Modeli upravljanja procesima

Meñunarodni znanstveno-stručni skup MODELI UPRAVLJANJA PROCESIMA OBNOVE I RAZVOJA POVIJESNIH GRADOVA Primjer Ivanić-Grada: Mogućnosti revitalizacije i obnove starog Ivanića Ivanić-Grad, 11. studenoga 2011.

Modeli upravljanja procesima

obnove i razvoja povijesnih

gradova

[Uvod]

Pripremili: mr.sc. Biserka Dumbović Bilušić, dipl.ing.arh. Nikša Božić, dipl.ing.arh. Hrvatska sekcija ECOVAST-a

Ovogodišnji meñunarodni znanstveno - stručni skup Modeli upravljanja procesima obnove i

razvoja povijesnih gradova održava se kao četvrti skup u okviru projekta Hrvatske sekcije

ECOVAST-a Obnova i održivi razvitak malih povijesnih gradova u Hrvatskoj. Prepoznato je

da je baština malih povijesnih gradova, kao dokaz višestoljetne tradicije urbaniteta, važna

sastavnica prostornog identiteta Hrvatske, ujedno predstavlja potencijal za razvoj i razvijanje

novih kvaliteta života u njima. Dosad su održani meñunarodni znanstveno-stručni skupovi u

Samoboru (2007.), Mošćenicama (2009.) i Tuheljskim Toplicama (2010.) na kojima su, osim

univerzalnih pitanja metoda i pristupa očuvanja i obnove povijesnih gradova i njihove

okoline, razmatrana obilježja, vrijednosti i problemi u svakom od specifičnih područja.

Partnerski pristup u organizaciji i provoñenju te zaključci navedenih skupova, platforma su

za nastavak djelovanja i nove aktivnosti.

MODELI UPRAVLJANJA PROCESIMA OBNOVE I RAZVOJA POVIJESNIH GRADOVA | Ivanić-Grad (Croatia), 11.11. 2011.

[Uvod] Dumbović Bilušić, Božić

2

Podnaslov ovogodišnjeg skupa - Primjer Ivanić-Grada: mogućnosti revitalizacije i obnove

starog Ivanića proizlazi iz suradnje Hrvatske sekcije ECOVAST-a s lokalnom udrugom

Prijatelji baštine – Amici hereditatis iz Ivanić-Grada. Udruga Prijatelji baštine već niz godina

u Ivanić-Gradu provodi brojne aktivnosti s ciljem prepoznavanja vrijednosti lokalnog

kulturnog naslijeña, njegove zaštite i kreativnog korištenja u suvremenom životu Ivanić-

Grada te u promišljanju budućeg razvoja. Na ovogodišnjem je skupu, uz opće teme zaštite i

obnove povijesnih gradova, poseban naglasak stavljen na lokalne teme Ivanića i

ivanićgradskog kraja, čemu je posvećen i poseban dio konferencije.

Polazišta

Promjene u gospodarstvu, suvremeni način stanovanja, rada i prometa te promjene u

demografskoj strukturi stanovništva, rezultiraju promjenama u povijesnim gradovima te

zahtijevaju nove, aktivne politike i strategije za njihovo očuvanje, obnovu i održivi razvoj.

Obnova povijesnih naselja postaje jedan od najzahtjevnijih zadataka prostornog ureñenja i

politike upravljanja gradovima. U posljednjim su desetljećima u Hrvatskoj sve izraženije

posljedice napuštanja i zanemarivanja povijesnih ambijenata i usmjeravanje razvoja novoj

gradnji i širenju naselja. Stari Ivanić, povijesna jezgra današnjeg Ivanić-Grada,

paradigmatski je primjer takvog stanja, nestalih tradicionalnih obrta, zapuštenih zgrada u

kojima žive i o njima brinu stanovnici, uglavnom starije životne dobi, bez strateškog i

planskog pristupa njegovoj obnovi. Osim vrednovane baštine povijesne jezgre grada vezane

uz funkcije srednjovjekovnog trgovišta, a potom i fortifikacije iz razdoblja protuturske obrane,

važnu ulogu ima i industrijska baština nastala na nalazištima nafte. Valorizacija svih vrsta i

slojeva baštine grada i njegove okoline s kojom je povezana prostornim i funkcionalnim

vezama, predstavlja polaznu točku za prepoznavanje potencijala i zaliha za oblikovanje

plana obnove.

Mnoge povijesne jezgre gradova gube svoju privlačnost jer ne zadovoljavaju zahtjeve

današnjeg života, bez vizije i planova za cjelovitu obnovu koja bi ih ponovno učinila

privlačnima. Često ne prepoznaju svoje potencijale, niti ih dovoljno koriste za unapreñenje

kvalitete života i moguće gospodarsko korištenje. Dosadašnje provoñenje zaštite povijesnih

cjelina često se razmatra odvojeno od promišljanja njihove budućnosti, što rezultira

nefleksibilnim uvjetima korištenja. Mjere zaštite, očuvanja i obnove u okviru sadašnjih

urbanističkih planova ne prate odgovarajući planovi i programi upravljanja i financiranja, kao

temeljni preduvjeti za uspješnu provedbu procesa obnove. Povijesne jezgre postupno gube

stanovnike, naročito mlañe, a time i važnu ulogu stanovanja, ali i svoju tradicionalnu



3

gospodarsku osnovu (obrte i ostale djelatnosti). Istovremeno se, osobito u priobalju, pridaje

veliko značenje turističkoj djelatnosti, često bez kritičkog promišljanja o svim posljedicama

koje iz toga proizlaze. Osim nedostatka planskog pristupa obnovi i revitalizaciji, veliki

problem je iznalaženje sredstava (javnih i privatnih) potrebnih za održavanje i obnovu

povijesnih zgrada i prostora. Neriješeni vlasnički i imovinski odnosi velika su prepreka za

provoñenje mogućih programa i projekata obnove. Takoñer izostaju potpore i stimulacije

vlasnicima povijesnih zgrada, ali i jačanje ukupne svijesti o značaju i vrijednostima baštine i

kao društvenog kapitala. Povijesnim gradovima potrebni su planovi i programi obnove koji

će rezultirati zaštitom povijesnih struktura te omogućiti gospodarski održiv razvoj.

Povijesne jezgre gradova i ostala povijesna naselja zahtijevaju posebne metode i alate za

zaštitu i obnovu, što treba biti uključeno u strateško planiranje sveukupnog razvoja te u

prostorno i urbanističko ureñenje. Neizostavno je u proces planiranja urbane obnove i

revitalizacije, osim stručnjaka različitih disciplina, aktivno uključiti lokalnu zajednicu:

stanovnike, gospodarstvenike i javnu upravu. Urbana obnova je postala jedan od najvažnijih

strateških ciljeva meñunarodne prostorne politike s kojom države, regije i gradovi nastoje

rješavati probleme prostornog razvoja.

Ciljevi skupa

Cilj ovoga znanstveno-stručnog skupa jest pokrenuti sustavnu skrb o povijesnim gradovima,

važnim nositeljima prostornog identiteta Hrvatske, kroz izradu i donošenje jasne strategiju

njihove obnove: od lokalne, županijske do državne razine. Poticanje znanstvenih i stručnih

istraživanja, otvaranje rasprava svih uključenih i zainteresiranih: stanovnika, lokalne

samouprave, upravnih tijela, znanstvenika i stručnjaka različitih disciplina, čiji se interesi

susreću na složenom prostoru povijesnog grada, ima za cilj formiranje zajedničkih stavova

o metodama i aktivnostima kojima bi se zaustavilo propadanje, potaknula obnova i

poboljšao život u malim povijesnim gradovima. Skup se nadovezuje na prethodne skupove

u organizaciji Hrvatske sekcije ECOVAST-a (Samobor 2007., Mošćenice 2009., Tuheljske

Toplice 2010.), s tim da je, u širokom rasponu tema vezanih uz obnovu i razvoj novog života

malih povijesnih gradova, težište usmjereno na modele planiranja i upravljanja obnovom.

Znanstveno-stručni skup otvorio je široki raspon tema vezanih uz proces planiranja obnove

malog povijesnog grada: od istraživanja povijesnih, materijalnih i nematerijalnih struktura i

obilježja te njegovih potencijala sa stanovišta različitih disciplina i aspekata: kulturnog,

povijesnog, urbanističkog, arhitektonskog, sociološkog, ekonomskog, demografskog i sl.;

teoretskih i metodskih pristupa vrednovanju, zaštiti i planiranju povijesnih urbanih i ruralnih



4

cjelina; partnerstva i suradnje stanovnika, vlasnika, gospodarstvenika, javne uprave, udruga

civilnog društva itd.; planova i programa revitalizacije te upravljanja povezivanjem sadržaja,

kao što su poljoprivreda, zanatstvo, industrija, turizam, kultura i sl.; do iskustava u urbanoj

obnovi, koji uključuju domaće i meñunarodne primjere modela reurbanizacije povijesnih

gradova.

Tematski okvir skupa

Široki tematski opseg problema upravljanja procesima obnove i razvoja malih povijesnih

gradova inicijalno je sudionicima skupa postavio doljenavedena pitanja, ali je dao i

mogućnost za otvaranje novih. Pitanja su:

- Koje su vrijednosti povijesne jezgre i graditeljskog naslijeña iz raznih povijesnih

razdoblja? (istraživanja)

- Kakav je značaj baštine povijesnih gradova i kome je to važno? (interesenti)

- Kakvo je stvarno stanje - snage, slabosti, prijetnje i mogućnosti? (postojeći planovi,

projekti, programi, sustav zaštite i odnos prema baštini, vlasništvo, namjena

zemljišta i grañevina, korištenje, upravljanje, mogućnosti ulaganja...)

- Koje su aktualne metode upravljanja planiranjem i situacijom? (politika,

administracija, zakoni, financije, procedure....)

- Koji su novi zahtjevi u odnosu na ograničenja povijesne jezgre? (infrastruktura,

promet..)

- Što se želi postići u kratkom, srednjem i dugom vremenskom roku? (vizija, opći

plan)

- Što su javni i privatni interesi u procesima obnove i razvoja?

- Koji su načini i metode provoñenja obnove? (sustavi upravljanja, planiranja,

financiranja te zakonodavni okviri )

- Kakav je ekonomski interes i kako osigurati sredstva?

- Kakva je uloga stanovnika i korisnika prostora?

- Primjer Ivanić-Grada: analiza dosadašnjih rezultata i problemi u revitalizaciji

povijesnoga gradskog središta?

Teme skupa

Unatoč finacijsko-recesijskim problemima, ovaj meñunarodni skup je, okupljanjem 35

stručnjaka i znanstvenika iz zemlje i inozemstva s ukupno 23 rada, pokazao da postoji

široki interes i potreba za djelovanjem na području urbane obnove jer osjetljive graditeljske



5

strukture povijesnih gradova, bez odgovarujćeg održavanja i obnove, mijenjaju svoje

karakteristike ili nepovratno nestaju. Okupljeni su sudionici iz brojnih akademskih i stručnih

disciplina: arhitekti, sociolozi, planeri (urbanisti), konzervatori, ekonomisti, geografi te

stručnjaci iz područja etnologije, povijesti umjetnosti i turizma. Autori su u svojim radovima

upozorili na važnost malih gradova (koji su u Hrvatskoj i Europi uglavnom i povijesni

gradovi) već zbog same činjenice da u njima živi znatan dio ukupne populacije pojedine

regije ili države, kao i zbog važne uloge koju mali gradovi imaju u odnosu na ruralne

prostore koji ih okružuju.

Kroz opće teoretske modele koji su razvijeni u recentnim europskim istraživačkim projektima

predstavljena su meñunarodna iskustva na temama urbane obnove. U svom izlaganju prof.

Fister predstavlja osnovna polazišta za masterplanove reurbanizacije povijesnih cjelina.

Model je rezultat projekta Re Urban Mobil (razvijenog na primjerima gradova Bologna,

Leipzig, Leon i Ljubljana) koji se poklapa s aktualnim zalaganjima za uvoñenjem posebnog

tipa urbanističko-konzervatorskog dokumenta, zajedno s planom upravljanja, i u hrvatsku

planersku praksu. Različiti modeli revitalizacije malih gradova u radu Tihane Stepinac

Fabijanić razmatraju se kroz usporedbu primjera obnove malih gradova u Hrvatskoj

(Samobor, Lovran, Omišalj, Delnice) i Europi (Luneburg, Witstock, Eisenstadt i Pamukkala).

Zanimljiva su i iskustva s juga Engleske, predstavljena u radu Valerie Carter; putem

različitih razvojnih agencija upravlja se projektima koji su usmjereni na obnovu ekonomske

osnove povijesnih gradova koja postaje njihov razvojni katalizator (u Hrvatskoj smo svjedoci

da se u puno primjera sredstva troše na grañevinsku obnovu bez promišljanja budućih

održivih namjena ili katalizatorskog učinka obnovljene grañevine na povijesnu cjelinu u kojoj

se nalazi.)

Znatan broj autora obrañivao je teme skupa kroz ilustrativne primjere obnova povijesnih

gradova u Hrvatskoj. Na primjeru grada Samobora, autorice Krezić i Dumbović Bilušić

ilustrirale su kako pokrivenosti prostora planskom dokumentacijom svih zakonom propisanih

razina ne rezultira nužno i željenim stanjem u prostoru. Nažalost, vrlo često nedostaje

njihova realizacija, sve ostaje na planovima, iako bi oni trebali biti tek dio sveobuhvatnog

programa urbane obnove. Osnivanjem trgovačkog društva koje ima temeljnu zadaću

poticanja poduzetništva te stvaranja odgovarajućih uvjeta za razvoj poduzetničke djelatnosti

na području grada, Samobor je napravio i korak dalje, na tragu već iskušanih modela u

Europi. Korištenje sredstava iz europskih fondova za obnovu povijesnih jezgri gradova

svakako je iskušan model koji je polučio puno uspješnih primjera na evropskoj razini, ali kod

nas još uvijek predstavlja svojevrsnu novost. Projekti koji su financirani iz evropskih fondova

tek daju prve rezultate, a na skupu je predstavljen jedan takav projekt iz Varaždina (Tropp).



6

Nemogućnost financiranja projekata obnove zapuštenih lokacija isključivo iz sredstava

javnih proračuna, dovela je do razvoja modela javno-privatnog partnerstva, koji se temelji na

iskazivanju odreñenog interesa javnog i privatnog partnera, pri čemu je interes javnog

partnera osigurati grañanima što je moguće prije javnu ili poboljšati postojeće usluge.

Autorica Irena ðokić u svom radu obrañuje neka osnovna teorijska polazišta te analizira

pojedine primjere realizirane po ovom modelu u Europi i Hrvatskoj. Dostupnost sredstava

za pojedini tip projekata može postati poticaj za njihovo osmišljavanje i provedbu, kao što je

slučaj s Programom poticanja obnove raseljenih i zapuštenih sela, koji se već nekoliko

godina provodi u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Autori Buble i Kosty u svom radu iznose

iskustva sudjelovanja u navedenom programu na primjeru naselja Humac na Hvaru. Ovaj je

projekt posebno zanimljiv zbog uključenosti lokalnih vlasnika nekretnina organiziranih u

lokalnu udrugu, koja postaje inicijator i nositelj projekta obnove naselja.

Uspješni projekti počinju kvalitetnim idejama, a jedna takva razrañena je u diplomskom radu

koji se bavi problemom obnove i prenamjene tvrñave na Visu (Bilušić, Krajnik). U

prikazanom radu težište koncepta obnove nije na pojedinačnoj grañevini, već na

umrežavanju i povezivanju sadržaja i različitih ambijenata oko pojedinih tvrñava,

recikliranjem i ponovnim korištenjem napuštene arhitekture tvrñava, ali i pripadajućeg

krajolika. Budući da je povijesni razvoj Ivanić-Grada takoñer obilježilo postojanje

fortifikacijske arhitekture, prikazano istraživanje može biti poticaj razmišljanju o

mogućnostima i modalitetima prezentacije nekadašnje bastionske utvrde. Temu obnove

otočnih naselja obrañivale su i autorice Suljić, Premužić i Malić Mikić. Posebno je

apostrofiran problem nerazvijene svijesti o vrijednosti povijesne baštine i graditeljskog

naslijeña meñu lokalnim stanovništvom, što onda dovodi do neprimjerenih graditeljskih

zahvata.

Uključivanje lokalnih stanovnika u proces urbane obnove, tema je kojom se bavi i Vesna

Rebernak na primjeru jednog američkog lokalnog akcijskog plana, dajući tako i

izvanevropsku dimenziju zalaganjima za što veću uključenost lokalnog stanovništva u

procesima donošenja odluka. Na istom su tragu zalaganja na području lokalne akcijske

grupe „Petrova gora“ (Kljaić Šebrek) koja se provode na principima tzv. Leader pristupa.

Jedna od osnovnih karakteristika Leadera je stavljanje naglaska na lokalno stanovništvo

koje se oduvijek smatralo glavnim čimbenikom ruralnih područja te na njihove sposobnosti

za otkrivanje onoga što najbolje odgovara njihovom okolišu, kulturi, radnim tradicijama i

vještinama.



7

Razvoj turizma koji se oslanja na valorizaciju kulturne baštine aktualna je tema ne samo na

otocima, već i u drugim prostornim kontekstima. Kroz razmatranje mogućnosti prilagodbe

kulturne baštine Ivanić-Grada potrebama posjetitelja, odnosno turističkog tržišta, autorica

Gredičak zaključuje kako turistička ponuda ovisi o vještinama i znanjima ključnih nositelja

inicijativa kulturno-turističkog razvoja te u cilju razvoja znanja i vještina poziva na razvoj

sustava obrazovanja. Turizam u gradovima često se temelji upravo na kulturnom naslijeñu.

Autorice Rudan i Peršić naglašavaju kako veliki gradovi imaju daleko veći spektar mogućih

atrakcija i elemenata za dolazak turista, dok mali povijesni gradići svoje mjesto moraju

pronaći u vlastitoj autentičnosti kroz jedinstveni povijesni, ekonomski i održivi koncept. Oni

svoju turističku ponudu moraju razvijati na način koji ne narušava sklad življenja i vrijednost

vlastite baštine, što se ilustrira inicijativama koje su pokrenute u povijesnom gradu

Mošćenice. Razvoj tzv. „kulturnog turizma“ zanimljiva je tema za većinu malih gradova koji

žele svoj razvoj temeljiti na razvoju turizma. Specifičan je primjer muzeja „Staro selo“ u

Kumrovcu (obrañen u radu Dunje Šarić) gdje je poseban vid turističke privlačnosti u jednom

povijesnom razdoblju iskorišten za stvaranje muzejsko-turističke ponude koja se stalno

nadograñuje u u interakciji s domicilnim stanovništvom, suživotu s obiteljima nastanjenima u

interpoliranim kućama, izrañivačima i ponuñačima suvenira iz Kumrovca i okolice. Drugi,

bitno različit, primjer muzeja korištenih u procesima revitalizacije povijesnih gradova

obrañuje Silva Kalčić u radu koji se bavi odnosom arhitekture muzeja, povijesnih cjelina te

poticanja tzv. „arhitektonskog turizma“. Muzeji-brendovi otvaraju pitanje mogućnosti

transformacije tradicionalnog muzejskog prostora u javni prostor - atraktor dogañanja.

Iako nisu direktno usmjereni na temu malih gradova, na konferenciji su zastupljeni i prikazi

koji se bave problematikom očuvanja identiteta naselja, na primjeru podsljemenskih

zagrebačkih naselja (Šaban). Kompleksnim odnosom kulture i formiranja lokalnih identiteta

bave se i autori Geiger Zeman i Zeman na primjeru Ivanić-Grada i lokalnih proizvoñača

suvenira koji kroz vlastiti rad čuvaju lokalnu kulturnu baštinu i lokalnu memoriju. Istraživanje

je pokazalo da je izrada suvenira svojevrsna identitetska praksa koja manifestira

individualnu privrženost kulturnoj baštini lokaliteta, ali i želju da se kroz izradu suvenira

kulturna baština i održi. Prostor se vidi i u promišljanju širenja ponude suvenira na

suvremeno lice Ivanić-Grada (s industrijskom baštinom), koje danas ostaje nevidljivo.

Prepoznavanje aktera upravljačkih procesa u hrvatskim gradovima tema je rada sociologa

Miletića, Uršić i Mišetić. Političari i domaći privatni poduzetnici prepoznati su kao

najutjecajniji akteri, dok istovremeno stručnjaci u upravljačkim strukturama grada zaključuju

kako bi poželjni modeli razvitka trebali u procese planiranja znatno više uključiti stručnjake,

obične grañene i udruge civilnog društva. Na ključno pitanje o djelatnostima koje bi gradu



8

trebale osigurati prosperitet, a grañanima ugodan život, ispitanici su najčešće spominjali

turizam te, nešto rjeñe, industriju i poljoprivredu.

Uključivanje lokalnog stanovništva u rad skupa bio je jedan od prvih ciljeva pa su u

posebnom dijelu obrañene teme vezane za Ivanić-Grad. Tako su Mavar i Tusun u svom

radu predstavile konzervatorska istraživanja provedena u prostoru Ivanić-Grada. Autorice

pozivaju na potrebu prepoznavanja i poštivanja specifičnosti mjesta i zaključuju kako svrha

revitalizacije nije uvijek potpuna rekonstrukcija povijesnih oblika ili elemenata, nego

nalaženje rješenja za očitavanje povijesnih sadržaja, znakova i simbola u strukturi i

kulturnom krajoliku naselja. Povijest mjesta, naime, uz simbolični, emocionalni naboj, nosi i

potencijal koji može i treba biti inspiracija za kreiranje novih vrijednosti. U obradi teme

kulturne baštine Ivanić-Grada i problema njegova identiteta, autorica Pust Škrgulja poziva

na integralnu skrb za baštinu, čemu već dugi niz godina doprinosi udruga Prijatelji baštine.

Recentnim promjenama u gospodarskoj strukturi Ivanić-Grada bave se autori Lončar i

Valožić. Po prvi puta u zadnjih nekoliko desetljeća, industrija je u Ivanić Gradu po broju

zaposlenih izgubila primat, što ukazuje da se i ovo područje počelo preusmjeravati sa

sekundarnih u smjeru tercijarnih djelatnosti, gdje tek treba prepoznati prave potencijale

grada i osmisliti glavne pravce razvoja. U tom smislu, važna su pitanja gradskog identiteta i

njegove prostorne dimenzije, čime se u svom radu bave autori Prelogović i Lukić. Za

potrebe istraživanja, u proljeće 2011. godine provedeno je terensko kartiranje na prostoru

ivanićgradskog Podgraña te je stvorena prostorna baza podataka o korištenju prostora u

središtu Ivanić-Grada. Autori zaključuju kako Podgrañe sa svojim kulturno-povijesnim

vrijednostima može činiti jedan od slojeva promišljanja identiteta Ivanića kao jednog od

slojeva baštine te kao dinamičnog koncepta temeljenog na prošlosti, ali oblikovanog u

suglasju s potrebama sadašnjosti i očekivanjima budućnosti.

Zaključci i preporuke skupa

Zaključci i preporuke prezentirani u deset točaka na znanstveno- stručnom skupu

održanom u Mošćenicama 2009. godine, upućeni nadležnim Ministarstvima, ostaju aktualni i

dugotrajni program, s glavnim ciljem obnove i revitalizacije malih povijesnih gradova u

Hrvatskoj. Ovogodišnja priopćenja potvrñuju većinu strateških zaključaka, ali i podrobnije

nastavljaju razrañivati pitanja vezana uz metode planiranja i provoñenja obnove.

Zaključci 2. meñunarodne znanstveno stručne konferencije: Revitalizacija malih povijesnih

gradova i njihova okruženja u Primorsko-goranskoj županiji održane u Mošćenicama 23. i



9

24. listopada 2009. godine u organizaciji Hrvatske sekcije ECOVAST-a (Europskog vijeća

za sela i male gradove), Katedre Čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga i Društva

povjesničara umjetnosti iz Zagreba:

1. Sustav malih gradova, naglašene policentrične prostorne mreže, u kojoj svaki mali grad ima različit

identitet i komplementarnu ulogu, treba afirmirati u strateškim, razvojnim i prostornim planovima Republike

Hrvatske.

2. Pojam malog grada uključuje, osim urbanih struktura, i njegovu okolinu, s kojom je povezan fizičkim,

funkcionalnim, administrativnim, vizualnim i ostalim vezama - njegov kulturni krajolik.

3. Svaki grad je poseban i zahtijeva specifičan pristup, ali metodski postupci revitalizacije su slični.

Revitalizacija treba biti temeljena na interdisciplinarnim istraživanjima i dokumentiranju svih sastavnica

grada i njegovog kulturnog krajolika, što treba biti uključeno u glavni planski dokument: plan revitalizacije s

planom upravljanja. Takav integrirani pristup revitalizaciji ima za cilj očuvanje kulturnih vrijednosti, ali i

ekonomsku i društvenu održivost prostora. Projekt „Mošćenice živi grad“ vrijedan je ogledni primjer

provoñenja revitalizacije malog povijesnog grada.

4. Učinkovito planiranje revitalizacije malog povijesnog grada zahtijeva posebnu vrstu prostorno-planskih

dokumenata: konzervatorsko-urbanističkog plana zaštićene povijesne cjeline te plana provedbe i

upravljanja. U izradu i donošenje takvog plana od najranijih faza izrade treba uključiti i stanovnike, stručnu

i društvenu javnost te druge interesne skupine.

5. Radi provoñenja plana revitalizacije i koordinacije aktivnosti, nužno je donošenje plana upravljanja

zajedno s akcijskim planom koji definira ključne aktivnosti usmjerene prema razvoju i održivom upravljanju

povijesnom jezgrom te ratrañivanje u okviru glavnih provedbenih aktivnosti: održivosti namjene prostora,

modela financiranja, modela upravljanja te praćenja i kontrole provedbe.

6. Održivi kulturni, eko i drugi oblici selektivnog turizma, mogu postati ključni pokretači razvitka. Iako je

turizam važan za poticanje gospodarskih aktivnosti koje će omogućiti održavanje povijesnih jezgri, može

imati i negativne posljedice po vrijednost povijesnog prostora. Stoga je važno pažljivo upravljanje

turističkim djelatnostima, rukovodeći se principima održivosti.

7. Održivi razvitak zahtijeva koordinaciju aktivnosti, kombinaciju ekonomskog natjecanja i socijalne

pravednosti, vodeći pritom brigu o kulturno-povijesnim, urbanističkim i okolišnim kvalitetama. Radi

planiranja i koordinacije razvitka, potrebno je umrežavanje gradova u domenama razmjene podataka,

iskustava i aktivnosti.

8. Izvore financiranja planova i projekata revitalizacije treba tražiti na raznim razinama od državnih,

predpristupnih i ostalih fondova, formiranjem zaklada, javno - privatnog partnerstva i sl. Otvorena je

mogućnost ustrojavanja posebnih tijela, ustanova ili agencija za planiranje, upravljanje i koordinaciju

aktivnosti revitalizacije malih povijesnih gradova.

9. Potrebno je stalno praćenje promjena u prostoru te usmjeravanje svih aktivnosti koje mogu dovesti do

promjena u kulturno-povijesnim cjelinama i pripadajućem krajoliku.

10. Nedorečenosti i neusklañenosti Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobra i Zakona o prostornom

ureñenju i gradnji u pogledu revitalizacije malih povijesnih gradova, zahtijevaju usklañivanje i dopune.



10

Polazišta za zaključke skupa (na temelju pisanih priopćenja)

1. Mali povijesni gradovi važni su zbog činjenice da u njima živi znatan dio ukupne

populacije pojedine regije ili države, zbog njihove uloge u očuvanju lokalnih identiteta,

kao i zbog važne uloge koju mali gradovi sa svojim funkcijama i sadržajima imaju u

odnosu na ruralne prostore koji ih okružuju.

2. Razlozi sadašnjeg nezadovoljavajućeg stanja malih povijesnih gradova su

mnogostruki. Velik dio odgovornosti snose i stručnjaci uključeni u procese planiranja

prostora (planeri, arhitekti, konzervatori, pejsažni arhitekti, inženjeri raznih struka te

stručni djelatnici lokalnih uprava) koji u dovoljnoj mjeri ne sagledavaju cjelovitost

povijesnog naselja i ne prepoznaju vrijednosti i potencijale tih prostora.

3. Pokrivenost prostora prostorno-planskom i konzervatorskom dokumentacijom ne jamči

i njihovu uspješnu provedbu. Postojeći sustav urbanističkih planova neprilagoñen je za

povijesne sredine, a postojeći sustav obaveznog uključivanja javnosti u planerske

procese treba nadograditi aktivnim sudjelovanjem, uz iznalaženje modela artikulacije i

zaštite javnog interesa.

4. U planiranju i provedbi prostornih/urbanističkih i ostalih razvojnih planova izostaje

sustavni i integralni pristup koji bi trebao osigurati aktivno sudjelovanje svih dionika (uz

aktivno uključivanje lokalne javnosti, vlasnika te stručnjaka različitih disciplina) i težiti

njihovoj provodivosti, uz nužno definiranje modela financiranja, modela rješenja

imovinsko-pravnih odnosa te modela trajne financijske održivosti programa obnove.

5. U vrednovanju povijesnih struktura i donošenju strateških odluka obnove povijesnog

grada, potrebno je stručna istraživanja povezati sa stavovima ostalih aktera: u prvom

redu grañana, gospodarstvenika, udruga civilnog društva, institucija, političara, stručnih

i upravnih tijela, stručnjaka u gradskoj upravi koji svakodnevno donose odluke važne

za funkcioniranje i razvoj grada te aktivno sudjeluju u procesima njegove

transformacije.

6. Posebnu pažnju treba posvetiti trajnoj edukaciji i podizanju svijesti o vrijednostima

povijesne baštine, ali i o potencijalima koje takva baština u svom širem prostornom

kontekstu predstavlja za razvoj grada. Takva vrsta osviještenosti, uz aktivno

uključivanje javnosti u sve procese, može postati učinkovit mehanizam zaštite

postojećih kvaliteta lokalne sredine. Pritom je važna uloga lokalnih kulturnih institucija,

kao i lokalnih udruga grañana.



11

7. Ulaganja u obnovu zaštićenih naselja i grañevina treba pospješiti poreznim

pogodnostima i drugim instrumentima financiranja, kao i potporama (stručnim i

financijskim) prilikom prijava na dostupne programe financiranja.

8. Prihvatljivi su kvalitetni modeli obnove kulturnih dobara kao pokretača i okosnice

razvoja turizma, pri čemu je važno da razvoj turizma ne naruši sklad socioekonomskih

uvjeta života i identitet grada. Kompleksni odnos kulture i formiranja lokalnih identiteta

uključuje stvaranje novih „atraktora dogañaja“ u novim ili prenamijenjenim

grañevinama, materijalne kulturne objekte koji prenose „lokalne poruke“ i značenja te

nematerijalne izraze lokalne kulture koji su neizbježno isprepleteni i s turizmom. Mali

povijesni gradići moraju svoje mjesto na turističkom tržištu pronaći u vlastitoj

autentičnosti.

9. Razvoj temeljen na razvoju turizma nije jedini model kojega treba razvijati u

postindustrijskom razdoblju u kojem se nalaze naši gradovi, a turizam kao monokultura

nosi i odreñene opasnosti. U promišljanje budućeg razvoja malih povijesnih gradova

treba uključiti projekte koji će biti usmjereni na obnovu ekonomske osnove grada i koji

onda mogu funkcionirati kao razvojni katalizatori lokalnih sredina.

10. Osnovni strateški ciljevi razvoja trebaju poštovati specifičnosti mjesta. Svrha

revitalizacije nije uvijek potpuna rekonstrukcija povijesnih oblika ili elemenata, nego

nalaženje rješenja za očitavanje povijesnih sadržaja, znakova i simbola u strukturi i

kulturnom krajoliku naselja. Povijest mjesta, uz simbolični, emocionalni naboj, nosi i

potencijal koji može i treba biti inspiracija za kreiranje novih vrijednosti.

Zbornik radova Meñunarodnog znanstveno-stručnog skupa MODELI UPRAVLJANJA PROCESIMA OBNOVE I RAZVOJA POVIJESNIH GRADOVA Primjer Ivanić-Grada: Mogućnosti revitalizacije i obnove starog Ivanića Ivanić-Grad, 11. studenoga 2011. International conference MODELS FOR MANAGEMENT OF HISTORICAL TOWNS REVITALIZATION AND DEVELOPMENT PROCESSES Ivanić-Grad Example: Possibilities for Revitalization and Conservation of the Old Town of Ivanić Ivanić-Grad, Croatia, November 11, 2011 Conference proceedings Nakladnik | Publisher Hrvatska sekcija ECOVAST-a Froudeova 78, HR-10020 Zagreb Za nakladnika | For the Publisher Mr.sc. Biserka Dumbović Bilušić Predsjednica Hrvatske sekcije ECOVAST-a Urednici | Editors Nikša Božić Mr.sc. Biserka Dumbović Bilušić Lektura | Proof reading Ana Širinić, prof Prijevod | Translation Tanja Barbarić, prof Lektura stručne terminologije | Specialist terminology Nikša Božić

Grafička priprema | Layout Nikša Božić Marko Bilušić Grafička priprema naslovnice | Cover layout Bojan Vlahek (Kontrapost) ISBN 978-953-97540-3-5 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 785283

Meñunarodni znanstveno-stručni skup MODELI UPRAVLJANJA PROCESIMA OBNOVE I RAZVOJA POVIJESNIH GRADOVA Primjer Ivanić-Grada: Mogućnosti revitalizacije i obnove starog Ivanića Ivanić-Grad, 11. studenoga 2011. Organizatori | Organizers Hrvatska sekcija ECOVAST-a (Europskog vijeća za sela i male gradove), Zagreb i udruga Prijatelji baštine - Amici hereditatis, Ivanić-Grad Znanstveni odbor | Scientific Committee dr.sc. Peter Fister, Fakulteta za arhitekturo, Ljubljana; dr.sc. Nataša Jakšić, Arhitektonski fakultet, Zagreb; dr.sc. Damir Krajnik, Arhitektonski fakultet, Zagreb; dr.sc. Jasenka Kranjčević, Institut za turizam, Zagreb; dr.sc. Aleksandar Lukić, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb; dr.sc. Anka Mišetić, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb; dr.sc. Ratko Vučetić, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb; mr.sc. Biserka Dumbović Bilušić, Ministarstvo kulture, Zagreb; Organizacijski odbor | Organizational committee Katarina Magić Koščević, Udruga Prijatelji baštine; Nikša Božić, Hrvatska sekcija ECOVAST-a; Ana Marković, Maja Cepetić, Vida Pust Škrgulja (Udruga Prijatelji baštine); mr.sc. Valerija Kelemen Pepeonik, Tihana Stepinac Fabijanić, Branka Širinić (Hrvatska sekcija ECOVAST-a). Pokrovitelji skupa | Sponsored by Grad Ivanić-Grad Ministarstvo kulture Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureñenja i graditeljstva

SADRŽAJ | CONTENTS

Oznaka datoteke File label 01 Biserka Bilušić Dumbović, Nikša Božić Modeli upravljanja procesima obnove i razvoja povijesnih gradova (Uvod) 02 Biserka Bilušić Dumbović, Nikša Božić Models for Management of Historical Towns Revitalization and Development Processes (Introduction) 03 Katarina Magić Koščević Mogućnosti revitalizacije i obnove starog Ivanića Possibilities for Revitalization and Conservation of the Old Town of Ivanić

Polazišta urbane obnove Starting Points of Urban Renewal 11 Geran-Marko Miletić, Sara Uršić, Anka Mišetić: Socijalna održivost i procesi urbane transformacije u hrvatskim malim gradovima: pogled odozgo Social sustainability and processes of urban transformation in Croatian small towns: a bird's eye view 12 Tatjana Gredičak:

Upravljanje lokalnim ekonomskim razvojem – turistička valorizacija kulturne baštine u funkciji ekonomskog razvoja Management of local economic development - tourist valorization of cultural heritage in the function of economic development

13 Tihana Stepinac Fabijanić:

Tradicijski elementi u urbanoj strukturi malih gradova Hrvatske i Europe Traditional elements in the urban structure of Croatian and European small towns 14 Jelena Lončar, Luka Valožić:

Promjena gospodarske strukture Grada Ivanić-Grada od 1991. do danas Changes in the economic structure of Ivanić-Grad since 1991 till today

Primjeri obnove povijesnih cjelina Examples of historic areas renewal 21 Irena ðokić:

Suvremeni modeli prenamjene brownfield lokacija Models of conversion of brownfield locations 22 Silva Kalčić:

Muzej kao način revitalizacije povijesnih gradova te poticanja arhitektonskog turizma Museum as a medium of revitalization of historical towns and promotion of the architectural tourism 23 Dražana Krezić, Biserka Dumbović Bilušić:

Uloga planiranja i upravljanja procesima obnove povijesnog grada - primjer Samobora Role of planning and managing of processes of historic towns renewal – an example of Samobor 24 Sanja Buble, Tito Kosty:

Iskustva u planiranju obnove i održivog razvoja zaštićenog ruralnog naselja Humac Experiences in planning of restoration and sustainable development of protected rural settlement of Humac

25 Azra Suljić, Marija Premužić, Danijela Malić Mikić:

Obnova i revitalizacija naselja otoka Lastova kroz prostornoplansku dokumentaciju Restoration and revitalisation of settlements on the island of Lastovo through spatial planning documents

Potencijali za razvoj povijesnih cjelina Potentials for development of historic areas 31 Sanja Šaban:

Naselja oko Parka prirode Medvednica - obilježja, trendovi i mogućnosti razvoja Settlements around Medvednica Nature Park – characteristics, trends and prospects 32 Dunja Šarić:

Baštinjene vrijednosti tradicijske kulture kumrovečkog kraja - doprinos Muzeja „Staro selo“ Inherited values of the traditional culture of Kumrovec region - contribution of the Museum "Staro selo“ („Old village“)

33 Jelena Kljaić Šebrek:

Petrova gora u novom ruhu – primjer modela obnove kulturne baštine Petrova gora in new attire - example of a restoration model of cultural heritage 34 Maja Bilušić, Damir Krajnik:

Napuštene utvrde 19. stoljeća - potencijal za razvitak grada Visa Abandoned fortresses of the 19th century - development potential of the town of Vis 35 Elena Rudan, Silvana Peršić:

Razvoj turizma maloga povijesnoga grada – primjer Mošćenice Development of tourism of a small historical town on an example of Mošćenice

Mogućnosti revitalizacije i obnove starog Ivanića Possibilities of renewal of Old Ivanić 41 Peter Fister:

Basic aims and new tasks of urban renovation Osnovni ciljevi i nove zadaće urbane obnove 42 Valerie J. Carter:

Encouraging economic success in historic small towns Poticanje gospodarskog uspjeha u povijesnim malim gradovima 43 Zofia Mavar, Marija Tusun:

Konzervatorska istraživanja kao podloga za razvojne planove Ivanić-Grada Conservatory research as a base for restoration and development plans of Ivanić-Grad 44 Marija Geiger Zeman, Zdenko Zeman:

Suveniri – simboli lokalnih identiteta, ekspresije kulturne baštine i promotori turizma Souvenirs - symbols of local identities, expression of cultural heritage and promoters of tourism 45 Vedran Prelogović, Aleksandar Lukić:

Funkcionalno-prostorna struktura ivanićgradskog podgraña kao element urbanog identiteta Functional and spatial structure of Ivanić-Grad Podgrañe as an element of urban identity 46 Vida Pust Škrgulja:

Revitalizacija povijesnih sredina izmeñu vizije i ostvarenja - komparativni potencijali Ivanić-Grada Revitalisation of historical environments between the vision and accomplishment - comparative potentials of Ivanić-Grad

International conference MODELS FOR MANAGEMENT OF HISTORICAL TOWNS REVITALIZATION AND DEVELOPMENT PROCESSES Possibilities for Revitalization and Conservation of the Old Town of Ivanić Ivanić-Grad, Croatia, November 11, 2011

Models for Management of

Historical Towns Revitalization

and Development Processes

[Introduction]

Prepared by: Biserka Dumbović Bilušić, M.Arch. Nikša Božić, B.S.Arch. Croatian Section of ECOVAST

This year's international scientific and professional conference Models for management of

historical towns revitalization and development processes is taking place as the fourth

conference within the project Restoration and sustainable development of small historic

towns in Croatia by Croatian section of ECOVAST. Heritage of small historic towns, as age-

old tradition of urbanism, has been recognized as an important part of Croatian spatial

identity and in the same time it represents the potential for growth and development of new

quality of life within them.

The subtitle of this year's conference - Example of Ivanić-Grad: Possibility of revitalization

and restoration of old Ivanić-Grad emerged from the cooperation of Croatian section of

ECOVAST with the local association Prijatelji baštine – Amici hereditatis from Ivanić-Grad.

Prijatelji baštine (Friends of Heritage) have been undertaking numerous activities in Ivanić-

Grad for several years now, with the purpose to recognize the values of local cultural

MODELS FOR MANAGEMENT OF HISTORICAL TOWNS REVITALIZATION AND DEVELOPMENT PROCESSES Ivanić-Grad (Croatia), 11.11. 2011.

[Introduction] Dumbović Bilušić, Božić

2

heritage, its protection and creative use in modern life of Ivanić-Grad and in contemplating

the future development. Along with general themes of protection and restoration of historic

town, this year's conference places special emphasis on the local themes of Ivanić-Grad

and its region, which are discussed in the special section of the conference.

The goal of this conference is to initiate a systematic care of historic towns, which represent

important carriers of spatial identity of Croatia, through development and bringing clear

strategy of their renewal: on local, county and state level. Promotion of scientific and

professional research, opening debates for all involved and interested parties: population,

local self-government, administrative bodies, scientists and professionals of various

disciplines whose interests are met on complex territories of historic town, purpose of which

is to form joint attitudes on methods and activities which would stop the deterioration and to

incite renovation and improvement of life in small historic towns. The conference is a

continuation of previous conferences organized by Croatian section of ECOVAST (Samobor

2007, Mošćenice 2009, Tuheljske Toplice 2010).

In spite of financial and recession problems, this international conference managed to

gather 35 professionals and scientists with the total of 23 papers from the country and

abroad, proving that there is a wide interest and need for acting in the domain of urban

renovation, because delicate construction structures of historic towns, without appropriate

maintenance and restoration, change their characteristics and disappear. Participants from

many academic and professional disciplines: architects, sociologists, planners (urbanists),

conservators, economists, geographers and professionals in ethnology, art history and

tourism have joined the conference. The authors warned about the importance of small

towns (which in Croatia and Europe are mostly historic) not just because they are the homes

to a significant part of total population of specific region or country, but also because of the

important role that small towns have in relation to rural areas that surround them.

Starting points for conference conclusions (based on written papers):

Conclusions and recommendations presented on scientific and professional conference

held in Mošćenice in 2009 which were referred to the competent Ministries still remain

current and long-term programme with the main purpose of restoration and revitalisation of

small historic towns in Croatia. This year's reports confirm the most of strategic conclusions

but continue to elaborate in more detail the issues related to the methods of planning and

implementation of restoration.



3

Based on expositions and written releases, it was concluded:

1. Small historic towns are important due to the fact that significant part of total

population of certain region or country inhabits them, due to their role in

preservation of local identities as well as important role that small towns have

together with their functions and facilities in relation to rural areas surrounding

them.

2. Causes to the present unsatisfactory conditions of small towns are numerous.

Large share of responsibility is on professionals involved in the planning processes

(planners, architects, conservators, landscape architects, engineers in different

fields and professional workers of local administration) who don'trealize the

completeness of a historic town and don't recognize the values or potentials of the

area.

3. Coverage of the areas in spatial planning and conservatory documentation does

not guarantee their successful implementation. Existing system of urban plans is

not adjusted to historical communities, and the existing system of obligatory

involvement of including the public in planning processes should be upgraded by

active participation with finding of articulation model and protection of public

interest.

4. Planning and implementation of spatial and urban and other development plans is

lacking the systematic and integral approach which should ensure active

participation of all stakeholders (with active participation of local public, owners and

professionals from different disciplines) and to strive to their implementation with

obligatory defining of financing models, solution models and proprietary legal

relations and models of permanent financial sustainability of restoration

programme.

5. While evaluating the historic structures and bringing strategic decisions of

restoration of a historic town, professional researches need to be connected to the

attitudes of other players: citizens at first, business owners, civil society

associations, institutions, politicians, professional and administrative bodies,

professionals in town administration which bring decisions important for the

functioning and development of the town and are actively involved in the processes

of their transformation.



4

6. Special attention must be paid to the permanent education and raising awareness

of the values of historical heritage, and potentials that such heritage represents for

the town development in its wider spatial context. Such awareness, with active

participation of public in all the processes, can become an efficient protection

mechanism of current qualities of local environment. Role of local cultural

associations of citizens is important.

7. Investing into the restoration of protected settlements and buildings should be

improved by tax benefits and other instruments of financing and support

(professional and financial) in time of applying for available financing programmes.

8. Quality models of restoration of cultural property as drivers and the base for the

development of tourism are those which are acceptable, while it is important that

the development of tourism does not ruin the harmony of social and economic

conditions of life and the town identity. Complex relationship of culture and forming

of local identities includes creation of new "attractors of events" in new or

remodelled buildings, material cultural facilities which transfer "local messages"

and meaning and non-materialized expression of local culture which inevitably

intertwine with tourism. Small historic towns must find their place on tourist market

by using their own authenticity.

9. Development based on the development of tourism is not the only model that

should be cultivated in post-industrial periods such as Croatian, and tourism as a

mono-culture carries certain dangers with it. In contemplating the future of small

historic towns, one should include the projects that will be directed to the

restoration of economic base of town and which can function as development

catalysts of local communities.

10. Basis strategic goals should respect specificities of location. The purpose of

revitalisation is not always complete reconstruction of historical forms or elements

but to find the solution for reading historic content, signs and symbols in structure

and cultural scenery of the settlement. History of the location carries symbolic

emotional charge and the potential that can be and should be an inspiration for

creating new values.


Mogućnosti revitalizacije i

obnove starog Ivanića

Pripremila: Katarina Magić Koščević Predsjednica udruge Prijatelji baštine – Amici hereditatis

Ideja za organiziranje ovakvog skupa logičan je slijed aktivnosti naše udruge, koja od 2005.

godine volonterski radi na očuvanju, zaštiti i prezentaciji povijesti i kulturne baštine Ivanić-

Grada. Naš grad ima bogatu povijest; od Ivanić tvrñe koja je u drugoj polovici 16. stoljeća

bila jedna od najznačajnijih u obrani od turskih osvajanja, preko Ivanića – nadaleko

poznatog obrtničkog središta iz prve polovice 19. stoljeća, pa sve do 20. stoljeća kada

Ivanić-Grad razvija svoje industrijske potencijale. Iz svih tih razdoblja Ivanić-Grad baštini

bogato naslijeñe, ali nažalost grañani, a pogotovo mlañi naraštaji, su slabo upoznati s tom

poviješću, jer Ivanić-Grad nema muzejsku instituciju koja bi po pravilima struke očuvala i

štitila kulturnu baštinu, a povijest približila grañanima. Naša udruga kroz svoje aktivnosti čini

sve kako grañani ne bi zaboravili povijest vlastitog grada te kako bismo sačuvali povijesni

identitet Ivanić-Grada.

Stari Ivanić, nekadašnje podgrañe, jezgra iz koje je Ivanić u 19. stoljeću prerastao u

nadaleko poznato trgovište s brojnim obrtničkim obiteljima, danas je zapušteni dio grada, o

kojem brinu jedino stanovnici tog dijela grada, pretežno grañani starije životne dobi,

nasljednici starih kuća. Dio je to grada koji nema privlačnih sadržaja, pa stoga niti ne privlači

grañane na posjet i prisjećanje na ona vremena kada je stari Ivanić bio najživlji dio grada.

Skup koji 11.11.2011. godine u suradnji s Europskim vijećem za sela i male gradove

organiziramo u Ivanić-Gradu pokušat će dati odgovore na pitanja o revitalizaciji i obnovi

povijesnih gradova, pa tako i starog Ivanića. Pokušat ćemo pronaći modele i rješenja kako

započeti procese obnove i razvoja grada.


[Uvod - Introduction] Magić Koščević

2

Ovaj skup je veliki projekt za mali grad i za još manju udrugu grañana. Želimo upozoravati

gradsku vlast na probleme i potaknuti ih na njihovo rješavanje. Jer, stari Ivanić će za

nekoliko godina zaista biti problem. Ne vlasnika kuća, već svih grañana Ivanić-Grada.

Možemo li nešto učiniti već danas? Zaslužujemo li bolje? Možemo li imati staru jezgru grada

s obnovljenim kućama u kojima postoje obrtničke radionice, muzejski i izložbeni prostori,

prostori koji mogu sami financirati svoje postojanje? Odgovore na ova pitanja ćemo

vjerojatno saznati tek za desetak godina, ali dobre temelje za ove odgovore možemo stvoriti

već danas. Prijatelji baštine se tome nadaju, grañani Ivanić-Grada to zaslužuju.

Possibilities for Revitalization and

Conservation of the Old Town of

Ivanić

Prepared by: Katarina Magić Koščević President of the Prijatelji baštine – Amici hereditatis NGO

The idea of organizing a conference is a logical sequence of activities of our association,

which, since 2005, implements lots of volunteer activities on preservation and presentation

of historical and cultural heritage of Ivanić-Grad. Our town has a rich history; dating back to

the fortress that in the second half of the 16th century was one of the most important in the

defense of the Turkish invasion, followed by a well-known crafts centre that developed in the

first half of the 19th century, up to the 20th century when Ivanić-Grad developed its

industrial facilities. Ivanić-Grad inherited rich legacy from all these periods, but unfortunately

its residents, especially younger generations, are poorly informed about this heritage. One

of the reasons is the fact that Ivanić-Grad has no museum institution that would preserve

and protect the cultural heritage and present town’s history to its citizens. Our association,

through its activities, makes lots of efforts so that local people would not forget the history of

their own town and to preserve the historical identity of Ivanić-Grad.


[Uvod - Introduction] Magić Koščević

3

Old Ivanić, former outskirts of the fortress, is the nucleus of Ivanić that in the 19th century

became a well-known market town with many artisan families. Today this is neglected part

of town, which is cared about mainly by the inhabitants of that part of town, mostly elderly

citizens, successors of old houses. This is part of the town that has no attractive functions

and therefore does not attract the public to visit and possibly revive the memories of those

times when the Old Ivanić was the liveliest part of town.

Conference organized on November 11, 2011 in cooperation with the European Council for

the Village and Small Towns (ECOVAST) will try to give answers to questions about the

revitalization and renewal of historic towns, including the Old Ivanić. We will try to find

models and solutions to begin the process of reconstruction and development of the town.

This conference is a large project for a small town and even smaller non-government

citizens' association. Our task is to warn the town government on problems and encourage

them to start resolving them. Because the Old Ivanic will eventually become a problem in a

few years’ time. Not only of the homeowners, but of all residents of Ivanić-Grad. Can we do

something today? Do we deserve better? Can we have an old town with restored houses

where there are craft workshops, museum and exhibition spaces, spaces that can fund their

own existence? We will probably find answers to these questions in ten years, but good

foundations for these answers can be created today. Prijatelji baštine (Friends of Heritage)

are hoping for this, the citizens of Ivanic-Grad deserve it.


Silva Kalčić

Muzej kao način revitalizacije

gradova te poticanja

arhitektonskog turizma

Silva Kalčić, Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, prilaz Baruna Filipovića 28a, Zagreb, 098/453206,

[email protected]

Sažetak:

Kultura, u njenom atributivnom i distributivnom smislu, sve se češće koristi za stvaranje

vizualnog identiteta, podržavanog kolektivnom memorijom, i marketinške promidžbe grada,

privlačeći turiste i investitore – za što ima pozitivnih (kad je riječ o planiranom procesu) i

negativnih primjera (poput stihijske gradnje ili pretvaranja lokalnog stanovništva u Egzotičnog

Drugog ili neiskvarenog, ali i primitivnog barbarogenija, što neizravno podupire turistički slogan

Mediteran kakav je nekad bio Hrvatske turističke zajednice). Utemeljenje muzeja može, izborom

lokacije gradnje ili objekta adaptacije, pokrenuti obnovu ili razvoj dijela grada ili nacionalnu

kulturnu politiku. Oblikovanje arhitektonske forme uobličavanje je poruke i stoga ona može biti

oruñem marketinga ili strategija ideologije. Ako se suvremena umjetnička praksa ne manifestira

u proizvodnji stvari, nego u odnosu prema stvarima, a arhitekturu Jencks definira kao public art,

Kas Osterhuis odsad djelovanje arhitekta vidi kao emotivni styling, što je termin preuzet iz


Kalčić

2

područja dizajna, podrazumijevajući resemantizaciju elemenata arhitekture. Gradnja tzv.

ikoničke arhitekture, u službi kulturne politike zajednice ili države (što ponekad dovodi do tzv.

bilbao ili frankfurtskog sindroma, gdje se zgrada natječe s eksponatima ili izričito njima

dominira), može postati okidač za revitalizaciju gradske četvrti ili razvoja grada. Ulazak muzeja u

postojeću ispražnjenu zgradu (objekt komunalne ili industrijske arhitekture moderne ili povijesnih

palača i utvrda; u Detroitu u bivšem salonu automobila), korištenje je muzejskog postupka

razvremenjenja. To može biti i strategija minimalizacije troškova oko njegova uspostavljanja:

intervencije kontrastnim interpolacijama i aneksima, odnosno minimalne intervencije u postojeću

zgradu mogu biti inovativna arhitektonska rješenja, na razini oblikovanja ili na razini autorskog

iskaza. Gradnja muzeja kao način brendiranja grada, predstavlja virtualni produžetak zamrle (ili

nikad zaživjele) tradicije ili pruža iluziju da ona i dalje postoji. Budući da postaje važnom

značenjskom i vizualnom odrednicom identiteta ili fiziognomije grada, muzej trebaju koncipirati

multidisciplinarni timovi s područja kojih se tiče: sociologije, arhitekture, povijesti umjetnosti i

politike. Istraživanje je ograničeno na recentne i geografski bliske primjere muzeja suvremene

umjetnosti u malim gradovima i karamanovskoj provinciji, a u njemu se oslanjam na vlastito

dugogodišnje iskustvo kustosa suvremene umjetnosti.

Ključne riječi: Muzej, grad, turizam, vizualni identitet, interpolacija, ikonička arhitektura,

resemantizacija arhitekture

Doživljaj prostora je jedna od ključnih funkcija arhitektonskog oblikovanja, no kao što

arhitektonska forma utječe na percepciju prostora, prema analogiji ona biva njome i dovršena, a

sam arhitektonski prostor definiraju dogañaji u njemu, odnos stvarnog/virtualnog kroz odnos

svjesnog i nesvjesnog1. Ambijentalni determinizam, engl. „environmental determinism“, ide tako

daleko u promišljanju ove teme da čak tvrdi kako je ponašanje ljudi oblikovano isključivo

njihovim fizičkim okruženjem.

Ako arhitektonsku formu razumijemo kao izvedenu nazočnost specifične funkcije na izvjesnoj

lokaciji kroz odreñeno vrijeme, tada vrijeme, koje je od samog početka u nju ugrañeno, postaje

1 Arhitektonska forma utječe na percepciju prostora, no vrijedi i obratno: svako je iskustvo prostora subjektivno, odnosno doživljaj

prostora je svojevrsna funkcija arhitektonskog (unutarnjosti i izvanjskosti arhitekture) oblikovanja, modeliranog arhitekturom.


Kalčić

3

važan element razumijevanja arhitekture. Štoviše, ako bismo arhitekturu promatrali kao

sastavnicu ljudskog tubitka koji je u svojoj suštini vremenit (a to je moguće iz razloga što pitanje

njene svrhovitosti biva ipak konačno razriješeno tek u sferi ljudskosti i bitno ljudskih značenja),

ona tada za nas izražava izgrañeno vrijeme. Funkcija i njene partikularne determinacije bivaju

tako uloženi u protijek povijesnog vremena kroz kompleksnu temporalnost grañevina, otvarajući

različite mogućnosti repeticije (ponavljanja zadanog – prezentnog) i/ili upisivanja budućeg u

sadašnje. Vremenski aspekt arhitekture stoga je jedan od ključnih čimbenika otvorenosti –

izloženosti prema alteritetu – promjenama i prodoru drugačijeg.

Slika 1: Tadao Ando, Muzej moderne (i suvremene) umjetnosti / The Modern Art Museum, Forth Worth, SAD, 2002.

Muzej je dio Kulturalne četvrti, koja je po sebi work-in progress prema strategiji pozivanja svjetski poznatih arhitekata

– Louisa I. Kahna za Kimbell Art Museum te Philipa Johnsona za Amon Carter Museum.

U Hrvatskoj i evropskom civilizacijskom krugu svjedočimo promjenama gospodarske strukture

grada, izmještanju ili gašenju tradicionalnih privreda i doseljavanju neautohtonog stanovništva

koje ne poznaje lokalne tradicije; Bogdan Bogdanović će reći da grad na kraju pobjeñuje. Ipak,

propitana je tradicionalna mnemonička funkcija samoga grada, u neksusu izmeñu urbanog

prostora i reprodukcije kulturalnog identiteta. Neki su povijesni gradovi ostali važnim uporištima

globalne ekonomije i, kao takvi, uživaju novi, ponovno otkriveni gospodarski značaj, dok su za


Kalčić

4

druge suvremeni ekonomski tijekovi (ponajprije trend deindustrijalizacije, u smislu „čvrstih“ i

„garavih“ industrija) izvor stagnacije, koja je već retardacija. Konkretno, pokazuje se da općenita

urbana kriza od gradova zahtijeva radikalnije promjene kako bi zadržali konkurentsku prednost.

Tako su još 1980-ih posebno gradovi (primjerice Barcelona) postajali svjesni važnosti kulture,

umjetnosti i kulturnih industrija te mnogih izravnih i neizravnih prednosti koje te industrije donose

imidžu mjesta. U takvoj situaciji brendiranje, oblikovanje i čitanje fiziognomije grada predstavlja

virtualni produžetak umirućih tradicija, privid da tradicije još uvijek postoje, ali koji bi mogao sa

svoje strane djelovati kao poticaj za njihov novi i drugačiji život. Kao negativna posljedica

turističkog razvoja, povijesne jezgre gradova ostaju prazne ljuske, iako očuvane, restaurirane

poput simbola − elegantnih školjki ispražnjenih od svog izvornog živog sadržaja. Autohtono

stanovništvo uglavnom se iselilo u manje atraktivne dijelove grada, prepuštajući turistima i

poslovnim ljudima skupi boravak u osuvremenjenim i nadasve prestižnim povijesnim zdanjima,

koji postaju goli simboli u mrtvom krajoliku. Dakle, kako bi rekao Wittgenstein, „meaning is use“:

iako brendiranje grada predstavlja marketinšku strategiju njegove tržišne promidžbe, ne treba

zaboraviti da je najbolji imidž grada njegov življeni aspekt, a ne da to bude samo turistička

destinacija koja može ući u modu i time nužno iz nje izaći (npr. Prag: gradovi u trendu su

lokacije iz filmova o Jamesu Bondu).

Gradnja muzeja kao način brendiranja grada predstavlja virtualni produžetak zamrle tradicije (ili

nikad zaživjele, poput one Novog Zagreba, lokacije zgrade MSU Zagreb iz 2007.) ili pruža iluziju

da ona i dalje postoji. Grad postaje Foucaultov prostor heterotopije, otvoren novim

mogućnostima. Budući da postaje važnom značenjskom i vizualnom odrednicom identiteta ili

fizionomije grada, muzej trebaju koncipirati multidisciplinarni timovi – s područja kojih se tiče:

sociologije, arhitekture, povijesti umjetnosti i politike (posljednje je bio okidač za projekt muzeja

suvremene umjetnosti ARS AEVI u Sarajevu). U pogledu protokola interpolacije u povijesne

jezgre, zanimljiva je definicija „kulturnog naslijeña“ Nevena Šegvića po kojemu je svaka, pa i

avangardna arhitektura proizašla iz tradicije, „autohtoni ambijent“. Šegvić zagovara pastiš kao

interpolaciju koja se prilagoñava zatečenom kontekstu, a što imenuje „urbo-arhitektonskom

metodom“. Oblikovanje arhitektonske forme uobličavanje je poruke i stoga ona može biti oruñem

marketinga ili strategija ideologije. Središnja karakteristika kulturnog planiranja, u smislu

samostvarenja (engl. drawing self) zajednice nasuprot „ekonomskom grañaninu“2 koji pripada

globalnom financijskom tržištu, iznimno je široka, antropološka definicija "kulture" kao "načina

2 termin Saskie Sassen


Kalčić

5

življenja", uz integraciju svih aspekata lokalne kulture u teksturu i rutine svakodnevnog života u

gradu. Muzej, kao i umjetničko stvaranje, karakterizira potreba stalne reinvencije, obnove stila, s

obzirom na koncepte duha vremena (njem. Zeitgeist), duha naroda (Volksgeist) i Rieglovog

Kunstwollena, umjetničkog htijenja (ukusa) epohe.

Oblikovanje arhitektonske forme uobličavanje je poruke i stoga ona, kako je rečeno, može biti

oruñem marketinga ili strategija ideologije. Današnji tip muzeja nastao je krajem 18. stoljeća u

Francuskoj pod utjecajem demokratskih ideja grañanske revolucije i ustanovljenja grañanskog

društva i javnog mnijenja (publike). „Muzej je definirao i utjelovio dominantan ukus u

devetnaestom stoljeću i početkom dvadesetoga. Kriterij na kojemu je muzej temeljio svoj izbor

''dobre'' umjetnosti uglavnom je bio prihvaćan kao društvena norma. U tim okolnostima, svaki

protest usmjeren prema muzeju bio je istodobno i protest protiv prevladavajućih normi u

stvaranju umjetnosti – te istodobno temelj na kojemu se mogla razviti nova, inovativna

umjetnost.“3 Muzeji su katedrale urbanog moderniteta (Lorente, 1998.) – u smislu da je, kao i

katedrala, muzej suštinski urbani fenomen, marker (zapadne) metropole, indeks urbanog okoliša

i mjesto emanacije mjerodavnih svjetonazorskih tekstova ili naputaka koji stvaraju imaginarne

transnacionalne zajednice.4 Grañanska uloga muzeja je simboliziranje lokalnog, regionalnog ili

nacionalnog ponosa, tako da mnogi muzeji investiraju u arhitekturu na račun zbirke, odnosno

umjetnosti u muzeju5: „Kod Louvrea je riječ o arhitekturi, ali više od toga, o ekspresiji jedne

civilizacije“.6 Umjetnik Daniel Buren muzej definira kao povlašteno mjesto s estetskom (muzej je

okvir i potpora umjetničkom djelu i gledištu na djelo), ekonomskom (muzej daje tržišnu vrijednost

onome što izlaže) i mističnom ulogom (odreñuje kao umjetnost ono što izlaže već samim činom

izlaganja, odnosno odabira onoga što biva izlagano). Muzej suvremene umjetnosti historizira

suvremenost i promovira aktualni trenutak (stvarajući suvremenost); muzej može, i ne mora

(slično koncepciji Kunsthausa u njem. govornom području) stvarati kolekciju, no obično ga

karakteriziraju dva značajna područja suvremene masovne kulture: edukacija i izdavaštvo7.

Dvadeseto je stoljeće, dakle, razdoblje samopropitivanja umjetnosti, kao i muzejskih institucija.

Suvremene umjetničke prakse referiraju se na društveni kontekst u kojemu nastaju, propituju ga

ili pokušavaju mijenjati, što je jedna od mogućih strategija koncipiranja muzeja suvremene

3 Groys, 2006.

4 Adams, 2003., 135.

5 Carbone, 2004.

6 I. M. Pei, u predgovoru knjige I. M. Pei, Architect, New York, 2008.

7 Šuvaković 2005.


Kalčić

6

umjetnosti. Na djelu je promjena u samoj ideji umjetnosti, kao i njezina izlaganja, prilagoñena

dimenzijama ambijentalnih djela ili naravi umjetnosti tzv. novih medija, gdje svjetlost ili tamu

emanira djelo po sebi.

Slika 2: SANAA Ltd., Muzej suvremene umjetnosti 21. stoljeća, Kanazawa, Japan, 1999. – 2004.

Umjetnost visokog modernizma je stvarana namjenski, za galerijski ili muzejski prostor, okružje

koje je bilo potvrda njezine autonomije u odnosu na druge oblike društvenog života. Muzej je bio

shvaćen kao prostor specifično likovne kontemplacije. Krajem 1960-ih, izlaskom umjetnosti u

javni prostor i njezinim integriranjem sa samim životom, povijesno je dovršeno razdoblje

institucije muzeja u izvornom poimanju8. Suvremeni umjetnik pruža otpor institucionalizaciji

umjetnosti aproprijacijom, pa i dekonstrukcijom muzejskoga prostora – „problematizirajući“ i

dovodeći ga u pitanje, izlaskom u javnu sferu te ultimativnom konceptualizacijom

(nepredmetnošću) umjetnosti (kako je to definirao Goran Trbuljak 1971. – „ Ne želim pokazati

ništa novo i originalno.“), koja postaje društvena skulptura, engl. „social sculpture“ prema

definiciji Josepha Beuysa, aktivni čimbenik društva i svijeta u kojemu nastaje („Ne postoji

8 prema ibid.


Kalčić

7

umjetnost bez posljedica.“, Mladen Stilinović, 1984.). Neke kustoske platforme kao što su

Rhizome, LIMAC9 ili Virtualni muzej avangarde Marinka Sudca (privremeno ostvaren izložbom

na brodu Galeb u Rijeci lipnja 2011.) su muzeji u javnom prostoru Interneta.

Muzej jest ponajprije njegov program, no muzej suvremene umjetnosti čini i arhitektura po sebi i

način na koji ona odgovara potrebama muzealizacije, ali i produkcije umjetnosti u nastajanju.

Dvije su koncepcije zasnivanja muzeja – u postojećim prenamijenjenim objektima, uz

intervencije koje mogu biti minimalne i izrazite – poput kontrastnih interpolacija – ili podizanjem

nove zgrade; obje odluke su jednako delikatne i jednako umjesne, ako prihvaćamo da nema

izravne korelacije (konceptualno i u stvarnosti) izmeñu konstrukcije i programa u arhitekturi.

Osim potrebe usklañivanja izložbe kao medija i muzeja kao fizičkog mjesta, arhitektonsko

oblikovanje muzeja nužno se referira, a kontekst – što je zanimljivije – iz njega proizlazi (na

način tzv. site-specific10 umjetničkih instalacija). Na primjeru Nomadskom paviljona na otoku

Lopudu, tanka svjetlosna vodoravna linija na interijernom zidu paviljona11 sugerira liniju obzora,

promjenjive obojenosti i intenziteta u skladu s vernakularnim uvjetima svjetla izmjerenim od

izlaska do zalaska sunca u jednom danu. U vizualnom pamćenju posjetitelja stvara inverznu

sliku (pasliku12) te se, u dijalogu s okomitim drvenim daskama od koji je paviljon konstruiran,

upisuje u imaginarnu ortogonalnu shemu.

Slika 3: Olafur Eliasson i David Adjaye, Tvoj crni horizont / Your Black Horizon, Lopud, 2007. / Thyssen-Bornemisza

Art Pavilion premijerno predstavljen na 51. venecijanskom bijenalu 2005.

9 Museo de Arte Contemporáneo de Lima

10 Site-specific je svako umjetničko ostvarenje, obično u mediju instalacije, napravljeno u skladu s odreñenim okružjem (i posebno za

njega), koje ne mora biti samo galerijsko.

11 premijerno predstavljen na 51. venecijanskom bijenalu 2005., lociran na otoku Lopudu 2007.

12 Prividu crne horizontalne crte po izlasku iz paviljona.


Kalčić

8

.

Slika 4 : Tadao Ando, Muzej suvremene umjetnosti Naoshima i Hotel Naoshima, Kagawa, Japan, prva faza 1990. –

1992.Lociran na otoku Naoshima u unutarnjem japanskom moru, hibrid muzeja suvremene umjetnosti i hotela rezultat

je zakona po kojemu je nova gradnja na otoku zabranjena, osim ako uključuje kulturalnu komponentu. Poput lokacije

kazališta u Epidaurusu (4. st. pr.n.e.), prilaz muzeju moguć je isključivo s mora

Drugi slučaj, ulazak muzeja u ispražnjenu zgradu uronjenu u namjenski besmisao, korištenje je

muzejskog postupka razvremenjenja. Intervencije kontrastnim interpolacijama i aneksima,

poželjnijima od pastiša, odnosno minimalne (tj. estetikom „zapuštanja“) intervencije u postojeći

objekt komunalne ili industrijske arhitekture (ili, rjeñe, palaču) mogu biti inovativna arhitektonska

rješenja, na razini oblikovanja ili na razini autorskog iskaza (engl. statement), kao iskaz

strategije u kojoj prevagava značaj otkupa djela, ili nužde minimalizacije troškova uspostavljanja

muzeja. Napuštena industrijska i komunalna arhitektura tako učestalo biva adaptirana u

izložbene prostore – meñu prvima željeznička postaja Orsay u Parizu u muzej umjetnosti 19.

stoljeća, jer je postala prekratka za suvremene kompozicije vlakova. Takav muzej zaposjeda,

strategijom ready-madea, postojeći objekt u postojećem kontekstu, te umjesto tlocrta koji


Kalčić

9

nastaje iznutra prema van, interijer proizlazi iz postojećeg eksterijera, no može ga i u potpunosti

negirati.13

Slika 5: Museum of Contemporary Art Detroit (MOCAD), Detroit, SAD, 2006. (grafit na pročelju: Barry McGee, Bez

naziva / Untitled, 2006.)

Najnoviji primjer revitalizacije grada kontrastnom interpolacijskom arhitekturom muzejskog

programa u španjolskoj Baskiji (gdje se nanovo uspostavlja baskijski jezik kao dio strategije

kulturnog turizma), temeljen na iskustvu Muzeja Guggenheim u Bilbau, je Muzej San Telmo u

San Sebastianu, koncipiran kao ekstenzija srednjevjekovnom samostana kontrastne

brutalističke estetike s ekološkim, perforiranim pročeljem kroz koje izrasta endemsko bilje.

Muzej suvremene umjetnosti može, iskazujući programsku okrenutost ka novom i ka budućnosti,

pokrenuti obnovu ili razvoj dijela grada (MACBA, Barcelona, je za to paradigmatski objekt) ili

nacionalnu kulturnu politiku (ili regionalnu: primjer je talijanska sjevernoistočna regija s muzejima

moderne i suvremene umjetnosti u Roveretu i Bolzanu te tzv. Cittàdellarte ili Fondazione

13 Venturi, 1966., 82.


Kalčić

10

Pistoletto u kompleksu industrijske arheologije, pogonu za preradu vune u Bielli, tradicionalno

gradu tekstilne industrije. Muzej u Bolzanu formom i monumentalnošću oponira tradicionalnoj

arhitekturi u neposrednom okruženju; noću njegovo pročelje postaje ekran za video i svjetlosne

instalacije; njegov drugi naziv, Museion, reflektira suštinski interdisciplinarni karakter suvremene

umjetnosti.). Tu govorimo o teritoriju kao živom ekosustavu, sastavljenom od raznolikih resursa

koji čine sukus kulturnog planiranja.

Slika 6: Nieto Sobejano, Museo de San Telmo, San Sebastian (Donostia), Španjolska, 2003. – 2011. (3D

vizualizacija)

Slika 7: Mario Botta, Muzej moderne i suvremene umjetnosti / Museo di arte moderna e contemporanea di Trento e

Rovereto (MART), 1987.- 2002.


Kalčić

11

Slika 8: KSV (Kruger Schubert Vandreike), Museion, Muzej moderne i suvremene umjetnosti/Museo d'Arte Moderna e

Contemporanea, Bolzano, Italija, 2004-2008

Arhitektura je prijelazna forma izmeñu novih tehnologija i društvene strukture, u

„nadinterpretaciji“ Heideggerovog razlikovanja technē i poiēsis. Izborom svjetski poznatih

arhitekata ("starchitects") medijski raste važnost muzeja, što uvećava važnost grada. Carlo

Crespi tako muzealizaciji gradskog prostora suprotstavlja ništa manje nego urbanizaciju

muzeja14. Spomenici su takoñer jedan od načina da se grad pretvori u “muzejski prostor”,

prostor pasivnog smještaja djela koja su u većoj ili manjoj mjeri monumentalna (bilo na fizičkoj ili

historiografskoj razini). Riječima Davida Harveyja, gradovima je potrebna kultura, u njenom

atributivnom i distributivnom smislu, kako bi postali "mamci za kapital", funkcionirajući kao

simbol grada podržavan kolektivnom memorijom – prema “afirmativnom karakteru kulture”

Herberta Marcusea. Tako je povjesni podtekst Gradskog muzeja suvremene umjetnosti u

Hiroshimi (Kisho Kurokawa, 1988.) tipologija skladišta iz razdoblja Edo (16. stoljeća), izrezanim

presjekom podsjećajući na piktogram za bombu, što je u uskoj vezi s modernom poviješću

lokacije: središnji je dio kompleksa ostavljen praznim, upućujući na mjesto pada atomske

14 ibid.


Kalčić

12

bombe.15 U jednačenju značenja (namjene) i simboličkog jezika arhitekture, Kunsthaus u Grazu

(Peter Cook i Colin Fournier, Austrija, 2003.) predstavlja eksces u provincijskom gradu, ali i

otponac za revitalizaciju nekoć radničke, depopularizirane čevrti na zapadnoj obali rijeke Mure.

Relativizirajući objektivnu realnost zgrade, medijska fasada sintetizira ideju funkcije s idejom

slike.

Slika 9: Weber & Hofer Lentos Kuntsmuseum, Linz, Austrija, 2003.

Fasada je obložena staklom, što ne samo da ne ugrožava, nego i neprimjetno „regulira“ odnos izmeñu rijeke

(Dunava) i grada. Zgrada je osvijetljena plavom i ružičastom neonskom svjetlošću pa je svjetlo koje se noću odražava

na vodi – kraj jednog od ključnih gradskih mostova – svojevrstan urbani dogañaj

Slika 10 a: Peter Zumthor, Kunsthaus, Bregenz, Austrija, 2000. – 2007.

15 prema: Jencks, 2002:., 169.


Kalčić

13

Slika 10 b: Peter Zumthor, Kunsthaus, Bregenz, Austrija, 2000. – 2007. (interijer, fotografija: Hélène Binet)

Slika 11

Querkraft Architekten, Museum Liaunig, Neuhaus, Austrija, 2006. – 2008.

Muzej austrijskog industrijskog menadžera, koji je kao investitor zahtijevao da imidž muzeja bude onaj industrijske

zgrade, ima tlocrt križa i iznimno reduciranu konstrukciju koja prati topografiju krajolika te nudi panoramske poglede

na okoliš uz pregled zbirke, jednim dijelom pod zemljom u skladu s lokalnom tradicijom vinskih podruma, uspješno

suprotstavljajući privatnu kolekciju suvremene, mahom austrijske, umjetnosti i kolekciju akanskih zlatnih predmeta.


Kalčić

14

„Prepušteno je svakome da samostalno odluči: je li austrijski krajolik, kako to Querkraft gorljivo i dijalektički izražava

svojom arhitekturom, veličanstveniji od austrijske umjetnosti ili (i) nije tako veličanstven.“16

Nottingham Contemporary podignut je na zapuštenom industrijskom zemljištu. Progresivnom

percepcijom detalja, za vrijeme prilaženja zgradi uočava se uzorak lokalne industrijske čipke iz

sredine 19. stoljeća, kalupima od lateksa otisnut na cementne panele. Time autori iskazuju

kritiku „bezmjesnosti“ suvremene arhitekture; čipka je istodobno vernakularan i importirani

(strojno proizvedeni) element koji je doveo do zatvaranja lokalnih čipkarskih manufaktura.

Sličan je primjer Muzeja suvremene umjetnosti Heringa, danskog grada tekstilne

industrije – pa tako iz zraka geometrija krova muzeja podsjeća na rukave košulja

prebačene preko izložbenih prostora, a na zid je otisnuta kamionska cerada, kako bi

teksturom oponašao tkanje.

Slika 12: Adam Caruso i Peter St John, Galerija suvremene umjetnosti / Nottingham Contemporary, Nottingham,

Velika Britanija, 2006. – 2009

16 Tabor, 2010., 69.


Kalčić

15

Slika 13: Steven Holl architects, Muzej suvremene umjetnosti, Hering, Danska, 2009. (tlocrt)

Osim potrebe za muzealizacijom (prikupljanjem, arhiviranjem i produkcijom) suvremene

umjetnosti, ona bi trebala postati dijelom svakodnevice. Umjetnost u javnom prostoru tako ima

veću društvenu vidljivost, obraćajući se negalerijskoj publici, često koristeći informacijsku i

signalizacijsku infrastrukturu grada (LED ekrani, billboard oglasna mjesta…). U većini europskih

zemalja zakonski je propisan udio od 1% namjenskih sredstava za gradnju objekata od javnog

značaja namijenjen umjetničkim intervencijama u javnom prostoru 17. Za razliku od tradicionalne

17 U Austriji je Gesetz über "Kunst am Bau" (Zakon o umjetnosti na grañevinama), povećan je na 2% konceptom

Kunst am Bau (umjetnost u sklopu grañevina) i proširen na Kunst im öffentlichen Raum (umjetnost u javnom

prostoru). Udruga UIII se trenutno zalaže za uvoñenje Zakona o umjetnosti u javnom prostoru u Republici Hrvatskoj,

kojim bi se 1% sredstava za gradnju objekata od javnog značaja namijenilo umjetničkim intervencijama u javnom

prostoru.


Kalčić

16

umjetnosti, koja za svoje intervencije u otvorenom prostoru koristi "definirane situacije unutar

povijesnog grada", suvremena urbana umjetnost, naročito posljednjih godina, intervenira u tzv.

B zonama ili ne-mjestima, mahom na periferiji. Srodan je primjer bivše tekstilne tvornice na

zagrebačkoj periferiji u kojoj je u srpnju 2011. otvorena Lauba, privatni muzej suvremene

umjetnosti te Muzeja suvremene umjetnosti u Rigi, pilot-projekt privatno-javnog partnerstva i prvi

muzej uspostavljen u Latviji u više od stotinu godina – slično kao MSU u Zagrebu, smješten u

bivšu elektranu u luci čiji dokovi se u cjelini kane sačuvati prenamjenom. Budući da su dokovi u

Rigi meñu posljednjima u Europi koji bivaju obnavljani, to je shvaćeno kao prilika da se izbjegnu

drugdje počinjene pogreške. Primjer prenamjene arhitekture elektrane ili termoelekrtrane kao

način revitalizacije periferijske zone velikoga grada, je Arheološki muzej Montemartini u Rimu,

Tate Modern u Londonu te Santralistanbul.

Slika 15: Lauba, „Kuća za ljude i umjetnost“, Zagreb, 2011. (projekt adaptacije: Morana Vlahović, fotografija: Damir

Žižić)

U zgradi se, uz muzejski prostor, nalaze poslovni uredi tvrtke Filip Trade u čijem je vlasništvu izložena zbirka

suvremene umjetnosti.


Kalčić

17

Slika 16: Rem Koolhaas i Reinier de Graaf, Office for Metropolitan Architecture / OMA, Muzej suvremene

umjetnosti/Riga Contemporary Art Museum, Riga, Latvija, 2007. – 2011. (maketa)

Slika 17: Emre Arolat arhitekti, Muzej suvremene umjetnosti Santralistanbul, Istanbul, Turska, 2006.


Kalčić

18

Slika 18: Arheološki muzej Centrale Montemartini / Museo archeologico Centrale Montemartini, Musei Capitolini,

2005. (plan restauratorskih zahvata u bivšoj elektrani: Paolo Nervi, postav izložbe: Francesco Stefanori)

Korišten je način postava iz londonskog Tate Modern, no za razliku od prethodnog primjera, ovdje prostor nije

ispražnjen od strojeva. U nas bi idealan objekt za srodnu strategiju prenamjene bila Tvornica željezničkih vozila

Gredelj, koju su 1894. osnovale Mañarske državne željeznice u blizini zagrebačkog Glavnog kolodvora.

Slika 19: Goran Rako, Arheološki muzej Narona, Vid, 2001. (natječaj) – 2008.

Primjer suvremene arhitekture u sinergiji s arheološkim lokalitetom Augustova hrama.


Kalčić

19

Slika 20: Francisco Mangado, Archaeološki muzej Alave/Museo Arqueológico de Álava, Vitoria-Gasteiz, Španjolska,

2009. (interijer, detalj)

Brojni su primjeri muzeja drugih programa (osim suvremene umjetnosti) s inovativnom

arhitekturom. U Vidu pored Metkovića, Antički muzej je kontrastnom strategijom konfiguriran kao

niz terasa i stubišta prema koncepciji arhitekture kao topografske činjenice. Srodan je primjer

Arhaeološkog muzeja Alave – u prezentaciji djela i tematskih cjelina muzeja korištena je

multimedija, odnosno novi mediji, primjerice svjetlosne, video i zvučne instalacije.

Zaključak

Gradnja tzv. ikoničke arhitekture, u službi kulturne politike zajednice ili države (što ponekad

dovodi do tzv. bilbao ili frankfurtskog sindroma gdje se zgrada natječe s eksponatima ili izričito

njima dominira), može postati okidač za revitalizaciju gradske četvrti ili brendiranje grada.

Osporavana strategija definirana kao the Broken Windows Theory iz 1982. Godine, izražava

stav da je kriminal neizbježan rezultat zapuštanja urbanog prostora te upućuje da dobra kulturna


Kalčić

20

politika može spriječiti vandalizam, pa čak i zločine u javnom prostoru grada – dakako, takav je

pogled na društvene procese jednoobrazan.

Muzej je multifunkcionalni javni prostor, atraktor široke, pa i negalerijske publike koja će u njega

dolaziti i kupovati, ali i boraviti. Muzeji-brendovi otvaraju pitanje mogućnosti transformacije

prostora muzeja, tradicionalne "škrinje s blagom" u javni prostor - atraktor dogañanja (prema

koncepciji muzeja-butika), te može li se to moralno opravdati.

Suvremena umjetnost propitkuje stvarnost u kojoj nastaje, ponekad izmičući slučajnosti

materijalnog postojanja ili „utjelovljenja značenja“18, pomaže u razumijevanju svijeta, kako

autoru tako i gledatelju (publici), iskustveni je katalizator za doživljaj individualne stvarnosti

života, kao i medij predlaganja i oprobavanja novih (često alternativnih) mogućnosti za društvo:

to su ključni koncepti koji determiniraju izložbeni program muzeja suvremene umjetnosti i

njegovu komunikativnost sa stručnom, empatijskom, ali i tzv. širokom publikom.

Izvori i bibliografija

Adams, K. M. (2003.), Museum/CIty/Nation: Negotiating Identities in Urban Museums in Indonesia and

Singapore, u zborniku Theorizing the Southeast Asian City as Text (ur. Goh, R. B H i Yeoh, B. S A),

Singapore, World Scientific Publishing Co. Pte. Ltd.

Bruno, G. (2007.) Public Intimacy/Architecture and the Visual Arts. Cambridge, Massachusetts, MIT

Press.

Danto, A. (2006.), Nasilje nad ljepotom/Estetika i pojam umjetnosti, Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti

Danto, A. (1994.), Embodied Meanings: Crticial Essays and Aestetic Meditations, New York, Farrar,

Straus & Giroux

Groys, B. (2006.), Učiniti stvari vidljivima, Strategije suvremene umjetnosti, Zagreb, Muzej suvremene

umjetnosti

Jencks, Ch. (2002.), The New Paradigm in Architecture/The Language of Post-Modernism, New

Heaven/London, Yale University Press.

Lynch, K. (1960.) The Image of the City, Cambridge, Massachusetts, MIT Press.

Michaud, Y. (2004.), Umjetnost u plinovitom stanju/Ogled o trijumfu estetike, Zagreb, Naklada Ljevak

18 termin Dantoa, 1994.


Kalčić

21

Mueller, M. i Droege, F. (2005.), Die ausgestellte Stadt, Zur Differez von Ort und Raum, Berlin, Bauwelt

Fundamente, Birkenhauser, Basel i Bauverlag BV

Venturi, R. (prvo izdanje, 1966.), Complexity and Contradiction in Architecture, New York, MoMA

Staniszewski, M. A. (1998.), The Power of Display: A History of Exhibition Installations at the Museum of

Modern Art, Cambridge, MIT Press.

Šuvaković, M. (2005.), Pojmovnik moderne i postmoderne likovne umjetnosti i teorije poslije 1950.,

Zagreb, Naklada Horetzky

Članci

Carbone, K., The Shell Game, I.D. magazine, svibanj 2004.

http://old.a-g-i.org/downloads/news/362/ID_rant.pdf

Foucault, M. (1984.) Des espaces autres (predavanje na konferenciji Cercle d'études architecturales, 14.

ožujka 1967.), Architecture, Mouvement, Continuit 5: 46.-49.

Kalčić, S. (2008.) Samoaktualizacija i imanentna suvremenost video medija. U: Retrospektiva hrvatske

video umjetnosti INSERT. Milovac, T., ur. Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti

Njirić, H. (2004.) Stvaranje heterotopija (predavanje na ETH, Zürich). Oris, VI-28.

http://www.oris.hr/oris_br_28/tekst_13.htm (15. 09. 2011.)

Tabor, J. (2010.), Bogati čovjek i oploñivanje zemlje suvremenom umjetnošću/Pokušaj jedne analize

simbola, Oris, XII-610: 68.-69.

Towsend, A. (2004.) Digitally mediated urban space: New lessons for design. Praxis 6

Internetski izvori:

www.publicart.at (15. 09. 2011.)

the Broken Windows Theory Jamesa Q. Wilsona i Georgea Kellinga:

http://www.helium.com/items/1398654-evaluating-broken-windows-theory-of-crime

Silva Kalčić je povjesničarka umjetnosti. Predavač je teorijskih kolegija na Zavodu za dizajn Tekstilno-

tehnološkog fakulteta, te pristupnica doktorskog studija teorije arhitekture na Arhitektonskom fakultetu

Sveučilišta u Zagrebu. Angažira se kao kustosica izložbi i teoretičar suvremene umjetnosti, arhitekture i

dizajna. Autorica je udžbenika vizualne kulture Neizvjesnost umjetnosti.

Documents

Modeli upravljanja procesima