicama u Lobor grad. No, kad je 25. studenoga, uz prethodno dobivenu dozvolu Ravnateljstva ustakog redarstva, otputovala u logor pod uvjetom da ni o emu to emo tamo vidjeti nikome nita ne govorimo, saznala je od ena da od bala koje smo poslali nita nije bilo podijeljeno i da se moe slati hrana koja im je nuna. Na njeno pitanje to najvie ele dobila je jednoglasan odgovor enjak.9 enjak je, naime, oduvijek u narodu bio poznat kao biljka koja ima udesna anti-bakterijska, anti-virusna, anti-gljivina, anti-parazitska i antioksidacijska svojstva.

pokreta. Kako su djeca iz logora mogla biti otpremljena samo legalnim putem, Diana Budisavljevi uspjela je preko satnika (kapetana) njemake vojske dobiti dozvolu za njihovo preuzimanje i prebacivanje u Zagreb. Usprkos skrbi, mnoga su djeca, a naroito ona mlaa, umrla od bolesti i iscrpljenosti, odnosno posljedica boravka u logorima. Tek u kolovozu 1942. godine dobivena je dozvola da se djeca iz logora mogu udomiti u obiteljima. Udomljavanje se obavljalo preko Karitasa Zagrebake nadbiskupije. Na osnovu transportnih lista i drugih izvora (bolnikih kartoteka) Diana Budisavljevi i njeni suradnici izradili su kartoteku s osnovnim podacima za oko 12.000 djece koja su u to vrijeme prola kroz Zagreb. Odmah po osloboenju u svibnju 1945. godine, a na zahtjev Ministarstva socijalne politike odnosno Odjeljenja zatite naroda (OZNE), morala je, predati kartoteku djece, sve svoje biljenice koje su sadravale razliite (identifikacijske) podatke o djeci, kao i pet albuma s fotografijama djece. Nakon toga prestala je s radom i povukla se iz javnog ivota. Akcija spaavanja djece bila je po svom opsegu, broju sudionika i broju spaene djece jedna od najsloenijih i nedvojbeno najhumanija akcija takve vrste tijekom Drugog svjetskog rata, kako na podruju NDH, tako i u itavoj okupiranoj Europi. 9 Isto, 18-19.


Nataa Matauic

17

Dokument: Popis zatoenica u Lobor gradu kojima su 12. veljae 1942. poslani paketi Privatno vlasnitvo

18

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

Tijekom postojanja Logora Dianina Akcija slala je pomo zatoenim pravoslavnim enama i djeci u hrani, odjei i lijekovima i time im olakavala patnje svakodnevnog ivota. Kako su se paketi slali poimenino Akcija je imala prilino potpun popis zatoenika koji su se tamo nalazili. Bilo ih je 173. Meu njima i neke katolkinje koje su bile internirane kao komunistkinje i za koje smo se takoer brinuli.10

10 Isto, 29-30.

Dokument: Putni nalog izdan Diani Budisavljevi 21. oujka 1942. godine za posjet logorima Lobor grad i Gornja Rijeka radi preuzimanja djece iz logora Privatno vlasnitvo


Nataa Matauic

19

O stanju u Logoru, nakon svoga drugog posjeta Logoru u oujku 1942. godine, radi preuzimanja djece bez majki, zapisala je:

...bili smo duboko potreseni ivotom u logoru, a naroito bezdunim ponaanjem komandanta. No bilo je to sve jo blago prema onome to sam kasnije vidjela prilikom boravka u ustakim logorima.11

Tom je prilikom uspjela izvui iz logora pet djeaka i est mladih djevojaka, zapisujui:

Jo nikad nisam vidjela toliko radosti kao kod tih mladih bia koja su ve mjesecima bila zatoena, a sad su se mogla vratiti u ljudske ivotne uvjete.12

11 Isto, 37.12 Isto, 36.

Fotografija:Djeca za vrijeme ruka u Zavodu za gluhonijemu djecu u Zagrebu, srpanj 1942.HPM/MRNH F-10 986

20

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

Dokument:Potvrda zapovjednika logora Lobor grad o predaji 11 djece Diani BudisavljeviPrivatno vlasnitvo


Nataa Matauic

21

Dokument:Ravnateljstvo ustakog redarstva-idovski odjel, Zagreb, 17. oujka 1942., Zdravstvene mjere za suzbijanje trbunog tifusa u sabirnom logoru u Lobor-gradu HR HDA, Fond 252, RUR-O. 5122-1942., kut. 15

22

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

Prema nalogu Nijemaca, 27. oujka 1942. godine, grupa od oko 90 pravoslavnih ena s djecom bile su prebaene iz Gornje Rijeke u Lobor grad, odakle su, 30. oujka, preko Zagreba transportirane u Srbiju.13

U Dnevniku D. Budisavljevi stoji:

Na kolodvoru ve ekaju moji suradnici. U meuvremenu su pripremili u velikim papirnatim vreama hranu, cipele i odjeu koju smo imali. Sve se daje enama smjetenim u tri vagona. Pomagali su i ljudi koji su se zatekli na peronu. Pripadnici Slovenskog Crvenog kria su podijelili mnogo lijekova. Meu internircima bilo je i bolesnih.14

Po dolasku u Srbiju ene su predane Nijemcima. Mlae i zdravije odvedene su na prisilni rad u Njemaku, a ostale su bile razmjetene po drugim logorima u Srbiji.

Zbog nehigijenskih uvjeta ivota, neistoe, zagaene vode i neposrednog dodira s izmetinama i mokraom, u logoru je zavladala epidemija trbunog tifusa. Bolest koja je kulminirala u oujku 1942. Godine, kad je od nje oboljelo 350 osoba, traje oko etiri tjedna a karakterizira ju kaalj, glavobolja, poviena temperatura i proljev, a nisu rijetke niti pojave haluciniranja i delirija. Kako su se ene nosile s tom boleu bez potrebnih lijekova, odgovarajue dijetne hrane i osnovnih higijenskih potreptina, poput toalet papira, teko je i zamisliti. Poduzete mjere dezinsekcije i dezinfekcije, koje je provela logorska uprava, nije donijelo znatnijih rezultata.

Poglavnikovom Odredbom iz travnja 1942. godine putene su sve pravoslavke iz logora Gornja Rijeka kotar Novi Marof na slobodu. Kako njih ima oko 30 veinom iz B.iH. a ije su kue jamano i unitene, a obitelji njihove rasprene, to valja, urnokotarsku oblast

13 Podaci o broju toga dana pristiglih ena s djecom su u raznim izvorima razliiti. Prema Popisu ratom postradale djece koja su dola odnosno proputovala kroz Zagreb i bila na brizi kod Prihvatne postaje Hrvatskoga Crvenog kria, toga je dana u Zagreb stiglo 86 ena i 58 djece. HR HDA, AF-log.-23/45. Prema izvjetaju logorske uprave 147. HR HDA, NDH, kut, 292, br. 6097.14 Isto, 38.


Nataa Matauic

23

Novi Marof uputiti, kako i kuda treba te pravoslavke odpremiti.15 I Diana u svome Dnevniku navodi da je kod dr. Khnela u

Ustakom redarstvu vidjela telegram poslan zapovjedniku logora u Gornjoj Rijeci u kojem je stajalo da se sve pripadnice pravoslavne vjere imaju osloboditi iz svih logora ukoliko se ne sumnja da su komunistkinje.16

ene s djecom iz Gornje Rijeke upuene su sve u Lobor grad, a iz Lobor grada u Zagreb.

Na raskunu postaju na zagrebakom Glavnom kolodvoru, 23. travnja 1942. godine, stigla su tri kamiona pravoslavnih ena s djecom. U Dnevniku stoji:

Svi su potpuno mokri. Kako je u meuvremenu stigao i vei broj mukaraca i tuirao se, ene i djeca su odvedeni u jednu prostoriju za presvlaenje koja je grijana. Ovdje djeca dobivaju mlijeko, ene kavu, a svi pakete s hranom Kad su sve pojeli, odlazi se na tuiranjepodijeljeno je i neto odjee, jer su neki bili gotovo u prnjama.17

Ta je grupa ena i djece, budui da jo nisu dobili otpusnice iz logora, privremeno smjetena u barake u dvoritu Zavoda za gluhonijemu djecu u Ilici. Od ena je Diana saznala da se paketi (koje je slala njena akcija) esto danima nisu dijelili. Ostajali su u ugrijanoj kancelariji tako da su se namirnice kvarile.. ene koje su bile odvedene u Beograd dobile su vrlo malo i to najloije od brojne odjee i rublja to smo poslali u logor.. Od mnogobrojnih kaputia samo je jedan uti kaputi bio dan jednom djetetu. Od deset tuceta potpuno novih marama za glavu najvie ih je deset bilo podijeljeno enama. Djelomino su ih dobile idovke, a djelomino su ih idovke i lanovi uprave prodavali u logoru po 50 kuna.18

15 Sjeverozapadna Hrvatska u NOB-i i socijalistikoj revoluciji, Graa 1941-1945, Knjiga II, Zagreb 1984., str. 215.16 Dnevnik, 44.17 Isto, 47. Prema Popisu ratom postradale djece, uz datum 23. travnja pie: 20 djece i 58 ena doli kamionom iz Lobor grada i smjeteni u Gluhonijemi zavod. 18 Dnevnik, 49.

24

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

Dokument:Zatitno redarstvo grada Zagreba i Velike upe Prigorje: Raspored transporta idova, 17. kolovoz 1942.

HR HDA, RUR-O. 5122-1942. kut 15


Nataa Matauic

25

Nakon oporavka ene su naputale zavod i vraale se kuama. Zadnja grupa ena, nekadanjih zatoenica logora u Lobor gradu i Gornjoj Rijeci, otputovale su u svoja zaviajna mjesta 8. lipnja 1942. godine.

Sudbina idovki s djecom bila je puno traginija. Glavna uprava sigurnosti Reicha (RSHA) u Berlinu, u ljeto 1942. godine, nezadovoljna rjeavanjem idovskog pitanja u NDH proirila je podruje svog neposrednog interesa i na NDH. U kolovozu 1942. godine u Zagreb je doao predstavnik RSHA Hauptsturmfrer Franz Abromeitt. Izmeu 21. i 31. srpnja 1942. godine ponovno su popisivani idova. Od 8. do 12. na 13. kolovoza 1942. godine masovno su hapeni idovi u Zagrebu, Osijeku, Slavoniji, Sarajevu. Tada je uhapeno vie od 3.000 idova. idovski odsjek Ravnateljstva za javni red i sigurnost dogovorio je s Ravnateljstvom dravnih eljeznica ukupno 6 transporta za Njemaku (Auschwitz). Dana 13. i 24. kolovoza 1942. godine pokupljenim idovima iz Zagreba na polaznoj stanici Zlatar-Bistrica prikljuila se i grupa idovskih ena s djecom iz Logora Lobor grad. Logor je prestao s radom.

Logor Gornja Rijeka

Logor Gornja Rijeka nedaleko Krievaca osnovan je sredinom studenoga 1941. godine kada je dio zatoenica iz Lobor grada, zbog nedostatka prostora, prebaena u tamonji dvorac. Veinom su to bile pravoslavne Srpkinje s djecom iz Bosne i Hercegovine. U logoru je prosjeno bilo od 200 do 400 zatoenica. Prestao je s radom krajem svibnja 1942. godine.

O broju ena u ustakim logorima akovo, Lobor grad i Gornja Rijeka saznaje se temeljem dopisa koji je idovska opina u Zagrebu, 27. sijenja 1942. Godine, uputila Ravnateljstvu ustakog redarstva idovski odjel traei pomo u nabavi mjesenih ulonica (enskih pojasa za menstruaciju).19

19 HR HDA, RUR-O, 1272/1942.

26

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

Dokument:Dopis idovske bogotovne opine u Zagrebu od 27. sijenja 1942. godine

HR HDA, RUR-O, 1272/1942


Nataa Matauic

27

Prema dopisu u idovskom zatoenikom logoru u Djakovu imade po prilici prema naim popisima oko 1.500 ena, u Lobor gradu i Gornjoj Rijeci 1.300 u Staroj Gradiki 800, ukupno 3.600 ena od toga u dobi procesa enske menstruacije od prilike polovica tj. 1.800 ena.

Broj ena izraen kao matematiki zbroj odnosio se samo na zatoene idovke, a broj ena koje imaju menstruaciju (polovina) ukazuje na veliki broj enske djece zatoene u logoru. Da li je sredinjica Crvenog kria udovoljila toj molbi ne moe se utvrditi na osnovu postojeeg arhivskog gradiva. Kako su ene prevladavale te dane u mjesecu, bez potrebnih higijenskih potreptina i kako su se nosile s tim problemom teko je ustanoviti. To je jedno od skrivenih enskih iskustava ivota u zatoenitvu o kojem se preivjele nisu nikad izjanjavale, barem ne javno.

Logor u Dakovu

Prvi transport s 1.197 idovskih ena iz Sarajeva stigao je u akovo 2. prosinca 1941. godine. Bile su smjetene u prostorije naputenog mlina Cerealie u samom sreditu grada, a u vlasnitvu akovake biskupije. Brigu o zatoenicama sve do kraja oujka 1942. godine vodila je idovska bogotovna opina iz Osijeka. Drugi transport ena stigao je 22. prosinca. ivotni uvjeti u tom prvom razdoblju djelatnosti logora bili su snoljivi. ene su se dobro organizirale, a i pomo idovske opine u hrani, odjei i drugim potreptinama redovito je stizala.

Sve se drastino promijenilo u veljai 1942. godine. Na poticaj idovske bogotovne opine iz Zagreba, a uz odobrenje Vjekoslava Maksa Luburia, neprikosnovenog efa svih logora u NDH, u logor je stigao transport s preko 1.000 idovskih ena s djecom: dugaka kolana polugolih ena i poluivih kostura, uljivih i oboljelih od tifusa i pjegavca, a nekoliko dana kasnije jo jedan transport s oko

-

28

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

800 pravoslavnih Srpkinja s djecom.20 Kako je akovaki biskup odbio dati prostor za smjetaj pridolih, uglavnom bolesnih ena, smjetene su zajedno s ostalima u prostorije mlina. Katastrofalno rjeenje. Umjesto nune karantene, provizorna izolacija i zabrana svakog kontakta sa zaraenim enama. Ui, prenositelji pjegavog tifusa nisu imale obzira, kao uostalom niti oni koji su se trebali brinuti o tim jadnim i izmuenim enama. A bolest iznenada zapoinje, s groznicom i naglim porastom temperature, na tijelu se javlja pjegav osip koji esto izaziva sitna krvarenja, svijest se muti Higijena tijela i rublja, lijekovi sve je to bilo nedostupno i uskraeno tovie, nasilnim preuzimanjem logora od strane ustaa, lijenicima je bio zabranjen pristup u logor.

Bolest se naglo irila i postala prijetnja cijelom gradu. Dana 11. lipnja 1942. godine Diana, ija je Akcija u vie navrata

slala pakete zatoenicama u akovu, zabiljeila je u Dnevniku:

Telefonski sam obavijetena da e itav logor u akovu evakuirati. Budui da je pravoslavnim enama i djeci ve dano

20 Vjekoslav Luburi, poznat pod nadimkom Maks, roen je u Humcu kraj Ljubukog 1914. godine Ve 1931. godine pristupa Ustakom pokretu. Emigrirao u Maarsku 1932. godine i iz Budimpete odlazi u ustaki logor Janka-pusta, gdje postaje logorski ekonom. Poetkom travnja 1941. godine ilegalno se vraa u Hrvatsku. U srpnju 1941. godine nakon smrti Mije Babia imenovan je voditeljem UNS-ova Ureda III (Ustake obrane). Potkraj 1941. godine kao gost Gestapoa boravio je par dana u Njemakoj gdje se upoznao s organizacijom koncentracijskih logora. Nakon povratka organizira logore u NDH po njemakom uzoru. Pod njegovim zapovjednitvom ustrojen je u Lipiku, poetkom 1942. godine Ustaki obrambeni sdrug. U kolovozu 1942. godine dobiva in ustakog bojnika. Zbog zloina poinjenih u Hercegovini (jesen 1942.), a na zahtjev njemakih predstavnika u Zagrebu uhien je i zadran u kunom pritvoru. U ljeto 1943. godine odlazi u dobrovoljnu internaciju u umec pokraj Lepoglave pod imenom Matija Ban. U Zagreb se vraa 1944. Nakon pua Voki-Lorkovi Paveli ga zaduuje za brigu o uhienicima. I danas je dvojbeno je li upravo on naredio ubojstva Lokia i Vorkovia u Lepoglavi. Neposredno pred naputanja zemlje Paveli ga imenuje zapovjednikom oruanih snaga NDH i nareuje povlaenje prema Zapadu. Nakon sloma NDH vraa se u okolicu Zagreba i djeluje s ustakim grupama. Od studenog 1945. godine ivi u emigraciji. Godine 1967. ubio ga je plaenik jugoslavenske slube sigurnosti. Tko je tko u NDH, Zagreb, Minerva, 1997., str. 240.-242.


Nataa Matauic

29

obeano oslobaanje, neka pokuam ishoditi da se odmah oslobode inae e biti odvezeni u nepoznatom smjeru. Budui da sam se zadnje vrijeme stalno zanimala za akovo, a da nita nisam uspjela uiniti, bilo mi je odmah jasno da ni sada u posljednjem trenutku nita vie neu moi postii. Odmah sam nazvala Besarovia, ali, naravno od njega nisam dobila nikakvu pomo. Od oskudnih vijesti koje su procurile iz akova, moglo se zakljuiti da je to bio veliki logor smrti. Bunari su bili namjerno zaraeni, tako da se trbuni tifus i dizenterija odnijeli mnogo ivota. Zatim je zavladala epidemija pjegavca. Bolesnici nisu bili izolirani, pa se epidemija stalno irila. Kad je ustaama, pod ijom upravom je taj logor bio umiranje jo uvijek bilo prepolagano, logor je evakuiran. ene i djeca su izgleda odvedeni u Jasenovac i tamo likvidirani. (Nakon osloboenja to se potvrdilo).21

21 Dnevnik, str. 59-60.

Dokument:Popis pravoslavnih ena s djecom u logoru u akovu kojima su 11. svibnja 1942. poslani paketi Privatno vlasnitvo

30

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

Logor je prestao s radom 4. srpnja 1942. godine. Prema izvodu iz dokumenta Dravne komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa br. 16142 od 11. travnja 1946. godine u logoru u akovu bilo je 3.080 zatoenica i to oko 2.800 idovki i 280 Srpkinja, od toga znatan broj djece u dobi od nekoliko dana do 14 godina.22 Njih 569 sahranjeno je u jami iza tala mlina Cereale.

22 ene Hrvatske u NOB-i, Knjiga II, str. 367.

Fotografija:Groblje u akovu s grobovima 569 rtava logora danas je obnovljenoCENDO - Istraivaki i dokumentacijski centar


Nataa Matauic

31

Logor u Sisku

U Sisku, malenom posavskom gradu, na obali rijeke Save i negdje na pola eljeznikog puta izmeu Zagreba i Jasenovca, tijekom Drugoga svjetskoga rata nalazio se i jedan od najstranijih logora u itavoj okupiranoj Europi. Logor u kojem su zatoenici bila djeca.

Logor u Sisku osnovan je 8. srpnja 1942., a rasputen 15. sijenja 1945. godine. U tom je vremenu mijenjao svoju namjenu i nadlenost uprave.

Uspostavljen je 8. srpnja 1942. godine kao sabirni logor u prostorijama bive tvornice stakla Tesli i drug. Na temelju dogovora izmeu Nijemaca i ustaa u njega su internirani itave obitelji pokupljene u ratom zahvaenim podrujima Banije, Korduna, Moslavine, Slavonije, a nakon akcija ienja terena. Istodobno u njega stiu i transporti sa enama i mukarcima iz koncentracijskih logora u Jasenovcu i Staroj Gradiki. Nakon kraeg zadravanja, svi za rad sposobni mukarci i ene, odvedeni su na prisilni rad u Njemaku i Austriju. Djeca, nasilno odvojena od majki i roditelja, ostala su u Logoru. U prvo vrijeme postojanja Logora nisu se vrile masovne likvidacije. Procjenjuje se da je kroz logor prolo oko 12.000 logoraa, uglavnom Srba, uz manji broj Hrvata, te pripadnika drugih naroda i narodnosti.23

Od 3. kolovoza 1942. godine u Sisku zapoinje radom i Prihvatilite za djecu izbjeglica, po nainu rada i broju umrle djece pravi koncentracijski logor. Njegovi prvi zatoenici dopremljeni su, uz veliki trud i zalaganje Diane Budisavljevi i Kamila Breslera, iz ustakog logora u Mlaci. 24 23 Zdravko Dizdar, Logori na podruju sjeverozapadne Hrvatske u toku drugoga svjetskog rata 1941-1945. godine, asopis za suvremenu povijest, 22(1-2), Zagreb, 1990., str. 97.24 Kamilo Bresler (Mrkonji Grad, 17. srpanj 1901. - Zagreb, 1. studeni 1967.), profesor pedagogije i socijalni radnik. (Mnogi pogreno piu njegovo ime kao Bressler ili Brssler to je krivo, jer se on uvijek u svim dokumentima potpisivao iskljuivo kao Bresler). Diplomirao je pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zbog srane mane bio je trajno osloboen sluenja vojske. Od 1928. do 1940. godine radi kao nastavnik i prosvjetni radnik na koli narodnog

32

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

Dokument: Nacrt obrtnog kolosijeka za tvrtku P. Tesli. Sa eljeznike pruge ravno u logor.HR-DASK-4: GSP/B-II, b/9


Nataa Matauic

33

Sljedeih dana stizali su transporti s djecom iz Stare Gradike, Mlake i Prijedora. Poetkom kolovoza u Logoru je ve bilo oko 2.700 djece, a potkraj rujna 4.720, od dojenadi do etrnaestgodinjaka. Smjeteni su na nekoliko lokacija u gradu, neprikladnim za ivot djece.25

Sredinom listopada 1942. godine sagraena je Karantena, koja se sastojala od jedne vee barake za smjetaj djece i est baraka sa enama iz ustakog sabirnog logora u Sisku. ene, odvojene od svoje djece ekale su da budu otpremljene ne prisilni rad u Njemaku.

U listopadu 1942. godine Jana Koch, dobrovoljna sestra Crvenog kria posjetila je Logor, povodom poziva uprave sabirnog logora sredinjici Crvenog kria u Zagrebu da preuzme rukovoenje ambulantom logora za ene, zapisavi pri tome:

zdravlja u Zagrebu gdje je postao znaajnim autorom znanstveno-edukativnih i dokumentarnih filmova. Za vrijeme NDH nadstojnik odsjeka brige za obitelji i djecu Glavnog ravnateljstva za udrubu i drutvovnu skrb koje je djelovalo u sastavu Ministarstva unutarnjih poslova. Kao iskusni socijalni radnik koji je ve otprije suraivao s mnogim zdravstvenim radnicima, voditeljima kola za medicinske sestre i odgajatelje, kao i smjetanju siroadi u udomiteljske obitelji, imao je sposobnosti i snage organizirati prijevoz, smjetaj, dobavu hrane i lijekova i drugih stvari neophodnih za funkcioniranje djejih prihvatilita i domova u kojima su bila smjetena djeca preuzeta iz logora. Zbog suraivanja s Akcijom i skrbi za srpsku pravoslavnu djecu3. travnja 1943. godine, Poglavnik Nezavisne Drave Hrvatske svojom ga je odredbom od 26. oujka 1943. godine rijeio slube lana Sredinjeg upravnog odbora Hrvatskog Crvenog Kria, odnosno bio je iskljuen, a nekoliko dana kasnije 5. travnja 1942. godine bio je razrijeen i dunosti Nadstojnika odsjeka brige za obitelji i djecu. Nakon toga prelazi na rad kod Meunarodnog crvenog kria. I dalje je sve do kraja rata suraivao s Dianom. Njegovi zapisi i iskazi Zemaljskoj komisiji za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa nezaobilazan su izvor za sve isttrivae koji se bave temom stradavanja djece u Drugom svjetskom ratu. U veljai 1947. godine napisao je potresno svjedoanstvo pod nazivom: Spaavanje kozarake djece godine 1942. koje je prvi objavio iril Petei u svojoj knjizi: Djeji dom u Jastrebarskom Dokumenti (1939.1947), Zagreb, 1990. str. 108-129.25 Nedovrenu zgradu Jugoslavenskog sokola, dio samostanske zgrade redovnica Sv. Vinka, pukoj koli Sisak Novi, skladitu solane Reiss i zgradi Kriarskog doma.

34

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

Sada je uz poseban logor za djecu osnovan i poseban logor za ene, u koji su ih, odmah po dolasku, odvajali od mukaraca. Taj je logor bio smjeten u barakama pod imenom karantena Negdje na kraju svih tih livada, daleko od grada, ugledale smo nove barake. Odmah smo se spustile u tzv. ambulantu koja je bila smjetena u praznoj i prljavoj baraci punoj smolastog vonja, to se isparavao iz novih dasaka. Na golom podu leale su ene. Sve su od reda imale temperaturu. Dan prije, ujutro oduzeta su im djeca, i one su se tuile na boli u prsima. Meu ovim enama bilo je i visoko gravidnih i nekoliko ena s pjegavcem.

Trebali je da majke zadnji put nadoje svoje dijete i da ga tim umire, a onda da ga moda zauvijek ostave Tko da opisuje radost djece kad su ugledale majke. Njihove male ruice ovile su se oko majinog vrata, a teki jecaji jo dugo i dugo bili su jeka preanje tuge Njihova pohlepna usta pripila su se uz majina prsa, a na kosicu djece kapale su krupne suze matera koje su utjele. Bile su to majke heroji. 26

Kako su se doista mogle osjeati te majke? S bolnim grudima nateklim od mlijeka, s hormonima koji i bez naglog prekidanja dojenja divljaju, izazivajui nagle promjene raspoloenja, razdraljivost ili depresiju? Sa saznanjem da se moda zauvijek rastaju od svoga tek roenog djeteta? Koja je to bila koliina boli, patnje i mrnje prema onima koji im to ine? Koliko je majki poslije zavretka rata uspjelo pronai svoju djecu, stisnuti ih ponovno u svoj zagrljaj, vratiti im osmjeh na lice i sreu toploga doma?

Zbog vrlo loih zdravstvenih, higijenskih i smjetajnih uvjeta, djeca su iz Prihvatilita, tijekom rujna, listopada i studenoga 1942. godine prebaena u Zagreb - sveukupno 2.358 djece.

Sabirni logor i dalje je nastavio s radom. Od 27. sijenja 1943. do 17. svibnja 1944. nalazio se pod njemakom upravom. Tada ga

26 ene Hrvatske U NOB-i, Knjiga II, str. 380. Izvod iz zapisnika Jana Koch, knjievnica i aktivna sudionica u spaavanju djece, lanica Antifaistike fronte ena


Nataa Matauic

35

preuzima Ustaka obrana, a Logor prelazi pod nadlenost centralne uprave za logore u Jasenovcu. Bilo je to najkrvavije razdoblje u postojanju sisakog logora: masovne likvidacije mukaraca, ena i djece, odvoenje na prisilni rad svih radno sposobnih mukaraca i ena Logor je prestao s radom 15. sijenja 1945. godine.

Fotografija: Djeca u Prihvatilitu za djecu izbjeglica u SiskuHPM/MRNH F-1478

36

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

enski logor u logoru Stara Gradika27

Do kraja 1941. godine Kaznionica u Staroj Gradiki, nedaleko Jasenovca, sluila je ustakim vlastima i kao kaznionica i kao sabiralite za prisilni boravak. Prvi zatoenici dovedeni su ve u svibnju 1941. iz Slavonskog Broda, Bosanske i Nove Gradike.28 U sijenju 1942. dovedena je i grupa ena, politikih kanjenica iz zagrebakih zatvora i brojnija grupa mukaraca, prvenstveno komunista i antifaista iz logora Lepoglava i Danica, te zagrebakih zatvora. Zakonskom odredbom o ukidanju Kaznionice i zavoda za prisilni rad u Staroj Gradiki, od 19. veljae 1942. godine dotadanja kaznionica pretvorena je u vienamjenski koncentracijski logor odreen za preodgoj politikih zatoenika Hrvata. Zatoenike i objekte preuzima Ustaka obrana.

U taj su logor bili internirani mnogobrojni antifaisti, komunisti i skojevci (Savez komunistike omladine Jugoslavije), lanovi i suradnici, te simpatizeri NOP-a iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ene (Hrvatice, idovke i Srpkinje), a od lipnja 1942. godine i djeca, uglavnom srpske nacionalnosti.

enski se logor najprije nalazio u Kuli, mranom i hladnom zdanju s dugim hodnicima i 59 velikih elija ispunjenih mirisom vlage, izmeta takora i stoljetne ustajalosti. Iz tog prvog enskog logora, u oujku 1942. Godine, ustae su izdvojili sve Hrvatice i smjestili ih u nekoliko zgrada opasanih icom, tzv. Hrvatski enski logor. Izdvojene 27 Stara Gradika utemeljena je na ruevinama oblinjeg kasnoantikog naselja Servtium, a prvi puta se spominje 1295. godine kao naselje i luka na rijeci Savi. Prodorom turske vojske u ove krajeve Gradika je postala granina utvrda Vojne krajine kroz nekoliko stoljea, a od 1799. godine, kad su u tvravu internirani francuski vojni zarobljenici postaje i zatvor. Ukidanjem Vojne krajine Stara Gradika i dalje zadrava ulogu kanjenike karike u pravosudnom sustavu Austro-ugarske monarhije, a od 1918. godine u njoj su bili utamnieni prvi politiki zatvorenici u novoosnovanoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Po zavretku rata ovdje zavravaju svoj put preivjeli sudionici krinih putova, a ustaki logor postaje Kazneno popravni dom u poslijeratnoj Jugoslaviji.28 HDA, Ministarstvo pravosua i bogotovlja NDH, kut. 413. Dopis Ravnateljstva Kaznenog zavoda Stara Gradika br. 2167/1941. Ministarstvu pravosua NDH u Zagrebu od 26. lipnja 1941. o smjetaju interniraca iz Slavonskog Broda, Nove Gradike, Bosanske Gradike.


Nataa Matauic

37

Hrvatice dobile su veu slobodu, pravo na pisanje i primanje paketa, te posebnu logorsku kuhinju to je izazvalo ogorenje onih koje su ostale u Kuli, idovki i srpskih pravoslavnih ena s djecom.

Meu enama odvojenim u Hrvatski enski logor bilo je vie aktivistkinja NOP-a i lanica KP. Jo za boravka u Kuli organizirale su ekonomsku zajednicu koja je trebala poboljati ivot zatoenica

Fotografija: Unutranjost jedne od prostorija u Kuli u kojoj su bile smjetene ene s djecom HPM/MRNH N- N-3112

38

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

u pogledu nabave i raspodjele hrane, lijekova i odjee. Zajednica je nastavila s radom i na novoj lokaciji.

U dosadanjoj literaturi, svjedoenja o radu zajednice imala su iskljuivo pozitivne konotacije u smislu zajednike i solidarne borbe svih ena, pod vodstvom lanica KP za preivljavanje u logoru. Tek je Marica Karaka u lanku ene u logorima Stara Gradika i Jasenovac prema svjedoenju logoraica 1946-1948. godine ukazala na skrivena i kontraverzna iskustva ena koja prikazuju samo jedan segment ivota u logorima koji razbija stereotipe i naglaava sloenost odnosa u kojima rtva postaje dvostrukom rtvom te ukazuje na borbu za ivot koja se krije iza velikih ciljeva poput revolucije.29 Ako je prvi dio te misli toan, drugi zasigurno nije. Borba za ivot nije se krila

29 Marica Karaka, ene u logorima Stara Gradika i Jasenovac prema svjedoenju logoraica 1946-1948, Dijalog povjesniara-istoriara, 7, Beograd, 2002, 493-508.

Fotografija:Zgrada Hrvatskog enskog logora Odbor za ureenje Spomen muzeja Kula u Staroj Gradiki, inventarni broj: 415


Nataa Matauic

39

iza velikih ciljeva poput revolucije, ve je to bila borba za ciljeve revolucije, pa i po cijenu rtava.

Prema svjedoenju Lide Zlati, Hrvatice iz Sarajeva, lanice KPJ od 1939., a zatoenice Logora Stara Gradika od veljae 1942, odluka vodstva Hrvatskog enskog logora je glasila:

Sve ene se nee moi odrati na ivotu. Prema tome je bolje sauvati jedan mali broj vrijednih, koje e doprinijeti kasnije mnogo u izgradnji socijalizma, a ostale mogu propasti bez velike tete. Onaj mali broj vrijednih treba sauvati dakle makar i na raun ostalih.30

Na taj nain su u Zajednici, selektivno i uz opravdanje da se to radi zbog skuenih mogunosti odravanja i nedovoljno razvijenom svijeu koje bi mogle prokazati drugarice, ostale su samo lanice KP iz Zagreba i aktivistkinje iz Zagreba. Iz provincije gotovo niti jedna ena nije primljena jer one daleko zaostaju po vrijednosti za zagrepankama. 31 Jedna od mogunosti ostalih ena za ulazak u Zajednicu bilo je dobivanje paketa, a omladina koja nije imala pomo izvana i dalje (je) lutala gladna po logoru i kopala po smeu i trgala se za vanjskim radom, da si na neki nain pribavi krumpir, kukuruz repu i sl.32

Svakako najgora optuba na raun Zajednice je ona u kojoj Lida Zlati kae:

kuharica Katica Ferceg krala je od opeg kazana mast, eer itd. za zajednicu, od mlijeka koje se dobivalo za djecu kralo se za zajednicu i mjesto toga djeci dolijevala voda, u paketarnici vadile su nae drugarice neke naroito lijepe stvari.., a koji puta zadravali su se i itavi tui paketi. To sve radi odravanja nekolicine vanih za socijalizam.33

30 Izjava o logoru Stara Gradika, Lida Zlati, kolovoz 1946, HR HDA, Kontrolna komisija (KOK)31 Isto32 Marica Karaka, 449, HDA, KOK, Izvod iz Zapisnika K.S. od 28. lipnja 1947. 33 Iz Izjave Lide Zlati

40

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

Te je optube pobijala Ljubica Jani-Buba, optuujui pak Lidu Zlati za frakcionatvo i pokuaj preuzimanja vodstva u logorskoj zajednici.34 O oduzimanju mlijeka i paketa ona govori:

im smo dobili zasebnu kuhinju za na logor, odluile smo da za zajednicu uzimamo jedan mali dio sledovanja Isto to inile smo i s mlijekom koje je jedno kratko vrijeme dolazilo za bolesnike i za djecu i taj mali dio davali naim bolesnim drugaricama

Sve one pakete koji vie nisu imali vlasnika u logoru zadravali smo za izdravanje zajednice kao i za pomaganje hranom drugarica Srpkinja i idovki koje su se nalazile u Kuli.

Ove stvari koje sam spomenula predmet su raznih traeva i glasina. .. U sutini one su izgledale ovako kako sam ih prikazala. One nisu postavljane radi interesa bilo kojeg pojedinca, kako se to obino u glasinama naglaava. .. spasiti pored zajednice i sve potene i nama odane ene.35

Lida je zamijenjena u sijenju 1944. i pridruila se partizanima, Buba je izala iz Logora u veljai 1943. Kakvo je doista bilo stanje u zajednici i odnos prema ostalim enama u Logoru teko je sa sigurnou utvrditi, jer oigledno enska iskustva o Logoru nisu homogena. Tek da se zajednica od veljae 1943. mijenja i da privlai sve vei broj ena bez obzira na njihovu socijalnu pripadnost i ideoloku orijentaciju.

U ljeto 1942. dola je u Logor delegacija njemake TODT organizacije, civilne i vojne inenjerske grupe u Treem Reichu koja je postala poznata po robovskom prinudnom radu na izgradnji prometnica: cesta, mostova, eljeznikih pruga) koja je preuzimala logorae i logoraice te ih upuivala na rad u Njemaku i Norveku.36

34 Izvjetaj Centralnom komitetu KPH Ljubice Jani-Bube od 14. sijenja 1944. o radu zajednice u dijelu enskog koncentracijskog logora Stara Gradika za razdoblje sijeanj 1942-veljaa 1943. Antun Mileti, 695-706., originalni dokument u VII, a NOP-a, mikroteka, CK SKH, r.41, s. 303-310.35 Isto36 Njemaka vojna organizacija Organizacija Todt dobila je ime po svom osnivau inenjeru dr. Fritzu Todtu. (1891-1942) U predratnom periodu (1933-


Nataa Matauic

41

Bio je to nastavak suradnje izmeu Nijemaca i doglavnika ustakog pokreta Slavka Kvaternika, zapoete jo u travnju 1941. godine. Komisija se zadrala u logoru nekoliko mjeseci.

Kasno tijekom noi, 8. lipnja 1942, na zagrebaki Zapadni kolodvor doao je transport sa enama iz Stare Gradike upuenim na rad u Njemaku. S njima su bila i njihova, uglavnom starija djeca. U Zagrebu ih je doekala Diana Budisavljevi sa svojim suradnicima i sestrama Crvenog kria. Pokuala je djecu zadrati u Zagrebu, a rukovodilac transporta dozvolio joj je da o tome razgovara sa enama:

Nijedna se nee odvajati od svoga djeteta. To je razumljivo, jer za vrijeme kratkog zaustavljanja u noi, u mraku, nakon svega to su te ene proivjele kako da vjeruju da se njihovoj djeci eli dobro. No, kau mi da dolaze iz logora u Gradiki, da tamo ima jo mnogo djece, mnoga su bez roditelja, majke su im odvedene ve prijanjim transportima ili su umrle. Neka oslobodim tu djecu. Smatraju da ima vie od tisuu djece37.

U to je vrijeme teror nad srpskim stanovnitvom dosegao kulminaciju napadom udruenih njemakih, domobranskih, ustakih i etnikih snaga na Kozaru i podkozarska sela koju su drale partizanske snage. Nakon bitke na Kozari u ljeto 1942. godine mnotvo civilnog, pravoslavnog stanovnitva bilo je otpremljeno u logore Jasenovac i Staru Gradiku.

Natporunik Schmidt Zabierow iz Ureda njemakog zrakoplovnog ataea, koji je 12. lipnja 1942. posjetio logor s opunomoenikom njemakog Ministarstva vanjskih poslova dr. Petersonom radi preuzimanja radne snage, navodi u svom izvjetaju:

1938) Todt je bio Generalni inspektor za njemake autoceste (Generalinspektor fr das deutsche Straenwesen) i njegov je primarni zadatak bio izgradnja mree autocesta. 37 Diana, 58. Taj je transport vraen zbog bolesti iz Linza. ene i djeca uz zalaganje Diane Budisavljevi i dr. Vidakovia smjeteni su u barake u dvoritu Zavoda za gluhonijemu djecu u Ilici.

42

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

Zatoenici u zajednikom logoru Stara Gradika regrutiraju se od pravoslavaca, idova i komunista. Uprava logora nije mi dala nikakvih konkretnih podataka o njihovom broju, ali sam od povjerenika koji su ve due vrijeme ondje aktivni uo da je u tom logoru nekoliko tisua zatoenika. Predavanje idova kao radne snage iskljueno je samo po sebi, osim toga njih vie nema mnogo jer su najveim dijelom likvidirani. Preostalo je, znai samo prikupljanje pravoslavaca i to prvenstveno ena. Veina obitelji upuena je u logor s mnogo djece, ali bez mukaraca i prebacuju se u Njemaku za radove u poljoprivredi. Do 12. lipnja 1942. godine bilo je oko 2.500 osoba koje su otpremljene u Njemaku. Kako opunomoenici mogu uputiti samo obitelji sa starijom djecom, mala djeca moraju biti preputena brizi hrvatske drave. Nuna posljedica toga je, znai odvajanje. U nekom dvoritu video sam stotine djece ve odvojene od njihovih majki i sabijene zajedno na neovjean nain, kako oekuju dalju sudbinu. Sanitarnih ureaja nema i djeca lee na dvoritu pod vedrim nebom, vape za vodom i plau za hranom.38

U dvije zgrade odvojene od ostalog dijela Logora visokim zidom bilo je smjeteno nekoliko tisua djece od dojenadi do etrnaestgodinjaka. Djeca su bila u uasnom stanju: neishranjena, gladna, bolesna, loe ili nikako odjevena, prepuna buha i drugih nametnika, preplaena i napola mrtva. Zarazne bolesti, nedovoljna ili nikakva ishrana, kao i nehigijenski uvjeti ivota, odnosili su svakodnevno ivote tih nevinih zatoenika ustakog logora.

Ni pomo ostalih zatoenika nije mogla sprijeiti njihovo umiranje.39

Umrla su djelomino tamo, a djelomino od nas preuzeta kasnije, kao i toliko tih malih muenika, kao nepoznata bezimena djeca. A svako je imalo majku koja je za njim gorko plakala, imalo

38 Otpor u icama, seanja zatoenika, Beograd, 1969, knjiga I, str. 529.39 Prema Poimeninom popisu rtava Koncentracijskog logora Jasenovac i Stara Gradika (stanje u oujku 2013. godine) u tim je logorima smrtno stradalo 20.101 dijete u dobi do 14 godina.


Nataa Matauic

43

je svoj dom, svoju odjeu, a sad je trpano golo u masovnu grobnicu. Noeno devet mjeseci, u bolu roeno, s oduevljenjem pozdravljeno, s ljubavlju njegovano i odgajano, a onda Hitler treba radnike, dovedite ene, a oduzmite im djecu, pustite ih da propadnu; kakva neizmjerna tuga, kakva bol.

Zapisala u svome Dnevniku Diana Budisavljevi, na dan 10. srpnja 1942. godine, i sama majka dviju djevojica.40 Toga je dana, po prvi, ali ne i zadnji put doputovala u logor Staru Gradiku, kako bi preuzela djecu iz ustakog logora.

Akcija spaavanja djece iz ustakih logora, koju je inicirala i pod svojim imenom vodila, nema analogija u europskoj povijesti

40 Dnevnik, 72.

Fotografija:Logor Stara Gradika, srpanj 1942. Dobrovoljne sestre Crvenog kria popisuje djecu JUSP Jasenovac, 745:JSV 41/05

44

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

Drugoga svjetskog rata. Jedinstvena je po broju sudionika, broju spaene djece i po tome to se odvijala u Zagrebu u kojem su se u to vrijeme nalazila najznaajnija njemaka nadletva i upravni aparat NDH.41 Na njezin poticaj u Akciju se ukljuio i dr. Kamilo Bresler, savjetnik u Odjelu skrbi za obitelj i djecu Ministarstva udrube NDH (Ministarstva socijalne skrbi), kao i Hrvatski crveni kri, meu ijim je lanovima bilo vie suradnika NOP-a. Graani NDH, a naroito Zagreba pokazali su pritom veliku solidarnost. Kako su djeca iz Logora mogla biti otpremljena samo legalnim putem Diana Budisavljevi uspjela je, nevjerojatnim diplomatskim sposobnostima, preko satnika (kapetana) njemake vojske, dobiti dozvolu za njihovo preuzimanje i prebacivanje u Zagreb, to je svakako bila jedna od njenih najveih osobnih zasluga.

ene su se u Staroj Gradiki vrlo teko odvajale od dvoje djece. O tome je D. Budisavljevi zapisala u svom dnevniku (Stara Gradika, 13. srpnja 1942. godine):

Pitala sam sada te ene bi li same dale svoju djecu da je povedemo. Odluno su odbile. to e se dogoditi njima, to neka bude i s njihovom djecu, na je zadatak bio preuzeti samo djecu bez roditelja ili djecu iji ih roditelji dobrovoljno daju; nikakva prisila ene koje ve tri dana nisu ni za sebe ni za svoju djecu dobile hranu, koje su ono malo to su dobile od kue ve potroile, koje su za hranjenje svojih plauih najdraih imale samo svoje suze i oaj, sad su gledale te male izgladnjele leeve. I jo jedan nosa mrtvih, i jo jedan; njih sedam jedan za drugim. I sad vie nisu mogle izdrati. I ako vlastito srce iskrvari spasiti, spasiti najdrae. Dole su do stolova gdje su pisane liste, gurale se i molile: Uzmite, uzmite, ne moemo ih hraniti, ne moemo dozvoliti da umru od gladi.42

41 Za usporedbu: Oskar Schindler, njemaki industrijalac, spasio je 1.200 idova. Proglaen je pravednikom meu narodima, o njemu je napisana knjiga, snimljen oskarom nagraen film. Irena Sendlerowa, poljska socijalna radnica spasila je iz Varavskog geta oko 2.500 idovske djece. Proglaena je Pravednikom meu narodima, o njoj je napisana knjiga, snimljena TV serija i vie je puta nominirana za Nobelovu nagradu za mir.42 Dnevnik, 73.


Nataa Matauic

45

Djecu koju smo popisali ustae su odvodile na prvi kat. Odmah su ih odvajali od majki koje su bile zatvarane iza drvenog zida u dvoritu te zgrade. Ne moe se opisati kakvi su se bolni prizori tu odvijali. Koliko je bilo hrabrosti u tih ena.43

Iz Stare Gradike i okolnih ekonomija, na kojima su bile smjetene izbjeglice s Kozare dovedeno je u Zagreb oko 7.300 djece, te oko 4.000 djece iz sabirnog logora u Sisku. Usprkos skrbi, mnoga su djeca, a naroito ona mlaa, umirala od bolesti i iscrpljenosti, odnosno posljedica boravka u logorima.44

Tek u kolovozu 1942. godine, opet na njezinu inicijativu, dobivena je dozvola da se djeca iz logora mogu udomiti (kolonizirati) u hrvatskim obiteljima. Poslove oko kolonizacije preuzeo je Caritas Zagrebake nadbiskupije. Kolonizirano je oko 5.000 pravoslavne djece, a na jesen i veliki broj djece koja su zbog gladi dola iz Bosne i Hercegovine.

43 Dnevnik, 76/77.44 Smrtnost djece u pojedinim prihvatilitima i bolnicama bila je razliita i ovisila je o zdravstvenom stanju pojedinih djejih skupina (transporta), savjesnosti i portvovnosti lijenika, medicinskih sestara i nadlenosti osoba koje su ih vodile. Najvea je smrtnost djece bila u dravnim djejim prihvatilitima u Sisku i Gornjoj Rijeci, a najmanja u dravnom Djejem domu u Jastrebarskom i Donjoj Reki. Tako je na pr. godine 1942. u prihvatilitu u Sisku prihvaeno 2.272 djece, od kojih je umrlo 1700, tj. 74%. U prihvatilite Jastrebarsko primljeno je godine 1942. 2.997 djeteta, od kojih je umrlo samo 499, t.j. 17% iako su ovamo upuivana najtee bolesna djeca. U djejem prihvatilitu pri Zavodu za odgoj gluhonijeme djece u Zagrebu primljeno je u godini 1942. 5.612 djece, od kojih je umrlo 157 t.j. oko 30%, dok je 237 djece t.j. oko 4% prebaeno u zagrebake bolnice, Kamilo Bresler, Spaavanje kozarake djece godine 1942., str. 14. Prema Popisu umrle Kozarake djece priloenom uz Izvjetaj Mihajla Komunickog o obilasku logora od 9. kolovoza 1942. godine, u Sisku je umrlo 1.631 od 3.165, u Zagrebu 716 od 6.403 i u Jaski (Jastrebarskom, op.a.) 449 od 2.997 djeteta, odnosno da su od 12.623 djeteta preuzeta iz ustakih logora umrla njih 2.854. (HR HDA, AF-log.-23/32). Prema Arhivi Klinike za infektivne bolesti Fran Mihaljevi (za vrijeme NDH Gradska bolnica za zarazne bolesti pod upravom NDH) od 162 djece koja su zaprimljena u bolnicu 1942. godine umrlo je njih 145. Bila su to djeca dopremljena iz Djejeg prihvatilita u Sisku, odnosno iz Zavoda za zdravstvenu zatitu matera i dojenadi na Josipovcu (HR DAZ, G-238).

46

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

Na osnovu transportnih lista i drugih izvora (bolnikih kartoteka) Diana Budisavljevi i njeni suradnici izradili su kartoteku s osnovnim podacima za oko 12.000 djece, koja su u to vrijeme prola kroz Zagreb. Kartoteka je imala za cilj omoguiti povratak djece njihovim roditeljima. Nastojala je prikupiti i to vie podataka za malu bezimenu djecu (bilo kakve specifine oznake na tijelu, posebna obiljeja) kako bi ih roditelji mogli identificirati. Uspostavila je i korespodenciju s roditeljima na prisilnom radu u Njemakoj, Poljskoj, pa i Norvekoj.

U rujnu 1944., a u vezi s operacijama Narodno-oslobodilake vojske radi zauzimanja Banja Luke i okolnih njemakih i ustakih uporita, Stara Gradika postaje vano obrambeno sredite koje je trebalo tititi jedini preostali put od Banja Luke prema Slavoniji i eljeznikoj pruzi Zagreb- Beograd. U Logor pristiu njemaki tenkovi, a zatoenici postaju nepotreban balast. Zapoinje postupna likvidacija logora. Dio zatoenika je ubijen (uglavnom preostali idovi i pravoslavni Srbi, a dio (hrvatski muki i enski logor) postupno preseljen u Logor Lepoglavu i Koncentracijski logor Jasenovac. Kada su jedinice Dvadeset i pete brodske brigade NOVJ ule u logor Staru Gradiku u njemu je bilo tek 70-ak zatoenika, ostavljenih u logoru.

Sudsko medicinski vjetaci Zemaljske komisije Hrvatske za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa u travnju i svibnju 1946. godine utvrdili su mjesta masovnih grobnica i izvrili iskapanja rtava logora Stara Gradika. Grobnice su pronaene a sjeverozapadnom i istonom sijelu logora, u Uskokim umama i Meustrugovima. Utvreni su razliiti uzroci smrti vjeanjem, strijeljanjem, umlaivanjem izgladnjivanjem...45 Prema poimeninom popisu rtava Koncentracijskog logora Jasenovac i Logora Stara Gradika (stanje u oujku 2013. godine) u oba logora ubijeno je ili je umrlo od bolesti 23.474 ena i to: 13.206 Srpkinja, 4.877 Romkinja, 3.753 idovki, 1.249 Hrvatica, 179 Muslimanki, 65 Slovenki

45 Zapisnik Zemaljske komisije Hrvatske za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa o radu izvrenom na iskopavanju leeva rtava faistikog terora u Staroj Gradiki od 10. do 21. svibnja 1946. Arhiva JUSP-Jasenovac, inv.br. 87.


Nataa Matauic

47

Fotografija:Stara Gradika, svibanj 1945. U Nastambi grupe Hrvata u eliji broj 50, na drugom katu pronaen je le Muslimanke Fatime Racan.46 HPM/MRNH N- 3080

46 Njeno ime ne nalazi se na Popisu rtava Koncentracijskog logora Jaenovac.

48

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

U dugim nonim satima, odvojene od obitelji, mueva, djece, skrivenih ljubavi, toplih domova i cijeloga svijeta logorskom icom i ustakom straom, iscrpljene od napornog rada, gladi i svakodnevnih zlostavljanja, ene su pronalazile snage i hrabrosti, spretnosti i domiljatosti, da unato zabranama i kaznama unesu malo topline u svoje ivote i ivote svojih supatnica.

Tako je Radmila Radovanovi, od materijala ukradenog u logorskoj krojanici, izradila i izvezla srca za pribadae i darovala ih Pavici Bosinac.

Pavica je preivjela i sauvala dar kao dragocjenu uspomenu na Radmilu, 18 godinju uenicu iz Prijedora, ubijenu u Logoru Stara Gradika, u lipnju 1942. godine.

Fotografija:JUSP Jasenovac 18/P-STG


Nataa Matauic

49

Atifa Lipievi, studentica medicine iz Bijeljine, uhapena je kao partizanka i dopremljena u Logor. Od vune ukradene u ustakom skladitu isplela je prsluk i poklonila ga Marijani Krvari (Mala Buca). Marijana je preivjela, a Atifa umrla od tuberkuloze u logoru Stara Gradika u ljeto 1944. godine. Tada je imala samo 23 godine.

Fotografija:JUSP Jasenovac 41/P-STG

50

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

Fotografija:Atifa LipieviJUSP Jasenovac, 745:JSV 134/05


Nataa Matauic

51

U danima najvee gladi, u sijenju i veljai 1942. Godine, logoraica Anela Hrg prisjeala se jela i recepata po kojim je kuhala u danima kad je bila slobodna. Zabiljeila ih je u mali notes koji je sama izradila i sauvala ga do svoga osloboenja.

S unutranje strane korica je na posebnom papiru ispisan tekst: Jer nisam postala narodni heroj ovi se zapisi ne nalaze u nikakvom muzeju. Ali, ja imam djecu i elim da se to sauva. Tekst je napisan u sijenju i veljai 1942, kad se uope nije jelo /od 3. do 26. sijenja 1942./ i veljai iste godine kad se dobivao jedan obrok rijetke pure ili graha.

Ruica Steiner iz Ferianca, studentica ekonomije. Uhapena je vjerojatno u Zagrebu i internirana u Logor Staru Gradiku. Bila je

Fotografija:JUSP Jasenovac, 40/P-STG

52

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

logornica Hrvatskog enskog logora. Poklonila je svoju fotografiju prijateljici, takoer zatoenici Mariji Amuli-Buci s posvetom: Mnogi dani, lijepi, runi, bolni i veseli to smo ih zajedno proveli, neka ti ostanu u dragoj uspomeni. Odlazi i zaboravi sve to je runo bilo u ovoj itavoj tragikomediji, iza koje e sigurno razumjeti i shvatiti moi da nisam bila ipak tako posve nemogu ovjek kao to si u nekim trenucima moda i pomiljala Kasnije, mnogo kasnije u vrtlogu budueg ivota, sjeti me se! St.Gradika, 13.IX.1943.

Ubijena je u Logoru u jesen iste godine.

Fotografija:Djevojka Hava (prezime nepoznato) napisala je na poleini fotografije koju je poklonila svojoj prijateljici: ivot je prolazan ko varljiva sjenka, ali uspomena ostaje do vijeka! Mojoj dragoj Libui da me se ee sjeti. Sjeti se mene i moje uspomene i logorakih klupa gdje spavasno skupa. Sjeti se mornara koji plovi irinom, Tvoja Hava. Logor Stara Gradika, 1/I. 1943.47 Odbor za ureenje Spomen muzeja Kula Stara Gradika, inv.broj. 22

47 Na Poimeninom popisu rtava KCL Jasenovac 1941.-1945., ne nalazi se niti jedna enska osoba imenom Hava. Moda se radi o Juli Havi, uenici iz Prijedora, uhapenoj zbog politikog rada i ubijene u logoru Stara Gradika.

Fotografija:Ruica SteinerJUSP Jasenovac, 745:JSV 69/05


Nataa Matauic

53

54

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

Imati porciju za jelo i potreban pribor znailo je moi primiti hranu, koja je uglavnom bila u tekuem stanju, i jesti. Stoga je imati porciju znailo imati pravo malo blago.

Fotografija:JUSP Jasenovac (36/P-STG).Aluminijska logoraka porcija pripadala je preivjeloj logoraici Mileni Bon.Prilikom predaje predmeta Muzeju, Milena Bon je zapisala: Iz ove posude hranila sam se u logoru St. Gradika. Nju sam dobila u logoru, ne sjeam se od koga.

Fotografija:JUSP Jasenovac (37/P-STG).lica i vilica spojene zakovicom, pripadale su preivjeloj logoraici Jelki Mandi Pahl.


Nataa Matauic

55

enski logor u Logoru III. Ustake obrane (Koncentracijski logor Jasenovac)

Sve do 9. lipnja 1943. godine Logor III. bio je iskljuivo muki logor. ene koje su do toga datuma bile dopremljene u logor bile su ubrzo premjetene u oblinji Logor Staru Gradiku ili ubijene.

Prema Popisu ena upuenih iz Stare Gradike na rad u Jasenovac od 9. i 23. lipnja 1943. godine u Koncentracijski logor Jasenovac stigle su ene. Bile su smjetene u dvije barake u istonom dijelu logora na prostoru logorske Ekonomije, odvojene od ostalog logora ianom ogradom.

Logorom je upravljala ena pripadnica Ustakog pokreta, a same su zatoenice birale izmeu sebe logornicu i desetaricu, koja je organizirala rad. Radile su na poljoprivrednim poslovima

Dokument:Popisi ena upuenih iz Stare Gradike na rad u Jasenovac od 9. lipnja 1943. godine JUSP Jasenovac, 562/D-STG

56

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

na udaljenim poljima na drugoj obali rijeke Save. U kasnu jesen 1943. godine s prestankom poljoprivrednih radova, veina je ena vraena u Logor Staru Gradiku. Njih 20-ak ostalo je u Jasenovcu. Radile su u praonici ustakog rublja. Tijekom zime 1943./44. broj ena neprestano je rastao dovoenjem ena iz partizanskim ratom zahvaenih podruja i okolnih sela.

U rujnu 1944. godine, nakon neuspjelog pokuaja organiziranja proboja i samooslobaanja iz Logora, te kanjavanja smru 20-ak mukaraca organizatora akcije, enski je logor premjeten u zidanu jednokatnicu u novom dijelu logora. S poetkom likvidacije Logora u Staroj Gradiki, u kasnu jesen 1944, godine u enski logor gotovo svakodnevno stizale su zatoenice iz tog logora.

U predveerje 21. travnja 1945. godine sve su ene izvedene iz Logora i ubijene. Nije poznato kako i gdje su ubijene, jer niti jedna nije preivjela da o tome svjedoi. Postoje samo razliite interpretacije

Fotografija:Put kojim su zadnje zatoenice voene u smrt bio je pun odbaenih odjevnih predmeta i osobnih stvari Odbor za ureenje Spomen muzeja Kula Stara Gradika, inv. broj 4893


Nataa Matauic

57

upitne vjerodostojnosti da su odvedene u Gradinu i tamo likvidirane ili da su ive spaljene u jednoj od logorskih nastambi. Razlikuju se i podaci o broju te zadnje grupe ena koji varira od 100-tinjak do nekoliko stotina.

U enskom su se logoru nale zajedno, dijelei istu sudbinu, idovke, Srpkinje, Hrvatice, Muslimanke, razliitih socijalnih grupa, razliitih obiaja i navika, graanke i seljanke, politiki indiferentne ili neupuene, kao i pripadnice Narodno-oslobodilakog pokreta i lanice Komunistike partije.

Spavale su u krevetima na kat, tzv. boksovima, prepunim stjenica i druge gamadi. U dijelu Logora u kojem su bile nije bilo vode za pie, a niti za pranje. Pranje tijela ili rublja bilo je rijetko, a higijenski uvjeti nikakvi, ak i za one ene nenavikle na udobnosti graanskog

Fotografija:Vreica s izvezenim natpisom Katica Galko pronaena na put JUSP Jasenovac, 425/F

58

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

ivota. Nuda se obavljala, bez higijenskih potreptina, u latrinama- drvenim kuicama, podignutim zbog vodoplavnosti terena na visoke stupie.

Danju se nuda vrila u posebno sagraenoj drvenoj baraci, tzv. latrini koja je bila podignuta uz ianu ogradu nedaleko baraka. Pored zidova barake su u podu bile usjeene rupe ograene daskama iji je gornji rub bio ojaan letvama. Ispod svake rupe bila je velika posuda koju su praznile same zatoenice i time gnojile ustake vrtove.

Hrana se dobivala iz mukog logora i to: ujutro gorku crnu kavu (od prenog ira), o podne kazan rijetkog graha, a naveer bi obino dobivali rijetku neslanu puru od pljesnivog brana.48 S takvim je obrocima trebalo izdrati pjeaenje do udaljenih polja, teak fiziki rad, koji im je bio nametnut, te povratak u Logor.

48 ime Klai, Politiki rad na liniji KPJ u enskom logoru Jasenovac, po sjeanju: Grupa aktivistica enskog logora u Jasenovcu, Okrugli stol, 21. travnja 1984., Spomen podruje Jasenovac, 1985., str. 58.

Fotografija:Pogled na latrinu u enskom logoru HPM/MRNH F-12209-17


Nataa Matauic

59

Pripadnice i simpatizerke NOP-a i lanice KP nastojale su organizirati sve ene u logoru, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili ideoloku pripadnost u jedinstvenu organizaciju koju su nazvali Zajednica pod njihovim rukovodstvom. Zajednica se brinula o nabavi hrane, lijekova i ostalih potrepina, koje su se dijelile meu lanicama Zajednice. Sastojala se od nekoliko grupa od 5 ili vie lanica koje su imale svoga ekonama. Uspostavile su i vezu s logorskim partijskim komitetom iz mukog logora, putem kojeg su dobivale sve to im je bilo potrebno od hrane i lijekova, do odjee i obue.

Izabrane logornice i desetarice (prihvatljive ustaama, ali na liniji KP) pokuavale su u okvirima svojih mogunosti pomagati enama.49

49 Logornice enskog logora su bile: Ljubica uri, profesorica iz Sarajeva, ubijena u Starog Gradiki, 1943., Danica Dasovi, medicinska sestra, preivjela, tefica Belak, studentica iz Sarajeva, preivjela i Pina Vlah, ubijena u travnju 1945.

Fotografija:Suenje rublja na logorskoj ici HPM/MRNH ON-12209/19

60

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

U rujnu 1944, nakon preseljenja Logora na novu lokaciju, prekida se veza s mukim logorom i dostavom sve njihove pomoi, te istodobno svakodnevnim dolaskom ena pogorao se ionako teak ivot zatoenica.

Stanje u logoru je sada bilo ubitano: mnogo nas je bilo, higijenske prilike nikakve, masovno je harao tifus, a lijekova niodkud. U naoj zgradi na tavanu bila je posebna prostorija u koju se odvodilo ene koje su na samrti da tamo ekaju smrt.50

Spasiti se moglo jedino razmjenom za zarobljene ustake i njemake asnike. Ali te su razmjene bile rezervirane, uglavnom za lanice KP.

50 Nataa Mataui, Jasenovac fotomonografija, Zagreb, 2008, str. 117.

Fotografija:Pisarovina, 26. listopad 1943. Razmjena zatoenika i zatoenica iz ustakih logora Jasenovac i Stara Gradika za zarobljene njemake asnikeOdbor za ureenje Spomen muzeja Kula Stara Gradika, inv. broj 2068


Nataa Matauic

61

U Koncentracijskom logoru Jasenovac radile su ambulanta i bolnica, a svi lijenici i drugo medicinski osoblje bili su sami zatoenici, koji su nastojali portvovno i bez dovoljno potrebnih sredstava pomoi logoraima i logoraicama. Doktorica Margita Kirner i Ana Rotdoj stradale su, ali je preivjela doktorica Zora Faist. Bolniarke Fatima Brki i Zora Vuilovski su stradale, a preivjele su bolniarke Margita Filip i priuena bolniarka ordana Friedlender.51

O uasnoj smrti ena i nainima njihovog ubijanja govori Obdukcijski protokol nad leevima koji su rijekom Savom doplovili do Beograda:

Leevi su izvaeni iz rijeke save kod Nebojine kule na dan 13. svibnja 1945.

Redni broj 30. enski le dug 181 cm, kosa nedostaje, zubi svi ouvani, oko 25 godina. Na lijevoj podlaktici tetovaa: lik djevojke i ime Smilja, na desnoj podlaktici tetovirano: VERA; LJUBAV; NADA Na 2 cm ispod grudiju preko eluanog trbunog predjela

51 Zora Faist, Bila sam lijenik u logoru, Poruke, br. 1/13, god, IX., Jasenovac, 1980.

Fotografija:Fatima Brki Velika Fata, studentica medicine iz Mostara. Ubijena u Logoru Stara Gradika u svibnju 1943. godine.Odbor za ureenje Spomen muzeja Kula Stara Gradika, inv. broj. 2776

62

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

sve do stidnih kostiju otvor 28 x 11 cm, vire crijeva. Le je gol, vezanih ruku pozadi icom na kojoj visi eljezna karika oko 2 kg.

Redni broj 39. enski le dug 162 cm. Po naenim ispravama identificiran: Dragica Mrki, vojnik J.A. kosa kestenjasta do 20 cm, Zubi ouvani, oko 28 godina. Obuena: vojnika bluza, ispod nje koulja sivomaslinasta, gaice od trikoa, pantalone, cipele braon sa gumenim onom, engleske, arape muke, pamune fabrike

U pojasnom predelu sa leve strane a na 3 cm od sredine 4 otvora jedan do drugog 9 x 8 mm. Izlazne rane u trbunom predelu, na 3 cm ispod pupka, zajednikim otvorom 6 x 3 cm. Obe noge su na 7 cm ispod kolena prelomljenim kostima potkolenica.52

52 Obdukcijski protokol za 43 lea raznih spolova izvaena iz rijeke Save kod Beograda sainjen od strane gradskog povjerenitva Zemaljske komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, sastavljen u Beogradu, 13. svibnja 1945. (est ena). Antun Mileti, Knjiga, III. str. 465-772. Izvorni dokument u VII a, NDH, k.315, reg. br. 7/2.


Nataa Matauic

63

Seksualno nasilje nad enama, djevojkama i djevojicama u ustakim logorima

Silovanje ena, djevojaka i djevojica u ustakim logorima i drugi oblici seksualnog nasilja, logorske javne kue u kojima su ene prisilno drane za zadovoljavanje seksualnih potreba svojih uvara i pripadnika logorskih postrojbi traumatina su, osobna iskustva neutvrenog broja ena koje su preivjele ustake logore.

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije seksualno nasilje je bilo koji seksualni in, pokuaj ostvarivanja seksualnog ina, neeljeni seksualni komentar ili prijedlog koji je usmjeren protiv osobe i njene seksualnosti, a koji moe poiniti druga osoba bez obzira na odnos sa rtvom ili situaciju u kojoj se nalaze. Karakterizira ga upotreba sile, prijetnje ili ucjene za ugroavanje dobrobiti i/ili ivota same rtve ili njoj bliskih osoba.

O seksualnom nasilju nad enama poinjenim u ratu, vojnim sukobima ili tijekom vojne okupacije mogu se nai informacije od poetka biljeenja povijesti i povijesti ratovanja. Doivjele su ga mnoge ene (i mukarci) diljem cijele zemaljske kugle, u svim civilizacijama i drutvima. Javlja se kao in nasilnog zadovoljavanja seksualnih potreba ratnika, kao oblik ponienja i degradacije poraene strane (sredstvo psiholokog ratovanja), kao nagrada za uspjean ratni poduhvat, ali i kao dio osmiljene ratne politike (strategije ratovanja) u kojoj se koristi kao sredstvo etnikog ienja i unitenja ciljane grupe, pojedinano ili u cjelini.

I dok su stari Grci smatrali ratna silovanja ena drutveno prihvatljivim ponaanjem i unutar pravila ratovanja, a zarobljene ene legitimnim ratnim plijenom koji se mogao koristiti kao ena, ratni trofej ili za robovski rad, stari su Rimljani pokuavali na razliite naine zabranjivati i kanjavati ratna silovanja slobodnih ena.

No, tek je LIEBER CODE ili Lieber Instructions (1983), iz vremena Amerikog graanskog rata, uspostavio jasna pravila o postupcima vojnika Unije prema neprijateljskim vojnicima i

64

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

civilima.53 Taj je Kodeks uspostavio zakone koji se odnose na ono to se danas naziva ratnim silovanjem, utjecao na daljnju kodifikaciju ratnih zakona i prihvaanja slinih regulativa od ostalih drava. Prema lanku 44. tog Kodeksa svako bezobzirno nasilje poinjeno protiv osobe u napadnutoj zemlji, svako unitavanje imovine koje nije zapovjeeno od ovlatene osobe, svaka pljaka i pustoene svako silovanje, ranjavanje, sakaenje, odnosno ubijanje stanovnika zabranjeno je pod prijetnjom smrtne kazne.

Hake konvencije (1899. i 1907.) za osnovu su imale upravo Lieber Code.54 II. haka konvencija (1907.) koja govori o Zakonima i obiajima rata na kopnu, ne spominje decidirano silovanje. U njenom lanku 46 navodi se: Obiteljska ast i prava, ivoti osoba i privatno vlasnitvo, kao vjerska uvjerenja i praksa moraju se potivati. Iako je obiteljska ast stavljena ispred asti ena, ta je odredba sve do enevske konvencije smatrana zabranom silovanja.

Po zavretku Drugoga svjetskoga rata u kojem je silovano tisue ena, a poinitelji bili i loi i dobri momci, silovanja nisu prepoznata kao ratni zloin, pa niti drutveno sankcionirana, iako je mogunost za procesuiranje seksualnog nasilja kao ratnog zloina postojala, zbog prepoznavanja ratnog silovanja kao ozbiljne povrede zakona rata ve u Lieber Codu i Hakoj konvenciji iz 1907. godine.

Prvi internacionalni kazneni sud u Nrnbergu (1945), koji su osnovale pobjednike sile radi procesuiranja glavnih ratnih zloinaca evropskih faistikih drava (prvenstveno Nijemaca) za zloine protiv mira, ratne zloine i zloine protiv ovjenosti, nije procesuirao niti osudio niti jednu osobu zbog seksualnog nasilja nad enama, iako su logorske javne kue unutar nacistikih koncentracijskih logora, u kojima su ene drane bez vlastite volje i uz prisilu pruanja seksualnih usluga bile dokumentirane i ope poznate.

enevske konvencije uglavnom se odnose na postupke prema

53 Instructions for the Government of Armies of the United States in the Field, prepared by Francis Lieber, LL.D., Originally Issued as General Orders No. 100, Adjutant General's Office, 1863, Washington 1898: Government Printing Office.54 Hake konvencije su meunarodni ugovori zakljueni na Prvoj i Drugoj mirovnoj konferenciji u Haagu, 1899. i 1907. godine. One predstavljaju temelje kodifikacije ratnog i humanitarnog meunarodnog prava.


Nataa Matauic

65

neborakom stanovnitvu i ratnim zarobljenicima i predstavljaju osnovu meunarodnih zakona koji se odnose na humanitarna pitanja. 55 U IV. enevskj konvenciji o zatiti graanskih lica za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. u lanku 27. istie se: ene e posebno biti zatiene protiv svakog napada na njihovu ast, a naroito protiv silovanja, prinuivanja na prostituciju i protiv svakog napada na njihovu stidljivost. Ta je zabrana pojaana 1977. Dodatnim protokolom I, IV. enevske konvencije.

No, sve do osnivanja Meunarodnog suda za ratne zloine za bivu Jugoslaviju (1994) i Ruandu (1995) silovanja nisu bila kanjavana kao ratni zloin i zloin protiv ovjenosti, odnosno tek je taj sud, na kraju 20. Stoljea, ustanovio da silovanje u vrijeme rata kao i seksualno zlostavljanje predstavlja ratni zloin.

U hrvatskoj (i iroj, jugoslavenskoj) historiografiji ne postoji niti jedno djelo strunog ili znanstvenog karaktera koje obrauje temu seksualnog nasilja u logorima na podruju Nezavisne Drave Hrvatske. Memoarska literatura, koje su autori preivjeli logorai (uglavnom mukarci) izuzetno je velika, ali je u njima broj opisa seksualnog zlostavljanja ena, izuzetno malen. Zbog nedostatka izvornog dokumentarnog gradiva, memoarska literatura predstavlja nezaobilazan izvor za prouavanje teme seksualnog nasilja nad enama. Pri tome se ne smije zaboraviti injenicu da su njihova objavljena sjeanja subjektivni iskazi, podloni stavu autora o odreenim dogaajima i osobama koje opisuju, te ih je potrebno podvri kritikoj i znanstvenoj valorizaciji. Od velikog broja memoarskih knjiga o ustakim logorima niti jednu nije napisala ena (?), kao da je ta tema o ustakim logorima bila rezervirana samo za mukarce.56 Stoga je izbor bio ogranien na iskustva seksualnog nasilja nad enama o kojem progovaraju mukarci.

I u izjavama pred Zemaljskom komisijom Hrvatske za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa u silovanju ena, kao najtei oblik seksualnog nasilja, spominju se veoma rijetko, a 55 Sastoje se od etiri meunarodne konvencije potpisane u enevi 1949. godine. 56 U Seanjima Jevreja na logor Jasenovac, Beograd, 1972, od 27 objavljenih sjeanja niti jedno nije sjeanje ene.

66

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

kada se i spominju to nisu osobna iskustva, ve iskustva nekih drugih ena. Razloga zato ima vie. Veina je ena nakon silovanja bila ubijena, a preivjele rtve seksualnog nasilja, koje ostavlja dugotrajne psiholoke posljedice, nisu o tome eljele govoriti iz straha od osude okoline i lanova obitelji ili su jednostavno in tekog traumatskog nasilja nastojale to prije zaboraviti i same se boriti s problemom.

O silovanjima i drugim oblicima seksualnog nasilja u ustakim logorima u tekstu e se svjedoiti temeljem izbora iz recentne memoarske i strune literature u kojima se navode primjeri seksualnog nasilja nad enama. Kad progovaraju o njima, autori to ine kao svjedoci poinjenog zloina i kao svoja neposredna iskustva. No, puno ee to su naknadne spoznaje ili dogaanja po uvenju (prialo se, zna se, poznato je...). Ne spominju se imena rtava, ve su to bezimene enske osobe (neke djevojke, neke ene, jedna ili vie njih...). Empatiju prema rtvama esto zamjenjuje nastojanje da se opisanim zloinom ukae na karakter zloinca i zloinakog reima koji je ostao nijem na takva zlodjela.

Davaoci izjava pred Zemaljskom komisijom za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, u nekoliko navedenih sluajeva, neuke su, polupismene osobe koje su izraavale svoje misli i osjeaje stereotipnim rijeima i reeninim konstrukcijama iz kojih je teko utvrditi istinitost, ne samo zbog oiglednih pretjerivanja kojim su se nastojali dodvoriti ispitivaima ve i zbog uplitanja svojih osobnih stavova i emocija.

Podaci do kojih sam dola tek su matrica za daljnje sustavno istraivanje sudbina tisua ena, rtava ovog oblika nasilja.

Egon Berger, u svojim dnevnikim zapisima 44 mjeseca u Jasenovcu (Spomen podruje Jasenovac, 1966, 93 stranice, bogato ilustriranim fotografijama), opisuje i prati zbivanja u Koncentracijskom logoru Jasenovac tijekom cijelog njegova postojanja. Dnevnik zavrava probojem logoraa iz radne grupe Koara 22. travnja 1944. godine i njegovim susretom s partizanskim jedinicama. Opisuje strahote kroz koje su prolazili zatoenici logora, sadistika iivljavanja ustakih vojnika, svoja vlastita iskustva gladi, bolesti i smrti lanova najue obitelji. Izmeu ostaloga, opisuje i silovanja ena nakon to


Nataa Matauic

67

je u Jasenovcu, do lipnja 1943. godine iskljuivo mukom logoru, zapoeo radom i enski logor na Ekonomiji:

Sad su i ene poele u Jasenovcu dijeliti sudbinu sa mukarcima. Njihov udes bio je daleko straniji, naroito onih mlaih i ljepih ena.

Jednog je dana nas desetak otpremljeno u jednu ispranjenu kuu da je uredimo. Otvorili smo vrata sobe. Na podu je lealo vie mladih ena. Zidovi su bili krvlju poprskani. ene su bile gole, izmrcvarene. U toku noi silovane a zatim pobijene. Te ene smo zakopali nedaleko seoskog groblja i lee u zajednikoj raci.57

Opisuje i traginu sudbinu pet mladih ena koje su nakon silovanja ostale gravidne:

Jednom sam se ba vraao sa rada i video kako je streljano pet mladih ena. Streljane su zato, jer su ostale u drugom stanju posle silovanja. Upravo smo prolazili kraj ice, kad je Matkovi zavrio svoj govor o nemoralnom ponaanju nekih ena to se u ustakoj Hrvatskoj kanjava smru.58

Hrvatski lijenik i akademik dr. Nikola Nikoli, istaknuti partijski radnik (i prije i poslije rata), zatoenik Logora Jasenovac u knjizi Jasenovaki logor smrti (Sarajevo, 1975, 422 stranice, bez ilustracija), opisuje na osnovu svojih osobnih doivljaja i doivljaja drugih zatoenika, pojedinane sudbine, masovne zloine, sredstva i naine ubijanja ljudi i daje kronologiju masovnih i pojedinanih zloina. O silovanju ena govori vrlo malo, vjerojatno zato jer je napustio Jasenovaki logor 1942. godine (razmijenjen za njemakog oficira), prije nego je u njemu zapoeo radom enski logor. No, zapisi o silovanju ena slue mu, tek za opis ustakih dunosnika u Logoru i njihovih sadistikih iivljavanja nad enama.

O Dragutinu Puduu, ustakom natporuniku i jednom od najzloglasnijih krvnika u Logoru, poludjelog od ubijanja i zbog toga nazvanom Paraliza, dr. N. Nikoli zapisao je: U Gradini je izbirao

57 Egon Berger, 65.58 Isto, 77.

68

ene ulogorima

Nezavisne Drave

Hrvatske

Nataa Matauic

ljepe Ciganke, silovao ih u jednoj od naputenih kua, a zatim vodio na klaonicu.59

O Miroslavu Filipoviu Majstoroviu, fratru i ustakom asniku, koji je zbog poinjenih zloina nad srpskim pravoslavnim stanovnitvom u Hercegovini izbaen iz franjevakog reda, dr. N.Nikoli zapisao je: Fra Satana odlazi svake noi u Gradinu. U elinke, Limane, Bjeljevine, kod Topole i sam kolje, prednjai, a s njim kolju Bonco i ipka, njegovi pomonici. On kolje zarobljene partizane, srpsku, hrvatsku, jevrejsku, muslimansku djecu, ene, majke, trudnice, kojima raspori trbuh, pa ih prikolje. On fratar nareuje enama da se podaju pijanim ustaama tu, na zemlji prezasienoj krvlju stotina tisua rtava, izmuenih, izmrcvarenih. On im to nareuje tik pred njihovo klanje.

ene odbijaju, u uasu plau. On zapovijeda da ih povale na zemlju i da im razmaknu noge. Tada puca iz revolvera u vagine i puta ih da tu satima umiru bez ikakve pomoi.60

enska povijest i enska iskustva povijesnih zbivanja, kojih su neposredne sudionice bile ene, jo uvijek su na marginama strune i znanstvene literature, memoarske grae i udbenika povijesti. Tim je vrjednije izdanje Glavnog odbora Saveza enskih drutava Hrvatske ene Hrvatske u Narodno-oslobodilakoj borbi (knjige I i II, Zagreb, 1955, 1.082 stranice s fotografijama) u kojem su po prvi put pojavljuju pojedini dokumenti u cijelosti ili izvodima, a odnose se na djelatnost Antifaistike fronte ena Hrvatske (AF). Glavna i odgovorna urednica tog izdanja bila je Marija oljan (udana Bakari), a u redakciji rukopisa je sudjelovao 26 ena, uglavnom istaknutih lanica Komunistike partije Hrvatske. U knjigama su objavljena 493 dokumenta (podijeljena na dokumente i neprijateljske dokumente), ali bez oznake izvora, to onemoguava pronalaenje i provjeru podataka. Dokumenti teku kronolokim redom i po regionalnom

59 Nikola Nikoli, Jasenovaki logor smrti, NIP Osloboenje, Sarajevo (1975.), str. 258.60 Isto, str. 373.


Nataa Matauic

69

kljuu, bez dodatnih komentara, ali s vrlo opirnim fus notama u koje su ponekad ukljueni i cijeli izvodi dokumenata. Na kraju II. knjige objavljene su kratke biografije istaknutih

Nataša Mataušić - Žene u Logorima NDH

Text of Nataša Mataušić - Žene u Logorima NDH

Tko je tko u NDH

80580152 Vladimir Dedijer Zakoni Ndh

Strahote NDH

Kinematografija u NDH OK - ljevak.hr · Daniel Rafaelić Kinematografija u NDH Zagreb, prosinac 2013. KKinematografija u NDH OK.indd 3inematografija u NDH OK.indd 3 005.12.2013. 20:485.12.2013

NDH - Sistem Lumpur Aktif

Nenad Novakovic (Ured.) - Objavljeni Izvori i Literatura o Jasenovackim Logorima

Nataša - skripta - upravljanje proizvodnjom

Povijest NDH

Seminar Rpp Hendra Ndh 24

Napad na jJugoslaviju. Stvaranje NDH

NDH Powerpoint Presentation May 2009

NDH-2009 Luanan Public

Deportacija stanovništva NDH uu

ElementyElementy nośne i montażowe – System H ... elementy... · Nakładka dwuteownika NDH długość L mm nr SYMBOL katalogowy NDH 190 0,55 700619 NDH NakładkaNakładka dwuteownika

Nataša Savić

The Holocaust in the NDH

Nataša & Saša

nataša urošević presentation surrey

Holokaust u NDH

Zeljeznice NDH

Oprosti Mi Nataša

Žrtve Vojvodine u logorima 1941-1945. prema do sada ... · PDF fileŽrtve Vojvodine u logorima 1941 ... Demografsko stanje u Vojvodini pred Drugi svetski rat i ... stradalo je najviše

Ratni zločini u logorima i zatvorima

H.matkovic - Povijest NDH

Prekrstavanje Srba u NDH

Nataša MILIĆEVIĆ

ustaše i NDH

Concomitant loss of NDH complex‐related genes within …fgp.huck.psu.edu/pdf/Lin_TPJ_2017.pdf · 2020. 1. 20. · NDH complex. Our data indicate that the NDH complex can be lost

Vladimir Dedijer Zakoni Ndh

Hrvoje Matković - Povijest NDH

Documents

Nataša Mataušić - Žene u Logorima NDH

Text of Nataša Mataušić - Žene u Logorima NDH