UVOD

PREDMET MPP- a

Predmet MPP- a su privatnopravni odnosi s međunarodnim obilježjem. Diplomatski odnosi su javni odnosi (među državama).

Privatnopravni odnosi nisu definirani isključivo fizičkim i pravnim osobama. I država vrlo često nastupa u svojstvu privatnopravnog subjekta. U tom se slučaju ne smije pozivati na imunitet. Ne smije nastupati kao autoritet, tj. u svojstvu vlasti (iure gestionis).

Privatnopravni odnosi podrazumijevaju formalnu ravnopravnost stranaka. U procesnopravnom smislu to znači da se od stranke koja nije ispunila svoju obvezu može tražiti ispunjenje činidbe (ostvarivanje prava pred sudom).

Prema ZPP- u, osobe koje uživaju imunitet, izuzete su od građanske jurisdikcije hrvatskih sudova (tu se upućuje na relevantne međunarodne konvencije).

Međunarodno obilježje privatnopravnih odnosa očituje se u više situacija: 1. stranke su osobe različitog državljanstva; 2. sjedište/prebivalište/uobičajeno boravište stranaka je na teritorijima različitih država; 3. pravni odnos (obveza) je nastao u inozemstvu; 4. ako se radi o odluci koju je donio strani sud; 5. kada pojedine postupovne radnje treba obaviti izvan područja domaće države.

Međunarodno obilježje je pojava, tj. činjenica da se, pored elemenata koji su vezani za državu suda, javljaju u činjeničnom sklopu i drugi elementi vezani za neku drugu stranu državu.

U ZRSZ- u gore navedeno sadržano je u čl. 1.: “Ovaj zakon sadrži pravila o određivanju mjerodavnog prava za statusne, porodične i imovinske, odn. druge materijalnopravne odnose s međunarodnim elementom.

Ovaj zakon sadrži i pravila o nadležnosti sudova i drugih organa RH za raspravljanje odnosa iz stavka 1. ovog članaka, pravila postupka i pravila za priznanje i izvršenje stranih sudskih i arbitražnih odluka“.

Navedeni članak je polje primjene ZRSZ- a ratione materiae. Polje primjene ratione personae je na fizičke i pravne osobe.

Javno pravo je, npr. kazneno pravo, upravno pravo. Privatno pravo je, npr. obiteljsko pravo, obvezno pravo. Postavlja se pitanje u čemu je razlika između javnog i privatnog prava?

Prva je razlika u karakteru pravne norme. Kod privatnog prava stranke imaju pravo dispozitivnosti (slobodno raspolaganje svojim zahtjevima). Ono postoji i kod kogentnih normi (npr. odštetno pravo je kogentno, ali se stranke mogu dogovoriti). Dispozicije nema u obiteljskim odnosima (ZRSZ: u takvim odnosima stranke ne mogu odlučivati o odluci suda).

Druga je razlika u dosegu primjene propisa. Naime, javnopravni propisi nemaju ekstrateritorijalnu primjenu. Djeluju samo u okviru odnosne države. Svaki sud primjenjuje svoje procesno pravo. To je striktno pravilo. Prema lex fori procesno pravo je javno pravo i nema ekstrateritorijalnu primjenu. S druge strane, privatnopravni propisi se mogu primjenjivati ekstrateritorijalno jer većinom prelaze okvire jednog pravnog sustava i primjenjuju se u stranoj državi.

1

Pravna pravila koja se primjenjuju su: 1. pravila MGPP- a; 2. pravila MPP- a u užem smislu, tj. kolizijska pravila; 3. pravila pravnog položaja hrvatskih osoba u inozemstvu te stranih osoba u RH.

Moderno zakonodavstvo, sudska praksa i doktrina, uglavnom su usvojili kolizijsku metodu kao najvažniju pri uređivanju situacija s međunarodnim obilježjem. Pri tome se polazi od potrebe da se na navedene situacije u pravilu primjenjuje pravo (domaće ili strano) koje s njima ima najbližu vezu.

Uz to, na navedeni se način isključuje beziznimna primjena prava države foruma (lex fori).

Problematika MPP- a

Pod problematikom MPP- a podrazumijevaju se faze sudskog odlučivanja:1. međunarodna nadležnost (koji je sud nadležan);2. mjerodavno pravo (koje se pravo primjenjuje- dio je kolizijskog prava);3. priznanje i ovrha stranih odluka.Sve navedeno pod 1., 2. i 3. dio je postupovnog međunarodnog prava.

S obzirom na navedeno, zadaća MPP- a je: 1. rješavanje sukoba nadležnosti; 2. rješavanje sukoba prava; 3. priznanje i izvršenje sudskih odluka.

Pravni izvori MPP- a

MPP omogućava da se u mpp odnosima predvidi nadležnost stranog suda, da se primijeni strano pravo i priznaju odluke u stranoj državi.

Unutarnji1. ZRSZ (lex generalis)- to je zakon općih odredbi MPP- a u području: 1. sukoba nadležnosti (ovdje se radi i upravnim organima koji su nadležni odlučivati o privatnopravnim pitanjima); 2. sukoba prava. Odredbe ZRSZ- a ne primjenjuju se na odnose (čl. 3.): 1. pokrivene međunarodnim konvencijama (načelo prvenstva); 2. pokrivene drugim potrebnim zakonima (lex specialis derogat legi generali). 2. Zakon o mjenici (ZM) iz 1994. g.; 3. Zakon o čeku iz 1994. g.;4. Pomorski zakonik;5. Zakon o obveznim i osnovnim materijalnopravnim odnosima u zračnoj plovidbi (ZOMZP) iz 1977. g. Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnoj plovidbi donesen je;6. ZPP;7. Zakon o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji;8. Stečajni zakon;9. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima;10. Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja;11. Zakon o arbitraži;12. Zakon o zaštiti potrošača;13. Zakon o strancima;14. Zakon o hrvatskom državljanstvu.

2

Hijerarhijski prikaz primjene pravnih pravila:1. dvostrani međunarodni ugovori- čl. 140. Ustava RH glasi: Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, čine dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njegove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

Postoji više vrsta dvostranih međunarodnih ugovora, kao npr. ugovori o međunarodnoj pravnoj pomoći, konzularne konvencije, ugovori o trgovini i plovidbi.

Obzirom na čl. 1. ZRSZ-a i polje primjene na statusne, porodične i imovinske odnose, možemo navesti tri vrste dvostranih međunarodnih konvencija:a) statusni odnosi- pravna i poslovna sposobnost fizičkih osoba- NY Konvencija o pravnom položaju osoba bez državljanstva (1954);b) porodični odnosi- razvod braka- Haška konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece (1980);c) imovinski odnosi- naknada štete- Rimska konvencija o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze (1980);

Vanjskivišestrani međunarodni ugovori- to su konvencije u vezi različitih područja. Najvažnije su haške konvencije o:

građanskom postupku iz 1954.; sukobu zakona u pogledu oblika oporučnih raspolaganja iz 1961.; ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava iz 1961.; mjerodavnom pravu za prometne nezgode iz 1971.; mjerodavnom pravu za odgovornost proizvođača za svoje proizvode iz 1973.; olakšanju međunarodnog pristupa sudovima iz 1980.; građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.

Hijerarhija propisa:1. dvostrani međunarodni ugovori;2. višestrani međunarodni ugovori;3. ZM, ZČ, PZ (domaći lex specialis)4. ZRSZ.

Unifikacija u okviru Vijeća Europe Europska konvencija o obavijestima o stranom pravu; Europska konvencija o oslobađanju od legalizacije isprava koje izdaju diplomatski ili

konzularni predstavnici; Europska konvencija o imunitetu država; Eurospka konvencija o stečaju.

Unifikacija u okviru EU Europska konvencija o međusobnom priznanju trgovačkih društava i pravnih osoba; Bruxelleska konvencija o sudskoj nadležnosti, priznanju i ovrsi odluka u građanskim i

trgovačkim predmetima; Rimska konvencija o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze.

Sekundarno pravo EU

3

Uredba Vijeća o sudskoj nadležnosti, priznanju i ovrsi u građanskim i trgovačkim predmetima (tzv. Bruxelles I- zamijenila je Bruxellesku konvenciju);

Uredba o nadležnosti te priznanju i ovrsi odluka u bračnim predmetima i u postupku o roditeljskoj odgovornosti za djecu bračnih drugova (tzv. Bruxelles II);

Uredba o stečaju; Uredba o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze (tzv. Rim I); Uredba za uređivanje izvanugovornih obveza za naknadu štete (tzv. Rim II).

Prorogacijska klauzula- prorogacijom međunarodne nadležnosti isključuje se nadležnost domaćeg pravosuđa.

Osnovni pojmovi

Lex causae- pravo koje uređuje glavni predmet. Pravo po kojem se pravni posao ocjenjuje u cijelosti, po kojem se prosuđuje glavni predmet (samo za sadržaj pravnog posla).

Lex patriae- pravo državljanstva osobe.

Lex domicili- pravo mjesta u kojem osoba prebiva.

Lex habitationis- pravo redovnog boravišta.

Lex loci actus- pravo mjesta zaključenja pravnog posla (oblik ugovora).

Lex autonomiae- pravo koje su izabrale stranke.

Lex loci solutionis- pravo mjesta izvršenja (ispunjenja) obveze.

Lex loci delicti commisi- pravo mjesta počinjenja protupravnog čina.

Lex rei sitae- pravo mjesta gdje se stvar nalazi.

Lex fori- pravo tijela koje rješava predmet. Tu treba spomenuti forum shopping. To je korištenje zakonske mogućnosti izbora između više međunarodnih sudskih nadležnosti u različitim državama.

ZRSZ sadrži samo kolizijska pravila.

MEĐUNARODNO GRAĐANSKO POSTUPOVNO PRAVO (MGPP)

4

UVOD

MGPP (dio MPP- a) je skup supstancijalnih (materijalne i postupovne norme koje ne upućuju na mjerodavno pravo, nego samo rješavaju postupovna pitanja) i kolizijskih pravila koja reguliraju: 1. nadležnost i druge pretpostavke za vođenje postupka u stvarima s međunarodnim elementom; 2. institute i radnje u tim postupcima; 3. radnje koje se u vezi s tim postupcima vrše u stranim državama; 4. priznanje učinaka stranih sudskih i arbitražnih odluka i isprava koje su s njima izjednačene.

Sve osobe imaju slobodu pristupa pravosuđu (access to justice). Prema Ustavu, stranci su izjednačeni sa hrvatskim državljanima.

Aktorska kaucija (čl. 82.-85. ZRSZ- a i Haška konvencija o građanskom postupku iz 1954.)- cautio iudicatum solvi- stranac koji nema prebivalište u RH mora na zahtjev druge strane osigurati parnične troškove (da bi pokrenuo postupak), ako nema uzajamnosti (uzajamnost ne predstavlja uvjet za ostvarivanje prava na oslobađanje plaćanja parničnih troškova, ako strani državljanin ima prebivalište u RH). To je jedina situacija u kojoj je stranac u nepovoljnijem položaju. On ju ne daje po službenoj dužnosti.

Prema Haškoj konvenciji o građanskom postupku (1954. g.) državljani država članica Konvencije ne moraju plaćati aktorsku kauciju.

Prema ZRSZ- u, kaucija se ne plaća u sporovima iz vrijednosnih papira, radnim sporovima, statusnim sporovima, itd.

Postupak se pred hrvatskim sudom mora voditi na hrvatskom jeziku.

S obzirom na procesne pretpostavke, treba spomenuti pasivnu i aktivnu legitimaciju koje se prosuđuju prema stranom pravu. To je iznimka od pravila da se za sva procesna pitanja primjenjuje hrvatsko pravo. Osim navedenog, čl. 88 ZPP- a navodi da strani državljanin koji nije parnično sposoban prema zakonu države čiji je državljanin, a parnično je sposoban prema hrvatskom zakonu, može sam poduzimati radnje u postupku. Zakonski zastupnik može poduzimati radnje u postupku samo dok strani državljanin ne izjavi da sam preuzima vođenje parnice.

Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku (parnična sposobnost). Punoljetna osoba kojoj je djelomično ograničena poslovna sposobnost parnično je sposobna u granicama svoje poslovne sposobnosti.

Radnje u postpku su: dostava- diplomatskim putem ili putem ministarstva pravosuđa. Može sud sudu

(sustavn neposredne dostave u EU), a može i preko međunarodne pravne pomoći. Kada dostavu treba obaviti osobama ili ustanovama u inozemstvu ili stranicma koji uživaju pravo imuniteta, dostava će se obaviti diplomatskim putem, ako nije što drugo određeno.

Ako se dostava ima obaviti hrvatskim državljanima u inozemstvu, to se može učiniti preko nadležnog konzularnog ili diplomatskog predstavnika RH u toj državi. Dostava je u tom slučaju valjana samo ako osoba kojoj se pismeno dostavlja pristane primiti ga;

vještačenja, izvođenje određenih dokaza- priznaju se učinci vještačenja stranog suda.

Od kojih se pravila sastoji MGPP?

5

Prema tradicionalnom shvaćanju, to su postupovne norme države u kojoj se vodi postupak- lex fori procesualis. Prema njemu, stranci kao stranke u postupku trebaju imati veća ili manja prava od domaćih državljana. Primjena stranog prava je isključena.

Locus regit actum- mjesto određuje oblik pravnog posla. U ovom je slučaju primjena stranog prava izuzetak jer su procesne norme i vršenje pravosudne funkcije javnopravnog karaktera. Primjena stranog prava je izuzetak u slučaju da se određuje:1. stranačka i parnična sposobnost;2. dokazni postupak (strani sud može tražiti da se primijeni strano pravo, a to je moguće samo ako nije protivno pravnom poretku);3. međunarodna pravna pomoć;4. priznanje stranih sudskih i arbitražnih odluka.

Primjena stranih normi može biti svrsishodnija. U novije vrijeme ne mora biti isključena.

Mjesto MGPP- a u pravnom sustavu

Postoje 3 stajališta:1. MGPP je samostalna pravna grana- ovo gledište ne uzima u obzir povezanost između GPP- a i MPP- a, ali ni MPP- a i MGPP- a;2. MGPP je sastavni dio MPP- a- MPP uređuju i brojni drugi javnopravni propisi (npr. o državljanstvu, pravnom položaju stranaca, itd.). Kod nas je prihvaćeno.3. MGPP spada u GPP- ovdje se radi o sustavnoj cjelini koja ima svoje posebnosti, akoje uređuju međunarodne konvencije.

Struktura MGPP- a

1. međunarodna nadležnost i ostali instituti građanskog postupka relevantni za postupak u predmetima s međunarodnim elementom (dostava, dokazivanje, imunitet);2. pravni položaj stranaca u postupku;3. međunarodna pravna pomoć;4. priznanje i ovrha stranih sudskih i arbitražnih odluka.

Izvori MGPP- a

Mogu biti unutarnji i međunarodni.

1. međunarodna pravila- čl. 3. ZRSZ + čl. 140. Ustava RH- “Odredbe ZRSZ- a ne primjenjuju se na odnose iz članka 1. ZRSZ- a, ako su oni regulirani drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom“. Međunarodna konvencijska pravila nalaze se u višestranim (Briselska, Haška konvencija + nacrt- na snazi u RH) i dvostranim konvencijama (o pravnoj pomoći, konzularne konvencije);

2. interni propisi država (ZSRZ, ZPP, PZ, OZ, itd.)- kod različito uređenih pitanja međunarodna pravila imaju prednost. Interni propisi su supsidijarni i primjenjuju se kad ne postoje obvezna međunarodna pravila;

3. judikatura;

4. općepriznata načela- čl. 38. statuta Međunarodnog suda- u općeprihvaćena načela građanskog postupka ubrajaju se, npr.:

6

1. načelo zabrane zlorabljenja postupovnih prava, 2. načelo saslušanja stranaka, 3. načelo iura novit curia, 4. načelo slobodne ocjene dokaza, 5. načelo dopustivosti žalbe, 6. načelo sudačke neovisnosti, itd.

Najveći broj propisa nalazi se u dvostranim konvencijama. Nema višestrane konvencije koja bi regulirala međunarodnu nadležnost i priznanje. Zašto? Zbog suvereniteta. Očituje se u tome da sud određene države donosi, primjenjuje i izvršava vlastite odluke. Države ne žele dijeliti tu nadležnost. Sudovi pojedine države ograničavaju se na one sporove u kojima država ima interes. Sud RH isključivo je nadležan u sporovima glede nekretnina koje se nalaze na teritoriju RH, glede djece koji su hrvatski državljani, a često i ako imaju prebivalište na teritoriju RH.

Unifikacija MGPP- a

Univerzalna unifikacija- u okviru Haške konferencije u izradi je univerzalna konvencija o međunarodnoj nadležnosti i priznanju stranih sudskih odluka. Do univerzalne unifikacije će teško biti doći zbog prevelikih razlika u američkom common law sustavu i europskom kontinentalnom prostoru. Naime, SAD ima sustav presedana, porotu, akuzatornost (doktrina forum non convinience- nepogrešivost suda). Kod nas je u pitanju diskrecijska ocjena suda, tj. nadležni sud mora odlučivati, dok u SAD- u to nije slučaj. Drugi sud je povoljniji ako bi trebalo primijeniti strano pravo, ako bi to bilo povoljnije za stranke (npr. neki drugi sud je manje opterećen).

Regionalna unifikacija- European Judicial Area- sloboda kretanja osoba ovisi o pravnoj sigurnosti koje nema bez efikasnog pravnog sustava. EU mora imati uniformirano pravo na području nadležnosti i priznanja stranih sudskih odluka zbog funkcioniranja zajedničkog unutarnjeg tržišta. UEU u čl. 2. govori o stvaranju Europskog pravosudnog područja.

MEĐUNARODNA NADLEŽNOST

Radi se o nadležnosti sudova i drugih tijela. To je djelokrug u kojem postupaju sudska i druga tijela određene države (država ih sama određuje).

Objektivna nadležnost- nadležnost između pojedinih organa.Subjektivna nadležnost- pojedini organi imaju pravo i dužnost postupati u određenim stvarima.

Stvarna nadležnost- podjela rada vrši se s obzirom na podjelu poslova između sudova različite vrste i između sudova iste vrste različitog ranga.

Mjesna nadležnost- podjela rada postoji i između sudova iste vrste i ranga, s obzirom na područje za koje su nadležni.a) opća mjesna nadležnost u pravilu postoji za sve vrste pravnih stvari;b) posebna mjesna nadležnost:

7

- isključiva- znači da se postupak može pokrenuti isključivo pred određeno mjesno nadležnim sudom;- izberiva- postoji mogućnost izbora jednog od nadležnih sudova;- supsidijarna- postoji kada se u određenom slučaju ne može primijeniti opće pravilo o mjesnoj nadležnosti pa je mjesno nadležan neki drugi sud.

Sukobi nadležnosti

Koji je sud nadležan postupati u pravnim stvarima s međunarodnim elementom? Interni sudovi jedne države. Potrebno je razgraničiti nadležnost sudbenih sustava različitih država. Razgraničenje se može izvršiti međunarodnim pravilima ili države mogu slobodno odrediti u kojim će slučajevima njihova sudbena vlast biti nadležna. U takvoj situaciji može doći do sukoba ili konkurencije nadležnosti (kolizija, konflikt nadležnosti).

Sukob nadležnosti može biti pozitivan i negativan. Pozitivan je kad više država svojata postupanje u određenoj vrsti pravnih stvari. Negativan je kad više država odbija postupati u određenoj vrsti pravnih stvari pa dolazi do situacija koje praktično predstavljaju uskraćivanje pravne zaštite. Nema neposredno višeg tijela koje bi odlučilo koji će sud biti nadležan.

Međunarodna i mjesna nadležnost se podudaraju, ali ne mora uvijek biti tako. Moguće je da postoji mjesna nadležnost, a međunarodna je isključena (npr. kad se radi o povlaštenim osobama koje uživaju imunitet od jurisdikcije). Moguće je da postoji međunarodna nadležnost, a da se mjesna ne može utvrditi. Tada se kao rješenje određuje forum ordinatum. Tako je i u RH. Primjer: ako je za suđenje nadležan sud u RH, a ne može se utvrditi koji je mjesno nadležan, Vrhovni sud će odrediti, na prijedlog stranke, koji će stvarno nadležan sud biti mjesno nadležan.

Interna nadležnost nije beznačajna jer se iza postojanja mjesne nadležnosti može izvoditi zakljkučak o postojanju međunarodne nadležnosti.

Opći principi međunarodne nadležnosti

Pravila međunarodne nadležnosti određuju se nacionalnim pravilima.

Kod priznanja strane sudske odluke naš sud neće ulaziti u preispitivanje nadležnosti stranog suda za tu odluku, osim ako je hrvatski sud isključivo međunarodno nadležan.

Prešutni pristanak (čl. 50. ZRSZ)- “Kad nadležnost suda RH ovisi o pristanku tuženika da sudi sud RH, smatra se da je tuženik dao pristanak podnošenjem odgovora na tužbu, odn. prigovora na platni nalog, a nije osporio nadležnost ili se upustio u raspravu“.

Postavlja se pitanje, za koje je pravne odnose zakonodavac predvidio ovakvo rješenje? Za one odnose kada je pristanak kriterij, tj. kada sud inače nije međunarodno nadležan prema drugim kriterijima.

Pristanak je potreban u slučaju mirenja i arbitraže zbog postojanja zabrane neprihvatljivih kriterija (međunarodni neprihvatljivi forumi- egzorbitantni). To bi značilo da je sud ustanovio svoju nadležnost na temelju kriterija koji nisu prihvatljivi. Nadležnost se u tom slučaju temelji na kriteriju prema kojem taj odnos više nema veze sa sudom. Briselska uredba sadrži listu takvih kriterija. Oni se ne priznaju. Primjer egzorbitantnog pravnog odnosa (forum actoris): kada je tužitelj Francuz, uvijek će biti nadležan francuski sud. Što se tiče imovine, imovina ne mora biti u vezi s pravnim odnosom (forum imovine- kod nas još

8

uvijek da- čl. 54. st. 1.- “U sporovima o imovinskopravnim zahtjevima nadležnost suda RH postoji ako se na teritoriju RH nalazi imovina tuženika ili predmet koji se tužbom traži).

Kao kriterij uzima se ono mjesto koje je u najužoj vezi s pravnim odnosom. Države nisu ograničene međunarodnim pravom u određivanju granica međunarodne nadležnosti svog pravosuđa.

Forum shopping (dopušten)- izbor pogodnog foruma (elektivna nadležnost, pozitivan sukob nadležnosti). “Kupovina suda“. Kada nema konvencije koja uređuje rješavanje nekog pitanja, može se dogoditi da je više sudova nadležno za isto pitanje. Veći broj država priskrbljuje nadležnost. Međutim, tužitelj ima pravo odlučiti gdje će tužiti.Razlozi za ovaj forum:

procesne pogodnosti za tužitelja; izbor povoljnog mjerodavnog prava- sud koji je nadležan ponajprije primjenjuje

vlastita kolizijska pravila, tj. pravila za određivanje mjerodavnog prava; učinkovita ovrha sudske odluke.

Ovaj forum postoji dok su pravila između država različita. Ovaj forum, s aspekta tužitelja, je pozitivan zbog prava odabira. S aspekta tuženika i nije baš jer je on potencijalno u lošijoj poziciji. S aspekta javnog interesa (zaštita ekonomskog interesa- upravni odnosi), čim je država propisala da za određenu stvar nije isključivo nadležna, u njenom je interesu, a zbog manje opterećenosti suda, da drugi sud riješi taj pravni odnos. Društveni interes postoji za pravne odnose za koje je propisana isključiva nadležnost (obiteljski odnosi).

Tužitelj procjenjuje gdje mu je pogodnije tužiti, s obzirom na procesna pravila. Sud će prije svega primijeniti kolizijska pravila da bi se utvrdilo koje će pravo biti mjerodavno. Sudska odluka ima smisla samo ako ju se može prisilno ovršiti u slučaju da druga strana neće dobrovoljno izvršiti tu odluku.

Međunarodna nadležnost određuje se prema principu teritorijalnog suvereniteta (power doctrine). Treba spomenuti odluku Međunarodnog suda pravde (1927. g.) “The SS Lotus- France v Turkey“, koja kaže “svaka država na svom teritoriju može činiti što hoće, uključujući i biti nadležna u pogledu osoba i stvari, bez obzira na to gdje se one nalaze.“

Jedino ograničenje utvrđenju međunarodne nadležnosti proizlazi iz okolnosti da se pri priznanju strane odluke procjenjuje međunarodna nadležnost suda države koji je odluku donio. Iz tih pravila posredne (indirektne) međunarodne nadležnosti mogu se izvesti neki opći principi međunarodne nadležnosti.

Isključivo teritorijalno određenje međunarodne nadležnosti je napušteno. Pristanak se smatra zadovoljavajućim kriterijom međunarodne nadležnosti. I dalje vrijedi zabrana međunarodno neprihvatljivog foruma.

Određivanje (ustanovljavanje) međunarodne nadležnosti

Međunarodna nadležnost se može utvrditi na dva načina:

1. elastično- zakonodavac utvrđuje načela i daje smjernice, a prepušta sudovima da odlučuju o pojedinostima. Tu spada i angloamerička doktrina forum (non) conveniens (forum koji je/nije pogodan). Sudovi su nadležni ako postoji izvjesna veza s odnosnom državom. Ova doktrina javlja se u dvije varijante: 1. sudovi odnosne države su nadležni, ali ako postoje posebne okolnosti zbog kojih je nadležnost neprikladna, ona je isključena (forum non conveniens). Npr. u common law sustavu ovo vrijedi ako treba primijenit strano pravo, dok se u europskom sustavu to ne smatra jakim razlogom za otklanjanje nadležnosti (iura novit

9

curia); 2. sudovi jedne države nisu automatski nadležni, nego samo ako to proizlazi iz okolnosti slučaja (forum conveniens).

2. kruto (zakonsko)- propisima se određuje kada nadležnost postoji. Ovo vrijedi za europske države. Ne postoji mogućnost suda da odbije vođenje spora, ako postoji njegova nadležnost (ne može samoinicijativno odlučivati niti odstupiti). Takva situacija pridonosi pravnoj sigurnosti i ekonomičnosti. Pravni izvor ustanovljavanja međunarodne nadležnosti je čl. 27. ZPP- a: “Sud u RH nadležan je za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u RH za određenu vrstu sporova, sud je nadležan za suđenje u toj vrsti sporova i kada njegova nadležnost proizlazi iz odredaba Zakona o mjesnoj nadležnosti suda u RH“. Tu se može postaviti pitanje, zašto ne stvarna nadležnost? Zato jer je za stvarnu nadležnost princip podjele pravni odnos, a za mjesnu to je teritorij koji je pogodniji za međunarodnu nadležnost jer je i njen kriterij teritorij. Čl. 27. ZPP- a je temeljna odredba koja sadrži hijerarhijsku listu pravila hoće li sud biti nadležan ili ne.

Međunarodna nadležnost mora uvijek biti izričito propisana. Ako nije ništa propisano, koriste se pravila o mjesnoj nadležnosti da bi se na temelju nje bilo međunarodno nadležan. Dakle, dolazi do pretvaranja mjesne nadležnosti u međunarodnu, pod uvjetom da takav slučaj nije propisan zakonom ili međunarodnim ugovorom.

Najčešći slučajevi kada se pravila o mjesnoj nadležnosti primjenjuju kao pravila o međunarodnoj nadležnosti su:

iz mjeničnih i čekovnih sporova; iz radnih odnosa (gdje se rad odvija ili se trebao odvijati; sud na čijem je području

zasnovan radni odnos); s vojnim jedinicama; za protutužbu; za nuklearne štete; za glavnu intervenciju; za isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi protiv istog tuženika; za izvršenje, odn. osiguranje na stvarima koje se radi prijevoza nalaze na zrakoplovu

na kojem se provodi izvršenje ili osiguranje.

Razlozi za otklanjanje nadležnosti su:1. primjena stranog prava;2. činjenice iz kojih proizlazi spor dogodile su se u drugoj državi;3. dokazivanje- prisutnost dokaznih materijala na drugom području. Svjedoci se u pravilu nalaze tamo gdje je određena okolnost nastala. Kod vještačenja vještak stupa u kontakt s osobom;4. problem jezika (npr. ako je moguće spor voditi tamo gdje većina sudionika razumije jezik i nije potreban tumač);5. učinkovitost postupka (brzina + troškovi);6. obilježja stranaka (mogu nagnati sud da otkloni nadležnost jer, npr., tuženi Hrvat se ne bi mogao braniti u Americi protiv velike tvrtke- izrazito nepovoljan položaj).

Elementi procjene

10

Prvo treba spomenuti politički kriterij koji može biti relevantan da se ne dobije pravično suđenje. Pravda može biti ugrožena ako je, pr., sudski postupak takav da onemogućuje pravo obrane. Ako su prekinuti odnosi između dvije države, država će ipak zadržati nadležnost, iako postoji neki kriterij po kojem bi se sud mogao proglasiti neprikladnim.

Drugi element procjene je javni poredak. Npr. zaštita radnika od stranih izrabljivača, zaštita vrijednosti domaćeg pravnog sustava, strano pravo uskraćuje temeljna prava osobe koja su zagarantirana domaćim pravom.

Kriteriji za određivanje međunarodne nadležnosti

Sudovi su ipak ograničeni pri određivanju međunarodne nadležnosti svojeg sudstva. Treba postojati interes države da njeni sudovi postupaju u određenim pravnim stvarima, a taj se interes može izražavati kao:

veza pravne stvari s neki područjem; pružanje stvarne sudske zaštite; učinkovitost sudova; jednostavnost te jefitiniji i brži postupak.

Kriteriji za određivanje međunarodne nadležnosti nalaze se u postojanju određenih poveznica, koje mogu biti:1. osobne- prebivalište, redovito boravište, državljanstvo;2. stvarne- veza stvari, činidbe s nekim područjem, veza s drugim sudskim postupkom (protutužba), volja stranaka, uzajamnost.

U parničnim stvarima poveznica je redovito prebivalište tužene stranke, ali nije isključeno da je to i prebivalište tužitelja.

U izvanparničnim stvarima poveznica je redovito prebivalište zainteresirane stranke (poslovno sjedište stranke).

Prebivalište, boravište, odn. sjedište prosuđivat će se prema lex fori.

Legis causae će biti mjerodavna za međunarodnu nadležnost ako se radi o pravnom odnosu za koji je mjerodavno pravo države u kojoj se postavlja pitanje postojanja nadležnosti.

Vrste međunarodne nadležnosti

1. a) opća- čl. 46. ZRSZ- a: (1) Nadležnost suda RH postoji ako tuženik ima prebivalište, odn. sjedište u RH.(2) Ako tuženik nema prebivalište u RH niti u kojoj drugoj državi, nadležnost suda RH postoji ako tuženik ima boravište u RH.(3) Ako su parnične stranke državljani RH, nadležnost suda RH postoji i kad tuženik ima boravište u RH.(4) Ako u parnici ima više tuženika sa svojstvom materijalnih suparničara, nadležnost suda RH postoji i kad jedan od tuženika ima prebivalište, odn. sjedište u RH.(5) Kad se o pravnom odnosu odlučuje u izvanparničnom postupku, nadležnost suda RH postoji ako osoba prema kojoj je podnesen zahtjev ima prebiva1ište, odn. sjedište u RH, a kad

11

u postupku sudjeluje samo jedna osoba ako ta osoba ima prebivalište, odn. sjedište u RH, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Ovdje je zadržan osnovni princip da se nadležnost određuje prema prebivalištu (primarni kriterij) i boravištu (pomoćni kriterij), odn. sjedištu tuženika (vrijedi za pravnu osobu)- actor sequitur forum rei (tužitelj slijedi tuženika).

Opća se nadležnost može primijeniti u svim vrstama pravnih odnosa (forum generalis).

Parnični postupak- st. 1., 2., 3.st. 1.- kad je tuženik fizička osoba, nadležnost suda RH postoji nezavisno od toga je li tuženik hrvatski državljanin. Relevantna je samo okolnost ima li on prebivalište, odn. sjedište u RH. Ima li određena osoba prebivalište u RH ocjenjivalo bi se po lex fori, dakle po zakonu suda RH. Međutim, pri prosuđivanju ima li netko prebivalište u inozemstvu trebalo bi poštivati stav stranog prava o tome, tj. trebalo bi odstupiti od lex fori. Pojam sjedišta nije definiran u ZRSZ- u, nego u ZTD- u.

st. 2.- supsidijarna nadležnost suda RH u parničnom postupku predviđena je u 2 slučaja:1. ako tuženik nema prebivalište u RH;2. ako tuženik prebivalište nema nigdje, ali pod uvjetom da ima boravište u RH. Pojam boravišta određivao bi se po lex fori.

st. 3.- nadležnost suda RH postoji:1. ako su obje stranke državljani RH;2. ako tuženik u RH ima samo boravište.

Razlika između st. 2. i 3. je u tome da se u st. 3. ne određuje po teritorijalnom principu (boravištu tuženika), već po mješovitom, tj. teritorijalnom principu (boravištu tuženika) i personalnom kriteriju (državljanstvo RH obiju stranaka).

Nadležnost suda za materijalne suparničare- st. 4.Materijalni suparničari su oni koji su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici

ili ako njihova prava, odn. obveze proistječu iz iste činjenice i pravne osnove.Ovom odredbom utvrđene su pretpostavke za atrakcijsku nadležnost hrvatskog suda za

materijalne suparničare. Do atrakcije nadležnosti dolazi i kad (samo) jedan od tih suparničara ima prebivalište, odn. sjedište u RH.

Opća nadležnost suda RH u izvanpravničnom postupku- st. 5.Postoji:1. ako osoba prema kojoj je podnesen zahtjev ima prebivalište, odn. sjedište u RH;2. kad u postupku sudjeluje samo jedna osoba, ako ta osoba ima prebivalište, odn. sjedište u RH.

b) posebna- pr. mjesto nastanka štete (locus delicti commisi). Posebna nadležnost može biti isključiva, izberiva i supsidijarna. Posebna se primjenjuje za određene pravne odnose za koje je propisana (forum specialis).

2. a) konkurentna (izberiva)- čl. 46. st. 3., 4., 5. ZRSZ- a- u svim ostalim slučajevima za koje nije propisana isključiva nadležnost. Dovodi do forum shoppinga jer postoji mogućnost da tužitelj odabere između sudova više država.

12

b) isključiva- čl. 47. (forum exclusivum)- samo ako je to zakonom izrijekom određeno, npr. sporovi oko nekretnina, bračni sporovi.

3. a) direktna- kada zakon propisuje kada će naš sud biti nadležan (čl. 46.-78. ZRSZ- a). Direktna nadležnost je nadležnost hrvatskog suda ili drugog organa za meritorno odlučivanje o sporu.b) indirektna- dolazi do izražaja u postupku priznanja strane sudke odluke (kada sud neće priznati odluku). Čl. 89. ZRSZ- a: “Strana sudska odluka neće se priznati ako u toj stvari postoji isključiva nadležnost suda ili drugog organa RH.“

4. prorogacijska- čl. 49. ZRSZ- a- derogiranje nadležnosti u korist prorogacije suda koji inače nije nadležan (mjesna nadležnost). Dakle, neće biti nadležan onaj sud koji bi inače bio nadležan, već onaj koji inače ne bi bio nadležan.Dvije su vrste prorogacijske nadležnosti:

sporazum stranaka (prorogatio expressa)- čl. 49. st. 1.: “Stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti stranog suda samo ako je barem jedna od njih strani državljanin ili pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu, a nije riječ o sporu za koji postoji, prema odredbama ovog ili drugog zakona RH, isključiva nadležnost suda RH“.

prešutna prorogacija (prorogatio tacita- čl. 50. ZRSZ- a)- kada nadležnost suda RH ovisi o pristanku tuženika da sudi sud RH, smatra se da je tuženik dao pristanak podnošenjem odgovora na tužbu, odn. prigovora na platni nalog, a nije osporio nadležnost ili se upustio u raspravu. Ako se usprotivi na 2. ročištu, zakasnio je.

Nema mogućnosti izbora u osobnim, bračnim i obiteljskim odnosima- čl. 49. st. 3.: “Odredbe st. 1. i 2. ovog članka ne primjenjuju se kad je riječ o nadležnosti u stvarima iz čl. od 61. do 70. ovog zakona“. To su prava kojima ne možemo pravno, a ni procesno raspolagati.

Prepreke za derogiranje su: isključiva nadležnost; strana pripadnost jedne od stranaka; da se ne radi o statusnim i obiteljskim odnosima.

Ne može se ugovoriti nadležnost hrvatskog suda između dva Hrvata jer se time sprječava fraudoloznost.

Ugovor o prorogaciji može se zaključiti nakon što je određeni spor nastao, ili kao uglavak u nekom ugovoru kojim se utvrđuje međunarodna nadležnost za rješavanje sporova koji bi mogli nastati u vezi sa ugovorom (prorogacijska klauzula).

Oblik (forma) sporazuma o međunarodnoj nadležnosti- ZRSZ ne regulira posebno formu. Prema ZPP- u, sporazum stranaka o mjesnoj nadležnosti važi samo ako je pismeno sastavljen. Smatra se da ugovor treba biti u pismenoj formi.

Mjerodavno pravo za sporazum o međunarodnoj nadležnosti- za prosuđivanje dozvoljenosti, valjanosti i učinaka sporazuma o međunarodnoj nadležnosti sudstva jedne države mjerodavna su međunarodna pravila, ako postoje i ako obvezuju odnosnu državu. Ako nije tako, bit će mjerodavno interno pravo određene države, ovisno od tretmana sporazuma o nadležnosti.

13

Na ugovor o prorogaciji može se pozvati:1. u smislu da bi se dokazala nadležnost suda pred kojim je postupak pokrenut;2. da bi se otklonila nadležnost tog suda.

Treba uzeti da po hrvatskom pravu sud nije dužan po službenoj dužnosti paziti na postojanje ugovora o prorogaciji. Doslovno protumačena ova odredba omogućavala bi tuženiku da se može pozivati na postojanje ugovora o prorogaciji zaključenog poslije podnošenja tužbe sudu, ali prije nego što mu je dostavljena, i to stoga što parnica u hrvatskom parničnom postupku počinje teći tek dostavom tužbe tuženiku.

5. retorzija (odmazda)- podvrsta opće međunarodne nadležnosti. Čl. 48. ZRSZ- a: “Ako u stranoj državi postoji nadležnost stranog suda u sporovima protiv državljana RH po kriterijima o nadležnosti kojih nema u odredbama o nadležnosti suda RH, ti će kriteriji biti mjerodavni za postojanje nadležnosti suda RH u sporovima u kojima je tuženik državljanin te strane države“.

Pojavljuje su u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu (prebivalište tužitelja, državljanstvo).

Kriteriji podjele1. vrijedi li za sve ili samo neke pravne odnose;2. je li nadležan i isključivo ili ima više opcija;3. odlučivanje o meritumu spora ili samo o pravilnosti postupka.

Proširuju li odredbe o isključivoj nadležnosti opseg nadležnosti hrvatskih sudova? Ne, nadležnost se ne proširuje jer, prema pravilu opće međunarodne nadležnosti, hrvatski sud je nadležan u slučaju ako tuženik ima prebivalište u RH. Samo je pravni učinak drugačiji nego kod konkurentne nadležnosti (čl. 47.; priznanje i ovrha čl. 89.).

Zašto je za nekretnine predviđena isključiva nadležnost? Stvar je pitanja interesa državnog teritorija. Nekretnina se nalazi na našem teritoriju. U pitanju je suverenitet. Stvar je također i složenije procedure (upis vlasništva, založno pravo, itd.).

Perpetuatio iurisdictionis (trenutak kada postupak započinje i nadležnost u tom trenutku)Naše pravo usvaja to načelo- čl. 81. ZRSZ- a: “Za ocjenu nadležnosti suda RH

značajne su činjenice koje postoje u vrijeme kad parnica počinje teći (litispendencija- dostavom tužbe tuženiku na odgovor).

Čl. 15. st. 3 ZPP- a- ako se promijene okolnosti na kojima je utemeljena nadležnost suda (npr. tuženik je promijenio boravište), sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe, ostaje i dalje nadležan (perpetuatio fori) i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud iste vrste ili sud druge vrste, ako zakonom nije izrijekom drugačije određeno. Razlog tomu je izbjegavanje fraudoloznog ponašanja stranaka.

Prema ZPP- u, sud ocjenjuje, po službenoj dužnosti, odmah poslije primitka tužbe, je li nadležan i u kojem je sastavu nadležan (čl. 15. st. 1).

Prema ZRSZ- u, sud ocjenjuje nadležnost dostavom tužbe tuženiku na odgovor. Ipak, moramo se voditi ZPP- om jer je lex generalis.

Argumenti za ZRSZ bi bili lex specialis derogat legi generali i lex posterior derogat legi priori.

Uostalom, stajalište je Vrhovnog suda da čl. 81. ZRSZ- a treba čitati u smislu čl. 15. st. 1. ZPP- a.

14

Prema ZPP- u, trenutak pokretanja posutpka je kad je tužba podnesena sudu (štiti tužitelja).

Prema ZRSZ- u, parnica počinje teći kad je tužba dostavljena tuženiku na odgovor (štiti tuženika).

Trenutak ustanovljavanja nadležnosti bitan je zbog promjene okolnosti.

Ratio za primjenu ovog načela su: pravna sigurnost; procesna ekonomičnost.

Posebna međunarodna nadležnost (locus delicti commissi)Treba naći povezanost između suda i predmeta spora. ZRSZ ne govori o zahtjevima

iz ugovornih odnosa, već samo o zahtjevima iz izvanugovornih odnosa (čl. 53. izvanugovorna odgovornost; čl. 54. ostali imovinskopravni zahtjevi).

Kriteriji su ustanovljeni u interesu tužitelja za pojedine vrste pravnih odnosa. Princip prema kojem tužitelj slijedi tuženika u sporovima s međunarodnim obilježjem može za tužitelja biti nepravičan (npr. pravično je očekivati od oštećenog da postupak obeštećenja pokreće u inozemstvu). Kriteriji su odraz povezanosti spornog odnosa i hrvatskog pravosuđa kojima se nastoji osigurati pravičnost (za obje strane u postupku) i pravna sigurnost, a koji su odraz suštinske povezanosti između spora i suda određene države.

Posebna međunarodna nadležnost daje mogućnost da su sporovima koji involviraju dvije ili više države bira nadležni forum koji je, ako ne najpogodniji, onda razuman. Dovodi do forum shoppinga (kupovina suda).

Zašto se ne može tužiti samo prema prebivalištu tuženika? Zato jer bi se u nekim situacijama faktički onemogućio pristup pravosuđu. Favorizira se tužitelja (on bira forum koji mu odgovara).

Isključiva međunarodna nadležnostPostoji kada država svojim propisom bezuvjetno pridržava za svoju sudbenu vlast i

druga tijela postupanje u određenim pravnim stvarima (forum exclusivum), bez obzira na postojanje nadležnosti sudova drugih država. Postojanje isključive nadležnosti dovodi se u vezu s javnim poretkom.

Međutim, u situaciji kad je hrvatski sud isključivo nadležan, to ne vodi automatski ka primjeni hrvatskog prava, jer kolizijska pravila mogu uputiti na različito pravo.

Postojanje isključive međunarodne nadležnosti domaćeg suda ne znači da se time isključuje ili ograničava nadležnost stranog sudstva. To bi bilo protivno načelu da pojedina država (ne) može određivati međunarodnu nadležnost drugih država.

Nadležnost stranog suda priznajemo kada ne postoji isključiva nadležnost hrvatskog suda. Isključiva nadležnost hrvatskog suda postoji kada je to izričito određeno ZRSZ- om ili drugim propisom.

Postojanje isključive nadležnosti ipak je relevantno jer ako strani forum donese odluku u pravnoj stvari za koju je isključivo nadležan domaći forum, takve se odluka u pravilu neće kod nas priznati i izvršiti (neće imati učinak ovršne isprave).

15

Prema ZRSZ- u isključiva nadležnost postoji u sljedećim sporovima:

u sporovima o pravu vlasništva i o drugim stvarnim pravima na nekretnini u vlasništvu građana i građanskopravnih osoba. U sporovima zbog smetanja posjeda na nekretninama te u sporovima nastalima iz zakupnih ili najamnih odnosa u pogledu nekretnina, ili iz ugovora o upotrebi stana ili poslovnih prostorija, ako se nekretnine nalaze na području RH (čl. 56).

u sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništaja braka ili razvoda braka (bračni sporovi), ako je tuženi bračni drug hrvatski državljanin i ima prebivalište u RH (čl. 61. st. 2.);

u sporovima za utvrđivanje ili osporavanje očinstva ili materinstva, ako je tužba podnesena protiv djeteta koje je hrvatski državljanin i ima prebivalište, odn. boravište u RH (čl. 64. st. 2.);

u sporovima o čuvanju, podizanju i odgoju djece koja su pod roditeljskim staranjem, ako su tuženik i dijete hrvatski državljani i ako oboje imaju prebivalište u RH (čl. 66. st. 1. i 2.);

za davanje dozvole za stupanje u brak, ako je maloljetnik koji traži dozvolu za stupanje u brak hrvatski državljanin, odn. ako su obje osobe koje žele stupiti u brak hrvatski državljani, a brak se sklapa u inozemstvu (čl. 70. st. 2.);

za raspravu nepokretne ostavine hrvatskog državljanina ako se ta ostavina nalazi u RH (čl. 71. st. 1.) te za sporove iz nasljednopravnih odnosa i sporove o potraživanjima vjerovnika prema ostavini (čl. 71. st. 4.);

za raspravu nepokretne ostavine stranog državljanina ako se nekretnine nalaze u RH (čl. 72. st. 1.) te za odgovarajuće sporove iz nasljednopravnih odnosa i sporove o potraživanjima vjerovnika prema ostavini (čl. 72. st. 3.);

za raspravu nepokretne ostavine osobe bez državljanstva, osobe čije se državljanstvo ne može utvrditi ili osobe koja ima status izbjeglice, ako se nekretnina nalazi na teritoriju RH (čl. 73. st. 1.) te za odgovarajuće sporove iz nasljednopravnih odnosa i sporove o potraživanjima vjerovnika prema ostavini (čl. 73. st. 3.);

za proglašenje nestalog hrvatskog državljanina umrlim, bez obzira na to gdje je imao prebivalište.

Prema PZ- u (čl. 988. st. 1.-3.), isključiva međunarodna nadležnost postoji u sporovima:

o nagradi za spašavanje hrvatskih ratnih brodova i hrvatskih javnih brodova, o naknadi štete nastale zbog sudara brodova od kojih je jedan hrvatski ratni brod ili javni brod;

iz članka 410., 411. i 412. koji nastanu u tijeku i u vezi s provođenjem postupka ograničenja odgovornosti brodara koji provodi hrvatski sud (članak 414.);

koji nastanu u tijeku i u vezi sa sudskim ovršnim postupkom koji hrvatski sud provodi na brodovima (članak 844. do 847.).

IZNIMKA od nepriznavanja stranih sudskih odluka zbog isključive nadležnosti hrvatskih sudova je čl. 89. st. 2. ZRSZ- a: “Ako tuženik traži priznanje strane sudske odluke koja je donesena u bračnom sporu ili ako to traži tužitelj, a tuženik se ne protivi, isključiva nadležnost suda RH nije smetnja za priznanje te odluke“.

16

Sud na hrvatsku nadležnost pazi po službenoj dužnosti tijekom cijelog postupka. Ako utvrdi da nije nadležan, proglašava se nenadležnim i to u bilo kojem stadiju postupka, ali ne ustupa predmet sudu neke druge države.

Posljedice isključive međunarodne nadležnosti:1. ovu nadležnost stranke ne mogu isključiti prorogacijom nadležnosti stranog suda, odn. ugovarajući nadležnost strane arbitraže;2. odluka stranog suda, odn. strane arbitraže donesena u stvari za koju je hrvatski sud isključivo nadležan ne može se priznati niti izvršiti;3. sud RH neće prekinuti postupak zbog ranije litispendencije pred stranim sudom.

Posebna međunarodna nadležnost- ugovorni i izvanugovorni odnosi

Prilikom utvrđivanja pravila o općoj i posebnoj nadležnosti, vodimo računa o (ZRSZ i uredba Brisel 1):

kod opće nadležnosti o interesu tuženika; kod posebne nadležnosti o interesu tužitelja- uvijek se radi o posebnoj vrsti pravnog

odnosa, tj. favoriziramo tužitelja.

Posebna nadležnost za ugovorne odnose (ZRSZ)Formulirana je ovisno o specifičnosti pojedine vrste pravnih odnosa. Pravila posebne

međunarodne nadležnosti iz ZRSZ- a koja se mogu primijeniti na sporove iz ugovornih odnosa:1. čl. 54.- međunarodna nadležnost za sporove o imovinskopravnim zahtjevimast. 1.- kriteriji: imovina tuženika ili predmet koji se tužbom traži nalazi se u RH. Inače se taj forum imovine ne primjenjuje (egzorbitantni forum), ali ga naš ZRSZ još uvijek sadrži.st. 2.- kriteriji nadležnosti: locus contractus- ako je tuženik boravio u Hrvatskoj u vrijeme sklapanja ugovora. Vrijedi i ako je opunomoćio zastupika. Ugovore sklopljene između odsutnih stranaka (npr. jedna u Beču, a druga u RH) ne mogu se podvesti pod ovu odredbu jer se zahtijeva fizička pristunost tuženika. Bitnije je mjesto (vrijeme) ispunjenja ugovora jer mjesto zaključenja može biti slučajno. Prema PZ- u, mjesto ispunjenja obveze procjenjuje se prema zastavi broda.

2. čl. 55.- za sporove o obvezama koje su nastale u RH ili se tu imaju izvršiti. Odnosi se samo na specifične situacije. Nije bitno da tuženik ima boravište/sjedište u RH, već ima li zastupništvo ili predstavništvo. Uz navedeno, obveza se mora izvršiti u RH. Oba uvjeta moraju biti ispunjena kumulativno. Prvenstveno važi za pravne osobe. Je li obveza nastala u RH ili se tu mora izvršiti trebalo bi prosuđivati po pravu mjerodavnom za meritum spora ( lex causae).

3. čl. 49.- međunarodna nadležnost ustanovljena sporazumom stranaka, sa ili bez ugovora, o nadležnosti suda. Uvjeti: 1. da se ne radi o isključivoj nadležnosti (kad se sporazumijevaju o nadležnosti stranog suda); 2. da je jedna strana hrvatski državljanin ili pravna osoba sa sjedištem u RH (kad se sporazumijevaju o nadležnosti hrvatskog suda).

4. čl. 50.- prešutni pristanak: “Kad nadležnost suda RH ovisi o pristanku tuženika da sudi sud RH, smatra se da je tuženik dao pristanak podnošenjem odgovora na tužbu, odn. prigovora na platni nalog, a nije osporio nadležnost ili se upustio u raspravu“. Zakonodavac je

17

predvidio ovakvo rješenje za one odnose kada je pristanak kriterij, tj. kada sud inače nije međunarodno nadležan prema drugim kriterijima.

Za osobe koje nemaju općemjesnu nadležnost u RH, čl. 58 ZPP- a propisuje forum imovine, locus contractus i locus solutionis.

Uredba Brisel 1- čl. 5. st. 1.- samo za države članice EUOsoba s prebivalištem u jednoj državi članici može biti tužena u drugoj državi članici:a) u ugovornim stvarima, pred sudovima za mjesto ispunjenja obveze u pitanju;b) za svrhe ove odredbe i izuzev ako je drugačije ugovoreno, mjesto ispunjenja obveze u pitanju je (to je novost u odnosu na BK):- u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici gdje je, prema ugovoru, roba dostavljena ili trebala biti dostavljena;- u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici gdje su, prema ugovoru, pružene usluge ili bi trebale biti pružene;c) ako se točka b) ne primjenjuje, primjenjuje se točka a);- iz polja primjene čl. 5. st. 1. isključuje ugovore o radu i grupira ih na jednom mjestu (odjeljak 5.);- točka b) je lex specialis naspram točke a) pa se prvenstveno i primjenjuje- načelo karakteristične činidbe.Točka c) deklaratorne je prirode, osim kod ugovora o prodaju robe ili pružanju usluga koji je mjesto ispunjenja u državi nečlanici.

Posebna nadležnost za sporove izvanugovorne odgovornosti za štetuČl. 53. ZRSZ- a određuje kada će hrvatski sud biti nadležan: “U sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, nadležnost suda RH postoji ako ta nadležnost postoji prema odredbama članaka 46. i čl. od 50. do 52. ovog zakona ili ako je šteta nastala na teritoriju RH (locus delicti commissi- izravna šteta- općeprihvaćen kriterij).

Čl. 46.- opća međunarodna nadležnost, kriteriji nadležnosti (prebivališta i boravišta)Čl. 50.- prešutna prorogacijaČl. 52.- hrvatski državljani na radu u inozemstvu upućeni od državnih organa, poduzeća ili drugih društvenih (pravnih) osoba, nadležnost postoji ako su imali prebivalište u RH.

Na odredbi čl. 49. ne može se temeljiti posebna međunarodna nadležnost.

Čl. 54.- imovinskopravni zahtjev- neki smatraju da ne može jer se taj članak odnosi na ugovorne odnose, dok neki priznaju forum imovine.

Čl. 50.- prešutna prorogacija može- zakon izričito ne zabranjuje izričitu prorogaciju, ali su sudovi zauzeli stajalište da se to ne može uzeti kao kriterij. Osim toga, zakon je ne navodi izričito kao kriterij. No, postavlja se pitanje, zašto je zakonodavac isključio izričitu, a dopustio prešutnu prorogaciju? Jer je tuženik štetnik, a prije nastanka te štete u boljem je položaju upravo taj tuženik (budući). Npr. multinacionalna kompanija- postoji mogućnost da izbjegne odgovornost, tj. da izabere sud koji joj odgovara.

Forum imovine (tuženik ima imovinu u RH) je egzorbitantan kriterij jer bi mogao dovesti do nadležnosti suda koji nema nikakve veze sa spornim odnosom.

18

Briselska konvencija-Uredba Brisel 1- Luganska konvencijaČl. 5. st. 3.- kriterij je mjesto gdje je nastala šteta (šteteni događaj)- locus delicti commissi. Prema Europskom sudu pojam štetnog događaja treba tumačiti na način da uključuje i mjesto nastanka štetnog događaja i nastanka štetne posljedice.

Načelo ubikviteta- elektivna međunarodna nadležnost, dolazi u obzir kada se razlikuju mjesto gdje je šteta nastala i mjesto gdje je šteta počinjena (mjesto delikta, štetne radnje, štetnog događaja). Naime, mjesto štetne radnje se primjenjuje na odgovornost počinitelja, dok se mjesto gdje je nastala šteta primjenjuje na mogućnost podnošenja zahtjeva za naknadom štete.

Slučaj Gulin

Gulin protiv Taty One Ltd. Malta- Trgovački sud u Rijeci

Tužiteljica i njena malodobna kćer, hrvatske državljanke s prebivalištem u Rijeci, podnose tužbu Trgovačkom sudu Rijeka radi naknade štete protiv malteške kompanije, brodara broda Puppy F (tuženik), na kojem je u nezgodi izazvanoj eksplozijom stradao njihov suprug i otac. Brod je u vrijeme nezgode bio usidren u francuskim teritorijalnim vodama. Stradali pomorac i brodar Ugovor o radu zaključili su u Rijeci. Ugovorom nije bilo predviđeno mjerodavno pravo, ali su za slučaj spora stranke ugovorile nadležnost arbitraže u Švicarskoj.

Ako je tužba ugovornog karaktera (mjerodavno pravo određeno u ugovoru), tada hrvatski sud nije nadležan jer su stranke ugovorile arbitražu u Švicarskoj.

Ako je tužba izvanugovornog karaktera (mjerodavno pravo one države u kojoj je nastupila šteta), tada bi hrvatski sud mogao biti nadležan prema čl. 53. ZRSZ- a.

Postavlja se pitanje, radi li se ovdje o izvanugovornoj odgovornosti za štetu? To je pitanje vrlo važno zbog pitanja međunarodne nadležnosti. Naime, različita su kolizijska pravila za određivanje mjerodavnog prava.

U nekim pravnim sustavima radnik može tužiti samo zbog ugovorne odgovornosti, dok negdje može birati (npr. Engleska) pa mora u tužbi napisati s osnova koje odgovornosti tuži. U RH to ne treba napisati jer sud mora sam utvrditi o kojoj se odgovornosti radi, a sve da bi utvrdio (ustanovio) svrhu međunarodne nadležnosti.

Moglo bi se reći da je ovo izvanugovorna odgovornost za štetu jer tuže žena i dijete, a one nisu stranke ugovora. Nadalje, između tužiteljice i tuženika nema nikakvog ugovora. Radi se o smrti pomorca.

U slučaju tjelesne ozljede, tuži sam pomorac poslodavca pa se onda radi o ugovornoj odgovornosti. Hravtski sudovi uvijek takve slučajeve tumače kao izvanugovornu odgovornost, a sve da bi se moglo tužiti u RH.

Mišljenje Vrhovnog suda: ako se u kontekstu ugovora ne može odrediti odgovornost za štetu, radi se o izvanugovornoj odgovornosti za štetu pa se nadležnost može ustanoviti na temelju nje.

Je li hrvatski sud nadležan? Čl. 52. ZPP- a i čl. 53. ZRSZ- a (locus delicti commissi) različito definiraju kriterij mjesta nastanka štete. O naknadi štete odlučivat će sud gdje je šteta nastala.

19

Uvjeti za izvanugovornu odgovnornost: nastup štete; štetna radnja je protupravna; uzročnost.

Ključno u svemu je šteta. Deliktno odštetno pravo počiva na zaštiti oštećenog. Treba mu omogućiti naknadu štete.

Kriterij mjesta nastanka štete je nepovoljan za štetnika jer može biti tužen gdje uopće nije mogao pretpostaviti da će biti tužen (u toj državi neka radnja može biti protupravna, a u njegovoj nije).

Zapravo su oba kriterija relevantna- oštećeni bira. Hravtski sud je rekao da je nadležan prema čl. 53. ZRSZ- a, ali je tuženik prigovorio nadležnosti pa je rekao da je nadležan po čl. 52. st. 2. ZPP- a ili čl. 58. st. 3. ZPP- a (to se ne smije).

Hrvatski sud nije nadležan niti po jednom kriteriju.

Tužiteljice tvrde da je za njih šteta nastala u RH (pretrpljena bol, naknada troškova pogreba, itd.)- neizravna šteta, izvanredna, posredna, posljedična. Zato se pozivaju na čl. 53. ZRSZ- a.

Kako tumačiti čl. 53. ZRSZ- a? Naši su sudovi imali prokuru da treba tim člankom obuhvatiti i posljedičnu (izvanrednu) štetu, ali Vrhovni je sud zauzeo stajalište da je relevantno samo mjesto izravne štete jer je neizravna šteta predaleko od štetnog događaja.

Europski sud pravde- ako sud odlučuje o izvanugovornoj odgovornosti za štetu (ustanovio je za nju svoju nadležnost), ne može odlučivati i o odgovornosti iz ugovora.

Može se dogoditi da ista osoba u različitim državama trpi izravnu i posljedičnu štetu, ali ovdje izravnu i posljedičnu štetu trpe različite osobe. Tužiteljice tvrde da je njihovo pravo na naknadu štete samostalno jer ne proizlazi iz istog događaja kao i izravna šteta, tj. ne proizlazi iz eksplozije, nego iz činjenice smrti. U ZRSZ- u nemamo nikakve odredbe o atrakciji međunarodnih nadležnosti.

Čl. 52. ZPP- a (nadležnost u sporovima za naknadu štete): za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda

općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području šteta počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila;

ako je šteta nastala zbog smrti ili tjelesne ozljede, nadležan je pored gore navedenog suda, i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište, odn. boravište. Sud se ne može pozivati na ovu odredbu jer postoji izričita odredba u ZRSZ- u (čl. 27 ZPP).

Čl. 58. (nadležnost za osobe koje nemaju općemjesnu nadležnost u RH):st. 3.- u sporovima protiv osobe koja u RH nema općemjesnu nadležnost, za obveze koje treba ispuniti u RH tužba se može podnijeti sudu na čijem području tu obvezu treba ispuniti. Također se ne može upotrijebiti jer postoji izričita odredba u ZRSZ- u.

forum imovine; mjesto gdje je nastala obveza; mjesto ispunjenja obveze.

20

ZOO- mjesto plaćanja je tamo gdje je prebivalište vjerovnika (zato se sud pozvao na ovaj članak). Postoje različita mišljenja o upotrebi ove odredbe.

Gdje je mjesto ispunjenja ugovora? Treba prosuđivati po pravu koje je mjerodavno za taj ugovorni odnos (za ugovor u cjelini).

Čl. 55. ZRSZ- a- propisuje dodatni uvjet, a to je predstavništvo ili zastupništvo tuženika u RH. Odredba je šira od odredbe ZPP- a, ali nema mjesta primjeni odredbe ZPP- a jer postoji izričita odredba u ZRSZ- u.Kada se konstitutivni elementi delikta (štetni događaj i šteta) manifestiraju u dvije države, javlja se problem lokalizacije delikta. 1. teorija akcije- locus delicti izjednačava se s mjestom gdje se u trenutku štetnog događaja nalazio štetnik;2. teorija štete- izjednačava se s mjestom u kojem se šteta manifestirala;3. princip ubikviteta- sistem elektivne kumulacije. Oštećeni ima pravo izbora. Primjer: solana u Francuskoj je zagadila vodu koja je utjecala na polje hmelja u Nizozemskoj, što je rezultiralo lošom kvalitetom piva. Vlasnik je tužio u Nizozemskoj za naknadu štete (mogao je i u Francuskoj i u Nizozemskoj).

Locus damni- daljnja indirektna štetaŠtetne posljedice manifestiraju se u dvije ili više različitih država. Primjer: slučaj Shevill protiv Press Alliance.Štetni događaj: tiskanje novina u FrancuskojŠtetna posljedica: povreda časti i ugleda u više država.

Tužiteljica može za cjelokupnu štetu tužiti samo gdje je počinjena štetna radnja. U ostalim državama može tužiti samo razmjerno šteti koja je počinjena u pojedinoj državi. Treba uzeti u obzir koliko je novina u toj državi distribuirano i koliko je osoba poznata.

Primjena kriterija locus damni: negativni učinci- locus damni se često poklapa s mjestom prebivališta tužitelja, što

uvodi forum actoris; pozitivni učinci- profiliranje alternativnih foruma.

Autonomno tumačenje pojma izvanugovorna odgovornost za štetu- bez obzira ako postoji uska gospodarska veza između dva ili više ugovora, ne možemo odnos između strana ugovornica tih ugovora (zapravo različitih) kvalificirati kao ugovorni odnos.

Dvostruka litispendencija (povezani postupci)

U domaćem pravu moguća je situacija da je pred dva suda podnesena ista tužba. U tom slučaju, onaj sud kod kojega je tužba podnesena kasnije, odbacit će tužbu.

I u međunarodnom pravu postoji vjerojatnost da će odluke o istoj stvari u različitim državama biti različite pa nastaje problem (odbijanje priznavanja ovrhe sudske odluke).

Domaća dvostruka litispendencijaLis pendens- parnica teče. Radi se o postojanju parnice u jednoj pravnoj stvari. Čl.

194. st. 3. ZPP- a- dok parnica teče ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama. Bude li ipak pokrenuta, sud pred kojim je postupak počeo kasnije teći, morat će odbaciti tužbu. Sud na navedeno mora paziti po službenoj dužnosti.

21

Koneksitet (connectere)- povezati zajedno- postojanje uske veze zbog koje je moguće provesti zajednički postupak i donijeti jedinstvenu odluku radi izbjegavanja nepomirljivih odluka.

Međunarodna dvostruka litispendencijaČl. 80. ZRSZ- a propisuje 3 uvjeta kada će sud prekinuti postupak, a na zahtjev

stranke:

1. ako je prvo pred stranim sudom pokrenut postupak u vezi s tim sporom- koji je trenutak? Kako ćemo znati kada je koji postupak započeo? Postupak počinje teći dostavom tužbe sudu (podnošenjem, prema ZPP- u). Prema ZRSZ- u, postupak počinje teći dostavom tužbe tuženiku na odgovor.

Međutim, što ako su dva postupka počela na isti dan? Bilo bi idealno da se sudovi dogovore, ali zakon ih na to ne ovlašćuje. Moglo bi se gledati koje su prethodne radnje nužne za pokretanje postupka poduzete prije (u ovom slučaju bi sud RH mogao prekinuti postupak). Sud RH će nastaviti postupak jer u stranoj državi postupak nije počeo prije (istodobno ne znači prije)- doslovno čitanje zakonskog teksta.

2. ako je riječ o sporu za čije suđenje ne postoji isključiva nadležnost suda RH;

3. ako postoji uzajamnost (praesumptio iuris)- nije potrebno da u stranom pravu postoji identična odredba, može i sudska praksa. Radi se o pretpostavljenoj uzajamnosti koja se ne mora dokazivati. Ona strana koja se protivi, mora i dokazati. Ako nema nikakve prakse između država, tada se koristi princip prvog koraka (u postupku kreiranja uzajamnosti- istovremeno).

Uvjeti za primjenu čl. 80. su: identitet (istovjetnost) stranaka i predmeta spora (tužbenog zahtjeva); zahtjev stranke; prvi pokrenut postupak u inozemstvu- nema isključive nadležnosti hrvatskog suda; uzajamnost.

Identitet stranaka i zahtjevaLex fori

Može li se prekinuti postupak kada je pred stranim sudom u tijeku parnica u kojoj se rješava o pitanju koje se kao prethodno pojavilo pred hrvatskim sudom?

Ne radi se o identitetu spora, već o prethodnom pitanju (ono djeluje samo inter partes). Sud bi mogao zastati s postupkom, čekati rješenje o tom pitanju koje će dati strani sud i to rješenje uzeti u obzir za rješavanje našeg pitanja. No, to može dugo trajati.

Postupak ne treba prekinuti. Prethodno pitanje je dio obrazloženja, a res iudicata je samo izreka.

Ako bi bile donesene različite odluke, moglo bi se tražiti priznavanje strane sudske odluke jer nemamo res iudicata (činjenice su izmijenjene).

Trenutak pokretanja postupkaLex fori- procjenjuje se prema postupovnom pravu svake države. Kod nas čl. 149. ZPP- a (trenutak kad je tužba dostavljena sudu).

22

UzajamnostRestriktivno tumačenje (zakonski)- uvjetu uzajamnosti je udovoljeno ako se postupak, u zemlji u kojoj je lis pendens, prekida jer o istoj stvari postoji ranije započeta parnica pred hrvatskim sudom ili se takva tužba odbacuje (Kunda je za ovo).

Ekstenzivno tumačenje- navedeni uvjet uzajamnosti + ako je u toj zemlji moguće priznati i ovršiti hrvatsku sudsku odluku (no, to je teško shvatiti u toj fazi postupka).Čl. 90. st. 2. ZRSZ- a: “Sud će zastati s priznanjem strane sudske odluke ako je pred sudom RH u tijeku ranije pokrenuta parnica u istoj pravnoj stvari i među istim strankama do pravomoćnog okončanja te parnice.“

U kakvom su odnosu pravomoćna odluka stranog suda i litispendencija? U skladu s načelom učinkovitosti i pravne sigurnosti, trebalo bi priznati sudsku odluku.

ZRSZ daje prednost postupku koji se vodi u RH, ali pod uvjetom da je postupak pokrenut prije u RH.

Kada će se postupak priznavanja nastaviti? Ako sud završi odlukom da nije nadležan (ne odluka o meritumu spora, već o procesnom pitanju).

Trenutak ulaganja prigovoraPripremno/prvo ročište za glavnu raspravu. Prigovor litispendencije ima više smisla čim je ranije izjavljen. Odluka o prigovoru litispendencije ima snagu rješenja i konstitutivne je prirode.

Usporedba međunarodne i domaće dvostruke litispendencijeMeđunarodna- prekid postupka na zahtjev stranke, širi uvjeti + postupak počinje teći od trenutka dostave tužbe tuženiku.

Domaća- mogućnost odbacivanja tužbe ex offo, uži uvjeti + parnica počinje teći od trenutka dostave tužbe sudu.

Uredba Brisel 1 (dio 8.)Uredba je propisala jedinstven trenutak kada se smatra da je postupak pokrenut. Taj

trenutak je kada je podnesak podnesen sudu.

U interesu ujednačenog postupanja nužno je minimizirati mogućnosti istovremenog postupanja i osigurati izbjegavanje donošenja nepomirljivih odluka u dvjema državama članicama. Mora postojati jasan i učinkovit mehanizam za rješavanje slučajeva lis pendens i povezanih postupaka i za uklanjanje problema koji proizlaze iz nacionalnih razlika u pogledu utvrđivanja vremena od kada se smatra da se postupak vodi. Zato je, za svrhe Uredbe, taj trenutak autonomno određen.

Nepomirljive sudske odluke razlog su za odbijanje priznavanja/ovrhe strane sudske odluke. Svrha uredbe je izbjegavanje nepomirljivih sudskih odluka (da određeni slučaj NEŠTO biti odlučen samo pred jednim sudom). Cilj Uredbe je omogućavanje priznavanja/ovrhe stranih odluka unutar zajednice, a time i pojačavanje pravne zaštite osoba unutar zajednice.

Negativni učinci sustavaZbog elektivne nadležnosti dolazi do forum shoppinga (race to the court- trka tko će

prije sudu). Potiče na parničenje pred sudom, umjesto da to bude zadnje rješenje (ako si prvi pokrenuo postupak- nema problema).

23

U sporovima protiv povrede intelektualnog vlasništva, nastala je “Torpedo“ strategija. Stanka tuži pred onim sudom koji sporo vodi postupak. Dolazi do odugovlačenja postupka do odluke nadležnosti prvog suda. Ovo je posebno problematično kod isključive nadležnosti te kad postoji prorogacijska klauzula (Gasser).

Čl. 27.- dvostruka listispendencija- ako su pred sudovima različitih država članica pokrenuti postupci koji uključuju isti zahtjev između istih stranaka, svaki sud, izuzev onog pred kojim je postupak prije započeo, mora po službenoj dužnosti prekinuti postupak do trenutka dok se ne utvrdi nadležnost suda pred kojim je postupak prije započeo.

Kada se utvrdi nadležnost suda pred kojim je postupak prije započeo, svaki sud, izuzev onog pred kojim je pokrenut prije, dužan je proglasiti se nenadležnim u korist tog suda.

Čl. 28.- povezani postupci- ako se pred sudovima različitih država članica vode povezani postupci, svaki sud, izuzev onog pred kojim je postupak prije pokrenut, može prekinuti postupak.

Ako se postupci vode u 1. stupnju, svaki sud, izuzev suda pred kojim je postupak prije započeo, može se također povodom zahtjeva jedne od stranaka, proglasiti nenadležnim, ako je sud pred kojim je postupak prije započeo nadležan za odlučivanje u oba postupka i ako pravo omogućava njihovo spajanje.

Čl. 29.- isključiva nadležnost i litispendencija- ako za vođenje postupka postoji isključiva nadležnost više sudova, bilo koji sud, izuzev onoga pred kojim je postupak prije započeo, mora se proglasiti nenadležnim u korist tog suda.

Čl. 30.- trenutak pokretanja postupka (novo)- smatra se da je pred sudom pokrenut postupak (ili ili):

u trenutku kada je podnesak kojim se pokreće postupak ili istovjetan podnesak podnesen sudu, pod uvjetom da tužitelj nije naknadno propustio poduzeti korake koje je morao poduzeti kako bi bila obavljena dostava tuženiku;

ako podnesak mora biti prethodno podnošenju dostavljen sudu, u trenutku kada je primljen od strane tijela nadležnog za dostavljanje, pod uvjetom da tužitelj nije naknadno propustio poduzeti korake koje je morao poduzeti kako bi bila obavljena dostava tuženiku (ovo važi za UK).

Prorogacija međunarodne nadležnosti

Čl. 70. ZPP- a- sporazum o mjesnoj nadležnosti- uvjeti: da ne postoji isključiva nadležnost suda RH u sporovima s međunarodnim

elementom; sud koji bi bio mjesno nadležan mora biti i stvarno nadležan; sporazum stranaka mora biti u pisanom obliku; isprava o sporazumu mora biti priložena uz tužbu.

Čl. 49. ZRSZ- a- sporazum o međunarodnoj nadležnosti- uvjeti: jedna od stranaka mora biti strani državljanin, tj. državljanin RH ili pravna osoba

sa sjedištem u inozemstvu/RH (ovisno radi li se o prorogaciji nadležnosti stranog ili hrvatskog suda);

da ne postoji isključiva nadležnost suda RH.

24

Koji je ratio prorogacije u međunarodnom pravu? Pravna sigurnost, predvidivost, ekonomičnost. Nadalje, ne postoji mogućnost sukoba nadležnosti (u 90 % slučajeva problem je ocjenjivanje je li sud nadležan ili ne).

Ne postoji mogućnost prorogacije u statusnim stvarima (čl. 61.-70. ZRSZ- a). Stranke u tim situacijama ne mogu slobodno raspolagati zahtjevima. To u procesnopravnom smuslu znači da se ne može povući tužba, da se neće priznati tužbeni zahtjev. Tu su pokriveni i bračni sporovi.

Kada će sud odlučivati je li sporazum valjan? Ako tužitelj podnese tužbu hrvatskom sudu, a tvrdi da sporazum o nadležnosti stranog suda nije valjan.

Sud na prorogaciju pazi ex officio tijekom čitavog postupka. Sporazum o prorogaciji valja uzeti u obzir samo kada taj sud inače nije nadležan. Uz sporazum treba paziti da ne postoji isključiva nadležnost. Ako su obje osobe hrvatski državljani, a obveza se mora ispuniti u inozemstvu, ne postoji mogućnost ugovaranja nadležnosti stranog suda. Da bi se ugovorila nadležnost hrvatskog suda, moraju biti ispunjeni neki minimumi veze, tj. mora postojati bar neki doticaj.

Pravna priroda sporazuma o međunarodnoj nadležnostiMaterijalnopravni institut- sporazum = ugovor- širina dispozitivnostiPorcesnopravni institut- pravna priroda je javno pravo- manji stupanj dispozitivnosti

Sporazum je ugovor (ugovor o ugovoru). Ne nastaje zbog procesnopravnih pitanja. To je isključivo materijalnopravni institut, ali njegovo ispunjenje se manifestira kao procesnopravni institut.

Po kojem ćemo pravu prosuditi njegovu materijalnopravnu valjanost? Prema vlastitom pravu. A je li postojalo očitovanje volje obiju strana, prosuđivat ćemo po stranom pravu (po pravu koje je mjerodavno za ugovor).Pitanja:- je li predmet dopustiv;- jesu li ispunjene pretpostavke;- imamo li očitovanje volje obiju stranaka.

Stajalište kako je sporazum o međunarodnoj nadležnosti procesnopravni institut, dovodi do stajališta o autonomnosti prorogacijske klauzule u odnosu na glavni (materijalnopravni) ugovor. Dakle, prorogacijska klauzula je samostalna od glavnog ugovora. Nevaljanost glavnog ugovora ne utječe na valjanost prorogacijske klauzule.

Kod nas je to procesnopravni institut- odvojenost ugovora od sporazuma o nadležnosti. Zbog, npr. nesposobnosti za rasuđivanje, ni klauzula o prorogaciji neće biti valjana (materijalna valjanost ugovora).

Za koje sporove stranke mogu ugovoriti međunarodnu nadležnost stranog suda? Samo za one (sadašnje i buduće) gdje stranke mogu slobodno raspolagati svojim zahtjevima.

25

Što ako stranke prorogacijskom klauzulom ugovore mjesnu nadležnost suda u Rijeci, radi li se tu o međunarodnoj nadležnosti? Da, ova klauzula je valjana jer se misli na nadležnost hrvatskog suda.

Ako se ugovori da će biti nadležan ili sud prebivališta kupca ili sud prebivališta prodavatelja- ovo je valjana prorogacijska klauzula jer je dovoljno da je nadležnost odrediva pa će nadležan biti onaj sud pred kojim je postupak prije pokrenut.

Ako se ugovori da će biti nadležan sud sjedišta tužitelja, onda prorogacijska klauzula nije valjana jer se prilikom sklapanja tog sporazuma ne zna tko će biti tužitelj. Dakle, neprecizna je.

ZRSZ ne sadrži nikakve odredbe o formi sklapanja sporazuma o međunarodnoj nadležnosti. To je problematično za suce. Možemo li analogno primjenjivati odredbe ZPP- a o mjesnoj nadležnosti koje nalažu pisani oblik? Da.

Za izvanugovornu odgovornost ne postoji mogućnost izričite prorogacije (čl. 53. ZRSZ- a). Također nije moguća za odnose iz čl. 61.-70. ZRSZ- a. Neki sporovi za koje ne postoji mogućnost prorogacije nisu izričito navedeni u ZRSZ u, npr. tržišno natjecanje, statusni sporovi, intelektualno vlasništvo.

Oblik prorogacijske klauzuleSuvremena stajališta određuju da glavni ugovor ne mora biti u pisanom obliku, ali je

prorogacijska klauzula sastavljena da postoji pisani dokaz.

U slučaju kada je prorogacijska klauzula sadržana u ugovoru u pisanom obliku, razlikuju se dvije situacije:1. prorogacijska klauzula je sastavni dio ugovora ili isprave potpisane od obje stranke;2. prorogacijska klauzula nije sastavni dio ugovora potpisanog od stranaka, ali postoji u drugoj ispravi ili je sadržana na poleđini isprave koja predstavlja ugovor stranaka.

Prorogacijska klauzula je valjana ako se temeljem samog ugovora ima smatrati sastavnim dijelom ugovora. U slučaju kada se prorogacijska klauzula nalazi na poleđini pisanog ugovora, svaka stranica te isprave mora biti potpisana, a ako je potpisana samo prva stranica, na istoj mora postojati izričito pozivanje na primjenu odredaba s druge stranice.

Priznanje i ovrha stranih sudskih odluka (čl. 86.-96., 101. ZRSZ- a)

Postupak priznanja još se naziva egzekvatura i delibacija.

Teritorijalni učinci sudske odlukeSudska odluka proizvodi:1. res iudicata učinak- o presuđenoj stvari ne može se ponovno odlučivati. Ovo načelo je općepriznato u svim pravnim sustavima u pogledu učinaka odluke donesene na području jurisdikcije foruma;2. sudska odluka može se (prisilno) ovršiti ako je to potrebno.

Ima li navedene učinke i odluka stranog suda? Samo ako se odluku (stranu) prizna.

26

Ekstrateritorijalni učinci sudske odlukeTo su onakvi učinci kakve predviđa država koja provodi postupak priznanja. Strana

sudska odluka ne proizvodi u svim državama ekstrateritorijalni učinak. Svaka država za sebe određuje uvjete ispunjenja koji će dovesti do priznanja strane odluke ili u tom smislu, zaključuju međunarodne ugovore.

EU- Uredba Brisel 1 i 2- nameću državama članicama da na svom području priznaju presudu donesenu u drugoj državi članici (za nečlanice i dalje vrijedi zakon). Sadrže pravila o nadležnosti i priznanju stranih sudskih odluka (funkcioniraju kao zatvorena cjelina- mutual trust).

SAD- Ustav- nameće obvezu jednoj američkoj državi da presudama donesenima u drugoj državi da “full faith and credit“- to je “full faith and credit clause“.

Koja je svrha priznanja strane sudske odluke? 1. ekonomičnost- ušteda vremena i novca te unaprjeđenje međunarodnog prometa;2. pravna sigurnost- da se isti učinci mogu protezati izvan granica određene države, da ne bi imali različite odluke;3. jednoobraznost- ujednačenost.

Je li u interesu države odluke ili države priznanja da se prizna sudska odluka? U interesu je obje države zbog gore navedenih razloga.

Sustavi piznanjaRazvili su se različiti modeli po kojima se priznaju odluke:

1. sustav nepriznavanja ekstrateritorijalnih učinaka strane sudske odluke;

2. sustav priznanja temeljen na diplomatskoj uzajamnosti- samo ako potječe iz onog predmeta koji je reguliran međunarodnom konvencijom između države priznanja i države odluke. Ovaj model primjenjuju Danska, Finska, Švedska i velikim dijelom Austrija;

3. sustav revizije iz osnove- meritorno se ispituje. Moguće je preispitivati odluke u potpunosti. Dolazi gotovo do ponavljanja postupka odlučivanja. “Iz osnove“ bi značilo da je odluku moguće i mijenjati. Sud priznanja provjerava je li sud odluke ispravno odlučio. Nova odluka praktički onemogućuje postojanje stare. Takav sustav zahtijeva puno više sudskog angažmana. Postoji mogućnost da jednoobraznost ne bude postignuta (različite odluke). Do nedavno ovaj je model primjenjivala Francuska.

4. sustav prima facie evidens- primjenjuje se u SAD- u. Sud priznanja zapravo provodi postupak. Strana odluka funkcionira prvenstveno kao dokaz, dok se ne dokaže suprotno. Može doći do ponovnog suđenja.

5. sustav neograničene kontrole stranih odluka- slično je reviziji iz osnove. Moguće je preispitivanje (i meritorno i formalno), ali ne i mijenjanje odluke. Može se samo odbiti priznanje.

6. sustav ograničene kontrole- obuhvaća veći broj varijanta ograničenja. Dominantno je zastupljen u našem ZRSZ- u. Pogodan je (otvoren) za strane sudske odluke- nema a priori

27

ograničenja. Do priznanja strane sudske odluke dolazi ako ona udovoljava točno određenim procesnim i materijalnopravnim uvjetima (formalno preispitivanje- formalne pretpostavke su strogo propisane- ne preispituje se odluka).

Odluka o priznanju je presuda jer se odlučuje o procesnom pitanju. Međutim, pravni teoretičari su podijeljeni oko pravne prirode odluke o priznanju, je li to deklaratorni ili konstitutivni akt. Deklaratornim se aktom samo priznaju učinci koji već postoje. U RH tih učinaka nema, već se oni priznanjem ustanovljavaju (konstitutivni akt).

Koje je pravo mjerodavno za učinke pojedine odluke, pravo države odluke ili priznanja? U pitanju je kombinacija. Ako su učinci odluke u stranom pravnom sustavu maksimalni, reduciraju se tako da se u RH priznaje manji krug, tj. onaj krug učinaka koji vrijedi u RH, tj. tamo gdje se preklapaju. Te učinke priznajemo, odn. one koji se priznaju prema pravima obje države.

Ako je krug učinaka koji se priznaju u stranoj državi uži od kruga učinaka koji bi se priznali u RH, tada se priznaju svi učinci koji su priznati u stranoj državi.

Granica pravomoćnosti je postavljena subjektivno (u odnosu na osobe) i objektivno (u odnosu na predmet spora). Kod nas je ona određena u izreci. Granice pravomoćnosti su ono o čemu viši sud ne može odlučivati.

Strana sudska odluka mora biti donesena u ime suvereniteta države (čl. 86. st. 2. i 3. ZRSZ).

Učinak egzekvature čl. 86. st. 1. ZRSZ- a: “Strana sudska odluka izjednačuje se s odlukom suda RH i ima

pravni učinak u RH samo ako je prizna sud RH“.

Pretpostavke priznanja- sustav ograničene kontrole- sud ispituje samo formalne, načelno procesne pretpostavke. Pretpostavke su načelno negativno definirane, tj. provjeravamo je li nešto ne postoji. Pozitivne dokazuje stranka koja želi priznanje, a negativne protivnik priznanja:

nepostojanje nepravilnosti u postupku pred stranim sudom (čl. 88.); pravomoćnost/ovršnost strane odluke (čl. 87.- pozitivan); priznata međunarodna nadležnost stranog suda (čl. 89.); nepostojanje hrvatske odluke/strane priznate odluke (čl. 90.); uzajamnost (čl. 92.); odluka ne smije biti protivna javnom poretku (čl. 91.).

Nepravilnosti u postupku pred stranim sudom (čl. 88.) utvrđuju se prema pravu države suda pred kojim se vodi postupak. Ovo je negativan uvjet.

(st. 1.) “Sud RH odbit će priznanje strane sudske odluke ako u povodu prigovora osobe protiv koje je ta odluka donesena utvrdi da ta osoba nije mogla sudjelovati u postupku zbog nepravilnosti u postupku.“ Dakle, iako je tužbeni zahtjev usvojen protiv tuženika.

(st. 2.) “Osobito će se smatrati da osoba protiv koje je donesena strana sudska odluka nije mogla sudjelovati u postupku zbog toga što joj poziv, tužba ili rješenje kojim je započet postupak nije bilo osobno dostavljeno, odn. što uopće nije ni pokušana osobna dostava, osim ako se bilo na koji način upustila u raspravu o glavnoj stvari u prvostupanjskom postupku.“ Ova je odredba specifična hrvatskom pravu. Ona će se uzeti u obzir iako je možda nema u

28

stranom pravu. U sukobu je sa st. 1. Naime, možda se u toj stranoj državi dostava vrši na neki drugi način.

Posebno je značajan prigovor priznanja kod presuda zbog odluke. Osoba protiv koje se priznanje zahtijeva mora biti obaviještena o pokretanju stranog postupka i mora joj se dati razuman rok da pripremi svoju obranu.

Priznata međunarodna nadležnost suda odluke (čl. 89.): “ (1) Strana sudska odluka neće se priznati ako u toj stvari postoji isključiva nadležnost suda ili drugog organa RH.

(2) Ako tuženik traži priznanje strane sudske odluke koja je donesena u bračnom sporu ili ako to traži tužitelj, a tuženik se ne protivi, isključiva nadležnost suda RH nije smetnja za priznanje te odluke.“

Kada se preispituje isključiva nadležnost? Uzima se trenutak u kojem je strani sud ustalio svoju nadležnost prema pravu države u kojoj se postupak vodio (osim ako mu otpadnu razlozi za isključivu nadležnost). Sustav teži da se pravna situacija izjednači u većem broju država.

Kada priznajemo nadležnost stranog suda? Uvijek, osim kada je hrvatski sud isključivo međunarodno nadležan (indirektna međunarodna nadležnost). Na kojem je kriteriju strani sud ustanovio međunarodnu nadležnost nije relevantno.

Zbog čega u bračnim sporovima isključiva međunarodna nadležnost ne mora biti preprekom priznanja strane odluke? Zbog stranačkih interesa, a i druga strana je podnijela zahtjev, tj. ne protivi se. Naime, ide se za tim da osoba koja je razvedena u jednoj državi, bude razvedena u svim državama.

Postojanje hrvatske odluke/već priznate strane odluke (čl. 90.): “(1) Strana sudska odluka neće se priznati ako je u istoj stvari sud ili drugi organ RH donio pravomoćnu odluku ili ako je u RH priznata neka druga strana sudska odluka koja je donesena u istoj stvari (res iudicata. Trebalo bi još pisati “i među istim strankama“). (2) Sud će zastati s priznanjem strane sudske odluke ako je pred sudom RH u toku ranije pokrenuta parnica u istoj pravnoj stvari i među istim strankama, do pravomoćnog okončanja te parnice (litispendencija).

Bi li priznanje strane odluke države X bilo onemogućeno činjenicom da se pred hrvatskim sudom već vodi postupak za priznanje strane odluke države Y? Relevantna je ona odluka koja je prije donesena u nekoj od država.

Kako riješiti konkurenciju postupaka za priznanje dviju stranih odluka između istih stranaka u istoj stvari? Postoji nekoliko rješenja:

trenutak njihova donošenja; kriterij izbora mjerodavnog prava; kriterij adekvatnije nadležnosti suda; prednost treba dati postupku koji je prvi pokrenut- najbolje rješenje.

Loše bi bilo čekati tko će prvi donijeti odluku.

(čl. 92.) Strana sudska odluka neće se priznati ako ne postoji uzajamnost (reciprocitet).

Nepostojanje uzajamnosti nije smetnja za priznanje strane sudske odluke donesene u bračnom sporu i u sporu radi utvrđivanja i osporavanja očinstva ili materinstva te ako priznanje ili izvršenje strane sudske odluke traži državljanin RH (ova odredba je iznimka).

29

Praesupmtio iuris- postojanje uzajamnosti što se tiče priznanja strane sudske odluke pretpostavlja se dok se ne dokaže suprotno, a ako se sumnja u postojanje uzajamnosti objašnjenje daje Ministarstvo pravosuđa i uprave RH (uzajamnost prvog koraka- netko mora prvi započeti). Traži se faktična uzajamnost.

Ratio uzajamnosti je da se štite stranke, da ne dođe do ekonomskog nesrazmjera. Time ulazimo u političku sferu (želimo isti položaj).Postoje 3 vrste uzajamnosti:

diplomatska- predviđena je međunarodnim ugovorom (bilateralnim ili multilateralnim);

zakonska- zakon propisuje da ćemo priznavati odluke svih ili pojedinih država; faktična (stvarna)- faktički procjenjujemo jesu li odluke hrvatskog suda/tijela priznate

ili bi se mogle priznati u drugoj državi (koja je donijela odluku koja se priznaje). Ova vrsta uzajamnosti može biti utemeljena na sudskoj praksi.Ako je strana država priznala našu odluku u jednom pravnom području, pretpostavit

ćemo da će priznavati i odluke u ostalim pravnim područjima pa ćemo i mi tako postupati. Međutim, ako bi bilo dokazano da u nekim pravnim područjima ne priznaju naše odluke, i mi bi se ograničili na priznavanje samo u onim područjima u kojim oni priznaju naše odluke.

Javni poredak (čl. 91.): “Strana sudska odluka neće se priznati ako je u suprotnosti s Ustavom RH utvrđenim osnovama državnog uređenja.“

Kontrola priznanja pretpostavke javnog poretka znači kontrolu materijalnih, ali i procesnopravnih učinaka strane odluke (načelo saslušanja stranaka, nezavisnosti i nepristranosti suda, fraudolozno ponašanje stranaka, ravnopravnost pravnih subjekata).

Trenutak odlučivanja o suprotnosti s javnim poretkom je trenutak donošenja odluke o priznanju.

Je li protivna javnom poretku strana odluka: čije se rješenje temelji na stranom pravu koje kao relevantan razlog za razvod braka

predviđa krivnju jednog bračnog druga? To je relativno. Odgovor bi bio da odluka nije protivna javnom poretku jer je temeljna vrijednost zaštita obitelji.

u kojoj je primijenjeno strano pravo koje predviđa znatno kraći zastarni rok od hrvatskog prava? To ovisi o periodu koji je propisan. Ako je izuetno kratak, onda je protivan javnom poretku.

Uvjeti za priznanje strane odluke:1. jedina pozitivna pretpostavka- potvrda o pravomoćnosti;2. nepravilnosti u postupku- povodom glavnog prigovora osobe protiv koje je odluka donesena;3. ne smije postojati isključiva nadležnost hrvatskog suda, osim u bračnim sporovima ako se tuženik ne protivi ili on sam zahtijeva priznanje;4. nepostojanje hrvatske pravomoćne odluke ili već priznate strane odluke. Ako je postupak pred hrvatskim sudom u tijeku, zastat će se s priznanjem (ako je u Hrvatskoj postupak ranije pokrenut) do dovršenja tog postupka;5. javni poredak;6. uzajamnost- faktična.

Pozitivne pretpostavke su (dokazuje ih stranka koja želi priznanje): strana sudska odluka priznat će se ako je podnositelj zahtjeva za priznanje uz tu

odluku podnio i potvrdu nadležnog stranog suda, odn. drugog organa o pravomoćnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena;

30

ako je pri odlučivanju o osobnom statusu državljanina RH trebalo primijeniti pravo RH, strana sudska odluka priznat će se i kad je primijenjeno strano pravo, ako ta odluka bitno ne odstupa od prava RH koje se primjenjuje na takav odnos;

odluke stranih sudova koje se odnose na osobni status državljanina države o čijoj je odluci riječ (stranca), priznaju se u RH bez sudskog preispitivanja (isključiva nadležnost, javni poredak i uzajamnost). Ako nadležni organ RH smatra da se strana sudska odluka odnosi na osobni status državljanina RH, takva odluka, da bi bila priznata, podliježe preispitivanju (sve negativne, gore navedene, pretpostavke);

ako se strana sudska odluka odnosi na osobni status stranaca koji nisu državljani države koja je donijela tu odluku, odluka će se priznati samo ako udovoljava uvjetima za priznanje u državi čiji su državljani te osobe.

Međunarodna trgovačka arbitraža

Arbitraža (mirenje, posredovanje) je alternativa redovnom državnom sudstvu. Ugovarajući nadležnost arbitraže, ugovorne strane isključuju nadležnost redovnih sudova. Arbitražno rješavanje sporova je procesnopravni aspekt slobode ugovaranja (reguliranja) trgovačkih odnosa. Između sudskog i arbitražnog postupka subjekti međunarodne trgovine preferiraju arbitražno rješavanje sporova. Arbitraža je najsličnija samom sudovanju, a ima isti učinak za stranke ako se prizna.

Arbitražno rješavanje sporova je brže, jefitinije, fleksibilnije, postoji viši stupanj povjerljivosti te se lakše priznaju arbitražne strane odluke, nego sudske.

Pravni izvori su Zakon o arbitraži (unutrašnji) te međunarodne konvencije, tj. Konvencija o priznanju i izvršenju arbitražnih odluka (vanjski- New York, 1958. g.).

Zakon o arbitraži

Područje djelovanja:1. domaća arbitraža;2. priznanje i ovrha arbitražnih pravorijeka;3. nadležnost i postupanje sudova u vezi s arbitražom te u drugim slučajevima predviđenima zakonom.

Arbitraža je suđenje pred arbitražnim sudom bez obzira organizira li ga ili njegovo djelovanje osigurava arbitražna ustanova ili ne.

Domaća arbitraža je arbitraža čije je mjesto na području RH.

Arbitražni sud (izabrani sud) je nedržavni sud koji svoje ovlaštenje za suđenje crpi iz sporazuma stranaka. Arbitražna ustanova je pravna osoba ili tijelo pravne osobe koje organizira i osigurava djelovanje arbitražnih sudova.

Spor s međunarodnim obilježjem je spor u kojem je barem jedna od stranaka fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u inozemstvu, odn. pravna osoba koja je osnovana po stranom pravu.

Dakle, glede fizičkih osoba, arbitraža je međunarodna čak i ako u postupku sudjeluju hrvatski državljani od kojih bar jedan ima prebivalište ili uobičajeno boraviše u inozemstvu.

31

Vrste međunarodnih trgovačkih arbitraža: međunarodna/nacionalna (javnopravna); institucionalna/ad hoc (privatnopravna).

Institucionalna arbitražaBrže su, institucije predviđaju unaprijed ustanovljena pravila, garantira određeni

stupanj poštovanja. Stalno izabrano sudište pri HGK. Međunarodna trgovačka arbitraža pri Međunarodnoj trgovačkoj komori (Paris ICC Arbitration). Talijanska međunarodna trgovačka komora je u Milanu. Postoje još London Court of Arbitration (ILCA) i American Arbitration Association.

Logističku podršku daje institut, uvijek ima svoja arbitražna pravila. Upućivanje na instituciju pri kojoj arbitraža djeluje znači da pravila institucije reguliraju sva procesna pitanja koja se tijekom postupka pojavljuju, kao npr. imenovanje arbitara, početak i tijek postupka, mjerodavno pravo, itd.

Ad hoc arbitraže Manje prethodno reguliraju pitanja, više slobode, lakše prilagođavanje vlastitim

potrebama. Ne postoje u administrativnom smislu u kojem egzistiraju institucionalne arbitraže.

Ustanovljavaju se samo za rješavanje jednog spora, tj. povremene su. Kada se ugovaraju ad hoc arbitraže, ujedno se ugovara i primjena UNICITRAL Model Law on International Commercial Arbitration (1995).

Institucionalne imaju prednost u slučajevima kada postoji opasnost da tužena ugovorna strana nije voljna imenovati arbitra te općenito sudjelovati u arbitražnom postupku.

Kako i primjenom kojeg prava odlučuju međunarodne arbitraže? Ako se radi o institucionalnoj arbitraži, tada su pravila po kojima arbitraža postupa sadržana u pravilniku odnosne institucije. Stalno izabrano sudište Zagreb- Zagrebačka pravila (njima se uređuje arbitražni postupak za sporove s tuzemnim i međunarodnim elementom).

U slučaju da institucionalna pravila ne sadrže propise o određenom pitanju, arbitri primjenjuju tzv. lex arbitri (postupak, valjanost arbitražnog sporazuma, je li postupak arbitrabilan, podliježe li arbitražna odluka substancijalnost kontroli od strane suda države foruma), tj. pravo države u kojoj se arbitar nalazi, odn. u kojoj se odluka donosi.

Vrhovni sud kaže da nisu arbitrabilni oni sporovi za koje je zakonom predviđena sudska zaštita (isključiva nadležnost suda), tj. ako se spor vodi o pravu koje je regulirano strogim propisima i kojima stranke ne mogu slobodno raspolagati (tu podvodi i radne sporove). No, kogentne norme ne znače automatski da stranke ne mogu slobodno raspolagati tim pravima. Sporazum je moguć naknon što je spor nastao.

Arbitrabilnost (mogućnost da arbitraža rješava spor)Arbitrabilnost se može odrediti:1. ratione materiae (objektivna)- stranke mogu ugovoriti domaću arbitražu za rješavanje sporova o pravima kojima mogu slobodno raspolagati (npr. imovinski odnosi- pravo vlasništva, pravo iz ugovora, pravo iz izvanugovornog odnosa);2. ratione personae (subjektivna)- jedna od stranaka, fizička ili pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu;3. ratione iurisdictionis (ograničenje, čl. 3. st. 2 ZA)- isključeni su sporovi za koje je isključivo međunarodno nadležan hrvatski sud (arbitražne klauzule treba čitati kako pišu).

32

Ugovor o arbitraži (čl. 6. ZA)Može biti privatnopravni ili procesnopravni.

Ugovor o arbitraži je ugovor kojim stranke podvrgavaju arbitraži sve ili određene sporove koji su među njima nastali ili bi mogli nastati iz određenog pravnog odnosa, ugovornog ili izvanugovornog. Taj se ugovor može sklopiti u obliku arbitražne klauzule u nekom ugovoru ili u obliku posebnog ugovora.

Ugovor je valjan ako je sklopljen u pisanom obliku. Sklopljen je u pisanom obliku ako je:

unesen u isprave koje su stranke potpisale; ako je sklopljen razmjenom pisama, telefaxa, brzojava ili drugih sredstava

telekomunikacije koja omogućavaju pisani dokaz o ugovoru, bez obzira jesu li ih stranke potpisale (npr. e-mail).

Arbitražni se ugovor može pobijati u arbitražnom postupku ili postupku pred državnim sudom.

Arbitražni se ugovor može pobijati do donošenja arbitražnog pravorijeka. Nakon njegova donošenja, može se pobijati pravorijek.

Čl. 36. st. 2. t. 1. ZA upućuje na zaključak da se valjanost ili postojanje arbitražnog ugovora može utvrđivati kao prethodno pitanje u postupku poništenja arbitražnog pravorijeka.

Pred državnim sudom arbitražni se ugovor može pobijati i nakon donošenja pravorijeka, ako ugovor i dalje proizvodi učinke. To će biti, npr., kada su ugovorom obuhvaćeni i drugi eventualni sporovi o kojima nije odlučeno.

Uglavnom se smatra, ako se arbitražni ugovor pobija pred državnim sudom u vrijeme trajanja arbitražnog postupka (bez obzira kad je postupak pred sudom pokrenut), arbitraža ne mora zastati s postupkom dok državni sud ne donese odluku.

Arbitražni se ugovor ne može sklopiti o svim budućim sporovima između stranaka, samo glede svih ili određenih sporova u vezi s određenim ugovornim ili izvanugovornim pravnim odnosom. Dakle, potrebno je da pravni odnos bude određen.

Pisani dokaz o postojanju arbitražnog sporazuma (čl. 6. st. 3. ZA)Smatra se da je ugovor o arbitraži u pisanom obliku zaključen:

ako je jedna strana uputila drugoj strani ili ako je neka treća osoba uputila objema stranama pisanu ponudu za zaključenje ugovora o arbitraži, a protiv te pounde nije pravodobno izjavljen prigovor, što se prema običajima u prometu može smatrati prihvatom ponude;

ako nakon usmeno zaključenog ugovora o arbitraži jedna od ugovornih strana uputi drugoj pisanu obavijest u kojoj se poziva na prethodno zaključeni usmeni ugovor, a druga strana pravodobno ne prigovori sadržaju primljene obavijesti, što se prema običajima u prometu može smatrati suglasnošću sa sadržajem primljene obavijesti.

Upućivanje u glavnom ugovoru na ispravu (opće uvjete za sklapanje pravnog posla, tekst drugog ugovora i sl.) koja sadrži arbitražnu klauzulu, predstavlja ugovor o arbitraži ako je upućivanje takvo da je ta klauzula sastavni dio tog ugovora.

33

Ugovor o arbitraži je valjan i ako se u teretnici izričito poziva na arbitražnu klauzulu u brodarskom ugovoru (cahrter party- ugovor o iskorištavanju broda).

Arbitražni sporazum mora precizno odrediti nadležnu arbitražu, a pogotovo kod ad hoc arbitraža način izbora arbitara, kao i pravila postupka. Velik broj sporova vodi se upravo zbog nepreciznih arbitražnih klauzula.

Potrošački ugovor i arbitražaAko je spor nastao ili bi mogao nastati iz potrošačkog ugovora, ugovor o arbitraži mora biti napisan u posebnoj ispravi koju su potpisale obje stranke, bez obzira na zakonske odredbe. U toj ispravi, osim ako je sastavljena kod javnog bilježnika, ne smije biti drugih utanačenja osim onih koja se odnose na arbitražni postupak (želi se izbjeći pretjerano ugovaranje arbitraže prodavatelja).

Materijalna valjanostZa materijalnu valjanost ugovora o arbitraži mjerodavno je pravo koje su stranke

izabrale (lex autonomiae). Ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo, mjerodavno će biti pravo koje je mjerodavno za: a) bit spora (lex causae); b) pravo RH.

Djelovanje prema trećimaStrogo pravilo- arbitražni sporazum obvezuje samo stranke koje su ga potpisale. U izuzetim slučajevima arbitražni sporazum obvezuje i treće:

grupe poduzeća; cesija ugovora; doktrina ekonomski povezanih ugovora.

Nadležnost arbitražnog sudaArbitražni sud može odlučivati o svojoj nadležnosti (Kompetenz), uključujući i

odlučivanje o svakom prigovoru o postojanju ili valjanosti ugovora o arbitraži. U tu će se svrhu arbitražna klauzula koja je sastavni dio nekog ugovora smatrati kao sporazum nezavisan od ostalih odredaba tog ugovora (autonomija arbitražnog sporazuma). Ukoliko je ugovor nevaljan, ne znači da je i arbitražna klauzula nevaljana.

Prigovor da arbitražni sud nije nadležan tuženik mora podnijeti najkasnije kad i odgovor na tužbu, u protivnom se smatra da prešutno prihvaća arbitražu. Tuženik može podnijeti i prigovor o nenadležnosti suda zbog postojanja arbitražnog ugovora (derogacija nadležnosti suda). Svaka arbitražna klauzula može biti preispitana od strane suda.

ArbitriOdlučuju u sporu, tj. vrše suđenje u međunarodnoj arbitraži. Arbitar može biti

pojedinac ili član, odn. predsjednik vijeća (u pravilu neparan broj) arbitražnog suda. Ako sporazumom stranaka nije određen broj arbitara, imenovat će se 3 arbitra.

Izjavu o prihvaćanju dužnosti arbitar mora dati pismeno, što može obaviti i tako da potpiše ugovor stranaka o arbitraži. Arbitar je dužan arbitražu voditi primjerenom brzinom i pravodobno poduzimati radnje u postupku.

Arbitar ima pravo na naknadu troškova i na nagradu za obavljen rad, osim ako se tih prava izričito pismeno odrekao. Nagrade i troškove stranke isplaćuju solidarno.

34

Arbitar mora biti nepristran i nezavisan. Nije uvjet da arbitri nisu državljani države stranaka, ali većinom nisu.

Arbitražni postupakPrimjenjuju se načela kontradiktornosti, usmenosti, izravnosti, isključivosti, javnosti i

dispozicije stranaka. Međutim, temeljno načelo arbitražnog postupka je ravnopravnost stranaka.

Pravila postupkaAko nije u protivnosti sa zakonom, stranke se mogu sporazumjeti o pravilima

postupka kojih će se arbitražni sud pridržavati ili tako da ih same odrede ili upućivanjem na određena pravila, zakon ili na drugi prikladan način.

U nedostatku sporazuma, arbitražni sud vodi postupak na način koji smatra prikladnim. Stranke najčešće izabiru pravila u ad hoc arbitražama, a najčešće se ugovaraju pravila institucionalne arbitraže.

Mjesto arbitražeOdređuje je li arbitraža domaća ili strana. Stranke se mogu sporazumjeti o mjestu

arbitraže. Ako takvog sporazuma nema, mjesto arbitraže će odrediti arbitražni sud vodeći računa o okolnostima spora, uključujući i pogodnosti određenog mjesta za stranke. Ako se mjesto ne odredi na prethodna dva načina, mjesto arbitraže je mjesto navedeno u pravorijeku kao mjesto njegovog donošenja (ne znači da se arbitri moraju sastajati i održavati ročište u mjestu arbitraže).

Početak arbitražnog postupkaPrema ZA, stranke se mogu sporazumjeti o početku arbitražnog postupka. Ako

nema sporazuma stranaka onda arbitraža počinje: institucionalna onog dana kada ustanova primi prijedlog za pokretanje

arbitražnog postupka; ad hoc onog dana kada tuženik primi obavijest o tome da je protivna strana

imenovala arbitra ili predložila arbitra pojedinca i uz nju poziv da imenuje drugog arbitra ili da se izjasni o predloženom arbitru pojedincu, te tužbu kojom se spor iznosi pred arbitražni sud.

Pravo mjerodavno za rješavanje spora1. pravo koje su izabrale stranke kao mjerodavno za bit spora- svako upućivanje na pravo ili pravni sustav određene države tumačit će se, izuzev ako se stranke nisu izričito drugačije sporazumjele, kao izravno upućivanje na supstancijalna pravila te države, a ne na njezina pravila o određivanju mjerodavnog prava;2. pravo koje izabere sud, a za koje smatra da je u najužoj vezi sa sporom;3. po pravičnosti ex aequo et bono sud sudi samo ako su mu stranke izričito dale takvo ovlaštenje;4. uvijek se u obzir uzimaju odredbe ugovora i mjerodavni običaji (arbitražni sud uvijek vodi računa o tome).

Izvođenje dokaza u međunarodnoj arbitražiCommon law:

usmeni postupak; svjedoke i vještake poziva stranka; unakrsno ispitivanje;

35

discovery postupak (npr. mogućnost uvida u financijsko stanje druge strane).

Kontinentalni sustav: pismeni postupak; svjedoke i vještake poziva sud; pitanja postavljaju arbitri; mjerodavni su običaji.

Priznanje i izvršenje stranih arbitražnih odlukaPravorijek arbitražnog suda ima pripadnost države u kojoj se nalazi mjesto arbitraže.

Konvencija o priznanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka (New York, 1958. g.) propisuje:

polje primjene; uvjete za priznanje i ovrhu; temelje za odbijanje priznanja i ovrhe.

Uvjeti za priznanje:1. valjanost arbitražnog sporazuma;2. arbitrabilnost spora;3. obrazloženje arbitražne odluke.

Uvjeti se moraju tumačiti restriktivno. Ne uključuju promjenu dijela pravorijeka kojim je odlučeno o meritumu spora.

Priznanje i ovrha stranog pravorijeka odbit će se ako predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima RH te ako bi to bilo u suprotnosti s javnim poretkom RH.

Odnos suda i arbitražeNema mogućnosti prisilne provedbe odluke. Stranke biraju u arbitraži jer čl. 27. ZA

kaže da stranke biraju pravna pravila, a ne pravo određene države. Biraju neutralna pravila.

U kojim će se situacijama sud pojaviti kao pomoć arbitraži? 1. na prijedlog stranke koja se može obratiti sudu za prisilno izvršenje privremene mjere;

2. za valjanost arbitražnog sporazuma može odlučiti i sud. Može i u onom postupku povodom prigovora da nije nadležan. Može odlučiti i o glavnom zahtjevu (da arbitražni sporazum nije valjan).

Mane pravorijeka- tužba za poništaj- razlozi koje dokazuje stranka: da ugovor o arbitraži nije ni sklopljen ili da nije bio valjan; da stranka nije bila sposobna zaključiti ugovor; nedostatak obavještenja o početku arbitraže; prekoračena ovlast arbitražnog suda; donesena odluka izvan okvira prava odlučivanja; postupak nije u skladu sa ZA ili sa arbitražnim sporazumom; pravorijek nije obrazložen ili potpisan.

razlozi koje dokazuje sud:

36

predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima RH; pravorijek je u suprotnosti s javim poretkom RH;

Stranke mogu u ugovoru o arbitraži izričito predvidjeti da će se pravorijek pobijati tužbom ako se saznaju nove činjenice ili novi dokazi, ali samo ako tužitelj bez svoje krivnje nije mogao te okolnosti iznijeti u arbitražnom postupku.

Stranke se ne mogu unaprijed odreći prava na pobijanje pravorijeka tužbom za poništaj.

Temelji za odbijanje ovrhe prema Njujorškoj konvenciji: nevaljanost arbitražnog ugovora; nesposobnost stranke; povreda due process; djelovanje arbitara ultra vires ili ultra petita; nepravilni sastav tribunala.

OPĆI DIO MPP- a

METODE I KOLIZIJSKA PRAVILA

Tri su metode koje daju odgovor na pitanje koje pravo primijeniti:1. kolizijskopravna metoda- upućuje na pravo određene države;2. metoda pravila neposredne primjene;3. metoda posebnih materijalnih pravila.

Metode od 2. i 3. upućuju na primjenu posebnih pravila (određenih).

Kolizijskopravna metoda

Ova je metoda najzastupljenija. Uređuje situacije s međunarodnim obilježjem. Upućuje na mjerodavno strano ili domaće pravo (na cjelinu pravnih propisa određene države). Ne rješava predmet spora, već utvrđuje koje je pravo mjerodavno.

Kolizijska pravila određuju koje će pravo biti mjerodavno. Među raznim dodirnim točkama odabere se jedna. Taj izbor vrši zakonodavac. Pri tome on ne polazi od jednog konkretnog, pojedinačnog pravnog odnosa, već od jedne kategorije pravnih odnosa i pravnih pitanja (npr. kategorija ugovora ili kupoprodajnog ugovora). Zakonodavac donosi odluku o tome koje je vezivanje težišno za jednu kategoriju i time postavlja kolizijsku normu. Treba naglasiti da svaki sud polazi od vlastitih kolizijskih normi.

Kolizijska pravila ne pripadaju ni materijalnim ni formalnim pravilima. Dio su unutrašnjeg prava. Određuju koje će se od više različitih materijalnih prava primijeniti na pravnu situaciju koja ima vezu s pravima više država.Struktura kolizijskih pravila

37

Kategorija vezivanja (za što tražim?)- okvirni ili skupni pojam apstraktnih situacija ili pravnih odnosa koji se podvrgavaju pod mjerodavno pravo.

Poveznica (što me upućuje?)- pravno relevantna činjenica ili pravni pojam koji upućuje na pravo mjerodavno za određenu kategoriju vezivanja.

Primjeri:1. Za jednostrani pravni posao mjerodavno je pravo države dužnikova prebivališta, odn. sjedišta.

Kategorija vezivanja je “jednostrani pravni posao“.Poveznica je “dužnikova prebivališta, odn. sjedišta“.

2. Za oblike braka mjerodavno je pravo mjesta u kojem se brak sklapa.

Kategorija vezivanja je “za oblike braka“.Poveznica je “pravo mjesta u kojem se brak sklapa“.

3. Za uvjete zasnivanja posvojenja i prestanka posvojenja mjerodavno je pravo države čiji su državljani posvojitelj i posvojenik.

Kategorija vezivanja je “uvjete zasnivanja posvojenja i prestanka posvojenja“.Poveznica je “državljani posvojitelj i posvojenik“.

4. Prema pravu države čiju državnu pripadnost brod ima ocjenjuju se: dužnosti i prava zapovjednika u upravljanju brodom i u zasnivanju obveza za vlasnika

broda ili brodara; stvarna prava na brodu; pravne posljedice događaja na brodu na koje se mora primijeniti zakon mjesta gdje je

događaj nastao.Kategorija vezivanja je sve navedeno pod tri točke.Poveznica je “državnu pripadnost brod ima“.

Vrste poveznica:1. veza pravnog poretka

s osobom (statusni, obiteljski, nasljedni odnosi)- za odnose između roditelja i djece mjerodavno je pravo države čiji su oni državljani (čl. 40. ZRSZ- a);

sa stvari (interes države)- za ugovore koji se odnose na nekretnine isključivo je međunarodno mjerodavno pravo države na čijem se teritoriju nalazi nekretnina (čl. 21. ZRSZ- a);

s pravnom radnjom- za oblik braka mjerodavno je pravo mjesta u kojem se brak sklapa;

CILJ MPP- a: uvijek tražimo onaj pravni poredak koji je najbliže vezan s pravnim odnosom za koji se traži mjerodavno pravo (u svojoj biti). To je princip najbliže veze.

2. utjecaj volje stranaka

38

subjektivna poveznica (apsolutna kontrola)- za ugovor mjerodavno je pravo što su ga stranke izabrale (ugovorne strane), ako ZRSZ- om ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Ovo je jedina subjektivna poveznica.

objektivna (je li prisutna volja stranaka ili ne)- javlja se uvijek kada nema autonomije volje stranaka. Za ugovore koji se odnose na nekretnine isključivo je mjerodavno pravo države na čijem se teritoriju nekretnina nalazi;

3. sui generis poveznica (tertium genus) najbliža veza + princip najbliže veze (on važi u cijelom MPP- u)- ako nema izričitog

ni prešutnog izbora stranaka na ugovor (o iskorištavanju brodova) ili na ugovorni odnos, primjenjuje se pravo koje je s njim u najbližoj vezi, npr. prebivalište, sjedište, mjesto ispunjenja/zaključenja ugovora. Ova poveznica je fleksibilna, ali se ne preferira, tj. hrvatsko pravo nije tome sklono. Postoji diskrecijska ovlast suda koje je to pravo.

Poveznica nije konkretizirana, ostaje općenita. Zakonodavac ne navodi koje je to pravo u najbližoj vezi. Određuje se njezin sadržaj. Svaki zakonodavac prilikom stvaranja kolizijskih pravila uvijek bira najbližu poveznicu (konkretizira pravo najbliže veze, npr. mjerodavno pravo).

Odnosi među poveznicamaPoveznice različitog ranga:

primarna- primjenjuje se prva; podredna- supsidijarna.

Poveznice jednakog ranga: isključive- isključuju jedna drugu; kombinirane:

a) kumulativne- potpuna kumulacija- dva prava možemo istovremeno primijeniti u oba slučaja. Čl. 35. i 44. (posvojenje, razvod braka). Kod posvojenja, ako su posvojenik i posvojitelj državljani različitih država, moraju biti ispunjeni uvjeti obje države. Kod razvoda braka, ako su bračni drugovi državljani različitih država u vrijeme podnošenja tužbe, kumulativno su mjerodavna prava obiju država;- distributivna kumulacija- imamo više prava koja je istovremeno primjenjuju, ali ne sva na sve. Čl. 32., sklapanje braka, na jednu osobu jedno, a na drugu drugo pravo. Ne primjenjuje se na cijeli pravni odnos, nego na neki njegov segment. To je personalna podjela;b) alternativne.

Statut- sadržaj materijalnih pravila mjerodavnog prava za određenu kategoriju vezivanja (ugovorni statut, izvanugovorni statut, bračnoimovinski statut, itd.); određena vrsta pravnih odnosa.

Lex- mjerodavno pravo determinirano poveznicom lex patriae; lex loci actus- pravo mjesta poduzimanja radnje; lex loci celebrationis- pravo mjesta poduzimanja obreda; lex situs- pravo mjesta gdje se stvar nalazi; lex bandiere- pravo države zastave broda; lex fori- pravo države suda;

39

nekonkretno pravo, već pravo determinirano poveznicom (lex + poveznica) lex loci delicti commissi- pravo mjesta počinjenja štete; lex loci damni- pravo mjesta gdje je štetna posljedica nastupila; lex domicilii communis- pravo zajedničkog prebivališta; lex loci laboris.

Vrste kolizijskih pravila (svako kolizijsko pravilo može se svrstati u svaku skupinu)Doseg kategorije vezivanja

potpuna- upućuje na domaće i strano pravo (višestrano); nepotpuna- upućuje na domaće pravo (jednostrano);

Upućivanje na mjerodavno pravo samostalna- govore koje je pravo mjerodavno; nesamostalna- pomoćna, pomažu u procesu utvrđivanja prava, dopunjuju samostalnu

normu;

Rezultat upućivanja na mjerodavno pravo uvjetna- materijalnopravni rezultat upućivanja nas ne zadovoljava. To su ona pravila

čija je primjena rezultat upućivanja na neko prethodno pravilo. Mjerodavno je pravilo države X, a pod određenim uvjetima mjerodavno je pravo države Y;

bezuvjetna- primjenjuju se bez obzira na to kakav će biti rezultat upućivanja na mjerodavno pravo u konkretnom slučaju.

Primjeri:

Potpuno (višestrano) pravilo- nediskriminatornoZa jednostrani pravni posao mjerodavno je pravo države dužnikova prebivališta, odn. sjedišta.

Nepotpuno (jednostrano) pravilo- diskriminatornoAko se mjerodavno pravo (za osobne i zakonske imovinske odnose) ne može odrediti prema st. 1-3. ovog članka, mjerodavno je pravo RH.

Samostalno praviloZa jednostrani pravni posao mjerodavno je pravo države dužnikova prebivališta, odn. sjedišta.

Nesamostalno praviloPravo strane države primjenjuje se prema smislu i pojmovima što ih sadrži.

Bezuvjetno praviloZa stranačku i parničnu sposobnost fizičke osobe mjerodavno je pravo države čiji je ona državljanin.

Uvjetno praviloAko strani državljanin nije parnično sposoban prema odredbi stavka 1. ovog članaka, a parnično je sposoban prema pravu RH, može sam poduzimati radnje u postupku.

Prepoznavanje vrsta kolizijskih pravila i poveznica

Primjer 1:

40

Na učinak ustupanja potraživanja ili preuzimanja duga prema dužniku, odn. vjerovniku koji nisu sudjelovali u ustupanju, odn. preuzimanju, primijenit će se pravo mjerodavno za potraživanje, odn. dug.

Kategorija vezivanja je “učinak ustupanja potraživanja ili preuzimanja duga prema dužniku, odn. vjerovniku“.Poveznica je “pravo mjerodavno za potraživanje“.Ovo pravilo je potpuno, samostalno, bezuvjetno.

Primjer 2:Za protupravnost radnje mjerodavno je pravo mjesta gdje je radnja izvršena ili gdje je posljedica nastupila, a ako je radnja izvršena ili je posljedica nastupila na više mjesta- dovoljno je da je radnja protupravna po pravu bilo kojega od tih mjesta.

Kategorija vezivanja je “protupravnost radnje“.Poveznica je “mjesta gdje je radnja izvršena ili gdje je posljedica nastupila“.Ovo pravilo je potpuno, samostalno, bezuvjetno.

Primjer 3:Za odnose između roditelja i djece mjerodavno je pravo države čiji su oni državljani. Ako su roditelji i djeca državljani različitih država, mjerodavno je pravo države u kojoj svi oni imaju prebivalište.Ako su roditelji i djeca državljani različitih država, a nemaju prebivalište u istoj državi, mjerodavno je pravo RH ako je dijete ili koji od roditelja državljanin RH.

Kategorija vezivanja je “odnose između roditelja i djece“Poveznica je “države čiji su oni državljani“ (primarna poveznica), “pravo države u kojoj svi oni imaju prebivalište“ (sekundarna poveznica), “ pravo RH“. Ovo pravilo je nepotpuno, samostalno, bezuvjetno.

Primjer 4:Ako po pravu određenom u stavku 1. ovog članaka nema uvjeta za pozakonjenje, a roditelji i dijete imaju prebivalište u RH, mjerodavno je pravo RH (podredna poveznica).

Kategorija vezivanja je “pozakonjenje“.Poveznica je “pravo RH“.Ovo pravilo je nepotpuno, samostalno, uvjetno.

Postoji još jedna vrsta kolizijskih pravila, koja kod nas ne postoje, to su izričita skrivena kolizijska pravila. Primjenjuju se u Common law sustavu. U slučaju pravne praznine (lacuniae iuris) nalaze se u pravilima o sudskoj nadležnosti. Kod nas kolizijska pravila donosi zakonodavac ili nastaju u sudskoj praksi (čl. 2. ZRSZ- a).

Metoda posebnih materijalnih pravila

41

Pravila materijalnog prava (obveze stranaka, rokovi) neposredno uređuju odnose s međunarodnim obilježjem. Sužena su na samo određeni broj pravila (posebna). Odnose se samo na odnose s međunarodnim obilježjem. Rješavaju sam predmet spora (pravni odnos).

Njima se isključuje primjena kolizijskopravne metode. Pribjegavanje kolizijskopravnoj metodi moguće je samo podredno kada posebna materijalna pravila ne uređuju neko pitanje.

Ova metoda određuje unutrašnjim propisima pravni položaj stranaca. Dolazi do primjene pri ujednačavanju materijalnog prava na osnovi međunarodnih konvencija. Stvaraju se posebna pravila za odnose s međunarodnim obilježjem. Cilj metode je utvrđivanje pravila koja izražavaju specifičnost situacija s međunarodnim obilježjem.

Primjer u domaćem zakonodavtsvu su odredbe ZV- a u pogledu uvjeta propisanih posebno za strane državljane u pogledu stjecanja stvarnih prava na nekretninama u RH. Konkretno uređuje uvjete za stjecanje nekretnina u RH. Ovdje je stranac obilježje međunarodnog prava.

ZV- primjena zakona na strane osobe:

Članak 354. (1) Odredbe ovog Zakona primjenjuju se i na strane fizičke i pravne osobe, osim ako je što drugo zakonom ili međunarodnim ugovorom određeno. (2) Ograničenja koja za strane osobe postavlja zakon glede prava vlasništva nekretnina na području RH ne mogu se na odgovarajući način primijeniti na pravo vlasništva pokretnih stvari niti na ograničena stvarna prava.

Članak 355. (1) Fizička osoba smatra se, sa stajališta ovog Zakona, stranom kad nema državljanstvo RH, osim ako je što drugo zakonom određeno. (2) Ne smatraju se, sa stajališta ovoga Zakona, stranim osobama one koje nemaju državljanstvo RH, ali su iseljenici s područja RH ili su njihovi potomci, a tijelo državne uprave nadležno za odlučivanje o državljanstvu utvrdilo je da ispunjavaju pretpostavke za stjecanje državljanstva RH. (3) Pravna osoba smatra se, sa stajališta ovog Zakona, stranom osobom kad ima registrirano sjedište izvan područja RH, osim ako je što drugo zakonom određeno.

Članak 356. (1) Strane fizičke i pravne osobe mogu, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati na temelju nasljeđivanja vlasništvo nekretnina na području RH. (2) Strane fizičke i pravne osobe mogu, ako zakonom nije drugačije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području RH, ako suglasnost za to da ministar vanjskih poslova RH, po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa RH, ako zakonom nije drukčije određeno. (3) Strane osobe bez državljanstva koje su iseljenici s područja bivše SFRJ ili su potomci takvih osoba, mogu stjecati vlasništvo nekretnina na području RH, ako suglasnost za to stjecanje da ministar zadužen za iseljeništvo, po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa RH. (4) Tko se smatra iseljenikom, određuje se posebnim propisom. Članak 357.

42

(1) Ako je za stjecanje prava vlasništva nekretnine potrebna suglasnost ministra vanjskih poslova ili ministra zaduženoga za iseljeništvo, pravni posao kojemu je cilj stjecanje toga prava vlasništva ne proizvodi pravni učinak bez suglasnosti nadležnoga ministra. (2) O davanju suglasnosti za stjecanje prava vlasništva odlučuje nadležni ministar na zahtjev strane osobe koja namjerava steći vlasništvo određene nekretnine ili osobe koja namjerava otuđiti tu nekretninu. (3) Kad odlučuje o zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka, nadležni ministar po službenoj dužnosti pribavlja prethodno mišljenje ministra pravosuđa RH. (4) Strana osoba kojoj je uskraćena suglasnost za stjecanje prava vlasništva na nekretnini ne može ponoviti zahtjev za davanje suglasnosti na stjecanje prava vlasništva iste nekretnine prije nego što protekne 5 godina od dana podnošenja zahtjeva koji je odbijen.

Članak 358. (1) Strana osoba ne može biti vlasnikom nekretnine koja leži na području koje je radi zaštite interesa i sigurnosti RH zakonom proglašeno područjem na kojem strane osobe ne mogu imati pravo vlasništva, osim ako je zakonom što drugo određeno. (2) Stranoj osobi koja je stekla pravo vlasništva na nekretnini prije nego što je područje na kojemu nekretnina leži proglašeno područjem iz stavka 1. ovoga članka, prestaje pravo vlasništva te nekretnine, a ona ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju. (3) Ako strana osoba ne može na području iz stavka 1. ovoga članka steći vlasništvo nekretnine koje bi inače stekla nasljeđivanjem, ona ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju, kao da joj je ta nekretnina oduzeta u postupku izvlaštenja.

Primjer međunarodnog ugovora je Bečka konvencija o međunarodnoj prodaji robe iz 1980. g. uređuje ugovore o prodaji robe sklopljene među strankama koje imaju svoj poslovni nastan na području različitih država ugovornica. Ima u sebi posebna materijalna pravila. Ne možemo reći da se primjenjuje na strance (jer je jedna strana domaća).

Metoda pravila neposredne primjene

Pravila neposredne primjene su pravila toliko značajna za društveno-političku ili ekonomsku organizaciju države koja ih donosi da se ista moraju primijeniti bez obzira na inače mjerodavno pravo.

Izravno rješavaju određeno pitanje koje može biti i samo jedan aspekt pravnog odnosa koji je sporan (neposredno se primjenjuju na pravni odnos).

Imaju prednost pred drugim metodama, zbog važnosti interesa kojeg štite.

Pravila imaju izvor u različitim pravnim aktima, npr. domaći propisi, rezolucije UN- a, javnopravni propisi, itd. Tim pravilima nije potrebno kolizijskopravno upućivanje da bi se primijenila (nadvladavajuća prisilna pravila). Uopće se ne polazi od primjene domaćih kolizijskih pravila, već se neposredno utvrđuje primjena domaćeg prava. U svojoj biti (suštini) su materijalna pravila.

Klauzula kojom se propisuje primjena pravila neposredne primjene je različita od pravila neposredne primjene jer se pravilo primjenjuje bez klauzule (primjenjuje se neposredno). Klauzula je tu radi olakšanja primjene.

Primjer klauzule je čl. 32. st. 2. ZRSZ- a:

43

I kad postoje uvjeti za sklapanje braka po pravu države čiji je državljanin osoba koja želi sklopiti brak pred nadležnim organom RH, neće se dopustiti sklapanje braka ako, što se tiče te osobe, postoje po pravu RH smetnje koje se odnose na postojanje ranijeg braka, srodstvo i nesposobnost za rasuđivanje.

Klauzula:Izborom mjerodavnog prava potrošač koji ima boravište u RH ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ZZP- u.

Primjer pravila:Brak ne može sklopiti osoba koja je već u braku.Sva pravila kojima se prisilno uređuju odnosi iz potrošačkih ugovora sadržana su u Zakonu o zaštiti potrošača.Sva pravila kojima se međunarodno-prisilno uređuju ugovorni odnosi, a koja pripadaju pravu države suda (lex fori), te koja pripadaju pravu neke treće države (ne države sud niti države čije je pravo mjerodavno).

Metoda pravila neposredne primjene može biti:1. izrijekom predviđena u zakonskom tekstu kroz propisivanje opće ili posebne klauzule;2. primjenjiva i bez postojanja klauzule samim djelovanjem pravila neposredne primjene (odredbe Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja koji svoje polje primjene određuje ektrateritorijalno- mi imamo odredbu o ništetnosti takvih sporazuma).

Vrste prisilnih pravilaPrisilna pravila mogu biti:

domaća; međunarodna- lex fori (pravo države suda);- lex causae (pravo mjerodavno za spor);- pravo treće države.

Njihova opravdanost se procjenjuje na međunarodnoj razini. Određuju primjenu polaznog prava, ali ne bezuvjetno, nego samo ako bi mehanizam kolizijskopravne metode doveo do neprihvatljivog pravnog rezultata.

Primjer pravila neposredne primjene

M. Robert Bismuth vs OM

Bismuth, francuski državljanin s prebivalištem u Marseillieu, zaključio je kao sportski zastupnik ugovor o transferu igrača s nogometnim klubom sa sjedištem u Tunisu i OM- om. Prema ugovoru, cijena transfera bila je 4,7 milijuna francuskih franaka, a Bismuth je trebao primiti 1,2 milijuna. Nakon obavljenog transfera igrača, Bismuth nije primio svoju proviziju, stoga je tražio naplatu putem suda tužeći oba nogometna kluba. Francuska prisilna pravila zabranjuju ugovaranje provizije u iznosu većem od 10 % od vrijednosti glavnog ugovora.

Rješenje: francuski sud je rekao da se francusko pravilo mora primijeniti kao pravilo neposredne primjene (iako je mjerodavno pravo Tunisa) jer je to vrlo važno za društveni poredak Francuske. Želi se uspostaviti tržišna cijena tih transfera- ako bi provizije bile prevelike, te cijene ne bi bile tržišno opravdane.KVALIFIKACIJA

44

Služi za odabir kolizijskog pravila.

Društvenom odnosu dajemo pravno značenje (pravno ime), tj. kvalificiramo ga kao pravni.

Kada se javlja pitanje kvalifikacije?1. problem kvalifikacije pravno je pitanje koje se u pravilu javlja prije nego li je određeno mjerodavno pravo, i to kada materijalna prava, čija primjena dolazi u obzir, nude različita tumačenja spornog pojma;2. može se katkad javiti i nakon upućivanja polaznog prava na strano mjerodavno pravo.

Problem kvalifikacije je u postizanju opredjeljenja za jedan sadržaj pojma korištenog u kolizijskoj normi, između više sadržaja koji tom pojmu daju razna prava (može biti ili nasljednopavni, ili ugovorni, itd., ovisno o tumačenju pojedinog prava) za koje se dati pravni odnos vezuje, a između kojih će baš kolizijska norma odrediti mjerodavno pravo.

Dilema je u tome po kojim ćemo pravnim pojmovima (pojmovima kojeg prava) vršiti supsumiranje činjenica u trenutku kada tek tražimo mjerodavno pravo.

Elementi kolizijskog pravila- kategorija vezivanja i poveznica- radi ispravne kvalifikacije potrebno je prvotno provesti tumačenje tih dvaju elemenata.

Problem pri tumačenju kategorije vezivanjaPrimjer: čl. 30. (sposobnost za pravljenje oporuke) i 31. (oblik oporuke)Problem se javlja jer naš zakon ne spominje zajedničku oporuku. Jedan od argumenata da zajednička oporuka nije oblik može biti taj da su oblici oporuke pisani i usmeni, ali ne i zajednička oporuka. Pitanje može li se sastaviti zajednička oporuka može se podvesti pod odredbu čl. 30. o nasljeđivanju (za nasljeđivanje je mjerodavno pravo države čiji je državljanin bio ostavitelj u vrijeme smrti). Što ako su otavitelji različiti državljani i umru istodobno, a jedna država dopušta dok druga brani zajedničku oporuku? Tu praktički ne možemo kvalificirati.

Problem pri tumačenju poveznicePrimjer: mjesto sklapanja ugovora u distancijskim ugovorima je mjesto s kojeg je poslan prihvat ponude ili mjesto gdje je davatelj ponude primio prihvat?Čl. 252. ZOO- a: 1. ugovor je sklopljen u trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu;2. smatra se da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište, odn. prebivalište u trenutku davanja ponude.

Metode kvalifikacije

Uopće se ne uzima u obzir sistematizacija pravnih pitanja po stranom pravu.

1. prema lex fori- ukoliko smo pred hrvatskim sudom, dileme kvalifikacije ćemo rješavati pravom države suda, tj. hrvatskim pravom (primjena materijalnog prava);2. prema lex causae- činjenični odnos ćemo podvesti pod pravnu normu prema pravu koje bi bilo mjerodavno za taj odnos (prema putativnom stranom pravu). Problem: ova kvalifikacija pretpostavlja koje bi pravo bilo mjerodavno unaprijed, zato je napuštena. Pro:

45

rješava se problem instituta koji su nepoznati u pravu države foruma. Contra: nastaje zatvoreni krug.3. stupnjevita kvalifikacija (stepenasta) ima 2 stupnja:1. stupanj- lex fori- primjenjuje se do utvrđivanja mjerodavnog prava (tj. do individualiziranja kolizijskog pravila);2. stupanj- lex causae- nakon što je utvrđeno mjerodavno pravo, daljnja se kvalifikacija vrši prema mjerodavnom pravu (strano pravo tumačimo u duhu tog stranog prava). Čl. 9. ZRSZ- a je primjer za ovaj stupanj: “Pravo strane države primjenjuje se prema smislu i pojmovima što ih sadrži“. Drugi stupanj govori samo o stranom pravu. Zakonodavac je smatrao da se 1. stupanj podrazumijeva.Za neka pitanja ne možemo primijeniti stupnjevitu kvalifikaciju, npr. je li osoba X državljanin države Y (procjenjuje se prema pravu države Y). Zastara je po hrvatskom pravu materijalnopravni institut- treba odrediti mjerodavno pravo. Zaruke su nepoznati institut (predugovorna odgovornost). Kvalificira se kao izvanugovorna odgovornost za štetu.

Sud primjenjuje pravo koje mu je u trenutku odlučivanja poznato.

4. autonomna kvalifikacija (poredbenopravna)- nezavisna od bilo kojeg nacionalnog prava. Dajemo samostalno značenje. Služi se autonomnim pojmovima čiji sadržaj nije ovisan o sadržaju koji ti pojmovi imaju u nacionalnom pravu. Najčešće se koristi kod međunarodnih konvencija (one teže ukidanju forum shoppinga). Pro: pogodno za propise kojima se ujednačava MPP.Contra: teško praktično ostvarivo te vrlo zahtijevno za sud.

5. kvalifikacija lege fori- pitanje pod koje kolizijsko pravilo valja podvesti određeni pravni odnos rješava se prema polaznom pravu. Pro: smisao hrvatskog kolizijskog pravila može točno odrediti samo hrvatsko materijalno pravo. Contra: ne uzima se u obzir sistematizacija pravnih pitanja po stranom pravu.

Faze kvalifikacije

1. kvalifikacija ratione materiae- sastoji se od utvrđivanja opće pravne prirode spornog pitanja (npr. raspravlja li sud o deliktnoj ili ugovornoj tužbi, procesnom ili materijalnopravnom pitanju), a sve radi odluke o tome koje kolizijsko rješenje sud mora primijeniti;2. definiranje i korištenje poveznice kolizijskog pravila, npr. mjesto nastanka štete, zaključenja ugovora, prebivalište;3. utvrđivanje opsega primjene mjerodavnog prava.

Ne moramo uvijek kvalificirati.

Postojanje pravnih praznina u polaznom pravu

Praznina postoji kada situaciju uređuje strano pravo, a u polaznom pravu za to ne postoji pravni institut.

46

U takvim slučajevima treba supsumirati pod najsličniju kategoriju vezivanja polaznog prava, čime se tim kategorijama daje šire značenje kako bi mogli obuhvatiti slične pravne odnose stranog prava (analogija).

Primjeri kvalifikacije

Primjer 1:Bivši kralj Saudijske Arabije Ben Abdul Aziz otišao je u progonstvo 1960- ih godina. Nakon toga dao je instrukciju nizozemskoj banci da petorici svojih sinova koje je imenovao, isplati po 5 milijuna dolara. Instrukcija je bila opoziva, a sume su bile plative nakon smrti svrgnutog kralja. Instrukciju su prihvatili i banka i 5 sinova. Saud je umro 1969. g. Problem je bio u tome što on nije imao samo 5 sinova, a nakon isplate 25 milijuna dolara, u njegovoj imovini ne bi ostalo mnogo za ostale nasljednike.Trojica sinova pokreću spor pred sudom u Amsterdamu, no u spor su se uključile još 73 osobe koje su tvrdile da su zakonski nasljednici. Sinovi tvrde kako je riječ o darovanju za koje je mjerodavno nizozemsko pravo. Raspolaganje nasljednopravne prirode nedopustivo je po saudijskom pravu. Trebalo je pristupiti primjeni odgovarajuće nizozemske kolizijske norme. No, postavilo se pitanje koja je norma odgovarajuća? Norma za nasljeđivanje koja predviđa primjenu prava državljanstva ostavitelja (pravo Saudijske Arabije) ili norma koja predviđa da za ugovorne odnose valja primijeniti pravo države s kojom je taj ugovorni odnos najuže povezan (nizozemsko pravo). Kod nas bi to isto bilo darovanje. Zbog takvih situacija je bitna kvalifikacija.

Primjer 2- Bartholo:Bračni par vjernčao se i živio na Malti. Supružnici sele u Alžir gdje suprug stječe nekretnine. On umire, a supruga traži nasljedni dio i pravo uživanja nekretnine (1/4) u skladu s malteškim pravom. Je li zahtjev za uživanje nekretnina bračnoimovinski (kolizijska pravila upućuju na malteško pravo) ili nasljednopravni odnos (lex rei sitae)? To je upitno.

Primjer 3- Gulin:Tužiteljice su podnijele zahtjev za naknadu nematerijalne štete i materijalne štete (gubitak uzdržavanja, troškova). Imaju državljanstvo i prebivalište u Rijeci. Stradali pomorac i brodar zaključili su ugovor o zapošljavanju u Rijeci (nije bilo predviđeno mjerodavno pravo, ugovorena strana arbitraža). Brod je za vrijeme nezgode bio usidren u Francuskoj. Problem kvalifikacije: je li ovo ugovorni (za vrijeme službe pomorca) ili izvanugovorni odnos (izvan službe). Teško je utvrditi. Između tužiteljice i brodara nema ugovora pa se radi o izvanugovornoj odgovornosti- locus delicti commissi- locus actis, locus damni.Čl. 29. ZRSZ- a- mjesto nastanka štete- Malta (zastava broda)Čl. 53. ZRSZ- a- mjesto nastanka štete- Francuska (izravna šteta)

Kad imamo pomorca, za određivanje mjerodavnog prava ne primjenjuje se ZRSZ, nego PZ.

47

UZVRAT I UPUĆIVANJE (na mjerodavno treće pravo) - RENVOI

Renvoi je upućivanje kolizijskog pravila polaznog prava na cjelokupni pravni sustav mjerodavnog prava (lex causae), uključujući njegova kolizijska pravila. Javlja se u fazi kada već znamo koje kolizijsko pravilo treba primijeniti (koje je mjerodavno).

Primjer:Hrvatski i engleski državljanin sklopili su ugovor o kupoprodaji. Hrvatski državljanin zbog neispunjenja ugovorne obveze tuži u Hrvatskoj. Englez dolazi na hrvatski sud i kaže da nije poslovno sposoban. Čl. 79. ZRSZ- a upućuje na primjenu stranog prava, tj. to je kolizijska odredba stranog prava: “Za stranačku i parničnu sposobnost fizičke osobe mjerodavno je pravo države čiji je ona državljanin. Ako strani državljanin nije parnično sposoban prema odredbi stavka 1. ovog članka, a parnično je sposoban prema pravu RH, može sam poduzimati radnje u postupku“.

Čl. 6. ZRSZ- a: “Ako bi prema odredbama ovog zakona trebalo primijeniti pravo strane države, uzimaju se u obzir njegova pravila o određivanju mjerodavnog prava.Ako pravila strane države o određivanju mjerodavnog prava uzvraćaju na pravo RH, primijenit će se pravo RH, ne uzimajući u obzir pravila o određivanju mjerodavnog prava“.

Hrvatsko MPP prihvaća upućivanje na primjenu stranog prava. Primjenjuje se na sve vrste pravnih odnosa.

Čl. 6. se odnosi na one odnose koji ulaze u polje primjene renvoi. Napisan je tako da u njegovo polje primjene ulaze svi pravni odnosi (ugovorni) koji ulaze u polje primjene ZRSZ. Nije kogentne naravi. Sud ocjenjuje hoće li primijeniti strano materijalno pravo ili će se primijeniti strano kolizijsko pravo. To može biti problem jer nema kriterija. Kriterij pri ocjeni hoće li primijeniti strano kolizijsko pravo je zadovoljavajuće (razumno) rješenje, tj. rezultat. U slučaju uzvrata na pravo RH, pravo RH će se primijeniti (materijalno).

U slučaju upućivanja na treće pravo, analogno čl. 6. st. 2. mogli bi zaključiti da će se to pravo primijeniti (materijalna pravila). U st. 1. piše da se uzimaju u obzir samo kolizijska pravila one strane države na čije pravo upućuju naša kolizijska pravila (i tu stajemo).

Metoda određivanja mjerodavnog prava do koje dolazi kad se ne upućuje odmah na materijalno mjerodavno pravo, već i na kolizijsko pravilo mjerodavnog prava, pa konačna primjena materijalnog prava u mnogome ovisi o takvom kolizijskom rješenju.

Čemu služi renvoi? Kvalifikacija služi da bi znali odrediti kolizijsko pravilo, a renvoi da bi mogli odrediti mjerodavno pravo kad već znamo kolizijsko pravilo.

Haške konvencije isključuju mogućnost uzvrata i upućivanja na treće pravo jer bi se time narušila unifikacija prava.

Primjena renvoi se protivi svrsi renvoi kada ne bi došlo do istih rezultata, odn. jednoobraznosti.

48

Pravne pretpostavke za primjenu renvoi

1. prihvaćanje koncepcije upućivanja na cjelokupno pravo (materijalne i kolizijske norme);2. različitost kolizijskih normi (poveznice) polaznog i mjerodavnog prava;3. postojanje određenih činjenica, tj. takav raspored činjenica koji omogućuje da se različita mjerila prihvaćena u dvije ili više kolizijskih normi vezuju u datom slučaju za različite države.

Ograničenje primjene renvoi

1. vrstom pravnog odnosa;2. rezultatom do kojeg se dolazi njegovom primjenom;3. tehničkom nemogućnošću njegove primjene.

Vrsta pravnog odnosaPrimjena renvoi tradicionalno se predlaže za statusne odnose i nasljeđivanje.

Uniformnost je bitna jer osobe često mijenjaju mjesta svojih životnih aktivnosti.

Primjena renvoi se isključuje kod: ugovornih odnosa- volja stranaka; deliktnih odnosa- kod alternativnih odredbi- ne bi bilo logičnosti, negirala bi se

posebna zaštita oštećenika; forme pravnog posla.

Razlozi za ograničenje s obzirom na vrstu pravnog posla (svrha primjene renvoi): koordinacija različitih kolizijskih pravila; ujednačenje rješenja; zaštita opravdanih očekivanja stranaka.

Funkcionalno-interpretativni karakter renvoi Ocjena o (ne) primjeni renvoi ne treba ovisiti ni o apstraktnom pravnom pravilu niti

vrsti pravnih odnosa, već prvenstveno o konačnom supstancijalnom rješenju.Primjena renvoi mora ovisiti o materiji o kojoj se raspravljalo, ali i o svrsi i

osnovnim činjenicama kolizijskog pravila, njegovoj funkciji.Primjena renvoi se prihvaća samo ako to doprinosi realiziranju osnovnog cilja

kolizijskog pravila (jednoobraznost rješenja). To je zadovoljavajuće rješenje.

Tehnička nemogućnost primjene renvoi Princip najbliže veze onemogućava primjenu (i poveznica). Ako se u određenoj

situaciji odredi da je pravo države X pravo najbliže veze, tada je posve nepotrebno voditi računa o tome bi li se primjenom kolizijskog prava države X došlo do istog rješenja.

Čl. 6. st. 2. ZRSZ- a: “Ako pravila strane države uzvraćaju na pravo RH primijenit će se pravo RH ne uzimajući u obzir pravila o određivanju mjerodavnoga prava“.

Čl. 94. Zakona o mjenici: “Sposobnost osobe da se mjenično obveže određuje zakon njezine zemlje. Ako taj zakon upućuje na zakon druge zemlje, onda se primjenjuje zakon te druge zemlje“.- posebna odredba

De lege ferenda opće rješenje (prijedlog)

49

Pri upućivanju na strano pravo upućuje se na strano materijalno pravo. Međutim, ako se radi o statusnim pitanjima fizičkih i pravnih osoba, pri upućivanju na mjerodavno strano pravo upućuje se i na njegova kolizijska pravila.Ako mjerodavno strano pravo uzvraća na hrvatsko pravo, primjenjuje se hrvatsko materijalno pravilo, no ako mjerodavno strano pravo upućuje dalje na pravo treće države, primjenjuje se materijalno pravo te treće države.

Posebno rješenje renvoi- PZČl. 968.(1) Upućivanje na mjerodavno strano pravo znači upućivanje na njegove materijalne odredbe uz isključenje njegovog kolizijskog prava.(2) Kada kolizijske odredbe ovog dijela Zakonika upućuju na primjenu prava državne pripadnosti broda, a to pravo dopušta da brod privremeno vije zastavu druge države u kojoj se vodi zakupovni registar, za sporni će se odnos primijeniti pravo države čiju zastavu brod privremeno vije, ako to predviđa pravo državne pripadnosti broda.

Isključuje renvoi. Služi za olakšanje hrvatskim sudovima da ne bi koristili renvoi za povratak na hrvatsko pravo (pravna sigurnost).

PRETHODNO PITANJE

Prethodno pitanje u MPP- u predstavlja problem kad se kao mjerodavno javlja strano pravo.

Primjer:Hrvat u vezi sa Nijemicom koja je rodila sina (za vrijeme braka u Njemačkoj). Hrvat se nakon rođenja djeteta vraća u RH (prebivalište u RH). Nijemica u ime djeteta pokreće spor pred Općinskim sudom u Rijeci- postupak radi plaćanja uzdržavanja (opća nadležnost) za dijete protiv Hrvata.

Kao prethodno pitanje javlja se utvrđivanje očinstva. Može li hrvatski sud odlučivati? Može, jer Hrvat ima prebivalište u RH.

Koje je pravo mjerodavno za glavno pitanje? Mjerodavno je hrvatsko pravo i zato jer je mjerodavno za glavno pitanje, mjerodavno je i za rješavanje prethodnog pitanja.Čl. 40. st. 3.- Ako su roditelji i djeca državljani različitih država, a nemaju prebivalište u istoj državi, mjerodavno je pravo RH ako je dijete ili koji od roditelja državljanin RH.

Čl. 41.- Za priznavanje, utvrđivanje ili osporavanje očinstva, odn. materinstva mjerodavno je pravo države čiji je državljanin u vrijeme rođenja djeteta bila osoba čije se očinstvo, odn. materinstvo priznaje, utvrđuje ili osporava.

Prethodno pitanje rješava se na način kako bi se riješilo glavno pitanje (gledano u ZRSZ- u- kolizijske odredbe), kada je mjerodavno hrvatsko pravo.

Prethodni se slučaj može riješiti na 4 načina (tj. rješavanja prethodnog pitanja- utvrđivanje očinstva):1. njemačko materijalno pravo;2. njemačko kolizijsko pravo;

50

3. hrvatsko materijalno pravo;4. hrvatsko kolizijsko pravo.

U GPP- u (čl. 12. ZPP- a) prethodno pitanje je pravno pitanje koje je potrebno riješiti prije nego li je moguće odlučiti o glavnoj stvari jer rješenje glavne stvari ovisi o rješenju prethodnog pitanja.

Odluka o prethodnom pitanju dio je obrazloženja, ima učinak samo inter partes i nije obuhvaćeno pravomoćnošću. Koristi se izvanredni pravni lijek- ponavljanje postupka.

Kada se javlja problem prethodnog pitanja u MPP- u?1. kolizijsko pravilo polaznog prava mora za glavno pitanje upućivati na strano mjerodavno pravo;2. prethodno pitanje mora sadržavati međunarodno obilježje;3. prethodno pitanje mora biti regulirano posebnim kolizijskim pravilima;4. temeljem upućivanja kolizijska pravila lex fori i lex causae dolazi se do različitih materijalnih prava koja su mjerodavna.

Kada ne dolazi do problema prethodnog pitanja u MPP- u?1. ako postoji pravomoćna sudska ili druga domaća odluka o tom pitanju (res iudicata);2. ako je pred domaćim sudom priznata strana sudska ili s njome izjednačena odluka o tom pitanju.

Metode rješavanja problema prethodnog pitanja u MPP- u:1. metoda zavisnog upućivanja- rješenje prethodnog pitanja ovisit će o pravu mjerodavnom za strano pitanje (glavno). Primijenit ćemo lex causae. Njime se postiže međunarodna ujednačenost rješenja. Sud o prethodnom pitanju odlučuje kao o glavnom pitanju. Ova se metoda uvijek primjenjuje za privatnopravna prethodna pitanja koja ovise o stjecanju ili gubitku državljanstva, kada to stjecanje ili gubitak ovise o nekon statusnom odnosu (npr. valjanost braka, posvojenje).2. metoda nezavisnog upućivanja- prethodno pitanje ćemo riješiti prema kolizijskim pravilima lex fori. Time postižemo unutarnju ujednačenost rješenja (harmonizacija). Sud odlučuje o prethodnom pitanju kao o glavnom pitanju. Ova se metoda odbacuje u međunarodnim konvencijama. Umjesto nje usvaja se neko od rješenja (najčešće zavisno).3. metoda pretežitosti interesa- kombinacija prethodnih dviju metoda od koji se prednost pridaje jednoj od njih, obzirom na okolnosti slučaja.

JAVNI POREDAK

Javni poredak je skup temeljnih vrijednosti. To je izraz za osnovna načela društvenog i političkog poretka koja država ostvaruje uvijek i bez izuzetaka i od kojih ne odustaje ni kad bi se primjenom njezinih vlastitih pravila valjalo priznati i primijeniti neko protivno strano pravo.

Institut javnog poretka kaže da će u nekim slučajevima biti otklonjena primjena stranog prava jer je protivna javnom poretku.

Terminologija u upotrebi je order public interne (domaći i unutarnji javni poredak) i order public international (međunarodni javni poredak). Razlikovanje je u snazi vrijednosti. Naime, interni su ius cogens.

51

Čl. 4. ZRSZ- a: “Ne primjenjuje se pravo strane države ako bi njegov učinak bio suprotan Ustavu RH utvrđenim osnovama državnog uređenja“. Navedeno je opća klauzula.

Značaj javnog poretka za MPP proizlazi iz tvrdnje prema kojoj da nema javnog poretka ne bilo ni MPP- a. Naime, ako sud ne bi imao mogućnost odbiti primjenu stranog prava, ne bi se ni obvezao na primjenu.

Postoje dva različita pristupa u definiranju javnog poretka: 1. nabrajanje obuhvaćenih normi (taksativno); 2. opća kaluzula (čl. 4. ZRSZ- a) koja ne nabraja nego tijelu primjene ostavlja na prosudbu (fleksibilniji model).

Pozitivna i negativna funkcija javnog poretka

Javi poredak izražava se kroz dvije funkcije:

1. pozitivna funckija- pozivanje na javni poredak uvjetovano je činjenicom da konkretni slučaj ulazi u polje primjene hrvatskih pravila čija je osnovna svrha zaštita javnog interesa. Primjenjuju se norme domaćeg prava, koje čine dio javnog poretka, bez obzira na inače mjerodavno pravo;

2. negativna funkcija- strano pravo ili strana odluka vrijeđa temeljne (hrvatske) ideje o moralu, ljudskim slobodama i pravdi. Odbija se primjena stranog mjerodavnog prava jer bi učinci te primjene bili protivni javnom poretku.

Pozitivna funkcija javnog poretkaOdredbe o pozitivnoj funkciji javnog poretka štite hrvatske javne interese. Pozitivna

funkcija javnog poretka može biti određena običnom klauzulom, gdje se propisi države primjenjuju bez obzira na mjerodavno pravo određeno kolizijskim pravilima. Smatra se da su to prisilni propisi koji se primjenjuju neovisno o mjerodavnom pravu- pravila neposredne primjene. Primjenjuju se prije određivanja prava. Naime, na konretan slučaj ćemo najprije primijeniti pravila neposredne primjene, pa ćemo odrediti mjerodavno pravo i tek onda ćemo utvrditi jesu li norme mjerodavnog prava u suprotnosti s javnim poretkom.

Međutim, sva pravila neposredne primjene nisu u funkciji javnog poretka (npr. javnopravne norme) ni onda kada su usvojena radi zaštite ne javnog, već nekog drugog interesa.

Kada su pravila neposredne primjene dio pozitivne funkcije javnog poretka, određuju se na temelju njihove vrste te dispozicije i sankcije. Određuju se kolizijskopravnom metodom i to jednostranim kolizijskim pravilima.

Primjeri pozitivne funckije:Čl. 32. st. 2. ZRSZ- a: “I kad postoje uvjeti za sklapanje braka po pravu države čiji je državljanin osoba koja želi sklopiti brak pred nadležnim organom RH neće se dopustiti sklapanje braka ako, što se tiče te osobe, postoje po pravu RH smetnje koje se odnose na postojanje ranijeg braka, srodstvo i nesposobnost za rasuđivanje“.

Članak 977.: “Iznimno od odredaba članka 976. Zakonika koje za naknadu štete zbog sudara brodova upućuju na primjenu stranog prava, primjenjuje se hrvatsko pravo ako je jedan od brodova koji je sudjelovao u sudaru hrvatski ratni ili javni brod“.

52

Negativna funckija javnog poretkaIma dvostruku funkciju: (ne)primjena stranog prava i (ne)priznanje stranih sudskih i

arbitražnih odluka. Na klauzulu javnog poretka sud se može pozvati samo ako je strano pravo očito

protivno javnom poretku.Kada dolazi do primjene instituta javnog poretka? Nakon što je na temelju

kolizijskih pravila polaznog prava upućeno na mjerodavno pravo. Nakon što je utvrđeno da bi učinak primjene mjerodavnog prava bio protivan javnom poretku, odbija se primjena tog prava (procjenjuje se posebno za svaki konkretan slučaj).

Primjeri negativne funkcije:Strano pravo se neće primijeniti ako dopušta, odn. predviđa:

da se ne može sklopiti brak između osoba različite rase ili kaste; da osoba kriva za razvod ne može tražiti razvod braka ili ne može sklopiti novi brak

dok to ne učini bivši bračni ili izvanbračni drug; da ženska djeca nemaju pravo na nasljeđivanje; da nezakonita djeca nemaju pravo na nasljeđivanje; poligamni brak.

Čl. 91. ZRSZ- a: “Strana sudska odluka neće se priznati ako je u suprotnosti s Ustavom RH utvrđenim osnovama državnog uređenja“.Čl. 90. ZRSZ- a: “Strana sudska odluka neće se priznati ako je u istoj stvari sud ili drugi organ RH donio pravomoćnu odluku ili ako je u RH priznata neka druga strana sudska odluka koja je donesena u istoj stvari.Sud će zastati s priznanjem strane sudske odluke ako je pred sudom RH u toku ranije pokrenuta parnica u istoj pravnoj stvari i među istim strankama do pravomoćnog okončanja te parnice“.

Strana sudska odluka neće se priznati ako: predstavlja izvansudski razvod braka (talaq ili khula); ako je donesena pod utjecajem prisile ili fraudoloznog ponašanja stranaka; ako tuženik nije imao mogućnosti, npr., biti saslušan.

Pravi se razlika između domaćeg i stranog javnog poretka. Primjena stranog prava odbit će se pozivanjem na javni poredak samo ako je učinak primjene stranog prava protivan hrvatskom javnom poretku. Protivnost javnom poretku procjenjuje se u svakom konkretnom slučaju. Pravičnost u svakom konkretnom slučaju može isključiti učinke javnog poretka. Štiti se javni poredak RH.

Što ako sud utvrdi da je mjerodavno pravo protivno javnom poretku? Tada se primjenjuju odgovarajuća pravila domaćeg prava, odnosno se pravo prilagođava. Većina pravnih sustava, kada zbog javnog poretka ne primjenjuje strano pravo, primjenjuje domaće, ali kod alternativnih poveznica treba primjenjivati to drugo pravo jer je ono ipak u bližoj vezi.

Ublaženi učinak javnog poretka

Priznaje se učinak stranog prava iako je ono protivno javnom poretku. Primjenjuje se samo u izuzetnim slučajevima kada pravni odnos nema usku vezu s hrvatskim pravnim sustavom. Primjer zakonodavnog izričaja instituta ublaženog učinka javnog poretka bio bi čl.

53

94. st. 1. ZRSZ- a: “Odluke stranih sudova koje se odnose na osobno stanje (status) državljanina države o čijoj je odluci riječ priznaju se u RH bez sudskog preispitivanja prema isključivoj nadležnosti, javnom poretku i uzajamnosti“.

Iako se ne priznaje brak, priznaju se njegovi učinci, ali tada mora postojati slabija veza sa RH, tj. nitko nije državljanin RH. Čl. 94. podrazumijeva da nema naših državljana u pravnom odnosu. Priznat ćemo odluku čak i ako je protivna javnom poretku, ali pod uvjetom da je ta odluka donesena sukladno pretpostavkama predviđenima po pravu države u kojoj je odluka donesena. Primjer: suprug ima 3 žene, razvede se sa trećom, treća traži uzdržavanje. Naš sud priznaje odluku o razvodu, pa i uzdržavanje, ali ne bi priznao valjanost samog braka.

Elementi ključni za primjenu instituta javnog poretka:1. rezultat primjene stranog prava u konkretnom slučaju (učinak, a ne samo norma) nespojiv s javnim poretkom;2. unutrašnja veza između konkretnog pravnog odnosa i domaćeg pravnog poretka (relativizacija pravnog poretka).

Intenzitet nespojivosti s domćim javnim poretkom- može se otkloniti primjena samo onih stranih normi čija bi primjena dovela do očite povrede javnog poretka (svako rješenje koje je protivno hrvatskom rješenju, nije automatski protivnom našem javnom poretku).

Primjeri

1. Iranac i Tunižanka žele sklopiti brak u RH gdje imaju prebivalište. Iranac već ima 2 supruge, no prema iranskom pravu to je dopušteno. Tunis to zabranjuje. Koje je pravo mjerodavno? Ne trebamo se čak ni pozivati na čl. 4. ZRSZ- a jer Obiteljski zakon zabranjuje poligamiju (jednostrano kolizijsko pravilo). Pravilo neposredne primjene- brak ne može sklopiti osoba koja je već u braku.

Za pitanje sklapanja braka mjerodavno je hrvatsko pravo (oni ne mogu sklopiti brak), a za ostala pitanja mjerodavna su njihova prava.

2. Pakistanka i Indijac žele sklopiti brak u RH. No, pripadaju različitim kastama. Prema indijskom i pakistanskom pravu sklapanje brakova među kastama je zabranjeno. Čl. 32. ZRSZ- a: “U pogledu uvjeta za sklapanje braka mjerodavno je, za svaku osobu, pravo države čiji je ona državljanin u vrijeme stupanja u brak“. Dakle, za nju je mjerodavno pakistansko, a za njega indijsko pravo. Tu dolazi do primjene čl. 4. ZRSZ- a jer bi inače došlo do diskriminacije po društvenom podrijetlu.

PRIJEVARNO ZAOBILAŽENJE PRAVA

Prijevarno zaobilaženje prava (fraus legis) je postizanje primjene nekog prava koje ne bi bilo mjerodavno da nije bilo umjetnog stvaranja ili mijenjanja činjenice koja je poveznica (ne znači mijenjanje poveznice, ona je uvijek ista, mijenjaju se okolnosti koje čine poveznicu) u nekom kolizijskom pravilu.

Svrha prava se zloupotrebljava. Ovaj institut je prisutan u kontinentalnom građanskom pravu, dok se u common law rijetko prihvaća njegovo postojanje (tamo se na fraudoloznost upućuje indiretno kroz instituciju).

Dakle, cilj prijevarnog zaobilaženja prava je zaobilaženje primjene određene materijalne (prisilne) norme, a umjesto nje primjena povoljnije norme (rješenja). Primjer su

54

simulirani pravni poslovi, osnivanje sjedišta u poreznim oazama, jeftine zastave broda. Ovaj fenomen prisutan je i u tuzemnim i u međunarodnim odnosima.

Sankcija je ista kao i za javni poredak- neće se primijeniti pravo koje bi se inače trebalo primijeniti.

Kvalifikacija i renvoi određuju mjerodavno pravo, a kod javnog poretka i prijevarnog zaobilaženja ono je već određeno.

Elementi prijevarnog zaobilaženja prava:1. subjektivni (animus)- namjera mijenjanja činjeničnog stanja koje je osnova primjene određene poveznice s ciljem zaobilaženja primjene nekog materijalnog pravila da bi se primijenilo drugo pravilo. Ovaj je element teško dokaziv. Isključen je po prirodi stvari u nekim slučajevima (kad su okolnosti nepromjenjive, npr. nekretnine, autonomija volje);2. objektivni (corpus)- ostvarivanje opisane namjere. Ovaj element nije dovoljan sam po sebi za utvrđenje prijevarnog zaobilaženja prava.3. izbjegavanje domaćih prisilnih pravila kroz manipuliranje kolizijskim pravilima (ne tiče nas se zaobilaženje primjene stranog prava).

Prijevarno zaobilaženje prava je izuetak od načelne primjene stranog prava mjerodavnog prema poveznici. Tako postupanje stranaka nije u osnovi zabranjeno i ne može se spriječiti, stoga je bitno da se utvrdi mijenjanje okolnosti s namjerom postizanja rezultata koji prije mijenjanja okolnosti na kojoj se temelji poveznica kolizijskog pravila, nije bio ostvariv.

Gdje se prijevarno zaobilaženje može pojaviti?1. u sferi ustanovljavanja međunarodne nadležnosti;2. u sferi mjerodavnog prava (materijalnog);3. u sferi priznanja stranih sudskih odluka (procesno).

Kada se prijevarno zaobilaženje može pojaviti?1. u trenutku nastanka odnosa;2. nakon ustanovljavanja odnosa (forum shopping).U kojoj materiji je fraus legis prisutan? Bračni/obiteljski odnosi, ugovorni odnosi, pomorski odnosi (ugovor o radu, osiguranju, jeftine zastave).

Oblici zaobilaženja prema kriteriju je li rezultat zaobilaženja primjena istog ili drugog kolizijskog pravila

1. posredno- zaobilaženje polaznog kolizijskog pravila, npr. zaključenje pravnog posla što utječe na drugačiju kvalifikaciju ili sklapanje ugovora o darovanju nekretnina ili doživotnom uzdržavanju umjesto da nekretnine prijeđu na neku osobu na temelju nasljeđivanja.

2. neposredno- primjena istog kolizijskog pravila, ali postoji promjena okolnosti zbog kojih se mijenja pravo na koje upućuje poveznica. Npr. ako je poveznica državljanstvo neke osobe, ta osoba se odriče jednog i stječe drugo državljanstvo.

55

Oblici zaobilaženja prema kriteriju pred kojim se sudom vodi postupak/u kojem stadiju se obavlja ispitivanje

1. primjena stranog prava umjesto domaćeg pred domaćim sudom preusmjeravajući djelovanje kolizijskog pravila lex fori promjenom okolnosti koja čini poveznicu.

2. izbjegavanje primjene domaćeg prava pred stranim sudom kada se nadzor nad prijevarnim zaobilaženjem prava odvija tijekom postupka priznanja i ovrhe strane sudske ili druge odluke.

Čl. 5. ZRSZ- a: “Ne primjenjuje se pravo strane države koje bi bilo mjerodavno prema odredbama ovog zakona, ako bi cilj njegove primjene bio izbjegavanje primjene prava RH“. Navedena odredba je opće naravi.

Čl. 987. PZ- a: “Ne primjenjuje se strano pravo koje bi bilo mjerodavno prema odredbama ovog Zakonika, ako bi njegova primjena bila postignuta isključivo radi izbjegavanja primjene prava RH“.

Učinak: ne primjenjuje se strano materijalno pravo, već domaće, samo ako je zaobiđena norma određene važnosti (teleološko tumačenje- minis non curator praetor).

Čl. 230. ZOSOZP: “Inozemno pravo koje bi bilo mjerodavno prema odredbama ovog zakona ne primjenjuje se ako je mjerodavnost postignuta radi zaobilaženja odredaba prava RH“. Navedena odredba posebne je naravi.

Dopušteni oblici zobilaženja: davanje zastava brodovima radi ojačavanja konkurentnosti domaćih brodara; osnivanje trgovačkih društava u poreznim oazama što tim državama osigurava

ubiranje visokih poreza; tzv. legal kidnapping- priznanje skrbništva roditelju koji je dijete odveo u inozemstvo

mada nema skrbništvo nad njim, a radi zaštite djetetovih interesa; jednostavno sklapanje i razvod brakova što utječe na rast turizma (Nevada).

U ZRSZ- u nema fraudoloznosti kod autonomije stranaka (a priori isključenje jer se ne traži koneksitet). Tamo gdje se voljom ne mogu mijenjati okolnosti, nema zaobilaženja prava.

PRILAGOĐAVANJE

Prilagođavanje je posebno metodološko sredstvo. Potreba za njim nastaje kada treba primijeniti više prava, domaće i strano pravo ili dva strana prava, a među njima postoje bitne razlike ili ona sadrže proturječna ili nedovoljna rješenja.

Kada se na osnovi kolizijskog pravila polaznog prava uputi na primjenu mjerodavnog prava, može se postaviti pitanje prilagođavanja. Izbjegavaju se proturječnosti primjenjivih normi, ali se pri tome ne korigiraju norme, već samo učinci njihove primjene.

56

Metode prilagođavanja:1. davanje prednosti jednom od konkurirajućih materijalnih pravila;2. protezanje primjene mjerodavnog prava i na situacije koje ne pokriva kategorija vezivanja polaznog kolizijskog pravila;3. mijenjanje mjerodavnog materijalnog prava;4. primjena lex fori.

Metode prilagođavanje se primjenjuju samo ako potreba postoji i nakon primjene drugih poznatih metoda određivanja sadržaja prava, npr. teleološko tumačenje kolizijskog pravila, popunjavanja pravnih praznina.

Prilagođavaju se kolizijska/materijalna pravila prilikom primjene u konkretnom slučaju. Tim normama se nastoji dati prihvatljivo tumačenje kako bi njihovi učinci bili što primjereniji uređivanju situacija s međunarodnim obilježjem.

Valja uzeti u obzir načela pravne sigurnosti i predvidljivosti rješenja. Izbor konkretne metode ovisi o vrednovanju situacije.

Pri tome se ne ispravljaju norme, već samo učinci primjene tih normi.

NEJEDINSTVENI PRAVNI POREDAK

Upućivanje na nejedinstveni pravni poredak posebna je vrsta renvoi.

Na području nekih država postoji više različitih pravnih poredaka. Ta podjela katkada je teritorijalna (npr. u državi X postoji područje A, B, C, i svako to područje ima svoj vlastiti pravni sistem), a katkada personalna (npr. državljani države Y raznih su rasa, plemena i vjera pa se na tim osnovama Y na njih primjenjuju različita prava).

Pravne situacije koje su povezane s više različitih teritorijalnih područja iste države uređuju interlokalni (interteritorijalni) kolizijski propisi, a na osnovi interpersonalnog (kolizijskog) prava ocjenjuju se situacije što su povezane s raznim personalnim, vjerskim i plemenskim pravima unutar iste države. Dalje se analiziraju pitanja koja nastaju kad polazno kolizijsko pravilo upućuje na teritorijalno nejedinstveni pravni poredak.

Takvi teritorijalno nejedinstveni pravni poreci postoje, npr., u SAD, Kanadi, VB, Meksiku. Koje će se pravo primjenjivati na situacije što imaju vezu s više takvih prava, to uređuju tzv. interlokalna kolizijska pravila. U tim državama postoje i nejedinstveni sistemi interlokalnog privatnog prava. Ta su rješenja na razini pojedinih područja, npr. SAD, država (states), Kanada, provincije.

U hrvatskom i komparativnom pravu postoje izričita kolizijska pravila o načinu upućivanja na mjerodavno pravo koje nije teritorijalno jedinstveno.

Inozemna autonomna i određena ujednačena pravila propisuju upućivanje, kad poveznica polaznog prava upućuje na prostorno nejedinstveni pravni poredak, na unutrašnja međuteritorijalna kolizijska pravila takve države.

Primjeri:Čl. 1. st. 2. Haške konvencije o mjerodavnom pravu za oblik oporučnih raspolaganja iz 1961.

Za svrhe ove konvencije, ako se domovinsko pravo sastoji od neunificiranog sustava, mjerodavno pravo se određuje pravilima koja su na snazi u tom sustavu, a ako takva ne postoje, najbližom vezom koju je ostavitelj imao u trenutku smrti s jednim od različitih prava tog sustava.

57

Čl. 10. st. 1. ZRSZ- aAko je mjerodavno pravo države čiji pravni poredak nije jedinstven, a pravila ovog

zakona ne upućuju na određeno pravno područje u toj državi, mjerodavno pravo određuje se prema pravilima tog pravnog poretka.

No, ako se, npr., radi o lex rei sitae, onda se primjenjuje materijalno pravo područja gdje stvar leži, što je odredivo, a nema potrebe za upućivanjem na interlokalne norme mjerodavnog prava. Ili ako se primjerice radi o alternativnim poveznicama koje upućuju na određeno pravno područje unutar, npr. SAD- a, ili kad se radi o ugovornom statutu pa su stranke izabrale, npr. kalifornijsko pravo ili se to pravo treba primijeniti na osnovi podredne poveznice koja se temelji na primjeni tzv. karakteristične činidbe.

Što ako se pri upućivanju na nejedinstveni pravni poredak utvrdi da ne postoje interlokalne norme na razini takve države, kao npr. u SAD- u? To se rješava supsidijarnom kolizijskom normom. Njome se upućuje na mjerodavno područno materijalno pravo primjenom načela najbliže veze. Po čl. 10. st. 2. ZRSZ- a, tada je mjerodavno pravo područja u toj državi s kojim postoji najbliža veza: “Ako se mjerodavno pravo države čiji pravni poredak nije jedinstven ne može utvrditi na način predviđen u stavku 1. ovog članka, mjerodavno je pravo područja u toj državi s kojim postoji najbliža veza.

Primjer:Državljanin SAD- a umro je u Zagrebu, gdje leže njegove nekretnine. Za ostavinsku raspravu isključivo je nadležan hrvatski sud- čl. 72. st. 1. ZRSZ- a: “Za raspravu nepokretne ostavine stranog državljanina postoji isključiva nadležnost suda RH ako se nekretnine nalaze u RH“.Po čl. 30. st. 1. ZRSZ- a, za nasljeđivanje je mjerodavno domovinsko pravo ostavitelja u trenutku smrti, dakle upućuje se na pravo SAD- a: “Za nasljeđivanje mjerodavno je pravo države čiji je državljanin bio ostavitelj u vrijeme smrti“. U SAD- u ne postoji federalno nasljedno pravo, već je ta materija u zakonodavnoj nadležnosti država. Također ne postoji ni federalno interlokalno pravo, već je to pravo također u nadležnosti saveznih država. Svaka država ima svoj sustav interlokalnog prava koji se analogno primjenjuje i za uređivanje situacija s međunarodnim obilježjem.

Kako dalje postupati?Prvo treba odrediti tzv. state citizenship ostavitelja. Ako je on, npr., imao državljanstvo države Ohio, tada će zagrebački sud uputiti na interlokalno pravo države Ohio, po kojem će se na kraju odrediti mjerodavno materijalno pravo.

VREMENSKO VAŽENJE PRAVILA MPP- a

Granice važenja pravnih pravila:1. s obzirom na predmet (ratione materiae);2. prostorne (ratione loci);3. vremenske (ratione temporis);4. osobne (ratione personae).

58

Tri su vrste vremenske promjene prava:1. promjena kolizijskih pravila (lex fori)- čl. 107. ZRSZ- a: “Odredbe ovog zakona neće se primjenjivati na odnose koji su nastali prije njegova stupanja na snagu“. Dakle, isključena je retroaktivnost (tempus regit actum). Ovo je opće rješenje.

2. promjena materijalnih pravila- ZRSZ ne uređuje. Pitanje se treba rješavati u skladu s pravilima o rješavanju vremenskog sukoba zakona (lex causae). Izuzetak je javni poredak- primjenjuje se kakvog je sadržaja u trenutku odlučivanja. Prijelazne odredbe o vremenskom važenju lex causae neće se primijeniti ako bi time bio povrijeđen javni poredak polaznog prava.

Ako se promijeni materijalno pravo države na čije su pravne norme uputila kolizijska pravila polaznog prava, polazni organ treba onda postupati na isti način kako postupa u takvom slučaju organ države lex causae, pod pretpostavkom da se po polaznom pravu, strano pravo primjenjuje po službenoj dužnosti.

Primjer:Što ako je 5 godina bio zakon države koja prihvaća sustav odvojene imovine, a zatim država koja prihvaća sustav zajedničke imovine?

stari sustav se nastavlja; novi sustav se proteže i na raniji period; sustav vagona (primjena različitih režima).

Smatra se da nastale pravne odnose koji se ne mogu supsumirati pod novi statut treba i dalje prosuđivati po ranijem pravu po kojem su valjano nastali. To je odstupanje od primjene prava na osnovi načela tempus regit actum. Razlog za to je priznanje prava što su stečena po ranije mjerodavnom pravu (statutu).

Mobilni sukob zakona

Conflict mobile- kombinacija vremenskih i prostornih sukoba zakona. Uvjet za mobilni sukob zakona je da sporni pravni odnos (ili pravno stanje iz kojeg nastaje sporno subjektivno pravo) mora postojati u vrijeme kada poveznica upućuje na prvo od prava čija primjena dolazi u obzir. Rješenja moblinog sukoba su u čl. 35. i 45. st. 1. ZRSZ- a.Čl. 35.: “Za razvod braka mjerodavno je pravo države čiji su državljani oba bračna druga u vrijeme podnošenja tužbe“.Čl. 45. st. 1.: “Za učinak usvojenja mjerodavno je pravo države čiji su državljani usvojitelj i usvojenik u vrijeme zasnivanja usvojenja“.

OBVEZNA PRIMJENA STRANOG PRAVA

Do primjene stranog prava može doći samo ako polazno kolizijsko pravilo u konkretnom slučaju na osnovi svoje poveznice uputi na strano pravo. Pri tome se najčešće upućuje na strano materijalno pravo. Međutim, katkada primjenom metode renvoi dolzi do upućivanja i na strano kolizijsko pravilo.

Primjena stranog prava nije uvjetovana postojanjem uzajamnosti (reciprociteta). Taj pojam međunarodnog javnog prava može doći do primjene samo pri pirmjeni metode posebnih materijalnih pravila. Takvim se pravilima, npr., uređuje privatnopravni položaj stranaca i to tako da se katkada veže uz postojanje uzjamnosti (npr. ZV o stjecanju vlasništva na nekretninama od strane stranaca).

59

Pravna priroda stranog prava i uloga organa primjene pri utvrđivanju tog prava

Ako je strano pravo mjerodavno, postavlja se pitanje kako utvrditi njegov sadržaj. Treba li to činiti organ primjene ili stranka koja se poziva na strano pravo?

Dakle, pitanje je smatra li se strano pravo pravom koje treba poznavati sud ili činjenicama koje u građanskom parničnom postupku, u okviru raspravnog načela, iznose stranke ili se na njih pozivaju.

U mnogim državama, pa tako i u Hrvatskoj, strano pravo je za domaći organ primjene pravo, a ne relevantna činjenica, kao što je to u državama common law- a. Pritom strano pravo ostaje stranim, ne postaje dijelom domaćeg pravnog poretka. Ono se u tuzemstvu primjenjuje samo onda ako to izlazi iz primjene tuzemnih kolizijskih pravila.

Domaće pravo nadležno tijelo treba utvrđivati i primjenjivati po službenoj dužnosti (ex offo), no pri utvrđivanju sadržaja tog prava polazi se od nemogućnosti sučevog poznavanja svih stranih pravnih sistema, pa se propisuju načini kako ipak utvrditi sadržaj stranog prava.

Čl. 13. st. 1. ZRSZ- a određuje da će “Sud ili drugi nadležan organ će po službenoj dužnosti utvrditi sadržaj stranog mjerodavnog prava“.

Čl. 13. st. 2. i 3. određuju da sud ili drugi nadležni organ može zatražiti obavijesti o stranom pravu od Ministarstva pravosuđa RH, no strane u postupku mogu podnijeti i javnu ispravu o sadržaju stranog prava. Pri tome sud odlučuje koji će od navedenih načina primijeniti.

Navedeni načini utvrđivanja stranog prava odnose se na sve privatnopravne situacije za koje je po polaznim kolizijskim odredbama mjerodavno strano pravo.

Primjenjuje se strano pravo u trenutku donošenja odluke. Pri njegovu tumačenju treba postupati u skladu sa sudskom praksom i učenjem pravne znanosti te strane države. To propisuje čl. 9. ZRSZ- a: “Pravo strane države primjenjuje se prema smislu i pojmovima što ih sadrži“.

Koje se pravo primjenjuje ako se ne može utvrditi sadržaj mjerodavnog stranog prava?

Predviđaju se sljedeća rješenja: propisuje se primjena legis fori; rješava se na osnovi primjene prava koje je najbliže stranom neutvrđenom pavu; na temelju sličnog polaznog kolizijskog pravila upućuje se na mjerodavno pravo.

Pri navedenome ne dolazi u obzir nerješavanje predmeta, npr. odbacivanje tužbe ako se radi o parnici.

Primjena stranog prava u državama common law - a

U angloameričkom pravu strano se pravo ne smatra pravom, već činjenicom pa stoga u takvim državama primjena polaznih kolizijskih pravila, iako upućuje na strano pravo, ne dovodi nužno do primjene stranog prava.

60

Posljedica takvog gledišta je da se strano pravo može uzeti u obzir samo ako se na njega poziva u tužbi ili odgovoru na tužbu, a ako se ono osporava, treba ga u pravilu dokazati na način koji zadovoljava sud. Teret dokazivanja stranog prava je na stranci koja zasniva svoj zahtjev ili obranu na tom pravu.

POSEBNO MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO

PRAVO MJERODAVNO ZA UGOVORNE ODNOSE

Čl. 19. ZRSZ- a: “Za ugovor mjerodavno je pravo što su ga izabrale ugovorne strane, ako ovim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno“. U ovoj se odredbi radi o lex autonomiae.

No u samoj odredbi postoji i ograničenje “ako ovim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno“. Tu treba uzeti u obzir čl. 21. ZRSZ- a: “Za ugovore koji se odnose na nekretnine isključivo je mjerodavno pravo države na čijem se teritoriju nalazi nekretnina“ (lex rei sitae).

U čl. 19. imamo jedinu subjektivnu poveznicu, a to je autonomija volje (široko definirana). Njena dopuštenost i granice ocjenjuju se po kolizijskim pravilima lex fori. Treba biti nekoliko indikatora (pokazatelja). To su subjektivni elementi (stranke mogu utjecati).

Autonomija volje može biti izričita ili prešutna. Izvodimo zaključak da može oboje. Idemo in favorem ugovornih stranaka, a u odredbi ne stoji da mora biti izričita. ZRSZ ne spominje načine izražavanja volje.

Sporazumni stranački izbor prava kvalificira se kao ugovor sui generis (npr. ugovorni odnosi će se prosuđivati po švicarskom pravu). Razlikuje se od glavnog ugovora (npr. ugovor o prodaji) za koje se ugovara mjerodavno pravo. Valjanost sporazuma se određuje po pravu države koje su stranke izabrale (lex fori).

Prešutni sporazum mora biti nedvosmislen, treba izlaziti iz ugovora ili iz okolnosti slučaja. Okolnosti slučaja su jezik (engleski ne bi bio mjerodavan), valuta, prorogacija nadležnosti (sama po sebi ne), pozivanje na određeni zakon neke države, ugovaranje mjesta izvršenja (upitno), terminologija određenog pravnog poretka, primjena uzanci i općih uvjeta.

Čl. 973. PZ- a: “Na ugovore o pomorskim plovidbenim odnosima primjenjuje se pravo koje su stranke izabrale“. Uz to dolazi i do primjene čl. 975.: “Ako se pravo čiju su primjenu stranke izabrale za ugovor o iskorištavanju brodova ne može primijeniti na cijeli ugovor ili na koji od odnosa koji proistječu iz ugovora ili ako stranke nisu izričito odredile pravo koje se mora primijeniti, a njihova se namjera o primjeni određenog prava ne može utvrditi ni iz okolnosti slučaja, na ugovor ili na ugovorni odnos primjenjuje se pravo koje je s njim u najbližoj vezi.(2) Ako se ne može utvrditi koje je pravo u najbližoj vezi s ugovorima o iskorištavanju brodova, primjenjuju se:1. pravo mjesta gdje je ugovor sklopljen- za ocjenu glavnih prava i obveza ugovornih strana;2. pravo države čiji je državljanin ili čiju državnu pripadnost ima prijevoznik- ako je ugovor o prijevozu putnika ili stvari sklopljen na temelju unaprijed utvrđenih općih uvjeta prijevoznika;

61

3. odredbe ovoga Zakonika- na ugovor o tegljenju.

Čl. 177. ZOSOZP: “Odredbe ovog zakona o ugovoru o prijevozu putnika i stvari ne primjenjuju se ako su stranke ugovorile primjenu određenog drugog prava“.

Navedeni propisi su, u odnosu na ZRSZ, lex specialis, tj. imaju prednost u primjeni pred ZRSZ- om.

Kada stranke izabiru mjerodavno pravo? U trenutku sklapanja ugovora. Naknadno mogu prije spora i nakon spora (ova je situacija gotovo nemoguća).

Aneks ugovora- promjene mjerodavnog prava. Kakav je učinak novog prava? Stranke mogu izričito ugovoriti da se primjenjuje unatrag (retroaktivno). Čak će se to i pretpostavljati ako one ništa ne ugovore. Ograničenje postoji (u Rimskoj konvenciji) u odnosu na javni poredak (nevaljanost ugovora) i treće osobe (ako bi išlo na štetu prava trećih). Ne može ići na štetu pravne sigurnosti ako bi prema novom pravu ugovor bio nevaljan.

Ako u aneksu kažu da se više ne primjenjuje prorogacija i mjerodavno pravo, onda se primjenjuju odredbe koje se inače primjenjuju kada nema sporazuma (čl. 20. ZRSZ- a).

Ako je naknadno ugovoreno mjerodavno pravo, a prije nije bilo ugovoreno, do ankesa se primjenjuje čl. 20., a od aneksa ono što je ugovoreno.

Kad ne bismo imali odredbu o autonomiji volje (čl. 19. ZRSZ- a), ona bi bila isključena. Tako, npr., za izvanugovornu odgovornost za štetu nije propisana autonomija pa se ona ni ne može primjenjivati. Uredba Brisel II dozvoljava autonomiju volje za izvanugovornu odgovornost za štetu, ali s ograničenjima (koja su propisana).

Koneksitet je jedno od ograničenja autonomije volje. Zahtijeva se da postoji veza između izabranog prava i pravnog odnosa za koji se to pravo izabire. Čl. 19. ne postavlja uvjete koneksiteta. Postoji u Uredbi Rim I za ugovore o prijevozu putnika. Niti jedan naš zakon ne postavlja takav uvjet.

Kolizijskopravna autonomija volje- kada se izabere neko mjerodavno pravo. Npr. ugovore da je mjerodavno talijansko pravo. To je pravo onda isključivo mjerodavno. Time se isključuje primjena prava koje bi inače bilo mjerodavno za ugovor da ugovorne strane nisu ništa izabrale.

Materijalnopravna autonomija volje- ima učinak samo u materijalnoj sferi ugovora (ne utječe na mjerodavno pravo). Pozivanje na jednu odredbu nekog zakona, ali je i dalje mjerodavno pravo koje bi bilo mjerodavno. Npr. ugovore da je mjerodavno talijansko pravo ili nema odredbe o mjerodavnom pravu, a za zatezne kamate se pozivaju na odredbu švicarskog građanskog zakona ili mogu u ugovor inkorporirati tu odredbu (u ugovor inkorporiraju samo dispozitivne propise). Zatezna kamata je kogentna norma (u skoro svim državama) pa bi takva odredba bila ništetna. Valjana je samo ako je valjana po mjerodavnom pravu.

Može li se ugovoriti da se za prava i obveze tužitelja primjenjuje jedno, a za prava i obveze tuženika drugo pravo? Ne može, jer bi došlo do kontradiktornosti. Pravo jednog je obveza drugog.

62

Što ako imamo jedan ugovor koji se odnosi na nekretnine, računala, automobil, itd? Stranke mogu sporazumno urediti primjenu više prava za pojedine dijelove ugovornog odnosa. To je tzv. djelomično upućivanje.

Za nekretnine se ne može ugovoriti. Za ostale stvari se mogu ugovoriti različita prava.

Može li se za plaćanje podvrgnuti nekom trećem pravu? Da. Npr. kad postoji bankarska garancija, više obveza i sl.

Depecage je cijepanje statuta, tj. ugovorno cijepanje. Mogu se ugovoriti različita prava za različite dijelove ugovora. Moguće je autonomijom volje. Ako se dio ugovora može odvojiti od ostatka ugovora i ako taj dio ugovora ima bližu vezu s nekom drugom državom, tada se na taj dio ugovora iznimno može primijeniti pravo te druge države. Primjer iz hrvatskog prava bio bi čl. 179. st. 2. ZOSOZP- a: “da se pravo čiju su primjenu stranke odredile ne može primijeniti na dio tog ugovora ili na neki odnos iz tog ugovora, ili samo na taj dio ugovora, odn. na pravni odnos iz tog ugovora“ (depecage).

Ako nije izabrano mjerodavno pravo, primjenjuje se čl. 20. ZRSZ- a. Faze utvrđivanja mjerodavnog prava:1. utvrditi postoji li izbor stranaka (autonomija volje);2. utvrditi mjerodavno pravo (čl. 20.)- objektivna poveznica;3. klauzula izuzeća, izbjegavajuća klauzula.Treba utvrditi postoje li posebne okolnosti slučaja koje upućuju na drugo pravo (koje je bliže povezano s pravnim odnosom).

Princip karakteristične činidbe

Čl. 20.- princip karakteristične činidbe (razlikuje određeni ugovor od ostalih ugovora)- predstavlja svrhu ugovora. Veći je ekonomski interes države u kojoj ima sjedište osoba koja obavlja karakterističnu činidbu. Stranka koja obavlja tu činidbu predstavlja težište gospodarskog interesa tog ugovora. To nije poveznica, već je poveznica prebivalište/sjedište onoga tko obavlja karakterističnu činidbu.Izuzeci: t. 16.- za burzovne poslove- pravo sjedišta burze;t. 18.- za ugovor o prijenosu tehnologije (licencija i dr.)- pravo mjesta gdje se u vrijeme sklapanja ugovora nalazilo sjedište primaoca tehnologije;t. 19.- za imovinska potraživanja iz ugovora o radu- pravo države u kojoj se rad obavlja ili se obavljao;t. 20.- za ostale ugovore- pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište, odn. sjedište ponuditelja.

Klauzula izuzeća

Funkcija ove klauzule je ostvarenje cilja MPP- a (princip najbliže veze). Funkcija je da se otkloni primjena onog prava koje bi bilo mjerodavno prema objektivnoj poveznici, ako bi neko drugo pravo bilo bliže konkretnom pravnom odnosu. Primjenjuje se u izuzetnim slučajevima.

Čl. 22. određuje doseg primjene mjerodavnog prava- zastara, prekluzija, valjanost ugovora, posljedice ništetnosti ugovora, posljedice neispunjenja ugovora, tumačenje ugovora, način

63

prestanka obveza, prava i obveze stranaka. Za navedena pitanja se pretpostavlja da ulaze u doseg primjene prava mjerodavnog za ugovor.

Čl. 22.: “U odnosima između ugovornih strana, ako ugovorne strane nisu drugačije ugovorile, pravo iz članaka 20. ovog zakona mjerodavno je i za:1) određivanje trenutka od kojega stjecatelj, odn. preuzimatelj pokretne stvari ima pravo na proizvode i plodove stvari;2) određivanje trenutka od kojega stjecatelj, odn. preuzimatelj snosi rizik u vezi sa stvarima.

Čl. 23.: “Pravo mjesta gdje se stvar mora predati mjerodavno je, ako ugovorne strane nisu drugačije ugovorile, za način predaje stvari i za mjere koje treba poduzeti ako se odbije preuzimanje stvari“. Lex loci actus, izuzeto iz ugovornog statuta.

Čl. 7.- za oblik pravnog posla ili lex loci actus ili lex causae (alternativne poveznice): “Ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, smatra se da su pravni posao i pravna radnja u pogledu oblika pravovaljani, ako su pravovaljani bilo po pravu mjesta gdje je pravni posao sklopljen, odn. pravna radnja poduzeta, bilo po pravu koje je mjerodavno za sadržaj pravnog posla, odn. pravne radnje.Ova odredba ide u korist valjanosti ugovora da bi se ugovor čim lakše održao na snazi.

Mane volje i ostala pitanja materijalne valjanosti ugovora, osim poslovne sposobnosti- lex causae (pravo mjerodavno za ugovor).Čl. 14.: “Za pravnu i poslovnu sposobnost fizičke osobe mjerodavno je pravo države čiji je ona državljanin. Fizička osoba koja bi prema pravu države čiji je ona državljanin bila poslovno nesposobna, poslovno je sposobna ako ima poslovnu sposobnost po pravu mjesta gdje je nastala obveza“. Ovo ne vrijedi za porodične i nasljedne odnose.Lex patriae ili lex loci actus- pogodujemo valjanosti pravnog posla.Posebne odredbe za nekretnine, bračnoimovinske i nasljednopravne ugovore. Renvoi se nikako ne odnosi na ugovorne odnose. Javni poredak može djelovati u tom kontekstu. Kod autonomije volje stranaka nema prijevarnog zaobilaženja prava. Pravnu osobnost imaju trgovačka društva, udruge, javne ustanove.

Dva su principa pripadnosti pravne osobe:1. registracija;2. stvarno sjedište- da bi se izbjeglo korištenje poreznih oaza. Mi prihvaćamo samo teoriju registracije, a teoriju stvarnog sjedišta bi mogli primijeniti samo za stranu pravnu osobu. Sve se određuje po pravu države pripadnosti.

Pomorski zakonik

Čl. 968. st. 1. isključuje primjenu renvoi: “Upućivanje na mjerodavno strano pravo znači upućivanje na njegove materijalne odredbe uz isključenje njegovog kolizijskog prava“. Jedan od razloga zašto i ZRSZ isključuje renvoi za ugovorne odnose jer PZ u pravilu regulira samo ugovorne i izvanugovorne odnose (nešto malo i stvarnopravne).

64

Čl. 971.: (1) Za privatnopravne odnose koji proizlaze iz ugovora o zapošljavanju članova posade broda mjerodavno je pravo koje su stranke izabrale.(2) Ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo, mjerodavno je pravo državne pripadnosti broda, ako okolnosti ne upućuju na neko drugo pravo koje je činjenično ili pravno u bližoj vezi sa spornim odnosom i strankama.

Navedeno je klauzula izuzeća da bi se izbjegle situacije jeftinih zastava jer nema nikakve veze između tog prava i konkretnog pravnog odnosa pa bi bilo nelogično primijeniti to pravo.(3) Primjena prava iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne isključuje primjenu prisilnih propisa prava najbliže veze o odgovornosti za smrt i tjelesne ozljede člana posade ako su oni za člana posade povoljniji.

Namjera je da se ostavi minimalna zaštita. Ovi prisilni propisi nisu obični prisilni propisi, nego su to pravila neposredne primjene u dijelu u kojem su povoljnija. Primjenjuju se bez obzira na inače mjerodavno pravo.

St. 3. nije pravilo neposredne primjene, nego samo upućuje na primjenu tih pravila. Pravilo neposredne primjene materijalno rješava stvar. St. 3. nije jednostrano kolizijsko pravilo, ne upućuje samo na hrvatsko pravo.

Čl. 973.: “Na ugovore o pomorskim plovidbenim odnosima primjenjuje se pravo koje su stranke izabrale“. Primaran je izbor stranaka. Ovo je krovna odredba (ima više vrsta plovidbenih odnosa, ovo je generalni naziv).

Čl. 974.- ugovori o iskorištavanju brodova1. izbor stranaka (na temelju čl. 973. jer je to opći članak);2. izbor stranaka se neće primijeniti u onom dijelu u kojem je pitanje odogovornosti uređeno kogentnim propisima te ako bi putnik bio stavljen u nepovoljniji položaj, a luka ukrcaja ili odredišta je u RH. Tada se primjenjuje PZ (dakle, hrvatsko pravo). To je jednostrano kolizijsko pravilo.

Stranke mogu i izričito i prešutno izabrati pravo, što je vidljivo iz čl. 975. st. 1.

Čl. 975. st. 1.: “Ako se pravo čiju su primjenu stranke izabrale za ugovor o iskorištavanju brodova ne može primijeniti na cijeli ugovor ili na koji od odnosa koji proistječu iz ugovora ili ako stranke nisu izričito odredile pravo koje se mora primijeniti, a njihova se namjera o primjeni određenog prava ne može utvrditi ni iz okolnosti slučaja, na ugovor ili na ugovorni odnos primjenjuje se pravo koje je s njim u najbližoj vezi“ (poveznica najbliže veze).

Npr. nerazumno je teško pribaviti sadržaj tog prava, to pravo ne sadrži odredbe o određenom pitanju i sl. Na sucu je da ocijeni koje je to pravo, djeluje fleksibilno.

Navedeno nije klauzula izuzeća. Korigira poveznicu koja je objektivna. Djeluje nakon što nas poveznica već uputi na mjerodavno pravo jer je drugo pravo u bližoj vezi.

Poveznica najbliže veze (daje više fleksibilnosti). Izravno nas vodi na pravilo koje je u najbližoj vezi.

St. 2.: “Ako se ne može utvrditi koje je pravo u najbližoj vezi s ugovorima o iskorištavanju brodova, primjenjuju se:1) pravo mjesta gdje je ugovor sklopljen- za ocjenu glavnih prava i obveza ugovornih strana (lex contractus);2) pravo države čiji je državljanin ili čiju državnu pripadnost ima prijevoznik- ako je ugovor o prijevozu putnika ili stvari sklopljen na temelju unaprijed utvrđenih općih uvjeta prijevoznika;3) odredbe ovoga Zakonika- na ugovor o tegljenju.

65

St. 3.: “Na način izvršenja sporednih prava i obveza ugovornih strana (način krcanja i predaje tereta, računanje vremena za stojnice i prekostojnice, način plaćanja vozarine i sl.) primjenjuje se, u slučaju iz stavka 2. ovoga članka, pravo mjesta gdje su pojedine radnje obavljene, odn. gdje su morale biti obavljene.

Čl. 978.- ugovor o spašavanju broda (imovine i osoba)1. izbor stranaka (na temelju čl. 973.);2. najbliža veza;3. luka gdje je okončano spašavanje, odn. luka u koju je spašeni brod prispio;4. PZ u ostalim slučajevima.

Čl. 979. je izuzetak od prethodnog člankaOdredbe Zakonika se primjenjuju u posebnim slučajevima (hrvatsko pravo):

kada se spašavaju osobe koje su državljani RH; ako se radi o ratnom ili javnom brodu RH (javni interes RH).

Pravo države zastave spašavatelja primjenuje se na podjelu nagrade za spašavanje između vlasnika/brodara i posade.

Čl. 980.- ugovor o gradnji, preinaci ili popravku brodova1. izbor stranaka;2. pravo mjesta brodogradilišta- ako stranke za te ugovore ili za dio tih ugovora nisu izabrale pravo ili ako se izabrano pravo u cijelosti ili djelomično ne može primijeniti.

Čl. 981.: “Na ugovor o pomorskom osiguranju i odnose koji iz njega proistječu primjenjuje se pravo koje su izabrale ugovorne stranke. Ako stranke nisu ugovorile mjerodavno pravo, primijenit će se pravo sjedišta osiguratelja“.

Ova odredba sjedište osiguratelja proglašava poveznicom koja ne dovodi do najbliže veze u konkretnom slučaju. Ovdje nemamo poveznicu najbliže veze.“Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, na odnose iz ugovora o pomorskom osiguranju primjenjuje se hrvatsko pravo ako su sve zainteresirane osobe u tom ugovoru državljani RH s redovnim boravištem u RH ili domaće pravne osobe sa sjedištem u RH, a riječ je o osiguranim predmetima koji su izloženi pokrivenim rizicima isključivo na području RH“. Osiguratelj može biti stranac (najčešće Englez).

Čl. 982.: “Postojanje prava na izravnu tužbu utvrđuje se prema pravu koje je mjerodavno za glavno potraživanje ili prema pravu koje je mjerodavno za ugovor o osiguranju“.

Oštećenik može tužiti osiguratelja, a ne štetnika. Osiguratelj stječe regresni zahtjev prema štetniku.

Ratio navedene odredbe je da štetnik možda nema novca, a osiguratelj uvijek ima. Odnos između štetnika i oštećenika je prema lex causae.

Odredbe o pravu na izravnu tužbu su prisilne naravi.

Čl. 983.: “Oblik pravnog čina u plovidbenom odnosu ocjenjuje se prema pravu mjesta gdje je čin izvršen, odn. gdje je morao biti izvršen ili prema pravu koje je mjerodavno za plovidbeni odnos u cijelosti“ (lex causae).

66

ZOSOZP (Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu)

Misli se na odnose s međunarodnim obilježjem, osim ako međunarodna nadležnost nije drugačije određena.Čl. 176.: (1) “Odredbe ovog Zakona o ugovorima o prijevozu putnika, prtljage, stvari, poštanskih pošiljaka te obavljanju komercijalnih djelatnosti koje nisu prijevoz osoba ili stvari primjenjuju se i na odnose koji nastaju u međunarodnom zračnom prometu, ako međunarodnim ugovorom nije utvrđeno drugačije“.(2) Ugovori iz stavka 1. ovog članka ne smiju biti u suprotnosti s odredbama uredaba i Montrealske konvencije iz članka 184.d ovoga Zakona“.

Čl. 177. i 178. brisani su jer je zakonski tekst usklađen sa Montrealskom konvencijom i europskom pravnom stečevinom.Čl. 179.: “ (1) Na ugovor o osiguranju u zračnom prometu i odnose koji iz njega proizlaze primjenjuje se pravo sjedišta osiguratelja uz uvjet: 1) da stranke nisu izričito odredile pravo koje se mora primijeniti na ugovor, a njihova se namjera o primjeni određenog prava ne može utvrditi niti iz okolnosti slučaja;2) da se pravo čiju su primjenu stranke odredile ne može primijeniti na dio tog ugovora ili na neki odnos iz tog ugovora, ili samo na taj dio ugovora, odn. na pravni odnos iz tog ugovora“ (depecage).(2) Iznimno od odredaba stavka 1. ovoga članka, na odnose iz ugovora o osiguranju u zračnom prometu primjenjuje se hrvatsko pravo ako su sve zainteresirane osobe u tom ugovoru državljani RH s prebivalištem u RH ili pravne osobe s hrvatskom državnom pripadnošću sa sjedištem u RH, a riječ je o osiguranim predmetima koji su izloženi pokrivenim rizicima isključivo na teritoriju RH.

Čl. 180. (određivanje mjerodavnog prava po kojemu se prosuđuje oblik ugovora): “Ugovor i svaka druga pravna radnja izvršena u ispunjenju ugovora valjani su u pogledu oblika ako je sklopljen, odn. ispunjen, u obliku koji je propisan pravom mjesta države u kojoj je sklopljen ugovor, odn. obavljena radnja ili pravom prema kojemu se ocjenjuju glavna prava i glavne obveze iz ugovora.

Pravne praznine ako nema kolizijskog pravila

Čl. 986. PZ- a: “Ako u ovom Zakoniku nema odredaba o pravu mjerodavnom za koji odnos iz ovoga dijela Zakonika, na te se odnose na odgovarajući način primjenjuju odredbe i načela ovog Zakonika, odredbe i načela drugih zakona koji uređuju odnose s međunarodnim obilježjem, načela pravnog poretka RH i općeprihvaćena načela međunarodnog privatnog prava“.

Čl. 183. ZOSOZP- a: “Ako u ovom Zakonu nema odredbe o pravu mjerodavnom za neki odnos primjenjuju se načela pravnog poretka RH i opće prihvaćena načela međunarodnoga privatnog prava“.

67

Bečka konvencija o međunarodnoj prodaji robe (1980. g.)

Najčešći je ugovor o kupoprodaji. Konvencija rješava problem sukoba zakona, ali ne uvijek.

Kupnja softwarea- primjenjuje li se BK? Sudovi su rekli da, software je roba.

BK se u pravilu odnosi na pokretne stvari, ali su isključene: kupnja brodova i zrakoplova; kupnja električne energije; stvari kupljene na dražbi (javnoj); stvari kupljenje na sudskoj aukciji (zapljena i sl.); kupnja vrijednosnih papira, novca; potrošački ugovori.

BK ne regulira pitanje vlasništva na robi. Ne uređuje prijelaz vlasništva (države se nisu mogle dogovoriti). Svaka država ima svoja pravila za prijelaz vlasništva.

U RH vlasništvo se stječe predajom stvari. U nekim državama vlasništvo prelazi sklapanjem ugovora.

BK ne regulira pitanje zastare.

Ako nemamo BK, koje pravo onda primijeniti? Mjerodavno pravo.

Kakvo je kolizijskopravno rješenje prihvaćeno kod nas?Primarno kolizijsko pravilo propisuje da stranke mogu ugovoriti mjerodavno pravo

(čl. 19. ZRSZ- a). Što ako stranke izaberu primjenu zakona neke strane zemlje? Je li to autonomija volje

stranaka u smislu navedenog članka? Da.Npr. stranke izaberu švedski zakon o obveznim odnosima. Koja je razlika kada

stranke izaberu švedsko pravo ili švedski zakon? Ako izaberu pravo, ono se primjenjuje u cijelosti, a ako izaberu zakon, za sva potrebna pitanja potrebno je utvrđivati mjerodavno pravo.

Prorogacijska klauzula, npr. izaberu sud u Londonu. Taj sud kaže da je najkompetentniji za sporove u pomorskom pravu. Zbog toga što su stranke izabrale sud u Londonu, on primjenjuje englesko pravo. No, to bi bilo prenategnuto. Stranke najčešće biraju neutralni forum kod kupoprodaje. To ne znači da su stranke htjele i primjenu prava te treće države.

Kada stranke nisu izabrale mjerodavno pravo, onda je mjerodavno pravo države nositelja karakteristične činidbe (čl. 20. ZRSZ- a). Mjerodavno je pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište, odn. sjedište ponuditelja.

Time se rješava problem mobilnog sukoba zakona (conflict mobile). Kombinacija vremenskih i prostornih sukoba zakona. Uvjeti: sporni pravni odnos (ili pravno stanje iz kojeg nastaje sporno subjektivno pravo) mora postojati u vrijeme kada poveznica upućuje na prvo od prava čija primjena dolazi u obzir (čl. 35., 45. ZRSZ- a).

Supsidijarni način za određivanje mjerodavnog prava je u PZ- u, pravo najbliže veze. Sucu je prepušteno da ocijeni koje je pravo najbliže veze.

68

ZRSZ to sam rješava. Pravo najbliže veze je pravo mjesta gdje nositelj karakteristične činidbe ima prebivalište, odn. sjedište. Ali, to ne mora automatski biti pravo najbliže veze.

Klauzula izuzeća ne postoji u PZ- u. Koja je razlika između kolizijskog pravila najbliže veze i klauzule izuzeća? Klauzula izuzeća je samo korektiv rezultata na koji nas upućuje kolizijsko pravilo.

Čl. 20. ZRSZ- a- posebna klauzula izuzeća samo za ugovorne odnose- posebne okolnosti slučaja upućuju na drugo pravo.

Je li princip karakteristične činidbe mjerodavan za sve ugovore? ugovor o radu- veliki dio odrebi je javnopravnog karaktera (npr. sigurnosni uvjeti na

radu). Ti se propisi uvijek primjenjuju, čak i kad stranke izaberu mjerodavno pravo. Na imovinska potraživanja mjerodavno je pravo države u kojoj se rad obavlja ili se obavljao.

ugovor o nekretninama- isključivo je mjerodavno pravo države na čijem se teritoriju nalazi nekretnina (lex rei sitae);

ugovor o prijenosu tehnologije- zakonodavac je htio zaštititi hrvatske pravne osobe jer su one najčešće primaoci tehnologije (mjerodavno je sjedište u vrijeme sklapanja ugovora);

burzovni poslovi- pravo sjedišta burze; ostali ugovori- prebivalište/sjedište ponuditelja (nije nužno nositelj karakteristične

činidbe).

Posebna materijalna pravilaPrimjena: čl. 1.- ova se konvencija primjenjuje na ugovore o prodaji robe, sklopljene između strana koje imaju svoja sjedišta na teritorijima različitih država:

kada su te države ugovornice (u vrijeme zaključenja ugovora su ratificirale BK i ona je stupila na snagu) ili

kada pravila MPP- a upućuju na primjenu prava jedne države ugovornice.

Neprimjena: ne primjenjuje se BK kada jednoj od stranaka nije poznato da se mjesto poslovanja druge nalazi u inozemstvu.

Ne uzimaju se u obzir, pri primjeni BK, ni državljanstvo strana, kao ni građanski ili trgovački karakter strana ili ugovora.

Ne primjenjuje se na odgovornost prodavatelja za smrt ili tjelesne ozljede.

Regulira: BK se regulira samo sklapanje ugovora o prodaji te prava i obveze prodavatelja i kupca.

Ne odnosi se na: 1 pravovaljanost ugovora bilo koje od njegovih odredaba ili običaja; 2. učinak što bi ga ugovor mogao imati na vlasništvo prodane robe.

Pravne praznine (popunjavanje): pitanja koja se tiču materije uređene BK, a nisu izričito riješena u njoj, rješavat će se prema općim načelima na kojima se temelj ili bez tih načela, prema pravu mjerodavnom na osnovi pravila MPP- a.

Forma: ne traži se posebna forma ugovora, dakle, ne mora biti u pisanom obliku.Sklapanje: ugovor je sklopljen u trenutku prihvaćanja ponude.

69

Ugovaranje: primjena BK može se ugovoriti: ako stranke ugovora o prodaji ugovore primjenu prava države ugovornice; ako stranke iz država ugovornica ugovore primjenu BK za ugovore koji ne potpadaju

pod primjenu BK (brodovi i sl.). Ovdje se radi o materijalnopravnoj autonomiji volje stranaka koja je podvrgnuta nacionalnom pravu pa se primjenjuju ograničenja koja tom pogledu postoje u lex fori.

BK će se primijeniti ako stranke ništa ne ugovore.

Isključenje: stranke mogu isključiti pirmjenu BK: izborom mjerodavnog prava države neugovornice; izborom materijalnog prava određene države; ako izričito navedu u ugovoru da isključuju primjenu BK.

Tzv. opting out- isključuje se primjena u potpunosti ili djelomično.

MJERODAVNO PRAVO ZA IZVANUGOVORNU ODGOVORNOST ZA ŠTETU

Izvori ZRSZ, PZ, ZOSOPZ Haška konvencija o pravu mjerodavnom za prometne nezgode (1971.) Haška konvencija o pravu mjerodavnom za odgovornost proizvođača za svoje

proizvode (1973.)

EU je pokušala unificirati pravo mjerodavno za izvanugovornu odgovornost- Uredba za izvanugovornu odgovornost za štetu (Uredba Rim II).

U načelu je mjerodavno pravo države gdje je delikt nastupio- lex loci delicti commissi. Navedeno je načelo mjerodavnog prava. Države unose neke izuzetke da bi izbjegle njegovo strogoću i apstraktnost. U nekim državama sud primjenjuje svoje pravo, ako je sud nadležan. Npr. u Njemačkoj se primjenjuje njemačko pravo ako je štetnik njemački državljanin. To je iznimka jer se inače uvijek štiti oštećenika.

Lex fori je pristup karakterističan za ranu fazu rješavanja sukoba zakona kod izvanugovorne odgovornosti za štetu.

O naknadi štete se prije uvijek raspravljalo u okviru kaznenog postupka zbog priznatog karaktera javnih propisa i kogentne naravi propisa. Deliktno pravo je dio javnog prava. Ne može se primjenjivati strano pravo.

Lex loci delicti commissi- mjesto štetne radnje- ne smatra se dobrim rješenjemPro: lakše kod dokaznog postupka, oštećenik najčešće živi u državi gdje je događaj nastupio. Cilj je zaštita oštećenika, ekonomičnost.Contra: dislokacija štetne radnje i posljedice.

Locus damni- mjesto štetne posljediceRanije se smatralo da je mjerodavno pravo države gdje je nastala štetna radnja. Neke države uvode i mjesto nastupanja posljedice. Kojem pravu dati prednost, tj. gdje je nastao događaj li nastupila posljedica.Pro: princip opravdanih očekivanja stranaka.

70

Contra: zašto je pogrešno primijeniti pravo države gdje je šteta nastala? Jer ono što je protupravno u jednoj državi, ne mora biti protupravno u drugoj državi.

Protupravnost bi trebalo procjenjivati prema pravu države gdje oštećenik živi.

Čl. 28. ZRSZ- a: st. 1. “Za izvanugovornu odgovornost za štetu, ako za pojedine slučajeve nije drugačije određeno, mjerodavno je pravo mjesta gdje je radnja izvršena ili pravo mjesta gdje je posljedica nastupila, ovisno o tome koje je od ta dva prava povoljnije za oštećenika“. Ovo je tzv. povlašćujuće načelo, favor laesi, ubikvitet.

Ne bira oštećenik koje mu je pravo povoljnije, nego sud. U odluci mora navesti oba prava i odrediti koje je povoljnije. Mora napraviti komparaciju jednog i drugog prava.

Kako procijeniti koje je pravo povoljnije? Najčešće se gleda po visini naknade štete, ali treba uzeti u obzir i zastarni rok (npr. njemačko pravo predviđa višu naknadu štete, ali kraći zastarni rok).

St. 3.: “Za protupravnost radnje mjerodavno je pravo mjesta gdje je radnja izvršena ili gdje je posljedica nastupila, a ako je radnja izvršena ili je posljedica nastupila na više mjesta, dovoljno je da je radnja protupravna po pravu bilo kojega od tih mjesta“.

Hrvatski sudovi uvijek proglašavaju hrvatsko pravo povoljnijim za oštećenika. No, Vrhovni sud je u jednom slučaju prekinuo tu praksu kazavši da je to povreda materijalnog prava.

Što sve podrazumijevamo pod izvanugovornu odgovornost za štetu? Koje sve oblike i događaje?

1. prometne nezgode- česte s međunarodnim obilježjem. Regulira ih Haška konvencija o pravu mjerodavnom za prometne nezgode (1971.);2. u kontekstu radnog odnosa- ugovorna ili izvanugovorna odgovornost;3. povreda prava osobnosti/privatnosti (novo područje)- ovo je jedino područje koje Uredba Rim II nije pokrila. 4. zaštita okoliša- povreda propisa o zaštiti okoliša. Problematično je jer postoje različita rješenja u različitim državama;5. neispravnost proizvoda (potrošači) ili nemarno upućivanje u ispravnost- odgovornost proizvođača za svoje proizvode. Ovo regulira Haška konvencija o pravu mjerodavnom za odgovornost proizvođača za svoje proizvode (1973.). Prema ZOO- u odgovornost proizvođača je objektivna;6. nelojalna tržišna utakmica. Građani ili sudionici tih odnosa mogu biti oštećeni. Postoje posebna pravila, pa čak i posebna kolizijska pravila.

Mogu li se svi ti različiti pravni odnosi rješavati na temelju kolizijskog pravila lex loci delicti commissi? Mnogi smatraju da se ne može dati objektivno rješenje. Mnoge države dopuštaju da sudovi odstupe. To više nije pravo koje je u najbližoj vezi. Prvo se odstupilo od prometnih nezgoda.

71

Haška konvencija za prometne nezgode (1971.)

Jugoslavija ju je ratificirala 1976. g., a RH preuzela po osamostaljenju.

Polje primjeneGrađanska izvanugovorna odgovornost kao posljedica cestovne prometne nezgode (i ni jedne druge).

Izuzeci, tj ne primjenjuje se na: odgovornost proizvođača, prodavača i popravljača vozila; odgovornost vlasnika ceste ili svake druge osobe obvezane da osigura održavanje

ceste ili sigurnost korisnika; odgovornost za potupke drugog, izuzev odgovornosti vlasnika vozila i naredbodavca

(za postupke njegovih potčinjenih); regresne tužbe između ugovornih osoba; regresne tužbe i subrogacije koje se odnose na osiguratelja; tužbe i regresne tužbe što ih podnose organi socijalnog osiguranja ili drugih sličnih

ustanova i javnih garantnih fondova za štete nanesene od automobila ili protiv kojih se podnose te tužbe. Temeljno pravilo je u čl. 3.- mjerodavno pravo- lex loci delicti commissi (zbog pravne

sigurnosti). Mjerodavno je pravo države na čijem se teritoriju dogodila nezgoda- mjesto nastanka štete.

Posljedice nezgode nisu relevantne za odlučivanje o mjerodavnom pravu. Ovo pravilo primjenjuje se samo ako se ne može primijeniti neki od izuzetaka.

Za štetu odgovara onaj tko je skrivio sudar. Odgovara li, procjenjuje se po pravu države gdje se nesreća dogodila.

RH- Zakon o sigurnosti prometa na cestama- uvijek će se primijeniti za procjenu tko je kriv. Supružnici se također mogu tužiti (vozač i suvozač).

Mjerodavno pravo1. načelno, mjerodavno je pravo države gdje se nezgoda dogodila;2. ako su u nesreći sudjelovala dva vozila registrirana u istoj državi, onda se primjenjuje pravo države registracije vozila (ovo je iznimka od pravila motivirana primjenom prava najbliže veze).

Ako vozilo nije registrirano ili je registrirano u više država, uzima se u obzir registracija države u kojoj se vozilo redovito zadržava.

Pravo države registracije vozila (lex registrationis) primjenjuje se na odgovornost (štetnika):1. prema vozaču, posjedniku, vlasniku ili svakoj drugog osobi koja polaže neko pravo na vozilo (bez obzira na njihovo uobičajeno boravište);2. prema žrtvi koja je bila putnik i čije je uobičajeno boravište u državi različitoj od one u kojoj se dogodila nezgoda;3. prema žrtvi koja bila izvan vozila, ako ima uobičajeno boravište u državi registracije vozila.Ako je više žrtava, mjerodavno se pravo određuje za svaku osobu posebno.

72

Navedena pravila vrijede ako je u nezgodi sudjelovalo samo jedno vozilo koje nije registrirano u državi gdje se nezgoda dogodila. Ako je u nezgodi sudjelovalo više od jednog vozila, gore navedena pravila se primjenjuju samo ako su sva vozila registrirana u istoj državi.

Odgovornost za štetu na stvarima1. pravo koje je mjerodavno na odgovornost prema putniku koji je oštećen, uređuje odgovornost za štetu na stvarima u vozilu koje pripadaju putniku ili su mu bile povjerene (lex loci delicti commissi ili lex registrationis + uobičajeno boravište);

2. pravo koje se primjenjuje na odgovornost prema vlasniku vozila uređuje odgovornost za štetu na stvarima koje se prevoze u vozilu, osim stvari utvrđenih prethodnim stavkom (lex registrationis);

3. pravo koje se primjenjuje na odgovornost za štetu na stvarima koje se nalaze izvan jednog ili više vozila, je unutrašnje pravo države na čijem se području dogodila prometna nezgoda. Međutim, odgovornost za štetu nanesenu osobnim stvarima oštećenog koje se nalaze izvan jednog ili više vozila, uređuje unutrašnje pravo države registracije, ako se to pravo primjenjuje na odgovornost prema oštećenome.

Pravila o uređenju (kontroli) sigurnosti prometa uzimaju se u obzir bez obzira na inače mjerodavno pravo, u slučajevima kada mjerodavno pravo nije pravo države gdje je mjesto nezgode (čl. 7.).

Oštećene osobe imaju pravo izravne tužbe protiv osiguratelja odgovorne osobe, ako im takvo pravo priznaje pravo koje se primjenjuje.

Ako pravo države registracije, koje se primjenjuje ne predviđa to pravo, ono se ipak može ostvariti ako ga utvrđuje unutarnje pravo države u kojoj se dogodila prometna nezgoda.

Ako nijedno od tih prava ne utvrđuje takvo pravo na tužbu, ono se može ostvariti ako ga predviđa pravo koje je mjerodavno za ugovor o osiguranju.

Primjena prava koje je mjerodavno na osnovi konvencije može se odbiti samo ako je ono očito protivno javnom poretku.

Hrvatski sud mora primijeniti Hašku konvenciju. Npr. sudar dva Talijana u RH- hrvatski sud primjenjuje Hašku konvenciju i temeljem nje, treba primijeniti talijansko pravo.

Haška konvencija nema prednost pred drugim konvencijama kojih su članice postale ili će postati države ugovornice i koje sadrže odredbe o građanskoj izvanugovornoj odgovornosti zbog prometne nezgode.

Haška konvencija se primjenjuje bez uvjeta uzajamnosti/reciprociteta. To znači da se mjerodavno pravo primjenjuje i ako se radi o pravu države neugovornice. Uzajamnost postoji ako je, npr., Italija ratificirala Konvenciju, ali čak i da je nije ratificirala, Konvencija će se primijeniti.

Haška konvencija ima značaj kao i nacionalna pravila. Primjenjuje se bez obzira je li ju neka država ratificirala ili ne. Time se postiže unificirana primjena kolizijskih pravila Konvencije.

73

Primjer:Imamo dva vozila različitih registracijskih oznaka, sudar talijanskog i njemačkog automobila u RH. Mjerodavno je hrvatsko pravo.

U nesreći sudjelovalo samo jedno vozilo i nastupila je smrt suvozača ili osobe izvan vozila. Ako je vozilo registrirano u drugoj državi, a ne u zemlji u kojoj se nesreća dogodila, mjerodavno je pravo države registracije vozila, pod uvjetom da stradali putnik nema redovno boravište u zemlji gdje se nesreća dogodila (pravo najbliže veze), odn. pod uvjetom da stradali pješak ima redovno boravište u državi registracije vozila.

SlučajVozila registrirana u BiH, državljani BiH, nesreća u RH. Putnica je smrtno stradala, roditelji zahtijevali naknadu štete od osiguravatelja. Koje je pravo mjerodavno?

Hrvatski sud rekao da ne primjenjuje Hašku konvenciju, nego pravo države gdje se nesreća dogodila (hrvatsko pravo).

Zašto Hrvatski sud nije primijenio pravo BiH ako Haška konvencija kaže da se u tim situacijama primjenjuje pravo države registracije vozila (dakle, pravo BiH)? Ovako je hrvatski sud gledao. Haška konvencija predviđa odgovornost prema žrtvi koja je bila putnik (ili se nalazila izvan vozila). Zbog toga je sud primijenio lex loci delicti commissi.

No, HK treba primijeniti bez obzira tuži li žrtva ili netko drugi. Prema ZOO- u, naknadu štete može zahtijevati oštećena osoba, ali i bliski srodnik (djeca, roditelji, brat, sestra). Treba HK tumačiti ekstenzivno. Primjenjuje se i na bliske srodnike.

Sažetak1. pravo mjesta gdje se nesreća dogodila; 2. pravo države registracije vozila; 3. situs vozila- pravo gdje se pretežito nalazi (za neregistrirano vozilo).

Izuzetak u PZ- u

Izuzetak od primjene lex loci delicti commissi postoji i u PZ- u kod sudara brodova (čl. 976.).

Mjerodavno je pravo države gdje se sudar dogodio (u čijem se teritorijalnom moru ili unutrašnjim morskim vodama dogodio)- lex loci delicti commissi.

Ako se sudar dogodio na otvorenom moru, primjenjuje se PZ. Upućuje na primjenu vlastitog prava. Zašto zakonodavac to propisuje?Npr. Sudar turskog i grčkog broda, primjenjuje se hrvatsko pravo, jer se ne mogu primijeniti tursko i grčko. Zašto se ne može kumulativno primijeniti oba prava? Jer rješenja za slučaj sudara mogu biti suprotna.Zašto ne primjeniti pravo države broda koji je skrivio sudar? Jer bi prvo trebali utvrditi tko je skrivio sudar po Zakonu o sigurnosti plovidbe.

Izuzeci:1. ako svi brodovi koji su sudjelovali u sudaru imaju istu državnu pripadnost, primjenjuje se pravo te države, bez obzira na to gdje je do sudara došlo;

74

2. ako brodovi koji su sudjelovali u sudaru imaju različitu državnu pripadnost, ali je pravo svih tih država isto, onda se primjenjuje pravo tih država. Ako su obje države ratificirale istu konvenciju, onda imaju isto pravo- Konvencija za izjednačavanje nekih prava o sudaru brodova iz 1910. g.

Kada je hrvatski sud nadležan ako imamo sudar dva broda različite državne pripadnosti na otvorenom moru? Ako se brodovi tegle u neku hrvatsku luku, odn. ako se olupine nalaze u RH (imovina u RH).

Čl. 977. propisuje iznimke od prethodnog članka koje upućuju na primjenu stranog prava: 1. odredbe Zakonika- ako sve zainteresirane stranke imaju zajedničko državljanstvo ili uobičajeno boravište, odn. sjedište u RH.

Primjenjuje se pravo RH bez obzira gdje se sudar dogodio i koji su brodovi sudjelovali. Ovo je jednostrano kolizijsko pravilo. Izražen je princip najbliže veze, ali samo za hrvatske državljane. Nema funkciju zaštite javnog poretka.2. hrvatsko pravo- ako je jedan od brodova koji je sudjelovao u sudaru hrvatski ratni ili javni brod.

Primjenjuje se pravo RH. Ovo je odredba kojom se štiti hrvatski javni poredak. To je privatnopravna situacija, zašto spada u javni poredak? Razlog su imunitet i ovrha nad državom. Naime, javni i ratni brodovi izuzeti su od ovrhe (državna, javna imovina).

Navedeno nije pravilo neposredne primjene. Naime, pravilo neposredne primjene je po svojoj naravi materijalno pravilo, a ovo je kolizijsko pravilo, i to jednostrano koje ima pozitivnu funkciju javnog poretka.

Ovo je tipično kolizijsko pravilo. Poveznica je javni ili ratni hrvatski brod, a kategorija vezivanja je sudar javnog ili ratnog broda.

Haška konvencija o mjerodavnom pravu za odgovornost proizvođača za svoje proizvode (1973.)

Polje primjenePrimjenjuje se na izvanugovornu odgovornost:1. proizvođača konačnog proizvoda ili sastavnih dijelova;2. proizvođača prirodnih proizvoda;3. isporučitelja proizvoda;4. ostalih osoba, uključujući onih koje se bave popravcima i drže skladišta za robu i koje se u trgovačkoj mreži bave pripremom i distribucijom proizvoda;5. agenata ili osoblja koje radi pod kontrolom gore navedenih osoba.

Ovom konvencijom određuje se mjerodavno pravo za odgovornost proizvođača i drugih osoba za štetu koju nanese neki proizvod, uključujući i štetu nastalu kao posljedica netočnog opisa proizvoda ili zbog toga što nije dana odgovarajuća naznaka njegovih osobina, posebnih karakteristika ili načina upotrebe.

Ako je osoba, čija je odgovornost u pitanju, prenijela vlasništvo ili pravo na upotrebu proizvoda na osobu koja je pretrpjela štetu, konvencija se ne primjenjuje na njihove međusobne odnose. Dakle, ne primjenjuje se na prodavatelja.

75

Mjerodavno pravoPrimarno kolizijsko pravilo- mjerodavno pravo je unutarnje pravo države

redovnog boravišta neposredno oštećene osobe, ako je ta država također:a) država glavnog poslovnog sjedišta osobe čije je odgovornost u pitanju, ilib) država na čijem je području neposredno oštećena osoba pribavila proizvod.

Sekundarno kolizijsko pravilo- mjerodavno pravo je unutarnje pravo države na čijem se teritoriju šteta dogodila, ako je ta država također:a) država redovnog boravišta neposredno oštećene osobe, ilib) država glavnog poslovnog sjedišta osobe čija je odgovornost u pitanju, ilic) država na čijem je području neposredno oštećena osoba pribavila proizvod.

Tercijarno kolizijsko pravilo- mjerodavno je pravo države u kojoj je glavno mjesto poslovanja osobe odgovorne za štetu, osim ako se oštećeni poziva na primjenu lex loci delicti commissi kao za njega povoljnijeg prava (ograničena autonomija volje oštećenika).

Ovo se kolizijsko pravilo primjenjuje kada odgovorna osoba dokaže da nije mogla razumno predvidjeti da će proizvod ili njezini vlastiti proizvodi iste vrste u toj državi biti dostupni putem redovitih trgovačkih kanala. Navedeno je načelo predvidljivost. Služi kao korekcija primarnog i sekundarnog kolizijskog pravila.

Ova konvencija isključuje uvjete reciprociteta- konvencija se primjenjuje čak ako mjerodavno pravo nije pravo države ugovornice. Isključuje i renvoi.

PRAVO MJERODAVNO U POMORSKIM SPOROVIMA

Pomorski odnosi su po svojoj prirodi tradicionalno međunarodni (osim kabotaže). Smisao pomorstva je ulaženje u međunarodne odnose.

Unatoč intenzive unifikacije pomorskog prava, opće pomorsko pravo ne postoji. Nepostojanje unuverzalnog pomorskog prava, kao ni općenito međunarodnog procesnog prava, nalaže pri rješavanju sporova s međunarodnim obilježjem primjenu pravila MPP- a.

Kod pomorskih odnosa nemamo pitanja vezana za osobne odnose.

Izvori pomorskog MPP- aMeđunarodne konvencije- imaju prednost u primjeni- čl. 3. ZRSZ- a.PZ- posebna kolizijska pravila imaju primat nad općim kolizijskim pravilimaZRSZ

Lex loci delicti commissi vrijedi za izvanugovorne odnose, ali se ovdje to ne može primijeniti. Lex loci laboris kod ugovornih odnosa (ugovor o radu). Ne može se primijeniti u pomorskim odnosima.Lex rei sitae- za vlasnička i stvarna prava (gdje se stvar nalazi). Isto se ne primjenjuje.

Zamjenjuje ih pravo državne pripadnosti broda. Pomorsko pravo ima osnov u građanskom pravu pa ono nije potpuno autonomno, iako je to samostalna grana prava. Nije nezavisna od građanskog prava. Pomorsko MPP nije nezavisno od općeg MPP- a.

76

Državna pripadnost broda kao nadovezna okolnostu PZ- u

Brodar i vlasnik broda može, ali i ne mora biti ista osoba. Hrvatska se svrstava u grupu zemalja u kojima se pravu državne pripadnosti broda pridaje u zakonskoj regulativi de lege lata veliki značaj.

PZ koristi državnu pripadnost broda kao isključivu nadoveznu okolnost pri izboru mjerodavnog prava za različite pravne odnose, i to na:

dužnosti i prava zapovjednika u upravljanju brodom i u zasnivanju prava i obveza za vlasnika broda ili brodara;

stvarna prava na brodu; pravne posljedice događaja na brodu na koje se mora primijeniti zakon mjesta gdje

je događaj nastao; ograničenje odgovornosti brodara; naknadu štete zbog sudara brodova, ako svi brodovi između koji se sudar dogodio

imaju istu državnu pripadnost (čl. 976.); pitanje ravnopravnih odnosa.

Čl. 967.: “Odredbe ove glave Zakonika primjenjuju se na svaki plovni objekt koji je brod prema hrvatskom pravu te na svaki plovni objekt koji je brod prema pravu države čiju državnu pripadnost ima“.

Bitna je kvalifikacija, razlikuje se od opće kvalifikacije. Nemamo stupnjevitu kvalifikaciju, nego alternativnu primjenu.

Za razliku od ostalih pokretnina, brod ima poseban pravni status. Ima nacionalnost (državnu pripadnost). Danas se brodovi registriraju pri lučkoj kapetaniji, prije pri trgovačkim sudovima.

Državnu pripadnost broda isključivo je ovlašteno određivati pravo svake države, a kako je i određeno Konvencijom o pravu mora i Konvencijom o otvorenom moru. Svaka država samostalno određuje pod kojim će uvjetima brodu dati državnu pripadnost, odredbe o zastavi i vanjskom obliku te pripadnosti + mora postojati stvarna veza između broda i države zastave. Stvarna veza je jedini zahtjev koji državama postavlja međunarodno pravo.

Državna pripadnost broda je funkcionalnog karaktera. Koristi se kao kriterij podvrgavanja broda i ljudske zajednice na brodu kontroli i jurisdikciji države zastave.

Kriterij razgraničenja sudbenosti država nad brodovima koji se nalaze na otvorenom moru ili stranom teritorijalnom moru, a u kontekstu MPP- a, državna pripadnost broda predstavlja poveznicu, tj. kriterij za određivanje mjerodavnog prava u slučaju sukoba zakona.

Državna pripadnost jedne države, a zastava broda druge državeBrod registriran u jednoj državi, u zakupu stranog zakupoprimca iz druge države, vije

za vrijeme trajanja zakupa zastavu države u kojoj je zakup upisan, ali se orginalna registracija ne briše.

Činjenica da državna pripadnost je u jednoj državi, a brod vije zastavu druge države. Upućuju na primjenu različitih pravnih sustava. Kojoj poveznici dati prednost? Za sva pitanja mjerodavno je pravo zastave broda, a za pitanje vlasništva pravo države državne pripadnosti.

77

Čl. 968. st. 2.- posebni renvoi (zbog postojanja dva upisnika)“Kada kolizijske odredbe ovog dijela Zakonika upućuju na primjenu prava državne pripadnosti broda, a to pravo dopušta da brod privremeno vije zastavu druge države u kojoj se vodi zakupovni registar, za sporni će se odnos primijeniti pravo države čiju brod zastavu privremeno vije ako to predviđa pravo državne pripadnosti broda“.

Inače je renvoi isključen čl. 968. st. 1.: “Upućivanje na mjerodavno strano pravo znači upućivanje na njegove materijalne odredbe uz isključenje njegovog kolizijskog prava“.

Čl. 971. 1. “Za privatnopravne odnose koji proizlaze iz ugovora o zapošljavanju članova posade broda mjerodavno je pravo koje su stranke izabrale“. Ovdje državna pripadnost broda više nije isključiva poveznica. 2. “Ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo, mjerodavno je pravo državne pripadnosti broda ako okolnosti ne upućuju na neko drugo pravo koje je činjenično ili pravno u bližoj vezi sa spornim odnosom i strankama“. Navedeno je klauzula izuzeća. Ne postoji opća, ali postoje dvije posebne, čl. 20. ZRSZ- a i čl. 971. PZ- a.3. “Primjena prava iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne isključuje primjenu prisilnih propisa prava najbliže veze o odgovornosti za smrt i tjelesne ozljede člana posade ako su oni za člana posade povoljniji“.

Sudar brodova

Koje ćemo pravo primijeniti ovisi o tome gdje je do sudara došlo, u teriorijalnom moru ili na otvorenom moru.

U slučaju sudara u teritorijalnom moru, mjerodavno je pravo države u čijem je teritorijalnom moru do sudara došlo (lex loci delicti commissi).

U slučaju sudara na otvorenom moru, primjenjuje se PZ (lex fori).

PRAVO MJERODAVNO ZA STVARNOPRAVNE ODNOSE

ZV sadrži numerus clausus- vrste stvarnih prava utvrđene su pozitivnim prisilnim propisima.

1. pravo vlasništva;2. pravo služnosti;3. založno pravo;4. pravo stvarnog tereta;5. pravo građenja.

Poveznice u hrvatskom pravu

Mjerodavno pravo prosuđuje se prema pravu mjesta gdje se stvar nalzi (lex rei sitae- čl. 18. ZRSZ- a), a ne na temelju stupnjevite kvalifikacije (lex fori + lex causae).

78

Dopunska pravila (čl. 18. st. 2. i 3.):

u pogledu stvari koje su u prijevozu mjerodavno je pravo mjesta odredišta (opredjeljenja)- lex loci destinationis;

na prijevoznim sredstvima mjerodavno je pravo države čiju državnu pripadnost imaju ta sredstva, ako propisima RH nije drugačije određeno- lex registrationis. Dok neko sredstvo nije registrirano tretiramo ga kao robu

Lex rei sitae za nekretnine- postoji gospodarska važnost nekretnine za državu na čijem se teritoriju nalazi. Nekretnine su dio teritorija države pa potpadaju pod njezinu suverenost.

Lex rei sitae za pokretnine- nije toliko univerzalno prihvaćena jer je promjenjiva pomicanjem stvari. Lex loci actus i pravo najbliže veze ovdje svakako dolze u obzir. Ipak prevladava kao poveznica za stvari koje nisu u pokretu kao takve (predane na prijevoz).

VRIJEDNOSNI PAPIRI

Vrijednosni papiri su skladišnica, teretnica i dr.

Postoje stvarna prava na papiru i stvarna prava iz papira. Oba su lex chartae sitae (lex rei sitae).

Prema tradicionalnim shvaćanjima, lex rei sitae za vrijednosne papire na donositelja je pravo mjesta gdje je stjecatelj primio u posjed isprave o vrijednosnom papiru, a za papire na ime, mjesto gdje se nalazi izdavatelj ili osoba koja za njega vodi upisnik.

PRAVO INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA

Vrijedi princip teritorijalnosti (lex loci protectionis) Intelektualne tvorevine je u pravilu moguće reproducirati u velikom broju primjeraka (npr. CD- i), za razliku od materijalnih prava gdje imamo jedan komad na jednom mjestu (npr. nekretnina).

Tko ima pravo na zaštitu procjenjuje se po pravu države u kojoj je žig registriran (svaka država štiti svoj mali segment).

OBITELJSKO MPP

Bračni odnosi

Sklapanje brakaZa sklapanje braka moraju se ispuniti materijalni i formalni uvjeti.

Materijalni uvjeti su, npr. dob, srodstvo.

Dolazi do kumulacije- lex nationalis/lex patriae.

79

Kumulacija može biti obična i distributivna. U slučaju čl. 32. ZRSZ- a je distributivna: “U pogledu uvjeta za sklapanje braka mjerodavno je, za svaku osobu, pravo države čiji je ona državljanin u vrijeme stupanja u brak“.

Bračne smetnje mogu biti: jednostrane; dvostrane- uistinu dvostrane i lažno dvostrane.

Čl. 32. st. 2.: “I kad postoje uvjeti za sklapanje braka po pravu države čiji je državljanin osoba koja želi sklopiti brak pred nadležnim organom RH, neće se dopustiti sklapanje braka ako, što se tiče te osobe, postoje po pravu RH smetnje koje se odnose na postojanje ranijeg braka, srodstvo i nesposobnost za rasuđivanje. Prema prof. Tomljenović, ovo je jednostrano kolizijsko pravilo.

Pravila neposredne primjene iz Obiteljskog zakona su ona koja uređuju: postojanje ranijeg braka, srodstvo i nesposobnost za rasuđivanje.

Formalni uvjeti za sklapanje braka- kvalifikacijaGrađanskopravni/vjerski oblikPreko punomoćnikaPrethodno oglašavanje brakaSuglasnost roditelja

Mjerodavno je pravo mjesta gdje se sklapa brak- lex loci celebrationis. Što ako se brak sklapa na daljinu? Onda je mjerodavno pravo one države koja je dala ovlaštenje određenoj osobi da sklopi brak. To je međunarodno javno pravo.

Nevažnost brakaPriroda nevažnosti: nepostojeći, pobojan, ništetan.Učinci nevažnosti: ex nunc, ex tunc.

Prava u primjeni: Lex nationalis- povreda materijalnih uvjeta;Hrvatsko pravo- u pogledu smetnju;Lex loci celebrationis- formalna manjkavost.

Čl. 34.: “Za nevažnost braka (nepostojanje i ništavost) mjerodavno je bilo koje pravo po kojem je brak sklopljen u smislu članaka 32.“

Razvod brakaČl. 35.: 1. “Za razvod braka mjerodavno je pravo države čiji su državljani oba bračna druga u vrijeme podnošenja tužbe“- lex nationalis

2. “Ako su bračni drugovi državljani različitih država u vrijeme podnošenja tužbe, za razvod braka mjerodavna su kumulativno prava obiju država čiji su oni državljani“.- obična kumulacija (potpuna).

3. “Ako se brak ne bi mogao razvesti po pravu određenom u stavku 2. ovog članaka, za razvod braka mjerodavno je pravo RH ako je jedan od bračnih drugova imao u vrijeme podnošenja tužbe prebivalište u RH“- lex fori

80

4. “Ako je jedan od bračnih drugova državljanin RH koji nema prebivalište u RH, a brak se ne bi mogao razvesti po pravu određenom u stavku 2. ovog članaka, za razvod braka mjerodavno je pravo RH“- lex fori

Učinci brakaOsobni- međusobno poštivanje i potpora, ne smije se zlostavljati, moraju se voljeti, pomagati si, uzdražavati;Imovinski- režim imovine koju stječe za vrijeme braka, koju su imali prije braka.

- zakonski- ugovorni

Imaju isti kolizijski tretman.

Čl. 36.: 1. “Za osobne i zakonske imovinske odnose bračnih drugova mjerodavno je pravo države čiji su oni državljani“- lex nationalis communis2. “Ako su bračni drugovi državljani različitih država, mjerodavno je pravo države u kojoj imaju prebivalište“- lex domicilii communis3. “Ako bračni drugovi nemaju ni zajedničko državljanstvo ni prebivalište u istoj državi, mjerodavno je pravo države u kojoj su imali posljednje zajedničko prebivalište“- posljednji lex domicilii communis4. “Ako se mjerodavno pravo ne može odrediti prema st. od 1. do 3. ovog članaka, mjerodavno je pravo RH“- hrvatsko pravo

Čl. 37. st. 1.: “Za ugovorne imovinske odnose bračnih drugova mjerodavno je pravo koje je u vrijeme sklapanja ugovora bilo mjerodavno za osobne i zakonske imovinske odnose“.2. “Ako pravo određeno u stavku 1. ovog članaka predviđa da bračni drugovi mogu izabrati pravo koje je mjerodavno za bračnoimovinski ugovor, mjerodavno je pravo koje su oni izabrali“Hrvatsko pravo ne dozvoljava navedeno u st. 2., tj. ograničava autonomiju volje, a prema čl. 257. Obiteljskog zakona: “Nije dopušteno bračnim ugovorom uglaviti primjenu stranog prava na imovinskopravne odnose“.

Izvanbračna zajednicaČl. 39. st. 1. “Za imovinske odnose osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici mjerodavno je pravo države čiji su oni državljani“- lex nationalis communis2. “Ako osobe iz stavaka 1. ovog članaka nemaju isto državljanstvo, mjerodavno je pravo države u kojoj imaju zajedničko prebivalište“- lex domicilii communis3. “Za ugovorne imovinske odnose između osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici mjerodavno je pravo koje je u vrijeme sklapanja ugovora bilo mjerodavno za njihove imovinske odnose“.

Spominju se samo imovnski odnosi jer se smatra da izvanbračna zajednica ne postoji ako osobe nemaju zajedničko prebivalište.

Odnosi roditelja i djece

Čl. 40. st. 1. “Za odnose između roditelja i djece mjerodavno je pravo države čiji su oni državljani“- lex nationalis communis2. “Ako su roditelji i djeca državljani različitih država, mjerodavno je pravo države u kojoj svi oni imaju prebivalište“- lex domicilii communis

81

3. “Ako su roditelji i djeca državljani različitih država, a nemaju prebivalište u istoj državi, mjerodavno je pravo RH ako je dijete ili koji od roditelja državljanin RH“- hrvatsko pravo4. “Za odnose između roditelja i djece što nisu predviđeni u st. od 1. do 3. ovog članka, mjerodavno je pravo države čiji je državljanin dijete“.

Očinstvo/majčinstvoČl. 41. “Za priznavanje, utvrđivanje ili osporavanje očinstva, odn. materinstva, mjerodavno je pravo države čiji je državljanin u vrijeme rođenja djeteta bila osoba čije se očinstvo, odn. materinstvo priznaje, utvrđuje ili osporava“- lex nationalis.

UzdržavanjeČl. 42. “Za obvezu uzdržavanja između krvnih srodnika, osim roditelja i djece, ili za obvezu uzdržavanja srodnika po tazbini, mjerodavno je pravo države čiji je državljanin srodnik od kojega se zahtijeva uzdržavanje“- lex nationalis

PosvojenjeČl. 44. 1. Za uvjete zasnivanja usvojenja i prestanka usvojenja mjerodavno je pravo države čiji su državljani usvojitelj i usvojenik- lex nationalis communis2. Ako su usvojitelj i usvojenik državljani različitih država, za uvjete zasnivanja usvojenja i prestanka usvojenja mjerodavna su kumulativno prava obiju država čiji su oni državljani.3. Ako bračni drugovi zajednički usvajaju, za uvjete zasnivanja usvojenja i prestanka usvojenja, osim prava države čiji je državljanin usvojenik, mjerodavna su i prava država čiji su državljani i jedan i drugi bračni drug.4. Za oblik usvojenja mjerodavno je pravo mjesta gdje se usvojenje zasniva.

Članak 45.1. Za učinak usvojenja mjerodavno je pravo države čiji su državljani usvojitelj i usvojenik u vrijeme zasnivanja usvojenja.2. Ako su usvojitelj i usvojenik državljani različitih država mjerodavno je pravo države u kojoj imaju prebivalište.3. Ako su usvojitelj i usvojenik državljani različitih država, a nemaju prebivalište u istoj državi, mjerodavno je pravo RH ako je jedan od njih državljanin RH.4. Ako ni usvojitelj ni usvojenik nisu državljani RH, mjerodavno je pravo države čiji je državljanin usvojenik.

PRAVO MJERODAVNO ZA NASLJEĐIVANJE

Čl. 30. ZRSZ- a: 1. “Za nasljeđivanje mjerodavno je pravo države čiji je državljanin bio ostavitelj u vrijeme smrti“.2. “Za sposobnost za pravljenje oporuke mjerodavno je pravo države čije je državljanstvo oporučitelj imao u trenutku sastavljanja oporuke“.

Članak 31.1. Oporuka je pravovaljana u pogledu oblika ako je pravovaljana po jednom od ovih prava:1. po pravu mjesta gdje je oporuka sastavljena;

82

2. po pravu države čiji je državljanin bio oporučitelj bilo u vrijeme raspolaganja oporukom bilo u vrijeme smrti;3. po pravu oporučiteljeva prebivališta bilo u vrijeme raspolaganja oporukom bilo u vrijeme smrti;4. po pravu oporučiteljeva boravišta bilo u vrijeme raspolaganja oporukom bilo u vrijeme smrti;5. po pravu RH;6. za nekretnine- i po pravu mjesta gdje se nekretnine nalaze.2. Opozivanje oporuke pravovaljano je što se tiče oblika ako je taj oblik pravovaljan bilo po kojem pravu prema kojem je, u skladu s odredbama stavaka 1. ovog čanka, oporuka mogla biti pravovaljano sastavljena.

Haška konvencija o sukobu zakona kod oblika oporučnih raspolaganja (1961.)Konvencija se zasniva na dva glavna načela: favor testamenti i načelo jedinstva

oporučivanja.

Favor testamenti (opće načelo)- valja omogućiti da se oblik raspolaganja smatra valjanim uvijek kad odgovara odredbama bilo kojeg pravnog poretka s kojim su oporučitelj ili njegova ostavina bili u nekoj razumnoj vezi

Jedinstvo oporučivanja- mogućnost oporučitelja da samo 1 oporukom koja je valjana što se tiče oblika, raspolaže cijelom svojom ostavinom (npr. kad imamo imovinu u različitim državama).

Čl. 31. ZRSZ- a je usklađen sa Konvencijom.

Pitanje o tome je li oporučitelj imao prebivalište u određenom mjestu, uređuje pravo tog mjesta.

Svaka država ugovornica može, odstupajući od navedenog članka izjaviti rezervu da određuje mjesto oporučiteljeva prebivališta po pravu države suda.

Primjena pravila o mjerodavnom pravu utvrđenih ovom konvencijom ne zavisi od uzajamnosti. Konvencija se primjenjuje iako zainteresirane osobe nisu državljani država ugovornica ili mjerodavno pravo na osnovi prethodnih članaka nije pravo države ugovornice.Primjena prava koje je mjerodavno po ovoj konvenciji, može se odbiti samo ako je očito nespojivo s javnim poretkom.

Intertemporalno kolizijsko pravilo- ova konvencija primjenjuje se na sve slučajeve u kojima je oporučitelj umro poslije njezinog stupanja na snagu.

Što znači izraz unutarnje pravo koji se ponekad koristi u HK?Taj izraz znači primjenu supstancijalnih (materijalnih, a ne kolizijskih pravila), i

na taj način se isključuje primjena ustanove renvoi (npr. oporučno raspolaganje je valjano što se tiče oblika ako je u skladu s unutarnjim pravom).

83