Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Zagreb, 2006 ... Nasilje u obitelji - skup pona¥Œanja ¤†iji

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Zagreb, 2006 ... Nasilje u obitelji - skup...

  • Nasilje u obitelji

    Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Zagreb, 2006.

    Ksenija Bauer, viša stručna savjetnica

  • Nasilje u obitelji -

    skup ponašanja čiji je cilj kontrola nad drugim osobama upotrebom sile, zastrašivanjem i manipuliranjem.

    Najčešći oblici nasilja u obitelji –

    tjelesno zlostavljanje, emocionalno zlostavljanje, seksualno zlostavljanje i materijalno ili radno iskorištavanje.

  • Nasilni odnosi

    Moć

    i kontrola

    Prijetnje i sila

    Zastrašivanje

    Emocionalno zlostavljanje

    Izoliranje

    Umanjivanje, Poricanje i

    okrivljivanje

    Ekonomsko zlostavljanje

    Korištenje muških

    privilegija

    Korištenje djece

  • Nenasilni odnosi

    Jednakost

    Pregovaranje i korektnost

    Neprijeteće ponašanje

    Poštovanje

    Povjerenje i podrška

    Iskrenost i pouzdanost

    Ekonomsko partnerstvo

    Dijeljenje odgovornosti

    Odgovorno roditeljstvo

  • KULTURALNI FACILITATORI ZLOSTAVLJANJA

    Kasno prepoznavanje problema zlostavljanja žena (do tada zakonsko pravo muža) ilustrira vezu između zlostavljanja i muškarčevog privilegiranog položaja u obitelji i društvu.

    Kulturalno uvjerenje -

    ljudi imaju pravo kontrolirati svoje partnere.

    Kulturalni facilitatori

    zlostavljanja: •

    vjerovanje u prirodni red (poredak)

    žene kao objekt •

    kulturalno potkrjepljenje iznuđene podčinjenosti

    društvena tolerancija javne prisile i tjelesne sile

  • Vjerovanje u prirodni poredak

    Muškarac koji zlostavlja tipično djeluje iz sustava vjerovanja koji ga stavlja u položaj iznad partnerice kao onoga koji disciplinira ili s pravom očekuje od nje poslušnost ili služenje (patrijarhalni sustav, glava obitelji).

  • Žene kao objekt

    Teško je tjelesno zlostavljati ljudsko biće koje prepoznajemo kao jednakog po položaju. Iz toga razloga zlostavljači prije i za vrijeme zlostavljanja depersonaliziraju žrtve (upotrebljavaju verbalne uvrede). Prije samog zlostavljanja povećava se čestina uvreda.

    Muškarci u tretmanskim

    skupinama, kada pričaju o partnericama, moraju ih oslovljavati po imenu ili riječima «moja partnerica»

    odnosno «bivša partnerica».

    Ojačavanje ovog vjerovanja vidi se i u pornoindustriji. Upotreba ženskog tijela u cilju poticanja prodaje proizvoda ojačava zlostavljačevu percepciju žene kao objekta.

  • Kulturalno potkrjepljenje iznuđene podčinjenosti

    Jedno od najčešće postavljenih pitanja o žrtvama zlostavljanja –

    «Zašto ostaje u tom odnosu, zašto ne

    ode?».

    Mnogi vjeruju da žene često postaju profesionalne žrtve i u zamjenu za zlostavljanje nešto postižu.

    Zlostavljane žene su na neki način etiketirane da su drugačije od ostalih žena. Vjeruje se da pate od cijelog niza kliničkih poremećaja, uključujući naučenu bespomoćnost, ovisnost o drugoj osobi (partneru) i cijelom nizu poremećaja osobnosti.

  • Oni koji krive žrtve usmjeravaju pozornost na žrtve iza napada. Žele zacijeliti rane i uputiti žrtve na rehabilitaciju (žele učiniti žrtve manje ranjivima, poslati ih natrag u borbu s boljim oružjem i višim moralom).

  • Nametanje volje jedne grupe drugoj grupi temelji se na mogućnosti upotrebe 3 vrste moći (John

    K. Galbraith):

    moć

    prisile •

    moć

    kompenziranja

    uvjetovana (kondicionirana) moć

  • Društvena tolerancija javne prisile i tjelesne sile

    Mogućnost zlostavljača da upotrebljava tjelesno nasilje bez kazne najznačajniji je kulturalni facilitator

    zlostavljanja. Mijenjajući tradicionalne odgovore na zlostavljanje i razvijajući politike i procedure koje priječe facilitiranje zlostavljanja, žrtve mogu biti zaštićene od nastavka zlostavljanja i zajednica može početi stvarati različitu kulturalnu klimu koja utječe na to kako pojedinci misle o svojim intimnim vezama i kako ih strukturiraju.

  • Posljedice zlostavljanja

    Posljedice zlostavljanja: -

    po zdravlje i sreću pojedinaca

    -

    po dobrobit cijele zajednice.

    Život u zlostavljajućoj vezi utječe na osjećaj samopoštovanja kod žene i njezinu mogućnost aktivnog sudjelovanja u društvu.

    Zlostavljanoj ženi ograničava se pristup informacijama, ograničava se sudjelovanje u životu zajednice i primanje emocionalne podrške od prijatelja i rođaka.

  • Nasilje u obitelji predstavlja i veliki ekonomski teret svakoj zajednici u pogledu sniženja produktivnosti i povećanja korištenja usluga socijalnih službi.

    Nasilje u partnerskim odnosima utječe na ženine prihode i na njezinu mogućnost zadržavanja posla.

  • Posljedice obiteljskog nasilja kod žena

    tjelesna ozljeda (uključujući mogućnost smrtne posljedice),

    problemi s mentalnim zdravljem (kao anksioznost, depresiju, stres, seksualne poremećaje i nisko samopoštovanje). Posljedice mogu biti povezane s PTSP-om.

    Povećan rizik od samoubojstva, •

    Povećan rizik od zlouporabe sredstava ovisnosti,

    Nedostatak povjerenja pri razvijanju budućih odnosa, •

    Značajno sniženje standarda života,

  • Prijetnje i nastavak nasilja i nakon separacije od nasilnog partnera,

    Teškoće u pronalaženju trajnijeg i odgovarajućeg partnera,

    Teškoće i povećan stres vezan uz roditeljstvo (jer su i majka i djeca traumatizirani nasiljem),

    Strah da će im nadležna tijela oduzeti dijete, •

    Nedostatak socijalne mreže i podrške.

  • Posljedice obiteljskog nasilja kod djece

    Djeca i mladež pogođena su obiteljskim nasiljem i kao svjedoci i kao žrtve.

    Istraživanja pokazuju da su obitelji gdje se pojavljuje obiteljsko nasilje visoko rizične i od zlostavljanja djece, uključujući tjelesno i emocionalno zlostavljanje i zanemarivanje, te seksualno zlostavljanje djece.

    Nadalje, istraživanja pokazuju da su djeca u više od 50% slučajeva prisutna nasilju u obitelji.

  • Djeca koja su svjedoci partnerskog nasilja rizičnija su za pojavu cijelog niza emocionalnih problema i problema u ponašanju, uključujući:

    -

    anksioznost, -

    depresiju,

    -

    lošiji školski uspjeh, -

    nisko samopoštovanje,

    -

    neposlušnost, -

    noćne more i

    -

    pritužbe na tjelesne smetnje.

  • Postoje podaci koji ukazuju na to da djeca koja su prisutna obiteljskom nasilju često iskazuju iste ponašajne i psihološke poremećaje kao i djeca koja su sama zlostavljana .

  • Posljedice obiteljskog nasilja kod adolescenata mogu biti:

    strah i trauma poput PTSP-a, •

    pritužbe na zdravstvene probleme, kognitivni deficiti, agresija

    teškoće u stvaranju bliskih odnosa u odrasloj dobi, •

    povećani rizik od skitnje,

    ozljede koje su posljedica pokušaja zaštite zlostavljanog roditelja,

    međugeneracijski prijenos nasilja.

  • STATISTIČKI POKAZATELJI

    svakih 10 minuta jedna je žena izložena tjelesnom zlostavljanju od strane muškarca,

    preko 80% nasilja nad ženama vrše njihovi partneri (suprug, vanbračni partner, bivši suprug ili bivši vanbračni partner),

    45% ubijenih žena ubili su njihovi partneri, •

    72% žena navodi da nasilje traje više godina,

    52% žena navodi da se nasilje događa svakodnevno.

  • Djeca koja su svjedoci nasilja među roditeljima ili su i sama bila žrtve kad odrastu češće su nasilna prema svojim partnerima ili prema svojoj djeci.

    Roditelji koji su u izrazito netrpeljivim odnosima i koji se tjelesno obračunavaju, češće i surovije kažnjavaju svoju djecu.

  • Kad dijete nazoči

    zlostavljanju majke

    Dijete osnovnoškolske dobi može očitovati neka od sljedećih ponašanja, ovisno o stupnju i učestalosti zlostavljanja kojem je bilo svjedok, te njegovom položaju u obitelji:

    trajne pritužbe na tjelesne boli •

    ponašanja kojima traži odobravanje

    povučenost, pasivnost, potpuna poslušnost •

    niska tolerancija na frustraciju ili beskonačna strpljivost

    prečesto djeluje kao «mamin mali pomoćnik»

    ili «učiteljičin mali pomoćnik»

  • ispadi bijesa •

    učestali sukobi s braćom/sestrama i vršnjacima u razredu

    agresivno maltretiranje druge djece.

  • Djeca izložena nasilju u obitelji mogu očitovati krajnosti u ponašanju. Neka od njih mogu imati odlično školsko postignuće, perfekcionističke

    standarde (koji su razvijeni

    zbog velikog straha od neuspjeha), pretjeranu odgovornost («starmalo dijete») -