Kinematografija u NDH OK - ljevak.hr · Daniel Rafaelić Kinematografija u NDH Zagreb, prosinac 2013. KKinematografija u NDH OK.indd 3inematografija u NDH OK.indd 3 005.12.2013. 20:485.12.2013

Daniel Rafaelić

Kinematografija u NDH

Kinematografija u NDH OK.indd 1Kinematografija u NDH OK.indd 1 05.12.2013. 20:4805.12.2013. 20:48

Biblioteka KULTURA I CIVILIZACIJA

IzdajeNaklada LJEVAK d.o.o.

DirektoricaPETRA LJEVAK

UrednikNENAD RIZVANOVIĆ

Knjiga je tiskana uz novčane potpore Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstva kulture Republike Hrvatske te Grada Zagreba


Daniel Rafaelić


Zagreb, prosinac 2013.


© za hrvatsko izdanjeNaklada Ljevak d.o.o., Zagreb, 2013.

ISBN 978-953-303-640-3

CIP zapis dostupan je u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 864010


Mojim mentorima:

Radivoju Bernobiću (1939. – 2007.)

Mr. sc. Ivi Škrabalu (1934. – 2011.)

Prof. dr.sc. Dejanu Kosanoviću (1930. – 2013.)



7

Sadržaj

Umjesto uvoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

PRVI DIO: 1941. Uspostava profesionalne, čiste, kinematografije . . . . . . . . . . . . 19 Prvi film Nezavisne Države Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Svečani dan 13. VI. 1941. i Dan hrvatskog junaka. . . . . . . . . . 33 Promet u Zagrebu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 Filmski žurnal Hrvatska u rieči i slici – početak prave propagande. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 Poglavnikovo kućno kino . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 Međunarodna slikopisna komora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Menschen im Sturm. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 Kraj prve kinematografske godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62

DRUGI DIO: 1942. Škola narodnog zdravlja u NDH – između struke i reciklaže . . 69 Državni slikopisni zavod „Hrvatski slikopis“ (Croatia film) . . . 74 Časopis Hrvatski slikopis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Otvorenje Hrvatskog državnog sabora, Poglavnikov govor na završnoj sjednici Hrvatskog državnog sabora i Misa zadušnica za hrvatske velikane . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 Koncert Ustaške mladeži u Glazbenom zavodu . . . . . . . . . . . . 88 2200 seljaka iz Velike župe Vuka daruju Poglavnika . . . . . . . . . 88 Ustaška Hrvatska slavi mrtve velikane . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 Hrvatski šport zimi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90 Kako se stvaraju izložbe – osnove filmskog antisemitizma . . . . 91 Slavlje slobode – trijumf filmske volje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96


8

Zagrebačka opera u Italiji – amaterski film u profesionalnom okruženju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 NDH na filmskom festivalu u Veneciji . . . . . . . . . . . . . . . . . 101 Straža na Drini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104 Barok u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106 Poseban broj filmskog žurnala Hrvatska u rieči i slici . . . . . . . 109 Mladost Hrvatske/Radna služba Ustaške Mladeži. . . . . . . . . . 110 Talijansko-hrvatski kinematografski odnosi . . . . . . . . . . . . . . 114 FRA-MA-FU i NDH. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 Veliki kralj i G.P.U. u Zagrebu – propagandni (ne)uspjeh . . . 132 Kinematografski život u NDH 1942. godine . . . . . . . . . . . . . 144

TREĆI DIO: 1943. Cjelovečernja NDH i filmski grad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 Kinematografsko stanje 1943. godine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155 Filmsko obrazovanje – tečajevi i literatura . . . . . . . . . . . . . . . 156 Filmska proizvodnja u 1943. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160 Domovina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161 Uz čašu piva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168 Poglavnik i narod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170 Posebni broj HURIS: Hrvatska u rieči i slici broj 100 . . . . . . 172 Oktavijan Miletić i Joseph Goebbels . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175 25. godišnjica UFA-e i filmovi u boji . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185 John Ford u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj – sudbina američkih filmova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213 Raj Amerika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223 Pad Italije i uspon dalmatinskih kultur filmova . . . . . . . . . . . 230

ČETVRTI DIO: 1944. Lisinski – najveće poglavlje endehaškog filma. . . . . . . . . . . . . 237 Vjenčanje Branka Špoljara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255 Tamburica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256 Borci za Hrvatsku – posljednji udarac neprijateljskim glasinama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 258


9

PETI DIO: 1945. Vodviljem Tito protiv partizana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 272 Veliki filmski natječaj – s malo izgleda . . . . . . . . . . . . . . . . . 279 Dubrovnik, posljednji dovršeni film NDH . . . . . . . . . . . . . . 286 Radium – izvor zrakâ – od ustaškog do komunističkog zdravstvenog odgoja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288 Boljševici oslobađaju Zagreb – Ustaše ih snimaju. . . . . . . . . . 295

Izvori. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 301Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 312Imensko kazalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 319Bilješka o piscu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 325



11

Umjesto uvoda

„Kako su naivne ‘oči i uši svijeta’, ti tonfilmski žurnali!“, razmišljao je Moric. „Oni prikazuju falsificiranu stvarnost. Kao da na svijetu nema ničeg drugog osim sporta, parada i govora! Kad bi kakva elementarna katastrofa pokopala svu ovu civilizaciju zajedno s novinama, samo nekim čudom da ostanu sačuvani tonfilmski žurnali, kakvu bi pogreš-nu predodžbu o našem vremenu dobile nove, buduće generacije! Njima bi ovaj naš krvavi i mukotrpni vijek izgledao kao pravi raj, u kojem dokoni ljudi nemaju pametnijih briga, nego da se lijepo oblače, da se igraju sporta i zabavljaju vojnim paradama.“.

Marijan Mikac, Doživljaji Morica Švarca u Hitlerovoj Njemačkoj/Satiričan roman, Zagreb, 1937.



13

Predgovor

Kada sam prije deset godina započeo pisati ovu knjigu, bio sam uvjeren da će nakon godinu-dvije, biti gotova. Nije mi bilo na kraj pameti da će se rad, s velikim prekidima, protegnuti na čitavo desetlje-će. Bilo je to desetljeće kopanja po arhivima, potrage za dokumentima, živim svjedocima i preživjelim artefaktima kinematografije države koja je u svega četiri ratne godine uspostavila filmsku djelatnost, koja je postala podloga svim naknadnim. Ista je ta kinematografija odražavala i kontinuiranu borbu žurnalističke, propagandne, rasističke i umjet-ničke struje. Niti jedna nije u sve četiri godine odnijela prevagu.

U vrijeme početka rada na knjizi, o kinematografiji NDH znalo se ono što su moji slavni predšasnici, Kosanović, Škrabalo, Majcen i Volk, uspjeli sabrati. Sustavnog prikaza, temeljenog na izvornom ar hivskom i filmskom materijalu, nije bilo. Upustio sam se stoga u pustolovinu istraživanja teme koja i danas izaziva čuđenje ali otpor. Jednako tako bilo je to desetljeće brojnih drugih projekata koji su značajno usporili nastanak Kinematografije u NDH. Stoga koristim ovu priliku kako bih najiskrenije zahvalio onima koji su pomogli njenom nastanku.

Veliki poticaj ovoj knjizi dali su još početkom navedenog desetljeća dr. sc. Mato Kukuljica, tada pročelnik Hrvatske kinoteke i dr. sc. Stjepan Ćosić, tada ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva. Oni su, svaki na svoj način, osiguravali nesmetano istraživanje, kako u zemlji tako i u inozemstvu.

To se prije svega odnosi na njemački Bundesarchiv i Filmarchiv u Berlinu. U obje institucije, zahvaljujući iznimnoj stručnosti i nesebič-



14

noj pomoći Ravnatelja Filmarchiva Karla Griepa, bilo je moguće, bez ikakvih (pa čak i financijskih) ograničenja, istraživati. Jednako tako poticaj i pomoć njemačkog Ministarstva vanjskih poslova doveli su do otkrića spektakularne zbirke dokumenata njemačkog veleposlanstva u NDH, koji prate kinematografska djelovanja u NDH.

U vrijeme kada sam započinjao rad na knjizi, filmovi se nisu mogli gledati ili ilegalno skidati s interneta. Kako je ključ razumijevanja film-skih djelatnosti u NDH poznavanje, prije svega, nacističke kinemato-grafije, pomoć i prijateljska naklonost Murnau Stiftunga iz Wies-badena i Ravnateljice Gudrun Weiss bila je nemjerljiva. Nesebičnu ulogu po ovom pitanju odigrao je i Robert Merlin, na čemu sam mu posebno zahvalan.

Jednako tako, svakodnevna suradnja s kolegama u berlinskoj Deutsche Kinemathek te pomoć Wernera Sudendorfa, omogućili su za tvaranje nekoliko vrlo važnih poglavlja ove knjige.

Ipak, četiri osobe treba posebno istaknuti. Dugogodišnja knjižni-čarka, a danas filmska arhivistica, Julika Kuschke iz Bundesfilmarchi-va, Mirela Menges iz knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Branka Kesegić i Snježana Šute iz knjižnice Hrvatskog državnog arhiva požrtvovno su mi, tijekom rada na knjizi, pomagale literaturom čak i u onim trenucima kada je bilo izvjesno da tražene knjige i/ili reference već desetljećima nisu dostupne. Isto tako kolege Hrvoje Gržina iz Hrvatskog državnog arhiva te Rhea Ivanuš i Lucija Benyovsky iz Hr -vatskog povijesnog muzeja uložile su svoje dragocjeno vrijeme kako bi mi pomogli u analizi fotografija nastalih u NDH.

Hrvatska radio televizija također je zaslužila zahvalu a posebice vo di teljica INDOK službe Mirjana Silađin, kao i drage kolege iz redakcije TV kalendara od kojih me Leon Rizmaul najviše zadužio. Ne moguće je ovdje ne spomenuti i dragog kolegu Branka Bubenika čija je stručnost i danas pojam.

Na iskazanoj pomoći i prijateljstvu zahvalan sam Vesni Lenier i Željki Kolveshi iz Muzeja Grada Zagreba, te spektakularnoj ravnatelji-ci Arheološkog muzeja u Zagrebu Jacqueline Balen.

U trenucima tehničkih poteškoća prilikom pronalaženja Agrama Oktavijana Miletića, projekt je spasila nesebičnost Borisa T. Matića i ekipe ZFF-a kojima ovom prilikom izražavam divljenje.


15

Predgovor

Martina Grahek Ravančić kao i kolege iz Hrvatskog instituta za povijest pružali su mi svih ovih godina iznimne stručne savjete, i na tome sam im zahvalan.

Posebnu zahvalu dugujem Odsjecima za povijest i arheologiju Filo- zofskog Fakulteta u Zagrebu te svim njihovim pročelnicima. Hvala kolegama na višegodišnjem povjerenju i utočištu te brojnim stručnim savjetima i podršci. Kolegice Marinu Milićević Bradač, Helenu Tomas i Brunu Kuntić-Makvić ovdje posebno ističem. Jedna ko tako najdublje poštovanje izražavam nositeljima mojih kolegija Iskri Iveljić, Borisu Olujiću i Borislavu Grginu kao i Nevenu Budaku, Damiru Agičiću, Mariju Strechi i Dunji Modrić Blivajs, dragim kolegama koji već godi-nama bdiju nad mojom znanstvenom karijerom. Jasno, velika hvala i dragim kolegama studentima čija otvorenost, suradnja i poticaj svake godine mene tjera da budem još bolji.

Kraj ovog uvoda/zahvale posvećen je mojim kolegama iz kinoteka i filmskih arhiva. Velika zahvala svim djelatnicima Hrvatske kinoteke i Hrvatskog državnog arhiva koji su godinama, svaki na svoj način, sebe ugrađivali u ovu knjigu. Ova knjiga ne bi bila napisana da nije bilo i prijateljske pomoći, kolegijalne suradnje i iznimno visoke struč-nosti mojih dragih prijatelja iz Jugoslovenske kinoteke u Beogradu, a posebice direktora Radoslava Zelenovića te neprežaljenog Dinka Tucakovića. No, pomoć i „spas“ stanovitih poglavlja u knjizi, kao i bez uvjetno prijateljstvo Aleksandra Erdeljanovića, velikim su dijelom zaslužni da je ova knjiga uopće dovršena.

Jednako tako, Ivan Tucaković, Mirna Supek, Marko Njegić, Marti-na Kefeček, Nenad Polimac, Maja Rajčić, Mi ljenko Jergović, Jurica Rašić, Milana Vuković Runjić te Mirta Frais man Čobanov trajno su se ugradili u stranice koje su pred vama.

Na kraju, zahvala mojim recenzentima čijoj se stručnosti divim i kojoj težim. Zahvala izdavaču također je potrebna no u konkretnom slučaju Naklada Ljevak zaslužuje puno više od toga. Posebno divljenje izražavam suradnji sa svojim urednikom. Nenad Rizvanović je doveo čitav projekt do kraja ne laćajući se biča čak i kad je situacija to zaista tražila. Na tome sam vječno zahvalan.

Daniel Rafaelić



P RV I D I O

1941.



19

Uspostava profesionalne, čiste, kinematografije

Svega mjesec dana prije uspostave NDH, kinematografska situacija u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, a time i Banovini Hrvatskoj bila je vrlo teška. Iako su tada djelovala brojna filmska poduzeća1, stanje je očito bilo vrlo zabrinjavajuće, o čemu svjedoči i članak u Filmskoj reviji za kino i film, iz ožujka 1941., u kojem stoji: „Nakon zaključka lista donašamo kratko obavještenje, da su zagrebački kinematografi uslijed velikih opterećenja i podavanja dovedeni u situaciju da će morati zatražiti dozvolu za obustavu poslovanja.“. Ova kratka obavijest najbo-lji je pokazatelj nepoticajnog okruženja u kojem se nalazila kinemato-grafija do 1941. godine. Ivo Škrabalo to će razdoblje nazvati Kine-matografija bez filmova.2 Ovakva situacija svakako nije pomogla ni novoosnovanom zagre-bačkom poduzeću Jugoslavija film, koje je 1941. godine, realiziralo posljednji film Kraljevine Jugoslavije: Ljubica i Janja. Scenarist i režiser je bio Mihajlo Mika Đorđević,3 snimatelji Mihajlo Đorđević i Anton Smeh, a glumili su V. Fridrih, A. Nađ, Lj. Jovanović, F. Novaković i drugi. Film nije nikad završen.4

1 Astra fi lm, Jurišićeva 2; City fi lm, Gajeva; Balkan fi lm, beogradska fi lijala Zagreb, To-mislavov trg 5; Monopol fi lm, Jurišićeva 5; Pan fi lm United Artists, Svačićev trg 11; Paramount fi lm, Varšavska 2; Rybak fi lm, Deželićeva 21; Svjetloton fi lm K.D., Beri-slavićeva 2; Super fi lm, Svačićev trg 11; Zora fi lm, Zavod za narodno prosvjetni fi lm z.s.o.j., Štrosmajerov trg 9 – usp. Filmska revija za kino i fi lm, ožujak 1941. br.3.

2 Misli se, naravno, na domaću fi lmsku proizvodnju. Usp. Ivo Škrabalo, 101 godina fi l-ma u Hrvatskoj 101 godina fi lma u Hrvatskoj 1896 – 1997. Pregled povijesti hrvatske kinematografi je, Zagreb 1998, 99. – 111. Opći pregled kinematografskih djelatnosti u Kraljevini SHS/Kraljevini Jugoslaviji dao je Dejan Kosanović, Kinematografi ja i fi lm u Kraljevini SHS/Kraljevini Jugoslaviji 1918 – 1941, Beograd 2011. čime donekle opovrgava Škrabalovu tezu no vrijedi konzultirati i Petar Volk, Istorija jugoslovenskog fi lma, Beograd 1986.

3 Bio je to onaj isti Mika Đorđević koji je 1940. godine pokrenuo izgradnju Filmskog grada u Zagrebu – vidi niže u tekstu o fi lmskim gradovima, te Oktavijan Miletić, Film-ski grad Maldinovac (rukopis u ostavštini O.M), Hrvatska kinoteka.

4 Više o Ljubici i Janji vidi u Volk, Istorija jugoslovenskog fi lma, 69. i 71.



20

Ravnateljstvo za film

Nekoliko dana nakon uspostave NDH, 23. IV. 1941., osnovano je Ravnateljstvo za film pri Državnom tajništvu za narodno prosvjećiva-nje.5 Filmska središnjica, koja je do tada postojala, ukinuta je. Za Ravnatelja Ravnateljstva za film imenovan je Marijan Mikac6, kojeg je na tu dužnost postavio povjerenik Državnog tajništva za narodno pro-svjećivanje, Ivan Oršanić, koji će ubrzo postati i Zapovjednik ustaške mladeži.

Logično, Ravnateljstvo na sebe preuzima sve poslove oko organizi-ranja filmske proizvodnje, distribucije i prikazivaštva – jednom riječju kinematografije. Odmah su sva tzv. nehrvatska filmska poduzeća stav-ljena pod nadzor posebnih povjerenika.7 Započela je i praksa nasilnog

5 Marijan Mikac, Tri godine rada Hrvatskog slikopisa, Zagreb 1944., 23.

6 Marijan Mikac (1903. – 1972.) dvanaest je godina radio u podružnicama Foxa i Paramounta u Zagrebu, gdje je 1930. uređivao FOX novosti, da bi ubrzo prešao u Paramount, gdje je uređivao Paramountov glasnik, abc svakog kinovlasnika (usp. Maj-cen 1998., 96-97.). Kao glavni urednih važnih fi lmskih novina stranih kompanija, Mikac je stekao itekako potrebno znanje i zanat koji će kasnije pretočiti u osnivanje endehaške kinematografi ja. Kao zenitistički pisac javlja se već 1923. godine roma-nom Efekt na defektu 1923. Književni rad nastavlja 1925. Fenomenom majmun: ze-nitističkim romanom, no svakako je najpoznatiji po svom romanu iz 1937. godine: Doživljaji Morica Švarca u Hitlerovoj Njemačkoj: satirični roman (zbog kojeg će imati i problema sa Gestapom 1941. godine). Kao Ravnatelj Ravnateljstva za fi lm (kasnije Državni slikopisni zavod „Hrvatski slikopis“), 1942. godine objavljuje zbirku novela Mornari, žene, leševi: pripoviesti. U emigraciji (u koju je otišao 1947. godine nakon pada NDH i uspostave komunističke Jugoslavije) objavljuje „U povorci smrti: roman iz doba hrvatske tragedije god 1945.“ (objavljeno u Chicagu 1954.), „Majčin hljeb“ (Madrid, 1968.), te „Film u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“ (Madrid, 1971.). Umro je kod Rta Dobre nade, na palubi broda koji je plovio od Španjolske do Australije – usp. I. Škrabalo, 101 godina fi lma u Hrvatskoj, 120. Više o Marijanu Mikcu usp. Branimir Donat, Nepoznati i zaboravljeni Marijan Mikac, u: Kolo Matice Hrvatske: časopis za kulturu, umjetnost i društvena pitanja, Obnovljeni tečaj 3 (151), 1993., 9/10, 711. – 737, Branimir Donat, Marijan Mikac, zaboravljeni tvorac Morica Švarca u: Vjesnik (prilog Danica), 11.IX.1993., 20 – 21 te Zlata Derossi, Marijan Mikac: (Senj, 29. 1. 1903. – Atlantik kod Cape Towna, 16. 3. 1972.), u: Senjski zbornik: prilozi za geografi ju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu = Senjer Jahrbuch: Betrage zur Geographie, Ethnologie, Oekonomik, Geschichte und Kultur = Th e anthology of Senj: contributions to geography, ethnology, economy, history and culture (ur. Ante Glavičić), 24, 1997., 169 – 226.

7 Mirko Cerovac, Slikopis (Film), Zagreb, 1943., 90.


1941

21

oduzimanja onih kinematografa koji su do tada bili u vlasništvu Srba i Židova.8

Programatsku usmjerenost nove kinematografije, njenu svrhu, cilj i namjenu pojašnjava članak objavljen u Hrvatskom narodu 5. VI. 1941.9 No, mnogo je zanimljivija Okružnica koju je Ravnateljstvo za film objavilo odmah po svom formiranju izdaje i u kojoj se među ostalim navodi da “… slikopisna reklama, kako je do tog vremena10 bila pro-vođena, nije služila na čast ni slikopisnim poduzećima ni slikokazima. Ta je reklama uz male izuzetke bila neozbiljna, vašarska i nelojalna, često i lažna. Ona je računala s nižim sklonostima posjetilaca, zavodila je javnost u bludnju tekstom i slikama, koje su katkada imale jedva neznatnu vezu sa samim slikopisom. Pretjeranosti ovakve reklame baca-le su vrlo ružnu sjenu ne samo na one, koji su se služili tim načinom reklame, već i na one, koji su je trpjeli. U jednoj sezoni prikazivani su na taj način gotovo isključivo „najsenzacionalniji“ slikopisi, „najslađe“ operete, „najmonumentalnije“ drame, a posjetioci su ipak, pokraj svega hvalisanja, često puta napustili slikokaz razočarani, uvjereni, da su bili prevareni.11 U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj mora se prestati s tim neozbiljnim i nečastnim postupkom. Svrha slikopisne promičbe nije ta, da se prevari javnost, već da se nju upozori na stanovit slikopis izta-knuvši njegove zanimljivosti i prednosti. Stoga se odsada u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dopušta samo ozbiljna i primjerena reklama, kojom će se na stvaran način iztaknuti sadržaj i značenje slikopisa, pa čak i njegova tendencija, ako je ona pohvalna i koristna i u duhu novog vre-mena. Nadalje se javnost može upozoriti na redatelja i glumce, kao i na druge značajne stručnjake, koji su sudjelovali na stvaranju slikopisa, ako se navođenjem njihovih imena upozorava na vrijednost slikopisa. … Posebna se pažnja mora posvetiti izboru slika za oglase, jer se do tad često išlo za tim, da se djeluje na loše instinkte javnosti. Kad reklami-

8 AH, Odsjek za tisak i slikopis, kutija 27, 237, sadrži i podatke o prodaji nekih kinema-tografa u židovskom ili srpskom vlasništvu npr. Ustaškoj mladeži, ali je jasno, kad se radi o cijenama i načinu, da je sve provođeno nasilno.

9 (c), Film i kino u službi državne misli, HN 111, 7.

10 Tj. do uspostave NDH.

11 Interesantno je primijetiti da se fi lmski marketing do danas i nije mnogo promijenio.



22

raju svoje slikopise, moraju slikokazi i slikopisna poduzeća voditi raču-na o tome, da u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj slikopis i slikokaz zauzi-maju ono mjesto, koje im po njihovoj vriednosti i pripada, da su stav-ljeni u službu hrvatskog naroda i države i da više nisu obična trgovina, Zato im je zadatak, da djeluju na javnost u pozitivnom, a ne u destruk-tivnom smislu. Slikopis i slikokaz su obće dobro. I zato slikopisnu reklamu treba voditi drugačije, nego dosada. U njoj moraju također doći do izražaja nov duh i novo vrieme, koji će se iz dana u dan sve više osjećati u svietu slikopisa u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“.12

Iz gore navedenog proizlazi da je država prepoznala veliku važnost koju ima film, i u doba bez televizije, shvatila golem propagandni potencijal koji u njemu leži. Stoga država uzima pod svoje kompletnu kinematografiju: produkciju, distribuciju i prikazivaštvo.13 Prvi je to put u povijesti da je država izravno i sustavno pomagala hrvatsku kine-matografiju.14 Paralelno s financiranjem, jasno je samo po sebi, išla je i kontrola i nadzor. Izravnim financiranjem filmova i filmske proi-zvodnje, država (u ovom slučaju NDH) je osigurala i izravnu kontro-lu. U doba vladavine rasnih zakona i ograničavanja osobnih sloboda, nije čudno postojanje stroge cenzure.

Kinematografski paralelizam – Propagandni ured Vojskovođe

Iako je Ravnateljstvo za film pri Državnom tajništvu za narodno pro-svjećivanje postalo središnjom filmskom institucijom u NDH, ustaški vlastodršci očito nisu željeli tako lako ispustiti iz ruku nadzor na tako važnom području kao što je ono kinematografsko. U razdoblju stvara-nja novih institucija nove vlasti, pojavljuje se i svojevrsna paralelna institucija, koja je u djelatnosti vrlo slična Ravnateljstvu za film. Bilo je to osnivanje – doduše kratkotrajnog – Propagandnog ureda Vojskovo đe Slavka Kvaternika, koji se već u svibnju 1941. oglašava i objavljuje „po-

12 Spomen-knjiga prve obljetnice Nezavisne Države Hrvatske 10.4.1941. – 10.4.1942., Zagreb 1942., 42.

13 Hrvoje Turković/Vjekoslav Majcen, Hrvatska kinematografi ja, Zagreb, 2003., 25.

14 Situacija se, barem što se fi nanciranja tiče, ni danas nije mnogo izmijenila.


1941

23

ziv fotografima, da snimke iz historijskih dana stvaranja NDH pošalju Propagandnom uredu Vojskovođe. … Foto i kino odio Propagandnog ureda Vojskovođe stavio si je u zadatak da pokoljenjima koja dolaze ostavi dokumentiranu povijest tih dana, sastavljenu od slika koje su snimali svi fotografi, profesionalni i amateri diljem cijele naše domovine …“.15 Dakle, nepovjerenje nove, ustaške, vlasti još je bilo veliko, pa je tako kinematografska proizvodnja nadgledana s čak dvije instancije.16

Čista kinematografija i cenzura

Paralelno s uspostavom nove kinematografije uvodi se i novi pravopis, koji će postati obavezan 1.1.1943. Zapravo, bila je to varijanta starog hrvatskog pravopisa koji je 1892. godine, za vladavine bana Khuena Hedérvárya, bio prisilno ukinut. Taj, tzv. korijenski/morfološki pravo-pis stvarao je dosta poteškoća u izgovoru, ali bilo je to sredstvo putem kojeg su ustaške vlasti izvršile purifikaciju jezika od svih stranih utje-caja i tuđica. Tako je film postao slikopis, kino slikokaz, fotografija svjetlopis, radio krugoval, automobil samovoz, pištolj samokres, tramvaj munjovoz itd. da spomenem samo neke.17 Međutim nije se zastalo samo na jezičnoj purifikaciji. Rasna politi-ka Hitlerove Njemačke i Mussolinijeve Italije nije, dakako, ni NDH bila strana. Tako se već 17. IV. 1941. donosi Zakonska odredba za obranu naroda i države, dočim se rasna netrpeljivost posebno izražava 30. IV. 1941. donošenjem Zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti te Zakonska odredba o zaštiti arijske krvi i časti hrvatskog naroda.18 Na

15 -, Propagandni ured Vojskovođe, HN 91, 14.5.1941.

16 Prema podacima iz dnevnika PAJ-PO-a, nastalog tijekom snimanja njemačkog fi lma Menschen im Sturm u Zagrebu, Propagandni ured Vojskovođe također je bio zastupljen na snimanju.

17 Usp. A. B. Klaić (ur.), Koriensko pravopisanje, Zagreb, 1942. kao i I. Škrabalo, 101 godina fi lma u Hrvatskoj, 121.

18 Obje navedene odredbe ozakonjuju rasnu čistoću te se navodi tko su ljudi arijevske krvi i kako to izračunati (!), te se Židove i Rome (Cigane) degradira kao građane drugog reda. Više o ovim odredbama usp. npr. Hrvoje Matković, Povijest Nezavisne Države Hrvatske/drugo, dopunjeno izdanje/, Zagreb, 2002., 175 – 176.



24

kinematografsku se djelatnost odnosila ona, donesena 4. VI. 1941. godine:

ZAKONSKA ODREDBA o zaštiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda.

§ 1. – Židovi po rasi ne smiju nikakvom suradnjom utjecati na izgrad-nju narodne i arijske kulture, pa im se zabranjuje svako sudjelovanje u radu, organizacijama i ustanovama društvenog, omladinskog, šport-skog i kulturnog života hrvatskog naroda uopće, a napose u književ-nosti, novinarstvu, likovnoj i glazbenoj umjetnosti, urbanizmu, kaza-lištu i filmu.

§ 2. – Provedba ove zakonske odredbe povjerava se nadležnim ministar-stvima bogoštovlja i nastave, udružbe i unutarnjih poslova.

§ 3. – Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglašenja u „Narodnim novinama“.

U Zagrebu, 4. lipnja 1941. Broj: CXLVII-333-Z. p. 1941. Poglavnik: DR. Ante Pavelić, v. r., Ministar bogoštovlja i nastave: DR. Mile Budak, v.r., Ministar udružbe: DR. Jozo Dumančić, v.r., Ministar unutarnjih poslova: DR. Andrija Artuković, v.r.“19

U skladu s tim zabranjeni su za prikazivanje svi filmovi proizvedeni u zemljama koje su bile u ratu s NDH i njenim saveznicama: Njemač-kom, Italijom i Japanom).20 SAD tada još nisu bile uključene u rat21, pa su se, logično, i njihovi filmovi još (iako vrlo rijetko) prikazivali. Međutim, i to će prestati nakon što je NDH objavila rat Sjedinjenim Američkim državama i Velikoj Britaniji 14. XII. 1941. godine.22

19 -, Židovi po rasi ne smiju suradnjom utjecati na izgradnju narodne i arijske kulture, HN 111, 5. 6. 1941., 7.

20 M. Cerovac, Slikopis (Film), 90.

21 Učinit će to tek nakon japanskog napada na Pearl Harbour, 7. XII. 1941.

22 H. Matković, Povijest Nezavisne Države Hrvatske, 173.


1941

25

Jasno, zaštitu državne ideologije (cenzuru) morao je na terenu netko i provoditi. Tu je funkciju u NDH imalo Povjerenstvo za ocjenu slikopisa (cenzurna komisija). Bilo je sastavljeno od osam članova; po jedan predstavnik Glavnog Ustaškog Stana, Ministarstva hrvatskog domobranstva, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva zdrav-stva, Ministarstva bogoštovlja i nastave, Ministarstva narodnog gospo-darstva, Državnog tajništva za promidžbu i Ravnateljstva za film.23 Zanimljivo je ovdje navesti i imena članova povjerenstva. Na dan 7. VI. 1941., činili su ga članovi:

1. Aleksander Seitz – Ministarstvo unutarnjih poslova2. Matija Perak – Ministarstvo zdravstva3. Kruno Krstić – Ministarstvo bogoštovlja i nastave4. Srećko Vrignanin – Ministarstvo narodnog gospodarstva5. Mirko Cerovac – Državno tajništvo za promičbu6. Marijan Mikac – Ravnateljstvo za film

Postoji i podatak da Marijan Mikac zahtjeva smjenu Aleksandera Seitza, koji zbog prezauzetosti nije niti jednom prisustvovao ocjenjiva-nju filma, ali predlaže i proširivanje Povjerenstva sa dvojicom novih članova, predstavnicima Ustaškog stana i vojske. 24 Dokumenti rada ovog Povjerenstva još nisu pronađeni. Spomenuto Povjerenstvo pregledalo bi sve filmove koji su bili ras-položivi za prikazivanje, te o tome objavilo i cenzurne knjižice. U njima se navodilo trajanje filma, je li film odobren u cijelosti ili djelo-mično (ako je skraćen i koliko), te je li odobren za javno prikazivanje za svu publiku ili npr. nije za mlade. To je povjerenstvo tijekom 1941. godine pregledalo ukupno 270 filmova, dočim je zabranilo za prikazi-vanje njih 14.25 Rad ove komisije vrlo je važan za razumijevanje reper-toarne politike Ravnateljstva za film, koje je svim snagama nastojalo

23 -, Židovi po rasi ne smiju suradnjom utjecati na izgradnju narodne i arijske kuolture, HN 111, 5. 6. 1941., 7.

24 HR HDA 237, Glavno ravnateljstvo za promičbu pri Predsjedništvu Vlade Nezavisne Države Hrvatske. Opći spisi, 1941., kut. 16.

25 M. Cerovac, Slikopis (Film), 94.



26

ispuniti prazninu nastalu zabranom prikazivanja američkih filmova. Tako je tijekom prvih osam mjeseci 1941. godine, NDH uvezla (i prikazala) 154 njemačka, 50 talijanskih, 24 francuska, 19 mađarskih, 3 norveška, 3 češka, 2 meksička i 1 švedski film.26

Prve snimke nove države – prvi film NDH

Paralelno s okupacijom Kraljevine Jugoslavije te zatim i uspostavom NDH-a, njemački propagandni stroj sa sobom nosi i kamere. Propaganda kompanie u stopu prati njemačku vojsku te snimke šalje u filmski žurnal Deutsche Wochenschau. Kao posebno izdanje DW-a, prvi žurnal prikazuje događaje od 6. 4. 1941. Uz okupaciju i uništenje Kraljevine Jugoslavije, njemački snimatelji tako su jedini snimili i uspostavu Nezavisne Države Hrvatske. Bili su to prvi snim-ci države koja će u budućnosti filmski itekako ovisiti o Njemačkoj. Od brojnih žurnala sklopljen je film poznat pod tri imena: izvornim Balkanfeldzug te Rat na Balkanu/Slom Jugoslavije pod kojim je prika-zivan u kinima u NDH. Bio je to srednjemetražni dokumentarni film dužine 1400 m koji je njemačka vojska snimala dvanaest dana, od Ljubljane do Atene. Film se počeo u Zagrebu prikazivati već 20. VI. 1941., a novine su ga ovako najavljivale: „Film počinje potpisom Trojnog pakta, prikazuje bijeg Nijemaca iz bivše Jugoslavije i nastav-lja opširnim prikazom bombardiranja Beograda i Skopja, prijelaz njemačkih četa preko granice, četničko ratovanje, pa sve do kapitu-lacije bivše Jugoslavije i kasnije Grčke.“;27 „Ovaj film je uvjerljivi dokument o propasti jednog bezumnog i mahnitog režima:“;28 „Moguće ćete među zarobljenicima naći koga od Vaših bližnjih ili znanaca“.29

26 E. Bauer, Die entwicklung der Publizistik in Kroatien (Zagreb: Europa Verlag, 1942.), p. 60-2 and p. 80-1. Zanimljivo, Bauer spominje da je cenzurna komisija zabranila za prikazivanje svega šest fi lmova: 4 francuska i 2 mađarska – za razliku od Mirko Cero-vac, Slikopis (Film), 94., koji navodi da je zabranjenih fi lmova bilo 14.

27 HN 101, 24.5.1941.

28 HN 126, 20.6.1941.

29 HN 127, 21.6.1941.


1941

27

Film koji je prvih pet minuta identičan Posebnom broju DW-a posvećenom 6. 4. 1941. prikazuje berlinski Wilhelm Platz, na kojem je sjedište Ministarstva za narodno prosvjećivanje i propagandu te Mini starstva vanjskih poslova. U 6:00 ujutro dr. Joseph Goebbels u radijskom obraćanju obavještava slušateljstvo da je započeta akcija protiv Jugoslavije i Grčke. U isto vrijeme uručuju se note s objavom rata predstavnicima napadnutih zemalja. Vrlo brzo započinju akcije u kojima se vidi snaga i uspjeh njemačke vojske koja prodire kroz Jugoslaviju prema Grčkoj. Nama su pak najzanimljivije snimke iz sre-dine filma – ulazak Nijemaca u Zagreb. Nakon prikazivanja scena snimljenih u osvojenim krajevima u Sloveniji narator oduševljeno izvikuje: Weiter, nach Agram. Ulazak njemačke vojske u Zagreb često je prikazivan i kao jedna je od najpoznatijih snimaka toga razdoblja. Oduševljene mase pozdravljaju Nijemce, a posebno su zanimljive scene oduševljenog mnoštva na Trgu bana Jelačića. „Herunter mit dem serbischen Adler – dolje sa srpskim orlom – središnja je scena ove sekvencije. Zagrepčani skidaju sa zgrade grb svrgnutih Kara đorđevića, razbijaju ga i gaze. Unatoč, tada već ustaljenom i poznatom datumu uspostave NDH, 10. travnju, narator filma obavještava gledaoce kako je 15. travnja uspostavljena NDH, uz kadrove naoružavanja onoga što narator naziva hrvatska samozaštita. Iz Zagreba, uz udarce odlaze i posljednji jugoslavenski vojnici, a stižu njemački predstavnici. Gledamo Slavka Kvaternika „kojem je državni vođa dr. Pavelić povje-rio zapovijedanje vojskom“ te prisegu novoj državi.30 Pred sami kraj filma gledamo kako na aerodrom na zagrebačkom Borongaju stiže SA Obergruppenführer Siegfried Kasche, prvi poslanik Njemačkog Reicha u NDH. Nakon vojne smotre na aerodromu, Kasche predaje Poglavniku vjerodajnice u Banskim dvorima. Vidimo tako prvi put i

30 Ovdje je zanimljivo primijetiti kako su u vrijeme Domovinskog rata upravo ove snimke korištene na RTS-u u propagandnom ratu protiv Hrvatske. S druge strane, Hrvatska je propaganda toga doba nametnula uzdignuta dva prsta („V“) kao prihvatljivi iskaz želje za pobjedom i slobodom. Uzdignuta tri prsta prokazivana su kao neprijateljska. Na spomenutoj prisegi svi prisežu s tri prsta, a tako će i učiniti i Ante Pavelić i ministri prve vlade NDH. Pavelić je inače u Zagreb ušao 15. travnja 1941. i zbog toga nije prisutan na ovim snimkama – usp. Kronologiju političkih događaja u NDH 1941. – 1945. Sla-vena Ravlića u Marko Grčić (ur.), Tko je tko u NDH Hrvatska 1941. – 1945., Zagreb 1997., 439 – 446.



28

Poglavnika okruženog članovima vlade kako sluša Kascheov govor o zajedničkoj suradnji Njemačkog Reicha i NDH u izgradnji nove Europe. Kao posebno retoričan moment, kamera se dramatično pribli-žava njihovim dlanovima prilikom rukovanju. Vidimo i Slavka Kva -ternika u pratnji Edmunda Glaise von Horstenaua, njemačkog opuno-moćenog generala u NDH, kako pregledava novouspostavljenu hrvat-sku vojsku. Pred sam kraj filma vidimo zadovoljnog Adolfa Hitlera koji, u svom štabu smještenom u vagonu kojim je obilazio osvojena mjesta, stigavši tako i u Maribor, oduševljeno prima vijesti o uspjesima njemačke vojske. Pridružuje mu se i maršal Reicha Hermann Göring kao i drugi dužnosnici sila Osovine. Naslovna i odjavna špica filma neodoljivo podsjeća na špice filmo-va stvorenih u Banovini Hrvatskoj, pred sam kraj postojanja Kraljevine Jugoslavije (npr. filma Historijski dani).31 Kako film ima utisnute hrvatske titlove, pretpostaviti je da je posao obavljen u laboratoriju Viktora Rybaka, koji će u vrijeme NDH svojim laboratorijem opslu-živati kompletnu produkciju nove države. Bio je to prvi film koji je pokazao smjernice kojim će krenuti hrvatska filmska proizvodnja. No osim dokumentarističkog interesa za hrvatske krajeve i događa-je, vladalo je veliko zanimanje u njemačkim filmskim krugovima za ekranizacije djela Milana Begovića, svakako – uz Milu Budaka – naj-cjenjenijeg pisca u NDH.32 Prvi od tih planova ticao se snimanja filma prema Begovićevoj Gigi Barićevoj.33 Glavna uloga ponuđena je nje-mačkoj filmskoj zvijezdi Pauli Wessely. Kako je produkcija zahtijevala i veliki broj glumaca i statista, organizirana je i audicija za film. Time se „sada pruža pojedinim našim talentima prilika, da ostvare svoje želje

31 Historijski dani dokumentarni je fi lm iz 1940. koji prikazuje posjet Zagrebu kneza Pavla Karađorđevića i kneginje Olge.

32 Milan Begović je kao autor očito bio vrlo popularan za prenošenje na ekran. Miroslav Krleža koji u to vrijeme ima iza sebe gotovo sva svoja najvažnija djela, bio je na popisu zabranjenih pisaca donesenom odmah po uspostavi NDH. Zabranili su mu Glem-bajeve, knjigu lirike, Legende, Pan, Pjesme, Povratak Filipa Latinovicza, Tri kavalira gospođe Melanije i Tri simfonije. Tek se 22. IV. 1944. osniva povjerenstvo, pod vod-stvom Mija Tolja – pročelnika odjela za tisak i slikopis, koje ima zadaću preispitati ovu zabranu. – dokument se čuva u AH, Odsjek za tisak i slikopis, kutija 27, 237.

33 HN 363, 27.2.1942.


1941

29

i ideale“.34 Inače, filmske audicije nisu bile rijetka stvar u NDH – glavno predstavništvo njemačkog slikopisa u NDH održalo je 28. III. 1942. godine u promidžbenom odsjeku superfilma audiciju za nje-mački filmski pomladak.35 Zanimljivo je da rezultati i eventualna postignuća kandidata nisu nikad objavljena. Spomenimo ovdje i da su Talijani bili zainteresirani za Milana Begovića; planirali su također film prema Gigi Barićevoj,36 te njegovoj drami Pustolov pred vratima.37 Koliko god takav interes godio tadašnjem nacionalno (pre)osviješte-nom uhu, niti jedan od tih filmova nije snimljen.38 I Mile Budak, kao apsolutno najpopularniji i najpromoviraniji pisac Nezavisne Države Hrvatske, također je trebao doživjeti ekranizaciju svo-jeg romana Ognjište. Pripreme su započele u Berlinu, gdje je Budak od jeseni 1941. bio poslanik NDH u Njemačkoj, a tim ga je povodom posjetio i ravnatelj UFA-e Ludwig Klitzsch.39 Ni taj film nije nikada realiziran. No započelo je stvaranjem nove hrvatske kinematografije.

Prvi film Nezavisne Države Hrvatske

Prvi film proizveden u NDH bio je Iz velikog povijesnog govora Poglavnika dra. Ante Pavelića na trgu Stjepana Radića u Zagrebu 21. svibnja 1941.40

34 HN 363, 27.2.1942.

35 HN 382, 21. 3. 1942., 2. Sličnu je audiciju održala u Zagrebu WIEN-fi lm fi rma iz Beča – HN 390, 31. III. 1942.

36 HN 557, 17.10.1942., prenosi tekst iz riječkog dnevnika Vedetta D’Italia, prema kojem se talijanski producenti spremaju snimati Gigu Barićevu.

37 HN 394, 4.4.1942.; usp. i NH 85, 11.4.1942.

38 Milan Begović nije niti prije a niti kasnije imao bolji tretman u domaćoj kinematogra-fi ji. Samo je jedan domaći fi lm snimljen prema nekom njegovom djelu. Bio je to Pusto-lov pred vratima Šime Šimatovića iz 1961 godine s Anom Karić i Borisom Buzančićem u glavnim ulogama. Prije rata, Češka je 1939. snimila fi lm Bilá jachta ve Splitu. Ovaj je fi lm prema Begovićevom djelu Amerikanska jahta u splitskoj luci režirao Ladislav Brom, a glumili su Th eodor Pistek i Jirina Sedláková.

39 HN 390, 31. III. 1942., 2

40 Anegdote sa snimanja vidi u Marijan Mikac, Film u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Ma-drid, 1971, 30 – 31.



30

Film je poznat i kao Poglavnikov govor41 Film ima dužinu 420 metara42, i predstavlja početak filmske propagande NDH. Kako je to zapravo bio prvi veliki javni nastup poglavnika Nezavis-ne Države Hrvatske Ante Pavelića, koji je, među ostalim, imao za jasan cilj objaviti hrvatskom narodu i ideju o osnivanju hrvatskoga kraljev-stva kojim bi vladao dotadašnji talijanski vojvoda Aimone di Savoia Aosta. Govor je održan svega tri dana nakon što je Poglavnik u Rimu potpisao Rimske ugovore prema kojima je Italiji pripala većina Dalmacije i zaleđa.43 Dogovoreno je da se ovaj povijesni moment i filmski snimi. Marijan Mikac, ravnatelj Ravnateljstva za film, tako poziva sve raspoložive snimatelje kako bi što bolje snimili spomenuti događaj. Ovo je bilo posebno važno, budući da Ravnateljstvo za film nije posjedovalo niti kameru, dok su snimatelji imali vlastite. Pristali su svi osim Oktavijana Miletića, koji se ispričao prethodnim ugovor-nim obvezama prema Nijemcima.44 Situaciju oko nabavljanja snima-teljske opreme opisati će Marijan Mikac tijekom svog predavanja propagandnim izvjestiteljima u kolovozu 1942. godine: „Nismo imali poštenih aparata nego smo zaplijenili jednom Židovu neku staru kameru, koja je već spadala u muzej. Vlastitu kameru nismo imali“.45

Mikac s posebnim čuđenjem navodi kako su snimatelji dobili propu-snice i razmjestili se na razne lokacije po Trgu Sv. Marka – tadašnjem Trgu Stjepana Radića – a da nisu bili pregledani nose li, kako navodi, kakve bombe. U svakom slučaju, snimatelji H., L. i drugi odredili su svoj dio Trga i kad je započeo Pavelićev govor, započelo je i snimanje. Vrlo brzo pojavili su se prvi problemi. Snimatelji su snimali iste stvari iz istog rakursa pa su se snimke preklapale, jedan drugom su zakrčiva-li put, i sl. S obzirom da se snimalo i tonski, poseban je problem predstavljala dužina Pavelićeva govora. Bio je duži od koluta, navodi

41 Marijan Mikac, Slikopis (Film) /Suvremeni kulturni život Hrvata/ u: Naša domovina (ur. Filip Lukas), uvezak 2, Zagreb, 1943., 1075.

42 Dužina je preuzeta iz kataloga Hrvatskog slikopisa iz 1942. godine koji se čuva u HDA u zbirci Stampata.

43 H. Matković, Povijest Nezavisne Države Hrvatske, 73.

44 O ovome detaljnije niže.

45 HDA, 237, Predsjedništvo vlade NDH GRP, Opći spisi, 1942., kut. 6, 15779 – Preda-vanja tečaja promičbenih izvjestitelja.


1941

31

Mikac, pa je problem nastao kada se mijenjao novi kolut a Pavelić je nastavio govoriti. Jasno, nastale su rupe u tonskoj snimci u odnosu na sliku. Tome se doskočilo tako da su se u film umontirale i zvučne snimke koje je snimala Hrvatska državna postaja, kako bi pokrile ono što nedostaje, no to je filmu donijelo neprirodne šumove. Kako je na raspolaganju Ravnateljstvu za film bio i filmski laboratorij, film je, kaže Mikac, u kina došao već slijedeći dan.46

Što se samog filma tiče, sve poteškoće koje Mikac spominje uistinu su i vidljive: vrlo loša filmska vrpca, nesinkronost zvuka i slike, nespret-na montaža. Posebno je zabavna scena u kojoj Pavelić u naletu nadah-nuća, nekoliko puta ispadne iz kadra, ali ujedno i s govornice, da bi se ubrzo i vratio. Najveći dio filma pokazuje Pavelića za govornicom, no ima i malih panorama, na kojima se vidi okupljena masa, vojnici, čla-novi vlade, razni izaslanici, itd. Posebno je zanimljiv neobični prijelaz iz polutotala s Pavelićem na njegov plan blizu, gdje se spomenuti total „izvuče“ iz slike prema gore da bi u nju, odozdo, bio „uvučen“ plan blizu. Ovaj vrlo neobičan postupak svjedoči nam da se radilo najvjero-jatnije o kameri koja je imala zaokretni disk sa dva ili više objektiva, s utvrđenim žarišnim daljinama. Rotacijom diska i odabirom objektiva, birala se željena žarišna daljina.47 Film, dakle, prikazuje Pavelićev govor na današnjem, gornjograd-skom, Trgu Sv. Marka, no najzanimljiviji njegov dio svakako su inser-ti. Kako film ne bi bio tek puki filmski zapis tog govora, u sredini filma pojavljuju se i insertirane zemljopisne karte sa hrvatskim povije-

46 „Bilo je i veselih situacija kao n. pr. kada se neobično mali snimatelj L. nije mogao progurati naprijed, jer mu je zakrčio put neobično visoki snimatelj H., pa je L. obavio posao između H.-ovih dugih nogu“. – M. Mikac, Film u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, 31.

47 Ovakav postupak kasnije će zamijeniti objektivi s promjenjivom žarišnom udaljenošću tzv. zoom objektivi. Hvala kolegi Mladenu Buriću na pojašnjenju, i upečatljivoj demon-straciji. Ton-kamera ovakve vrste, iz 1931, koja je pripadala Aleksandru Gerasimovu, reproducirana je u Mato Kukuljica, Filmovi u Hrvatskoj kinoteci 1904-1940, Zagreb 2003., 132, a danas sama se kamera čuva u Hrvatskoj kinoteci. Da je takvu kameru posjedovalo i Ravnateljstvo za fi lm (kasnije Državni slikopisni zavod „Hrvatski slikopis“) potvrđuje nam i njena reprodukcija u časopisu Hrvatski krugoval, u prigodnom foto pri-logu povodom stotog broja fi lmskog žurnala Hrvatska u rieči i slici, 15. XII. 1943. – vidi drugi arak s fotografi jama. Možemo je također vidjeti i u radu, za vrijeme nogometne utakmice NDH-Slovačka – usp. fi lmski žurnal Hrvatska u rieči i slici br. 4.



32

snim prostorom u ključnim povijesnim momentima. One se pretapa-njima izmjenjuju i pokrivaju razdoblje od 928. pa sve do 1941. godi-ne. Karte su naslovljene:

1. Tomislavova Hrvatska oko 928.; 2. Hrvatska god. 1102.;3. Hrvatska za Andrije II. oko god. 1230.; 4. Hrvatska i Bosna oko god. 1391.; 5. Hrvatska uoči izbora Habsburgovaca 1526.; 6. Reliqiae Reliquiarum god. 1594.; 7. Vojna Krajina 1848.; 8. Nagodbena Hrvatska god. 1868.; 9. Mačekova Hrvatska god. 1938.; 10. Poglavnikova Hrvatska god. 1941.

Film se nastavlja da bi kod spomena kralja Zvonimira i njegove krune ponovo bio insertiran. Prvi insert je poznati plutej s likom hrvatskog vladara s krstionice splitske katedrale iz 11. stoljeća, za koji se smatra da predstavlja kristološki lik kralja Zvonimira. Vladar je prikazan u krupnom planu s krunom na glavi te ostalim insignijama srednjovje-kovnog vladara: križem i zemaljskom jabukom u ruci. Zatim se, odoz-go prema dolje, prikazuje čitav plutej u polaganoj panorami, gdje se vidi vladar na prijestolju. Ponovno insert (krupno) vladara i onda zatamnjenje. Paralelno sa ovim kadrovima, Pavelić dolazi do finala svojeg govora, te sad napokon postaje jasno čemu svi ti prikazi. I dok on govori o slavnoj kruni Zvonimirovoj, nakon rečenice „Ja sam ponudio da ju nosi...“ slijedi retorično zatamnjenje koje prati nastavak govora: „...Vojvoda od Aosta!“ te se napokon pojavljuje slika vojvode Aimonea di Savoia Aosta unutar kružnog odtamnjenja. Montažna ideja par excellence. Govor se nakon ove važne objave ne nastavlja, već se intonira hrvatska himna, te uz mimohod i paradu Pavelić s prat-njom napušta Trg. Bio je to prvi film mlade kinematografije koji je prikazivan u kinima, prvi primjer filmske propagande koja zlorabi poznate (i popularne motive) hrvatske povijesti kako bi opravdala političke odluke sadašnjosti.


Documents

Kinematografija u NDH OK - ljevak.hr · Daniel Rafaelić Kinematografija u NDH Zagreb, prosinac 2013. KKinematografija u NDH OK.indd 3inematografija u NDH OK.indd 3 005.12.2013. 20:485.12.2013