mr.sc.SNJEŽANA DAUTOVIĆ,

prof.soc.pedagog-savjetnik

Sanja Horvat Sinovčić, dipl.defektolog

UČENJE I PAMĆENJE

U središtu kognitivističkog pristupa učenju i pamćenju su modeli obrade informacija.

Obrada informcija uključuje:

opažanje podražaja iz okoline

obrada informacija u radnom pamćenju

dosjećanje

Procesi učenja i pamćenja su povezani sa:

vještinama čitanja,računanja i pisanja u školi

ili se odnose na svakodnevno pamćenje ili rješavanje problema

učenik kao aktivni sudionik u procesu učenja i poučavanja

količina naučenog ovisi o tome:

kako učitelj prezentira sadržaj

kako učenik taj sadržaj procesira

Uloga učitelja je:

posredovanje ili poticanje procesa obrade informacija

pomoć učenicima pri izboru strategije učenja

nadgledanje razumijevanja

donošenje odluka o budućem učenju

Osnovni cilj poučavanja jest pomoći učeniku da nauči sam upravljati i kontrolirati vlastito učenje.

Teorija obrade informacija

Model dvostupanjske pohrane obuhvaća tri povezana podsustava od kojih svaki obavlja posebnu funkciju. To su:

senzorni registar ili primatelj podražaja

radno ili kratkoročno pamćenje

dugoročno pamćenje

Model uključuje i nekoliko vrsta procesa koji povezuju pojedine podsustave. To su:

percipiranje i obraćanje pažnje, koji povezuju senzorni registar s radnim pamćenjem

pohranjivanje i dozivanje informacija što povezuju kratkoročno s dugoročnim pamćenjem

kontrolni procesi koji nadziru cjelokupan protok informacija kroz sustav

Pažnja

Ključnu ulogu pri daljnjem prosljeđivanju informacija ima proces obraćanja pažnje.

Razlikujemo predpažnju i pažnju.

Predpažnja je stanje opće pobuđenosti živčanog sustava odnosno osjetila koja postaju otvorena za ulazak informacija. Odvija se automatski.

Pažnja je svjesna i namjerna aktivnost.

Kod pažnje razlikujemo usmjeravanje i zadržavanje.

Oba aspekta neophodan su preduvjet učenja.

Činitelji koji nepovoljno djeluju na mogućnost zadržavanja i usmjeravanja pažnje u učenika mogu biti unutarnji i vanjski.

Unutarnji činitelji:

dob (mlađi učenici teže zadržavaju pažnju)

hiperaktivnost, teškoće u učenju, opća mentalna sposobnost, emocionalni problemi, bolest, umor

Mlađa djeca i djeca slabijih intelektualnih sposobnosti nemaju dovoljno razvijene kognitivne mehanizme kojima se uspješno mogu oduprijeti ometajućim podražajima.

Hiperaktivni učenici nisu u stanju djelotvorno blokirati nebitne podražaje koji preopterećuju njihov sustav obrade informacija.

Djeca s emocionalnim teškoćama često su toliko zaokupljena stresnom situacijom koja ih opterećuje i izaziva negativne emocije, da se ne mogu usredotočiti na rad.

Okolinski činitelji koji djeluju na pažnju su:

ometajući podražaji u okolini (žamor u razredu, buka s ulice)

monotoni glas učitelja

težina gradiva

motivacija za učenjem

količina informacija koja učenik dobiva istodobno

prevelika količina zbunjuje učenika

RAZMISLITE

Koje sve promjene u fizičkoj okolini možete izvesti da biste povoljno djelovali na dječju pažnju pri obradi novog sadržaja?

Možete li naći neke zanimljive predmete, crteže, neku priču vezanu uz gradivo?

Možete li svoje izlaganje popratiti primjerenim neverbalnim znakovima koji će usmjeriti i održati dječju pažnju?

Kratkoročno pamćenje

Kratkoročno (radno) pamćenje odgovara poimanju svjesnosti.

U radno pamćenje informacije ulaze iz senzornog i dugoročnog pamćenja.

Informacija se u radnom pamćenju zadržava kratko vrijeme.

Da bi se održala duže moramo zato uložiti svjesni napor (npr. aktivno ponavljanje brojeva)

Ponavljanje je važno za učenje (ako je informacija duže u radnom pamćenju lakše se prenosi u dugoročno)

Kratkoročno (radno) pamćenje je razmjerno ograničenog kapaciteta.

Duže zadržavanje informacije u kratkoročnom pamćenju se događa ako je uspijemo povezati s nekom dobro pohranjenom informacijom iz dugoročnog pamćena.

Tako npr. tel.broj možemo povezati s nekim nama dobro poznatim podatkom i/ili godinom pa ćemo ga bez puno ponavljanja uspješno prebaciti iz kratkoročnog pamćenja u dugoročno.

Pri pripremi i planiranju lekcija učitelji moraju voditi računa o ograničenom kapacitetu radnog pamćenja.

Jedan nastavni sat ili nastavna cjelina ne smije se opteretiti s previše novih informacija.

Nakon uvođenja novog pojma djeci treba dati određeno vrijeme da ga obrade u kratkoročnom pamćenju (prorada informacija).

RAZMISLITE

Kako na učenike djeluje kad postavite pitanje i neposredno nakon toga novo pitanje?

Kako to djeluje na usmjerenost pažnje i kvalitetu učenikova odgovora?

Istraživanja su pokazala da je povezane pojmove bolje poučavati zajedno nego jedan po jedan na odvojenim školskim satima.

Koja su moguća pojašnjenja takvih nalaza?

Pohrana informacija u dugoročnu pamćenju

Proces kojim nove informacije pripremamo za pohranu u dugoročno pamćenje nazivamo kodiranjem.

Smislenost onoga što učimo poboljšava učenje, zadržavanje informacija i njihovo dosjećanje.

Strategije pohrane informacija uključuju tri vrste procesa:

Ponavljanje, organizaciju i elaboracijuinformacija.

Ponavljanje-višekratno prelaženje preko informacija radi njihove prerade.

Ako se na njega češće ne vraćamo lako se gubi ključ za dosjećanje.

Organizacija-uspostava hijerarhije među ključnim informacijama.

Uključuje upotrebu mnemoničkih sredstava ili mentalnih slika radi lakšeg zapamćivanja.

RAZMISLITE

Koja strategija pohrane informacija najbolje odgovara uzrastu djece u pojedinom razredu i vrsti gradiva koju djeca trebaju naučiti?

Možete li uputiti djecu da odaberu njima primjerenu strategiju?

Struktura znanja u dugoročnu pamćenju

Može se razvrstati u dvije šire kategorije:

Osobno znanje –osobno iskustvo

Bezlično-značenja, činjenice, postupci-nisu s nama u vezi

Epizodičko znanje-osobno, autobiografsko

Semantičko pamćenje nije vezano uz osobni kontekst.

To su znanja, vještine i pojmovi koji se uče u školi.

Deklarativno znanje

Govori da nešto JEST.

Znanje o sebi, drugima i svijetu.

Mjeri se dosjećanjem određenih informacija.

Složenije strukture znanja nazivaju se shemama.

Poznavanje shema olakšava transfer znanja.

Proceduralno znanje

To je izvođenje određenog misaonog postupka ili aktivnosti.

Primjeri: poznavanje koraka u matematičkim operacijama (množenja i dijeljenja), poznavanje pravila pri slaganju vremena u stranom jeziku i sl.

Da bi se neka procedura mogla primijeniti preduvjet je poznavanje nekih činjenica tj.deklarativno znanje.

Proceduralno znanje je brzo dostupno, i ako je dobro naučeno obrađuje se automatski.

Znate li?

Informacije jednom pohranjene u dugoročno pamćenje nikad ne zaboravljamo.

Podraživanja određenih zona mozga pri operacijama pokazala su da se pacijenti dosjećaju informacija za koje se vjerovalo da su potpuno zaboravljene.

Ponekad znamo da znamo neku informaciju, ali se je ne možemo prisjetiti iako nam je na vrhu jezika.

Informacije pohranjene u dugoročno pamćenje ne zaboravljamo ali imamo teškoća u njihovu pronalaženju.

Metakognitivno ili kondicionalno znanje

Metakognicija - spoznaja o vlastitim spoznajama.

Uključuje-kondicionalno znanje i samomotrenjevlastitih misaonih aktivnosti.

Prvi znakovi metakognicije se javljaju u dobi od oko 5 godina kada dijete kaže da je neku pjesmicu zapamtilo „lako“ ili „ teško“.

Sastoji se od nekoliko složenih vještina:

Razlikovanje opažanja od učenja

Znanje o tome da postoje strategije ponavljanja, organizacije i elaboracije građe.

Sposobnost odabira određene strategije učenja

Sposobnost planiranja učenja

Metakognicija jest vještina što znači da se može uvježbati.

KAKO POBOLJŠATI PAMĆENJE U DJECE S POTEŠKOĆAMA

Nastavne strategije i tehnike za učenje lekcija će biti važno da djeca s posebnim potrebama mogu poboljšati svoje pamćenje i performanse u školi.

Tehnike i strategije za učenike s posebnim potrebama

Postoji mnogo načina na koje učitelji mogu

pomagati učenicima da se sjete informacija.

Mogu ih potaknuti na korištenje slika,

mnemoničkih tehnika i učinkovitih bilješki kako

bi se sjetili nastavne građe.

Korištenje slika i drugih vizualnih pomagala su

osnovni alati.

Djeca s teškoćama u razvoju matematike

(dyscalculia) su deficitarna u matematičkoj

memoriji, organizaciji i rješavanju problema.

Njima je potrebna stalna podrška tijekom cijele

školske godine.

osigurati pisane upute za rješavanje problema

koristiti slike i primjere iz stvarnog svijeta

pregledavati svakodnevno pisane radove i

domaće zadaće s učenikom

dopustiti kalkulator

Postizanje veće pažnje i koncentracije i radnog pamćenja

različiti stilovi učenja (audio, vizualne tehnike)

mijenjati ton glasa

uvijek davati primjere

eliminirati u učionici-buku, kaos i zabavu

upozoriti dijete da provjeri odgovore na ispitu prije predavanja

pokazati puno primjera i važnost koraka učinjenih u pravilnom redosljedu

poticati učenike na procjenu

ponoviti naučene pojmove

koristiti primjere iz stvarnog svijeta

potaknuti učenike da riješe problem na svoj način

koristiti ne –materijalne poticaje (čitanje s prijateljem, dodatni odmor, ručak s nastavnikom)nagraditi uspjeh

Pomaganje učenicima koji imaju teškoća u

učenju i pamćenju akademskih sadržaja

zahtijeva puno vremena i turda od strane

učitelja.

Poučavanje učenika metakognitivnim vještinama

Koristi se plan PIPOP

Pregledati, Ispitati, Pročitati, Odgovoriti, Provjeriti

Što učiniti?

Pregledati zadatak

Pročitati pitanja

Pročitati štivo

Potražiti glavne pojmove

Ponovno pročitati pitanja

Odgovoriti na pitanja/po potrebi ponovno čitati

Jednom uvježbane metakognitivne vještine mogu se upotrijebiti na različitim vrstama

gradiva.

Stariji učenici su uspješniji u razumijevanju vlastitih misaonih sposobnosti, osobito pamćenja.

Model dubine obrade informacija

Važan radi poučavanja u školi.

Što se više misaonih operacija izvodi s podražajnom riječi ili pojmom to ćemo ih bolje zapamtiti.

Dubina obrade se povećava ako učenik gradivu daje neko osobno značenje.

Pamćenje ne ovisi samo o dubini obrade nego i o načinu kako se neka informacija uči, te o situaciji u kojoj se provjerava.

Učitelj koji dosljedno koristi pitanja koja pobuđuju različite vrste kognitivnih procesa

potaknut će svoje učenike da uče kvalitetnije i da se dosjećaju efikasnije.

Loši učenici češće imaju teškoća s dosjećanjem informacija iz dugoročnog pamćenja.

Zaključak:

Učitelji trebaju pomoći učenicima:

razviti kognitivne vještine usmjeravanja i zadržavanja pažnje

pohranjivanja i dozivanja informacija iz dugoročnog pamćenja

voditi računa da je kapacitet radnog pamćenja ograničen

informacije povezivati s postojećim znanjima

kod poučavanja međusobno povezanih novih pojmova razraditi kognitivnu shemu koju će pamtiti

poticati na ponavljanje, organiziranje i elaboriranje gradiva

poučiti ih primjerenim strategijama učenja i pamćenja

istodobno poučavati deklarativno i proceduralno znanje

naučiti ih povezivanju školskog znanja sa stvarnim svijetom

primjena novih znanja

uvježbavati na pogodnom gradivu metakognitivnevještine

pomoći im razlučiti bitno od nebitnoga

važne stvari procesirati na dubljoj razini uz pomoć pitanja pri učenju i ponavljanju gradiva

Izvori:

Učionica Teachers Handbook inkluzije:IL:

Arthur Coyle Press, 2007.

Cooley, Miles L.Ph.D., Nastava za djecu s

mentalnim i poremećajima učenja u redovitom

razredu. MN: Free Spirit, 2007.