Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju

Kolegij: Antropologija festivala

Ak. god. 2014./ 2015.

Mogućnosti kulture življenja u skladu s prirodom ponuđene kroz work-shop festival

“TKO PJEVA, ZLO NE MISLI”

Seminarski rad

Mentorica: Petra Kelemen, dr.sc. Studentica: Maša Karin

Zagreb, siječanj 2015.

Sadržaj

Sažetak………………………………………………………………………………………… 3

Uvod…………………………………………………………………………………………... 4

Motivacije i prakse organizatora……………………………………………………………… 5

Mogućnosti kvalitetnije kulture življenja prikazane kroz osnovne karakteristike

festivala ………………………………………………………………………………………. 8

Završni ciljevi festivala………………………………………………………………………. 14

Zaključak…………………………………………………………………………………….. 17

Popis literature………………………………………………………………………………. 18

Popis kazivača……………………………………………………………………………….. 18

2

Sažetak

U ovome radu pokušalo se prikazati na koje načine organizatori work-shop festivala “Tko

pjeva, zlo ne misli” žele i pokušavaju mladima prikazati drugačije načine kulture življenja,

načine koji iz sebe u potpunosti isključuju sve moderno što nas u današnje vrijeme određuje.

Udruga za bolje sada – Ekodrom koja promiče ekološki i kulturnoumjetnički pogled na življenje

tako već tri godine zaredom organizira festival na kojem se pokušava realizirati mnoštvo takvih

ekoloških i kulturnih ciljeva kojima teže. U radu se pažnja posvetila ponajprije motivacijama i

praksama organizatora, što uključuje razloge i poticaje osnivanja ovakvoga festivala, zatim

raznim mogućnostima kvalitetnijega življenja koje su prikazane kroz važan dio festivala koji

čine njegove work-shop radionice te završnim ciljevima festivala koji bi uključivali ispunjenje

zacrtane zadaće samoga festivala prema njegovim organizatorima, sudionicima, posjetiteljima,

okolini.

Ključne riječi: festival, work-shop radionice, kultura življenja u skladu s prirodom, zdravo,

tradicija

3

Uvod

U ovome radu pokušalo se prikazati na koje načine organizatori work-shop festivala “Tko

pjeva, zlo ne misli” žele i pokušavaju mladima prikazati drugačije načine kulture življenja,

načine koji iz sebe u potpunosti isključuju sve moderno što nas u današnje vrijeme određuje.

Riječ je o festivalu koji djeluje unutar “Udruge za bolje sada - Ekodrom” gdje već iz naziva

naslućujemo orijentaciju ove udruge, njen ekološki karakter i aspekte koji pridonose njegovanju

života samoga. Udruga koja promiče ekološki, tradicijski i kulturnoumjetnički pogled na

življenje tako već tri godine zaredom organizira festival na kojem se pokušava realizirati

mnoštvo takvih ekoloških, tradicijskih i kulturnih ciljeva kojima ova udruga teži. Problem

istraživanja je prikazati na koji način festival promiče kulturu življenja u skladu s prirodom među

svojim posjetiteljima, odnosno na kakve načine njegovi organizatori žele promicati kulturu

življenja u skladu s prirodom.

Da bi donijeli zaključke o mogućnostima utjecaja ovoga festivala na određenu promjenu

kulture življenja kod sudionika te zaključke o tome u kolikoj su mjeri organizatori uspjeli

provesti svoju ideju o načinu života u skladu s prirodom, ali i u skladu s običajima, najprije se u

radu moramo osvrnuti na početne motivacije, a onda i prakse organizatora vezane za osnivanje

same udruge iz koje se ovaj festival i izrodio. Ipak su organizatori ti koji su najprije morali

uvidjeti koliko ovakva ideja može doprinijeti kulturi življenja i svima onima koji će se priključiti

takvome mišljenju. Drugo na što se u ovome radu osvrnulo su osnovne karakteristike ovoga

festivala, što bi se ponajprije odnosilo na razne work-shop radionice koje i jesu glavna točka

ovoga festivala, kao nešto što možemo promatrati i kao prezentaciju i očuvanje nasljeđa. Tek na

temelju glavnih karakteristika onoga što ovaj festival čini takvim jedinstvenim kakav on uistinu i

jest možemo doći do nekih konkretnih zaključaka o tome u kolikoj su mjeri organizatori uspjeli

prenijeti svoju ideju. Posljednje na što se rad osvrće odnosi se na završne ciljeve festivala, ali na

kraju krajeva i udruge unutar koje on djeluje, daljnje projekte i ciljeve koji su svakako posljedica

pozitivne reakcije od strane društva i okoline u kojoj se festival održava, a udruga opstaje.

Korištena metoda pri izradi rada bila je polu-strukturirani intervju koji se vodio s troje

kazivača, među kojima je i jedna od organizatorica. Intervjui su vođeni od 20. do 23. siječnja

2015. godine.

4

Motivacije i prakse organizatora

Osvrćući se na svekolike načine današnjega čovjekovog svakodnevnog življenja, koji u sebe

uključuju sve ono zbog čega gubimo našu vezu s prirodom, s kulturom, s tradicijom, sa svim

onim što bi po nekim pravilima zdravog, kvalitetnog, lijepog i duhovnog života trebalo poštivati,

troje mladih ljudi odlučilo je svoja osobna propitivanja o kvaliteti života pretočiti u nešto od čega

će svi imati koristi. Potaknuti su bili ponajprije dvama glavnim aspektima kad je riječ o samome

osnivanju ove udruge, a zatim i festivala, odnosno s jednim negativnim aspektom njihovog

svakodnevnog življenja i jednim pozitivnim dijelom nečega što je kasnije preraslo u jednu

jedinstvenu, kulturnu i ekološki okrenutu priču koja se realizirala održavanjem njihova festivala.

Prvo su bili suočeni s ogorčenjem mladih ljudi kojima su bili okruženi jer su te iste mlade ljude u

cijeloj priči s ekonomskim raspadom naše zemlje mučila pitanja o tome što bi oni sa sobom

točno trebali i mogli raditi, kako poboljšati svoje življenje, kako kvalitetno iskoristiti svoje

slobodno vrijeme, na koje načine raditi određene stvari. Redom su to bili mladi ljudi koji su s

organizatorima imali puno sličnih interesa, ali su bili suočeni s problemom kako te interese

realizirati. Pozitivan aspekt ove priče je bilo prekrasno imanje u Bukovici Utinjskoj, selu pokraj

Vojnića u Karlovačkoj županiji, za koje kazivačica govori da je svakako idejno utjecalo na

osnivanje same udruge, u vlasništvu predsjednika udruge Marka Rukavine koji je to imanje

kupio ne znajući kakva će se priča razviti oko njega te bez ikakvih znanja o tome u što će imanje

pretvoriti. Kada su spojili ta dva problema s kojima su se suočili, odlučili su nešto poduzeti te

pomoći sebi i drugima oko sebe da idu prema boljem sada, da bi imali i bolje sutra. Budući da je

seosko imanje predsjednika udruge bilo idejni poticaj da se sve ovo ostvari, kao bazne teme

kojima bi se mogli baviti te ih predstaviti mladim ljudima kao nešto kvalitetno na što se isplati

potrošiti svoje slobodno vrijeme odabrali su ekologiju, život na selu i stare zanate. Teme su to

koje se svakako dotiču, ili bi se barem trebale doticati naše kulture življenja, jer našom kulturom

življenja njegujemo i život sam. A kakav je to život bez suosjećanja s prirodom, bez kulture, bez

običaja i nasljeđa koji nas definiraju? Potaknuti razmišljanjima o aspektima boljega i

kvalitetnijega življenja i vlastitom razvitku ovo troje mladih odlučilo se pokrenuti i poduzeti

nešto, nadajući se da će na taj način pokrenuti i okolinu oko sebe. Njihove težnje prema

kvalitetnijem življenju, odnosno prema boljoj sadašnjosti iščitavamo i iz slogana njihove udruge

koji pronalazimo na njihovoj internetskoj stranici, a koji glasi: “Jučer, sada, sutra.”

5

Ideja je potekla od Marka i Nene. Oni su došli k meni jedan dan s tom idejom. Ovako, rekli su mi

da imaju jako puno prijatelja i poznanika koji imaju iste interese kao i njih dvoje. Onda se

pokazalo da njih dvoje imaju iste interese kao i ja. Tada smo pričali da imamo jako velik spektar

ljudi, mladih koji imaju slične interese kao i mi, višak slobodnog vremena i ne znaju što bi sa

sobom, pa smo se mi nekako složili da mi imamo volje i da moramo naći slobodnog vremena da

onda organiziramo neke stvari koje su nama zanimljive za sve nas. Onda smo mi odlučili da

idemo mi biti ti koji će nešto napraviti. Teme koje su nas zanimale su bile život na selu,

ekologija, tradicionalna glazba, stari zanati, mladi, kultura općenito, onda nekakav osobni

razvoj i tako… Marko je tada imao firmu koja se bavila ekološkim uzgojem povrća te je kupio u

Bukovici Utinjskoj nekoliko imanja i jedno od tih imanja, koje je prekrasno i najljepše, je stajalo

prazno. Onda smo se dogovorili da sve što budemo organizirali bude tamo jer tamo već imamo

hrpu onoga što nas zanima. Na selu je, do tamo se ide makadamom, ljudi koji okolo žive znaju

raditi hrpu stvari, a koju mi nemamo pojma raditi, ali su nam jako zanimljive. I tak je to počelo,

ta ideja o nečemu na tom Markovom imanju. A što ćemo raditi je ovisilo o našim poznanicima.

Ja sam imala neke prijatelje koji su znali nešto, Marko druge, Nena treće pa smo ih idlučili

skupiti i napraviti par radionica koje bi mogle biti zanimljive i svima ostalima. To smo nazvali

festivalom jer to zvuči super, pa svi vole festivale. Odlučili smo se na to da bi potakli i sebe i sve

oko nas da počnemo malo kvaitetnije provoditi vrijeme. Svi volimo prirodu, ali uvijek mora biti

netko tko će te potaknuti da dođeš i da budeš sretan i da ti bude super. (Ana)

Imajući na umu važnost prirode organizatori nikako ne žele zapostaviti i kulturu kao važan

dio čovjekova razvitka. Po karakteristikama njihovoga festivala možemo uvidjeti da se ovdje

priroda i kultura nikako ne suprotstavljaju, već zajedničkim djelovanjem pokušavaju pokazati

čovjeku mogućnosti njegovoga razvitka nabolje. Osvrćući se na naziv samoga festivala – Tko

pjeva, zlo ne misli vidimo da organizatori već na početku upozoravaju na važnost samoga

njegovanja kulture, u jednu ruku filmske, a u drugu jedne kulture življenja koja poznaje samo

pozitivno – veselo, sretno, bolje.

Mislim da je to Markova ideja bila o nazivu festivala. Svidjelo nam se. Pošto preko dana budu

radionice, ostane onda ta večer koju isto nekako treba popuniti pa smo naravno taj prvi put

odlučili angažirati neke prijatelje koji znaju svirati, pjevati i odatle nekako taj naziv. Zamišljali

smo kako to sve nekako treba izgledati, kako su svi dobre volje, veseli, sretni, a uz to je taj naziv

6

vezan i za naš legendarni film koji prikazuje taj jedan stariji način života od ovoga našega sada

pa je sve nekako pasalo uz sve to što smo mi tamo zamislili raditi. (Ana)

Udruga koja djeluje u skladu s prirodom te u skladu sa svim njezinim mogućnostima i

resursima osnovana je u travnju 2012. godine. pod nazivom Udruga za bolje sada – Ekodrom, s

predsjednikom Markom Rukavinom, potpredsjednicom Nenom Kolak te tajnicom Anom

Mihaljević koja je ujedno i kazivačica pri ovome radu. Udruga koja ubraja tek desetak

konstantnih članova koji sudjeluju pri organizaciji njihovoga festivala kao svoje glavne ciljeve

navodi: buđenje svijesti pojedinaca i šire zajednice o potrebi zaštite prirodne i kulturne baštine,

promicanje gospodarenja prirodnim resursima primjenom odrednica održivog razvoja,

promicanje principa ekološke gradnje nastambi primjenom tradicionalnih tehnika građenja,

promicanje kulture življenja u skladu s prirodom, promicanje eko-turizma, promicanje

zaboravljenih običaja i zanata te promicanje života u ruralnim sredinama.1 Novi statut koji

trenutno rade uključit će i još neke nove ciljeve, za koje su organizatori s vremenom shvatili da

bi ih trebali poticati, kao na primjer poticanje volonterizma i očuvanje hrvatske tradicijske

glazbe.

Za novi statut smo proširili malo ciljeve, ovisno o tome što smo vidjeli da naše članove zanima.

Nismo se ograničili samo na jedan cilj, jer nismo niti takav tip udruge, mi smo nekako spoj

svačega, pa smo se nekako bazirali na to da mi nešto promičemo i potičemo, pa su onda i naši

ciljevi u skladu s time. Službeni naziv udruge je “Ekodrom – udruga za bolje sada” i to je

nekako bila naša nit vodilja jer to i je cilj. Radimo sve aktivnosti koje imaju veze s održivim

razvojem, ekologijom, promicanjem starih zanata, kulturom, ali u obliku očuvanja kulturne

baštine pa je tu zanimljiv dio održavanje glazbenih radionica koje se odnose na nečiju

tradicijsku glazbu, ne nužno hrvatsku. Zasada smo imali svašta - i sevdah i pakistansku

tradicijsku glazbu i Alžirce npr. Pokazalo se da je ljudima to s tom starom glazbom jako

zanimljivo, pa smo i taj taj dio odlučili navesti u novi statut kao jedan od novijih ciljeva, uz

poticanje volonterizma. To je super jer na festivalu trebamo strašno puno volontera i super

uvijek dođu, isto tako tražimo pomoć i od Volonterskog centra. (Ana).

Mogućnosti kvalitetnije kulture življenja prikazane kroz osnovne karakteristike festivala

1 Preuzeto s internetske stranice www.ekodrom.hr 23.11.2014.

7

Kao one od formalnih karakteristika festivala u prvom redu se moraju istaknuti vrijeme i

trajanje festivala. U ovom slučaju radi se o festivalu koji se održava jednom godišnje u ljetno

vrijeme, a u prosjeku traje tri dana.

Pa festival se održava jednom godišnje, a traje u prosjeku tri dana. Namjestili smo ga tako da

bude za vrijeme praznika, odnosno ne samo za vrijeme praznika već se uvijek trudimo da to budu

oni neradni dani u 6. mjesecu. To bude taman oko polovice šestog mjeseca. Ta tri dana festivala

su nam potrebna da kvalitetno održimo radionice. Jedan dan ili samo vikend bi bio premalo.

Jedan dan treba ljudima da se malo ufuraju, to je recimo petak, onda subota i nedjelja da se radi

baš kako spada i onda da se ide doma. Tako ćemo i ove godine. Mislim da će biti 19., 20. i 21.

lipnja, mislim da je čak i taj ponedjeljak neradni, tako da super. Imat ćemo cijelu subotu i

nedjelju za ozbiljne radionice. A festival je jednom godišnje zato što imamo i drugih stvari i

radionica raznih nevezano za festival, a za festival fakat treba raditi dosta. (Ana)

Važnost lokacije je kod ovoga festivala neminovna, što znači da je njegova lokacija imala

ne samo početni idejni karakter, već je i glavno sredstvo izražavanja primarnih organizacijskih

strategija kojima se žele prikazati mogućnosti kulture življenja temeljene prvenstveno na

ekološkim i tradicijskim vrijednostima.

Lokacija je svakako idejno je utjecala na sve. Gledali smo što s tim imanjem. Zapravo smo

se mi tamo počeli spontano okupljati, neovisno od udruge, prije ovoga svega, pa je to imanje

nekako uvijek bilo vezano za bilo kakvu organizaciju s naše strane. (Ana)

Prema riječima organizatora ovaj festival je svakako njihov najvažniji, prvi, glavni i

najposjećeniji projekt udruge. Prve godine festival je okupio oko 250 ljudi, da bi se kasnije ta

brojka neznatno povećala – na drugom je bilo oko 300 ljudi, a na zadnjem blizu 400 ljudi. U

organizaciju festivala je uključeno oko desetak stalnih, aktivnih članova koji pripemaju čitavo

imanje za taj događaj, dok im se za vrijeme festivala broj povećeva jer po riječima

organizatorice, svi su tu da nesebično pomognu i daju sve od sebe.

Pa ovaj festival je nekako naša “beba”. Prvi festival je bio toliko divan. Nitko od nas nije

nikad uopće pomišljao da će to ispasti toliko predivno, pa smo jdnostavno poslije tog prvog

ostali onako: “Što ćemo sad?” Sad moramo ići dalje. I super. Jako puno fenomenalnih ljudi se

uključilo i sve je bilo toliko super da smo rekli da se to mora opet dogoditi. Tako da je to dosad

8

ostao nekako naš najveći događaj, najvažniji. I po broju ljudi koji dođu je to naš najveći

događaj, najposjećeniji. (Ana)

Glavni dio festivala svakako čine njegove radionice koje su tu da posjetitelje podsjete na

važnost njegovanja prirode, življenja u skladu s njom, na tradicijske vrijednosti i na važnost

učenja i razvijanja u svrhu kvalitetnije kulture življenja. Metoda learning by doing koja se

provodi putem radionica na ovome festivalu svakako nam ukazuje želju organizatora za

važnošću našega učenja onih kulturnih i tradicijskih segmenata za koje su oni procijenili da nam

mogu pomoći u konačnoj svrsi poboljšanja nekih aspekata našega života.

Glavna baza su nam radionice jer smatramo da nam je to nekako najvrijednije i to najviše i

želimo raditi. (Ana)

Zapravo su ti svi ljudi nas potaknuli da idemo dalje. Da nije bila takva reakcija, kome bi se onda

dalo mjesecima slagati nešto za što nitko od nas ne dobiva ni lipe ni ništa. Sve je na volonterskoj

bazi i mi svoje slobodno vrijeme koristimo da bi organizirali to, ali baš zato što to nešto što se

dogodi tamo, taj nekakav super osjećaj svih ljudi tamo nas gura dalje. Svi su sretni kad rade

nešto novo, nauče nešto, dobro se zabave, okruženi su sa dobrim ljudima koji rade nešto što je

dobro i za prirodu i za zdravlje i sve, onda naravno da se svi dobro osjećaju i komentari su

super. Ljudi su razlog zašto mi to sve skupa radimo. (Ana)

Po jednom festivalu održavaju se obično tri do četiri glavne radionice koje imaju po jednog

voditelja i pet-šest manjih radionica koje nisu glavni dio, već nekakav dodatni, popratni dio, npr.

dječje radionice, žonglerstvo, akrobacije na svili, slack-line, koje isto imaju svoje voditelje, ali

nisu toliko ozbiljne radionice kao što je to naprimjer tesarstvo. Glavne radionice su jako ozbiljno

shvaćene, kako od strane organizatora, tako i posjetitelja.

Uvijek budu tri-četiri glavne i jedno četiri-pet sporednih radionica. Neke su glavne, a neke

sporedne što ovisi npr. o trajanju. Tesarska radionica je nama, i po nekim ciljevima udruge

zapravo glavna te traje sva tri dana, dok recimo žonglerska radionica nije vezana toliko za ono

čime se mi bavimo, ali je super kao dodatni sadržaj. Glavne radionice u intervalima traju tokom

cijeloga dana, po recimo dva-tri sata između doručka i ručka i onda opet do 4 sata poslije ručka.

Oko 5-6 sati traje na dan. S tim da se neke nekad i oduže još ako ljudi žele nešto dovršiti ili

slično. (Ana)

9

U radionice na kojima je najveći fokus od strane organizatora spadaju radionica

permakulture, tesarska, kovačka, pčelarska, fotografska, glazbena i pjevačka radionica. Vrtna

radionica, odnosno radionica permakulture zauzima jedno od najvažnijih mjesta, jer organizatori

smatraju prirodu najvažnijim resursom koji nam umije uvelike olakšati, ali i uljepšati življenje,

uvijek u cilju promjene na bolje. Vrtlarska radionica je ovdje uključivala odabir i pripremu

terena prema permakulturnim načelima, sadnju, ograđivanje, učenje raspoznavanja samoniklog

jestivog bilja i gljiva, organsko vrtlaranje te uređenje šumskog izvora vode. Svaki od ovih

dijelova vrtlarske radionice zasigurno je posjetiteljima, pogotovo onima koji nisu njegovali

ovakva načela sklada s prirodom, pomogao u promišljanima o iskoristivosti i njegovanju

prirodnih resurasa. Svakako je to bio početni cilj organizatora – da pokušaju prikazati načine

sklada s prirodom od kojega će i priroda i ljudi imati koristi.

Radionicu permakulture sam izabrala zato što mi je tematika zanimljiva. Htjela sam naučiti nove

načine obrađivanja zemlje, malo proširiti svoje vidike. Poslije toga sam i sama napravila svoj vrt

na Braču tako da mislim da mi je ova radionica uvelike pomogla pri tome. Nova znanja koja sam

stekla na radionici su mi stvarno olakšala te sam po nekim sličnim načelima uredila i svoj vrt

primjenjujući upravo ta znanja stečena na radionicama u Bukovici. (Tea)

Pčelarska radionica je također bila jedan od načina organizatora da pokušaju pokazati

koliko važan mora biti suodnos čovjeka i prirode. Željeli su posjetiteljima dati do znanja da nam

treba postati neizbježno oslanjanje na prirodne elemente koji nam mogu uvelike pomoći, u ovom

slučaju ne samo u vezi primarnosti osobnoga čovjekovog zdravlja, što se odnosi na kvalitetu

onoga što od pčela dobivamo, već i na jednoj globalnoj ekološkoj razini koja ne poznaje život

bez pčela. Ovom festivalskom radionicom smo tako dobili uvid u teorijske osnove pčelarstva te

direktan rad s pčelama na imanju.

Tesarska radionica, koju organizatori opisuju kao njima najvažniju, također je jedna od

organizacijskih strategija kojima se pokušalo pokazati da učenje jednog tradicijsko-umjetničkog

nasljeđa u vidu umjetnosti tesarstva može doprinijeti osobnom razvitku, kako u kulturno-

duhovnom smislu, tako i u smislu možebitnih čovjekovih nastojanja da se znanje poput ovoga

čak pretvori i u sredstvo rješavanja osobnih egzistencijalnih, što materijalnih što duhovnih

pitanja. Ova radionica uključuje učenje osnova rada tesarskim alatom, učenje vrsta i odabira

drvene građe, planiranje i pripremu, izgradnju, izrađivanje stolaca ručnim alatima bez upotrebe

10

čavala ili ljepila, izradu elemenata od drveta, rezbarenje i oslikavanje drveta. Za vrijeme trajanja

cijeloga festivala se tako uredno izrađuju drveni predmeti, od kojih poneki i ostanu na imanju, u

svrhu poboljšanja te jedne seosko-tradicijske i festivalske parcele čija su vrata, za sve ljude dobre

volje koji su spremni pomoći i učiti, apsolutno uvijek otvorena. Neki od predmeta koji su

izrađeni tijekom tesarskih radionica za imanje su drveni wc, kućica za psa, velika dječja

penjalica - vidikovac, sjenica, drveni štand za prezentaciju povrća uzgojenog u vrtu, drveni

koševi za odvajanje otpada, drveni elementi za dječje igralište – klackalice, ljuljačke, penjalice.

Tesarska radionica je bila korisna jer sad malo više ljudi, članova udruge zna raditi s drvetom

pa se onda tu i tamo dogodi nekakva lijepa stvar. Naprimjer, sad naš pas Buki s imanja ima

prekrasnu malu kućicu s krovom na kojoj raste začinsko bilje. Onda smo radili i sjenicu na

tesarskoj radionici na prvom festivalu koja je isto ostala udruzi za koristiti. Ostao nam je i

drveni vidikovac, odnosno penjalica za djecu. I mi imamo neka nova znanja koja uvijek rado

primjenjujemo. (Ana)

U vidu prezentacije, učenja i očuvanja tradicijskoga nasljeđa na festivalu je svoje mjesto

među važnim radionicama imala i kovačka koja je posjetitelje uvela u osnove obrade metala

kovanjem, što je uključivalo rad s kovačkim alatom – čekićem i nakovnjem, željezo, vatru, peć,

ali i viziju i tehniku.

Organizatori su glavnim prirodno-ekološkim i tradicijsko-zanatskim radionicama pridodali i

nekoliko umjetničkih radionica, za koje također smatraju da se njegovanjem istih puno može

napraviti za vlastiti razvitak u duhovnom smislu, što bi uključivalo fotografsku, glazbenu i

pjevačku radionicu. Fotografska je tako ponudila posjetiteljima upoznavanje s fotografskom

opremom i osnovama fotografije, zatim fotografiranje koje je izrodilo zajedničku izložbu na

samome kraju festivala. Na radionici pjevanja učile su se pjesme iz filma “Tko pjeva, zlo ne

misli” te starogradske i tradicijske pjesme, vježbalo se višeglasje i učile se osnove pjevačke

tehnike, dok je glazbena radionica nudila učenje osnova sviranja na nekolicini tradicijskih

instrumenata.

Isto tako, organizatori su ponudili i mnoštvo popratnih sadržaja festivala za koje smatraju da su u

sukladnosti s temeljnim vrijednostima koje ovaj festival i udruga žele promicati, što se u prvom

redu odnosi na poboljšanje čovjekovoga odnosa prema sebi samome, a onda i prema prirodi o

11

kojoj toliko ovisimo. Ističu se tu organizirana biciklistička ruta od Zagreba do Bukovice Utinjske

pod nazivom Biciklom na selo te čišćenje odlagališta smeća u šumi kojim su se organizatori

poveli smatrajući divlja odlagališta nemilom prijetnjom okolišu i zdravlju ljudi, nečim što

ugrožava vodene površine, pitku vodu, divlje životinje te narušava cjelokupan estetski dojam

mjesta. Sudionici su također mogli sudjelovati i u čišćenju i krčenju šume pored samoga imanja

čijim je čišćenjem napravljenja pješačko-biciklistička staza. U duhu ljubavi prema prirodi i

svemu zdravome što nam ona može ponuditi, posjetitelji su tako bili pozvani i na sudjelovanje u

izgradnji staze duge oko jedan kilometar unutar imanja, pod nazivom Natural wellness, čija je

namjena zamišljena kao svojevrsna rekreacija i relaksacija kroz aktivnost bosonogog hodanja.

Radionica izrade prirodne kozmetike također spada pod one željene aktivnosti kojima su

organizatori željeli osvijestiti potrebu čovjekovoga sklada s prirodom i korištenja njenih resursa.

Uz radionice koje naglašavaju prezentaciju i njegovanje obrtničko-tradicijskih vrijednosti,

kao što su tesarska i kovačka, ponuđene su bile i slične popratne aktivnosti koje svojom svrhom

ukazuju i na želju organizatora da pokažu vrijednosti očuvanja seljačkih i tradicijskih elemenata,

i na njihovo stajalište o vrijednostima konstantnoga učenja i savladavanja novih radnih

sposobnosti. U ovom slučaju to je označavalo mogućnost sudjelovanja u restauraciji kućnog

drvenog mlina, sudjelovanje u prenamjeni staroga kukuruznika – rastavljanje, premještanje na

novu lokaciju, potom preoblikovanje istoga u sjenicu, pomaganje u restauraciji stare peći u

kuhinji – čišćenje, oblaganje blatnom žbukom, uređenje ložišta, te na kraju rad na postavljanju

ograde oko imanja.

Osim želje organizatora da ukažu na vrijednosti učenja, očuvanje tradicijskog naslijeđa te

rad u skladu s prirodom, pokušali su svojim posjetiteljima ponuditi i nekolicinu manje zahtjevnih

aktivnosti koje su cijelome festivalu omogućili jednu zabavnu, šaljivu i neopterećenu notu, ali

opet s ciljem učenja novih sposobnosti. Takve aktivnosti su uključivale osnovni tečaj orijentacije

u prirodi, jahanje, žonglersku, slackline, hulahoop i arial silk radionicu, radionicu yoge te

buvljak. Svoje mjesto na festivalu je pronašlo i mnoštvo zainteresirane i razigrane djece kojima

su se organizirale kreativne igraonice/radionice te dječje predstave.

Ustrajni u svojim nastojanjima da njihov festival bude što korisniji i edukativniji,

organizatori su odlučili pri drugome izdanju festivala zaokružiti cijelu svoju priču o prirodi, pa

su tako odredili općenitu temu čitavoga projekta koja je te godine bila - voda. U skladu s time su

12

na svojemu Štala film festivalu nudili projekcije dokumentarnih filmova na temu zaštite vodnih

resursa, a predavanja su se doticala tema poput utjecaja hidroelektrana na floru i faunu rijeka,

privatizacije voda te zaštite prava vodnih sustava. Također su se pobrinuli i za izložbu fotografija

koja je tada u skladu s temom o vodi nosila naslov Rijeke Hrvatske. Sve u tom smjeru da ukažu

na potrebu podizanja ekološke svijest kod ljudi, smatrajući da na takve načine možda mogu

prodrijeti barem do one nekolicine zainteresiranih, nadajući se budućem širem lokalnom

osviještavanju kada govorimo o potrebi očuvanja prirodnih segmenata.

Ono što se promijenilo, što nismo imali na prvome festivalu je to da izaberemo temu festivala. To

smo prvi put napravili prošle godine kada je tema festivala bila voda pa su nam onda i

predavanja i filmovi bili na tu temu. A ove godine će nam tema festivala biti revolucionarne

ideje. (Ana)

Završni ciljevi festivala

Ovdje se misli na one ciljeve koje je festival svojim održavanjem svakako ispunio, što

prema svojim članovima, što prema volonterima, sudionicima, ali i okolini u kojoj se održava.

13

Prema riječima organizatora, najvažniji cilj koji su u početku postavili, a to je bio da se mladi

ljudi okupe, uče, razvijaju i na nekakav koristan način provedu svoje vrijeme, na svačiju

dobrobit, na kraju je definitivno ispunjen, pa čak i premašio očekivanja.

Pa sama činjenica šta se spava u prirodi i nema nikakvih zagađenja niti išta, odmah te to smjesti

u prirodu gdje si ti samo jedan od drugih u flori i fauni. Onda svi ti stari zanati, to je nešto divno

što te vraća prirodnim materijalima i korištenju svojih ruku i nekih sposobnosti o kojima inače

niti ne razmišljaš. Samo da se krene od tog poticanja ljudi da izađu u tu prirodu koju svi toliko

obožavamo, u kojoj se svi dobro osjećamo daje neki osjećaj koji tebe napuni, to je ono prvo.

Poticanje ljudi da se uključe. Ljudi se jednostavno uključe zbog samog našeg postojanja i nekim

dobrim stvarima koje radiš ih potakneš da se uključe i da daju to nešto od sebe besplatno, ne

traže ništa za to. Onda se tu nađu i novi prijatelji, onda činjenica da ti učiš, non-stop učiš nešto

novo i da se kao osoba razvijaš. Mislim, osobi od 20 godina je normalno da se razvija, ali osobi

od 30, 40 već i nije. Tu dolaze i te starije osobe koje fakat nešto nauče, al to je nešto za što ne

možeš odrediti koliko nekome vrijedi. Beskrajno vrijedno. (Ana)

Organizatorica mi također naglašava kako su se i oni sami zbog ove udruge i festivala

počeli nekako pronalaziti i na osobnoj i na poslovnoj razini, a radionice su bile te koje su

organizatore odvele u jednom smjeru u kojem su podrobnije počeli razmišljati o vlastitome

razvoju, a onda i poduzimati nešto u vezi toga.

Sve to skupa je nas navodilo da se cijelo vrijeme sad počnemo snalaziti i pronalaziti na privatnoj

i na poslovnoj bazi, vezano to uz udrugu, promišljat i slušat ono što ljudi žele jer udrugu čine

ljudi, a ne nas troje. Mi ćemo postojati ako ljude žele da mi nešto radimo. I onda to osluškivanje

je jedan ciklus koji je podijeljen na faze. I te radionice i to sve nas je odvelo u totalno jednom

smjeru u gdje nitko od nas nije mislio da će ići, gdje toliko razmišljamo o razvoju, i vlastitom a

onda i drugih. Pružilo nam je neke stvari u životu o kojima uopće nismo prije razmišljali. (Ana)

Zbog zaključaka o vidljivoj kvaliteti sustava vrijednosti kojeg ovaj festival pokušava

promicati, donosim ovdje i dojmove jedne kazivačice o samome festivalu te o tome u kolikoj su

mjeri možda neki dijelovi festivala utjecali na njen mogući osobni razvoj.

Provela sam stvarno dva kvalitetna i prekrasna dana u prirodi, stekla nova znanja, nove vještine

koje sam poslije primjenjivala u životu. Sigurno je da sam proširila malo i svoje vidike i

14

svjetonazore. Na primjer, poslije boravka na festivalu sam se i sama malo počela educirati o

meditaciji te je počela prakticirati jer su me upravo festival i ljudi koje sam tamo upoznala na to

potaknuli. (Tea)

Osim svojevrsnoga sklada s prirodom, njegovanja i poštivanja iste i korištenja njenih

resursa te osobnoga razvoja i razvitka koje potiču, ono što vide kao svoje završne ciljeve koji su

proizašli iz samoga festivala u prvome redu su očuvanje tradicijske baštine, komunikacija s

lokalnom zajednicom radi zajedničkoga razvitka te poticanje volonterizma, a koji se definitivno

i dalje potiču i razvijaju održavanjem ovoga festivala.

Naš viši cilj, koji bi se mogao nazvati strateškim je ta naša nekakva vizija da udruga postane kao

nekakva platforma za sve one koji žele raditi te stvari kojima se mi bavimo. Da mi budemo oni

koje će ti ljudi htjeti kontaktirati, pitati da im pomognemo u vezi onoga što ih zanima. Sve to što

smo do sad napravili, znanja koja imamo, kontakte, da iskoristimo i da uključimo što više ljudi u

to i da se to skupa sve širi, da ne ostane samo kao Bukovica i samo kao Ekodrom nego da se to

proba širiti nekako. Zato smo se mi, nas par koji smo najviše uključeni u te poslove udruge smo

se raspodijelili na par područja. Nena se nekako najviše fokusirala na programe za mlade i na

edukaciju, treninge tog tipa. Forsamo da mladima pokažemo što sve postoji. Marko se više

opredijelio na glazbeni dio i na očuvanje stare glazbe, folklora jer sve je manje ljudi koji to

znaju i stari ljudi umiru i ne prenose mladima to u onoj mjeri ko prije pa te neke vrijednosti

nestaju, gube se i onda je Marku misija to očuvati. Pokušat pomoći da se to nekako očuva. A to

se radi na način da se organiziraju neke stvari, da su tu voditelji i ljudi koji znaju skupa s

ljudima koje to zanima. Ivana, koja i živi u Bukovici, nju najviše zanima taj dio volonterizma i to

jako fura i jako radi na tom području. A meni je najzanimljiviji dio komunikacija s lokalnom

zajednicom i mislim da je to nekako taj jedan viši cilj, da nismo ograničeni nego da iskoristimo

dobre strane onoga što nam to područje može pružiti, a i da ljudi koji tamo žive vide kako je

Ekodrom nekakva udruga s kojom bi njima bilo super surađivati. To ide jako teško i sporo jer su

ljudi tamo često jako zatvoreni, ali ide. Malo po malo, pogotovo sa suradnjom s nekim drugim

udrugama koje tamo djeluju. Ta naša ideja festivala je malo po malo nekako izašla iz svojih

okvira i proširila se na nekoliko različitih područja koja ćemo mi sad probati dalje razvijati u

tom nekom istom stilu, a festival ostaje. (Ana)

15

Organizatori smatraju da je njihova ideja festivala malo po malo nekako izašla iz svojih

okvira te se proširila na nekoliko različitih područja koja će oni ubuduće probati njegovati i dalje

razvijati u istom stilu, a s festivalom svakako namjeravaju nastaviti i dalje te na taj način iznova

pokazivati novim posjetiteljima ono što oni smatraju vrijednim slijeđenja, njegovanja, očuvanja,

učenja, promicanja.

Zaključak

Poruke koje nam šalju organizatori ovoga festivala sigurno se tiču promicanja kulture

življenja nabolje, a načini na koje su to pokušali prenijeti posjetiteljima odnose se u prvom redu

na ponuđene work-shop radionice, a onda i na popratne aktivnosti i sadržaje koji redom ukazuju

16

na želju organizatora da osvijeste i potaknu zajednicu oko sebe. Ako na kulturu življenja

gledamo kao na nešto što u sebe uključuje samo poštivanje i zaštitu života, onda na ovakvo

promicanje kulture življenja kao što je ova u skladu s prirodom moramo gledati kao na nešto

čime svakako želimo štititi svoj život. Ipak, očuvanje tradicije, konstantno učenje novih znanja i

sposobnosti te ekološki orijentiran stav prema svijetu i životu zasigurno potiču očuvanje i

njegovanje življenja, odnosno potiču sklad između naše duhovnosti, ljudskog i prirode. A upravo

taj sklad duhovnog, ljudskog i prirodnog jest ono čemu bi svi trebali težiti. Kroz očuvanje

tradicijskih vrijednosti, poticanje učenja te promicanje sklada s prirodom žele se ukazati

vrijednosti koje se isplati slijediti. Isplati se učiti radi našega osobnoga, što duhovnoga što

materijalnoga razvitka, isplati se čuvati tradicijske materijalne, a posebice nematerijalne

vrijednosti te se svakako vrijedi potruditi njegovati prirodu i živjeti u skladu s njom, jer ekološki

pristup kao dio određene kulture življenja čini dobro svima – nama samima, a pogotovo prirodi

samoj za koju možemo reći da nekako uspijeva pamtiti naše odnose prema njoj te nam na iste

načine i vraćati. Edukativni i work-shop festival “Tko pjeva, zlo ne misli” samo je jedan od

mnogih hvalevrijednih aktivnosti koje ova udruga svojim radom uspješno organizira i promiče,

ali je i jedan od onih koje vrijedi iskusiti i doživjeti, jer mjesto je to konstantnoga razvoja,

učenja, sklada s prirodnim vrijednostima, njegovanja našega identiteta samoga. Mjesto je to

stvaranja i prezentacije određene kulture življenja koja se prvenstveno temelji na tradicijskim i

ekološkim vrijednostima.

Popis literature

Kelemen Petra i Škrbić Alempijević Nevena. 2012. Grad kakav bi trebao biti. Zagreb: Naklada

Jesenski i Turk.

17

www.ekodrom.hr. Datum pristupa 23.11.2014.

Popis kazivača

Mihaljević, Ana – intervju vođen 23. siječnja 2015.

Piplović, Tea – intervju vođen 20. siječnja 2015.

S. I. – intervju vođen 20. siječnja 2015.

18