Click here to load reader

MEĐUVRŠNJAČKO - azoo.hr · Vršnjačko nasilje razlikuje se od vršnjačkog sukoba jer sadrži tri osnovna elementa : 1. negativni postupci - namjerno nanošenje ozljeda drugoj

  • View
    1

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of MEĐUVRŠNJAČKO - azoo.hr · Vršnjačko nasilje razlikuje se od vršnjačkog sukoba jer sadrži...

  • MEĐUVRŠNJAČKO NASILJE

    Željka Butorac,prof.def.logoped

  • Svaki dan doživljavamo nasilje oko nas

    U školi,medijima

    Čitamo , gledamo slike i izviješća o nasilju

    Često čujemo:”Upozoravamo gledatelje da će naredni prizori biti uznemiravajući”,a tada gledamo kako neko nekoga u svijetu raznosi bombom, ubija, muči ..

    Koliko nas to uznemiruje?

    Jesmo li otvrdnuli na vijesti i slike nasilja?

    Kada ste se zadnji puta rasplakali nad sudbinom žrtava?

  • Učenik četvrtog razreda u utorak je napadnut u hodniku jedne osnovne škole u okolici Koprivnice. Prema riječima majke 10-godišnjeg dječaka, napao ga je učenik sedmog razreda, a njegov brat, učenik petog razreda, bio je s njim i sve nijemo promatrao. Počelo je sa zadirkivanjem, a završilo naguravanjem i tučnjavom.

    Vrijeđali ga zbog duge kose

    – Primio ga je rukom za vrat i glavom mu udarao o zid. Bacio ga je i na pod i udarao nogama – kaže ogorčena majka otkrivajući da jučer nije išao u školu jer ga je boljela glava i palac na ruci, bio je u strahu i svako malo plakao. Kazala je da su braća još prošli tjedan prijetila njezinu sinu, inače odličnom učeniku. S obzirom na njegovu dulju kosu, govorili su mu pogrdne riječi aludirajući na njegovu spolnu orijentaciju. Majka kaže da su i prije dvije godine njezina sina napali u školi, ali tada su to napravili drugi dječaci, i da joj je dosta o svemu šutjeti.

    – Nema smisla da se bojim hoće li mi sin i u kakvom stanju doći s nastave – ističe majka kojoj nije jasno zašto su joj iz škole za incident javili tek oko 15 sati iako se dogodio dva sata prije.

    – Ne znam što su čekali i zašto ga razrednica, pedagog ili ravnatelj odmah nisu odvezli na liječnički pregled – dodala je majka koja je, nakon što je došla po njega, sina sama odvezla u koprivničku bolnicu. Na sreću, pregledom je ustanovljeno da dječaku ništa nije slomljeno, a njegove ozljede okarakterizirane su kao lakše. Psihičke posljedice ipak nisu izbjegnute pa je majka o svemu obavijestila i policiju.

    Razgovor kod ravnatelja

    glasnogovornik koprivničko-križevačke policije, potvrdio je da su primili prijavu i provode istragu. Ravnatelj osnovne škole rekao je da je jučer razgovarao i s majkom ozlijeđenog dječaka i ocem dvojice braće te da će zasigurno biti poduzete određene pedagoške mjere, ali da o tome još ne može govoriti. Otkrio je i da otac napadača tvrdi da su njegovi sinovi djelomično bili isprovocirani. Kako bilo, ravnatelj je izrazio je žaljenje zbog incidenta, ali i ustvrdio da je možda sve malo prenapuhano te da se, na žalost, slične situacije svakodnevno događaju u hrvatskim školama.

    >> Profesori traže nove odgojne mjere za problematične učenike

    http://www.vecernji.hr/vijesti/profesori-traze-nove-odgojne-mjere-problematicne-ucenike-clanak-491150http://www.vecernji.hr/vijesti/profesori-traze-nove-odgojne-mjere-problematicne-ucenike-clanak-491150

  • Nasilje u školi narušava psihofizičko zdravlje djeteta,njegovu sigurnost i volju

    za pohađanjem nastave

  • Pismo djeteta

    Hej svi.Ja sam žrtva nasilja u školi.Sve je poćelo ove godine,na poćetku 6. razreda.Novi učenik je došao u naš razred.Svi su mislili da je on anđeo.U početku je sve bilo okej,ali kasnije mi je počeo zagorčavati život.Počeo mi se rugati,a za njim je krenuo i jedan dečko iz mog razreda.Taj novi učenik me jednom čak fizicki i napao,bacao je sve moje stvari i knjige na mene.Ne mogu to više trjeti.Stalno se nerviram zbog toga i ne spavam nočima.Mrze sve na meni.Nemam više volje za život,želim da uopće ne postojim.Doma ne želim ništa reći jer bi me u školi samo napadali zbog toga.Odlučila sam ih ignorirati misleći da će tako prestati,ali,nije.Postalo je još gore.Na nastavi prate svaki moj pokret i samo čekaju kada će me osramotiti pred cijelim razredom.Poželim da odem u drugu školu,ali,nazalost,ne mogu.Više mi se ništa ne da.I jako sam nesretna jer ću morati to trpjeti do kraja osmog razreda.

  • Istraživanja o nasilju

    Značajna su istraživanja Poliklinike za zaštitu djece Grada

    Zagreba i UNICEF-a o nasilju među djecom u Republici

    Hrvatskoj.

    Ona su vrlo dobar temelj za nova istraživanja koja bi išla

    u smjeru razlikovanja metoda nasilja kojima se koriste

    djevojčice odnosno dječaci.

  • Drugo istraživanje koje je provedeno u našoj zemlji je UNICEF-ovo istraživanje o nasilju u školama iz 2004. godine (http://www.unicef.hr/). To je istraživanje provedeno u okviru projekta »Za sigurno i poticajno okruženje u školama«. Ono je obuhvaćalo učenike 12 osnovnih škola, tj. 302 učenika/ica iz cijele Hrvatske.

    Zaključuje se da najčešće učenike zlostavlja »jedan« dječak, dok je na drugom mjestu po čestini zlostavljanja »jedna« djevojčica koja nasilje čini prema djevojčicama. Razlike ne postoje u količini doživljenog nasilja među spolovima, tj. i među djevojčicama i među dječacima prisutno je 10% onih koji svakodnevno doživljavaju maltretiranje.

    ovo istraživanje sugerira da postoje škole u kojima je nasilje puno češće, tzv. nasilne škole u kojima bi se trebalo posebno raditi.

  • »Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima«

    Ovaj Protokol donesen je od strane Ministarstva obitelji, branitelja i

    međugeneracijske solidarnosti u listopadu 2004.godine te proizlazi iz Programa aktivnosti za sprječavanje nasilja među djecom i mladima iz veljače 2004.godine. Protokol u sebi sadrži definiciju nasilja među djecom, obveze nadležnih državnih tijela (odgojno obrazovnih institucija, centara za socijalnu skrb te policijskih uprava) te oblike i načine suradnje između tih tijela.

    Bitno je naglasiti da protokol respektira 4 vrste nasilja: verbalno, socijalno, psihološko i tjelesno. Protokol se više odnosi na pojavu fizičkog nasilja među djecom s vidljivijim posljedicama te sadrži upute na koji način tada reagirati, tj. pozvati liječnika, obavijestiti centar za socijalnu skrb, obavijestiti policiju.

    U slučajevima kada je nasilje manje vidljivo te ga je teže otkriti, škola je zapravo prepuštena sama sebi.

    Izuzetak je kada ima široku mrežu podrške u vidu savjetovališta ili stručnog tima koji mogu sanirati posljedice zlostavljanja. Isto tako, ovaj Protokol ne sadrži specifičnosti nasilja koje se javljaju kod različitih spolova.

  • Konferencija „Nasilje u školi“ održana je u Zagrebu 18. ožujka 2013. godine u organizaciji

    Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta

    Sa ciljem podizanja svijesti i osvješćivanja javnosti o vršnjačkom nasilju i drugim oblicima nasilja u školskim ustanovama.

    Posebni ciljevi Konferencije bili su definirani kao: 1. Senzibilizacija: Osvijestiti problem da se vršnjačko nasilje i

    drugi oblici nasilja događaju u školskim ustanovama. 2. Aktualizacija: Osvijestiti da vršnjačko nasilje i drugi oblici

    nasilja u školskim ustanovama traže: (1) hitan odgovor/odgovornost - ponajprije stručnih službi u

    školi, a zatim i cijele škole te angažman drugih nadležnih državnih tijela i ostalih čimbenika u sustavu;

    (2) provedbu postojećih i osmišljavanje novih načina i strategija u sprječavanju/prevenciji nasilja.

  • Kroz uvodno izlaganje i tri okrugla stola o uzrocima i posljedicama nasilja i postojećim te novim modelima i načinima sprječavanja vršnjačkog nasilja i drugih oblika nasilja u školama, postavljala su se i raspravljala sljedeća važna pitanja:

  • Koje se sve ponašanje smatra nasiljem u školama?

    Čiji je problem vršnjačko nasilje? (Koliko je nasilje problem pojedinog djeteta, obitelji, škole, lokalne zajednice, društva u cjelini?)

    Koji su sve sustavi i institucije odgovorni za prevenciju i suzbijanje vršnjačkog nasilja i ostalih oblika nasilja?

    Kojim sve mogućnostima i mehanizmima raspolažemo u rješavanju problema nasilja?

    Koliko škola kao institucija svojim ustrojem i politikama olakšava i otežava izbijanje vršnjačkog nasilja i drugih oblika nasilja?

    Može li se sve nasilno ponašanje prevenirati? Koji su optimalni modeli prevencije i suzbijanja

    vršnjačkog nasilja i ostalih oblika nasilja?

  • SUDIONICI NASILJA

    NASILNIK ŽRTVA

    PROMATRAČI

  • Nasilje u školi je

    Nasilje u kojem je učenik trajno i učestalo izložen negativnim postupcima jednog ili više učenika koji ga namjerno žele povrijediti, poniziti ili izložiti neugodnostima…

    Olweus 1988. i 1991.

  • NASILJE nije

    Slučajno sukobljavanje koje se neće ponoviti

    Nenamjerno povređivanje

    Prijateljsko zadirkivanje,razmirica

    Nasilno rješavanje sukoba između prijatelja iste moći

  • Vršnjačko nasilje razlikuje se od vršnjačkog sukoba

    jer sadrži tri osnovna elementa:

    1.negativni postupci - namjerno nanošenje ozljeda drugoj osobi. Mogu biti fizički i verbalni. Negativni postupci pojavljuju i bez uporabe riječi ili tjelesnog dodira – primjerice u obliku društvene izolacije, kreveljenjem, nepristojnim kretnjama ili odbijanjem da se udovolji željama druge osobe.

    2.opetovano i trajno - Ovaj uvjet je postavljen u definiciju nasilja kako bi se iz pojave nasilja u školi isključili povremeni beznačajni sukobi između učenika, poput zadirkivanja, a koji su sastavni dio igre i relativno prijateljske naravi.

    3.asimetričan odnos snaga - Stvarni i/ili percipirani ne srazmjer snaga može se javiti u situacijama izravnog nasilništva ako je učenik (žrtva) zaista fizički slabiji u odnosu na učenika (zlostavljača), ako žrtva sebe doživljava fizički ili mentalno slabijom, ako postoji brojčani ne srazmjer između žrtve i zlostavljača. U situacijama neizravnog nasilništva ne srazmjer snaga može se javiti u slučaju izolacije učenika iz grupe, širenju glasina i tome slično.

  • Zašto djeca uopće vrše nasilje?

    Motivi mogu biti zaista raznoliki.

    djeca, naročito mlađeg uzrasta, nemaju adekvatan uvid u vlastito ponašanje.

    Starija braća ili sestre, odrasli ljudi kojima se dive ili jednostavno likovi iz akcionih filmova mogu i te kako biti modeli za imitaciju i kreiranje tog imidža.

    Koliko roditelja zaista poštuje ograničenje uzrasta koje stoji u uglu svakog filma na domaćim televizijskim programima,a koliko otvaranje Face booka prije 13. godine i sl.?

  • Loše komunikacijske vještine

    Komunikacija sa vršnjacima je vještina koja se uči, tako da je moguće da je djeca ne usvoje na adekvatan način.

    zato'‘tko tebe kamenom, ti njega sa dva'' može biti jedini naučeni model komunikacije.

    pripadnost grupi je od izuzetne važnosti.

    Ako ste u grupi, onda se morate i ponašati kao njeni članovi.

    To znači da se pojedina djeca i ne bi tako ponašala ukoliko ih drugi ne bi nagovarali na nasilje.

  • Uzroci nasilja

    Djeca koje prolaze kroz neki težak period u životu, gubitak ili razvod roditelja, selidba ili nešto slično, mogu svoje nezadovoljstvo pokazati i kroz agresiju nad drugom djecom.

    Nasilje će vršiti i dijete koje je i samo žrtva porodičnog nasilja ili se u porodici tolerira ovakav vid ponašanja.

    Roditelji koji su bez topline, ili previše popustljivi i ne postavljaju granice u ponašanju, odgovorni su za nasilno ponašanje djece.

  • Nasilništvo nije vezano uz ljutnju i konflikt,, nego je više vezano uz prijezir.

    Prijezir je snažan osjećaj antipatije prema nekome koga smatramo bezvrijednim, inferiornim ili nevrijednim poštovanja.

    Prijezir nosi sa sobom tri očite psihološke prednosti koje omogućavaju djeci da povrijede drugo ljudsko biće, a da pritom ne osjećaju empatiju, sućut ili sram. Prijezir uključuje (Coloroso, 2004.:40): * Osjećaj da se ima pravo na nasilje, tj. privilegija i pravo da se kontrolira, dominira i osvaja ili na neki drugi način zlostavlja drugo ljudsko biće. * Netolerantnost prema različitostima - različito je izjednačeno s inferiornim i zbog toga netko tko je različit nije vrijedan i ne zaslužuje poštovanje. * Sloboda isključivanja - spremnost da izbace, izoliraju ili segregiraju osobu za koju se čini da nije vrijedna pažnje i poštovanja.

  • Vrste nasilja

    fizičko: udaranje, šutiranje, guranje, šamaranje, čupanje, davljenje, bacanje, gađanje, napad oružjem, trovanje, paljenje, uskraćivanje hrane i slično;

    emocionalno/psihološko: omalovažavanje, etiketiranje, ignoriranje, vrijeđanje, ucjenjivanje, nazivanje pogrdnim imenima, ogovaranje, ismijavanje, neprihvaćanje, iznuđivanje, manipuliranje, prijetnja, zastrašivanje, pritisak od strane roditelja ili nastavnika da se postižu uspjesi koji bi mogli da ugroze normalan razvoj i najbolje interese učenika, ograničavanje kretanja učenika, kao i drugi oblici neprijateljskog ponašanja;

    seksualno: nepristojni komentari, etiketiranje, širenje priča, dodirivanje, upućivanje poruka, fotografiranje, telefonski pozivi, navođenje ili primoravanje na učešće u seksualnim aktivnostima — seksualni odnos, seksualno dodirivanje, izlaganje pogledu, egzibicionizam i slično, kao i korištenje učenika za prostituciju, pornografiju i druge oblike seksualne eksploatacije;

    socijalno: odvajanje učenika od drugih na osnovu različitosti, dovođenje u poziciju neravnopravnosti i nejednakosti, izolacija, nedruženje, ignoriranje i neprihvaćanje po bilo kom osnovu, isključivanje iz grupe vršnjaka i različitih oblika socijalnih aktivnosti, uskraćivanje informacija;

    eksploatacija: rad učenika u korist drugih osoba ili ustanove, politička ili vjerska zloupotreba, kidnapiranje i prodaja djece u svrhu radne ili seksualne eksploatacije.

    Cyberbulling - nasilje putem Interneta

  • Cyberbulling - nasilje putem Interneta

    Cyberbullying je opći pojam za svaku komunikacijsku aktivnost cyber tehnologijom koja se može smatrati štetnom kako za pojedinca, tako i za opće dobro.

    Tim oblikom nasilja među vršnjacima obuhvaćene su situacije kad je dijete ili tinejdžer izloženo napadu drugog djeteta, tinejdžera ili grupe djece, putem interneta ili mobilnog telefona.

  • Homo Zappiens

    • Generacija koja:

    – Igra igrice

    • Grand Theft Auto, World of Warcraft,

    PS2, Xbox, LAN Parties

    – Komunicira 24/7

    • SMS, MSN, chat rooms, mobile

    – Integrira f2f i virtualne prijatelje

    – Nikad ne čita upute

    – Nije zainteresirana za kretanje Wim Veen (2006) - Net

    Ne mogu slušati i stalno su u pokretu

    Generacija za koju je učenje igra i zabava

  • Međuvršnjačko nasilje putem interneta

    uključuje poticanje grupne mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje, uhođenje, vrijeđanje, nesavjestan pristup štetnim sadržajima te širenje nasilnih i uvredljivih komentara.

    Može uključivati slanje okrutnih, zlobnih, katkad i prijetećih poruka, kao i kreiranje internetskih stranica koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka.

    Takvo se nasilje, odnosi i na slanje fotografija svojih kolega te traženje ostalih da ih procjenjuju po određenim karakteristikama, odnosno da glasaju za osobu koja je, primjerice, najružnija, najnepopularnija ili najdeblja u školi.

    Djeca katkad na određenoj popularnoj internetskoj stranici traže od ostalih da navedu osobu koju najviše mrze te da o njoj napišu nekoliko riječi, a sve s ciljem da žrtvu osramote pred što većim brojem ljudi.

    Nasilje na internetu uključuje i „provaljivanje“ u tuđe e-mail adrese te slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima.

  • Izravan napad događa se kad maloljetnik:

    šalje uznemirujuće poruke mobitelom, e-mailom ili na chatu ukrade ili promijeni lozinku za e-mail ili nadimak na chatu objavljuje privatne podatke ili neistine na chatu, blogu ili

    internetskoj stranici šalje uznemirujuće slike putem e-maila ili MMS poruka na

    mobitelu postavlja internetske ankete o žrtvi šalje viruse na e-mail ili mobitel šalje pornografiju i neželjenu poštu na e-mail ili mobitel lažno se predstavlja kao drugo dijete.

    Nasilje preko posrednika događa se kad počinitelj napada žrtvu

    preko treće osobe, koja toga najčešće nije svjesna

  • Pismo majke

    »Gotovo čitavu osnovnu školu dijete mi je trpjelo verbalno i fizičko maltretiranje drugih učenika. Da se razumijemo, moja mala je malo deblja curica, ali način na koji su joj se vršnjaci rugali prelazio je sve mjere. Govorili su joj ‘debela krmačo’ i slične stvari. Povukla se i postala nesretno dijete«, kaže M. M, majka djevojke koja danas pohađa srednju školu u kojoj takvih problema nema. Tražeći godinama »lijek« kojim bi pomogla svome djetetu da se snađe u školi, majka se razočarala u ravnateljicu škole i u razrednicu. »Oni su jednostavno bili gluhi, nije ih zanimalo. Pomogla mi je tek kasnije jedna učiteljica«, kaže majka.

  • učestalost

    15%učenika uključeno je u nasilje

    Svako četvrto dijete u školi je izloženo nasilju

    4% djece pomogne učitelj

    85%žrtvi nasilja nitko ne pomogne

    11% pokuša spriječiti suučesnik

    Više dječaka je izloženo fizičkom nasilju

    Djevojčice pribjegavaju ostalim oblicima nasilja

  • Kako prepoznati žrtvu

    Tko je žrtva u vašoj školi?

    Jeste li vi kada bili žrtva?

    Kako ste se osjećali ako ste sudjelovali u nasilju?

  • Dok nasilnike među djecom nije teško uočiti, prepoznavanje onih koji su žrtve nasilja,osobito ako se radi o povučenoj, nenametljivoj i inače neupadljivoj djeci, nije jednostavno.

  • Ranjivost i sklonost postajanju žrtvom ne mora nužno biti povezano sa smetnjama učenja ili tjelesnim nedostacima.

    Djeca koja su žrtve zadirkivanja mogu patiti od psihičkog i fizičkog stresa, ali pokazivati i dugoročne posljedice.

    Praćenja su pokazala da su žrtve imale veću sklonost depresiji i negativnu sliku o sebi.

    Agresija u školskoj dobi može biti kasnije povezana s i razvojem problemom alkoholizma ,okrutnosti i nasilja u porodici.

    ponekad nema oštre granice između“mučitelja” i “žrtve”, jer se u različitim razdobljima i situacijama uloge mogu i zamijeniti, te nasilnik postaje žrtvom

  • Mogući znakovi žrtve nasilja

    lošije socijalne vještine,

    Manjak sigurnosti i podrške od strane nastavnika i drugih učenika,

    osjećaj krivnje,

    želja da se uklope,

    boje se ići u i iz škole i često mole roditelje da ih voze u školu,

    odbijaju ići u školu,

    ''bolesni'' su ujutro prije škole,

    imaju glavobolje ili bolove u trbuhu

  • znakovi žrtve

    Žrtve su najčešće:

    novo dijete u razredu,

    nadareno,

    mirno i ljubazno,

    dijete koje ima dobar odnos s učiteljem,

    nižeg socioekonomskog statusa,

    iz druge etničke skupine,

    hendikepirano dijete/ dijete s posebnim potrebama,

    dijete razvedenih roditelja

  • Neke od osobina djece, žrtvi bullyinga

    Pokazuju strah od odlaska u školu

    (česti "simptomi" bolesti, glavobolje ili bolova u trbuhu, pred odlazak u školu), postaju povučeni i napeti;

    česte noćne more, izgledaju tužno i plačljivo odbijaju razgovarati o svojim problemima (onome "što nije u redu"), a znaju čak i prijetiti samoubojstvom ili ga čak i pokušati (neki nažalost i uspiju u tome), biraju neobičan put do škole i iz škole, počinju praviti neopravdane izostanke iz škole, pokazuju neugodu pri izlasku na ploču(pred razred)

    iz škole dolaze potrgane odjeće, oštećenih knjiga i izgladnjela s neobjašnjivim modricama, ostaju bez svojih stvari; kažu da "gube" džeparac, često pitaju za novac (da ga daju nasilniku – iznuđivaču).

  • Pismo majke To su mališani, između 7 i 8 godina, drugi razred osnovne. Ja

    mislim da smo bili dovoljno tolerantni, ovo se ponavlja već dvije godine, moj dječak svako malo dođe sa novom povredom iz škole. Kada sam ja sita iste priče svaki dan kada mališa dođe iz škole, mogu mislit' kako je njemu, koji trpi sve to. Moje dijete nije agresivac, jedva sam ga uvjerila da se mora braniti, jednostavno mu nije jasno zašto se ti dječaci tako ponašaju. Razmišljam da odem pedagogici ili direktorici i iznesem problem, ali znam da ta dvojica dječaka ionako imaju već toliko "prijava" i ne bih željela da njihov problem ( i problem njihovih roditelja) napravim još većim i da to onda rezultira nekom drastičnom mjerom. A ne mogu ni svog mališana prepustiti samog sebi. Roditelji mi ne djeluju kao ljudi sa kojima se može kulturno razgovarati... Uostalom, upozoreni su, pa se ništa nije promijenilo, ne znam kako da nađem prave riječi da im se obratim, jer sam stvarno bijesna i na njih i na neodgojene klince.

  • Kako prepoznati nasilnika

  • znakovi kod male i predškolske djece:

    česti napadi bijesa i ispadi agresije bez većeg razlog

    impulzivnost,

    neustrašivost, energičnost,

    konstantno odbijanje pravila

    nisu vezani za roditelje,

    uživaju u nasilnim temama

    zlobni su prema vršnjacima.

    KOD ŠKOLARACA

  • Ima potrebu za kontrolom i moći Fizički je jak Uživa u tuđoj boli i patnji Smatra da ga je žrtva izazvala svojim ponašanjem Razdražljiv je Impulzivan Visokog samopouzdanja Teško podnosi neuspjeh U njegovoj obitelji su česte fizičke kazne Agresivan je i prema odraslima Ne poštuje školska pravila Manipulira drugom djecom imaju lošiju pažnju i koncentraciju, često ometaju školske aktivnosti, imaju loš uspjeh u školi, često upadaju u tučnjave s drugom djecom, često gledaju nasilničke filmove i igraju nasilničke igrice, sklapaju prijateljstva s drugom djecom koja su poznata po

    agresivnosti i neposlušnosti, zadirkuju i draže životinje

  • vole dominirati nad drugima

    * vole iskorištavati druge kako bi dobili ono što žele

    * teško im je sagledati situaciju iz perspektive druge osobe

    * zaokupljeni su isključivo svojim željama i zadovoljstvom te

    ne mare za potrebe, prava i osjećaje drugih

    * skloni su ozljeđivanju druge djece kad roditelji ili druge

    odrasle osobe nisu u blizini

    * projiciraju svoje vlastite neadekvatnosti na svoje mete kroz

    okrivljavanje, kritiku i lažne optužbe

    * odbijaju preuzeti odgovornost za svoje ponašanje

    * nedostaje im uvid, tj. sposobnost predviđanja i shvaćanja

    kratkoročnih, dugoročnih i mogućih nenamjernih posljedica

    njihovog trenutnog ponašanja

    * gladni su pažnje

  • I djevojčice su u istom postotku nasilnici Djevojčice koriste indirektne metode agresije kao što su širenje glasina, isključivanje i ocrnjivanje drugih, te se nasilje među djevojčicama odnosno djevojkama povećava s prelaskom iz osnovne škole u srednju, tj. s ulaskom u adolescentno doba Podaci pokazuju da dječaci »radije« koriste fizičko nasilje (što je i logično s obzirom na jaču fizičku konstituciju dječaka i njihovu spremnost da snagom preuzmu vodeću ulogu u društvu vršnjaka), dok djevojke koriste verbalne metode agresije, tj. kvalitativno drugačije metode od onih koje koriste mladići. Agresivna ponašanja koja djevojčice koriste imaju dvojnu funkciju, u prvom redu da zaštite postojeće prijateljstvo od nepoželjnih »upada« drugih, te u drugom redu, da namjerno povrijede izabrane »djevojčice-mete« pomoću odbacivanja i izolacije. Djevojčice stvaraju mnogo jače i uže povezane socijalne veze (fenomen najbolje prijateljice, djevojačkih klika) te im je zato puno lakše iskorištavati te veze i manipulirati drugima u cilju da ih povrijede.

    To ponašanje je najbolje opisano pojmom »relacijske agresije«.

  • Sedam je metoda nasilja među djevojčicama identificirala australska autorica Barbara Leckie (http://www.aare.edu.au/97pap/leckb284.htm)i one su redom: * širenje glasina * pisanje zlobnih poruka * pričanje lažnih, izmišljenih priča * pričanje ružnih stvari iza leđa * ogovaranje * isključivanje, kažnjavanje šutnjom * namjerno nepozivanje na rođendanske zabave.

  • Djeca promatrači

    Djecu promatrači su najbrojnija skupina uključena u međuvršnjačko nasilje.

    Učenici su često u situacijama da promatraju svoje kolege kako se tuku, svađaju ili vrijeđaju te su učenici koji promatraju nasilje skloniji stati na stranu nasilnika i pomoći mu nego da pokušaju pomoći žrtvi, a katkad postanu i aktivni sudionici nasilja.

    Nasilnici često uživaju određeni ugled među vršnjacima, oni su ” face” kojima se ostali dive te na taj način mogu utjecati na promatrače.

    Utjecaj će biti snažniji ako promatrač ima osjećaj nesigurnosti i ne uklapa se lako u društvo. Može se bojati, ako bi pokušao spriječiti nasilje, da će mu se nasilnici osvetiti ili da će nekog od svojih prijatelja dovesti u nevolju.

    Ponekad se i promatrači počnu nasilno ponašati jer se osjećaju manje odgovornim i krivim za ono što čine kad su dio grupe.

    Katkad kod djece postoji strah da će ih vršnjaci izbaciti iz društva ako se ne ponašaju na sličan način kao i oni.

    mnogi žrtvu smatraju odgovornom za nasilje jer je izazivala, manje im je simpatična, vide ju u negativnom svjetlu, te joj zato teže prilaze u pomoć.

  • Posljedice nasilja

    Čak 60 % nasilnika u školi do 24 godine napravi neko kriminalno djelo

  • Koje su posljedice bullyinga?

    Žrtve često postaju

    usamljene,

    tužne,

    nesigurne,

    uplašene,

    pa čak i bolesne.

    To im sve predstavlja problem u daljnjem životu, u koji ulaze s manjkom samopouzdanja.

  • Gdje je empatija za žrtve?

    S obzirom na smanjenu empatiju, nažalost, djeci je nasilno ponašanje postalo igra, tako da vežu zabavu i nasilje.

    Zašto ta djeca nemaju kajanja ni suosjećanja za žrtve?

    razvoj samoregulacije i empatije kod djece je usko vezan uz način na koji su se roditelji brinuli o njima, njihovim razvojnim i emocionalnim potrebama.

    uzrok smanjene empatije je i nasilno okruženje.

    Djeci koja su izložena nasilnim sadržajima, smanjena je osjetljivost na nasilje.

    Što više nasilja gledaju, to im više treba da održe određenu razinu pobuđenosti, a osim toga imitiraju nas odrasle.

    Nama je kao društvu smanjena osjetljivost i povećana tolerancija na nasilje, pa se stoga nasilnim ponašanjima djeca zapravo afirmiraju u grupi, dobivaju osjećaj pripadnosti grupi.

  • Kako pružiti pomoć žrtvi?

    Roditelji trebaju saslušati dijete i njegove probleme, te potražiti pomoć nastavnika i/ili stručnih osoba (pedagog/psiholog),

    ne poticati dijete da se samo odupire nasilju, nego potaknuti dijete da se druži s ostalom djecom pri odlasku u i dolasku iz škole, te po potrebi pratiti dijete do škole, ukoliko se nasilje tada odvija.

  • Djelatnici škole mogu u velikoj mjeri spriječiti nasilje i djelovati da se ne ponavlja

  • Aktivnosti na sprečavanju nasilja — prevencija

    Preventivne mjere sastoje se od: postavljanja jasnih pravila ponašanja u školi, koja će biti

    dosljedno provođena stalne edukacije zaposlenih, učenika i roditelja da prepoznaju

    nasilje i da na njega odgovarajuće reagiraju, suradnja s učenicima tokom planiranja i realizacije preventivnih

    aktivnosti; suradnja s roditeljima, lokalnom zajednicom i drugim

    institucijama; stvaranja atmosfere u školi da do nasilja ne dođe: reakcija na

    svaki pokušaj nasilja, raznovrsna ponuda slobodnih i vannastavnih aktivnosti

    pomoć djeci s problemima u ponašanju i djeci s posebnim potrebama pri uklapanju u sredinu ili učenju;

    drugih mjera prevencije: dežurstvo zaposlenih, odgovarajuće osvjetljenje u zgradi i dvorištu, ograđeno i sigurno dvorište, stalna ophodnja škole od strane školskog policajca,

    fizičko-tehničko osiguranje kao što je video nadzor i slično.

  • Preporuke za rad sa djecom

    Važno je raditi na razvoju socijalnih i komunikacijskih

    vještina kod učenika

    Djeci treba vjerovati i slušati ih, djeca vrlo rijetko lažno prijavljuju nasilje

    Nasilnike ne treba kažnjavati, sa njima treba raditi, treba im pružiti pomoć i podršku kako bi prebrodili problem zbog kojeg se nasilno ponašaju

    Prepoznavanje raznih oblika ponašanja i uvid u te situacije vodi ka promjeni ponašanja

    Učenje učenja a time i bolji školski uspjeh direktno vodi ka podizanju samopouzdanja i pozitivnoj procjeni samo efikasnositi i boljoj slici o sebi

    Vršnjačka pomoć je jako važna i značajna kao resurs koji se ne koristi tako često

    Kada radimo na smanjenju nasilja važno je početi s mlađim uzrastom

  • Kada radimo sa djecom u cilju smanjenja nasilja važno je koristiti jednostavne, primjenjive tehnike koje su interesantne djeci

    Kako je igra važan način učenja kod mlađe djece, znanja o nasilju će se lakše stjecati kroz razne igre uloga, slikanje, dramske predstave…

    Likovno-okupacione i slične radionice mogu blagovremeno identificirati problem nasilja među djecom

  • Crtež kao projektivna tehnika je vrlo koristan za istraživanje pitanja nasilja posebno kod mlađih učenika (do 10 godina starosti)

    Djeca ne prepoznaju sve oblike nasilja i zato ih trebamo učiti što to sve podrazumijevamo pod nasiljem

    Najpristupačniji način za podizanje svijesti o pitanju nasilja među učenicima je kroz likovne, literarne i slične oblike izražavanja

    Vrlo je važno da razrednik i nastavnici obrate pažnju na tihu, povučenu, usamljenu djecu koja su u strahu, ona često nose neka vrlo neprijatna iskustva i mogu postati počinitelji nasilja

  • Preporuke za upravu škole

    Očekivanja osoblja škole o ponašanju učenika u školi treba jasno izložiti u školskim pravilima ponašanja i svu djecu treba upoznati s tim pravilima(mobiteli?)

    Djeci treba omogućiti da sudjeluju u pisanju pravila o ponašanju u školi jer će ih na taj način, participirajući, bolje razumjeti i poštovati

    Povratna informacija je da je uprava škole i način kako učitelj ili nastavnik upravlja razredom vrlo važna u smanjenju nasilja među djecom

    Ako na nivou škole želimo raditi na smanjenju nasilja važno je da se uključe svi zaposleni u školi-dobra dežurstva pod odmorima

    Važno je raditi na stvaranju klime u čitavoj školi koja će propagirati nultu toleranciju na pitanja nasilja

    Znajući gdje se najčešće nasilje događa(razred, igralište..) shodno tome možemo poduzeti mjere i korake; važno je voditi računa o tome da se osiguraju sigurna mjesta u i oko škole

  • Djeca u školi moraju znati kome se mogu obratiti za pomoć, tj. svaka škola bi trebala imati barem 2 osobe zadužene i osposobljene da mogu razgovarati sa djetetom u slučaju kada se nasilje dogodi

    U razredima u kojima razrednik više radi s djecom pokazalo se da je manje nasilja

    Svako dijete je na svoj način učestvovalo u nekom obliku nasilja, bilo da se radi o napadaču, žrtvi, pomagačima, navijačima, promatračima ili onima koji su pokušali da ih brane i svi oni trebaju stručnu pomoć

    O nasilju se mora govoriti, na odgovarajući način

    Važno je graditi otvoren odnos među učenicima i nastavnicima, jer to umnogome smanjuje nasilje u školi

    Dobri i kvalitetni odnosi doprinose smanjenju nasilja

  • Za kraj

    Žrtve nasilja treba zaštititi,pomoći im i jasno reći da nisu krive za to što doživljavaju.

    Pomognimo i nasilnicima da promijene ponašanje

    Izgradimo empatiju kod promatrača nasilja

    Stvorimo škole u kojima će se svi dobro osjećati

    Vi ste oni koji to mogu i koji su to sebi uzeli u zadatak

    Hvala vam u ime sudionika nasilja.

  • HVALA NA SURADNJI!

    I DJECA ĆE VAM BITI ZAHVALNA