Embed Size (px)
Citation preview
1. ŠTO JE FILOZOFIJA
Pojam i predmet filozofije
- riječ filozofija je grčkog podrijetla. Glagol philein znači voljeti, sophia znači mudrost. Prema tome filozofija u doslovnom prijevodu znači „ljubav prema mudrosti“.
- Sokrat je tome nazivu dao povijesno značenje i uveo ga u stalnu uporabu. Za sebe je skromno tvrdio da nije mudrac nego tek ljubitelj mudrosti.
-Platon kaže da samo boga može nazvati mudrim a ljude je prikladno nazvati filozofima tj. onima koji teže za mudrošću. Iz toga sljedi zaključak da filozofija ne teži za bilo kakvom mudrošću nego samo takvom kakvu ima Bog. Iso potvrđuje i Aristotel kada kaže da je filozofija božanska nauka, pa su ljudi koji to postignu sretni i blaženi.
prema tome filozofija je traganje za istinom, i to za cjelovitom istinom o najvitalnijim pitanjima koja se postavljaju pred mislećega čovjeka. A najvažnija su pitanja ona o naravi i smislu svijeta i čovjeka. Filozofija istražuje svu stvarnost; ona u toj stvarnosti traži počelo, izvor. Sredstvo pomoću koje ga ona istražuje stvarnost jest razum.
- skolastički mislitelji filozofiju definiraju kao znanost o svim stvarima po posljednim uzrocima, stečena prirodnim svjetlom.
- Rene Descartes filozofiju definira kao studij mudrosti, a pod mudrošću ne
podrazumijeva samo razboritost u dnevnom životu, već potpuno znanje o svim stvarima koje čovjek može spoznati da bi imao pravila za svoj život, da bi održao svoje zdravlje i da bi pronašao sva umijeća.
- Immanuel Kant bavi se samim spoznajnim subjektom odnosno razumom, ali tako da ne ispituje toliko podrijetlo spoznaje, koliko njezinu vrijednost. Sve ostalo prema njemu treba prepustiti specijalnim znanostima koje se više ne računaju u filozofiju.
- Sredinom 20. stoljeća razvio se jedan od najznačajnijih pravaca suvremene filozofije koji se naziva egzistencijalistička filozofija. Po shvaćanju egzistencijalističkih mislitelja (S. Kierkegaard, M. Heidegger, K. Jaspers, J. P. Sartre) stvarnost nije kao skladna cijelina koju bismo mogli obuhvatiti pojmovima i posebnim sustavom; ona je kao polje mnogih proturječja tako da se mnogi sudovi o stvarnosti mogu samo paradoksno formulirati.
1
- U 20. stolječu vrlo značajnu ulogu igra i neopozitivizam Bečkog kruga (M. Schlick, O. Neurath, R. Carnap, K. Poper i dr.) čiji se predstavnici nazivaju logičkim empiristima. Egzaktne prirodne znanosti za njih su znanosti u pravom smislu riječi.
Izvori filozofije
- na pitanje čime započinje filozofija, filozofi se uglavnom slažu da je točuđenje. Platon i Aristotel već su zapazili da se filozofija javlja s čuđenjem- divljenjem- udivljenjem; divljenjem da stvari jesu a ne da nisu
- izvor filozofiranja leži u čuđenju, u sumnji, u svijesti o izgubljenosti- Augustin i Descartes u beskonačnosti onoga što je nesigurno tražili su
nužnu sigurnost- Egzistencijalisti su filozofirajući tražili izlaz iz izgubljenosti u svijetu
Odnos filozofije i znanosti
- Filozofsko i znanstveno je bilo jedno te isto no malo pomalo su se pojedine Znanstvene strukture odvajale od filozofije Znanost
- znanost je skup svih metodički stečenih i sustavno sređenih znanja o nekom predmetu a ujedno je i djelatnost kojom stječemo takva znanja.
- Prema enciklopediji znanost je sistematizirana i argumentirana suma znanja u određenom povijesnom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom određenih objektivnih metoda istraživanja
- Svaka znanost ima predmet koji proučava stoga je za svaku znanost vrlo važan formalni objekt tj. stajalište s kojeg se neki predmet proučava.
Znanstvene metode
- metoda općenito znači planski postupak ispitivanja i istraživanja neke pojave, Odnosno način rada za ostvarivanje nekog cilja na filozofskom, znanstvenom, Političkom ili praktičnom području.
-razlikujemo dvije vrste metoda:
2
1. METODA ZNANSTVENOG ISTRAŽIVANJA
Analiza i sinteza
- Metoda analize je postupak znanstvenog istraživanja i objašnjenja stvarnosti pomoću raščlanjivanja složenih misaonih tvorevina na njihove jednostavnije sastavne dijelove i elemente i proučavanje svakog dijela za sebe i u odnosu na druge dijelove, odnosno cjeline.
- Metoda sinteze je postupak znanstvenog istraživanja i objašnjavanja stvarnosti pomoću spajanja, sastavljanja jednostavnih misaonih tvorevina u složene i složenijih u još složenije, povezujući izdvojene elemente, pojave, procese i odnose u jedinstvenu cjelinu u kojoj su njezini dijelovi uzajamno povezani
Indukcija i dedukcija
- Indukcija je način zaključivanja od partikularnog k univerzalnome u kojemu se na temelju pojedinačnih ili posebnih činjenica dolazi do zaključka o općem sudu, od zapažanja konkretnih pojedinačnih slučajeva i činjenica dolazi se do općih zaključaka, iz posljedica zaključuje se na principe. Indukcija je uvijek aposteriorna, što znači da se uvijek polazi od iskustvenih činjenica na temelju kojih se zaključuje na opći zakon.
- Dvije vrste su indukcije: potpuna i nepotpuna.- Najvažniji elementi induktivne metode su postupci metode analize,
sinteze, apstrakcije, generalizacije i specijalizacije.
- Dedukcija zaključuje obratno, iz općenitog na pojedinačno. To je postupak pomoću kojega se iz općih postavaka dolazi do konkretnih pojedninačnih zaključaka.
- Dedukcija uvijek pretpostavlja poznavanje općih stavova, načela, posjedovanje općih spoznaja na temelju kojih se shvaća ono posebno ili pojedinačno
- Indukcija i dedukcija čine dijalektično jedinstvo i jedna bez druge nisu moguće. Induktivni zaključak služi kao pretpostavka deduktivnog, a deduktivni kao pretpostavka induktivnog. Rabe li se metode odvojeno one nisu efikasne.
3
Apstrakcija i generalizacija
- Apstrakcija je misaona operacija kojom se namjerno odvajaju nebitni a ističu bitni elementi i osobine određenog predmeta ili pojave istraživanje. Ona je ne zaobilazna u istraživanju, otkrivanju i formuliranju bilo kojega pojma, znanstvene spoznaje, zakona ili teorije.
- Generalizacija je logički postupak zaključivanja indukcijom od pojedinačnih slučajeva na općenitu spoznaju, pravilo, zakon.
Analogija
- Analogija je zaključivanje od jednog posebnog slučaja na drugi poseban slučaj. Analogijski zaključak je onaj u kojem se od sličnosti predmeta u nekim svojstvima zaključuje na njihovu sličnost u nekim drugim svojstvima.
Hipoteza i teorija
- Hipoteza je vjerovatna zamisao, pretpostavka koja pokušava premostiti praznine u iskustvu i ukazati na vjerojatne zajedničke osnove, uzroke i zakone određenih skupina pojava te tako zadovoljiti opravdanu težnju za suvislošću i jedinstvom znanstvene spoznaje.
- Teorija je hipoteza višega tipa, tj. pretpostavka primjenjena na cijelo jedno područje fenomena. To je koherentna skupina općenitih postavaka na osnovi kojih se objašnjava neko područje pojava.
Eksperiment
- Eksperiment je umjetno izvođenje neke pojave radi njezina sustavnoga promatranja i proučavanja da bi se potvrdila ili odbacila postavljena hipoteza.
2. METODE ZNANSTVENOGA USUSTAVLJIVANJA
Definicija
- Definicija je logički postupak pojmovnog određivanja sadržaja nekog predmeta, točno mu određujući narav ili bit. Logičari različito dijele definicije na vrste.Najčešće se susreću ova razlikovanja:realna definicija, nominalna definicija, konceptualna definicija, verbalna definicija, deskriptivna definicija, ostenzivna definicija, genetička definicija.
4
- Definicija mora biti adekvatna, treba sadržavati samo bitne oznake pojma, ne smije se kretati u krugu, definicija pozitivnog pojma ne smije biti negativna, ne smije biti slikovita i mora biti jasna.
Klasifikacija
- Klasifikacija je logički postupak kojim se mnoštvenost u stvarnosti skuplja u određene zajedničke cjeline prema kriteriju njihove sličnosti i različitosti. Klasifikacija je sistematska i potpuna podjela općeg pojma na posebne, koje taj pojam obuhvaća.
- Pravila klasifikacije su: pojam ili predmet koji se klasificira mora biti jasno određen, klasifikacija se mora obaviti na temelju jedinstvenog načela, mora biti potpuna, odnosno iscrpna i adekvatna, mora biti točna.
Dokazivanje i opovrgavanje
- Dokazivanje jest logički postupak kojim se obrazlaže i utvrđuje istinitost nekoga suda, stava ili teorije.
- Dokazivanje je jedno od najvažnijih znanstvenih metoda u kojoj su uključene gotovo sve druge metode.
- Bitni elementi dokaza su teza, načelo, argumenti i demonstracija- Razlikujemo direktne i indirektne dokaze. Direktni pokazuju da neka
istina nužno i neposredno slijedi iz već poznatih istina, a indirektnim dokazom ne dokazuje se sama teza nego se zapravo pobija suprotna teza.
- Pri dokazivanju valja paziti na neka osnovna pravila: teze moraju imati određeno značenje za znanstvene spoznaje, teze moraju biti određene jasno i precizno formulirane, argumenti za tezu moraju biti jasni, precizno formulirani i znanstveno vrijedni, argumenti za tezu moraju biti neovisni o samoj tezi, dokazivanje mora biti u skladu s pravilima dokazivanja u sustavu logike, u cijelom postupku dokazivanja teza mora ostati nepromjenjena
- Suprotan postupak u odnosu na dokazivanje jest opovrgavanje. To je zapravo logičan proces kojim se neki iskaz dokazuje kao lažan.
5
Klasifikacija znanosti
- Omogućava optimalno organiziranje i umrežavanje znanstvenonastavnih i znanstvenoistraživačkih organizacija, planiranje i ostvarivanje znanstvenih projekata i zadataka, kooperaciju i koordinaciju znanstvenika i istraživača različitih specijalnosti, izdavanje specijalističkih edicija, specijalističko obrazovanje, osposobljavanje i znanstveno usavršavanje kadrova itd.
- Tri su povijesne razvojne faze znanosti i njezine klasifikacije1. prvu fazu karakterizira jedinstvenost znanosti. Ova faza obuhvaća
antičko doba i rani srednji vijek. Filozofija je obuhvaćala sva ljudska znanja o prirodi, društvu i mišljenju. Ona je bila znanost nad znanostima.
2. druga faza obuhvaća razdoblje od 15. do 18. stoljeća. Intenzivirao se proces diferencijacije znanosti. Od filozofije se odvajaju specijalne znanosti: mehanika, astronomija, fizika, kemija, biologija, geologija, sociologija i psihologija.
3. treća faza započinje od 19. stoljeća a karakterizira je još detaljnija diferencijacija ali i integracija pojedinih znanstvenih disciplina u znanstvena područja. Takvim se procesima stvaraju sustavi znanosti
- Aristotel je podjelio znanost na teorijske ( matematika, fizika, matefizika), praktične (etika, ekonomija, politika) i poetske (retorika, poetika, dijalektika)
- Herbert Spencer klasificira znanost prema njihovu formalnom objektu na apstraktne (matematika, formalna logika), apstraktno-konkretne (fizika, kemija, mehanika) i konkretne (astronomija, geologija, biologija, psihologija, sociologija)
- Danas uglavnom razlikujemo formalne i realne znanosti- Formalne znanosti: formalna logika, matematika, strukturalne znanosti- Realne znanosti možemo podjeliti na prirodne i kulutne znanosti- Prirodne znanosti:fizika, kemija, astronomija i bilogija- Kulturne znanosti djelimo na duhovne i društveno i gospodarske znanosti- Duhovne znanosti: povijesne, religijske, jezične, znanosti o umjetnosti- Društvene i gospodarske znanosti:pravo, ekonomija, politologija,
sociologija, odgojne znanosti
Filozofija i znanost
- Znanosti ispituju pojedina područja, pojedine aspekte stvarnosti, a filozofija je upravljena na cjeloukupnost stvari i života
- Znanosti proučavaju fenomene a filozofija duboku realnost koja se krije iza fenomena
6
- Filozofija razjašnjava neke pojave čime se znanosti služe bez prethodne provjere:npr. Pojam vremena, prostora, kauzalnosti, finaliteta itd.
Odnos filozofije prema religiji i umjetnosti
- Religija je svijest o određenom konkretnom čovjekovu odnosu prema nekom krajnjem smislu, temelju.
- I filozofija i religija žele dati interpretaciju realnosti, nazor na svijet i život- Za filozofiju posljedni kriterij jest ljudski um a za religiju je to objava- Većina ozbiljnih mislitelja smatra kako filozofija i religija tvore jedinstvo.
Toma Akvinski je dao osobit doprinos tom shvaćanju.Za njega religija i filozofija čine različite ali povezane smislene razine.
- Umjetnost je slobodna. Njezina je svrha u njoj samoj, nije podvrgnuta nikakvom izvanjskom cilju. U njoj je istinito savršenstvo prikaza. Za nju je bitna općevrijedeća ljepota u uzoritosti djela.
Važnost filozofije
- Filozofija nastoji dati upute za dobar i uspješan život. Ona ukazuje na nužnost univerzalnog gledanja stvarnosti-protiv svake jednostranosti.
- Filozofija za cilj ima njegovanje i razvoj čovjekovih mentalnih sila. Osposobljava čovjeka za samostalno stvaranje zdrava vlastitog suda štiteći ga tako od golemog utjecaja javnog mijenja i ispraznih mišljenja.
- Filozofija je najveći domet čovjekova intelekta jer daje univerzalnu spoznaju bića i njegovih uzroka.
Podjela filozofije
- Filozofiju možemo podjeliti na tri djela: 1. TEORIJSKA:
- Gnoseologija: filozofska znanost o spoznaji- Metafizika: Opća metafizika-ontologija,filozofska znanost o
biću kao biću. Posebna metafizika-teodiceja, filozofijska znanost o Bogu
- Filozofija prirode-kozmolgija: filozovska znanost o prirodi- Filozofska antropologija: filozofska znanost o čovjeku
2. PROPEDEUTIČKA:- Logika: filozofska znanost o zakonima i formama mišljenja
3. PRAKTIČNA:- Etika: znanost o moralnom djelovanju i njegovim normama- Estetika: filozofska znanost o lijepom i o umjetnosti
7
3. TEMELJNE FILOZOFSKE DISCIPLINE
LOGIKA
Svrha logike
- Zadatak logike je da čovjeka upozna s oblicima valjane misli i metodama spoznaje koje čovjek već primjenjuje u svakodnevnom životu,ali spontano.
- Logika ima zadaću osposobit čovjeka ne da misli, nego da bolje misli.- Ona igra odlučujuću ulogu i u znanosti zato što je svaka znanost
koherentan sustav logično povezanih misli i spoznaja, pa je poznavanje osnovnih elemenata logike nužno za bolje razumijevanje biti i smisla pojedinih područja znanosti.
Povijest logike
- Nastala je na području antičke Grčke u 4. stoljeću prije Krista.- Njezini tvorci bili su starogrčki filozofi a najzaslužniji je svakako
Aristotel, tvorac formalne logike.- Uz Aristotela za razvoj su zaslužni i filozofi megarsko-stoičke škole- U 19. i 20. stoljeću dolazi do razvoja induktivne logike koju su razvili
engleski logičari, osobito J. St. Mill- Za razvoj simboličke logike osobito su zaslužni engleski i njemački
filozofi 19. i 20. stoljeća poput G. Boolea, G. Fregea, B. Russella i dr.
Definicija logike
- Logika je filozofska disciplina koja se bavi oblicima i zakonima valjane misli i metodama spoznaje
- Riječ mišljenje ima više značenja. Prvo označava sve psihičke procese: spoznajne, voljne i emocionalne. Drugo označava sve spoznajne psihičke procese: osjete, opažaje, predodžbe, pamćenja, suđenja i zaključivanja. Treće značenje označava apstraktno mišljenje: poimanje, suđenje, zaključivanje i dokazivanje. Četvrto značenje se ne shvaća kao sam proces mišljenja nego ono što misleći mislimo.
- Oblici mišljenja: poimanje, suđenje i zaključivanje- psihički procesi- Oblici misli: pojam, sud, zaključak- logičke tvorevine
Pojam
- Pojam je najjednostavniji oblik ljudske misli i zato se on u logici prvi proučava.
8
- Pojam je misao o bitnim karakteristikama onoga što mislimo. Pojam je misao o biti predmeta.
- Svaki pojam ima tri karakteristike-sadržaj, opseg i doseg.- Opseg je skup nižih pojmova koje obuhvaća jedan viši pojam- Skup svih pojedinačnih predmeta na koje se odnosi neki pojam možemo
nazvati njegovim područjem primjene ili dosegom.
Sud
- Svaki sud nužno mora imati svoju istinosnu vrijednost, odnosno on može biti istinit ili neistinit-lažan, treće mogućnosti nema
- Sud je istinit samo onda ako postoji stanje stvari koje prikazuje- Svaki sud ima tri elementa : pojam subjekta, kopulu, pojam predikata- Podjela sudova:
1. Sudovi po kvantiteti (univerzalni, partikularni i singularni). Nazivaju se zato što se radi o razlici u količini opsega pojma subjekta.
2. Sudovi po kvaliteti (afirmativni, negativni i limitativni). Ako se tvrdi neko stanje stvari onda je sud afirmativan,a ako se niječe sud je negativan. Također postoji kombinirana podjela sudova po kvantiteti i kvaliteti (univerzalno-afirmativne, univerzalno negativne, partikularno-afirmativne, partikularno-negativne)
3. Sudovi po relaciji (kategorični, hipotetični i disjunktivni).Ako imamo sud u kojemu povezanost subjekta i predikata nije ničim uvjetovana, takav sud nazivamo kategoričnim. Ako je odnos između subjekta i predikata nečim uvjetovan, takav sud nazivamo hipotetičnim. Sud u kojemu se subjekt povezuje s jednim od dvaju navedenih predikata ili se predikat vezuje s jednim od dvaju nevedenih subjekata naziva se disjunktivnim.
4. Sudovi po modalitetu (problematični, asertorični i apodiktični) Sudovi u kojima se veza između subjekta i predikata postavlja samo kao moguća ili vjerojatna nazivaju se problematičnim. Ako imamo sudove u kojima se tvrdi da nešto nužno jest, odnosno mora biti takvo kako se tvrdi, takvi sudovi nazivaju se apodiktičnim. Postoje i sudovi u kojima nema riječi poput možda kojima tvrdimo da nešto uistinu jest kako tvrdimo iako to ne mora biti tako pa se ovi sudovi nazivaju asertoričnim.
9
Zaključak
- Zaključivanje je misaoni proces a zaključak je oblik valjane misli.- Zaključak je spoj sudova, ali ne bilo kakav, nego onaj iz kojeg izvodimo
zaključni sud ili konkluziju- Da bismo dobili zaključak nije potrebno samo imati dva ili više sudova,
nego i misao da jedan od tih sudova slijedi ili se može izvesti iz jednoga ili više drugih sudova.
- Sudovi od kojih zaključivanje polazi nazivaju se premise- Sud koji se izvodi iz jedne ili više premisa naziva se zaključni sud ili
konkluzija- Zaključak možemo podjeliti na posredni i neposredni.- Neposredan zaključak je onaj koji se izvodi iz samo jednog suda- Posredan je zaključak onaj koji se izvodi iz dvaju ili više drugih sudova- Silogizam je deduktivan posredan zaključak koji se sastoji od triju sudova,
dviju premisa i konkluzije- Opca pravila silogizma vrijede za sve figure a mogu se podjeliti na tri
grupe: pravila za raspodijeljenost pojmova, pravila za kvantitetu i kvalitetu premisa, pravila za kvantitetu i kvalitetu konkluzije
- Logičke pogrješke u širem smislu odnose se na svaki nevaljan zaključak i općenito na svaku nevaljanu misao.
- Logička pogrješka u užem smislu jest nevaljan zaključak koji je sličan valjanom zaključku te se može shvatiti kao otklon ili odstupanje od njega.
- Logičke pogrješke se djele na paralogizme i sofizme.- Paralogizmi su nenamjerne, nesvjesne logičke pogrješke koje činimo
unatoč želji da mislimo valjano - Sofizmi su svjesne i namjerne logičke pogrješke koje činimo s ciljem da
nekog dovedemo u zabludu ( rogati sofizmi, pokriveni sofizam, sofizam Sorit)
FILOZOFIJA SPOZNAJE
Pojam spoznaje
- U svakom procesu spoznavanja zapažamo subjekt koji spoznaje, sam čin spoznavanja i objekt spoznaje
- Čin spoznavanja sastoji se od tri elementa: spoznavatelja, čina spoznavanja i objekta spoznaje
- Da bi naša spoznaja bila istinita potrebno je da se sadržaj naše spoznaje poklapa sa stanjem stvari koje smo spoznavali
10
Mogućnost ljudske spoznaje
- Skepticizam ističe da spoznaja nije moguća i da je zato jedini ispravan stav uzdržavanje od bilo kakva suda. Skepticizam tvrdi da nema niti jedne sigurne i istinite spoznaje
- Dogmatizam ne postavlja nikakav spoznajni problem između subjekta i objekta spoznaje, nego unaprijed prihvaća činjenicu sveze između subjekta i objekta, tako da subjekt jasno spoznaje svoj objekt.
- Kriticizam ne stavlja ništa u zagradu i isključuje radikalnu sumnju. Dopušta pitanja i provjere
- Apsolutni početak i temelj svake spoznaje svijest o samome sebi, odnosno samosvijest.
Izvor ljudske spoznaje
- Zastupnici empirizma tvrde da je jedini izvor ljudske spoznaje osjetno iskustvo (J. Locke, G. Berkeley i D. Hume)
- Racionalisti tvrde da u spoznavanju glavnu ulogu ne igra osjetno opažanje nego razum, odnosno mišljenje, a glavni izvor ljudske spoznaje jesu urođene ideje (Rene Descartes)
- Baruch de Spinoza u središte svoga učenja stavlja pojam supstancije koja je jedna, nužna, neuvjetovana i neizmjerna, njegovo učenje obično nazivaju panteizmom.
- Začetnikom racionalizma smatra se Platon koji je svojim učenjem o idejama kao prauzorima stvarnosti i temeljima prave spoznaje zacrtao racionalistički smjer filozofije ali ito tako obezvrijedio materijalni svijet
- Intelektualizam- za njega izvor spoznaje nije samo mišljenje razum nego i iskustvo. Tvrdi da je spoznaja rezultat iskustva i mišljenja. ( Aristotel i skolastički filozofi )
- Kantov apriorizam tvrdi da rezultat spoznaje čini iskustvo i mišljenje skupa, gdje materiju spoznaje koja se nalazi u zbrkanome stanju, u red dovode apriorne forme osjetilnosti i apriorne forme mišljenja.
Domet ljudske spoznaje
- Idealizam tvrdi da nekom subjektu ne može pripasti neka tvorevina ukoliko nije njegova. Možemo spoznati samo ono što je u nama, objekt vlastite našoj svijesti, i ono što se odnosi na objekt izvan nas.
- Moderni ili empirički idealizam ( G. Berkely) uči da je ono što umovanjem doznajemo jedino naše vlastito ja.
11
- Transcedentalni idealizam dopušta postojanje realnog svijeta izvan nas, ali on tvrdi da mi ne možemo doći do biti stvari, odnosno ne možemo znati što je stvar po sebi, nego spoznajemo samo pojavnost stvari
- Materijalizam niječe duhovnu stvarnost i ističe da je stvarnost dana samo u materijalnom obliku. Istisnski bitak ima jedino materijalna stvarnost koju osjetila zamjećuju i ta je stvarnost kakva jest. Istinitim smatra samo ono što se može izmjeriti, predmet je zbiljski samo ako na njemu možemo uočiti protežnost, broj ili gibanje.
- Realizam ističe da su predmeti spoznatljivi samo u mogućnosti, pa je zato potrebna i aktivnost subjekta da bi se mogla otkriti njihova bit
Istina i kriterij istinite spoznaje
- Istinu možemo definirati kao poklapanje uma i stvarnosti- Istinit iskaz je onaj iskaz koji izriče da među stvarima postoji taj i taj
odnos i među stvarima postoji doista taj odnos ( Alfred Tarski)- Evidencija je jasnoća kojom se istina očituje našem duhu tako da je svaka
sumnja nemoguća (posredna i neposredna)
Vrste spoznaje
- Spoznati neki predmet znači shvatiti ga duhovno dobiti o njemu inteligibilnu sliku.
- U procesu spoznavanja služimo se različitim misaonim operacijama poput apstrakcije, indukcije, dedukcije, generalizacije, analogije itd. Ova se vrsta spoznaje naziva diskurzivna ili indirektna
- Intuitivna spoznaja-tu se radio o neposrednom gledanju, neposrednoj viziji predmeta, osjetnoj ili duhovnoj. Postoje tri vrste intuicije: empirijska,racionalna ili intelektualna i metafizička intuicija
METAFIZIKA
- Znanost o bitku, o onome što u pravom značenju riječi jest.- Ona proučava biće koje sudjeluje na bitku tražeći ono po čemu je biće
upravo to što jest- Metafizika je znanost o temeljima bića i njegovoj totalnosti, koje
proučava polazeći od bitka, tražeći prve i najuniverzalnije principe, koji najradikalnije konstituiraju sve stvari
- Dijeli se na opću i posebnu: 1.Opća metafizika ili ontologija: filozofska disciplina koja proučava biće
ukoliko ono jest. 2. Posebna metafizika tretira metafizička pitanja o posljednjim principima svega što postoji, o apsolutnom biću, Bogu (racionalna teologija ili
12
teodiceja)
Ontologija
- Pojam ontologije nastao je u 17. stoljeću- Biće je ono što jest, ono što postoji, ono što je realno: stvar, predmet,
zbiljnost, individualno i konkretno biće koje konstituira stvarnost- Pojam bića je jedan i analogan, izriče krajnju apstrakciju i kaže da samo
nešto jest, a obuhvaća realna i umska bića- Dva su unutarnja principa koja čine jedno konkretno biće: bitak i bit- Bitak je ono po čemu jest sve što jest, ono po ćemu biće postoji, dobiva
egzistenciju, ontički razlog da biće jest- Bit je unutarnji princip bića po čemu je biće upravo to što jest; to je
sadržaj bića, nepromjenjiva osobitost, osnovno određenje, bitna svojstva nekoga predmeta
- Supstancija ima karakter samostalnog bitka koji na neki način stoji u sebi samome, odražava se i ostaje sebi jednak pri svojim mijenama
- Akcident ima karakter nesamostalnog bitka. On ne stoji u sebi samome, nego jest samo u nečemu drugome, u supstanciji
- Dvije vrste akcidenta: slučajne akcidente i proprijetete ili vlastite akcidente
- Kategorije su najviši rodovi bitka, odnosno najopćenitiji načini kako bitak može egzistirati
- Aristotelova tablica kategorija: 1. supstancija, 2. kvantiteta, 3. kvaliteta, 4. relacija, 5. gdje?, 6. kada?, 7. položaj, 8. imanje, 9. djelovanje, 10. trpnja
- Transcedentalije su predikati koji nadilaze i same kategorije. Zovu se tako jer nadilaze sve rodove bitka. Radi se o predikatima jedno, istinito, dobro i lijepo.
- Potencija je sposobnost egzistentnog bića da dobije neku savršenost- Akt je realizacija potencije- Svako konačno biće složeno je od potencije i akta- Čista zbiljnost, čisti akt u sebi samome jest isključivo Bog, stoga se za
Boga kaže da je actus purus
- Postoje neke najopćenitije nužne istine koje vrijede za bitak u svim njegovim realizacijam, te istine nazivamo najvišim principima bitka
- Princip identiteta: svaka je stvar identična samoj sebi A=A- Princip kontradikcije: što nije, nije. Nijedna stvar ne može u isto vrijeme i
s istog stajališta i biti i ne biti
13
- Princip isključenja trećega: jedna stvar jest ili nije, nema trećega. Između biti i ne biti nema sredine
- Princip dostatnoga razloga: sve što jest, iam dostatan razlog svoga postojanja. U ovoj se formulaciji princip dostatnoga razloga zove princip kauzaliteta
- Uzrok je ono čijim utjecajem nešto jest ili nestaje, odnosno kao počelo koje utječe na bitak nečega
- Unutarnji uzroci: materija i forma- Vanjski uzroci: djelatni, egzemplarni i finalni- Djelatni uzrok je onaj uzrok koji svojim djelovanjem nešto proizvodi,
tako da opstojnost toga drugoga u potpunosti ovisi o djelovanju prvoga- Egzemplarni uzrok jest ideja prema kojoj tvorni inteligentni uzrok izvodi
svoj učinak- Finalni uzrok jest cilj prema kojemu se tvorni uzrok usmjerava u svom
djelovanju. Iz njega se izvodi princip finaliteta koji glasi: sve što djeluje, djeluje poradi nekoga cilja
Teodiceja
- Za Leibniza teodiceja je govor o Božjem pravu i pravdi- Teodiceju također nazivaju i filozofskom teologijom- Teodiceja je filozofska disciplina koja se bavi pitanjima o Bogu. Boga,
pak, zamišljamo kao apsolutno savršeno biće, kao prvi uzrok i posljednji cilj svih stvari
- Tri su temeljna teodicejska pitanja: 1. pitanje Božje egzistencije, 2. pitanje Božje naravi i njegovih atributa, 3. pitanje odnosa Boga prema svijetu
Božja egzistencija
- Ontologizam je filozofsko učenje koje drži da čovjek posjeduje neposredu i izravnu intuiciju Boga, a ta je inuitivna spoznaja temelj svake druge spoznaje
- Inatizam naučava da čovjek ima urođenu ideju Boga, dakle neovisnu o svakom iskustvu
- Protiv ontologizma i inatizma treba reći da egzistencija Božja nije neposredno evidentna niti je sama ideja ili spoznaja Boga prirođena čovjeku.
- Fideizam tvrdi da Božju opstojnost ne možemo spoznati prirodnim putem nego samo vjerom. Fideizam je svaki stav koji prebacuje na vjeru ili objavu ono što se odnosi na razum i filozofiju
- Agnosticizam stoji nasuprot fideizmu, on niječe i moć razuma i svjetlo vjere. Naš razum ne može spoznati ono što nadilazi osjetnu danost pa se stoga Bog i njegova egzistencija ne mogu dokazati
14
- Sve dokaze da postoji Bog u filozofiji dijelimo na : apriorne i aposteriorne- Apriorni dokazi: najznačajniji je ontološki dokaz- Bog je najveće biće.
Kada on ne bi egzistirao, ne bi bio najveće biće. Bog ima sve savršenosti. Egzistencija je savršenost. Dakle on ima egzistenciju
- Aposteriorni dokazi, polazna točka jest iskustvena stvarnost, vanjski ili unutarnji svijet. Razlikujemo kozmološke i antropološke dokaze
- Kozmološki dokazi su najbolje formulirani u Tome Akvinskog, u njegovih glasovitih pet putova do Boga.
- Prvi je put iz područja gibanja. Ništa ne prelazi iz potencije u akt osim djelovanjem nekoga uzroka koji je već u aktu
- Drugi je put iz kauzalnosti u svijetu. Postoji dakle prvi tvorni uzrok, a to je Bog
- Treći je put iz kontingentnosti. Sva su bića u svijetu takva da mogu biti ili ne biti, tj. kontingentna su, nenužna
- Četvrti je put iz stupnjeva savršenosti. Među bićima zapažamo različite stupnjeve savršenosti, a to ukazuje da postoji nešto što je najsavršenije, tj. biće u najvećem stupnju
- Peti je put iz finalnosti. U prirodi zapažamo finalnost, teleologiju, svrhovitost. Pojedini elementi i sile u prirodi podređeni su cijelini.
- Antropološki dokazi su: psihološki dokaz, moralni dokaz i dokaz iz općeg uvjerenja ljudskoga roda
- Psihološki dokaz- čovjek u dubini svoga bića teži za apsolutnom savršenošću, za apsolutnom istinom, za beskonačnim dobrom, za savršenom ljepotom, za beskrajnom ljubavlju. No ništa na ovom svijetu ne može zadovoljiti te težnje jer je na svijetu sve nesavršeno i zato mora postojati neko biće koje je u stanju zadovoljiti ove težnje a to je Bog.
- Moralni dokaz- postoji moralni red koji nam se nameće kao bezuvjetna obligacija. Posljedni razlog bezuvjetne moralne obveze mora biti u samo jednom najvišem zakonodavcu koji jedini može obvezati ljudsku volju, a to je Bog
- Dokaz iz općeg uvjerenja ljudskoga roda- svi su narodi vjerovali u transcedentalno, apsolutno biće u Boga. Ovom općem uvjerenju ljudskoga roda da iznad vremenskoga mora postojati nešto vječno, iznad relativnoga nešto apsolutno, iznad uvjetovanoga nešto bezuvjetno, mora nešto stvarno odgovarati
Narav i atributi Božji
- Bog je prvo po sebi egzistentno, apsolutno biće. Kao prvi uzrok svega što postoji, on ne ovisi ni o komu i zato je apsolutno biće. A jer ne ovisi ni o komu zato je egzistentan.
15
- Metafizički atributi koji se mogu pridati Bogu, a koji su spoznatljivi i ljudskim razumom: apsolutna Božja jednostavnost, Božje jedinstvo, nepromjenjivost Božja, Božja neizmjernost, vječnost Božja
- Moralni atributi: božansko znanje, božanska ljubav, božanska volja, osobnost Božja
Odnos Boga i svijeta
- Panteizam tvrdi da su Bog i svijet supstancijalno identični. To je stav prema kojemu sve što jest, jest Bog.
- Teizam tvrdi da su Bog i svijet supstancijano različiti. Bog je apsolutno različit od svemira i njemu je transcedentan. Ali ta transcedentnost ne isključuje imanentnost Božju u svemiru. Bog je dakle u odnosu na svijet istodobno transcedentan i imanentan
- Leibniz u svojoj teodiceji razlikuje tri vrste zla: metafizičko, fizičko i moralno zlo.
- Metafizičko se zlo sastoji u nesavršenosti bića i to nije zlo u pravom smislu jer je nesavršenost nužan uvjet svakoga stvorenog bića
- Fizičko se zlo odnosi na bol koja prati neke fizičke poromećaje i to je zlo u pravom smislu
- Najveću poteškoću zadaje moralno zlo, odnosno grijeh. Leibniz odgovara da je metafizička mogućnost grijeha dana sa stvorenom slobodom. Budući da je čovjek nesavršen, on se u svojoj slobodi može opredjeliti na zlo
16
KOZMOLOGIJA
- Kozmologija je filozofska disciplina koja se bavi prirodom nastojeći u carstvu promjenjljivosti pronaći nešto nepromjenjivo, odnosno samo počelo prirode
Od kaosa do kozmosa
- Statični i dinamični kaos- Statični kaos odnosi se na neuređenu stvarnost koja bi po svojoj svrsi
trebala biti uređena- Dinamični kaos označava stvarnost koja se nalazi u gibanju, ali bez nekog
reda- Najstarije zapise o prelasku kaosa u kozmos imam kod Hezioda u
njegovom djelu Postanak bogova- Zajedničko i grčkoj i kršćansko- biblijskoj, ali i prirodno- znanstvenim
teorijama jest to da se svemir oblikovao iz stanja kaosa- Općenito značenje kozmosa je sveukupna uređenost koja se u prvom redu
odnosi na materiju i energiju u prostoru- Grci su spoznali da svijetom vlada i svijet prožima red koji je za njih bio
izrazom Božjeg uma- logosa- Tales kao počelo svega vidi vodu- Anaksimenu je počelo zrak- Aristotel dolazi do zaključka da postoji prvi nepokrenuti pokretač-
primum motor koji pkreće sve ostalo. On zastupa hilemorfičku koncepciju prema kojoj je svijet spoj materije i forme, a u tom svijetu vlada hijerarhijski ustroj bića
- Platon i Aristotel shvaćaju ono božansko kao zbilju koja transcendira svijet
Razumijevanje prirode- od mita do suvremenih prirodnoznanstvenih teorija
- Biblija je u novom vijeku izgubila prirodnoznanstveni kriterij u istraživanju prirode, geocentrični sustav zamjenio je heliocentrični
- Descartes ponovno dijeli stvarnost na res cogitans i res extensa.- Novovjekovna znanost proučava samo ono što se da izmjeriti- res extensa- Pojavom teorije Big bang-a opovrgnuta je dotadašnja teorija o vječnosti i
neizmjerenosti svemira- Determinizam ruši Heisenberg svojom teorijom kvanta prema kojoj nije
moguće u isti mah nekoj elementarnoj čestici odrediti brzinu i položaj- Determinizam: nova teorija determinističnog kaosa koja kaže da određene
pojave možemo predvidjeti do određenoga stupnja
17
Filozofska antropologija
- Filozofska antropologija nastoji obuhvatiti cijelinu čovjeka želeći odgovoriti na pitanje što je on u svojoj biti
- Naziv antropologija potječe iz grčkog jezika. U doslovnom prijevodu znači govor o čovjeku, znanost o čovjeku.
Čovjek u povijesti filozofske misli
- Promatrajući razumijevanje čovjeka u razdoblju od Paremnida do Platona, zapažamo da ga ovi mislitelji uglavnom shvaćaju kao razumno biće, kao živo biće koje ima sposobnost govora, mišljenja, prosuđivanja.
- Platon govori o čovjeku kao biću sastavljenom od duše i tijela. Duša je besmrtna
- Za Aristotela osim što je čovjek po naravi razumno biće, on je po svojoj naravi i dtuštveno biće
- Čovjek nije samo razumno i društveno, nego je i religiozno biće, sposobno otvoriti se Bogu.
- Postanak duše objašnjava se teorijom kreacije: dušu stvara Bog i stavlja je skupa s tijelom u trenutku začeća ljudskog bića
- U novom vijeku čovjek je ponovno u središtu promatranja, ali opet u obzorju dualizma duše i tijela.
- Racionalizam preneglašava kognitivnu stranu čovjeka i završava u idealizmu koji svu stvarnost razumijeva kao duhovnu
- Empirizam naglašava čovjekovu osjetilnost te bit spoznaje, pa i samog čovjeka, nastoji pronaći u osjetilnosti
Osnovne odrednice ljudske naravi (razum, svijest, volja, sloboda)
- Svijest je danost koju svatko nosi u sebi, s kojom svaki čovjek trajno živi.- Prva odrednica koja se tiče svijesti jest objektalnost- intencionalnost. Ona
je uvijek usmjerena k nekom objektu koji stoji pred njom- Druga odrednica svijesti je refleksivnost. Bavćei se nekim objektom naša
svijest izlazi sama iz sebe i dotiče taj objekt- Treća odrednica svijesti jest bipolarnost. Svijest nam se predočava kao
točka koja ima svoju periferiju- Slobodnu volju skolastici definiraju kao čovjekovo svojstvo po kojemu je
on razumni gospodar svojih čini. Ima tri stupnja: 1. sloboda koja se
18
odnosi na izbor djelovati ili ne djelovati., 2. sloboda odabira ovoga ili onoga., 3. sloboda kao mogućnost biranja između moralnoga dobra ili zla
ETIKA
- Etika je filozofska disciplina koja proučava ljudsko djelovanje i norme po kojima se to djelovanje usklađuje ili bi se trebalo usklađivati
Slobodna volja
- Što se moralnosti ljudskoga čina tiče, potrebno je također razlikovati pojmove actus hominis i actus humanus.
- Actus hominis jest svaki čin i djelovanje koje je izvršeno po zakonima ljudske naravi, npr. Kihanje, disanje, radnje u snu itd.
- Actus humanus čovjekovo djelovanje izvršeno slobodnom voljom. On pripada čovjeku i proizlazi od razuma i slobodne volje. Podlježe moralnoj prosudbi i može biti moralno dobar ili loš
Savjest
- Čovjek ima sposobnost razlikovanja dobra i zla. Ta se sposobnost naziva savjest
- Savjest je najbliža i neposredna norma našeg djelovanja- Zagovornici inatizma tvrde da se čovjek rađa s moralnim principima koji
imaju apsolutnu vrijednost- Za empiriste savjest je samo posljedica odgoja, zakonodavstva, navike ili
hereditarnosti. Zato ona ima samo relativnu vrijednost. - Nitko nas ne može moralno obvezivati na nešto ako se mi sami ne
smatramo obveznima za to- Laksizam dopušta labavost u moralu, mogućnost da u slučaju sumnje
čovjek odabere po vlastitom izboru bez obzira na moralni zakon- Amoralnost je djelovanje koje se ne obazire na postojanje bilo kakvih
moralnih normi- Imoralnost je svjesno kršenje moralnih normi- Amoralnost i imoralnost vode do egoizma- Egoizam je težnja pojedinca da sve stvari usmjerava prema sebi
shvačajući sebe kao središte svijeta- Hedonizam je moralni stav koji poistovjećuje dobro s užitkom- Eudaimonizam je etički nazor i pravac koji zastupa da su motivi, svrha i
cilj ljudskoga djelovanja u postizanju i unapređivanju vlastite sreće
19
- Utilitarizam je etički smjer koji positovjećuje dobro s korisnim, postavljajući korist za temeljni kriterij moralnih vrijednosti
ESTETIKA
- Može se definirati kao filozofka disciplina koja proučava lijepo i vrijedno u umjetnosti, istražujući kriterije umjetničkog i umjetnosti uopće.
- Začetnik je A. Baumgarten- Estetika
Platon
- Kod Platona su tri temeljna estetski relevantna problema.- Prvi je odnos ideje ljepote prema lijepim predmetima - Drugi je odnos umjetnosti prema mimezisu (oponašanju, imitiranju). - Treći je problem tendencije u umjetnosti- Prema Platonu umjetnost je sjena sjene
Aristotel
- Aristotel nije iznio gotovo ni jedan estetski pojam koji ne bi postojao u nekom Platonovom dijalogu
Toma Akvinski
- on lijepo definira kao ono što se sviđa kad se promatra- nešto nije lijepo i dobro zato što nam se sviđa, već nam se sviđa zato što
je lijepo i dobro- njemu estetika služi jedino kao sredstvo tumačenja neke vjerske istine
Immanuel Kant
- donosi četiri ključne odredbe estetskoga: bezinteresnost, bespojmovnost, besvrhovitost, nužnost
20
POVIJESNI PREGLED TEORIJA O ODGOJU
ODGOJ U STAROM VIJEKU
Predsokratovci i Sokrat
- Pitagorejci su se prvi ozbiljnije bavili odgojem koji je trebao biti u službi religiozno- asketskog načina života. Posebu važnost su pridavali čistoći kao najuzvišenijem obliku moralnoga života. Njegovanju duše prema njima pridonosi šutnja, glazba te proučavanje matematike
- Sofistika je odgojnu pozornost usmjerila na praktične potrebe pojedinca. Slobodan građanin imao je određenu ulogu u političkom životu, a ako je htio napredovati, morao je proči kroz novu vrstu podučavanja
- Najpoznatiji sofist Protagora izrekao je glasovitu izreku: čovjek je mjerilo svih stvari za one koje jesu da jesu i za one koje nisu da nisu. Ta je rečenica moto sofistike, i nedvojbeno ukazuje na etički relativizam
- Protiv etičkog relativizma sofista odlučno ustaje Sokrat- Za Sokrata je bitna vrlina, a vrlina je isto što i znanje. Iz vrline se rađa
blago i sva ostala čovjekova dobra. Osnovni zadatak odgoja je upoznati samoga sebe, što znači da je ideja znanja trajno uporište pravom odgoju. Majetika i Ironija
Platonova teorija odgoja
- Svu odgojnu teoriju Platon je izložio u dijalozima Država i Zakoni- Kod njega odgoj zaslužuje najznačajnije mjesto u državi. Znao je da je
sretna ona država koja je u stanju osigurati sreću svojim građanima- Platon nema dvojbi, dobar je onaj odgoj koji će afirmirati kardinalne
vrline: hrabrost, umjerenost, mudrost i pravednost- Država koja je sagrađena na tim vrlinama je savršeno dobra- Za upravljanje državom nije potrebna samo prirodna nadarenost najboljim
ljudskim osobinama, nego i stjecanje i razvijanje ostalih vrlina, a to se može postići samo odgojem.
- Odgoj treba biti stalno prisutan- Kod djeteta je potrebno uočiti prirođene mu sposobnosti i usmjeriti ga k
zanimanju koje najviše odgovara njegovoj prirodi. Ovo treba provoditi bezuvjetno
- Djeci treba bez okljevanja omogućiti sudjelovanje u igrama koje imaju čvrsta pravila jer su pravila nužna za formiranje karakternih ljudi pokornih zakonu
- Dobar odgoj zahtijeva također uzorna odgajatelja koji vlastitim primjerom poučava učenike vrlini.
21
- Dobro odgojen odgojitelj pretpostavka je dobroga odgoja djece odgojenika
- Odgojem se treba postići sklad duše i tijela- Odgoj se dijeli na muzički-odgoj duše, gimnastički- odgoj tijela
Odgoj u Aristotelovu promišljanju
- Nikomahova etika, Politika- Jedna od bitnih komponenata dobre zajednice je odgojna djelatnost- Zaključuje da se sretan život postiže življenjem u skladu s vrlinom, a
vrlina je pohvalan način ponašanja tijekom cijelog života- Smatrao je da se ljudska duša sastoji od dva dijela, razumnog i
nerazumnog. Jedan dio posjeduje razumnost a drugi se istom treba naučiti pokoravati razumu. Odgoj je put da se to postigne
- Ljudi postaju dobri i čestiti trima stvarima: po naravi, navici i razmu- Smatra da će onaj isti odgoj i isti moral koji stvara moralna čovjeka
stvarati i moralna građanina- U njegovo vrijeme su se predavali sljedeći nastavni predmeti: pisanje i
čitanje, tjelovježba, glazba i crtanje- Ističe da djecu treba odgajati ponajprije u navikama, a onda poukama.
Nužno je odgajati najprije tijelo a zatim um.- Na kraju svog promišljanja o odgoju Aristotel ističe kako u njemu treba
postaviti tri odrednice: sredinu, ono što je moguće i ono što dolikuje
NOVOVJEKE ODGOJNE TEORIJE
- Kvalitativno novo razdoblje u odnosu na stari i srednji vijek karakteriziraju početci osamostavljivanja pedagogijske teorije koju nalazimo kod pedagoga humanista
Wolfgang Ratke
- Osnivač didaktike i ujedno pedagogijski reformator- Djelo Memorijal- Kritizirao sustav studija koji se bazirao gotovo isključivo na grčkim i
rimskim klasicima- Nastavne se metode prema njemu moraju uskladiti s naravi djeteta ili
strukturom nastavnog gradiva
22
- Nekoliko pedagoških principa:treba raditi samo jednu stvar odjedanput, treba često ponavljati istu stvar, ne treba siliti djecu da uče napamet ono što neshvaćaju, nužno je voditi računa o jedinstvenosti u svim stvarima, u nastavi se naglasak mora stavljati na opće principe, sve se treba temeljiti na zapažanju i iskustvu
- Ratkeova je zasluga što je među prvima postavio pitanje didaktičkog postupka i što je upozorio na neka bitna pedagoška načela
Jan Amos Komensky
- Djela: Otvorena vrata jezika, Svijet u slikama, Velika didaktika- Prema njemu plan školske oragnizacije obuhvaća 24 prve godine
života.Dijeli se na četiri razdoblja,svako po šest godina.Svakom odgovara posebna vrsta škole: materinska škola, pučka škola, gimnazija i akademija
- Kao cilj odgoja postavlja izgradnju krijeposne i pobožne osobe koja se već na zemlji pripravlja za vječni život
- Što se didaktičkih principa i metoda tiče, on ističe da nastava treba ići od lakšeg k težemu, od jednostavnijeg k složenomu, od poznatog k nepoznatomu
- Ističe važnost discipline
John Locke
- Djela: Misli i odgoj- Za njega je iznimno značajan tjelesni odgoj jer se on drži antičke izreke,
Zdrav duh u zdravom tijelu- Smatra da dijete treba što više provodit na čistom zraku, privikavati se na
studen, umjereno jesi i rano ustajati- Osobit važnost pridaje moralnom odgoju. Sav se odgoj zapravo sastoji u
formiranju dobrih moralnih navika. To se postiže odgojem volje.- Najbolja poduka moralnosti jest dobar primjer- Dijete treba odgojiti tako da bude sposobno samosvladavati se, da zna
vladati svojim željama- Religiozni odgoj također mora biti sastavni dio odgoja- Ne preferira kaznu kao uspješno odgojno sredstvo- Intelektualni odgoj treba biti koncipiran tako da omogući osposobljavanje
djece za budući život i posao, pa treba učiti samo ono od čega će imati koristi u životu
- Najbolji način učenja jest onaj koji se odvija kroz igru- Djeca trebaju učiti one predmete koji će im bit potrebni za život:
zemljopis, aritmetika, kronologija i povijest
23
- Učenje treba biti zabavno a napamet ne treba učiti ništa- Odgoj zahtijeva i dobra odgojitelja koji treba biti razuman, mudar, bistar,
čija je briga pravilno obrazovanje djece i čuvanje od poroka
Jean Jacques Rousseau
- Djela: Emile ili o odgoju- On se opredjelio na ideju da je napredak štetno djelovao na čovjekovo
stanje i život pridonjevši čovjekovu posvemašnjem otuđenju od samoga sebe i stvaranju nejednakosti među ljudima
- Njegov slogan glasi: Natrag k prirodi. To znači odbacivanje povijesnih, društvenih i kulturnih stečevina i vraćanje u prvobitno stanje pravoga čovještva, u stanje iskonskog čovjeka kakav je proizašao iz ruke stvoritelja i kakav je postojao samo u trenutku rođenja
- Drži da je čovjek po svojoj naravi dobar, slobodan, jednak i brat. Zato treba uspostaviti idealnu državu slobode, jednakosti i bratstva koja će opet utemeljiti idealan odgoj
- Uloga odgojitelja sastoji se jedino u tome da stvori pedagošku situaciju u kojoj dijete samo stječe iskustvo
- Njegovi osnovni stavovi o odgoju mogu se svesti na: odgoj treba biti prirodan, mora biti negativan, mora biti sukcesivan, privlačan, i odgoj direktnim iskustvom stvari a ne čitanjem knjiga
- Zbog takvog stava njegovo pedagoško učenje često nazivaju teorijom negativnog odgoja
SUVREMENE TEORIJE O ODGOJU
- prvi pravi pokušaj osnivanja znanosti o odgoju kao samostalne znanstvene discipline nalazimo početkom 19. stoljeća u djelu Johanna Friedricha Herbarta.
- On je naime pokušao koncipirati pedagogiju kao znanost koja će analogno drugim znanostima svoje rezultate podvrgavati intersubjektivnoj provjeri
- S Herbertom tako započinje novo razdoblje promišljanja odgoja koje traje sve do danas
- Normativna i deskriptivna pedagogija
24
Normativna znanost o odgoju
- Normativna je svaka ona koja postavlja neke odgojne ciljeve i norme- Normativno shvaćanje pedagogije kao znanosti počiva na uvjerenju da je
odgojno djelovanje moguće utemeljiti na znanstvenim premisama, ali istodobno i na vrhovnim normama koje intuitivno spoznajemo i iz kojih deduktivno izvodimo druge norme
Johann Heinrich Pestalozzi
- Autor je nekih temeljnih ideja moderne pedagogije koje su inspirirale mnoge odgojne teoretičare
- Djela: Večernji sati jednoga pustinjaka, Leonard i Gertruda, Kako Gertruda poučava svoju djecu
- Osnovno polazište njegove odgojne teorije nalazi se u zahtjevu da se odgoj mora uskladiti s prirodnim zakonima čovjekova razvoja.
- Kao temeljni princip svake spoznaje ističe intuiciju- Učenje se treba odvijati po principu koncentričnosti studija- Drži da nastava mora dati nužne spoznaje o životu, ali je važnije ići za
usavršavanjem djetetovih duhovnih sposobnosti, a osobito za oplemenjivanjem njegova srca
- Odgoj i odgojna nastava ne mogu biti uniformirani, nego treba voditi računa o spolu, o razlici talenta i društvenoga položaja djeteta
- Osobitu važnost pridaje religioznom odgoju
Johann Friedrich Herbart
- Djela: Opća pedagogija izvedena iz svrhe odgoja, Opća praktična filozofija, Nacrt pedagoških predavanja
- Kao polaznu točku pedagoške znanosti uzima činjenicu postojanja različitih koncepcija odgoja
- Pedagogija je kao znanost upućena na praktičnu filozofiju i psihologiju- Praktična filozofija prema njemu izlaže temeljne norme i vrijednosti za
ljudsko djelovanje- Postavlja pet praktičnih ideja: ideje unutarnje slobode, ideja savršenstva,
ideja dobrohotnosti, ideja prava, ideja prikladnosti- Nastava se prema njemu treba odvijati u pet stupnjeva: priprema s ciljem
da se učenika uvede u novu temu, prikaz novoga, povezivanje novih sa
25
starim predodžbama, sažimanje kao tvorba apstraktnih pojmova, primjena naučenoga na praktična pitanja
Georg Michael Kerschensteiner
- Djela: Teorija odgoja, Duša odgojitelja, temeljni aksiom obrazovnoga procesa
- Eminentni predstavnik aksiologijske koncepcije normativne znanosti o odgoju
- Kao osnovu svoje teorije obrazovanja stavlja bezuvjetne, bezvremenske, nadindividualne, duhovne vrijednosti u koje ubraja istinu, ljepotu, svetost, ćudorednost te naposljetku vrjednotu odgoja
- Cilj odgoja sastoji se u ostvarivanju duhovnih vrednota- Što se odgojne prakse tiče veliki je zagovornik aktivne ili radne škole- Cilj odgoja je prema njemu formirat građanina, a to je usko povezano s
moralnim odgojem
Herbert Spencer
- Glavni cilj odgoja vidi u pripravi za potpun ovozemni život- Ne priznaje postojanje čovjekove duhovne dimenzije, nego ga smatra
isključivo osjetnim, organskim bićem, odnosno životinjom koja je evoluirala
- Cilj odgoja je formiranje dobrih životinja koje će naciji osigurati prosperitet
- Za njega je priroda glavni čimbenik odgoja- Tjelesno odgoj ima prioritet- Naglašava da u središtu moraju biti prirodne znanosti: fiziologija,
matematika, fizika, kemija, geologija, bilogija i sociologija- Priroda dominira cijelom etikom - Njegovom se teorijom ljudski život degradira na životinjsku razinu i gubi
svaku vrijednost i smisao
26
Emile Durkheim
- Djela: Odgoj i sociologija- Glavni cilj odgoja je potpuna socijalizacija odgojenika- Odgoj je po svom podrijetlu i po svojim funkcijama eminentno socijalna
stvar i prema tome pedagogija ovisi o sociologiji više nego o bilo kojoj drugoj znanosti
- Smatra da se čovjek rađa kao egoistično i asocijalno biće. Zato ga je nužno osposobiti za društveni i moralni život. To je zadaća odgoja
- Cilj odgoja je izgraditi društveno biće u svakom mladom biću- Njegov se nazor na svijet naziva sociološki naturalizam
Kršćanska pedagogija
- protiv radikalnog naturalizma i krajnjega scijentizma u odgoju odlučno ustaju kršćanski pedadozi koji ideal odgoja vide u kršćanskom humanizmu
- Najznačajniji predstavnici: O. Willmann, F. W. Forster, J. Langbehn i B. Kidd
- Otta Willmanna drže najvećim pedagogom među katoličkim filozofima i najvećim među katoličkim pedagozima. Osnivač je moderne socijalne pedagogije. Za njega je čovjek bitno društveno biće. Odgoj je prenošenje kulturnih dobara sa starije na mlađu generaciju i uključivanje pojedinca u društvenu zajednicu.
- Foster je filozof kulture. Ističe unutarnju kulturu, kulturu duha koja se temelji na moralnom životu. Zastupa kršćansku etiku kao najbolji jamac dobroga privatnog, socijalnog, političkog, tehničkog i ekonomskog života. Najveći je kršćanski pedagog karaktera a ujedno je i preteča suvremene karakterologije
- Julius Langbehn napiso je jedno od najmislenijih djela njemačke pedagogijske literature uopće- Rembrandt kao odgojitelj. Njegov ideal je kršćanski humanizam u znanosti, umjetnosti,kulturi, odgoju i nastavi. Cijela se kultura mora humanizirati i kristijanizirati.
- Benjamin Kidd je sociolog i socijalni pedagog. Njegova socilogija je zapravo reakcija na naturalističku socilogiju Spencera i drugih. Njima nasuprot on ističe važnost religije kao temelja društva. Cilj odgoja je aktivirati i razvijati strast za idealom. Hijerarhija pedagoških vrednota prema njemu izgledaju ovako:religija-moralnost-društvo-znanost
27
Deskriptivna znanost o odgoju
- Pedagogiju valja zasnovati po modelu prirodnih znanosti kao empirijsku disciplinu utemeljenu na opažanju i eksperimentu jer se samo tako može doći do znanstveno provjerenih rezultata
- Najizrazitiji oblik deskriptivne pedagogije jest bihevioristička znanost o odgoju koja počiva na trima temeljnim načelima:1. predmet znanosti o odgoju jesu vidljive manifestacije ponašanja djece, mladeži ili odraslih. 2. ponašanje se objašnjava pomoću općevažećih iskaza zakonitosti. 3. na osnovi takvih općih iskaza zakonitosti moguće je oblikovati tehnološke naputke s ciljem da se izmjeni ponašanje djece, mladeži i odraslih osoba
- Pokazalo se da biheviorističku znanost o odgoju opterećuju tri središnja problema: prvi je problem kompleksnosti odgojne prakse, drugi je problem subjektivnih terija a treći je problem vrijednosne neutralnosti
John Dewey
- Jedan od najvećih američkih i svjetskih pedagoga- Ostaje u okvirima amreičkog pragmatizma- O vrijednostima ima smisla govoriti samo u određenoj relaciji, što u
konačnici znači negiranje postojanja krajnjega cilja- Djela: Odgoj i demokracija, uvod u filozofiju odgoja- Odgoj promatra kao proces koji pomaže društvenim grupama da se održe
u svom postojanju- Budući da djeca nemaju znanja o ciljevima i navikama skupine, potrebno
ih je kroz odgoj formirati u tim znanjima i aktivno ih zainteresirati za njih- Odgoj može biti formalan i neformalan- Škola je važan čimbenik u formiranju osobnosti mladih- Bitne karakteristike i preduvjeti odgoja jesu djetetova nezrelost, što je
dobra osnovica za stjecanje znanja i iskustva, te njegova plastičnost koja predstavlja sposobnost da pojedinac uči iz iskustva zadržavajući ono što će mu koristiti u raznim životnim situacijama
- Ističe kako se odgoj može definirati kao proces koji se sastoji u stjecanju navika koje dovode do čovjekova prilagođavanja njegovoj okolini
- Cilj svakog odgojnog procesa da se pojedinci osposobe nastaviti svoje obrazovanje i razvijati stalne sposobnosti te interes za razivijanjem, a mjerilo svakog odgojnog razvoja trebala bi biti kvaliteta duhovnog procesa a ne proizvodnja točnih odgovora
- Unutarnji ciljevi odogoja proizlaze iz slobodnog razvoja vlastitoga iskustva pojedinca i rezultat su njegove motivacije
- Vanjski ciljevi odogoja su samo sredstvo za ostvarivanje nečijih tuđih, daljnih ciljeva, a ne onih vlastitih
28
- Osobito ističe važnost razvoja moralne svijesti koja treba biti cilj svakoga odgoja
- U odgojno obrazovnom procesu nastavnici trebaju voditi računa o individualnim razlikama učenika
- Zastupa radikalno socijalnu pedagogiju- Zagovornik aktivne ili radne škole- Narav djeteta traži da škola primjenjuje princip učiti radeći, zato dijete a
ne učitelj mora biti u središtu škole- Ni on sam nije prevladao dualizam individualiteta i kolektiviteta
Pedagogija kao hermeneutička disciplina
- Sredinom 20. stoljeća pedagozi se sve više okreću hermeneutičkom pristupu koji traži posebno, od prirodnih znanosti različito, utemeljenje humanističkih znanosti, pa tako i pedagogije
- Utemeljitelj hermeneutike je Wilhelm Dilthey. Pod pojmom duhovne znanosti on shvaća sve znanosti koje se odnose na čovjeka
- Ljudski doživljaji i njihovo značenje ne mogu se zahvatiti pomoću prirodnoznanstvenog postupka
- Zadaća duhovnih znanosti je razumjeti ljudski duševni život, na temelju vanjskih znakova spoznati nutrinu, iz ponašanja djeteta dokučiti njegove misli i namjere, protumačiti značenje teksta
- Heremeneutika se danas bavi problemom razlaganja, tumačenja i razumijevanja tekstova, nauka, događaja, stanja stvari itd.
- Hermeneutički krug: tumačenje- odgojna stvarnost- modifikacija-predrazumijevanje
29
NEKA PITANJA FILOZOFIJE ODGOJA
- Pojedine suvremene pedagoške teorije toliko se međusobno razlikuju da je teško govoriti o pravoj i jedinstvenoj znanosti o odgoju
- Vrijednosni iskaz jednako kao i filozofiji pripada samoj naravi odgojnoga zbivanja. U tome leži ključna poveznica između pedagogije i filozofije koja odolijeva svakoj vremenskoj i inoj mijeni
Odnos filozofije i pedagogije
- Pedagogija je proizašla iz filozofije u čijemu se okrilju razvijala sve do konačna svog konstituiranja kao zasebne znanstvene discipline
- Filozofija je čvrsto povezana s pedagogijskom teologijom tj. određivanjem odgojnoga cilja i svrhe odgajanja. Njezine su discipline etika i estetika nezaobilazne za moralni i estetski odgoj, a bez gnoseologije i logike nezamisliva je didaktika
- Pedagogija i filozofija povezane su osobitim odnosom što je sadržan u zajedništvu vrijednosnih odredaba
- Filozofiju, kao teoriju vrijednosti, i pedagogiju, kao disciplinu koja proučava načine oživotvorenja vrijednosnoga u realitetu čovjekova povijesnog postojanja, na osobit način povezuje zamiso o pravom čovjeku, o čovjeku kakav bi trebao biti
- Filozofski pristup odgoju ima pak svoje posebnosti. On ga naime pokušava shvatiti iz postojećega kao cjeline, a to znaći u njegovoj biti. Sve to pak nije zadatak nijednoga drugoga područja istraživanja odgoja
- Filozofija se ponajprije pita što je odgoj uopće, iz čega on proizlazi te koja mu je osnovna pretpostavka
Odgoj
- Bez njega bi bilo nemoguće usvajanje vrijednosti, znanja, navika i kulture koji određuju čovjekovo ponašanje, a time i tijek njegova daljnjeg razvoja
- Odgoj je više od običnog zbivanja što se mora dogoditi ili od dara što ga stariji iz vlastite dobrohotnosti namjenjuju mlađima
- Pitanje o odgoju ujedno je i pitanje o načinu čovjekova opstanka, o biti i smislu njegova položaja u cjelini bitka
- Odgoj je usmjeren na jačanje svijesti, na ozbiljne vrijednosti i smisla, a to znači na oživljavanje kulture i njezino održanje
- Odgoj uvijek stremi k boljemu
30
- Središnji dio odgoja je upravo obrazovanje kojim se stječe naobrazba- Obrazovanje je temeljna odgojna djelatnost kojom se u okviru određene
kulture razvijaju djetetove, odnosno čovjekove umne sposobnosti kako bi mogao razumjeti kulturna očitovanja pojedinca i zajednice kojoj pripada te vrijednosti što se u okviru zajednice ostvaruju dajući ljudskom opstanku i životu značenje i smisao
- Obrazovanje smjera na svestrano razvijanje spoznajnih funkcija i sposobnosti pojedinca, i to u vezi sa svim ostalim njegovim komponentama
- Odgoj se nesmije poistovjetiti s obrazovanjem. Obrazovanje je samo jedna od djelatnosti kojom se vrši odgoj
- Odgojem se njeguje sloboda odgojenika, što znači da se potiče na samoodređenje i stvaralaštvo te priprema za budući samoodgoj i suodgoj, a to upravo znači novu slobodu, snažnije samoodređenje i značajnije stvaralaštvo
Odgoj za vrjednote
- Svrha je odgoja učiniti mogućim prenošenje na nove generacije svega onoga što doprinosi potpunoj realizaciji ljudskoga bića
- Budući da je čovjek osjetne i duhovne naravi, teoretičari vrijednosti razlikuju osjetne i duhovne vrjednote
- Osjetne vrjednote: hedoničke, vitalne, ekonomske- Duhovne vrjednote: logičke, etičke, estetičke, religiozne- Postoji hijerarhija vrjednota. Tako su duhovne na višem stupnju od
osjetnih- Među osjetnim na najnižem stupnju su hedoničke, zatim ekonomsko-
tehničke, pa naposljetku biološko-psihološke- Među duhovnim najviše su religiozne, iza njih etičke, zatim intelektualne
i na kraju estetiče- Nužno je prihvatiti postojanje nadosobnih, samosvrhovitih, bezuvjetno
valjanih vrijednosti što se u životu očituju neovisno o htijenju pojedinca i koje imaju osebujan idealan način postojanja
- Odgoj trajno mora htjeti vrjednote, inače ne ispunjava svoju osnovnu funkciju
31
Odgojitelj i odgojenik
- Da bi se odgojenik prema vrjednotama odredio slobodno, a ne nagonski ili iz egoističnih i koristoljubivih poticaja, potreban mu je odgojitelj koji će ga usmjeravati k istinskim vrijednostima i koji posjeduje moć duhovne ljubavi
- Prepozna li odgojenik tu moć, tada će odgojitelj imati mogućnost kvalitetnog zahvata nad njim
- Što se samog odgojnog procesa tiče on se ne može odvijati bez osobnog odnosa zato što svaka konkretna odgojna djelatnost pretpostavlja odgojiteljevu osobu s jedne strane i odgojenika s druge
- Odgojni odnos nikako ne može biti odnos moći jer takav odnos nije osoban, ni prijateljski, niti je zasnovan na ljubavi
- Odgojni odnos mora biti slobodan i spontan, utemeljen na specifičnim duševno duhovnim posebnostima, a nikako na nekim vanjskim okolnostima
- Odnos odgojitelja i odgojenika približavat će se savršenom odnosu ako i jedan i drugi smjeraju k istim vrjednotama
- Odgoj ne smije biti puka dresura, podvrgavanje ili prisiljavanje, on treba ići za pobuđivanjem odgojenikova spontanog usvajanja onih poticaja koje mu daje odgojitelj kako bi ih vlastitom snagom dalje usavršavao i izgrađivao
Odgojiteljska ljubav
- Odgojeniku je potreban odgojitelj koji će ga usmjeravati k istinskim vrijednostima i koji posjeduje moć duhovne ljubavi. Prepozna li odgojenik tu moć, tada će odgojitelj umati mogućnost kvalitetnog zahvata nad njim
- Odgojiteljska ljubav slična je onoj koju gaji istinski poznavatelj umjetnosti prema prikazivanju ljepote u svim oblicima
Problem koedukacije
- Potpuni zajednički školski i izvanškolski odgoj muške i ženske mladeži- On je u prvom redu diferencijalno psihloške naravi jer je očito da postoje
psihičke razlike između dječaka i djevojčica, posebno u razdoblju spolnog sazrijevanja
- Oni koji prihvaćaju koedukaciju smatraju da se zajedničkim odgojem niveliraju psihičke razlike između spolova stvarajući tako zdrav odnos između muške i ženske mladeži
32
- Protivnici koedukacije drže da proces koedukacije ometa razvoj specifično muških i specifično ženskih svojstava i stvara nekakav srednji tip koji nije simpatičan ni normalnom muškarcu ni normalnoj ženi
- Danas je koedukacija odgojna stvarnost i treba ju kao takvu prihvatiti te tražiti najbolje modele kako bi se odgojnom idealu moglo što više približiti
Problem individualiteta i kolektiviteta
- Odgoj koji ide za posvemašnjim individualiziranjem stvara pojedinca bez duha ljubavi, zajedništva i zalaganja za zajednicu, a odgoj koji teži potpunom socijaliziranju lišava pojedinca slobode oduzimajući mu ljudsko dostojanstvo
- Želi li odgoj biti nešto više od prirodne funkcije njegov cilj ne smije biti posvemašnja individualizacija
- Krajnji individualitet zaobilazi sve moralne zahtjeve i stavlja se izvan dohvata etičkih mogućnosti. Živjeti tako znači živjeti bez svijesti
- Kada bi u svijetu prevladao potpuni individualitet izbrisale bi se granice između kulture i nekulture
- Individualitet ne može biti mjerilo odgojne prakse, stoga što potpuni individualac općenito ne trpi kraj sebe drugoga individualca
- Tendencija individualiziranja dovedena do krajnjih granica se lomi na postignutom cilju prelazeći u svoju protivnost, u kolektivitet
- Kolektivizacija teži podvrgavanju pojedinca nekom zajedničkom principu- Kolektivizacija se trudi oko slabljenja tuđe samostalnosti i samoniklosti- Kolektivistički pravac ide protiv čistoga individuuma i razvitka njegove
sposobnosti- Stapanje pojedinca u kolektivitet postiže se izjednačenošću, razmjernom
homogenošću individuuma u nesobodi, pa se na ovoj razini sloboda i jednakost isključuju
- Krajnji individualitet i kolektivitet svakako ne mogu biti svrha odgoja,jer individualitet lišava čovjeka onoga što ga izdiže nad životinju, a kolektivitet toga istog čovjeka ponižava pretvarajući ga u discipliniranoga i poslušnoga roba, u bezvoljno i utučeno biće
33
Politika i odgoj
- Narav politike je takva da želi imati moć i da se nastoji što duže održati na vlasti
- Samo po sebi nije razumljivo da politika već unaprijed ima pravo na odgoj i kulturu
- Politika u prvom redu ima državotvornu, a odgoj kulturnu funkciju- Bez politike nema države a bez odgoja nema kontinuiteta u razvoju
kulture- U politici se moć stječe borbom i iz nje proizlaze političke tvorevine u
kojima se razlikuju pojedinci pobijeđeni, vladari i podanici. Stoga je u okviru političkoga životnog kruga uzalud tražiti slobodu i bratstvo
- Odnos imežu odgojitelja i odgojenika posve je drukčiji, tu nije prisutna borba nego simpatija i dobrohotnost
- Odgojna funkcija je za razliku od političke usmjerena na jednakost- Politika od svojih građana ne zahtijeva moralnost nego legalnost- Odgoj ima mjerila koja se ne smiju zamijeniti političkim mjerilima- Odgojni proces nije upravljen na širenje jedne posebne kulture i jezina
oblikovanja, nego je usmjeren na kulturno djelovanje u univerzalnom smislu
CJELOVITOST ODGOJA
- Odgoj u konačnici mora biti usmjeren na sveopću vrijednosnu cijelinu- Suvremena pedagogija zajedno s filozofijom odgoja tahtijeva holistički
pristuo u odgoju kojim se prevladava spoznajno-vrijednosni rascjep što je opterečivao većinu tradicionalnih, ali i suvremenih pedagoških teorija
- Odgoj ravnopravno njeguje sve odgojenikove moći pripremajući ga tako za istinsku slobodu i potičući ga na samoodređenje i stvaralaštvo te na budući samoodgoj i suodgoj, što opet znači novu slobodu, snažnije samoodređenje i značajnije stvaralaštvo
- Danas se o odgoju može ozbiljno govoriti samo ako se on svaća kao razvitak djetetove osobnosti, odnosno njegove posebnosti, autonomije, slobode i kreativnosti
- Odgoj za slobodu i autonomiju nikako ne znači odgoj za samovolju i sebičnost
- Osobnost se ne da oblikovati izvana nego samo iznutra, iz same sebe- Odgojiteljska se funkcija ne može drukčije shvatiti nego kao stvaralaštvo
koje ima upravo umjetnički karakter
34
35
