14

Miroslav Krleža i Josip Horvat o Hrvatskoj u Prvom svjetskom ratu

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Miroslav Krleža i Josip Horvat o Hrvatskoj u Prvom svjetskom ratu

Citation preview

  • HRVATSKO KATOLIKO SVEUILITE

    Odjel za povijest

    Diplomski studij, 1. godina

    Usmjerenje: Suvremena povijest

    Kolegij: Hrvatska i Prvi svjetski rat

    Nositelj kolegija: doc. dr. sc. Ivan Buli

    Miroslav Krlea i Josip Horvat o Hrvatskoj u Prvom svjetskom ratu

    (seminarski rad)

    Mentor: doc. dr. sc. Ivan Buli Student: Luka ari

    Zagreb, prosinac 2014.

  • 2

    Sadraj:

    1. Uvod ............................................................................................................................... 3

    2. ivot Miroslava Krlee prije izbijanja Prvog svjetskog rata .......................................... 3-4

    3. Ratni put Miroslava Krlee u Prvom svjetskom ratu ...................................................... 4

    4. Miroslav Krlea o Hrvatskoj u Prvom svjetskom ratu .................................................... 4-8

    5. ivot i djelo Josipa Horvata ............................................................................................. 8

    6. Josip Horvat o Hrvatskoj u Prvom svjetskom ratu .......................................................... 8-13

    7. Zakljuak ......................................................................................................................... 13

    8. Literatura ......................................................................................................................... 14

  • 3

    1. Uvod

    U ovome radu pisat u o tome to su i na koji nain o Prvom svjetskom ratu pisali

    Miroslav Krlea i Josip Horvat. Predstavit u ove dvije povijesne i kulturne linosti hrvatskog

    naroda, njihov ivot prije i za vrijeme Prvog svjetskog rata, sve u cilju kako bismo se upoznali sa

    njihovim ivotom i djelom. Analizirat u njihova najpoznatija i najznaajnija djela koja govore o

    tom ratu, usporedit u stil njihova pisanja i nain na koji su gledali na dogaaje iz rata. Rad u

    temeljiti na njihovim djelima, iznosit u citate i njihova promiljanja o dogaajima iz ratnih dana

    te u davati i svoje komentare na njihov doivljaj rata. Kada bismo sakupili sva njihova djela o

    Prvom svjetskom ratu, imali bi to za itati i istraivati. I jedan i drugi paljivo su i s velikim

    zanimanjem pratili dogaaje iz rata te su radili na izvjetavanju o ratu ili su bili izravni svjedoci

    ratnih operacija. Zbog toga to su sudionici tog vremena, treba uzeti u obzir da su pisali s

    odreenom dozom subjektivnosti, ponekad manje, a ponekad vie. U svakom sluaju, za

    povjesniara su njihova djela neizostavna kada se istrauje ili prouava povijest Hrvata u Prvom

    svjetskom ratu.

    2. ivot Miroslava Krlee prije izbijanja Prvog svjetskog rata

    Miroslav Krlea, hrvatski knjievnik i kroniar, roen je u Zagrebu 7. srpnja 1893. godine.

    Podrijetlom je iz siromane graanske obitelji. Nakon zavrene nie gimnazije u Zagrebu,

    pohaao je kadetski zavod u Peuhu, te je 1911. dobio stipendiju za vojno uilite Ludoviceum u

    Budimpeti, koje je napustio ve 1913. Nakon povratka u Zagreb, poinje raditi u novinskim

    redakcijama, objavljujui prve knjievne priloge.1

    Tijekom svibnja 1912. Krlea je boravio u Srbiji elei se ukljuiti u balkanske ratove na

    strani Srbije. Doekan je sa sumnjom i nije uspio uvjeriti srbijansku vojsku da je doao s

    najboljim namjerama, te se vratio u Monarhiju gdje je protiv njega pokrenuta istraga nakon koje

    je dobio est dana strogog zatvora i druge kazne. U travnju 1913. Krlea je preko Soluna

    otputovao u tek osloboeno Skoplje, gdje je po drugi put ponudio svoje usluge srpskoj vojsci.

    Optuen je za pijunau te je sproveden do Beograda i Zemuna odakle je predan austrougarskoj

    1 Vlaho BOGII, Krlea, Miroslav, Hrvatski leksikon, I. svezak, Zagreb, Naklada Leksikon d. o. o., 1996., 650.

  • 4

    graninoj policiji kao vojni bjegunac. Ovi dogaaji razoarali su Krleu koji je Srbiju smatrao

    Piemontom osloboenja i ujedinjenja.2

    3. Ratni put Miroslava Krlee u Prvom svjetskom ratu

    Kad je zapoeo Prvi svjetski rat Krlea nije bio mobiliziran te je cijelu 1915. godinu uspio

    ostati civil. U prosincu 1915. mobiliziran je u Priuvnoj asnikoj koli u Zagrebu, a od 1.

    sijenja do kraja oujka 1916. rasporeen je u 25. domobransku pukovniju gdje je postavljen na

    jedno od niih zapovjednih mjesta sa zadatkom obuavanja vojnika koji su se spremali za

    odlazak na bojite. Od travnja do lipnja 1916. Krlea boravi po zagrebakim bolnicama s

    dijagnozom tuberkuloze. Nakon oporavka, u lipnju 1916., poslan je na bojinicu u Galiciju,

    neposredno pred poetak Brusilovljeve ofenzive. Nakon ponovnog lijenikog pregleda,

    osloboen je vojne slube i od 1917. do kraja rata obavljao je sporedne vojne dunosti. Meutim,

    opasnost od ponovnog polaska na bojite i dalje mu je prijetila. Od ponovne mobilizacije spasio

    ga je sveuilini profesor Josip ilovi koji mu je dao posao u Uredu za pomo postradalima u

    ratu, gdje je i doekao kraj Prvog svjetskog rata.3

    4. Miroslav Krlea o Hrvatskoj u Prvom svjetskom ratu

    Nakon objave rata, u Hrvatskoj je na snazi bila vojna i politika cenzura i u takvim je

    uvjetima pisao Krlea tijekom Prvog svjetskog rata. U sluaju da bi novinari prekrili propisana

    pravila vojne cenzure, dobivali bi visoke kazne, a esto bi bili mobilizirani i poslani na

    bojinicu.4

    U asopisu Obzor, 28. travnja 1915. Krlea je objavio lanak Barun Konrad kojim je

    izazvao estoku reakciju vojnih vlasti jer je to bio prvi lanak koji je kritizirao austrougarsku

    vojsku, uz injenicu da je objavljen pod ve spomenutom vojnom cenzurom. Urednik Obzora,

    Vladimir Lunaek, danima je uvjeravao vojne vlasti da je lanak objavljen s namjerom da se

    postigne suprotan efekt. Krlea je u lanku na satirian nain kritizirao Conradove vojne

    sposobnosti jer je austrougarska vojska ve osam mjeseci bila u defanzivi, a pod ugrozom su bili

    2 Ivan BULI, Miroslav Krlea o Hrvatskoj u Prvome svjetskom ratu (Izmeu kronike i interpretacije), asopis za suvremenu povijest, God. 39., br. 3., 2008., 690.-691. 3 Isto, 691.-692. 4 Isto, 692.

  • 5

    Be i Peta.5 Ivo Frange je o tome rekao kako je Krlea, ovim ironinim lankom o barunu

    Konradu i njegovoj taktici napredovanja dvjestakilometarskim povlaenjem, elio prikazati rat

    kao uasan i besmislen in, odnosno elio ga je liiti ukrasnih lai i cinine patetike. Bojinica

    prikazana kao polje slave zapravo je nita drugo nego sudar eljeza i vatre, krvavo blato i bitka

    materijala u kojoj dvadesetogodinjak gubi ivot za strane interese.6 Sam Krlea je rekao: Ja

    sam taj lanak o Konradu tampao nepotpisan i bez ifre prije deset godina i ja sam piui ga

    bio duboko uvjeren da piem aprilsku alu.7

    Krlea je imao jasan i nedvosmislen stav o Prvom svjetskom ratu. Za njega je taj nesretni

    rat bio najobinija klaonica, a ljudi koji su ga glorificirali i vodili za njega su bili predmet ale.

    Ovim lankom Krlea se proslavio u javnosti i pokazao hrabrim kada se suprotstavio vojnim

    vlastima. Zasigurno je znao da e snositi posljedice kada se lanak objavi.

    Za istraivanje povijesti Hrvatske u Prvom svjetskom ratu, neizostavno je Krleino djelo

    Davni dani, odnosno dnevnik u kojemu je Krlea zapisivao dogaaje i doivljaje iz svog ivota

    od 1914. do 1921. godine. Krlea pie o raznim temama, ne samo o ratu, ali budui da se ovaj

    rad bavi Hrvatskom u Prvom svjetskom ratu, izdvojit u jedan citat iz njegovog dnevnika iz

    kojeg se moe vidjeti kako je Krlea pisao i to je mislio o ratu u kojem je sudjelovao: Mi

    kaemo soldateska, i time nismo rekli mnogo. Glupa rije kao gatalinka. A zapravo oni

    nose otre noeve i doista putuju u pokolj. Bit e zaklani. Mizerije od ena s njima u povorci.

    Konji i ene u historiji podjenako su pasivne pojave. Asistiraju bitkama. (2. XII. 1917.)8 Iz

    ovoga se jasno moe iitati ta uvijek pristutna odbojnost prema ratu koju Krlea stalno istie u

    svojim djelima, esto puta u ironinom obliku.

    O besmislenosti rata i njegovoj realnosti Krlea je sve rekao u svojoj noveli Baraka pet

    Be, koja je objavljena u Knjizi Hrvatski bog Mars koja sadri i ove novele: Bitka kod Bistrice

    Lesne, Kraljevska ugarska domobranska novela, Tri domobrana, Domobran Jambrek, Smrt

    Franje Kadavera i Hrvatska rapsodija. Novela Baraka pet Be zapoinje biografijom grofa

    Maksimilijana Axelrodea, pripadnika Maltekog reda, plemia koji eli izvui ma u bitci i

    postati jo jedan u nizu svojih predaka koji su se iskazali u bitci svojom hrabrou i odvanou.

    5 Isto, 695. 6 Miroslav KRLEA, Ratne teme, priredio Ivo Frange, Sarajevo: Osloboenje, Zagreb: Mladost, 1983., 238. 7 Isto, 21. 8 Miroslav KRLEA, Davni dani, Zagreb, Zora, 1956., 332.

  • 6

    Grof Axelrode postao je efom velikog maltekog pitala sastavljenog od etrdeset i dvije velike

    drvene barake. U sreditu pozornosti je i ranjeni student Vidovi koji je dobio metak u plua te je

    zbog toga obilno krvario. Ono to je bitno za ovaj rad jest pokazati kako Krlea pie o ratu, a

    najbolje je to uiniti navoenjem jednog opisa iz spomenute novele: U betoniranom bazenu

    bukala je smrdljiva uta voda, pjenila se sivozelena sapunica i plivali krvavi zavoji i vata.

    Gnojna vata. Pui se voda i smrdi po blatu i po ilovai, pljute parni tuevi, a u gustoj pari vide

    se crne sjene to tre amo-tamo u magli, i sva su lica ljudska nateena i krvava, i dinamo negdje

    zvrnda, i podne je u kolovozu. Tu umire pod tuem na staklenom stolu jedan ovjek, tamo drugi

    jaue, ventilatori zuje kao insekti nevidljivi, a Rusi u kaki rubaama nose novi ranjeniki

    materijal kao vree, i sestre, i ranjenici i doktori, svi viu, svi tre, svi su izgubili glave.9

    Krlea je elio to vjernije doarati realnost rata, a opisivanjem te surove stvarnosti

    bojinice i ratne bolnice htio je itatelju rei to je to zapravo rat i to donosi krv i smrt.

    Zanimljiv je poetak novele u kojem Krlea opisuje plemenitost i slavnu prolost obitelji

    Axelrode. Grof je elio iskusiti slavu rata i doprinijeti obitelji u odlijima i pobjedi u bitci. Samo

    stranicu dalje, slijedi ovaj muan i stravian opis bolnice. Iz ovoga citata moda se najbolje moe

    vidjeti na koji je nain Krlea pisao o ratu.

    Kada govorimo o Krlei i njegovom pisanju o Prvom svjetskom ratu moramo uzeti u

    obzir injenicu da je Krlea prije svega bio knjievnik. Povijesne teme i podatke koristio je

    iskljuivo kao materijal za knjievno stvaralatvo. Nadalje, njegova su djela obiljeena i

    njegovim politikim i ideolokim stajalitima, to nam je vrlo bitno kako bismo razumijeli zato

    je pisao tako kako je pisao.10

    S druge strane, Ivo Frange o njemu kae, osim to je bio knjievnik, da je bio i kolovani

    vojnik i vojni strunjak. itao je klasine tekstove strategije i uope ratne vjetine: Cezara i

    Klausewitza prije svega. Krlea je samo jednu bojinicu smatrao isto hrvatskom talijansku, jer

    ako Italija odnese pobjedu, primijenit e se Londonski ugovor koji za Hrvate znai katastrofu.11

    Krleini ratni tekstovi strunog su karaktera i vrlo ih je teko itati ukoliko niste vojno

    kolovani i dobro upueni u ratnu terminologiju i vojnu literaturu. Krlea detaljno opisuje napade

    9 Miroslav KRLEA, Hrvatski bog Mars, Sarajevo: Osloboenje, Zagreb: Mladost, 1982., 215.-217. 10 I. BULI, n. dj., 687. 11 M. KRLEA, Ratne teme, 242.

  • 7

    vojski, reljef prostora i snage koje se koriste te daje sudove o taktici koja se primijenjuje. 1917.

    godine o poloajima na Soi Krlea je zapisao: Na Soi ve dva tjedna navaljuju Talijani.

    Poeli su openitim topovskim bojem od Tolminske mosne glave do mora. To je ema. Topovska

    vatra, bubnjanje po cijeloj fronti, ima namjeru dezorijentacije. Ono poput vatrenog orkana

    divlja na cijeloj fronti, i dri branioce u neizvjesnosti gdje e liznuti onaj glavni prodorni

    plamen. Onda je u prvo vrijeme izgledalo da jurii koji su istodobno provalili na krakoj

    visoravni, u dolini Vipave te izmeu Loge i Vrha na Soi imadu sluiti kao uvod glavnom

    prodoru. Nije jo ni danas jasno je li taj prodor bio inicijativno samostalno i neovisno zamiljen,

    bez obzira na eventualni uspjeh uvodnih juria. Izgledalo je da se udar sprema izmeu

    Kostanjevice i Sela, sa namjerom zaobilaenja Grmade.12

    Zanimljivo je to to je Krlea bio protiv rata te ga je smatrao besmislenim i barbarskim, a s

    druge strane bio je kolovani vojnik i vrstan poznavatelj ratne taktike i strategije. Koliko je dobro

    opisivao ratne strahote i uase na bojinici, toliko je bio dobar i u poznavanju i opisu ratnih

    operacija.

    Na kraju pregleda opusa Miroslava Krlee o Hrvatskoj u Prvom svjetskom ratu istaknuo

    bih jo jedan vrlo vaan imbenik u stvaralatvu ovog knjievnika. Naime, Krlea je puno pisao

    o hrvatskoj povijesti i hrvatskim povijesnim osobama. Pisao je o seljakoj buni, o hrvatskom

    srednjovjekovlju, o Domagoju i Branimiru, o Dioklecijanovoj palai i o novijoj hrvatskoj

    povijesti. U skladu s temom seminara donosim citat o Svetozaru Borojeviu: Na Soi i na

    Doberdolu zloglasan graniarski krvnik, on umire u emigraciji kao habzburki legitimist.

    Poasni doktor zagrebakog sveuilita, ovaj Svetozar von Bojna bio je komandant divizioner

    naeg kolonijalnog VII. hrvatsko-slavonskog domobranskog okruja godine 1908., u momentu

    bosanske aneksije i veleizdajnikog procesa, a kao takav narodna sramota.13

    U Obzorovom lanku ajanka u poast srpskih oficira objavljena je informacija da je

    istupio i protiv potpukovnika Slavka Kvaternika. O Krleinom svjetonazoru i ideologiji svjedoi

    i njegovo prozno djelo Pijana novembarska no, u kojem je jasno i nedvosmisleno rekao kako se

    divi pobjedonosnoj ruskoj Revoluciji. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, Krlea je

    12 Isto, 46. 13 Miroslav KRLEA, Historijske teme, priredio Ivo Frange, Sarajevo: Osloboenje, Zagreb: Mladost, 1985., 175.-176.

  • 8

    esto naglaavao svoju privrenost idejama Oktobra.14 Sada u pisati o drugom znaajnom

    kroniaru i publicistu koji je velik dio svog stvaralatva posvetio pisanju o Prvom svjetskom ratu

    i ivotu Hrvatske u tom razdoblju.

    5. ivot i djelo Josipa Horvata

    Josip Horvat, novinar i kulturni povjesniar, roen je u epinu kraj Osijeka, 15. sijenja

    1896. godine. U Zagrebu je zavrio Trgovaku akademiju 1914., te je postao lanom urednitva

    asopisa Obzor. Od 1926. do 1941. glavni je urednik Jutarnjeg lista. U knjievnosti se istaknuo

    povijesnim romanima 1848, Ikarov let, Pretorijanci i Na ugaru. Eruditski i pronicavo napisao je

    nekoliko ivotopisa poznatih hrvatskih povijesnih linosti: Supilo, Ante Starevi i Hrvatski

    panoptikum; objavio je i monografiju Ljudevit Gaj. Njegov ivot, njegovo doba. Bavio se i

    politikom i kulturnom povijeu Hrvatske, a najznaajnija njegova djela su: Politika povijest

    Hrvatske, I-II; Stranke kod Hrvata i njihove ideologije, Kultura Hrvata kroz 1000 godina, I-II;

    Povijest novinstva Hrvatske te Prvi svjetski rat. Panorama zbivanja 1914-1918. Posmrtno su

    objavljena njegova sjeanja i dnevnici Zapisci iz nepovrata. Kronika okradene mladosti 1900.-

    1919. i Hrvatski mikrokozam izmeu dva rata (1919-1941) te djelo ivjeti u Hrvatskoj i

    Preivjeti u Zagrebu. Moe se rei da je Josip Horvat bio kroniar i portretist svojeg vremena.15

    6. Josip Horvat o Hrvatskoj u Prvom svjetskom ratu

    O Prvome svjetskom ratu Josip Horvat pie u nekoliko svojih djela, a pozornost u

    posvetiti sljedeim naslovima: Politika povijest Hrvatske, I. dio, ivjeti u Hrvatskoj. Zapisci iz

    nepovrata 1900-1941. i Prvi svjetski rat. Panorama zbivanja 1914-1918. Analizirat u svako od

    ova tri djela i predstaviti stil pisanja i pristup kojim se Josip Horvat sluio piui o Hrvatskoj u

    Prvom svjetskom ratu.

    U djelu Politika povijest Hrvatske, Horvat pie kao povjesniar te se bavi politikom,

    vojnom i diplomatskom povijeu. Poglavlje je naslovio: Hrvatska politika u svjetskom ratu

    1914-1918. Kad je izbio rat, pie Horvat, politiki je ivot u Monarhiji gotovo u potpunosti

    prekinut, a glavnu ulogu u javnome ivotu preuzele su vojne vlasti. Tijekom prvih tjedana rata

    14 I. BULI, n. dj., 702.-703. 15 Mira KOLAR-DIMITRIJEVI, Horvat (Horvath), Josip, Hrvatski leksikon, I. svezak, Zagreb, Naklada Leksikon d. o. o., 1996., 448.

  • 9

    niz istaknutih politiara i pristaa Hrvatsko-srpske koalicije je uhieno, a politiki ivot preselio

    se u inozemstvo gdje su se u trenutku proglaenja rata nali Ivan Metrovi, Frano Supilo, braa

    Gazzari, Ante Trumbi, Mie Mii i Hinko Hinkovi. Sve do travnja 1915., u Hrvatskoj i

    Slavoniji trajao je prikriveni sukob vojnikih i civilnih vlasti, a vlada baruna dr. Ivana Skerlecza,

    pie Horvat, odluno je pobijala presizanje vojnikih krugova na upravno podruje. Civilna vlast

    ak je uspijela i osloboditi neke zatvorene politiare. Ono to Horvat primjeuje jest porast

    maarskog ovinizma koji je utjecao na jaanje hrvatske narodne svijesti i hrvatsku borbenost. U

    prvim mjesecima rata, pod pritiskom Rusa u Karpatima, u travnju 1915. dolazi do prvog ratnog

    sastanka zajednikog sabora u Budimpeti. Tri tjedna nakon talijanske objave rata, sastao se 14.

    lipnja 1915. i Hrvatski sabor na svoje prvo ratno zasjedanje. Horvat istie vanost ovoga prvog

    ratnog saziva Hrvatskog sabora jer je na njemu dana intonacija cijeloj hrvatskoj politici za

    vrijeme Prvog svjetskog rata.16

    Ve iz prvih stranica ovoga poglavlja Horvatove knjige moemo vidjeti kako autor pie

    kao povjesniar, odnosno kroniar; biljei podatke iz svoga vremena te daje vlastite sudove i

    promiljanja o dogaajima iz prvih mjeseci Prvog svjetskog rata u Hrvatskoj. Poglavlje

    obuhvaa 52 stranice politike, vojne i diplomatske povijesti Hrvatske.

    Dr. Dragutin Pavlievi u predgovoru knjige pie o Horvatu kao o vrsnom piscu

    publicistike povijesnog sadraja. Ukratko je opisao njegov ratni put koji je poeo na ruskom

    bojitu gdje je Horvat doao kao domobran; zarobljen i odveden u Rusiju gdje je proivio obje

    revolucije 1917. i vidio izbliza tekoe jugoslavenskih dobrovoljaca, te sve to opisao u svojim

    memoarima. Kao novinara i publicista zanimale su ga kulturoloke teme, a poglavito teme iz

    hrvatske povijesti 19. i 20. stoljea. Horvat nije bio kolovani povjesniar, ali je u viegodinjem

    radu stekao neke temeljne metodoloke pretpostavke za znanstveni rad. Odlazio je u arhive,

    sluio se izvorima i pratio literaturu na nekoliko europskih jezika. Njegov blizak prijatelj

    Jaroslav idak, hvalio je njegovu sposobnost pisanja i itkost, ali mu je ipak zamjerao to se nije

    uvijek drao kronolokog slijeda dogaaja, niti je uvijek pristupao problematici kao znanstvenik.

    S druge strane, Horvat je govorio kako su novinarstvo i historiografija srodnije nego li bilo koje

    druge dvije discipline. Novinar je u teem poloaju, tvrdio je Horvat, jer mora opaati i donositi

    zakljuke o dogaajima i procesima u sadanjosti, dok povjesniar prouava prolost i gotove

    16 Josip HORVAT, Politika povijest Hrvatske, I. svezak, Zagreb, August Cesarec, 1990., 332.-333.

  • 10

    procese. Nadalje, Pavlievi opisuje Horvata kao domoljuba i zaljubljenika u hrvatski narod i

    njegovu prolost koji je iskoristio dar knjievnika i historiara; pisao je brzo, zanimljivo i

    uvjerljivo i zato su ga mnogi voljeli itati.17

    U djelu ivjeti u Hrvatskoj. Zapisci iz nepovrata, 1900-1941., objavljenom tek nakon

    njegove smrti, Josip Horvat pie na drugaiji nain. Ovo je djelo prvenstveno memoarsko i stoga

    ne zahtijeva znanstveni pristup niti potvrdu podataka iz arhivske grae. S druge strane, ovo djelo

    je i kronika jer autor paljivo i detaljno zapisuje dogaaje koje smatra vanima za vrijeme u

    kojem je ivio. Posluit u se s nekoliko stranica knjige kako bih pokazao stil kojim Horvat pie i

    o emu pie kada govori o Prvom svjetskom ratu.

    Horvat se prisjea poetka rata u Hrvatskoj: Zagreb je 1914. u kolovozu dobio nov ritam,

    koji udarae topot eta u utkasto-sivim utkasto-sivo bijae slubeni domobranski prijevod

    rijei hechtgrau odorama i sasvim neoekivana pjesma: Oj, hrvatski hrabri sine, Prevezi me

    preko Drine! Osveena krv jo nije Ferdinanda i Sofije!... I nikome vidljivo nije bila ta pjesma

    zazorna, sve ju je fukalo kao prije dvije godine Onam` onamo!... Bijeli rupii ushieno

    domahuju vojsci, zagrebake joj gospoice pred stope sipaju cvijee. Sve je u nekom veselom

    pijanluku, neodgovorno, nitko ne vidi stravino su rezonirali nekadanji aci-trajkai, sami

    nikad ne raunavi s tom potresnom vjerojatnou da e u velikom obraunu morati izmijeniti

    prve hitce upravo Hrvati i Srbi! Nitko se nije zgrozio nad tragikom uzajamnog prolijevanja

    bratske krvi!18

    Razlika izmeu ova dva spomenuta Horvatova djela je oita. Ovdje vidimo jedan

    knjievni pristup, sjeanje na poetak rata i autorovo iskazivanje emocija povodom tih dogaaja.

    Horvat koristi mnogo atributa kako bi opisao to stanje sree u ljeto 1914. godine, ali i tugu to e

    se Hrvati i Srbi prvi upustiti u krvoprolie koje je zahvatilo cijelu svijet i odnijelo milijune

    ivota. Osim to prepoznajemo ve poznati ushit koji je bio prisutan kod svih naroda Europe na

    poetku rata, moemo iitati i lojalnost Hrvata prema Monarhiji i elju za borbom i

    privoenjem pravdi onih koji su odgovorni za Sarajevski atentat. Horvat je zapisao raspoloenje

    hrvatskog naroda na poetku rata to povjesniaru moe pomoi da shvati i upotpuni sliku svojeg

    istraivanja povijesti Hrvata u Prvom svjetskom ratu.

    17 Isto, 7.-11. 18 Josip HORVAT, ivjeti u Hrvatskoj. Zapisci iz nepovrata 1900-1941., Zagreb, SNL, 1984., 47.-48.

  • 11

    Nadalje, Horvat detaljno i realno opisuje stanje na bojinici, patnje vojnika i surovost

    rata. Navodi datume ofenziva i tekih bitaka te razne pojedine dogaaje u rovu: pogibije vojnika,

    djelovanje lijenika, pripremanje opreme, sklanjanje od neprijateljske topnike paljbe i slino.

    Kako sve vie i vie itamo ovo djelo, dobivamo dojam da se radi o kakvom ratnom romanu, a

    ne djelu jednog publicista, novinara i povjesniara koji se bavi kulturnom i politikom povijeu

    Hrvatske.

    Ovako je opisao jedan napad Rusa na austrougarske poloaje na Istonom bojitu:

    Metalno zvee eksplozije diui u zrak sa zemljom nekakve krpe, prue, daske, vjerojatno svjee

    mrtvace skupa sa starim kosturima iz razbijenih grobova. Kao streni brundaju iverci granata.

    Bilo bi smijeno da nije strano. Tane probija tijelo elegantno poput igle, iver granate sadire

    krpe mesa, razbija kosti. Noga gazi kroz napola zasuti rov. Lei u njemu udan mrtvac; pola mu

    je lica uto kao vosak, druga pola crna kao ugalj. U rovu slatkasto-smradan vonj koji tjera na

    bljuvanje.19

    Josip Horvat u djelu Prvi svjetski rat. Panorama zbivanja 1914-1918. donosi kronoloki

    pregled svih bitnih vojnih, diplomatskih i politikih zbivanja u Prvom svjetskom ratu. Pie kao

    povjesniar, ali vidljiv je i njegov subjektivni pristup kada opisuje neke dogaaje iz rata. U ovoj

    knjizi, kao i u prethodne dvije, ne navodi biljeke, literaturu i povijesne izvore iz kojih je crpio

    informacije, ali ipak, djelo je izrazito dobro napisano i koncipirano. Naglasak je stavio na vojnu i

    diplomatsku povijest glavnih drava i dravnika koji su sudjelovali u Prvom svjetskom ratu.

    Horvat ne pie mnogo o poloaju i ivotu Hrvata u ovom djelu, ali se povremeno osvre i na

    stanje u Hrvatskoj.

    Piui o sukobu austrougarske i srpske vojske u Srijemu i na Drini 1914. godine i porazu i

    povlaenju carske vojske s tog podruja, Horvat opisuje jedan dogaaj iz Zagreba: Poraz u

    Srbiji odjeknuo je naroito u jugoslavenskim krajevima. Kada su austrougarske jedinice

    slubeno 2. prosinca ule u Beograd bio je to opet jedan carski dan, naime obljetnica

    stupanja Franje Josipa na prijestolje po nalogu vlasti u Zagrebu svugdje su morale biti

    istaknute zastave. No zastave su ostale visjeti i onda kada su austrougarske snage u bijegu

    ispraznile Srbiju. Bila je to takoer demonstracija. Konano, kada je poraz i slubeno priznat,

    19 Isto, 70.

  • 12

    policija je morala ii od kue do kue i nareivati da se zastave slave moraju odmah povui.

    Slava je propala u nepovrat.20 Horvat je taj dogaaj uvrstio u poglavlje u kojem opisuje prvu

    godinu rata sa Srbijom, te mu nije dao preveliko znaenje. Na tom primjeru vidimo kako su

    Hrvati i Hrvatska u ovome djelu tek dio cjelokupnog konteksta o kojemu se govori. Meutim,

    posebno poglavlje Horvat je posvetio kulturnom djelovanju u Hrvatskoj tijekom Prvog svjetskog

    rata. Primjeuje da je rat, vie psiholoki nego politiki (cenzura), paralizirao umjetniko

    djelovanje. ovjeanstvo se razoaralo tom koliinom nasilja i smrti koje se nikada prije nije

    vidjelo, ili se zaboravilo u davnoj povijesti. Horvat nabraja i donosi citate hrvatskih i stranih

    pjesnika: Frana Galovia, Dragutina Domjania, Milutin Bojia, McCraea, Vertinskoga i drugih.

    Veliki umjetnici pretvorili su se, primijeuje Horvat, u pamfletiste u slubi ratne propagande.

    Tek 1917. godine knjievnici i pjesnici se bude i poinju zauzimati jasne stavove o ratu. U tom

    razdoblju pred kraj rata istaknuli su se Miroslav Krlea s djelom Hrvatska rapsodija i Ivo Andri

    s lirskom prozom Ex Ponto. Kazalite se u Hrvatskoj moralo prilagoavati prilikama, a teatar je

    sve vie postajao ustanova za zabavljanje. Domaa drama bila je rijetkost. Od likovnih umjetnika

    dvojica su dirnula u ratnu tematiku. Oton Ivekovi naslikao je Prijelaz preko Drine, a Vladimir

    Beci je pratio bitke srpske vojske. Istaknuo se i Ljubo Babi koji je 1916. uljem naslikao djelo

    Crna zastava. Ovaj umjetniki pregled Horvat zavrava sa zakljukom da je umjetniko

    stvaralatvo u Hrvatskoj za vrijeme rata pratilo europsku kulturu.21

    Na kraju knjige, piui o kraju rata, Horvat pie i o stanju u Hrvatskoj. Hrvati u

    austrougarskoj vojsci neorganizirano su se i u rasulu vraali svojim kuama, a Horvat je primjer

    za to dao u Borojevievoj depei nadreenima u kojima ih pita treba li se jo boriti protiv

    Talijana ili da se vojska vrati kui. Nije dobio konkretan odgovor, predbacio je to

    zapovjednitvu, ali ve su se vojnici poeli vraati domovima i naputati bojinicu. U Monarhiji i

    Hrvatskoj vladalo je katastrofalno stanje. Horvat je zapisao kako nitko nije mogao ni sanjati

    takav raspad prije rata. Na kraju ovog poglavlja, Horvat je zapisao kako Hrvate oekuje

    nesigurna i neizvjesna budunost, to zbog Londonskog govora, a to zbog Paieve koncepcije

    ujedinjenja.22

    20 Josip HORVAT, Prvi svjetski rat. Panorama zbivanja 1914-1918., Zagreb, Grafiki zavod Hrvatske, 1967., 191. 21 Isto, 241.-244. 22 Isto, 573.-578.

  • 13

    Uzimajui u obzir injenicu da Josip Horvat nije bio povjesniar, ve novinar i publicist,

    njegova djela koja govore o Prvom svjetskom ratu su, prvenstveno, vrlo dobra povijesna vrela te

    izrazito dobro koncipirane povijesne knjige. Horvat se nije pozivao na izvore, ali su njegova

    djela u velikoj mjeri faktografski tona, te nam njegov stil pisanja djeluje kao da je bio

    povjesniar.

    7. Zakljuak

    Miroslav Krlea i Josip Horvat dali su veliki doprinos hrvatskoj kulturi openito, a svojim

    pisanjem i sudjelovanjem u Prvom svjetskom ratu, dali su nemjerljiv doprinos hrvatskoj

    historiografiji. Razlikuju se po stilu pisanja i po ideologiji. Krlea je bio socijaldemokrat,

    komunist i pobornik ruske Revolucije, dok je Horvat bio liberal i blizak hrvatskom domoljublju.

    Krlea je ironizirao Prvi svjetski rat, austrougarsku vojsku, asnike i generale. inio je to iz

    uvjerenja da je rat besmislen i nepotreban. Meutim, treba naglasiti injenicu da je srbijanskoj

    vojsci u balkanskim ratovima nudio svoje vjetine koje je stekao u austrougarskim vojnim

    kolama. Promiljajui o tome, moemo zakljuiti da je Krlea osjeao da se nalazi na krivoj

    strani, to moe biti i razlog tome zato je na satirian nain opisivao austrougarsku vojsku.

    Zanimljiva je i injenica da je bio protiv rata, a vrhunski je opisivao i komentirao ratne operacije.

    Jedno od glavnih obiljeja Krleinog pisanja o Hrvatskoj u Prvom svjetskom ratu jest to to je

    povijesne podatke koristio samo za knjievno stvaralatvo. S druge strane Josip Horvat je pisao o

    Prvom svjetskom ratu kao povjesniar, pritom koristei svoju novinarsku profesiju. Nije navodio

    povijesne izvore, ali je pisao izrazito dobro i njegova su djela vrlo itana i danas. Puno je

    objektivniji od Krlee, ali je ipak znao iznositi vlastita subjektivna miljenja o dogaajima iz

    rata. Miroslav Krlea i Josip Horvat neizostavni su element za povjesniare koji prouavaju

    povijest Hrvatske u Prvom svjetskom ratu.

  • 14

    8. Literatura:

    BOGII, Vlaho, Krlea, Miroslav, Hrvatski leksikon, I. svezak, Zagreb, Naklada Leksikon d. o. o.,

    1996.

    BULI, Ivan, Miroslav Krlea o Hrvatskoj u Prvome svjetskom ratu (Izmeu kronike i interpretacije),

    asopis za suvremenu povijest, God. 39., br. 3., 2008.

    HORVAT, Josip, Politika povijest Hrvatske, I. svezak, Zagreb, August Cesarec, 1990.

    HORVAT, Josip, Prvi svjetski rat. Panorama zbivanja 1914-1918., Zagreb, Grafiki zavod Hrvatske,

    1967.

    HORVAT, Josip, ivjeti u Hrvatskoj. Zapisci iz nepovrata 1900-1941., Zagreb, SNL, 1984.

    KOLAR-DIMITRIJEVI, Mira, Horvat (Horvath), Josip, Hrvatski leksikon, I. svezak, Zagreb, Naklada

    Leksikon d. o. o., 1996.

    KRLEA, Miroslav, Davni dani, Zagreb, Zora, 1956.

    KRLEA, Miroslav, Historijske teme, priredio: Ivo Frange, Sarajevo: Osloboenje, Zagreb: Mladost,

    1985.

    KRLEA, Miroslav, Hrvatski bog Mars, priredio: Ivo Frange, Sarajevo: Osloboenje, Zagreb: Mladost,

    1982.

    KRLEA, Miroslav, Ratne teme, priredio: Ivo Frange, Sarajevo: Osloboenje, Zagreb: Mladost, 1983.