386

Narodna umjetnost XVII

drame koji je nastao pocetkom pro-slog stoljeea u Italijd, zvanom mag-gio.

Niko Kuret piSe 0 furlanskim islovenskim skoromatima (scaramat-te) i skopitima. Skoromati se ne raz-likuju mnogood ostalih istarskihzvoncara, ali skopiti, ogrnuti u dugecrne kabanice, crno obojena lica, scudnim teskim pokrivalom na glavii s drvenim dugim klijestima sva-kako su nesto posebno. Umjestozvona, na lancu kojim je opasanskopit visi svjetiljka, zecja kozicaiIi mrtva ptica. Skupini od petnaes-tak skoromata pridruzuju se obicnodva iLi tri skopita. Prihvatimo liKuretovu tezu, skopiti su spoj prvo-bitno zoomorfne maske i lika noe-nog strazara.

F. Mantovi dao je kratak opisjednoga lokalnoga maskiranog lika(Mingone da Bibbiano). U. Preti iR. Vaccari pis ali su 0 maskaramai maskaradama u Modeni i okolici,a M. Signorelli 0 posebnom oblikulutkarske predstave u kojoj su lutkepostavljene na dascici i pokretanenogom.

Promatramo li kao cjelinu uzborniku tiskane rezultate znanstve-nog skupa 0 narodnoj drami u Pad-skoj zavali, dojam je povoljan -grade je mnogo, metode su raznovr-sne. Kriticnij,i bi citalac mozda mo-gao zamijetiti da je teatroloskogpristupa bilo najmanje, da nemacvrstoga zajednickog temelja kojibi omogueio preaiznije razvrstavanjefen omena vezanih uz narodnu dra-mu, da odnosi narodne dramskeumjetnosti, folklornog i puckog ka-zalista, crkvene drame i obicaja ni-su dovoljno razjasnjeni, pa se svepojave svode pod zajednicki naziv-nik narodne drame. Ipak, nedosta-tak zajednickih kriterija mozemosmatrati i vrlinom tog zborl1Jika, jerrazliciti interesi, teme i metode po-mazu da se s raznih strana osvijetleproblemi koji su vezani uz folklornokazaliste, a to svak·ako jest i korisnoi potrebno.

Ivan Lozica

101 sevdalinka, Odabrao i priredio MunibMaglajIic, Likovno obogaeenje Safet Zec,IKP »Prva knjizevna komuna«, Mostar1978, 184 str.

Ova bibliofilsko izdanje, antolo-giju 101 sevdalinka pI'lipremio je do-bar poznavalac te vrste Ijubavnihpjesama Munib Maglajlie. Sastav-Ijena je strucno sa svom potrebnomaparaturom (tekstovi pjesama, iz-vori i biljeske, rasprava Sredina ivrijeme nastanka sevdaIinke, rjec-nik, napomene i pogovor). Birajueitekstove za svoju antologiju, Mag-lajlie je vodio mcuna 0 stihovnimoblicima, 0 raznolikosti motiva, 0vrstama poetskoga kazivanja, 0 ti-povima specificne strukture, 0 du-hovnim i emocionalnim .izvoriStimasevdalinke, 0 ambijentima u kojimaje roaena i 0 umjetnickim odlikama.T.ekstovi govore 0 susretima mla-diea i dj evoj aka, 0 divljenju djevo-jackoj iIi mladiekoj Ijepoti, 0 te-znjama, neizvjesnostima, 0 zeljamaza asikovanjem i udajom, odnosnozenidbom, 0 ljubavnim strastima ijladima, 0 kletvama i ponosu. Sveto pokazuje da je .izbor pjesama injihov raspored obavljen sa zna-njem i osjeeajem poeticnosti.

U Izvorima i biIjeSkama (na 22stranice) nalaze se mnogi korisnipodaci, npr. iz kojega je izvora pjes-rna uzeta, tko je i gdje zabiljezio,o sredinama nastanka, pa i 0 tomu kakvu su odnosu osobe i saddajisa stvarnoseu itd.

Na desetak stranica autor govorio sredini i vremenu nastanka sev-dalinki: 0 mjestima i gradovi.ma. 0podneblju i ljudima, posebno 0 po-lozaju zene, 0 nacinu zivota, .a iznosii neke novine a knjizevnom odre-denju i definiranju te vrste pjesama.Navodi da se sevdalinka razvila»prodorom istocnjacke islamske kul-ture na Slavenski Jug« i da je nje-zino zlatno doba trajalo do pocetka16, stoljeea do 1878. godine. Na kra-ju Maglajlie upozorava da je auten-ticna »sevdalinka - koja je snaznoodjeknula u pisanoj knjizevnostiovog tla: ·i u stihu, i u prozi, i udramskim oblicima« i koja je »po-

387

sredstvom djelovanja tek osnovanihradio-stanica« napravila velik pohodpO citavoj Jugoslaviji, danas u opa-snosti. »Tekstovi su joj bezobzirnomijenjani u kafanskim izvodenjimai gramofonskim snimcima, sto trajedo nasih dana«, kada se »zastrasu-jueom snagom« sire pjesme posvesumnjive vrijednosti koje su kom-poni~ane po uzoru na sevdalinke.

Na kraju je Rijecnik (desetakstranica turcizama) i Napomena gdjeautor objasnjava na kojj je nac,inunosio pjesme u antologiju; isticeda je strogo postovao tekst izvorni-ka, ali su pjesme pravopisno uje-dnacene. U Pogovoru dr. MuhsinRizvic kaze da se lVIaglajlic vee duzevremena bavi izucavanjem fenome-na sevdalinke, ,iz cega je potekaoilltav niz studija, ogleda i clan aka,pa i ova knjiga ciji saddaj ocje-njuje.

Ante Nazar

SIavko Jankovic, SokacI{e pismice HI,Dvostihovi - desetcrci, 4231-6145, Nap-jevi, Vinkovci 1974, 142 str. + 7 tabla.

Ova je treea od zamisljene cetiriknjige sokackih pismica - desete-rackih dvostihova - koje po sadr-zaju, pjesnickom oblikovanju i glaz-benom izrazu tvore posebnu i vrlobrojnu podvrstu lirskih narodnihpopijevaka. Pretezno Ijubavnog sa-drzaja, prepune duhovHosti, simbo ..like i j'ezicne ljepote, afo~istickikratke, pismice vjerno odrazavajuzivot slavonskog sela i drustveneprilike iz kojih su iznikle.

Treca knjiga pismica saddi uku-pno 1885 deseterackih dvostihova(od rednog broja 4231 do 6145, s timeda iz nepoznatog mi razloga nedo-stajuoni od broja 5891 do 5920),razvrstanih prema saddaju tekstau devet skupina, koje prema Jan-kovicevoj podjeli odgovaraju pismi-cama od 10. do 18. vrste (usp. Pis-mice I, str. 25, 26).

Nakon duhovitih pismica 0 inoci,kojima se Sokice katkad zlobno inajsurovije obracaju i rugaju svo-

Prikazi i kritike

j.im suparnicama u Ijubavi, slijediskupina pismica sadr~ajem pove-zanih uz razne obicaje (ukrasavanjemaramice namijenjene momku, da-rivanje, voznja kolima). Pismice 12.vrste odiSu starinom, izrazavajucivjerovanja u neizbjeznost sudbine,u kletve, molitve, snove, vracke ...Nakon pismica koje govore 0 pre-kidu »volbe« i ljubav,i te 0 promjenipartnera (13. i 14. vrsta), deseterackidvostihovi 15. vrste saddajem suvezani uz zenidbu i udaju. ZbirkazavrSava pismicama 0 becarstvu,pijanstvu i seoskom junacenju (16.vrsta) 0 gospodi svecenicima, dok-torima, uciteljima i cinovnicima (17.vrsta) i na kraju saljivim pismicamai rugalicama (18. vrsta).

Svakoj skupini prethodi kratkiuvod, kojim Slavko Jankovic (1897-1971) uspjeva citaoca zbliziti spismicama, zanimljivo povezujucinjihov sadrzaj s obicajima, zivotomi svjetonazorom Sokaca. Iako suveeinom sakupljene u blizoj okoliciVinkovaca ,i Zupanje, pismice otkri-vaju dosta govornih razlika, sto jeposljedica ikavskog, ekavskog i tzv.poluikavskoga govora stokavskognarjecja toga kraja. Stoga su teks-tovi zapisani onako kako ih je autoru pokojem selu cuo, a naglasci ispi-sani sarno u rij,ecima koje u knji-zevnom jeziku imaju drukciji nag-lasak. Skracenice uz pojedine pjes-mice (Amp, Tv, K, B i sl,), kojese odnose na ,imena kazivaca, odno-sno sakupljaca, u ovoj knjizi nisuposebno objasnj,ene i potpuno sunerazumljive citaocu koji nema prvedvije knjige. I izrazi ,iz sokackogakraja i razne strane rijeCi, ,istaknuteznakom zvjezdice koji upucuje nanjihovo tumaoenje u rjecniku, pri-lozenom prvoj i drugoj, ali ne i tre-coj knjizi, u ovom izdanjuostajuneobjasnjeni. Bez ikakvih napomenauredniStva, u knjizi je izastao i pri-log, u prethodnoj knjizi najavljenihnapjev,a pismica (na njih cak upu-cuje i podnaslov ove zbirke!).

Usprkos svim teskocama kojeprate posthumna izdanja, urednistvobi svakako trebalo ispraviti ovepropuste u cetvrtoj knj,izi i, osim