Click here to load reader

Nacrt za portret Franje Tuđmana, Predrag Matvejević

  • View
    1.008

  • Download
    3

Embed Size (px)

Text of Nacrt za portret Franje Tuđmana, Predrag Matvejević

Nacrt za portret Franje Tu|mana

*

Predrag Matvejevi}

naj tko jednoga dana bude pravio portret Franje Tumana u naravnoj mana mana veli~ini pokazat e, uz odlike to mu pripisuju pristalice i hvalitelji, ~ini ini e, , to , proturje~na obiljeja njegove li~nosti i ponaanja - ne odvojene jedne od druge, ~na na ja ja ~nosti nosti anja anja , nego zajedno i u cjelini: tatinu, koja je liena kriti~nosti prema sebi samome; : oholost, koja je uvijek spremna potcijeniti drugoga; umiljenost, koja sve zna bolje od drugih i ne priznaje vlastite pogreke (a pogreaka je sve vie, neke su tragi~ne); samoljublje, koje ne trpi protivljenja, osobito pot~injenih (nesuglasnost plaaju gubitkom povjerenja ili poloaja); despotsko ponaanje, koje ne doputa da se drugi ponaaju onako kako on ne eli ili njemu ne odgovara (portretist e zabiljeiti da je u raznim prilikama nazivao pogrdnim imenima one koji su mu se, unato~ svemu, pokuali suprotstavili : ruljai jalnui, prodane due i strani plaenici koji ubiru Judine kude, stoka krupnog i sitnog zuba, ov~ad, gusani i sl. bestijarij koji opsjeda njegovu matu vrlo je znakovit); sklonost obmanama u koje, naizgled, vjeruje, pretjerivanju od kojeg ne zazire , hvastanju kojeg se ne stidi (hrvatsko ~udo, najuspjenija smo tranzicijska zemlja i regionalna sila, na ugled u svijetu je velik, demokratski ustroj zavidan ); samouvjerenost, koja raa karikaturalne predodbe o sebi i vlastitoj veli~ini, o svojoj povijesnoj misiji i, vjerojatno, genijalnosti (godi mu kad ga neuki smatraju u~enim, kad ga maleni proglaavaju velikanom te, osobito, kad dodvorni pisci i novinari udvorice to potvruju i ponavljaju); nadmenost, koja se o~ituje u pozama i gestama naizmjenice strogim i komi~nim, koja povremeno*

O

Ovaj je nacrt za portret nastao za ivota Franje Tumana. Danas bi se mogao dopuniti mnogim stvarima koje donedavno nismo znali, tragi~nim i komi~nim. Poznato je, izmeu ostalog, da je imao stalnu telefonsku vezu s Miloeviem i da su se, dok se vodio rat po Bosni, susreli mnogo puta (autor).

285

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

poprima obiljeja manije ili paranoje (izraava se i na druge na~ine, koje ova kratka pripovijest ne moe predo~iti); naklonost stanovitim oblicima predstave ili parade, nagnue nekim vrstama travestije ili ki~a (ki~ica portretista nee propustiti da oslika nakaradne odore i obrede predsjednikove garde, zvjerolike dodatke tradicionalnom hrvatskom grbu, neprispodobivu obnovu ustake kune i ostale sli~ne stvari). Franjo Tuman se odlikuje, uza sve ostalo, neobuzdanim ambicijama i nepredvidivim promjenama. Bio je najmlaim generalom Jugoslavenske narodne armije (i to bi valjalo provjeriti, jer prema prilikama mijenja podatke i o sebi i o drugima). Veli~ao je rije~ju i djelom Jugoslaviju koja je nastala kao rezultat vjekovnih tenji svih jugoslavenskih naroda, isticao golemi zna~aj jugoslavenskog iskustva, uzdizao herojstvo oslobodila~ke i revolucionarne borbe pod zastavom bratstva i jedinstva te, s mnogo estine, napadao one kojima smeta Nova Jugoslavija, zajednica bratskih naroda (sve su to navodi iz njegovih ranih radova). Kao utemeljitelj hrvatske dravnosti i otac nacije odbacuje svaku pomisao na suradnju meu Junim Slavenima, onemoguuje pokuaje njihova pomirenja, nije~e ~ak i njihovo zajedni~ko porijeklo. Ne znamo je li on sam skovao pogrdni naziv jugonostalgi~ari, kojim se ~esto slui, kao to je prije, dok je bio oficir JNA, upotrebljavao kovanice poput ustakog mrakobjesja i sl. Kao ratnik nije ispalio ni metka - to potvruju njegovi drugovi, napominjui da se stalno bojao i neprestano klonio opasnosti. Portretist e vjerojatno pronai fotografiju iz partizanskih dana, na kojoj ga vidimo kako lei potrbuke i objema rukama dri njema~ku strojnicu to su je drugi zarobili, iz koje se nikad nije usudio zapucati. Svjedoci se sjeaju kako ga je komesar 32. divizije, prilikom neprijateljskog napada na Bilogori, natjerao pitoljem da se vrati u rov kad se prepao i po~eo bjeati glavom bez obzira. Neki od drugova, koji su ga bolje poznavali, protivili su se da mu se da spomenica borca od l94l. godine. Sa~uvana je i objavljena i jedna slika iz vremena kad je ve postao na~elnikom Personalnog odsjeka u Partizanskom tabu u Moslavini: uz njega su trojica drugova u raskop~anim kouljama, zavrnutih rukava, ljeto je, nasmijani su, vedri, a on smrknut i uiljen, u uniformi od glave do pete, zakop~an do grla, naoruan do zuba, utegnut kaiem - o kaiu kaikara, ru~na bomba zvana kragujevkom, koja nikad nee prasnuti; moda je ~ak bila od drveta, nadomjestak granate, kulisa rata, trofej neostvarenog ratnika. To je njemu sli~no.

286

Zeni~ke sveske

Kao mladi aktivist u pozadini denuncirao je pokrajinskom rukovodstvu obi~ne hrvatske domobrane, mobilizirane na silu, ~ak i svoga susjeda ili obiteljskog kuma, nazivajui ih (u popisu koji je sa~uvan u arhivima NOB-a) ogavnim ustakim krvnicima i hitlerovcima. Nastojao je i na taj na~in stei povjerenje pretpostavljenih kako bi se domogao viega poloaja. Kao predsjednik hrvatske drave proglaava prave ustae, izbjegle nakon drugog svjetskog rata u Latinsku Ameriku, hrvatskim rodoljubima Kao novi predsjednik Hrvatske isticao je svoju privrenost Americi i Zapadu uope, nudei im odavno potroenu ideju o predziu kranstva. Kad su ga Zapad i Amerika po~eli tretirati kao drugorazrednu para-balkansku figuru, dunu da se povinuje onom to se od njega trai, oduevljenje mu je splasnulo. Krajem 1998. godine zaprijetio je ~ak snagama SFOR-a pod zapadnoevropskom i ameri~kom upravom da e ih napasti zbog nekoliko kua u opustjelom selu Martin Brod, ako mu ne prepuste taj djeli Bosne koji je kanio prisvojiti. Dotad se vjerovalo da su samo Sadam Husein ili Slobodan Miloevi kadri izazivati na takav na~in velike sile. Razlika meu njima je ipak u tome to se Tuman vie boji ja~ih i to ga, sreom, ja~i mogu lake odvratiti od nauma: ustuknuo je ~im je mali odred stranih vojnika uao, bez otpora, u spomenuto seoce. Kao ilegalac u Hrvatskom zagorju traio je od pretpostavljenih da mu alju, za politi~ku izobrazbu partijskih kadrova, Staljinova djela. Kao vojnik Partije i sljedbenik plamena revolucionarnog djela Titove epohe (i to je navod iz njegovih vojnih spisa) bjesomu~no progoni drugove u Armiji koji nisu pravovremeno osudili staljinsku Rezoluciju protiv titoisti~ke izdaje. (Neki su od njih po svoj prilici zavrili u gulagu Gologa otoka.) U tom je imao osjetna utjecaja njegov osjeaj manje vrijednosti ili prikraenosti u odnosu prema komandantima koji su, u neusporedivo teim okolnostima, vodili vojske i bili bitke: oni su njegov ilegalni rad u pozadini smatrali perifernim ili bezna~ajnim; tako su ga potcjenjivali, povrijedili su njegovu nezajaljivu tatinu. Moe se pretpostaviti da je upravo zato - mnogo vie zbog samoljublja nego iz odanosti prema drugovima - zapo~elo njegovo protivljenje odreenim vojnim krugovima, srpskim i jugoslavenskim: veli~ao je zna~enje i zamah partizanskoga pokreta u Hrvatskoj da bi tako istaknuo svoje mjesto i ulogu u njemu. On je takav.287

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Kao jedan od voditelja kadrovske politike u posebnim slubama Jugoslavenske narodne armije, na zadacima koji su povjereni samo najpouzdanijim i najprovjerenijim, onima koji se najstroe dre reimske i ideoloke linije (zvanim prjamoljinjejnije u staljinisti~koj terminologiji), donosio je - i prenosio pretpostavljenim - sudove o tome koliko je koji oficir podoban, tj. privren socijalisti~koj Jugoslaviji i njezinom voi. Kao voa hrvatske vojske optuivat e ne samo Jugoslavensku armiju kojoj je pripadao, nego ~ak i djecu bivih jugoslavenskih oficira, smatrajui ih sumnjivim licima i antidravnim elementima. Kao na~elnik Odjela personalne uprave i sekretar Komiteta Saveza komunista Politi~ko-upravnog sektora Dravnog sekretarijata za poslove Narodne odbrane (u toj zvonkoj i trakavi~astoj tituli portretist e, moda, potraiti tragove njegova ukusa i stila), ambiciozni mladi general-major Franjo Tuman okomljuje se na pristalice disidenta Milovana \ilasa. Kasnije, kad i sam bude proglaen disidentom, trait e da se sastane s njim u Zagrebu ne bi li, uz pomo \ilasovu, postao poznatiji u svijetu. To je njemu sli~no. Kao dravni poglavar potisnuo je i omalovaio predvodnike hrvatskoga proljea, koji su se prije njega zauzimali za hrvatsku samostalnost i utirali mu put. Njegova opsesija da bude prvi u svemu i da sebe prikae za~etnikom svega iskazala se u raznim prilikama: elio je, prema sloganu koji su ponavljali njegovi nekadanji drugovi, biti i nakon Tita Tito, oponaajui maralove loije osobine na najloiji na~in. Kao bivi komunisti~ki funkcionar priznao je Titove zasluge za Hrvatsku (u tom pogledu blizak je srpskim nacionalistima, koji zamjeraju Titu upravo njegovo hrvatstvo i mrze ga najvie zbog toga). Ako to proturje~i povijesti i Titovim izjavama - ja sam Jugoslaven i nita drugo ne mogu biti, Jugoslaven po svom poloaju a i po svome duhu - utoliko gore po Tita i samu povijest. Kao nekadanji ljevi~ar rado se poziva na najveeg pisca hrvatske (i jugoslavenske) ljevice Miroslava Krleu. Nakon to je intervenirao kod Tita da Tumana puste iz zatvora i prije nego to je prekinuo sve veze s njim, Krlea je savjetovao ovom posljednjem da se okani orava posla i posveti historijatu otpora koji je hrvatski narod pruio okupatoru i Paveliu. Posve suprotno tome, izlaui program svoje stranke i nastojei njime privui to vei dio ustake

288

Zeni~ke sveske

emigracije, Franjo Tuman je proglasio Pavelievu endehaziju izrazom politi~kih tenji hrvatskoga naroda za svojom samostalnom dravom. I u tome se ogleda njegova veza s hrvatskom ljevicom. On je takav. Kao osniva~ Hrvatske Demokratske Zajednice povjerio je ~lanstvu da je ve 1942. ili 1943. godine postao svjestan zla i zlo~ina koje komunizam u sebi nosi. To mu nije smetalo da jo gotovo ~etvrt stoljea nakon te fatalne spoznaje slui komunisti~kom reimu, da veli~a pobjede narodnooslobodila~kog pokreta pod vodstvom Komunisti~ke partije te da, u okviru te iste jugoslavenske partije, isti~e posebnu ulogu komunista Hrvatske koji su stali odlu~no na stranu progonjenih Srba i Jevreja, osuujui bez milosti, dezorijentirane malograanske nacionalne elemente ( i to su doslovni navodi iz djela budueg predsjednika). U tom pogledu znakovit je i njegov pokuaj da tragi~no samoubojstvo roenog oca i ubojstvo pomajke pripie najprije ustakim kriarima, a zatim svojim komunisti~kim drugovima. To je njemu sli~no. Kao zatvorenik koji je uivao osjetno blai tretman od ostalih hrvatskih nacionalista, uspio je proiriti vijest da je prebolio ~etiri infarkta i pribaviti za to lije~ni~ku potvrdu. Napisao sam u tom ~asu otvoreno pismo i objavio ga: i sm obmanut, obmanuo sam ustanove poput meunarodnog Amnestyja i P.E.N. cluba molei ih da zatite bolesnog Franju Tumana, bivega partizana kojeg sam ve prije branio kao svjedok pred sudom u Zagrebu, i zatrae njegovo oslobaanje. Nisam mogao ni zamisliti da e, unato~ tekom sr~anom oteenju, jednoga dana igrati tenis sa svjetskim asovima. Niti da e njegov lije~ni~ki tim ustanoviti kako mu je srce savreno zdravo. On je takav. Kao autor knjiga koje se dijele, u propagandne svrhe, po meunarodnim sajmovima, moe se usporediti s predsjednicima Sjeverne Koreje ili Libije. (Napomena za budueg portretista: prijevodi i izdanja u inozemstvu potpomognuti su sredstvima neutvrena porijekla; strani knjiari isti~u da im je proa nitavna; autor pak izjavljuje da je upravo od autorskih honorara kupio raskonu vilu i stavio goleme uloge u banku, premda sve te honorare, izgleda, nije prijavljivao poreznim slubama niti je plaao na njih odgovarajui dug dravi i narodu; umjesto objave prihoda i poreza, kao i objanjenja pred javnou koja je ostala zapanjena, mogli smo pro~itati izjave njegovih kancelarista).289

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

U svom publicisti~kom radu uivao je povlastice i izdano se njima koristio: u Armiji, napose u Vojnoj enciklopediji gdje je bio vanim urednikom i objavio ajme! - moda svoje najbolje ili barem najjasnije tekstove, pomagali su mu suradnici nii po ~inu; kad je u nomenklaturi samoupravnog socijalizma postao direktorom Instituta za povijest radni~kog pokreta u Zagrebu, cijela su mu poglavlja pisali i dotjerivali podreeni pomonici; kao predsjednik, opet raspolae u svom kabinetu ekipom koja ~isti od ideolokih zabluda i srbizama njegova prethodna djela, pripomae mu da sastavi nova, potpisana njegovim imenom. Otkria flagrantnih plagijata do~ekao je s prezirom: kriti~ari koji su objelodanili kako preuzima tue tekstove ne navodei izvore i ne rabei navodnike, nisu shvatili kolika im je vanost: kakva je ~ast da njihovi anonimni uradci nau mjesta u tako velebnu djelu. Posluio se 1999. godine navodom (vjerojatno ironi~nim) nekog nepoznatog stranog novinara - da dosad nije dobio Nobelovu nagradu samo zato to je Hrvat. To je njemu sli~no. Kao glava drave, ne ustru~ava se prisvojiti, na sli~an na~in kao i tekstove, ave, ave, , ~ava ava , ~an ~in an in , sve ostalo to mu doe pod ruku. Dri da mu to pripada. Ne smatra se dunim to e e . bilo kome polagati ra~una o svojim prihodima. Ne brine ga jesu li moda pare, kojima su ga obasuli uo~i i nakon stupanja na vlast, iz pavelievskih sanduka, u kojima je odnijeto iz zemlje blago poubijanih idova, ili su pak dio skromnih uteda Hrvata, koji su u tuini sanjali o vlastitoj dravi, boljoj i civiliziranijoj od one ustake. Popustljiv je i blagonaklon prema onima koji, ~ini se, znaju kad je, kako i koliko uzeo i dobio, koji su kadri ucjenjivati ga na najgori na~in pred Hrvatskom i svijetom, pred javnou i povijeu, ukoliko ne postupi onako kako njima odgovara. Takvi trajno ostaju na poloajima - njih vrhovnik ne mijenja onako kao to to ~ini s ostalima. (Vi~niji istraiteljskom poslu od pisca ovih redova imat e, vjerojatno, vie mogunosti da to jednoga dana temeljitije istrae i provjere.) Savjetnici kojima se okruuje duni su govoriti ono to od njih o~ekuje ina~e mijenja savjetnike. (Koliko ih je promijenio!) Osobe koje su imale priliku pribliiti mu se kau da se ponekad ali. Mogue je zamisliti kakve su mu ale - smijei se polovicom ustiju. Suvremeni svijet poistovjeuje sa svojom predodbom o svijetu. Slobodne graane s podanicima. Sljedbenici mu nadomjeuju podrku naroda. Od pristalica stvara poslunike. Nesuglasnost smatra izdajom. Neposluh pobunom.290

Zeni~ke sveske

Malo ga stranih dravnika posjeuje (alju mu uglavnom pomonike da ga opomenu ili natjeraju da se dri obeanja ili dogovora). Jo je manje onih koji ga pozivaju. Kad su mu po~eli spominjati ime na Meunarodnom sudu za ratne zlo~ine, proglasio je suradnike te ustanove Ujdinjenih nacija politi~kim diletantima. Bivi ministar vanjskih poslova susjedne drave smatra da svojim dranjem iri oko sebe antipatiju. Dio te antipatije prenosi se, na alost, i na zemlju koju predstavlja. Stavlja lentu s trobojkom preko plea i prsiju ~ee nego to to iziskuju slubeni ceremonijali. Navla~i sve~ane uniforme na vojnim paradama. Dri pateti~ne govore kojima pljee njegova sljedba. To je njemu sli~no. Uvjereni ateist sve do svojih najzrelijih godina postao je, doavi na vlast, vjernikom. Vidjesmo ga (pomozimo buduem portretistu kao suvremenici i svjedoci) kako na vjerski blagdan pjeva u crkvi zajedno s pukom: mrda usnama, mrgodi ~elo, mr~i lice, mrvi slogove, mrsi rije~i nabone pjesme koje mu nisu dovoljno poznate - to se nije u~ilo ni u SKOJ-u, ni u Partiji. Vratimo se ponovo slikama, koje dopunjuju pripovijest. On je takav. Mlaahni oficir u odori Jugoslavenske narodne armije progurao se i ustobo~io uz Josipa Broza Tita prilikom fotografiranja (to tvrdi o~evidac koji mu je ina~e sklon, njegov drug iz NOB-a i komesar koji ga je primio u Partiju): eli da ostane ovjekovje~en uz Marala, u Beogradu, na Dedinju. Prigodom beatifikacije hrvatskoga kardinala Alojzija Stepinca, ef drave isturio se na sli~an na~in i naao sred sama oltara, uz bok Svetoga Oca, u svetitu Majke Boje Bistri~ke 1998. godine. Oni koji prate Papina putovanja po svijetu tvrde da se to nije dogodilo ni u jednoj od stotinjak zemalja u koje je Wojtyla putovao. (Napomena buduem portretistu: slubeni izvori tvrde da je Predsjednik pohrlio na oltar nakon to mu je dao mig sam Pontifex; bilo kako bilo, u lai~koj demokraciji, tamo gdje su Crkva i Drava doli~no odvojene jedna od druge, posko~iti na takav mig nije ni dostojno ni razumno. To je njemu sli~no.) Kao agilni komunisti~ki publicist pisao je o rimokatoli~koj crkvi koja je preko svojih vrhova u slubi Vatikana i Rima, okomio se na crkvenu oligarhiju, naro~ito rimokatoli~ku, sa svojom klerikalnom organizacijom (to su opet doslovni navodi). U takvoj se optubi podrazumijeva, o~ito, da je na ~elu crkvene oligarhije bio Alojzije Stepinac, ve osuen od komunisti~ke vlasti, da je na vrhu u Vatikanu ili Rimu bio Sveti Otac, a u prezira dostojnoj klerikalnoj organizaciji i sam hrvatski

291

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

kler. Tako je tadanji armijski agitator jo jednom potvrdio osudu i samoga kardinala, i Rimokatoli~ke crkve u Hrvata, i hrvatskoga sveenstva. Kad nakon svega toga pobono sudjeluje u beatifikaciji, valja se pitati o ~inu pokajanja i zasluzi pokore. Bog je milostiv oprost je dostupan. Dovoljno je da ga grenik zatrai. Nismo ~uli rije~i ispovijedi. One su izostale. On je takav. Kao militantni antiklerikalac u redovima KP i SKJ isticao je ne samo izdajni~ku ulogu Crkve (naro~ito rimokatoli~ke, dodavao je da ne bi bilo zabune); kao predvodnik Hrvatske Demokratske Zajednice izjavio je pak da je njegova stranka i drava kojoj je na ~elu u punoj suglasnosti s Katoli~kom crkvom. U prethodnom razdoblju, u suglasnosti s ideologijom na snazi, suprotstavljao se dekadentnim pojavama, koje je osudio i drug danov; danas na sli~an na~in upozorava da mu je cilj upravo oivotvorenje kranske civilizacije na na~in koji se suprotstavlja dekadentnim pojavnostima. Valja priznati da u njega ima i dosljednosti: dekadencija, i prije i poslije, ozna~ava one koji druk~ije misle - inakomislja{~ije. To je njemu sli~no. Doktor znanosti obranio je tezu kojoj su autorstvo osporili najozbiljniji znanstvenici. Malograanin iz Velikoga Trgovia trai da mu se uz ime i predsjedni~ku titulu uvijek navede i doktorsko zvanje -dr. ( stavio ga je ~ak i na kraju ~estitke Papi povodom dvadesetogodinjice pontifikata). Nitko od onih koji su mu najblii i koji se vrzmaju oko njega nije se usudio upozoriti ga da je to neprili~no ili provincijalno, da protuslovi dobru ukusu. Pogotovo ako se zna da mu je doktorat skroman i sporan, da neke njegove dijelove i nije sam napisao. Svoja prva znanja iz povijesti stjecao je u trgova~koj koli i na vojnim kursevima. Svoju publicistiku proglasio je povijesnom znanou, traei i od drugih da je takvom smatraju. Njegove stilizacije - naslovi Svedobna sveudiljnosta genocidne ~inidbe, Usudbene povijesnice, izri~aji poput dananjeg zlosilja ili ju~eranjeg mrakobjesja - poti~u vie na zabrinutost zbog stanja duha nego to upozoravaju na sprdnju s jezikom. Re~eno je davno ve:Stil je sam ~ovjek. On je takav. ve: Povjesni~ar koji je u Turskoj prvi put vidio hetitski spomenik nalik na hrvatski grb, ahovnicu kakvu su od Apenina do Levanta upoznali i prihvatili mnogi narodi i razna plemena, zaklju~io je - ne pitajui za miljenje heraldi~are - da su Hrvati srodni s Hetitima: korijene nalazimo na podru~jima europskog i

292

Zeni~ke sveske

azijskog kontinenta sve do u daleku ~etiritisuljetnu prolost ( time implicite podrava i teoriju ekstremnih nacionalisti~kih krugova, koji tvrde da Hrvati nisu ni junoslavenskog niti uope slavenskoga porijekla, nego iranskoga - neki to smatraju hrvatskom ina~icom kosovskoga mita). S takvim mitolokim pogledom na prolost i povijest, nije teko ustvrditi da su i nai bosanski muslimani povijesno, govorno i geopoliti~ki izvorno preteito Hrvati (ako se netko upita zato je onda dan nalog da ih se napada i progoni po Hercegovini i dijelu Bosne, neka sam trai odgovor na to). Marksisti~ku podjelu na klase, koja je bila credo njegove skojevske mladosti, zamijenio je diobom na stalie,vrlo sli~ne Musolinijevim korporacijama, te zaduio svog bliskog suradnika ( ina~e maestra za nogomet i operetu) da tu ideju ne samo razradi nego i primijeni na hrvatsku stvarnost. To je njemu sli~no. Franjo Tuman je uao u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti zahvaljujui svom poloaju i utjecaju, a ne znanosti ili umjetnosti. Znanstvenik koji u svojim djelima mijenja podatke ili ocjene od jednog izdanja do drugog, koji je duan ispri~avati se narodu idovskome zbog nanijete mu uvrede. Intelektualac koji se ne libi izjaviti na javnom skupu kako mu ena nije ni idovka ni Srpkinja. Diletant koji se dohvatio nebuloznih teorija o sukobu civilizacija i pokuava, uz njihovu pomo, opravdati posezanja za Bosnom i Hercegovinom. Filozof povijestiod kojeg zaziru povjesni~ari, kojem se podsmjehuju filozofi. Dravnik od kojeg okreu glavu efovi najveih drava. Demokrat zapadnoga tipa koji izvrgava ruglu demokraciju: poput isto~nih satrapa postavlja i skida ministre savjetnike - i svoga vlastitog sina postavio je i skinuo kad mu se svidjelo. On je takav. Beskompromisni borac koji se pokazao spremnim na sve vrste nagodbi, ~ak i s faistima protiv kojih se borio u ratu, nad ~ijim se zlo~inima gnuao: nakon stvaranja NDH i preuzimanja vlasti od ustakih, emigrantskih, frankova~kih, klerikalnih elemenata na ~elu s poglavnikom Antom Paveliem... ustaki zlikovci zapo~eli su od prvog dana bjesomu~an progon naprednih ljudi(opet navodi, rei ete - ne treba ih vie). S jedne strane, pozvat e se na antifaisti~ke tradicije i traiti da se one unesu i u Hrvatski ustav; s druge e proglasiti svojim najboljim ministrom ~ovjeka koji ne krije da je ustaa. Antifaist pod ~ijom se vlau rue i oskvrnjuju spomenici rtvama faizma; koji je ~ak dopustio da se , u samu sreditu hrvatske prijestolnice, promijeni ime i Trgu rtava faizma; koji se ne ustru~ava izjaviti da je izru~enje upravitelja ustakog konc-logora u Jasenovcu,

293

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

jednom od naj~udovinijih u Evropi, nametnuto Hrvatskoj; koji povrh svega kani pomijeati kosti faista i antifaista koji su se protiv njih borili, onako kako je to u~inio generalissimus Franco, njegov uzor. To je njemu sli~no. Njegova nezajaljiva elja da bude hvaljen i slavljen, da se marno i harno gaji kult li~nosti njegove, jedva da ima premca. Dva predsjednika Hrvatskoga dravnog Sabora - N. Mihaljevi i V. Pavleti - izgovorili su ili ispisali, na tribini ili u glasilu koji izdaje predsjednikova stranka pod naslovom Dravnost, laude kakve su se rijetko ~ule i vidjele nakon smrti Staljinove, Maove ili Hoxhine: on nije samo velikan cjelokupne hrvatske povijesti, nego je ~ak i filozof povijesti; dominantne su mu osobine, po njima, pravdoljublje, slobodoljublje, istinoljublje, rodoljublje; on je moreplovac ~iji je brod izloen naletima orkana; misli mu krasi punoa sadraja ~esto zapaljena neodoljivim domoljubnim duhom nemira; odlikuje se dirljivom ~istom emocionalnou i suptilnom blagou. Takvoj verbalnoj pomami odaju se i drugi ~elnici, nii na hijerarhijskoj ljestvici. Potpredsjednik njegove stranke, zvani [eks, spominje 1998. godine ezlo, koje Tuman dri u ruci predvodei hrvatski narod. Nedostaje mu jo samo kruna. Jednima je stvoritelj Hrvatske, drugima najvanija li~nost dvadesetog stoljea. Usporeuju ga s Washingtonom i Bismarckom, Cromwellom i de Gaulleom i vjerojatno dre da e mu povijest odati vee priznanje od onog koje oni uivaju. Dva sveenika - Don Ante i fra Duka - vide u njemu novoga Isusa. Kroni~ar hrvatske demokratske Zajednice zaklju~uje da je Tuman najvei Hrvat svih vremena, ovozemaljski hrvatski Bog (dr. N. Kujuni). Amen. Postupno se otkrivaju novi podaci o njegovoj suradnji s dijelom hrvatske emigracije koja se vezala za Pavelievu Nezavisnu Dravu Hrvatsku, o podrci i pomoi koje mu je ona pruila. Te ~injenice upotpunjuju lik i djelo Franje Tumana. Saznali smo napokon s kim je osnivao svoj pokret, tko mu je i na kakav na~in stvarao uvjete i utirao put: tri boravka u Kanadi krajem osamdesetih godina, za koje je, po svemu sudei, znala jugoslavenska tajna policija (nastojala je vjerojatno kompromitirati bivega generala i zato~enika); javna predavanja u hrvatskom pastoralnom sreditu franjevaca u Norvalu, kraj Toronta; dogovori u tom ogranku hercegova~ke Crkve sa upnikom (Ljubom Krasiem), jednim od voa politi~ke emigracije, sveenikom koji se vie isticao svojom mrnjom

294

Zeni~ke sveske

prema komunistima nego kranskom ljubavlju prema blinjem; veza s ljudima kao to su agilni elektri~ar Ante Beljo i lukavi ugostitelj Gojko [uak (koji se predstavljao kao u~itelj iz Ottawe) - obojica sljedbenici ekstremne ustake ideologije i luburievske ideje o pomirenju faista i partizana, radi uspjenije borbe protiv Srba; meu takvim ortacima nema ni jednog intelektualca, recimo predstavnika hrvatskih demokratskih stranaka izmeu dva rata, poput HSS-a, koje nisu kompromitirane suradnjom s ustatvom. Sa~uvane su, meutim, ovaj put i objavljene, karakteristi~ne fotografije: Franjo Truman u Norvalu, iroki i zadovoljni osmijeh mu je na ustima, kao da oponaa ameri~kog kandidata na predsjedni~kim izborima. Jednom je htio biti nalik Titu u maralskoj uniformi, drugi put Washingtonu u povijesnoj pozi, trei put mitu koji je stvoren po njegovu ukusu, u koji je sam povjerovao. On je takav. Uspio je odcijepiti hrvatsku dravu tek nakon to ju je miloevievska soldateska odgurnula iz Jugoslavije. Ostavio ju je lienu dostojanstva i potovanja, bez onog to je imala prije njega. U prolosti koja joj nije bila laka okradala su je carstva i kraljevstva, saveznitva i zajednitva: nitko kao njegova stranka i vladavina. Premda mu je najua obitelj nacionalno izmijeana, uspio je etni~ki o~istiti lijepu nau domovinu, kao nitko prije njega, vie i temeljitije nego oni koji su urlikali: bjete psine preko Drine. U analima e ostati zabiljeeno: prihvatio je na kraju uvjerenja posve suprotna onima koje je isticao na po~etku, u godinama svoga uspona, opredijelio se za ono protiv ~ega se u veem dijelu ivota borio i to je na sav glas osuivao. Porekao je svoje nazore i stavove, sebe sama. To je najgore to se moe dogoditi li~nosti koja eli biti povijesnom. Opravdavanje zlodjel tuim zlodjelima, makar i gorim i veim, povijest ne prata i ne potuje. U ime hrvatstva nastojao je pod~initi Hrvatsku svojoj samovolji. U tome je, unato~ svemu, tek djelomice uspio. Taj ga je neuspjeh, vjerojatno, vie mu~io nego ita drugo. To je njemu sli~no. On je takav. Prijetvoran i patvoren, prevrtljiv, povran, preuzetan i potkupljiv, gramziv, nadmen i nametljiv, nasrtljiv, nepouzdan i neodmjeren, autoritaran, egocentri~an, samouvjeren, samovoljan i sebeljubiv, umiljen i beskrajno, beskrajno tat - Franjo Tuman. Sve e to uzeti u obzir onaj tko se lati njegova portreta. Nee mu biti teko ocijeniti ono to se dogodilo nakon njegova dolaska na vlast : dravu kojom bezobzirno vlada jedan ~ovjek i njegova stranka, lienu demokracije i pravosua,

295

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

lai~nosti i tolerancije, politiku koja se upustila u osvajanje tuega teritorija, primitivni populizam i kruti centralizam, autoritarnost i autokraciju, civilizacijski nazadak i gospodarsku propast, zaduenost i besposlicu, gubitak povjerenja u zemlji i isklju~enje iz tokova evropske integracije, osiromaenje naroda i rasprodaju narodne imovine, bezobrazan nepotizam i besprimjerno bogaenje, srozavanje ugleda Hrvatske ~ak i u o~ima onih koji su joj bili najblii i prvi pritekli u pomo. Nezavisna Drava Hrvatska, osnovana 194l. godine uz pomo stranoga faizma, bila je kopile. Dananja bi Hrvatska, pod njegovom vlau, mogla ostati nedono~e. Ovi su redovi napisani sa eljom da tome ne bude tako. Prijedlog da podnese ostavku, upuen ve prije, podnosim ponovo. Sama ~injenica da postoji u susjednoj Srbiji voa, politi~ar i dravnik jo gori , opakiji i krivlji - kriv i pred svijetom i pred samim srpskim narodom, koji je takoer stradao, osramoen zlo~inima to su po~injeni u njegovo ime i izopen iz zajednice naroda - ne opravdava Franju Tumana ni~im i ni u ~emu. Danas se o hrvatskim poslima odlu~uje u Hrvatskoj, o srpskim u Srbiji. Svatko odgovara za sebe i za svoje: svoji smo na svome. Svaka od ovih opaski dala bi se proiriti, pojasniti, potkrijepiti. No to e biti stvar savjesti onog tko bude pravio portret u prirodnoj veli~ini, a ne samo nacrt za nj. Bit e to posao same povijesti. Na smetlitu povijesti nai e se mnogo vie od onog to je ovom prilikom tek nagovijeteno. P.S. Ovaj je nacrt za portret napisan za `ivota Franje Tu|mana. Danas bi se mogao dopuniti mnogim stvarima koje donedavno nismo znali, tragi~nim i komi~nim. Poznato je izme|u ostalog da je imao stalnu telefonsku vezu s Milo{evi}em i da su se, dok se vodio rat po Bosni, susreli mnogo puta.

296

Poratni bosanski krajolici: na 0 strana fotomonografije My Lovely Bosnia (Moja divna Bosna) {vajcarski fotograf Christian Schwager plasirao je fotografije u boji, koje su godinama nastajale na sjeveroistoku Bosne. Krajolici su na prvi pogled skoro idili~ni, no smetnje na njima odaju pa`ljivom posmatra~u da se radi o minskim poljima ili masovnim grobnicama, dakle o jezivim, a ne idili~nim mjestima. U knjizi su zastupljene i pjesme bh. knji`evnika, koji su stihovima odgovorili na neke svoje krajolike: Antun Branko [imi, Musa azim ati, Petar Ko~i, Mak Dizdar, Stevan Tonti potpisali su pjesme o bolu, ~e`nji ili mirenju sa kona~no{u. U uvodnom eseju, koji je pored novosadskih Polja ekskluzivno ustupljen Zeni~kim sveskama autor i ujedno novi ~lan redakcije je, reagujui na fotografije Christiana Schwagera, pisao o Crnom vrhu, mjestu koje je u njegovom kalesijskom zavi~aju bilo na glasu erotskog igrali{ta sve dok ga nije izobli~io krater sekundarne grobnice. Osim u originalu svi tekstovi su i na engleskom i na njema~kom.

Christian Schwager, Crni vrh II

Christian Schwager, Crni vrh I