PregledniradUDK159.964.2/Derrida,FreudPrimljen14.01.2008.

ŽeljkaMatijaševićiLukaBekavacSveučilišteuZagrebu,Filozofskifakultet,I.Lučića3,HR-10000Zagreb

zeljka.matijasevic@zg.t­com.hrlbekavac@ffzg.hr

Na rubu filozofije: Derrida i Freud

SažetakTekst raščlanjuje Derridaovo razmatranje Freudova pojma nesvjesnog, budući da Derrida smatra da su Freudove različite metafore nesvjesnog – od neurološkog modela do čarob-nog bloka – izazvane upravo činjenicom da stari koncepti nisu mogli poslužiti Freudovoj psihoanalizi te Freudovo iznalaženje metafora dovodi u vezu sa svojim pojmom différance, smatrajući istovremeno kako Freud time zadaje ozbiljan udarac metafizici jer nesvjesno izmiče svakom upisivanju u već postojeće pojmove logocentrizma, a svoje tragove ostavlja upravo izmičući metafizici prisutnosti. Drugi dio teksta analizira Derridaovu dijagnozu Freudova povratka u metafizički okvir što se događa u Freudovim kasnim tekstovima čime se njegova teorija razotkriva kao prisila ponavljanja starih koncepata prve energetske faze ili, putem prijenosa, kao upisivanje samog Freuda u interpretativne činove psihoanalize, što dovodi do »autotanatografije«.

Ključneriječinesvjesno,čarobniblok,différance,logocentrizam,autotanatografija

Uvod

Uovomtekstu,kojiiscrtavaDerridaovopoimanjeFreuda,razmatrajusenaj­važnijiDerridaovitekstoviposvećenipsihoanalizikojidotičudvanajbitnijaaspektaDerridaovastavapremaFreudovojpsihoanalizi.Takoseuprvomdi­jeluteksta,naslovljenom»Freudigramatologija«,polaziodDerridaovaraz­matranjaFreudovapojmanesvjesnog,kojijeponajprijeshvaćenusvojemneu-rološkomobliku,azatimslijedeprogresivnemetaforizacijekojepokušavajudočaratistrukturupsihe,odnossvjesnoginesvjesnog,odoptičkogstrojado–najvažnije–čarobnogbloka.DerridasmatradasuterazličitemetaforizacijeizazvaneupravočinjenicomdastarikonceptinisumogliposlužitiFreudovojpsihoanalizi,teFreudovoiznalaženjenovihinovihmetaforadovodiuvezusasvojimpojmomdifférance.DerridasmatrakakojeFreudtimezadaoozbiljanudaracmetafizici jer nesvjesno izmiče svakomupisivanju u već postojećepojmovelogocentrizma,asvojetragoveostavljaupravoizmičućimetafiziciprisutnosti.Derrida,sjednestrane,držikakoFreudnastupakaopredstavniklogocentričnemetafizike,aliupravosvojimmetapsihologijskimkonceptimaništitumetafiziku.Međutim,DerridaipaksmatrakakoFreudokončavatimeštoosporavatajtragiupisujesenatraguokvirmetafizike.Upravosezatoudrugomdijeluteksta,naslovljenom»Psihoanalitičkaspeku­lacijaipismoFreudovepsihe«daljerazmatrataj»nesretni«Freudovpovra­takumetafizičkookrilje,odnosnoDerridaovorazmatranjeFreudovekasnefaze,kojaposvemaiskazujeFreudovupotrebuzabijegomodfilozofijskogesencijalizma,alikojaokončavavrtoglavimfilozofskimspekulacijama.Fi­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)

Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozo­fije:DerridaiFreud398

lozofijskiesencijalizamkaopotisnutopsihoanalizeizvršavamanevarpovratapotisnutog iurušavaFreudovozdanjekasne faze.Derridaukazujekakosetemeljnipsihoanalitičkipojmovi,ponavljanjeiprijenos,upravoodigravajuuFreudovimkasnimtekstovima,proizvodećiiizigravajućinjegovuteorijukaoprisiluponavljanjastarihkoncepataprveenergetskefazeili,putemprijenosa,kaoupisivanjesamogFreudauinterpretativnečinovepsihoanalize,štodovo­dido»autotanatografije«,doFreudovapismapsihekaozlokobnogupisivanjaFreudovavlastitaThanatosaupoimanjenesvjesnog.

Freud i gramatologija

Neurologija i pismo psihe

»Freudiscenapisanja«1,prvaDerridaovaizravnapolemikaspsihoanalizom,predstavljapotraguzamjestimanakojimaFreudovikoncepti–unatočtomušto »bez ijedne iznimke pripadaju povijesti metafizike, odnosno sustavulogocentričkerepresijeustrojenomradiisključivanjailiponižavanja,izbaciva-njailiomalovažavanjatijelapisanogtragakaodidaktičkeilitehničkemeta­fore, servilne tvari ili izmeta«(Derrida2003,247–248)– jošuvijekmogupremametafizicidjelovatikritički.UtomsetekstuFreudovimetapsihologij-skispisičitajunapozadiniranihDerridaovihradova,zaokupljenihodnosomfilozofijepremanjezinupostojanjuutekstu,2aonjeoduvijekbioartikulirannizompojmovnihopreka(odbitkainištaviladoduhaitijela,iliosjetilnogiinteligibilnog)kojeoznačiteljsvodena»posredovanjeposredovanja«,»paduizvanjskostsmisla«(Derrida1976,21),štomuostavljasamo»sekundarnui instrumentalnu funkciju prevoditelja punog i potpuno prisutnog govora«(ibid., 15, prijevodmodificiran).Derrida slijedi kronologiju razvoja Freu­dovemetapsihologijeupravodabipokazaokakoprepletanjemetaforapismasonimštoonepredstavljajurezultiragubitkomtog»ilustrativnog«,sekundar-nogkaraktera:psihaipismopostajudvijeproblemskerazinečijiodnosvišenijenužnouhvaćenuzamkufonocentrizma,utemeljenogu»prisutnostikaosvijesti, samoprisutnosti mišljenoj prema opreci svjesno/nesvjesno« (Der­rida2003,248),negopoprimaoblikuzajamnoguvjetovanja.Jednostavnijerečeno,umjestodapokušaodgovoritinapitanjeo tomušto jepsiha,aštopismo(akomujesuđeno»predstavljati«psihu),»Freudiscenapisanja«pita:»što je tekst, te štomora biti psiha ako jemožemo predstaviti tekstom?«(ibid.,250).Čitajući tekstove u rasponu odNacrta znanstvene psihologije (Entwurf ei-ner Psychologie, 1895.) do »Bilješke o ‘čarobnom bloku’« (»Notiz überden‘Wunderblock’«,1925.),3DerridaocrtavapostupnoudaljavanjeFreudaod neurološke koncepcije prema psihološkommodelu, u kojem će sadržajsvijestiiprirodapamćenjabitipredstavljenikaografičkifenomeni,astruk­turapsihekaoaparat,ukonačnicikaopisaćistroj.Naime,1895.Freudjošuvijek želi objasniti pamćenje organonom prirodnih znanosti, pa psihičkeprocesepredstavljakaomaterijalneikvantitativnoodredivefenomene.Takou Nacrtu (prema ibid., 251) stoji: »temeljna osobina živčanoga tkiva jestpamćenje:drugim riječima,općenito, sposobnost trajnepromjene izazvanepojedinačnimdogađajima«;međutim,ključniproblemneurološkogmodela–načelnaneuskladivostistovremenetrajnostitragovaivječnenadopisivostisupstancijekojaihimaprimiti–prisiljavaFreudanaprviodmakpremaspe­kulaciji,kojićesekasnijenastavitiradikalizirati.Neurološkimodelpamćenjaustupitćemjestoznanstvenoneadekvatnimineutemeljenim,alifunkcional­nijimmetaforamapisma,dokćesepsihasvečešćeopisivatikaoaparat;dva

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)

Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozo­fije:DerridaiFreud399

ćesemetaforičkanizanaposljetkuujedinitiukoncepciji»čarobnogbloka«,kojisavršenoodgovarafunkcionalnimzahtjevimaFreudovamodelapsihe.Freudpočinjekompromitiratisvojfiziologijskimodelarbitrarnimrazlikova-njemdvijuvrstaneurona:φ-neuronipercipiraju,alinepružajuotpor,patakonitinezadržavajutragpodražaja;ψ-neuronisu»neprobojniji«ipružajuot­por,pastogajediniimajupsihičkukvalitetu,jerseupravonjihovimaficira-njemstvarasjećanje.Ključnipojampostajeutiranje(Bahnung):činjenicadapodražaj,priprelaskusneuronananeuron,morasvladatiodređenotpor;tamogdjepodražajpostupnoizazivasvemanjiotpor,dolazidoutiranja.Utiranjenekihneuronskihputeva lakše je, drugih teže; podražaj će pri ponavljanju»birati«utrtiput,atimizboromidodatnimutiranjemnastatćesjećanje.Većna tommjestu,Freudstrukturomutiranjaotvaraprostorzačitanjenjegovateksta»kaometaforičkogmodela,anekaoneurološkogopisa«(ibid.,252).Derridanaglašujekritičnutočku:sjećanjeposebinepredstavljaostatakjednogpodražaja,retencijunekog»sada«,materijalantragnečega»prisutnog«,znaknalikPeirceovu»indeksu«,negoposljedicuuzastopnihizboraizmeđunekoli­cinemogućihputevaprolaskapodražaja,odnosno»neuhvatljivuinevidljivurazlikuizmeđuutiranja«(ibid.,253).Uzrazlikuiponavljanje,ključnipojampostajeiodgoda:nemaizravnoguvidaupredmetkojiizazivapodražaj;stvar­nostnijeneposrednodostupnasvijesti,asadržajspoznajestvarasetekpovrat­nomspregom–predstavljanaknadnumentalnurekonstitucijunečegaštonijebiloprisutno.4Proces stvaranja iskustvabitno je temporaliziran:Freuda ti­jekomrazvojanjegovihmetapsihologijskihkoncepcijapratiidejapsihičkogamehanizmakojistvara»rezervu«,»obilaznicu«,odgodupercepcijekojomseštitiunutrašnjostsustava.Međutim,»netrebarazmišljatioriječiodgodakaooodnosuizmeđudvije‘prisutnosti’«(ibid.,427):DerridapodjećanaFreudovpojamnaknadnosti(Nachträglichkeit),koji–prijekaounatražnoupisivanje negokaoprepisivanje–»uskraćujemogućnostpovršnogtumačenjakojebipsihoanalitičkoučenjeopovijestisubjektasvelonapravocrtnideterminizamshvaćen samokao djelovanje prošlosti na sadašnjost« (Laplanche i Ponta­lis 1992, 245). Nachträglichkeit je jedinstven fenomen temporaliziranoguspostavljanjaprisutnostikroztrag:psihičkisesadržajoblikujenaknadnim»aktiviranjem«upisakojijeostavljenunesvjesnom,alinikadanijebiodije­

1

»Freud et la scène de l’écriture«, izvornoobjavljen1966.učasopisuTel Quel,azatimuknjiziL’écriture et la différence(Seuil,Paris1967.);ovdjepremaDerrida(2003.).

2

Tekst se zapravo bavi implikacijama što ihzapsihoanalizuima»Delagrammatologie«,članak objavljen 1966. u časopisuCritique;u istoimenoj je knjizi (Minuit, Paris 1967.)dorađen i prenaslovljen u »L’écriture avantlalettre«.

3

Uznjih,središnjianalitičkiprostorzauzimajupismaFliessu(1895.–1896.)iTumačenje sno-va (Die Traumdeutung,1900.), au raspravusu izravnouključeni i»Antitetičkoznačenjeprariječi«(»ÜberdenGegensinnderUrwor­te«,1910.),»Znanstvenakoristpsihoanalize«(»DasInteresseanderPsychoanalyse«,1913.),»Potiskivanje« (»Die Verdrängung«, 1915.),

»Nesvjesno«(»DasUnbewußte«,1915.),Pre-davanja za uvod u psihonalizu (Vorlesungen zur Einführung in die Psychoanalyse,1917.),»Izpovijestijednedječjeneuroze«(»AusderGeschichteeinerinfantilenNeurose«,1918.),»S onu stranu načela ugode« (»Jenseits desLustprinzips«, 1920.), »Inhibicija, simpto­mi, strepnja« (»Hemmung, Symptom undAngst«,1926.)teMojsije i monoteizam(Der Mann Moses und die monotheistische Religi-on,1939.).

4

Zamjena paradigme prisutnosti pojmovimatraga, ponavljanja, razlike i odgodevodi iz-ravno Derridaovu neologizmu différance.Ekstenzivnu razradu tog »ne-pojma«, kojinije »niti riječ niti koncept«, nego pokušajprevladavanjabinarnihopreka,teleologijskihieshatologijskihhorizonatametafizike,kaoilogike identiteta i koncepta vremena, vidi uDerrida(1984.).

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)

Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozo­fije:DerridaiFreud400

lomneposrednepercepcije,teukonačnicipoprimaoblik»reprodukcijebezizvornika«.5

Kriptogram sna

Pomirivši se s činjenicomnepostojanja stvarnemorfološko-histološke raz­like među neuronima, Freud njihovu podjelu eksternalizira, tražeći njezintemelj u promjenama okolnosti oko jednoga sklopa neurona, zadržavajućitimetopografskimodelukojempostoje»mjesta«i»prostori«,alisnužnošćuponovnogapromišljanjanjegovevremenskeikauzalnestrukture.Topografijakojasetimeotvaraizlaziizokviraneurologije.UpismimaFliessu,Freudjoš1895.cijelisustavuspoređujesastrojem,dokgodinukasnije»trag«postajeslovo,autiranjepisanje:»radimspretpostavkomda jenašpsihičkimeha­nizamnastaonanošenjemslojeva jedannadrugi, takošto je svremenanavrijeme postojeća građa, sastavljena od tragova sjećanja, doživljavalapre-pravke uskladusnovimodnosima,nekuvrstuprijepisa«(premaLaplancheiPontalis,op.cit.,245).Takoseneurološkinacrtpreobražavaupsihički,apojmoviznaka(Zeichen)iprijepisa(Umschrift)dobivajuodlučujućuuloguukoncepcijisvjesnog,predsvjesnoginesvjesnog.Ukasnijimsetekstovima,počevšiodTumačenja snova,metaforapismapot­punoinfiltrirauobrazlaganjestrukturepsihičkogaparata,ponajprijeuprob­lematikunesvjesnoga.Sanpostaje»kriptografija«(Geheimschrift)kojazahti­jeva»čitanjeidešifriranje«(Derrida2003,260).Međutim,fonetskopismousnu(kaopismounutardrugogapisma)gubisvojustrukturu,teseformalnoizjednačuje s drugim elementima sna, paFreud pri opisu tog »teksta sna«pribjegavametaforičkommodelu

»…pismakojenikadanijepodložno, izvanjskonitinaknadnogovorenoj riječi.Freudzazivaznakovekojinetranskribirajuživi,punigovor«(ibid.,249),

onu»prisutnost«kojautemeljuje logocentričku represiju.Preko referencijanaArtemidoraizDaldisa6(Freud1970,I,103–105),DerridapovezujeFreudasWilliamomWarburtonom,teupravotojsponipripisujeuvođenjehijeroglifauraspravuosnovima.7

»HijeroglifskijekodposebiimaovrijednostTraumbucha.(…)Sansamomanipuliraelemen­tima(…)zatvorenimuhijeroglifskuriznicu«(2003,261),

aformalnaregresijausnovimapredstavljapovrataku

»…krajolikpisma.Nepukotranskriptivnogpisma,(…)negolitografijekojaprethodiriječima:metafonetske,nelingvističke,alogičke«(ibid.,259).

Snovi su strukturirani atemporalno i »prostorno« u smislu simultanostifenomenakojibiseuzbiljiisključivalizbogelementarnihlogičkihnačela,ataje»policentričnostoniričkereprezentacijenespojivasnaizgledlinearnim,jednocrtnim odvijanjem čisto verbalnih reprezentacija« (ibid., 273), pa sujojprimjereniji»nijemi«piktogrami,rebusiilihijeroglifi.Derridaraditogauvodipojamespacement (ibid.,272),definirajućigakao»oprostorenjevre­mena«(devenir-espace du temps),fenomenkojisejezičnojsintagmidogađaprilikominskripcije.Utomsmislu,nefonetskopismoneneutraliziralinearnutemporalnostsvođenjemnajednutočkunjezinatijeka,negoiznuđujedrukčijustratifikacijuvremenakojenepočivananizustatičnihprezenta.8Fonetskosepismonemoženositistakvimzahtjevom,iakojeisam»lanacfonetskogpis­mauvijekvećrastegnuttimminimumombitnogoprostorenja«(ibid.,275).

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)

Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozo­fije:DerridaiFreud401

San,dakle,predstavljaregresijuprema»primarnom«pismukojejevišestrukouvjetovano i nema fiksiran kod (što je, prema Freudu, ujedno i ključnoograničenje Tumačenja snova): znakovi u snovima su polisemijski, poputkineskih ideograma (Freud1970, II, 9), jernjihovaznačenjabitnooviseokontekstima(isanjačima,dodajmo,budućidasvakiimasvoju»gramatiku«).Usnovimanepostojestabilniiintersubjektivnovažećiznakovikojebisanjačmogao»upotrijebiti«,poputposudbe iznekogkolektivnog fonda, i kojibisekasnijemoglitumačitiporedbamasasnovimadrugih.9Upravosanproiz­vodisignifianceodređenihznakova:upotpunosti ihdeterminirakonkretnaijednokratnasintagma,anesustavkojibibiousporedivsjezikomkakogarazumijevasemiotikailistrukturalnalingvistika.Svetopovlačizasobomproblemprijevodasna,transpozicijenjegovihzna­kova u neki drugi znakovni sustav. Prijevod je »moguć jedino ako posto­jankodomogućavazamjenuilipreobrazbuoznačiteljadoksezadržavaistooznačeno, uvijekprisutno unatoč odsutnosti nekogodređenogoznačitelja«(Derrida 2003, 263), a u psihičkom pismu nema takvoga koda, »razlikaizmeđuoznačiteljaioznačenognikadanijeradikalna«(ibid.),onipredstav­ljajujedno»tijelo«.Usnovimasusviznakovi»materijalni«: tosugrafičkifenomeniilizvukovnidogađajidefiniranisvojomfrekvencijskomprirodom,bezkonvencijekojabiodnjihstvorilaonoštoprepoznajemokaojezičniznak.Prijevod,međutim,mijenja,odnosnoponištavatjelesnostprevođenihriječi,rješavasejednematerijalnostiinadomještajedrugom;konzekventno,sanje»neprevodiv«(ibid.,264).Manifestni sadržaj snapiktografski je scenarij, anjegove su latentnemislipodatne jeziku svjesnoga, pamožemodoći u iskušenje da promatramo la­tentnoimanifestnokaodvijeverzijeistoga»sadržaja«.Međutim,kakosmo

5

Derridaupućujenamjestogdje sumuse teteze »nametnule«: riječ je o ekstenzivnomistraživanju problema pisma u Husserla,predstavljenompodkrinkom»uvoda«upri­jevod»Ogledao izvorugeometrije«.Pri sa­momzavršetkuteknjigestoji:»Apsolut(…)je prisutan samo dok se diferira« (Derrida1989a,153).OvdjemožemosamospomenutipresudanznačajštogazaDerridaovradima­ju čitanja Husserla, usredotočena na uloguinskripcijeukonstituiranjuidealnihobjekata,naproblematičnugranicumetafizike i feno­menologije, te na fenomenologijski »apso­lut«,présence à soi,kojase–sučeljenasapo­rijamaintersubjektivnostiisvijestiovremenu–urušavavećikodsamogaHusserla.

6

Artemidor jeu2.stoljećunapisaosvojeTu-mačenje snova.Hrvatskiprijevod:Sanjarica(AugustCesarec,Zagreb1993.).

7

UtrećojknjizidjelaThe Divine Legation of Moses Demonstrated on the Principles of a Religious Deist (1737.–1741.), Warburtonraspravljaoegipatskimhijeroglifimaipišeozajedničkom,»božanskom«podrijetlupismaisnova.DerridaseWarburtonomekstenzivnobaviu»Scribble:pouvoir/écrire«,predgovo­ruzafrancuskoizdanjenjegovaEssai sur les

hiéroglyphes des Égyptiens (Aubier–Flam­marion,Paris1978.).

8

Freudovakoncepcijanesvjesnogimadaleko­sežne implikacije za promišljanje vremena.SamFreud piše da »Kantov stav da su vri­jeme i prostor nužne forme našegmišljenjamožedanas,usvjetluizvjesnihpsihoanalitič­kihspoznaja,bitipodvrgnutraspravi.Saznalismodasunesvjesniduševniprocesi‘bezvre­meni’« (1986c, 155), dok jepredodžbavre­mena»upotpunostiizvedenaiznačinaradasi­stemao-sv [opažanje-svijest]i(…)odgovaranjegovusamoopažanju«(ibid.,156).Derridapodvlači upravo relativnost i kontekstualnuuvjetovanost te »bezvremenosti«: »Atempo­ralnost nesvjesnoganesumnjivo je određenasamo oprekom prema uvriježenom pojmuvremena, tradicionalnom pojmu, metafizič­kompojmu, vremenumehanike ili vremenusvijesti.MoždabitrebaločitatiFreudaonakokakojeHeideggerčitaoKanta:poputonogaja mislim,nesvjesnojebezsumnjeatemporal­nosamouodnosupremastanovitomvulgar­nompojmuvremena«(2003,269–270).

9

Uvjetnu kontradikciju s takvom teorijomsnova predstavlja poglavlje »Tipični snovi«(1970,I,243–279).

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)

Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozo­fije:DerridaiFreud402

vidjeli,asimilacijasadržajasnauverbalni,logičkiuvjetovandiskurznužnojeograničenailinemoguća.»Materijalnost«riječiusnuizazivarastvaranjejasnegraniceizmeđuverbalnogivizualnog:nanjojpočivaDarstellbarkeitkaopreduvjetvišestrukeuvjetovanosti.Stoga»kodiranje« latentnihmisliumanifestevizualnematerijalemožemotekuvjetnopromatratikao»regresi-ju«: stvarna se regresija, u smislu značenjskoga osiromašenja, zbiva tekponovnomverbalizacijomkao»prijevodom«koji,kakojerečeno,višenijevrijedansvojegaimena.10Nepostoji»izvornik«nesvjesnoga,tekstpodložantemporalizaciji(tj.prijevoduusvjesno)kojabimuostalaizvanjskainebigadokrajaizmijenila.Većsekundarnaobrada,kaodioradasna,predstavljapro­ceskojitajsan»iznevjeruje«,pogrešno»prevodi«:pretvaragaulogičnucje­linu,podređujeimperativukauzalnosti,izobličujenjegovediskretneelementedabiodnjegasačinila»priču«stemporalnomstrukturomkakvaje»sirovim«materijalimanesvjesnogapotpunotuđa.Stoga jepojamprijevodanužnoproširiti.Freudpiše:»moglibismonagla­sitidasupsihoanalitičkatumačenjaprijesvegaprijevodistuđinskogoblikaizražavanjanaonajkojinamjeposveprirodan«,pa»smisao‘govora’nesmi­jemosvestina izražavanjemisli riječima,negounjega trebamouključiti igovorgestomkaoisvakudrugumetodu–poputpisma,primjerice–kojomsemožeizrazitimentalnaaktivnost«(2001b,177),aDerridazatododajedajeidealansuradnikpsihoanalize»jednagrafematikakojatektrebanastati(une graphématique à venir),prijenegolingvistikakojomdominirastarifonolo­gizam«(2003,276–277).Pojmoviprijevoda iprijepisa implicirajustatičanpredložakkakavupsihičkomaparatunepostoji,»prisutnost«kojačekadabudeznakovnoobrađenaiposredovana.Psihičkitekst,kakosmovidjeli,uvi­jekpredstavljasamosplet razlika izmeđutragova, tese isamstvaranach-träglich, ili – kako toDerrida u ovomkontekstu »prevodi«– suplementa-rno.Postojisamo prijevod,»svepočinjereprodukcijom«:»tekstkojizovemoprisutnimdešifrirasetekudnustranice,ubilješciilipostscriptumu.Prijetogponavljanja,prisutnostjesamoprizivbilješci«(ibid.,266).

Čarobni blok i granice metafizike

Freud se u konačnici ograđuje od »naivne« terminologije koja implicirastvarnu»prostornost«psihičkihprocesa:nakrajuTumačenja snova,tvrdidasvjesnoinesvjesnonisu»dvalokalitetaupsihičkomaparatu«,pasenesmijesmatratida jeodređensadržajpromijeniomjestopriprelasku iz jednogaudrugo,nitidase»udvostručio«,tj.dapostojiudva»teksta«–premještajusesamokatekse,odnosnoenergetskeinvesticije:

»Strogogovoreći,nemapotrebezapretpostavkomdasupsihičkisustaviuistinurazmješteniustanovitomprostornom poretku.Dostajalobinamiuspostavljanječvrstogaslijedanatemeljučinjenicedaudatompsihičkomprocesupodražajprolazisustavimaposebnimvremenskimre­doslijedom«(Freud1970,II,189;prijevodmodificiran).»Ono što smatramo pokretljivim nije psihička struktura, nego njezina inervacija« (ibid.,260).11

Metaforički stroj koji ima dočarati strukturu psihe uTumačenju snova jošuvijeknijedokrajaprilagođensvojojmateriji:tojeoptičkistroj.

»Predodžbe(Vorstellungen),misliipsihičkestruktureopćenitosenesmijusmatratilokalizira­nimauorganskimelementimaživčanogsustava,negotakorećiizmeđu njih(…),Sveštomožepostatipredmetomnašeunutrašnjepercepcijejevirtualno,poputslikekojaprolaskomsvjetlos­nihzrakanastajeuteleskopu.«(ibid.)

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)

Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozo­fije:DerridaiFreud403

Prelazakiznesvjesnogusvjesnouspoređujeseisprocesomfotografiranja(tj.razlikomizmeđunegativaipozitiva).Međutim,optičkijeaparatneadekvatnametaforazbogstarepoteškoćeusklađivanjatrajnogazapisasistovremenimka­pacitetomzaprimanjenovih.U»Bilješcio‘čarobnombloku’«Freudkonačnopreplećedvijekonstitutivnemetaforesvojemetapsihologije:»aparat«kojimseopisivalapsiha,te»pisanje«kojimsedočaravalopamćenje.Freud isprva zastupa stajalište čije se porijeklomože slijediti sve do Pla­tonovadijalogaFedar:12pismojemehanički, inferioran,pomoćnielement,eksternaliziran materijalni analogon psihičkoga sjećanja. Međutim, struk­ture aparata u pravilu odgovaraju strukturamaorgana čiju funkciju trebajunadomjestiti–kaoprimjereFreud(2001c,227)navodinaočale,fotoaparatili»trubu«zanagluhe–a»protežni«pisaćistrojeviuvjetujuizborsamojedneoddvijeključnefunkcijepsihičkogaparata:postojanostzapisa ilineograničenprostorzanovadopisivanja.Kakavbi,dakle,aparatmogaobitiuistinufunk­cionalna»proteza«zasjećanje?Rješenje predstavlja »čarobni blok«, voštana pločica na koju je prislonjenpapirprekrivenprozirnimceluloidnimlistom.Pisaljkaneostavljatragnasa­mompapiru:umjestografitomilitintom,onapišepritiskom–stražnjustranupapiralijepizavosak,čimenastajuvidljivitragovi;zatimsepapirposebnimmehanizmomodvajaodvoska iostaječistzanovopisanje.Voštanaploča,kojaispodpapirazadržavatragovepisaljke,uanalogijisapsihičkimapara­tompredstavlja nesvjesno: svi se pisani sadržaji još uvijekmogu pročitatina njoj, ali tek »pod prikladnim osvjetljenjem«. Freud naglašava važnostvanjskoga»celuloidnogpapira«,predsvjesnogakojenezadržavanasebini­kakav trag te štiti svijest od»neželjenog«pisanja (papir je lakopoderivuizravnomkontaktuspisaljkom):samoontrpiizravankontaktsizvanjskošću,ali»vidljivopismo«nastajetek»unatrag«,spajanjemvoskaipapira:»pojav-ljivanje i nestajanje zapisa [usporedivo je] s proplamsajima i nestajanjemsvijestitijekompercepcije«(ibid.,231).13

SuglasjeDerridaovedifférance sovimmodelompsihe,kojijeFreudimaoraz-logasmatrati»konačnim«,čitljivojenavišerazina:tragirazlika,brisanjei

10

Freud(2001b,177)napominjedauhijeroglif­skomtekstupostojeznakovikoji»nisunami­jenjenitumačenju«nitičitanju,negofunkcio­niraju isključivokao»determinativi«, smjer­nice koje kanaliziraju tijek značenja »kroz«ostaleznakove.Nanjihupućujeiu»Antite­tičkomznačenjuprariječi«(2001a),gdjeseohijeroglifimagovorikaoo»izvorima«i»ko­rijenima« značenja, a o njihovu fonetskom»prijepisu«kaooredukcijitogznačenja.

11

Gotovojednakeformulacijeo topicividi iutekstu»Nesvjesno«(Freud,1986b,104–105).

12

Iscrpan komentar problema pisma u Fedru nalaziseujednomodnajvažnijihranihDerri­daovih tekstova, »La pharmacie de Platon«(1968.,naknadnouLa dissémination,Seuil,Paris1972.).

13

Freudupućujena»Sonustranunačelaugo­de«,gdjejeistiprocesopisankaosustavo-sv,

smješten»nagraniciizmeđuonogvanjskogionogunutrašnjeg«(1986c,151),pričemuunjemupodražaj»neostavljazasobomtrajnitrag« (ibid., 152): »proces uzbuđenja u nje­muneostavlja,kaousvimdrugimpsihičkimsistemima, trajnupromjenunjegovih eleme­nata,većsetakorećigasiufenomenuposta­janjasvjesnim«(ibid.,153).

14

Nadrugommjestu,Derridapiše:»Prapismo,najprije mogućnost riječi, zatim ‘grafije’ uužemsmislu,rodnomjesto‘uzurpacije’kojuseosuđivaloodPlatonadoSaussurea,tajtragje otvaranje prve izvanjskosti uopće, zago­netanodnosživogasasvojimdrugim, jedneunutrašnjostisjednomizvanjskošću:oprosto­renje (espacement).« Niti sama izvanjskost,prostornost i objektivnost uopće »ne bi sepojavilabezgramme,bezdifférance kaotem­poralizacije,bezneprisutnostidrugogaupisa­neusmisaoprisutnoga,bezodnosasasmrćukaokonkretnomstrukturomživeprisutnosti«(1976,94,prijevodmodificiran).

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)

Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozo­fije:DerridaiFreud404

odgoda,nalazeseusamomishodištufenomenapercepcije;14psihičkisadržajnikada ne postoji kao nešto »prisutno«, nego se restituira kroz naknadnočitanjetraga,kojinije»otisak«negoproizvodprocesarazlikovanja;prodorikrozprostorneilivremenskerazinepsihezbivajusesnizomodgodakojesuuvjetmogućnostinastajanjapsihičkogsadržaja.Temporalnostpisanjaovdjenepostojisamousukcesivnostiisekvencijalnostipismanahorizontalnojrav­nini,negoiupostupnostivertikalnogprodorakrozvišestrukerazine;stogaupismu»nepronalazimonitikontinuitetlinijenitihomogenostprostora,negodiferencirano trajanje i dubinu scene, njezin espacement« (Derrida 2003,283)kojidefinitivnodokidaidejupismakaonaknadnemehaničkeekstenzijesamoprisutnemonadičkesvijesti.

»’Subjekt’ pisanja ne postoji akopod timmislimonaneku suverenu samoćupisca.Subjektpisanjajesustavodnosaizmeđuslojeva:čarobnogbloka,psihe,društva,svijeta.Utomprizorunemanititragapunktualnojjednostavnostiklasičnogsubjekta«(ibid.,285),budućidapismouz»ne-prisutnost«nužnodonosiitranspersonalnost:»moramobitimnoštvenidabismopisali,pavećidabismo‘opažali.«(ibid.,284)

Ukonačnici,différance,neodvojivaodpisma,ostajepresudna, i tonekaopuki»filter«kojimse»organizira«subjekt,akojije–kaoneartikuliran,aliegzistentansupstrat–misliv iprije ilimimonje.»Prvobitna je,dakle,od­goda«,pišeDerridauzpojamNachträglichkeit (ibid.,255);

»…život se štiti ponavljanjem, tragom,différance.Ali treba se čuvati te formulacije: nemaživotakojibiprvo bioprisutanazatim seštitio,produžavao,štedioudifférance.Onačinibitživota.(…)Trebapojmitiživotkaotragprijenegoštobićeodredimokaoprisutnost.«(ibid.,254–255)

StogaDerridavrednujeFreudov radnakrajnje radikalannačin: iakopred­stavlja tek minimalan napredak u odnosu na neurološke modele Nacrta znanstvene psihologije,onsvojom»nevjerojatnom«metapsihologijskommi­tologijom,»bajkom«ofunkcioniranjupsihe,zapravodjelujepoputozbiljnogudarcametafizici.

»Takosemožda,ufreudovskomproboju,naviještajuizvanjskostiunutrašnjostgranice(clôture)kojubismomoglinazvati‘platonskom’.«(ibid.,287)

Međutim,tasegranica,naravno,ipakneprelazi,itojeključnomjestocjelokup-neDerridaoveanalizeFreudova(inesamonjegova)položajauodnosunametafiziku.Primjenjivostmetaforečarobnogablokaipakjeograničena:strojneradisam,aznakovenijemoguće»prizvati«svoskanatragnapapir,kakojemogućesapsihom,tj.relacijomnesvjesno-svjesno.Natommjestu,analogijaprestaje:strojsekaomrtavartefaktponovnodegradiraustatusmnemičkepro­teze,budućidamujepotrebnaizvanjskaenergijadabifunkcionirao.Unatočtomuštojevećpokazaodajezasamooblikovanjesubjektakaopretpostav­ljenogizvorateenergijenužanprocesširepojmljenogapisanjakojidjeluje»suplementarno«–»sodgodomproizvodionočemusetektrebapridodati«(Derrida1989b,103)–Freuduzaključkuipakuzmiče inevodiargumen­taciju do krajnjih konzekvencija, nego je preusmjerava prema uvriježenimmetafizičkimtežištima.U tom je smislu Freudova teorijska gesta simptomatična: on nastupa kaopredstavnik logocentrističke metafizike, ali svojim metapsihologijskimkonceptima, te načinom njihova tekstualnog postavljanja, zapravo aktivnoništitumetafiziku–radomtekstase»ispisuje«iznje,dabizatimtajradukonačnici ipak arbitrarno osporio i »upisao« se natrag u okvirmetafizike.Zbogtogabi,smatraDerrida,Freudovradtrebalo»nastaviti«,anjegovkon­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)

Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozo­fije:DerridaiFreud405

cepttraga»radikalizirati«.Freud,naravno,nezavršavakao»optuženik«zbogsvogakonačnoguzmaka,nitijeusamljenu»neuspjehu«probojaokojemjeriječ:potencijalepohalnogotvaranja,okakvomjeDerridapokatkadopreznopisao,nužnojeneostvarivuokvirimasvihpraksikojeaspirirajuparadigmiznanstvenosti.Igramatologijaje,kao»znanostopismu«,izloženadubokojnemogućnosti svojega epistemološkog utemeljenja:15 sam je pojam pisma»određen jednompovijesno-metafizičkom epohomkojojmožemo nazrijetitekgranicu (clôture)«,štoneznačinužnoisvršetak (Derrida1976,12,pri­jevodmodificiran),a

»…temeljniuvjet[podkojimjemogućagramatologija]jestzasigurnopotresanjelogocentriz­ma.Notajseuvjetmogućnostipreokrećeuuvjetnemogućnosti.Onzapravozapravoimplicirairizikpotresanjapojmaznanosti.Grafematikaigramatografijatrebalebiseprestatipredstavljatikaoznanosti«(ibid.,99),

jermisaotragairazlike»morasmjeratiionkrajpoljaepisteme«(ibid.,128).Prava se budućnostmože predosjetiti samo kao »apsolutna opasnost«, na­ziresekao»čudovišna« jer–ako jedostojna imenabudućnosti–potpunoraskidasuspostavljenimporetkomznanja.Meditiranjeopismusestogamoraoblikovatikao»bludnjajednemislikojajevjernaipozornapremanesvodi­vobudućemsvijetukoji seu sadašnjosti teknaviješta, sonu stranugrani-cespoznaje«(ibid.,12),dokgramatologijanužnoostaje,kaoisvakadrugaznanost,vezanauz»prezentno«–ostajeunjemu»zazidana«(ibid.,129).

PsihoanalitičkaspekulacijaipismoFreudovepsihe

Freudova »spekulativna« faza: revizija nagonske teorije i podrijetlo nagona smrti

Freudovoekonomskogledištedefiniralojeodnosizmeđuugodeineugode,gdje je neugodapovećanje količine podražaja, a ugodanjezino smanjenje.Pod utjecajem Ja-nagona, načelo ugode postupno se zamjenjuje načelomstvarnosti, a seksualni nagoni, suprostavljeni Ja-nagonima, ostaju pretežitomjestodominacijenačelaugode.KakodolazidoobratauFreudovojnagonskojteorijiidorevizijedotadašnjeoprekenačelougode-načelostvarnostiudjelimaS onu stranu načela ugode (1920.)teJa i Ono(1923.)?Freudkrećeodempirijskihzapažanja,promat­ranjemigredjetetastarogosamnaestmjeseci,kojeseigralotakodajeigračkepodvrgavalonestajanju i ponovnom traženju. Jednogdana, dijete se igralodrvenimkalemomomotanimkoncem;kadabigabaciloizazavjesekolijevkeiučinilodanestaneuzviknulobi»o-o«¸štoFreudtumačikao»fort«(odlazi–tamo),akadabigaprivuklonatraguzvikivalobi»da«(tu).Igrauprizorujenestanakipovratakpredmeta.Freudprimjećujedajevećaugodavezanauzdrugi čin – povratak predmeta. Freudovo tumačenje igre je sljedeće: to jekulturnopostignućedjeteta,provedenonagonskopotiskivanje,tojestodusta­janjeodnagonskogzadovoljenja.Dijetejezasigurnoosjetilomajčinuodsut­nostkaoneugoduteseFreudpita,»kakosedaklečinjenicadadijetejedanbolnidoživljajponavljakaoigrumožeusuglasitisnačelomugode?«(Freud

15

»O gramatologiji jebionaslovjednogačlan­kaijedneknjigekoja(…)nipoštonijeizlo­žilanekugramatologiju,pozitivnuznanostilidisciplinukojanositoime,negose,naprotiv,silnotrudiladokazatinemogućnost,uvjetene­

mogućnosti,načelanbesmisaosvakeznanostiilifilozofijekojabinosilaimegramatologije.Taknjigakojajeraspravljalao gramatologijibilajesvesamonegramatologija«(Derrida,1996,71).

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)

Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozo­fije:DerridaiFreud406

1986c, 143).Odgovor je da dijete kompenziramajčinu odsutnost time štosâmouprizorujenestanakipojavljivanjepredmeta–igračke.Dijeteprelaziodpasivnedoaktivneuloge–upočetkugajezagušiloiskustvoprivremenoggubitkamajke,azatim,uprizorujućiigru,preuzimaaktivnuuloguteponavljaiskustvo,kolikogodbiloneugodno,tetimeiskustvomovladava.TakoFreuddolazidoidejeprisileponavljanjakojaseočitujeupsihoanalitičkomliječenjuneurotičaraikojajesuprotnaprisjećanju,jerjeneurotičar»dalekoprijepri-siljendapotisnutoponavljakaosadašnjidoživljajumjestodagase,štobiliječnikubilodraže,sjeća kaoprošlosti«(ibid.,146).Kako se sada ta prisila ponavljanjamožepovezati s prethodnopostojećimnačelomugode?Kakavjeodnosmeđunjima,ponavljaliseugodailineugo­da,jerje,kakoupućujeFreud,novaivažnačinjenicakojutrebaopisatita»daprisilaponavljanjaiznovadonosiizprošlostiitakvedoživljajekojinesadržemogućnost ugode« (ibid., 148).Također, primjećuje da prisila ponavljanjakoja je u suprotnosti s načelomugode u traumatskimneurozama (»ratnimneurozama«)dovodiupitanjezamisaodasusnoviispunjenježelje,jer»akopostojineko‘sonustranunačelaugode’,ondajelogičnodopustitidatenden­cijasnakispunjenjuželjetakođerimanekusvojuprapovijest«(ibid.,160),dodajućidatonovootkrićeneproturječikasnijojfunkcijisna.U petom i šestompoglavljuS onu stranu načela ugode Freud razjašnjavanovouvedenu prisilu ponavljanja, čija očitovanja djeluju suprotno načeluugode,akojajepoputdemonskesile.KakoizgledaFreudovateorijanagonausvjetluotkrićaprisileponavljanja?Uvodećihipotezuopostojanjunagonau organskomživotu premapovratkuna prijašnje stanje stvari, koje je živiorganizammoraonapustitipodpritiskomvanjskihsnaga,Freudupućujekakosmodosada»naviklidaunagonuvidimomomentkojitjeranapromjenuirazvoj,asadabismounjemutrebaliprepoznatineštoupravosuprotno,izrazkonzervativneprirodeživihbića«(ibid.,164).Sveštoježivoumireizunu­tarnjihrazloga,postajeponovoneživo–dakle,ciljsvakogživotajestsmrt.Freudovaprijašnjaidejaonagonimazasamoodržanjemujasnojjeoprecisazamislidanagonskiživotkao takavsluži tomedadovededosmrti.Eros inagonsmrti16daljeserazvijajuučetvrtompoglavljuspisaJa i Ono,upoglav­lju»Dvijevrstenagona«.Različiti suoblicinagonasmrti: sadizam,eroge­nimazohizam, ugoda u boli, okrutnostNad-Ja.Nagonski karakterNad-JauključujenesamočinjenicudaNad-JasadržilibidneostatkeizEdipovakom­pleksa,većdajeispunjendestruktivnimbijesomzahvaljujućiširenjunagonasmrti.SadizamNad­Japredstavljasublimiranoblikdestruktivnosti.Kakosedestruktivnost deseksualizira, tako semožemobilizirati u koristNad-Ja; umelankoliji jeNad-Ja skladištenagona smrti.Daljnju razradunaći ćemouEkonomskom problemu mazohizma (1924.),fenomenakojizaFreudapred­stavljaparalizunačelaugode tegaposvedovodiupitanje.Freudrazlikujeerogenimazohizam–ugoduuboli,teženskiimoralnimazohizam,apotonjiuključujenesvjesneosjećajekrivnjeiželjuzakažnjavanjem.Ekonomijama-zohizmatenjegovogpandanasadizma,dovodiFreudadoshvaćanjakakodvijevrstenagona, smrti i života,nepostojeučistomoblikuvećsu izmiješane,takoda jenagonsmrti,odnosnoprimarnisadizamidentičanmazohizmu,asekundarnimaozohizamdogađasepremještanjemsadizma,odnosno,nagonadestrukcijeunutarJa,introjiciranjemsadizma.FreudjeprethodnouspostavljaorazlikuizmeđuJa-nagonaiseksualnihnago­na,tejenjegovogledištebilodaJa-nagonivodeprodužetkuživota,aseksu­alninagonipremasmrti.Asadauvodidvatipanagona:onekojivodeživodosmrtiionekojistalnotežeobnavljanjuživota.GdjeFreudnalazidokazeza

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)

Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozo­fije:DerridaiFreud407

svojetvrdnje?Učinjenicidasvaživasupstancijamoraumrijetiizunutarnjihrazloga, a i u oslanjanjunaSchopenhauerovu filozofiju, zakojega je smrtistinskirezultatte,utojmjeri,ciljživota.Sdrugestrane,tvrdiFreud»libidonašihseksualnihnagonapoklopiobisesErosompjesnikâifilozofâkojidržinaokupusveštoživi«(ibid.,178).PozivanjenaPlatonaodnosisenanjegovuidejudajesveživopridolaskuuživotrazbijenoumalečesticekojeseodtadanastojeponovnoujedinitikrozseksualnenagone.Sdrugestrane,naporiErosasastojeseutomudaseorganskesupstancijekombinirajuusvevećejedinice.Freuddolazidozaključkadanagonizasamodržanjemisamimogubitilibidneprirode,štootvarapitanjepostojeliikakvidruginagoniosimli­bidnih.BranećiseodmogućegnagonskogmonizmakojijeuvijekzamjeraoJunguinjegovojteorijiErosa kaoprimarnepsihičkeenergije,Freudsevraćanagonskomdualizmuiuspostavljanovupodjelanagona:Ja­nagonekojisunagonismrtiiseksualnenagonekojisusadanagonživota.

Derrida o Freudu u Dopisnici

Ponajprije,valjapostavitipitanje, je lisamFreudovodnospremafilozofijipotaknuonjegovanastavljačaLacanadaispravionoštomusečinilonajpro­blematičnijimuFreudaizaštosuFreudanajvišeoptuživali,dakle,zaspeku­lacijuunjegovojkasnojfazikojapočinjeudvadesetima,ačijasutemeljnadjelaJa i onoteS onu stranu načela ugode.Tajjeodnosdobropoznat:Freudkazujeda je»psihoanalizapotpunosuprotnaelaboracijiodređenogWeltan-schauungakojijetotalizirajućiikojiopskrbljujepojedincaosjećajemsigur­nosti te zadovoljava temeljne emocionalne težnje« (ibid., 150).Što se tičeodnosapremafilozofijiilistrahaodfilozofije,FreudjejasnoizjaviousvojojAutobiografiji (1973,64–65)daje,kolikogodjetomogao,izbjegavaosvakikontaktsfilozofijom,prijesvegaNietzscheovomiSchopenhauerovom.No,istojetakomoraoposustati,terećidajekonačnoudjelimakasnefazedaooduškasvojojdugozatomljivanojželjizaspekulacijom(ibid.,62).Diskva­lificiranjefilozofijenijeistodobnopriječiloFreudadadonosisudoveonjoj;isključujućipsihoanalizuizpodručjafilozofije,Freudistovremenopridržavapravodasudiofilozofiji.Derrida,najavljujućisvojetumačenjeFreudauDopisnici (1980.),naslovlje­no»Spéculer-sur‘Freud«(1987,259–409)predlaže»selektivno,filtrirajuće,diskriminirajućečitanje«(ibid.,261)FreudovaS onu stranu načela ugode.Derridauovojanaliziiznosiopćeprihvaćenostajališteofilozofijskomobi­lježjuFreudovihkasnihspisa,teuvjerljivopokazujekakoFreudovaartiku­lacijanagonasmrtiimazapanjujućesličnostisaSchopenhauerovomvoljomnasuprot smrti iNietzscheovim»vječnimvraćanjem istog«.Čak se iu sa­mogFreuda,primjećujeDerrida,pojavljujeizraz»vječnovraćanjeistog«,noNietzscheovoimenijenigdjespomenuto.ZaDerridaajeistislučajsaScho­penahuerovimnasljeđem,budući seFreudovnagonsmrtinadajekao»krajbezkraja, strategijabez finalnosti življenja« (ibid., 269).Derridagovori oFreudovunemogućemfilozofijskomnasljeđuuskladusnjegovimprojektomkonstituiranjasvojevlastitediscipline–psihoanalize–kaostrogoznanstve­ne.BudućidajepremautjecajnimtumačimaFreudubiologijauvijekbilaodvelikogznačenja,»budućidajenudilauvjerljivmodelznanstveneracional­nosti«(Bowie1991,4),Derridaupućuje:

16

Naznačimoodmahkako jeFreudspominjaopojamThanatoskatkadau razgovorima,aunjegovim tekstovima svugdje ćemonailaziti

na »nagon smrti«. PojamThanatos je, kakoizvješćujuLaplanche iPontalis,upsihoana­lizuuveoFedern.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)

Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozo­fije:DerridaiFreud408

»Ondjejefilozofijabilaopćenitotakojajetrebalabiti‘zaobiđena’.Onoštojenajbližemora bitizaobiđeno,zahvaljujućiupravosvojojbliskosti.«(Derrida1987,263)

Izbjegavanje filozofije najsnažnije je upravo uFreudovoj tzv. »spekulativ­noj«fazi.DerridaupućujekakoseFreudtrudioartikuliratinagonsmrtibezpozivanjanafilozofijskepojmoveiliesencijalističkekonstrukcije,tekakojenastojaoodržatisukobnagona,ErosaiThanatosanarazinisuprotnihenergija(aneesencija),tejezaDerridaautomsmisluformulacijatihnagonaupot­punostitautološka,budućidaznačenjesamihnagonaizostajepatakoitrećipojamkojibiproizlazioiznjihovasukoba.PremaDerridau,Freudpolaziodekonomskognačelaizmeđuvezaneislobodneenergije,anjegovajeprimjed­basljedeća:

»Akojenačelougodetakodominantno,akojeapsolutnigospodarbezikakvogmogućegprotur­ječja,otkudabidošlaneugodaokojojiskustvosvjedočinatakoneosporannačin?«(ibid.,281)

Tojeosnovniproblem:

»Zatojerakonačelougode–upravoodtogprvotnogtrenutkakadamuFreudzajamčujene­osporivuvladavinu–sklapaugovorsamosasobom,razmišlja ispekulirasamosasobomilisvojomvlastiommetastazom.Budućidaodašiljenatragsebisveonoštoželi,iucijelostinenailazinaproturječje,onooslobađausebiapsolutnodrugo.«(ibid.,283)

Takoje,zaDerridaa,Freudovdotadašnjinetaknutiautoritetnačelaugodeučetvrtompoglavljupretvorenunovuspekulacijuvelikogzamaha,onečemuprvobitnijemodnačelaugodečemuorganizamteži,prvobitnijemodtraženjaugodeiizbjegavanjaneugode,takoda

»…spekulativnoprelijevanjetekslijedi.Velikogzamaha.Nagonismrti.«(ibid.,291)

Međutim,Derridaupućujedajenagonsmrtivećbiodjelataniuprethodnojlogici,onojnačelaugode.Uodjeljku»Freudovonaslijeđe«Derridaanalizirafort:daigru,najpoznatijiodjeljakFreudovaS onu stranu načela ugode,upu­ćujućikakojeFreudovotumačenjeoperacijefort:daizrazitoteleološko,dotemjeredajeigrauprizorenazapromatrača–Freuda.Onoštojeizvornajvećeugodesadaje»nevišeobjektkojibireprezentiraosebe,većreprezentacijakaotakva,povrataksamogpovratka,povrataksebipovratkasamog«(ibid.,318).Derridaovo poglavlje »Paraliza« opisuje Freudov prijelaz od nagona zaponavljanjemdonagonasmrti, teseDerridapitakakoFreud(ne)uspijevaopravdati tuhipotezu,ako jeuopćemožemostavitiu rubrikuhipoteza.ZaDerridaasuobilježjatogneuspješnogopravdanjanagonasmrtisljedeće:ne­uspjehisključivointerpretativnepsihoanalize,egzemplarnanarcističnarana,povratakdemonskogiuključenjeliterarnefukcije(ibid.,338–342).CijeliFreudovprojektštogajeDerridaprethodnooznačiokao»athétique«(dakle,kaoonajkojemnedostaje teza)neuspijevaobjasnitiodnos izmeđunačelaugodeiprisileponavljanja.Hipotezaonagonusmrtibi,naposljetku,samosvjedočilaoželjidasepostaviponavljanjekaokrajnjenačelo.

»Hipotezaotomuje,dakle,prihvaćena–kaotakva,kaohipoteza:prisilaponavljanjamožeićionkrajnačelaugode.Alionasetakođermože‘ukrštavati’stimnačelom,oblikovatisnjimtako‘prisnu’‘zajednicu’daproblemnjezinafunkcioniranjaostajeucijelostineriješen.«(ibid.,343)»Djelomičninagonisunamijenjenitomudaosigurajudaćeorganizamumrijetivlastitomsmr­ću,daćepratitisvojvlastiti,osobniputdosmrti…Poslatisebiporukuosvojojvlastitojsmrti.«(ibid.,355)»Životijelonijeništaizvantogzahtjevaitognaloga:nekaumremkakosepristoji,živimkakobihmogaoumrijetiprimjereno,idamojasmrtbudemoja,mojenaslijeđe,puttogmandata[…]

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)

Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozo­fije:DerridaiFreud409

Svajedifférancesmještenaužudnji(žudnjanijeništanegoto)zatomautoteleologijom.«(ibid.,358–359)17

Derridatudominantnost,posvemašnjostiautoteleologijunagonasmrtiobjaš­njavavraćanjemnaFreudovuoprekuseksualnognagonaiJa-nagonaizčlan­ka»Onarcizmu«,kazujućidasevećondje,uobličenjemJa-nagonakaoonogkojivišenije suprotstavljen seksualnimnagonima, jer i samoJamožebitinatopljenolibidom,pojavioriziknagonskogmonizmakojijeFreudzamje­raoJungutejenesretniizumnagonasmrtitrebaoizbavitiFreudovuteorijuodpadaumonizam.FreudovitumačigotovosusuglasniupogledutakvogtumačenjakojemusepriklanjaiDerrida,anajznačajnijejetumačenjePaulaRicœurakojeprethodiDerridaovom,asličnostimanjegovaiDerridaovatu­mačenjavratitćemosekasnije.

Derrida: nesvjesno Freudove teorije kao Freudov prijenos i ponavljanje

U pokušaju da identificiramotivaciju koja je nadahnula kasnu frojdovsku»spekulativnu«fazu,DerridaseosvrćenadogađajeizFreudovaživota,ufaziformuliranja»mračne«terijeudvadesetima.Paradoksalno,Derrida,sjednestrane,usredotočenjemnatekstkaonasamosvojanorganizam(tetimerazma­trajućiteorijunaistinačin)uočavanjegoveslijepepjegetedolazidorazot­krivanjanesvjesnihmotivakojeautornijemogaosamiznijetinavidjelo(jer,naravno,nikadposvemaneznaštočini).Svakateorijatakoimaimasvojuzaboravljenu stranicu srama, teret osobnepovijesti i upravonjezinoprisil­no,žuđenoporicanjeuvijekustrajavausamompismu,potkopavajućiidealanprojektdaseodteorijenapraviapologia pro vita sua.Savršenimpsihoanali­tičkimmanevrom,onoštojepotisnutovraćasesdvostrukomjačinomdabipotkopalosnagucijelogzdanja,naštoDerridaukazujeuLacanovuslučaju.

»Primjerice: što sedogađaupsihoanalitičkomdešifriranju tekstakada seonkaoono što sedešifrirasamobjašnjava?Kadagovorivišeosebinegosamodešifriranje(štojedugkojiFreudpriznajevišenegojednom)?«(Derrida1987,414)

Kakoformacijaanalitičaraunutarpsihoanalitičkeinstitucijeuključujeanalizuodstranestarijegčlanauhijerarhiji,paradoksjeutomuštoFreudkaoprvi

17

MnogisuautoriuputilinapozadinuDerrida­oveformulacijedifférancekaoparadigmatskipoststrukturalistički problem, odnos izmeđutotaliteta i fragmentiranosti. Dews sugerirasljedeće: »Post-strukturalizam odista teži zarazlikom,alitočiniutapajućiseufragmenti­ranostiperspektivizam,neprimjećujućidajesamorascjepljivanjeposebiučinaktlačećegtotaliteta prije nego li način da se pobjegneodnjega«(1987,233).Whitebook,uodnosunaLacana, tvrdidazaLacanasvakasintezaimaprisilanznačaj,aliontakođerukazujenaheraklitovskudimenzijunjegovogmišljenja,koja upućuje i na Lacanovu sumnju premasvimoblicimakonačnosti,pomirenjaisinte-ze (1995, 127). Rorty, uhvaćen u dilemu jeliDerrida ilinije»transcendentalni filozof«,primjećuje da nas Derrida katkada upozo­rava da ne pokušavamo hipostazirati neštonazvano jezikom, ali da odmah nastavlja u

svomgrandioznomhegelovsko­hajdegerijan­skom tonu, u stilu povijesti Europe, pričatio tome kako »povijesno-metafizička epohamorakonačnoodreditijezikkaototalitetsvogproblematičnog obzora« (1992, 243). Rortyse uključio u raspravu oDerridau upravo ukontekstu označavanjaDerridaa kao »trans-cendentalnog filozofa« što činiR.Gaschéusvom djelu The Tain of the Mirror (1986.)gdje,opravdavajućisvojpristupDerridaukaofilozofu,tvrdi:»njegovi(Derridaovi)spisineodnosesesamonaposebičnefilozofskepro­blemeinjihovatradicionalnauobličenja,već,štojevažnije,nasamofilozofsko«(ibid.,2).GaschéovokasnijedjelooDerridauInventi-ons ofDifference(1994.)odgovaranakritikeupućene njegovu stavu u djelu The Tain of the Mirror.ZaodgovornaRortyjevukritikuučlanku»JeliDerridatranscendentalnifilo­zof?«vidiGasché(ibid.,1–12).

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)

Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozo­fije:DerridaiFreud410

analitičar nije bio podvrgnut psihoanalizi, te tako ustvari psihoanaliza kaotakvapočinjeiimasvojeutemeljenjeučinuvlastiteautoanalize–Freudoveautoanalize.NajrazvidnijejetouformulacijiEdipovakompleksa,noosnovaDerridaovaosvrtajestupravouukazivanjunatokakoseutemeljujućipoj­movipsihoanalizeodigravajuunjezinimtekstovima,zanjega,ponajprijeutekstuS onu stranu načela ugode.PrijesvegaseuovomslučajuzaDerridaaradioprijenosugdjeonvidiFreudakaoanalitičarakojisepokušaoudaljitismjestaprizorafort:daigre,alise,međutim,suprotnotomu,krozcijeloformu­liranjenagonazaponavljanjemdonagonasmrtiočitujenjegovaneospornaprisutnost.TakoDerrida pokušava razotkriti uvjete same psihoanalize kaotzv.objektivneznanosti,izlučujućinjezinasubjektivna(Freudova)obojenjakaoFreudovonesvjesno,štodovodidočinauspostavepsihoanalizekaočinasamoidentifikacije.OnoštousmjeravaFreudovotumačenjejesuzaDerridaaupravoključnetočkesamepsihoanalitičketeorije:prijenos(transfer)inagonzaponavljanjemkojeseposvemaočitujuunačinuFreudoveanalizeuS onu stranu načela ugode.Manifestacije prijenosa olakšane su činjenicomda je Freud smatrao svojuautoanalizuneodvojivimdijelomprocesauspostavevlastiteteorije,tejetimepotaknuoonatumačenjakojapovezujurazvojnjegoveteorijespoglavljimanjegoveosobnepovijesti.DerridagovoriotomudapostojenekidogađajiizsamogFreudovaživotakoji suganadahnulinamračnu idejunagonasmr­tikoji sekaokonceptpojaviodabi zamijenio staroenergetskonačeloho­meostaze (načelokonstantnosti).Višestruke smrti članovaobitelji, upućujeDerrida,usmjerilesučitanjefort:daigreprematumačenjudajeponavljanjenajvećaugoda:

»Unajsilovitijempsihobiografskomstilu,nemanikakvogneuspjehautomudaseproblematikanagonasmrtipovežesaSophijinomsmrću«.(ibid.,327)

FreudnaglašavakakosepojamnagonasmrtipojavljujeuskoronakonsmrtiAntonavonFreundaiSophie(ibid.,328).Onoočemuseradijest»ekskluziv­noposjedovanjekćeri(majke),atajegzemplarnidogađajpotvrđujeusvojemprelamanjudafort:davodiautobiografskuspekularnostuautotanatografiju«(ibid.,333), ili,dodajmo,Freudovuautobiografiju ispisanu,ovogaputa, sastajalištaThanatosa,ili,autobiografijusamogThanatosakojisamogsebeupi­suje/ispisujenaErosu,odnosnoFreudovuživotu.

Sličnosti Derridaova i Ricœurova tumačenja Freudove kasne faze: nagon za ponavljanjem kao ponavljanje sebe

Ponavljanje jezaDerridaaključ,odnosnomističnoutemeljenjepsihoanali­tičketeorije.Nagonzaponavljanjem,formuliranukasnojfazi,kaoprethod­niknagonasmrti,uprizorioseusamomčinustvaranjaFreudoveteorije,gdjeseFreudovnagonza(teorijskim)ponavljanjemočitujekaovrtnjaukrug,tesvjedočimosustjecanjuranihikasnihFreudovihpojmova,bezikakvogbit­nogteorijskogpomaka.OnoštoFreudradiuS onu stranu načela ugode,jesttekpreispisivanjenjegovihprimarnihenergetskihnačela.TakvogjestajalištaPaulRicœurkojikazujeda

»…primarnoenergetskonačelohomeostazeilinačelokonstantnosti izraneFreudovefazeunjegovojspekulativnojfazipodimenomnagonasmrtibivapretvorenoušifrusvekolikemudro­sti.«(Ricœur1965,260)

Ricœurupućujenapozitivnotumačenjefort:daigre,istinajedasetuponav­ljanagonskopotiskivanje,ali»svesimboličko,sveludičkoistotakoponavlja

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)

Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozo­fije:DerridaiFreud411

neugodu, ali ne u prisilnom obliku, stvarajući tako od odsutnosti simboli­zam«(2005,282),ZaRicœura,igratiseodsutnošćuznačivećovladatinjomei zauzeti aktivan stav premaobjektu kaopremaveć izgubljenom, pa bi topredstavljalone-patološkividnagonasmrti,koji se sastojiuvladavininadnegativnim,odustvomigubitkom,jernagonsmrtiovdjenijedestruktivnost,većsimbolizacija,estetskostvaranjeitestiranjezbilje(ibid.,281–282).Ricœur se u svojem čitanju FreudaO tumačenju: ogled o Freudu (2005.)pitaštojeodistasonustranunačelaugodezaFreuda?SviterminištoihjeFreuddosadakoristiokaooprečne,odjednomsuprešlinaistustranu,stranusmrti, aEros jedini bježi od načela konstantnosti, te je onaj je koji razaramir,pitajućise,»kakomožemogovoritiosonustranunačelaugodeakojehipoteza stalnostinajopćenitijahipotezakojumožemostvoritiopsihičkomaparatu?«(ibid.,279),tenisulitiFreudoviuvidisadasuprotniosnovnojpre­misipsihoanalize:dajepsihičkiaparatregulirangotovoautomatskinačelomkonstantnosti?Erosželisvezu,alimorarazoritimirinercije;nagonsmrtiželipovratakanorganskom,alimorarazoritiživiorganizamteseRicœurpitaukojojsemjeriovdjeodistaradiodualizmunagona,Erosainagonasmrtibu­dućidaFreudnetragazanagonomsmrti»unekojvoljizaživotomupisanoju svakome:usamojživombićuonnalazi samosmrt« (ibid.,287), izčegaproizlazidajenagonsmrtiprimaran.ZaRicœura,Freudovdualizamovogaputaneuključuje Ja i njegov sukobsaseksualnimnagonimakaoprijašnjimpredstavnicimanesvjesnog,»većseodnosisamonaOno–tojegrađanskiratuOnom«(ibid.,291).Upravojesu­kobljenostsnagaOnog,premaRicœuru,najočiglednijauFreudovupoimanjuobjektneljubavikojapokazujepolaritetizmeđuljubaviimržnje,budućidapostojisadističkakomponentauseksualnomnagonu,takodaseondjeprela­majuErosinagonsmrti.KakosesadističkinagonnemožeizvestiizErosa,onogakojičuvaživot,tajsadizam,polmržnjeinačicajenagonasmrtisadr­žanogusamojljubavipremaobjektu,»narcističkaljubavjeupravoEroskojisenepoznajeinedopuštenakulturasmrti«(ibid.,288).KakoupućujeWhite­book,»EroskojiFreudpripisujeNarcisupotpunojeuključenuzastrašujućepodudaranjeugodeismrtiunačeluNirvane«(1995,36).Ricœurtakođernaglašujedajenagonpremasmrtiprvouvedenkakobiosli­kaonagonzaponavljanjemidajetekkasnijedošlodopomakaod»metabio­logijskihdometakulturalnihrazmatranja«(1965,277).Freudjenakonuvođenjanagonasmrtinaišaonapriličneteškoćepriobjaš­njenjumogućnostisamogpsihičkogkretanja,dinamikepsihe.TakosemožeiprotumačitijednaodFreudovihaporija:kadajekonačnousvojojkasnoj,spe­kulativnojfazipostavionarcističnistadijkaoprimaran,aneobjektniodnos,Freudujebiloteškoobjasnitizaštosubjektikadanapuštatajstadij,naime,štojeonoštogatjerapremasvijetuobjekata.Freudnikadanijeuspioobjasnitikakopsihičkiaparatkojioperirauskladusnačelomugodemožeiliželiuopćeodustatiodhalucinacijskogispunjenjaželjeiodlučitioblikovatizbiljskisvijetukojemćedjelovati.

Sulloway vs. Ricœur o Freudovoj kasnoj fazi

Sulloway(1992.)upućujekakosupostojedvijetradicijeushvaćanjuirecep­cijipodrijetlairazvojaFreudovihnajvažnijihpsihoanalitičkihuvida–jednajepsihološka,adrugabiološka.Suprotnoshvaćanjimakojatvrdedajepsiho­analizateorijačijajemetodologijaposvepsihološka,tesetakopsihoanalizamože povezati s književnom kritikom, umjetnošću, poviješću i tako dalje,SullowaysmatradanijeslučajnoJonesnazvaoFreuda»Darwinomuma«,te

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)

Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozo­fije:DerridaiFreud412

dajeFreudustvariglavninasljednikevolucionista19.st.iglavniprethodniksociobiologa20.stoljeća.Takoje,premaSullowayu,FreudovakasnafazaidvojnostnagonaErosainagonasmrtinajbiološkijaodFreudovihfaza,teće»progresivnobiologiziranje«od1910.okončatinakondvadesetih»kulmina­cijombiogenetskeromanse«.Sullowaysmatrakako je»Freudovaartikula­cijanagonasmrtiovisnaonjegovombiogenetsko­lamarkovskompristupu«(1992,395)idajeondjenajbližiranom,neobjavljenomraduNacrt znanstve-ne psihologije,alisada

»…historicizam,anemehanicizamomogućujeFreududaproširisvojubiogenetskuromansuodsamihpočetakaživota,krozevolucijskuodisejuprvobitnogčovjeka,tenaposljetku,dosuko­bimaopterećenihproblemasadašnjegpsihološkogčovjeka«.(ibid.,415)

Temelj argumenta Franka Sullowaya jest da je Freud, ponajprije, smjestiočovjekakaobiološkobićeusredištesvogpsihoanalitičkogsustava,tedaje,kadajekonačnoostvariosvojurevolucionarnusintezupsihologijeibiologije,»aktivnonastojaokamufliratibiološkustranuteplodneveze«(ibid.,4).Takojepsihoanalizaustvaripostalai»kripto-biologija«(ibid.,3).DrugoviđenjeFreudovekulturalnostijestvećspomenutoutjecajnoRicœurovotumačenjepremakojemjeFreudovodlučanzaokretodneurofiziologijepre­mapsihopatologijividljivurazlici izmeđuNacrtaznanstvene psihologiji –gdjesepsihičkiprocesijošuvijekopisujukaokvantitativnoodredljivastanjaneurona–iTumačenja snova,petgodinakasnije–gdjesefiziološkimproce­simadajesvevišepsihološkoobilježje.KakoupućujeRicœur,samapodjelapsiheuNacrtu znanstvene psihologijejošuvijekimanekokvazi-anatomskoobilježje,jerjesvijestshvaćenakaoorgan,površinskiorgankojijelociranupodručjumoždanekore,noNacrt jeistovremeno»oproštajodanatomijeuoblikufantastičneanatomije«(Ricœur2005,89)iFreudovtemeljitzaokretprema psihopatologiji, odnosno domišljanje psihoanalize kao ne-biološkeznanosti. U Tumačenju snova, temeljnom Freudovu djelu, psihički aparat,upućujeRicœur,funkcionirabezikakvapozivanjanaanatomiju,»Tumačenje snovagovoriozaposjednutimidejama,anevišeozaposjednutimneuronima«(ibid.,95),tusegovoriosnu,mislimasna,osnukaoispunjenjuželje–sanjeneštopsihičkoiliidejno.Upravo i u ovom kontekstumožemo razmatratiDerridaov osvrt na kasnuFreudovufazu,kojajepomišljenuvećineili»biogenetskaromansa«ilipo­vratakstarim,energetskimnačelima.Usvakom je slučajuona»povratak«,štoseinadajeucijelomDerridaovutumačenju,Freudovpovrataksebesebi,kaoipovratakpsihoanalizeunjezinookriljeipodrijetlo,izvor,anaposljet­kuipovratak,uviranjeusebenagonasmrtikojipočinjekaohomeostazatecijeluFreudovuteorijunatraguDerridaamožemoshvatitikaopočetakuho­meostazi,teponovnodolaženjesebiunagonusmrtiprekoobilaznicezvaneEros–FreudovErosiliErospsihoanalize.No,tuseiiznevjerujeprethodniFreudovprojektpotkopavanjafilozofijskognasljeđa,metafizičkihkonstruk­cijailogocentrizma,budućidaFreudovouzbudljivokoračanjeporubovimafilozofijezavršavakao»spasonosni«padunaručjepodjednakofilozofijekaoi»kriptobiologije«,štodolazinaisto,tebisetaFreudovarazotkrivajućabor-derlinestrategija(umanirirazotkrivanjadifférance)bašuDerridaovojmanirimoglaiščitatikaobijegsgraniceunaručjeisigurnogispasonosnog,kaoimetafizičkog,aliilogocentričnogega.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)

Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozo­fije:DerridaiFreud413

LiteraturaBowie,Malcolm(1991),Lacan. (London:Fontana)Derrida,Jacques(1976),O gramatologiji. (Sarajevo:IP»VeselinMasleša«)PrevelaLjer­kaŠifler­Premec.Derrida,Jacques(1984),»Différance«,u:Margins of Philosophy(Chicago:TheUniver­sityofChicagoPress),str.1–27.PreveoAlanBass.Derrida,Jacques(1987),The Post Card: From Socrates to Freud and Beyond.(London&Chicago:TheUniversityofChicagoPress)PreveoAlanBass.Derrida,Jacques(1989a),Edmund Husserl’s OriginofGeometry: An Introduction.(Lin­coln&London:UniversityofNebraskaPress)PreveoJohnP.Leavey,Jr.Derrida,Jacques(1989b),Glas i fenomen. Uvod u problem znaka u Husserlovoj fenomeno-logiji. (Beograd:IstraživačkoizdavačkicentarSSOS)PreveoZoranJanković.Derrida,Jacques(1996),Résistances de la psychanalyse.(Paris:Galilée)Derrida, Jacques (2003), »Freud and theScene ofWriting«, u:Writing and Difference(London&NewYork:Routledge),str.248–291,426–430.PreveoAlanBass.Dews,Peter(1987),Logics of Disintegration.(London:Verso)Freud,Sigmund(1970),Tumačenje snova. (NoviSad:Maticasrpska)PreveoAlbinVilhar.Freud,Sigmund(1973),»Autobiografija«,u:Autobiografija – Nova predavanja za uvođe-nje u psihoanalizu(NoviSad:Maticasrpska),str.5–80.PreveoVladetaJerotić.Freud,Sigmund(1986a),»JaiOno«,u:Budućnost jedne iluzije (Zagreb:Naprijed),str.267–312.PreveoBorisBuden.Freud,Sigmund(1986b),»Nesvjesno«,u:Budućnost jedne iluzije (Zagreb:Naprijed),str.95–131.PreveoBorisBuden.Freud,Sigmund(1986c),»Sonustranunačelaugode«,u:Budućnost jedne iluzije (Zagreb:Naprijed),str.133–191.PreveoBorisBuden.Freud,Sigmund(2001a),»TheAntitheticalMeaningofPrimalWords«,u:The Standard Edition of the Complete Psychological Works of Sigmund Freud,Volume XI (1910): Five Lectures on Psycho-Analysis, Leonardo da Vinci and Other Works(London:Vintage),str.153–162.PreveoAlanTyson.Freud,Sigmund(2001b),»TheClaimsofPsycho-AnalysistoScientificInterest«,u:The Standard Edition of the Complete Psychological Works of Sigmund Freud,Volume XIII (1913–1914): Totem and Tabooand Other Works(London:Vintage),str.163–190.PreveoJamesStrachey.Freud,Sigmund(2001c),»ANoteuponthe‘MysticWriting-Pad’«,u:The Standard Edi-tion of the Complete Psychological Works of Sigmund Freud,Volume XIX (1923–1925): The Ego and the Id and Other Works (London:Vintage), str. 225–232. Preveo JamesStrachey.Gasché,Rodolphe(1986),The Tain of the Mirror: Derrida and the Philosophy of Reflecti-on.(Cambridge,Mass.:HarvardUniversityPress)Gasché,Rodolphe (1994), Inventions of Difference: On Jacques Derrida. (Cambridge,Mass.&London:HarvardUniversityPress)Laplanche,Jean iJean-BertrandPontalis (1992),Rječnik psihoanalize. (Zagreb:AugustCesarec–Naprijed)PreveliRadmilaZdjelariBorisBuden.Ricœur,Paul(1965),De l’interprétation: Essai sur Freud.(Paris:Seuil)Ricœur,Paul(2005),O tumačenju: ogled o Freudu.(Zagreb:Ceres)PrevelaLjiljanaLo­vrinčević.Rorty,Richard(1992),»IsDerridaaTranscendentalPhilosopher?«,u:DavidWood(ed.),Derrida: A Critical Reader(Oxford:Blackwell),str.235–246.Sulloway,Frank(1992),Freud: Biologist of the Mind. (Cambridge&London:HarvardUniversityPress)

Whitebook,Joel(1995),Perversion and Utopia: A Study in Psychoanalysis and Critical Theory.(Cambridge&London:MITPress)

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA110God.28(2008)Sv.2(397–414)

Ž.MatijaševićiL.Bekavac,Narubufilozo­fije:DerridaiFreud414

ŽeljkaMatijaševićiLukaBekavac

On the Margines of Philosophy: Derrida and Freud

AbstractThis essay encompasses Derrida’s analysis of the Freudian unconscious, as Derrida considers various Freudian metaphors of the unconscious – from the neurological model to the mys-tic writing-pad – triggered by the fact that old concepts could not serve the psychoanaltyical purpose, and, in the same vein, Derrida considers that Freud, by doing so, executes a blow to metaphysics, as the unconscious eludes any inscription into the already-existing logocentric no-tions, and leaves its traces by eluding the metaphysics of presence, which makes it similar to the Derridean différance. The second part of the essay analyzes Derrida’s diagnosis of the Freudian return into the metaphysical frame through which his theory is being disclosed as the compul-sion to repeat the old energetic concepts or, via transference, as the inscription of Freud himself into the interpretative acts of psychoanalysis, leading to “autothanatography”.

Key wordsunconscious,mysticwriting-pad,différance,logocentrism,autothanatography