Mehmed Spaho - Politicka Biografija

Husnija Kamberovi

Mehmed Spaho (1883-1939) Politika biografija

Sarajevo, 2009.

Biblioteka: Vrijeme uspravljanja Bonjaka Knjiga 3 Husnija Kamberovi Mehmed Spaho (1883-1939) Politika biografija Izdava: Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca Za Izdavaa: Nedad Mulabegovi Redakcija: Sabira Hadovi Mufid Memija Emir Zlatar Sekretar redakcije: Esad Luka Recenzenti: air Filandra Omer Ibrahimagi Lektor: Azra Baki Tehniko ureenje i DTP: Ekrem Kapi tampa: tamparija DES Sarajevo

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 323 (497.6) 929 Spaho M. KAMBEROVI, Husnija Mehmed Spaho : (1883-1939) : Politika biografija / Husnija Kamberovi. - Sarajevo : Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, 2009. 280 str. : ilustr. ; 25 cm Bibliografija: str. 261-263 ISBN 978-9958-47-109-4 COBISS .BH-ID 17414662

SADRAJPredgovor .................................................................................................................... 5 Metodoloki pristup stradalnitvo politikih lidera ................................................ 10 MEHMED SPAHO DO KRAJA PRVOG SVJETSKOG RATA ......................... 13 Porijeklo, kolovanje i prvo zaposlenje ili preko Bekog univerziteta do narodnog tribuna ............................................................................................... 13 Politika djelatnost Mehmeda Spahe u Gradskom vijeu ili borba za interese sarajevske sirotinje .............................................................................. 14 Aktivnost Mehmeda Spahe tokom Prvog svjetskog rata .................................. 20 POLITIKA DJELATNOST MEHMEDA SPAHE 1918-1929. .......................... 25 Nastanak Jugoslavenske muslimanske organizacije 1919. i odnos Mehmeda Spahe prema toj stranci .................................................................... 25 Kratak ministarski mandat, lanstvo u Privremenom narodnom predstavnitvu i prelazak u opoziciju ............................................................... 31 Ulazak Mehmeda Spahe u Ustavotvornu skuptinu 1920. ............................... 35 Ulazak u Vladu Nikole Paia 1921. ................................................................ 37 Raskol u JMO i Spahin uspon do liderske pozicije .......................................... 44 Odmjeravanje snaga na izborima 1923. ili da li je Spaho paa od Bosne ......................................................................... 60 Mehmed Spaho i stvaranje bloka opozicionih stranaka ................................... 65 Izbori 1925. ....................................................................................................... 70 Mehmed Spaho i JMO na oblasnim izborima 1927. ........................................ 76 U vrstom savezu sa Ljubom Davidoviem, efom srpskih demokrata, i opi izbori 1927. ............................................................................................... 77 Pokuaji atentata na Mehmeda Spahu .............................................................. 80 Bomba u El-Kameru 1923. ........................................................................... 82 Godina 1925 dogaaji u Zagrebu ili kako je umjesto revolvera kod Spahe policija pronala pozivnicu za dvorski bal? ........................................... 85 Atentat na Mehmeda Spahu 1927. ili kako je izgledao vatreni okraj na Vratniku ........................................................................................................ 89 Pisanje lista Pravda o atentatu 1927. ............................................................ 98 DJELATNOST MEHMEDA SPAHE NAKON 1929. .......................................... 101 Mehmed Spaho 1929-1932. .................................................................................. 101 Zavoenje estojanuarske diktature i sudbina dr. Mehmeda Spahe ................ 101 Mehmed Spaho 1932-1935. .................................................................................. 109 Oivljavanje politike djelatnosti 1932-1933. ................................................. 109

3

Dr. Mehmed Spaho 1935-1939. ............................................................................ 114 Stvaranje Jugoslavenske radikalne zajednice i politiko stanje Muslimana .............................................................................. 114 Doprinos dr. Mehmeda Spahe razvoju saobraaja .......................................... 136 Odnos Mehmeda Spahe prema Islamskoj zajednici poslije 1935. ................... 141 Smrt (u sobi ili kupatilu?) ..................................................................................... 147 Nekoliko verzija o smrti ................................................................................... 147 Pisanje tampe o smrti Mehmeda Spahe ......................................................... 150 Spahini politiki nasljednici ................................................................................. 155 Izbor Dafer-bega Kulenovia za lidera .......................................................... 155 Doprinos Mehmeda Spahe afirmaciji Kraljevine Jugoslavije u svijetu .......... 155 Priznanja dr. Mehmedu Spahi .......................................................................... 156 Spahino politiko nasljee ............................................................................... 157 PRILOZI .................................................................................................................. 161 Fotografije ............................................................................................................. 163 Dokumenti ............................................................................................................ 191 Jugoslovenska muslimanska organizacija ....................................................... 191 Izborni falsifikati prije rata ............................................................................. 194 Financijske prilike Bosne i Hercegovine od 1878. do 1918. ........................... 205 Prvi muslimanski kongres u Kuds-erfu ........................................................ 220 Pismo kralju Aleksandru .................................................................................. 223 Spahine punktacije ........................................................................................... 225 Faksimili dokumenata ...................................................................................... 227 RECENZIJE ............................................................................................................ 259 air Filandra ....................................................................................................... 259 Omer Ibrahimagi ................................................................................................. 261 Index linih imena ..................................................................................................... 265 Izvori .......................................................................................................................... 271 Literatura ................................................................................................................... 273

4

Predgovor

U

posljednje vrijeme napisano je nekoliko rasprava o ivotu i radu Mehmeda Spahe. Neki od tih radova, s obzirom na ozbiljnost rada i dokumentarnu utemeljenost, sigurno e izdrati iskuenje vremena, a neki e biti brzo zaboravljeni. U svakom sluaju, Spahin ivot je pria o ivotu i politikom djelovanju bonjake politike elite u prvoj polovini 20. stoljea. Svako pretendiranje davanja ocjena politike historije Bonjaka u 20. stoljeu nezaobilazno se suoava sa ovim imenom. On je ve ocijenjen kao najznaajniji bonjaki politiki lider, i ta ocjena se moe vrlo lako argumentirati.

O Spahi su dosad najozbiljnije radove napisali oni koji su se bavili politikom historijom Bonjaka u 20. stoljeu. Prije svih valja spomenuti knjigu Atifa Purivatre o historiji Jugoslavenske muslimanske organizacije, u kojoj su dati najcjelovitiji pregled politike historije Bonjaka u prvoj deceniji postojanja jugoslavenske drave i najbolje ocjene politike uloge Mehmeda Spahe u tom vremenu.1 Purivatra je dao najpotpuniji pregled razvoja muslimanske politike u razdoblju od stvaranju jugoslavenske drave 1918. do zavoenja diktature 1929. U tom smislu je dao i najvie informacija o djelovanju dr. Mehmeda Spahe u tom dobu, pratei njegov politiki put od malo poznatog sekretara Trgovake komore do muslimanskog lidera. U njegovom ivotu Purivatra naglaava graansko porijeklo njegove porodice koja je u Sarajevu, centru politikog ivota u Bosni i Hercegovini, uivala znatan ugled. Otac mu Hasan vaio je kao uen teolog i pisac. Pravne nauke je zavrio u Beu. Vrativi se sa studija u Sarajevo, postaje sekretar Trgovake komore. Priklanja se Muslimanskoj samostalnoj stranci Esada Kulovia. Za vrijeme rata bio je simpatizer jugoslavenskog pokreta. enidbom se povezuje sa porodicom istaknutog prvaka iz Sarajeva Avdom ahinagiem. Postaje optinski odbornik i stie popularnost zalaui se za komunalne potrebe naselja u kojima stanuje muslimanski svijet. Purivatra naglaava i Spahinu politiku vjetinu, zbog koje je1 Atif Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Drugo izdanje, Sarajevo: Svjetlost, 1977.

5

H. Kamberovi: Mehmed Spaho - Politika biografija

zadobio simpatije muslimanskih masa, te posebno naglaava kako je Spaho bio izraziti predstavnik muslimanskog graanstva, to e rei modernizovane muslimanske arije, i to upravo sarajevske arije, koja je oduvijek igrala vanu ulogu u politikom ivotu Muslimana. Njegovi saradnici bili su uglavnom iz redova muslimanske inteligencije i predstavnika arije. Ti intelektualci po svojim sposobnostima nisu odve ni nadmaivali niti su stajali mnogo ispod nivoa Spahinih sposobnosti. U vodstvu JMO u znatnoj mjeri su bili potisnuti begovi. Hode, naroito poslije izdvajanja Maglajli-Korkutove grupe, nisu nikada u JMO neposredno imali odluujuu rije, ali su eljeli imati vodeu poziciju u Vakufskoj organizaciji, preko koje bi se dalje imao utjecaj na hode. Purivatra, shodno vremenu u kojem je pisao svoju knjigu, spominje Spahino slabo zalaganje za radniku klasu, te poentira: Jasno je, dakle, da je JMO graanska partija i da je muslimansko graanstvo u politikoj konstelaciji Kraljevine SHS bilo vodea politika snaga Muslimana.2 Muhamed Filipovi u knjizi o bonjakoj politici u 19. i 20. stoljeu zastupa tezu da je dr. Mehmed Spaho jedan od utemeljitelja Jugoslavenske muslimanske organizacije, ali je njegova inicijalna ideja bila stvaranje Bonjake narodne stranke. Meutim, bio je onemoguen u namjeri da stranci dade nacionalno ime, a time je bila denacionalizirana i njegova politika, tj. on je bio prisiljen da, u odreenoj mjeri, vodi i nastavlja onu istu traginu mimikrijsku formu politikog ivota Bonjaka muslimana koja ih je ve dosta toga kotala.3 air Filandra je u knjizi o bonjakoj politici u 20. stoljeu dao svoje vienje uloge Mehmeda Spahe potcrtavajui kako je Spaho zauzevi poziciju lidera JMO, posebno nakon uspjeha na izborima 1923., postao ne samo lider stranke nego istinski voa Bonjaka. U tome je pokazivao takav politiki talenat kakav nijedan Bonjak kasnije nije dosegao.4 Filandra je i kasnije objavio nekoliko tekstova u kojima se dotakao uloge Mehmeda Spahe u povijesti Bonjaka, ali je kljuna njegova ocjena sadrana u tome da je Spaho bio izuzetno mudar politiar. Ibrahim Kemura se u svojim knjigama o Gajretu i Narodnoj uzdanici u veoj ili manjoj mjeri doticao i uloge dr. Mehmeda Spahe. Kemura pokazuje kako je Spaho nastojao nametnuti svoj utjecaj i utjecaj Jugoslavenske muslimanske organizacije na rad Gajreta, a kada im to nije uspjelo, formirano jeA. Purivatra, JMO, str. 408-409. Muhamed Filipovi, Bonjaka politika. Politiki razvoj u Bosni u 19. i 20. stoljeu. Sarajevo: Svjetlost, 1996, str. 67-68. 4 air Filandra, Bonjaka politika u XX. stoljeu, Sarajevo: Sejtarija, 1998, str. 79.3 2

6

Predgovor

novo drutvo Narodna uzdanica, koje je u sutini bilo ekspozitura Jugoslavenske muslimanske organizacije u vremenu izmeu dva svjetska rata.5 U posljednje vrijeme o Spahi je najprije pripremljena jedna izloba u Bonjakom institutu, a zatim je Sara Bernasconi, u svom nepubliciranom radu Zwischen Tradition und Moderne. Sarajevo 1878 bis 1918, kroz model odnosa tradicije i moderne obraivala porodicu Spaho na prijelazu dva stoljea, koja je sama po sebi primjer odnosa tradicionalizma i modernizma. U tom kontekstu Bernasconi se dotakla i ivota dr. Mehmeda Spahe u razdoblju austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, za koga je konstatirala kako je bio ovjek koji se u pravo vrijeme uvijek nalazio na pravom mjestu.6 Bernasconi je sakupila jako puno dokumentacije, prije svega iz fonda Mehmeda Spahe u Bonjakom institutu u Sarajevu, te fotografija iz njegovog ivota, pri emu je veoma vana bila saradnja sa lanovima porodice Spaho. Kada sam odluio napisati kratku biografiju Mehmeda Spahe, nisam ni slutio da dvojica vrijednih Bonjaka iz Sandaka, Harun Crnovranin i Nuro Sadikovi, ve rade na tome. Oni su o tome knjigu napisali i objavili 2007., a u meuvremenu je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu odobren i jedan magistarski rad o politikoj djelatnosti Mehmeda Spahe. Nakon itanja Crnovraninove i Sadikovieve knjige, vidio sam da se ima jo mnogo toga dodati, posebno s obzirom na mnotvo neiskoritene grae o Mehmedu Spahi. Tu se, meutim, suoavamo s jednim dodatnim problemom, imajui u vidu da se na Filozofskom fakultetu o politikoj djelatnosti Spahe pie poseban magistarski rad, za koji sam i sam donekle kriv. U isto vrijeme je prijavljena i jedna doktorska disertacija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu o djelovanju JMO od 1929. do poetka Drugog svjetskog rata, u kojoj e sigurno vaan dio biti posveen lideru JMO Mehmedu Spahi. Harun Crnovranin i Nuro Sadikovi su u svojoj knjizi panju itatelja usmjerili na Spahino djelovanje kao borca za Bosnu. Pretresli su i niz biografija ljudi koji su na ovaj ili onaj nain bili vezani za politiko djelovanje Mehmede Spahe, a piu i o vremenu nakon Spahine smrti. ini se da je cilj bio ukazati na teku sudbinu Bonjaka nakon 1939. ime bi se istaknuo znaaj Spahina politikog djelovanja za ivota. Crnovranin i Sadikovi su napisali izuzetno afirmativnu biografiju zanemarujui manje svijetle stranice njegovog5 Ibrahim Kemura, Uloga Gajreta u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903-1941). Sarajevo: Veselin Maslea, 1986; Ibrahim Kemura, Znaaj i uloga Narodne uzdanice u drutvenom ivotu Bonjaka (1923.-1945.), Sarajevo: Institut za istoriju i Bonjaki institut, 2002. 6 Sara Bernasconi, Zwischen Tradition und Moderne. Sarajevo 1878 bis 1918, Zrich, 2005.

7


ivota. Familija Spaho spada u red najprogresivnijih bosanskohercegovakih familija svog doba. Historija joj je dala zadatak da bude svjetionik i zvijezda vodilja bonjakom narodu u veoma tekom vremenu kada je prelazio iz jednog civilizacijskog kruga ivljenja u drugi.7 Ovakav poetni pristup odredio je itav kasniji tok te knjige o Mehmedu Spahi. Crnovranin u nauku uvodi postojanje Akreba medlisa posebnog, petolanog tajnog savjetodavnog Spahinog tijela, na ijem je elu bio Uzeir-aga Hadihasanovi. Oslanjajui se na intervju to ga je jedan mladi lan porodice, Mehmedov unuk Kenan Spaho, dao jednom sarajevskom listu, Crnovranin veli da predsjednik JMO Kulenovi nije bio lan tog tijela, te preuzima bez kritinosti stav Sakiba ulabia da je to tijelo poetkom rata donijelo odluku da se Bonjaci prikljue antifaistikoj borbi. Ovdje bi trebalo malo zastati i raistiti o emu se tu radi. Pri tome, moda, od koristi moe biti i pisanje Avde Hume koji se jednom prilikom 1942. susreo sa Uzeir-agom Hadihasanoviem i koji mu je kazao kako vjeruje da partizani nisu toliko jaki da bi se Muslimani njima prikljuili, ali su Muslimani ugroeni od etnika, pa je zbog toga Uzeiraga sugerirao Mustafi Mulaliu da ue u etniki tab kako bi otupio etniku otricu prema Muslimanima; osim toga, tada dolazi i do poznatog Memoranduma Hitleru, koji kao vjerodostojan dokumenat i Crnovranin pripisuje krugu oko Uzeir-age. Sve ovo treba jo jedanput dobro pretresti, jer nije posve sigurno da je taj Memorandum autentian, moda je samo djelo njemake tajne slube koja ga je izmislila kako bi opravdala ideju o stvaranju posebne Muslimanske SS divizije.8 Osim toga, valjalo bi relativizirati i ovu tezu o Akreba medlisu kao tajnom savjetodavnom Spahinom tijelu. Jasno je da je Spaho imao krug svojih najbliih saradnika, ali uvoenje u priu atributa tajno savjetodavno tijelo, iji lan nije bio Dafer-beg Kulenovi, Spahin nasljednik, svakako ima dodatne poruke. U izvorima se nailazi na pojam Akreba medlis, ali se pod tim pojmom ne podrazumijeva nita tajno. Tako u jednom izvjetaju bana Drinske banovine posveenom stanju u Sarajevu prilikom izbora Fehim ef. Spahe za reis-ul-ulemu 1938. stoji da je Baarija bojkotirala ustolienje novoga reisa (sve radnje su bile otvorene, zelene zastave nisu bile istaknute na svim damijama...). U damiji bili su prisutni pored zvaninih pretstavnika najvie srod7 Harun Crnovranin i Nuro Sadikovi, Dr. Mehmed Spaho. Dravnik i borac za BiH. Sandaka rije: Frankfurt na Majni, 2007, str. 98. 8 Ovakvu tezu zastupa Zlatko Hasanbegovi, ali jo o tome nije napisao opiran rad.

8

Predgovor

nici Gospodina Spahe ili kako se to ovde zove 'Akreba medlis'. Muslimanska inteligencija takoer nije uestvovala.9 Nakon sagledavanja stanja u historiografiji o Mehmedu Spahi, a vodei rauna i o drugim istraivanjima koja su u toku, odluio sam u ovoj knjizi primijeniti neto drukiji model u odnosu na prvobitno zamiljeni koncept knjige. Naime, namjeravao sam pisati biografiju Mehmeda Spahe slijedei model koji je primijenio Isaac Deutcher piui knjigu o Staljinu. Ogranit u se na ivot Mehmeda Spahe, ali neu u cijelosti obraivati njegovu politiku djelatnost, nego u dati osnovne informacije o tome. Ipak, s obzirom na to da je Spaho bio prevashodno politiar, to bi odustajanje od analize njegovoga politikog rada znailo zapravo odustati od itave knjige, pa sam odluio primijeniti model koji su ve primjenjivali pojedini historiari: preputati dokumentima da govore o djelatnosti Mehmeda Spahe. Zbog toga e u ovoj knjizi najvie biti izvornih dokumenata, koji e se pojavljivati kao argumenti za kratko iznesene ocjene. Time u izbjei ponavljanja ve poznatih injenica (premda je i navoenje poznatih injenica esto bilo nuno zbog dobivanja zaokruene slike na jednom mjestu), a istodobno ponuditi neto novo ne zatvarajui vrata istraivanjima koja su ve u toku. Posebno sam elio istraiti djelatnost dr. Mehmeda Spahe nakon 1929. godine, pri emu se kao kljuni izazov postavljalo njegovo djelovanje u okviru Jugoslavenske radikalne zajednice od 1935. do smrti 1939. Zahvalnost Mnogi su ljudi zasluni za nastanak ove knjige. elim se posebno zahvaliti djelatnicima Bonjakog instituta Fondacija Adila Zulfikarpaia i Arhiva Bosne i Hercegovine koji su mi omoguili istraivanja i dopustili objavljivanje fotografija. Za dio fotografija koje su ovdje uvrtene zahvalnost dugujem gospodi Kenanu Spahi i Magbulu kori. Zahvaljujem se recenzentima prof. dr. Omeru Ibrahimagiu i prof. dr. airu Filandri na preporuci za tampanje, ali i korisnim sugestijama; uvaenom Mehmedu Spahi to je proitao rukopis i nije imao primjedbi; mom asistentu Amiru Duranoviu za uraeni Indeks linih imena. Vijeu Kongresa bonjakih intelektualaca zahvaljujem na objavljivanju knjige, a kolegama sa Instituta za istoriju u Sarajevu na korisnoj razmjeni naunih ideja. Mojoj porodici obeavam vratiti posueno vrijeme utroeno za pisanje ove knjige.9

ABiH, Zbirka Milan M. Stojadinovi, k. 2.

9

Metodoloki pristup - stradalnitvo politikih lidera

U

opoj politikoj historiji smrt obino ne znai kraj, nego vrlo esto poetak. Pogotovo ako se radi o iznenadnoj smrti. Uz to, u Bonjaka je tokom 20. stoljea u politikoj historiji ostalo u memoriji da su njihovi politiki lideri, ivot zavravali brzo i pod prilino nejasnim okolnostima. esto se tu ostavljalo prostora za razliita graenja predstava o ubojstvima, zavjerama i slino. Smrt Mehmeda Spahe je prva u tom nizu. Kasnije e Bonjaci izgraditi nekoliko predstava o zavjerama protiv njihovih lidera. Spahu je slijedio Demal Bijedi, koji je 1977. poginuo u avionskoj nesrei, a rairena je teorija o zavjeri protiv njega. Zatim slijedi smrt Hamdije Pozderca 1988. Okarakterizirana je kao zavjera koje je on bio rtva.

U ovoj prii ima mogunosti za odreene paralele. Pred odlazak u Beograd, uoi svoje smrti, Mehmed Spaho je bio jako zabrinut zbog najavljene mogunosti da pregovori izmeu Vladimira Maeka i krune mogu rezultirati podjelom Bosne i Hercegovine. Prije smrti 29. juna 1939. on u Sarajevu saziva sastanak bonjakih prvaka na kojem je govorio o pregovorima Cvetkovia i Maeka, koji bi se, prema njegovim saznanjima, imali zavriti podjelom Bosne. Bio je mnogo zabrinut. Nije nita dobro predviao. Izloio nam je da je skrenuo panju Kraljevskom namjesnitvu na teinu situacije i motivisao na stav u ovome: Muslimani Bosne i Hercegovine ele iskreni sporazum Srba i Hrvata radi okonanja hrvatskog pitanja. Ali ni u kom sluaju ne bi mogli da dozvole da se Bosna i Hercegovina cijepaju i dijele bez pristanka naroda i njegovih predstavnika, ne samo Muslimana nego i Srba. Poslije duge diskusije Spaho je kazao kako e i dalje nastaviti svoju borbu i ni u kom sluaju nee dozvoliti da Kraljevsko namjesnitvo donese jednu odluku koja nije po volji nama Muslimanima i naim interesima, poto cijepa pokrajine u kojima ive Muslimani i tako nas dovodi u teku situaciju. Nakon ovoga sastanka Spaho je vozom otiao za Beograd i u hotelu Srpski kralj poruio kahvu, koju je odmah popio i za sekundu bio mrtav. Njegova smrt je strahovito djelovala na Muslimane koji su bili zabrinuti zbog informacija da se sprema podjela Bosne, 10

Metodoloki pristup - stradalnitvo politikih lidera

a da se Bonjaci o tome uope ne konzultiraju. Zato je jedna delegacija Bonjaka, koju je vodio Uzeir-aga Hadihasanovi, koncem jula posjetila i srpskoga patrijarha Gavrila i izloila bonjake stavove o pitanju Bosne i Hercegovine. Njihov je stav bio da ne ele ni u kom sluaju da se Bosna i Hercegovina cijepaju. U tome su naili na podrku patrijarha Gavrila koji je, prema pisanju u svojim Memoarima10, kazao: Slaem se sa vama da Kraljevsko namesnitvo nije uzelo ispravan nain u reavanju hrvatskog pitanja. (...) Muslimani imaju pravo da se plae za svoju budunost, to je razumljivo i na svome mestu. Postavljanje granica izmeu jedne iste pokrajine, smatram da je tetno, jer razbija sve ono to je dobro u toj pokrajini. Prema istom izvoru, patrijarh je te elje Bonjaka poetkom avgusta prenio namjesniku dr. Stankoviu kazavi kako Bonjaci ele celinu drave i ne dozvoljavaju ni u kom sluaju da se vri cepanje Bosne i Hercegovine izmeu Srba i Hrvata. Patrijarh Gavrilo je bio protiv bilo kakvog cijepanja Bosne, nego za njezino cjelovito ostajanje uz Srbiju. Namjesnik Stankovi ovaj razgovor sa patrijarhom je prenio i ostaloj dvojici namjesnika i sredinom avgusta obavijestio patrijarha kako namjesnici nisu imali nita da kau protiv miljenja Muslimana iz Bosne i Hercegovine. Sve e biti u redu. Naravno da nita nije bilo uredu, budui da je potpisan Sporazum kojim je Bosna i Hercegovina podijeljena izmeu Srba i Hrvata. Kasnija literatura izgradila je teoriju o ubojstvu Mehmeda Spahe zbog njegovog protivljenja podjeli Bosne i Hercegovine, koja se pripremala tokom pregovora izmeu dr. Dragie Cvetkovia i dr. Vladka Maeka, koji su zavreni potpisivanjem Sporazuma i Uredbom o Banovini Hrvatskoj. Slina teorija o ubojstvu stvorena je i nakon smrti Demala Bijedia. On je poginuo poetkom 1977. u vrijeme prilino otrih kriza u politikom vrhu zemlje. Na elu savezne Vlade funkcionirao je kao glavni Titov favorit i uz njegovu podrku, pa je upravo to jedan od razloga to su neki uvjereni da je Bijedieva smrt dio zavjere. Prenosi se kako je Bijedi pred smrt u povjerenju govorio da e ga ubiti zato to puno znam.11 U slinu priu se uklapa i smrt Hamdije Pozderca. Njega su neki ve prozvali ehidom, mada bi to bilo jako teko dokazati. Meutim, nesporno je da je Afera Agrokomerc dovela do Pozdereva politikog pada, a zatim i do iznenadne smrti poetkom aprila 1988. u jednoj sarajevskoj bolnici.12Memoari patrijarha srpskog Gavrila, Beograd: SFAIROS, 1990, str. 144-165. Bahrudin Bijedi, Dani, 12.4.1999. 12 H. Crnovranin i N. Sadikovi i pogibiju Nurije Pozderca na Sutjesci 12. juna 1943. karakteriziraju kao smrt koja je do danas ostala nerasvijetljena. Slino je i sa smru Rifata Burdovia i jo mnogih drugih Bonjaka (str. 279).11 10

11


Ovaj uvod se inio potrebnim kako bismo progovorili o problemu liderskog stradalnitva, o emu se meu Bonjaci u 20. stoljeu prilino puno debatiralo. U ovoj knjizi u se odvojiti od toga; neu pisati priu o Spahi na temelju pretpostavki, nego iskljuivo na temelju provjerljivih pisanih izvora, makar takav pristup i ne omoguava da se uvijek i u cijelosti sagleda jedna linost. No, smatram da vie nikome nisu potrebne romansirane biografije, nego ozbiljne rasprave utemeljene na primarnim povijesnim izvorima.

12

MEHMED SPAHO DO KRAJA PRVOG SVJETSKOG RATAPorijeklo, kolovanje i prvo zaposlenje ili preko Bekog univerziteta do narodnog tribuna Mehmed Spaho je roen u Sarajevu 13. marta 1883. u porodici koja je u historiji Sarajeva poznata od 18. stoljea, a njezini su se lanovi bavili kazandijskim zanatom.13 Njegov otac, Hasan ef. Spaho (1841-1915) bio je strunjak za erijatsko pravo, a prije austrougarske okupacije slubovao je kao kadija u Jajcu, Sofiji, Damasku i Kairu. U doba austrougarske uprave dobro se uklopio u novi sistem vrijednosti, obavljao je dunost muderiza Gazi Husrev-begova hanikaha i u svojoj linosti je objedinio tradicionalno i moderno. Sa Fatimahanumom, roenom Biaki,14 imao je tri sina: Fehima (1877-1942), Mehmeda (1883-1939) i Mustafu (1888-1964), te tri kerke (Behiju, Aiu i Habibu).15 Osnovnu kolu i Veliku realnu gimnaziju Mehmed Spaho je zavrio u Sarajevu. Prema sauvanim svjedoanstvima vidi se da je bio vrlo dobar ak.16 Studije prava pohaao je na Univerzitetu u Beu, koje je uspjeno zavrio 1906. Krajem 1907. poloio je doktorski ispit, a 7. februara 1908. sveano je promoviran u doktora pravnih nauka. Tamo je bio lan drutva Zvijezda, oko koga su se okupljali muslimanski studenti koji su se zalagali za zajedniki politiki rad Srba i Muslimana. Hakija Hadi je u jednom kasnijem tekstu tvrdio kako je 1905. u Beu imao jedan lini konflikt s Mehmedom Spahom zbog neke omladinske prepirke, te ga je bio izazvao na dvoboj, do koga ipak nije dolo.1713 Husnija Kamberovi, Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini 1878 1918. Zagreb i Sarajevo: Hrvatski institut za povijest i Institut za istoriju, 2003, str. 101. Zanimljivo je da je Mehmed Spaho prilikom upisa u osnovnu kolu upisan pod prezimenom Spahi, te su mu i sva svjedoanstva glasila na to prezime. On je 9. 12. 1912. kao student iz Bea traio od gradskog poglavarstva da mu se izda potvrda da je njegovo pravo prezime Spaho, a ne Spahi (BIS, MS, Privatna korespondencija). 14 Fatima je umrla 12. februara 1923. Ukopana je na Grliia brdu (Pravda, br. 34, 13. februara 1923, str. 3.) 15 Biografija Hasan-ef Spahe nalazi se u: Sarajevski list, Sarajevo 1915. br. 99. U cijelosti ju je prenio H. Crnovranin u svojoj knjizi, te stoga je ne navodimo opirno. 16 Svjedoanstva se nalaze u: Bonjaki institut u Sarajevu, Arhiv Mehmeda Spahe, JMO. 17 Hadi je to tvrdio u jednom Odgovoru Nuriji Pozdercu od 10. oktobra 1938. Hakija Hadi govori o svom djelovanju i veli kako on sa Spahom nikada nije imao lini konflikt osim god. 1905. u Beu, kada sam ga povodom neke omladinske prepirke bio pozvao na dvoboj (na koji Mehmed Spaho nije izaao). IAS, FS, br. 327.

13


Vrativi se iz Bea, isprva se posvetio sudijskom zvanju, pa je 1906-1908. bio sudski prislunik, a onda do 1910. advokatski pripravnik kod advokata dr. Josefa Fischera. Kada je u Sarajevu formirana Trgovako-obrtnika komora (1910. godine), on je na sjednici 11. novembra 1910. izabran za njenog sekretara s godinjom plaom od 6.000 K poevi od 1. januara 1911.18 Ve tada je u nekoliko navrata pokuavao ui u Bosanski sabor, pripadajui grupi mlaih ljudi koji su se uglavnom kolovali izvan Bosne i Hercegovine. U ovoj grupi su se posebno isticali Esad ef. Kulovi i dr. Halid-beg Hrasnica, ali je druga strana, kojoj je pokrovitelj bio erif Arnautovi, i koju su u Sarajevu predvodili uri i Halilbai, izvojevala pobjedu.19 Ipak, on e 1914. biti biran za lana Gradskog vijea Sarajeva nakon to se Esad ef. Kulovi povukao sa tog poloaja. Time je Spaho spojio ekonomiju, ime se bavio u Trgovako-obrtnikoj komori, i politiku, kojom se sve vie bavi kao gradski vijenik.20 Politika djelatnost Mehmeda Spahe u Gradskom vijeu ili borba za interese sarajevske sirotinje Prvu svoju politiku djelatnost Mehmed Spaho je razvijao u Gradskom vijeu Sarajeva. lan Gradskog vijea postao je poetkom 1914. godine, nakon to je Esad ef. Kulovi odbio izbor, pa je Mehmed Spaho, kao prvi zamjenik od muslimana, uao u Gradsko vijee.21 Na javnoj redovnoj sjednici opinskog zastupstva u Sarajevu od 16. februara 1914. predsjednik Fehim ef. uri je obavijestio zastupstvo da je Esad ef. Kulovi podnio ostavku, a na njegovo mjesto je izabran Mehmed Spaho, koji je na ovoj sjednici poloio zakletvu. Ve na prvoj sjednici Spaho je reagirao prilikom verifikacije zapisnika s prole sjednice. On je, naime, prigovarao to je na proloj sjednici donesena odluka o poviici doplatka naelniku, jer je tom prilikom jedan naelnikov roak, Muhamed ef. uri, to stavio na dnevni red, iako on nije smio nikako prisutan biti. Bilo je prigovora da Spaho o tome nema ta diskutirati, jer se sada samo treba verificirati zapisnik, a ne raspravljati o valjanosti odluke. Na kraju je zapisnik verificiran dok je Spaho intervenirao na kraju tvrdei kako je prolaBIS, MS, Documenten Mappe, Obavijest Mehmedu Spahu od 25. novembra 1910. O tome e Spaho pisati kao o velikim izbornim falsifikatima. (Vidi u prilogu ove monografije lanak Izborni falzifikati prije rata.) 20 S. Bernasconi, Zwischen Tradition und Moderne, str. 108 i dalje. Sara Bernasconi je dala dosta detaljno Spahin ivotopis do poetka Prvog svjetskog rata, zbog ega se te informacije ne ponavljaju u ovoj monografiji. Vidjeti takoer H. Crnovranin, Dr. Mehmed Spaho, str. 120-157. Crnovranin uglavnom slijedi tekst S. Bernasconi, ali postoje i odreene dopune uglavnom na temelju grae koja se uva u Bonjakom institutu u Sarajevu. 21 BIS, MS, Documenten Mappe, Obavijest Mehmedu Spahu od 5. februara 1914.19 18

14

Mehmed Spaho do kraja Prvog svjetskog rata

sjednica i sazvana radi poviice doplatka naelnicima, a on nije pozvan iako je Kulovi prije toga podnio ostavku. To je namjerno uinjeno da bude proloj sjednici to manje opozicije prisutno. Na ovoj je sjednici Mehmed Spaho uloio i interpelaciju na izbor Josipa Vancaa za podnaelnika. On veli kako je u prolom sazivu gradskog zastupstva jedno vrijeme trajala kriza, jer je Zemaljska vlada za podnaelnika imenovala osobu koja na izborima nije dobila najvie glasova, zbog ega je dio zastupnika odbijao prisustvovati sjednicama. Meu njima je bio i Josip Vanca. Meutim, veli Spaho, i na posljednjim izborima Pavle pl. Orekovi je dobio vie glasova od Josipa pl. Vancaa, ali je vlada Vancaa imenovala za podnaelnika, zbog ega on protestira smatrajui da je tim inom Vlada izdala volju biraa. Spaho moralizira pred Vancaem pitajui ga kako svoje potonje imenovanje za podnaelnika dovodi u sklad sa svojim stanovitem kod prijanjih gradskih izbora? Ve na ovoj sjednici Mehmed Spaho je nagovijestio da e biti najagilniji zastupnik u Gradskom vijeu, te da e se osobito zalagati za interese obinih ljudi u Sarajevu i za rjeavanje svakodnevnih problema u gradu. On se tako interesira o stanju hidranata zbog poara koji izbijaju u gradu i slino.22 I na nastavku sjednice 17. februara Spaho se sukobio sa naelnikom uriem i Vancaem oko Vancaeva izbora. I na ovoj sjednici on se zalae za sarajevsku sirotinju, trai da se dopusti trgovcima jaja i kokoi, koji prodaju pred gradskom trnicom, prodavati do 2 sata poslije podne (dotad su mogli prodavati samo do 12 sati), zatim trai da drva koja opina dijeli sirotinji budu iscijepana, jer sirotinja mora plaati cjepare koji esto puta trebaju ii do u najskrajnije kutie gornjih mahala, a za to trae, naravno, da budu plaeni. Ovaj prijedlog je odbijen, jer se slino postupa u Dubrovniku, gdje se drva izreu i u vreama sirotinji dijele, te dubrovaka sirotinja takoer ta drva mora sama cijepati. Spaho prigovara i na to to naelnik uri kupljeni automobil koristi i u privatne svrhe. Takoer napominje kako u sarajevskim gornjim mahalama, gdje ivi puno sirotinje, nema ni jedne ambulante, a putevi su tako loi, da lijenici slabo tamo zalaze. Spaho je takoer predlagao da se ekmekijama snizi cijena elektrine struje kako bi se nai pekari nali pobueni, da uvode elektrino svjetlo mjesto nezdravog petroleuma. Na sjednici 6. aprila, tajnoj, Vanca je obavijestio zastupstvo o tome da se planira posjet Franza Ferdinanda Sarajevu, te da bi zbog toga trebalo poploati22

IAS, Zapisnik javne redovite sjednice opinskog zastupstva u Sarajevu od 16. februara 1914.

15


neke gradske ulice. Vanca je izvijestio kako je dunost svih da prijestolonasljednika doekaju u to boljem svjetlu, pa je zbog toga dunost i nae opine da uini sve, to joj u silama stoji da visokom gostu naem prijestolonasljedniku i buduem vladaru, to bolji doek priredi. Gradsko je poglavarstvo razmiljalo o tome, to bi se imalo uiniti, pa je dolo do toga uvjerenja, da bi najprirodnije bilo, da se onaj put, kuda e Njegova Visost proi uredi onako kako bi dolian glavnome gradu i visokom gostu bio, to je da se emalua ulica teraca. Nu, kako je poznato, program taracanja ima se izvesti do 1. decembra 1916. godine, u tom razmaku vremena imala bi se taracati i emalua ulica, a u ugovoru sa zemaljskom bankom nije reeno, kada se ima to svriti. Osim toga, poznato je da taracanje sa granitom ide vrlo sporo, ali se je ipak gradsko poglavarstvo obratilo na zemaljsku banku i pitalo, da li bi u vremenu kada imamo oekivati visoki posjet mogla taracati granitnim kockama emalua ulica. Zemaljska je vlada odgovorila, da je to mogue izvesti u roku 2-3 mjeseca. Gradsko je poglavarstvo mislilo da se u emalui privremeno uredi makadam uz troak oko 8.000 K. Meutim, s obzirom na to da bi to bilo samo privremeno rjeenje, jer bi se ulica morala opet prekopavati, a nije niti sigurno da li bi za vrijeme Ferdinandova dolaska bila blatnjava, od te namjere se odustalo, jer je ocijenjeno da bi to predstavljalo rasipanje novca. Zbog toga je Gradsko vijee smatralo da bi bilo dobro da se emalua taraca keramitskim kockama, a granitne kocke, kojima je bilo predvieno poploavanje emalue i Hiseta, upotrijebile bi se za poploavanje ulice Koevo u kojoj je veliki promet kolni a i pjeaka na razna groblja te u zemaljsku bolnicu, a i nee koditi ako se veoma prometna Terezija ulica jednom uredi U vezi s tim ve je kontaktirana jedna firma iz Pete, koja je pismeno odgovorila da bi obavila poploavanje emalue keramitom, i obavezala se taj posao zavriti do 15. juna, dakle prije Ferdinandova posjeta Sarajevu uz nadoknadu od 160.000 K Na ovakva Vancaova objanjenja reagirao je Mehmed Spaho, koji veli kako se raduje Ferdinandovu dolasku, ali naglaava kako bi bolje bilo rtvovati 8.000 K i s tim trokom dovesti u red emaluu, nego li odjednom rtvovati 160.000 K. Spaho se posebno okomio na Vancaev prijedlog da se poploa i ulica Koevo. Ne treba stvarati Potemkinova sela ureujui one ulice kojima e visoki gost proi, i time pokazivati visokom gostu, kako su u nas ulice ureene, dok u gornjim ulicama, kuda po svojoj prilici Njegova visost nee prolaziti vlada upravo mizerno stanje. Spaho je smatrao kako prijedlozi 16


za poploavanje ulice Koevo imaju drukiju pozadinu, a to najvie poradi toga, da se uredi kolima pristupaan put do groblja katolike, pravoslavne i jevrejske konfesije. Nu do muslimanskog groblja na Grlia brdu ne moe se ne samo na kolima nego ni pjeice naroito kad je blatno vrijeme proi i mrtvac pronijeti, a ovdje se troe silne svote da se uredi komotan kolski put do groblja drugih konfesija.23 Nakon debate gradsko vijee je prihvatilo Vancaev prijedlog o poploavanju emalue keramitom, uz jedan glas protiv. Iako se u zapisniku izrijekom ne kae, ali je oito Mehmed Spaho glasao protiv, jer je tokom zasijedanja jedino on kritizirao taj prijedlog. Na sjednici opinskog zastupstva u Sarajevu odranoj 21. januara raspravljalo se o Pravilniku za ubiranje jednokratnog poreza zvanog ratni namet za grad Sarajevo. Ovim je Pravilnikom bilo predvieno oporezivanje graana za pokrivanja dodatnih trokova koje gradska opina ima zbog ratnog stanja. Spaho je podrao ovaj porez, ali je odrao govor kojim je kritizirao rad gradskog zastupstva. Izjavio je kako e, slijedei tradiciju svojih politikih istomiljenika, podrati sve to je potrebno da se ovoj monarhiji nametnuti rat, ova borba za najpravedniju stvar, sa zasluenim uspjesima svri, te odobriti sve mjere kojima e se ublaiti nevolje ljudi u ovom ratu. Ja drim da je ovo jedna od najviih i najmilijih patriotskih dunosti svakog vjernog podanika. Tim patriotskim dunostima odazivali su se moji istomiljenici vazda jednakom pripravnou i onda, kada je izvjesnim elementima polazilo za rukom, da demagokim sredstvima stvore u jednom dijelu muslimana i drugije raspoloenje proti onima, koji su se tim dunostima odazivali. Dananje muslimanske voe veine u vijeu na najodvratniji su nain u svojim organima izvrgavali ruglu one, koji su otili god. 1908. da izvre prvu patriotsku dunost, da se poklone svom dragom caru. Mi se ni tada nijesmo dali pokolebati u naim patriotskim osjeanjima, jer je za nas patriotska odanost prema dravi i njezinom vrhovnom gospodaru kao i najpreim dravnim interesima vazda jednaka, neizmjerna i nepromjenjiva. Vjeran dakle svojim tradicijama, gospodo, ja sam pripravan, da i sada dadnem svoj glas za ovaj ratni namet, koji se od sarajevskog graanstva trai, ali da u kod debate o pravilniku predloiti neke izmjene istoga. Spaho, mada se odmah izjasnio da e glasati za ratni namet, kritizira gradsku upravu koja je zbog neracionalnog gospodarenja opinskim financijama u posljednje 3-4 godine dovela do situacije da je trebalo izglasati ovaj dodatni porez. Kroz ovo vrijeme nije se tedilo s novcem, nego se isti neracionalno23

Robert Donia, Sarajevo: Biografija grada. Sarajevo: Institut za istoriju, 2006.

17


razbacivao, i zato danas nemamo u ovim tekim prilikama nikakvih pritednja, da se njima pomognemo. U svim drugim javnim korporacijama tedi se za sline zgode, pa je za prijanje uprave bilo tako i kod gradske opine. I u godini 1912. bila je nareena mobilizacija, i tada su nastale izvanredne potrebe, te je trebalo troiti za ukonaenje vojske, a za porodice rezervista odreena je bila svota od 200.000 K, ali se nijesu traila nova vrela za ove izvanredne potrebe, jer je bilo od prije pritednja, jer su se uvali bijeli novci za crne dane. Za razliku od toga, mi se u jednoj godini sastajemo, da ve po trei put namet udaramo na graanstvo, a do toga nas je dovelo samo neracionalno gospodarstvo uprave gradske opine. Da bi dokazao svoju tvrdnju o tome da se neracionalno postupalo sa finansijama, Spaho navodi investicije za koje nam rekoe, da e biti rentabilne, da emo od njih imati lijepe prihode. Rekli su nam da emo od plinare imati prihoda, nu sada se pokazuje deficit od kojih 39.000 K. To je isto i kod gradske mljekare. Dodue, ovdje su nam u prijanjim izvjetajima kazali, da ima deficita, ali da je on prolazan, i da e se tokom vremena pokriti, te da neemo imati gubitka na mljekari. Nu sada ne ujemo o stanju nae mljekare nita ni ovdje ni u financijskom odboru. Ali da je gradska mljekara dobro prosperirala vidi se po tom, to je nedavno bio prisiljen na trni povjerenik da mlijeko nae mljekare zaplijeni. Kod zakljuivanja pojedinih gradnja uvijek se prekoraivalo, jer je bilo sve bez tanih projekata, dok je s druge strane zavedena raskonost u gradskoj upravi. Nabavljen je automobil, a za njega se u istinu vie troi, nego se predvia, a nee se da iskoristi zgodna prilika, da se automobil proda. Naelnicima su poviene plae, bez obzira na nae loe prilike. Meni je skoro pravo, da se zavede ovaj ratni namet jer e se tako prisiliti nai naelnici, da i oni duboko posegnu u dep, poto se do sada nijesu pokazali. Nadalje navodi isti gospodin govornik da sm ratni namet kako ga predloeni pravilnik propisuje, nije pravo razdijeljen. Naroito nije opravdano da se nametu ne podvrgnu oni, kojih dohodi usljed rata nita ne trpe, a to su inovnici kako javni tako i privatni. Tomu njegovu stanovitu, da se inovnici podvrgnu ovom porezu iznoeni su razni prigovori u financijskom odboru, ali ti prigovori nijesu niim opravdani. Nii inovnici mogli bi se takoer oprostiti od nameta, ali ne moe da uvidi, zato se ne bi oporezovali vii inovnici, kao to su na primjer bankovni direktor ili Sektionschef, kojih su dohodci toliki, da toga nameta ne bi ni osjetili. I sam je inovnik, to mu je i otac i brat, pa mu je ao da se i na njih taj namet ne udari. Veli se da su inovnici dobrovoljno davali mnogo za razne za ratom skopane 18


svrhe. Koliko su toga dali, toga ne zna i ne pobija da su davali, ali to ne smeta da se nametu podvrgnu. Tomu bi se dalo doskoiti na taj nain, da se inovnicima, koji su svojevoljno neto doprinijeli, dozvoli da mogu svoj dobrovoljni prinos uraunati u ratni namet i dati onoliko, koliko jo nedostaje, da se visina propisanog ratnog nameta nadomiri. Tako je uinjeno u Ugarskoj, pa je na to bio pristao i finansijski odbor, ali je opet poslije bio protiv toga. Kao najjai prigovor oporezivanju inovnika izneeno je to, da to zemaljska vlada ne bi odobrila. To stanovite zemaljske vlade nije opravdano. U Monarhiji plaaju u ime personalne dohodarine vie nego li e to plaati nai inovnici i onda, kada bi se podvrgnuli i dananjem ratnom nametu, i opet se ne uje tuba, da su preoptereeni porezima. Nu, kako je ve rekao, glasovae za ratni namet, a odgovornost za ovo novo optereenje graanstva neka nose oni, koji su doveli opinu u ovako loe stanje. Na ovaj Spahin govor prvi je reagirao Mustaj-beg Halilbai, koji se osvre na Spahin dio govora u kojem veli da e glasati za ratni zajam iz tradicionalnog patriotizma, nu gospodin je govornik miljenja, da je to spekulativni patriotizam, da se uvijek ilo samo za osiguranjem svojih poloaja. Zatim je govorio Mustaj-beg Muteveli, koji kae kako je i sam oduvijek bio za podupiranje i napredak grada. No isticanje nekakvog ultrapatriotizma od strane gosp. dra. Spahe nije nita drugo nego demagogija. Kao vojnik, koji bi morao da slui, izvlai se od te dunosti i sada se razmee ovdje sa svojim tradicionalnim patriotizmom. Ultrapatriotini dr. Spaho ne sjea se svog dranja pred dolazak blagopokojnog prestolonasljednika, kada je u sjednici bio protiv toga da se u poast visokog pokojnika taraca jedna ulica. I danas, kada nai sugraani krv liju za dobro svoje domovine, ultrapatriotini dr. Spaho trai zatite, da ne ide u vojsku (gr. zastupnik dr. Spaho: Lae. Predsjednik gosp. Fehim eff. uri otro opominje gosp. dra. Spahu da je previe bezobrazan) i ako je vojnik, ta i ako bi kao takav imao dovoljno prilike da svoj patriotizam i dalje dokae. Na kraju izjavljuje da e glasovati za ratni namet, jer smatra da je to dunost kako bi se pomoglo familijama onih sugraana koji su na bojitu, jer u tim familijama ima i previe bijede to nam najbolje mogu posvjedoiti ona gospoda koja su gradom obilazila i na svoje se oi uvjerila, kako velika nevolja vlada. Prije glasanja, Mehmed Spaho je predloio da se u Pravilnik o ratnom zajmu uvrsti stavka da se ovaj namet protee i na javne i privatne inovnike te u tom 19


smislu stilizuje stavka. Nadalje predlae da se ovom pravilniku dade novi lanak koji bi imao glasiti: Primici od ratnog nameta smiju se troiti samo za one svrhe, to su izriito navedene u iskazu II, te se imade o tome gradskom zastupstvu taan raun najkasnije do 31. decembra 1915. poloiti. Na ovaj prijedlog je reagirao vladin povjerenik dr. Edmund Gerde tvrdei da bi prihvatanje Spahinog prvog prijedloga imalo za posljedicu da zemaljska vlada zabaci itav ratni namet, nakon ega je Spaho izjavio da povlai svoj prijedlog u vezi s nametom na inovnike. Nakon toga je i gradski zastupnik dr. Sreko Perii prigovorio na Spahin drugi prijedlog tvrdei kako se radi o iskazivanju nepovjerenja prema gradskom poglavarstvu. Perii je predloio da se uvede poseban konto nepreliminarni prihodi Ratni namet, te da se sredstva sa toga konta mogu troiti jedino za svrhe izazvane ratnim prilikama, s ime se saglasio i dr. Mehmed Spaho. Aktivnost Mehmeda Spahe tokom Prvog svjetskog rata Muslimansko dranje prema procesu stvaranja jugoslavenske drave nije bilo posve jasno. Njihovi su politiki lideri lutali od ideja o stvaranju autonomne Bosne i Hercegovine u okvirima Habsburke monarhije do ideje o autonomiji u okvirma Ugarske ili o ujedinjenju sa Hrvatskom. Prevladavanje jugoslavistike ideje meu muslimanskim politikim liderima postalo je oito poetkom 1918, to je bilo izraz uvjerenja da je to u datom historijskom kontekstu najbolje rjeenje. Nositelj ove jugoslavistike ideje bio je Mehmed Spaho, koji u to doba jo uvijek nije predstavljao posebno znaajnu politiku linost, mada nije posve jasno kada je Spaho prihvatio jugoslavistiku ideju. Atif Purivatra, koji je najstudioznije pisao o Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji, pa time i o Mehmedu Spahi, navodi kako je on tu ideju prihvatio najkasnije poetkom 1918. Purivatra navodi da je Spaho, kao sekretar Trgovake komore, za list Novosti 15. februara 1918. izjavio kako muslimanska inteligencija, a veim dijelom i iroke narodne mase, uviaju da im je spas u slozi i jedinstvu svih Srba, Hrvata i Slovenaca.24 Ipak, mogue je kako Spaho u to doba jo nije bio posve projugoslavistiki orijentiran, na to ukazuje i injenica da je poetkom marta 1918. bio u sastavu jednog izaslanstva Vijea za prehranu naroda u Bosni i Hercegovini, koje je predvodio zemaljski poglavar Stjepan Sarkoti, koja je u Beu i Budimpeti24

A. Purivatra, JMO, str. 19.

20


iznijela molbe stanovnitva BiH za pomo u hrani.25 Izaslanstvo je 4. marta 1918. primio ugarski predsjednik Vlade dr. Alexander Wekerle, kome je Spaho opisivao teko stanje u vezi s prehranom stanovnitva u Bosni i Hercegovini. Izaslanstvo je 7. marta primio i ratni ministar Stger-Steiner, kome je Spaho opirno obrazlagao Memorandum naroda Bosne i Hercegovine, u kojem se ukazuje na pretjerane zahtjeve vojne uprave u Bosni i Hercegovini oko rekvizicije stoke, sijena, slame, vune, koe i tako dalje. Sutradan je izaslanstvo u Beu primio i austrijski ministar predsjednik dr. Seidler, kome je Spaho podnio molbu naroda iz Bosne i Hercegovine da se omogui vie krompira za sadnju. Delegaciju je primio i car Karlo 10. marta 1918. godine, koga je Spaho takoer molio da se pomogne narodu u Bosni i Hercegovini kako bi se poboljale prehrambene prilike. Svoju molbu Spaho je zavrio uvjeravajui cara kako vojnici iz Bosne i Hercegovine na raznim frontovima junaki ratuju za odbranu monarhije. Oito zbog lojalnog stava prema monarhiji Spaho je 2. maja 1918. u Sarajevu dobio i orden cara Franje Josipa sa vitekim krstom, to je jedan od pokazatelja kako u to doba on sigurno jo uvijek dvoji oko budunosti Bosne i Hercegovine i Bonjaka.26 Tek u Sarkotievom telegramu caru i kralju povodom boravka grofa Tisze u Sarajevu od 20. do 23. IX. 1918. godine, dr. Mehmed Spaho i dr. Halidbeg Hrasnica navedeni su kao bonjaki prvaci jugoslavenske orijentacije. Naime, Tisza je za vrijeme svoje misije, koju mu je povjerio car, doao u Sarajevo 20. septembra i istu veer se sastao sa bivim predsjednikom Sabora dr. Safvet-begom Baagiem, sekretarom Trgovake komore dr. Mehmedom Spahom i advokatom dr. Halid-begom Hrasnicom. U tom razgovoru Baagi je zagovarao ideju da se sve hrvatske zemlje ujedine u jedno tijelo, a ako to nije mogue, da Bosna i Hercegovina dobiju autonomiju, dok su se ostala dvojica izjasnila za rjeenje u jugoslavenskom smislu: da se bosansko pitanje rijei na temelju jugoslavenskog ujedinjenja. Spaho se alio na postupak prema Muslimanima za vrijeme rata, jer su vojne vlasti uzimale i starce i djecu u vojsku. alio se na ekonomske prilike i postupak pri rekviziciji; rekao je da su opreke izmeu Muslimana i stanovnika drugih vjera u Bosni, kakve su postojale prije rata, u nevolji postale mnogo blae, a da je jugoslavenskom stanovitu sklon najvei dio naroda. Nakon razgovora sa Spahom,O ovom izaslanstvu opirno piu H. Crnovranin i N. Sadikovi, Mehmed Spaho, str. 148-152. H. Crnovranin i N. Sadikovi (str. 152) vjeruju kako je Spaho bio lojalan bekom dvoru sve do 1917. godine kada se opredjeljuje za jugoslovenski pokret. Meutim, oito da ovaj boravak u Beu u martu i odlikovanje koje je dobio u maju 1918. ukazuju kako i sredinom 1918. Spaho jo uvijek nije napustio svoju lojalnost prema Monarhiji.26 25

21


Tisza je primio i delegaciju Srba, koji su mu uruili poseban Memorandum, kojega su potpisali Srbi, Hrvati i Slovenci, i u kojemu se zagovara ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca na temelju samoodreenja naroda. Tri godine kasnije, na sjednici Narodne skuptine u Beogradu, dr. Mehmed Spaho prigovara autorima i potpisnicima Memoranduma da su ga bezrazlono mimoili prilikom njegove izrade i potpisivanja, jer se on, kako kae, pred grofom Tiszom izjasnio za iste stvari koje su stajale u Memorandumu. Spaho se pozivao i na pisanje tadanje tampe, koja je vjerno prenijela Spahine stavove u razgovoru sa Tiszom. Dodao je da je bio pozvan da potpie Memorandum naknadno, nakon to je ve bio dostavljen grofu Tiszi, to on nije mogao prihvatiti, smatrajui za uvredu potpisivanje neega to je bilo i prolo.27 Ipak, Spaho je poetkom oktobra 1918. uvidio potrebu da se i dio muslimanskih politikih lidera oglasi i iskae podrku Momorandumu to su ga Srbi i Hrvati predali Tiszi. U tom smislu je Spaho, skupa sa Sakibom Korkutom, 13. oktobra 1918, odluio sazvati jedan iri skup muslimanskih intelektualaca, na kojem bi se raspravljalo o trenutnoj politikoj situaciji, a krajnji cilj je bio iskazati podrku jugoslavistikoj ideji. No, umjesto nekog skupa intelektualaca, dolo je 19. oktobra 1918. do objavljivanja jedne Izjave, koju su potpisala esterica muslimanskih manje poznatih i utjecajnih politiara, meu kojima je bio i Mehmed Spaho, u kojoj izjavljuju da ni kao pojedinci nit kao ma kakva skupina (nee) istupati u javnom ivotu i kakve izjave davati bez prethodnog odobrenja Narodnog vijea Srba, Hrvata i Slovenaca. Ubrzo je Sakib Korkut ocijenio kako ta izjava predstavlja nepromiljeni akt, jer se njome veu ruke Muslimanima, koji se time dovode u neravnopravan poloaj u Narodnom vijeu. Korkut je objavljivanje Izjave tumaio kao Spahin zagonetan postupak, koji je izraz njegove kratkovidosti i pretjerane ambicije.28 Ipak, ta je Izjava sigurno doprinijela da je Mehmed Spaho uao u Plenum Narodnog vijea Drave SHS (od Bonjaka u Plenumu je osim Spahe bio jo i Hamid Svrzo). Krajem oktobra oglasili su se muslimanski vjerski i politiki predstavnici. tampa je objavila izjave reisul-uleme Demaludin ef. auevia, biveg predsjednika sabora dr. Safvet-bega Baagia te elnih ljudi saborskih klubova Rifat-bega Sulejmanpaia (UMO) i Dervi-bega Miralema (MNO),27 Bogdan Krizman, Bosna i Hercegovina i jugoslovensko pitanje u 1918. godini, Prilozi. Sarajevo, Institut za istoriju radnikog pokreta, IV/1968, br. 4, str. 102; Husein Ali, koji je u to doba bio student filozofije u Zagrebu, tvrdio je nakon Spahine smrti kako je nakon Tiszina boravka u Sarajevu on sazvao sve muslimanske akademiare Zagrebakog sveuilita koji su donijeli rezoluciju kojom pozdravljaju stav Spahe i Hrasnice. Zbog toga je od njih dvojice, veli Ali, dobio zahvalnice. 28 Purivatra, JMO, str. 24.

22


koji su izrazili svoju privrenost programu Narodnog vijea SHS, za koji su istakli da predstavlja ideal svih Jugoslavena. No, Spaho je ipak zadobio prednost nad moguim politikim takmacima. Kada je 3. novembra 1918. formirana prva Narodna vlada za Bosnu i Hercegovinu, dr. Mehmed Spaho je postao povjerenik u Vladi za obrt, trgovinu, potu i brzojav.29 Sudei prema sauvanim zapisnicima sa zasjedanja Glavnog odbora Narodnog vijea SHS za Bosnu i Hercegovinu tokom novembra i decembra 1918, Spaho je bio vrlo aktivan. Kada se na sjednici 4. novembra 1918. raspravljalo o sigurnosnoj situaciji u zemlji i kada se pojavila ideja o zavoenju prijekih sudova u itavoj Bosni i Hercegovini, Spaho se priklonio grupi koja je smatrala kako ne bi bilo najbolje uvesti prijeke sudove u itavoj Bosni i Hercegovini, ali bi trebalo prepustiti povjereniku za pravosue neka odmah proglasi prijeki sud u onim kotarevima gdje je potrebno.30 U daljoj diskusiji on je predlagao da se u krajevima gdje ima nasilja ljudima dade ovakav prijedlog: organizirajte narodnu odbranu na svoju ruku i branite se sami! im nam bude stajala na raspolaganju sila, poslaemo bezodvlano. Kao povjerenik (ministar) dr. Mehmed Spaho je bio veoma aktivan, posebno se zalaui za pomo bonjakim porodicama koje su bile rtve nasilja koje je nastupilo u Bosni i Hercegovini krajem 1918. godine, u vrijeme prije ujedinjenja Drave SHS sa Kraljevinom Srbijom. Kada je Narodna vlada pokuala pomoi tako nastradalim krajevima, neki lanovi Vlade, ukljuujui Vojislava olu, dr. Uroa Krulja i Savu Jelia, insistirali su da se ta pomo dijeli i onim krajevima koji su stradali poetkom rata (dakle 1914), ali je Spaho insistirao da su prioritet one porodice koje su ostale bez elementarne opskrbe zbog pljakanja i nasilja koje je nastupilo nakon 1. novembra 1918, posebno se fokusirajui na potrebu hitne pomoi krajevima u istonoj Bosni (Zvornik, Vlasenica, Viegrad i Srebrenica). Formiranjem prve Vlade Kraljevine SHS, kojoj je na elu bio Stojan Proti, dr. Mehmed Spaho je postao ministar uma i ruda. Spaho je u Vladu uao kao predstavnik vjerske zajednice muslimana, ije se prisustvo u zemlji nije moglo ignorirati. Na ovom poloaju Spaho ostaje do 23. februara 1919. kada podnosi ostavku.

29 ABiH, ZV, br. 13157/20. Zemaljska je Vlada 18. 12. 1920. izdala zvanino Uvjerenje da je dr. Mehmed Spaho tokom novembra i decembra 1918. obavljao dunost povjerenika za obrt, trgovinu, potu i brzojave u Narodnoj Vladi u Sarajevu, te potvruje da je poloaj tadanjih povjerenika ravan poloaju naelnika odjeljenja pokrajinskih Vlada. 30 Dr. Hamdija Kapidi, Rad Narodnog vijea SHS Bosne i Hercegovine u novembru i decembru 1918. Sarajevo: Glasnik arhiva i Drutva arhivista Bosne i Herecgovine, Godina III Knjiga III, 1963, str. 162.

23

24

POLITIKA DJELATNOST MEHMEDA SPAHE 1918-1929.

U

prvoj deceniji postojanja jugoslavenske drave dr. Mehmed Spaho je napravio brzu politiku karijeru i od malo utjecajnog, ali veoma aktivnog i elokventnog politiara, postao muslimanski lider i jugoslavenski politiki aktivista. Njegova je politika karijera vezana za Jugoslavensku muslimansku organizaciju, politiku organizaciju iji je bio lider, zbog ega se ini korisnim na ovom mjestu, ukratko, navesti nekoliko osnovnih informacija o nastanku i karakteru te organizacije. Nastanak Jugoslavenske muslimanske organizacije 1919. i odnos Mehmeda Spahe prema toj stranci

Ideje o stvaranju posebne muslimanske politike organizacije proizilazile su iz tekog stanja, prije svega muslimanskih zemljoposjednika u prvim mjesecima postojanja jugoslavenske drave i potrebe da se muslimani organiziraju kako bi se zatitili od tekog poloaja u kome su se nali. No, bilo je i onih koji su bili protiv stvaranja zasebne politike muslimanske organizacije, smatrajui da se time Muslimani izoliraju, kako od Srba tako i od Hrvata u Bosni i Hercegovini. Ovo su smatrali uglavnom pripadnici politike grupe koja se tokom rata prikljuila jugoslavenskom pokretu. Oni su pristupali raznim strankama, prije svega Jugoslavenskoj demokratskoj stranci, a bilo je pristaa Radene kao i Radikalne stranke. Tu grupu su inili, uglavnom, dijelovi graanske inteligencije, koja je ve bila integrirana u dravnu administraciju. Meutim, ovo je bila manjina muslimana, veina je slijedila voe koji su bili pobornici stvaranja zasebne muslimanske politike stranke, dakle politikog okupljanja na nacionalno-vjerskoj osnovi. Politiko okupljanje muslimana, kao i ostalih zajednica u Bosni i Hercegovini, odvijalo se oko politikih listova koji poinju izlaziti poslije rata. Dva najvanija politika lista su Vrijeme i Jednakost, prvi je izaao krajem decembra 1918. i drugi u januaru 1919. Politika grupa oko lista Vrijeme, koju su inili Mehmed Spaho, dr. Halid-beg Hrasnica, Sakib Korkut i drugi, nazvala se Mu25


slimanska organizacija. Oni su svoj program istakli u prvom broju lista, izaao 8. januara 1919. Zalau se za demokraciju i ustavnost, pravdu i slogu, te iskazuju spremnost na suradnju sa svima u izgradnji jedinstvene drave Srba, Hrvata i Slovenaca, na konceptu ravnopravnosti triju plemenskih imena. Ova grupa stoji na stanovitu kako se muslimani nisu nikada otuili ni svojoj domovini ni jeziku. Oni su zadrali sve biljege istog nacionalizma a nijesu svjesni samo plemenskog imena. Zbliavaemo, a nipoto dijeliti. Jugoslovenstvo drimo najprikladnijim putem zbliavanja i ujedinjenja.31 Dalje trae da se Ustav nove drave donese u Ustavotvornoj skuptini, trae garancije o zatiti vjere, savjesti, privatne svojine, slobodu tampe i slino. Veliki dio programa se odnosi na Islamsku vjersku zajednicu, pa se ova grupa moe smatrati zatitnikom vjerskih interesa muslimana. Trae ustavne garancije o ravnopravnosti Islamske vjerske zajednice sa kranskim religijama u novoj dravi, potovanje vakufske imovine, trae ouvanje vakufsko-mearifske autonomije, a posebno mjesto ima agrarno pitanje. Trae da se potuje vlasnitvo zemljoposjednika, a u agrarnoj reformi da svaki zemljoradnik dobije onoliko zemlje koliko mu je potrebno za njegov opstanak, te da se ouvaju i veliki zemljoposjedi, jer to zahtijevaju ekonomski interesi. Putem komasacije treba zaokruiti begluke zemlje u vee zemljoposjede. U meuvremenu trebaju ostati odnosi izmeu zemljovlasnika i kmetova sve dok se konano zakonom ne rijei kmetsko pitanje. Program politike grupe oko lista Jednakost, koja se nazvala Jugoslavenska muslimanska demokratija, razlikuje se od programa grupe oko lista Vrijeme samo u tome to se akcenat ne stavlja na pitanje poloaja Islamske vjerske zajednice, a ne bavi se niti agrarnim pitanjem, osim to navodi da se ono treba rijeiti u interesu i kmeta i zemljoposjednika. Ova grupa preciznije definira svoje stavove o nekim politikim pitanjima. Oni su za jedinstvenu dravu Junih Slavena sa dinastijom Karaorevi na elu, trae da se to vie ovlasti prenese na nie, lokalne organe vlasti, pa nastupaju kao borci za autonomiju regija, ali uz centralistiki sistem uprave. Politika grupa oko lista Jednakost konstituirala se kao politika stranka pod nazivom Jugoslavenska muslimanska demokracija. Ova grupa e se u februaru 1919. prikljuiti Svetozaru Pribieviu u stvaranju Jugoslavenske demokratske stranke. U to vrijeme u Tuzli je 29. decembra 1918. odran sastanak grupe Muslimana s ciljem stvaranja jedinstvene muslimanske politike organizacije. Klju31

Purivatra, JMO, str. 413.

26

Politika djelatnost Mehmeda Spahe 1918-1929.

na linost bio je Ibrahim ef. Maglajli, tuzlanski muftija. Tu se raspravljalo o tome kako da se muslimani zatite od napada srpskih seljaka, kojima su bili izloeni, kako da se nadoknadi teta begovima, te kako da se zatite interesi islamske zajednice. Ova grupa je izloila program slian programu grupe oko lista Vrijeme. Vremenom dolazi do objedinjavanja razliitih politikih grupa muslimana (odnosno ove grupe iz Tuzle i politike grupe oko lista Vrijeme) u okvire Jugoslavenske muslimanske organizacije. Tuzlanski muftija Ibrahim ef. Maglajli pozvao je grupu oko Jednakosti da poalje delegate na sastanak radi pregovaranja o slozi bosanskohercegovakih muslimana. Grupa oko Jednakosti je izabrala deset ljudi iz pokrajine, te se raspravljalo o tome ko je za centralizam, a ko za autonomiju, te koliko e mandata u Dravnom vijeu dobiti grupa oko lista Vrijeme. List Jednakost kae kako oni ne ele raspravljati o mandatima, jer to za njih nije bitno, ali je rasprava oko centralizma i autonomije vana, i na tome se pokazalo da izmeu njih nema sloge. Taj je sastanak odran 15. februara 1919. Predstavnici politike grupe oko lista Jednakost (JMD) izjasnili su se za centralistiko ureenje drave sa irokim autonomijama u opini, kotaru, srezu i regiji, ali bez autonomija i pokrajinskih granica. S druge strane, predstavnici tuzlanske grupe i grupe oko lista Vrijeme izjavili su da su za decentralizirano ureenje drave, ali smatrajui slogu muslimana Bosne i Hercegovine kao najveu nau potrebu, te nastojei, koliko god je mogue, da ne dolazi do cjepkarenja meu nama, pripravni smo se odrei svoga zahtjeva o decentralistikom ureenju nae drave, stavivi se na postojee stanje, tj. na stanje koje je utanaeno od strane centralnog Nar. Vijea u Zagrebu, u adresi i uputama od 28. novembra 1918. kao i odgovor NJ. Kr. Vis. Regenta od 1. decembra 1918.. U pregovorima predstavnici grupe oko lista Jednakost zauzeli su stav da se ne mogu saglasiti sa stilizacijom programa predstavnika tuzlanske grupe i grupe oko lista Vrijeme i zbog toga su odluili pristupiti Jugoslavenskoj demokratskoj stranci koju osniva Svetozar Pribievi. Nakon toga je 16. februara 1919. odrana sjednica kotarskih delegata, kojoj je predsjedavao Ibrahim ef. Maglajli. Na ovom je sastanku donesena odluka da se formira stranka pod nazivom Jugoslavenska muslimanska organizacija. Izabran je i Centralni odbor od 31 lana, koga su sainjavali: dr. Halid-beg Hrasnica, Sakib ef. Korkut, dr. Hamdija Karamehmedovi, Zija ef. Rizaefendi, Hajdar ef. ekro, Edhem ef. Mulabdi, Veli ef. Sadovi, dr. Atif ef. H. Kadi, emsudin ef. Sarajli, Hivzi ef. Bjelevac, svi iz Sarajeva; Ibrahim-aga 27


H. Salihovi, naelnik iz Bijeljine, dr. Avdi-beg Bukvica, ljekar iz Brkog, Uzeir-beg Uzeirbegovi, veleposjednik iz Maglaja, Ahmet-aga Kovaevi, posjednik iz Lukavca kod Tuzle, Osman ef. Vilovi, gradonaelnik Tuzle, Fehim ef. Kurbegovi, sudija iz Graanice, dr. Ahmed-beg Defterdarevi, kotarski predstojnik iz Tuzle, Hamdi ef. Afgan, trgovac iz Banje Luke, Hamdi-beg Dini, veleposjednik iz Banje Luke, Ali-beg Bievi, gradonaelnik Bos. Novog, dr. Ali Kjamil-beg Dini, gradonaelnik iz Banje Luke, Ahmet ef. eri, gradonaelnik Bos. Dubice, Mahmud-beg Hrasnica, sudski savjetnik iz Travnika, Hamdi-beg Kurbegovi, posjednik iz Donjeg Vakufa, Hasan-aga Miljkovi, posjednik iz Cazina, Husein-beg Bievi, posjednik iz Bihaa, dr. Osman-beg Kulenovi, politiki pristav iz Bos. Novog, Muhamed-beg Ibrahimpai, veleposjednik iz Bihaa, Salih ef. Balji, profesor iz Mostara, te je ostavljeno jedno mjesto za delegata iz Konjica. Predloen je i muftija akir ef. Mesihovi, a ako on ne bi prihvatio taj izbor, onda bi se to mjesto popunilo jednim delegatom iz nekih hercegovakih kotareva. Predvieno je da e Centralni odbor izmeu sebe izabrati Radni odbor od 10 lanova. Za predsjednika JMO izabran je Ibrahim ef. Maglajli, a za potpredsjednike dr. Halid-beg Hrasnica i dr. Hamdija Karamehmedovi. Takoer je odlueno da prestane izlaziti list Vrijeme, a da se pokrene novi list.32 Meutim, nisu sve grupe ujedinjene u JMO, jer je grupa oko Jednakosti prila JDS i time se otvoreno distancirala od JMO. Ovo je bila mala grupa Muslimana, ali zbog injenice da se pribliila monoj i utjecajnoj JDS, iji je lider Svetozar Pribievi bio ministar unutranjih poslova u jugoslavenskoj Vladi, ova je grupa imala ak 8 predstavnika Muslimana u Privremenom narodnom predstavnitvu, dok je JMO dobila samo dva mjesta. Izbori koji e se odrati 1920. mijenjaju to stanje i pokazuju kakav je realan odnos politikih snaga. Uglavnom, stvaranje JMO se odvijalo u isto vrijeme kada i stvaranje JDS, pa bi se moglo kazati kako je akcija na stvaranju JDS, zapravo, ubrzala da Muslimani donesu odluku o stvaranju zasebne stranke. Predstavnici JMO su prisustvovali osnivakoj skuptini JDS i objasnili zato ne mogu pristupiti toj stranci. Za tu odluku su naveli nekoliko razloga. Prije svega, ukazali su na specifian politiki, kulturni i socijalni razvitak Srba, Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini. Istakli su kako znaju da bi naglaavanje injenice da je JMO osnovana na vjerskoj osnovi bilo loe primljeno u zemlji, zbog ega su odmah naglasili da se JMO nee u svome djelovanju rukovoditi vjerskim motivima, jer su i lanstvo i rukovodstvo JMO nacionalno opredijeljeni, bilo kao Srbi32

Pravda, br. 1, 22. februara 1919.

28


bilo kao Hrvati, a sve ih objedinjuje ideja jugoslavenstva, to je istaknuto i u samom nazivu stranke. Meu Muslimanima stvorene su jo neke politike stranke 1919. i 1920, ali su one u odnosu na JMO sve imale marginalan znaaj. Tako, naprimjer, poetkom marta 1920. dolo je do stvaranja Muslimanske teake stranke. Motive za stvaranje ove stranke objasnio je dr. Zaim arac, naglaavajui kako je nuno stvoriti MTS kako bi se svi agrarni propisi koji se donose odnosili i na muslimanske seljake. Osim toga, naglasio je kako je to nuno i zbog toga to su dotadanji muslimanski lideri uglavnom optuivani kao reakcionari i protivdravni elementi. Ova stranka je isticala kako muslimanski seljaci treba da budu ravnopravni sa pravoslavnim i katolikim u podjeli zemlje, naglaavajui da zemlja pripada onome ko je obrauje. Odteta begovima treba biti progresivna, i to na nain da manji zemljoposjednici dobiju puni ekvivalent odtete, na raun veih posjednika, koji trebaju dobiti manju odtetu. Meutim, skori izbori su pokazali kako ova stranka nema nikakvih ansi na politikoj sceni. Paralelno sa osnivanjem MTS stvorena je Muslimanska narodna organizacija. Ova je stranka zastupala interese muslimanskih zemljoposjednika i zamjerala je JMO da svojom politikom slabo titi interese upravo onih Muslimana koje je pogodila agrarna reforma (muslimanske veleposjednike). Cilj ove stranke je bio da okupi politiare koji su bili aktivni u politikom ivotu u doba austrougarske vladavine, a ostali su pasivni nakon Prvog svjetskog rata, pa su se oko ove grupe okupili ljudi poput Safvet-bega Baagia, Mustajbega Halilbaia i drugih. Stav ove stranke je bio da kmetu treba dati toliko zemljita koliko mu je nuno da sebi osigura dostojnu egzistenciju. Na izborima 1920. ova je stranka dobila ukupno 306 glasova i ubrzo je nestala s politike scene. erif Arnautovi, istaknuti politiar iz austrougarskog razdoblja, takoer je namjeravao osnovati jednu politiku stranku. Njegov cilj je bio okupiti Muslimane radikale, ali je i njegov pokuaj propao.33 Ovaj dio o nastanku Jugoslavenske muslimanske organizacije bio je nuan radi ocrtavanja konteksta u kojem djeluje Mehmed Spaho. Za nas je kljuno pitanje kakav je stav Mehmeda Spahe prema ideji stvaranja Jugoslavenske muslimanske organizacije, jer je njegova politika biografija usko vezana za politiku historiju te stranke. Spaho nije od samog poetka bio lan te stranke, mada e vrlo brzo ui i preuzeti njezino vodstvo. Naime, Spaho je bio u grupi33

N. ehi, Bosna i Hercegovina 1918-1925.

29


intelektualaca okupljenih oko lista Vrijeme, ali on tu nije bio kljuna linost. Prema jednom napisu objavljenom 15. januara 1919. u listu Vrijeme, grupa intelektualaca, koju su inili dr. Hamdija Karamehmedovi, dr. Mehmed Spaho, dr. Halid-beg Hrasnica, Edhem Mulabdi, Sakib Korkut, Ibrahim Sari i Ahmed Salihbegovi, sastala se 22. decembra 1918. u Sarajevu i odluila pokrenuti akciju za stvaranje muslimanske politike organizacije. Veina, kojoj je pripadao i Spaho, saglasila se da se pokrene list Vrijeme, dok je manjina (Sari i Salihbegovi) pokrenula list Jednakost. Prvi su osnovali Muslimansku organizaciju, koja e postati osnova JMO, a drugi Jugoslavensku muslimansku demokratiju, koja e ui u Demokratsku stranku Svetozara Pribievia, o emu je ve bilo rijei.34 Ali, Mehmed Spaho je ukazom o postavljenju prve Vlade Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 7. decembra 1918. imenovan za ministra umarstva i rudarstva u toj vladi. S obzirom na to da je postao jugoslavenski ministar, on nije imao velikog utjecaja na stvaranje Jugoslavenske muslimanske organizacije. Na osnivakoj skuptini JMO, odranoj u februaru 1919. godine, u izabranom rukovodstvu nema Mehmeda Spahe. Prvi predsjednik JMO je bio tuzlanski muftija Ibrahim ef. Maglajli. Spaho je lan stranke postao tek u maju 1919. List Pravda je u broju 28. od 6. maja 1919. objavio lanak pod naslovom Formalni pristup g. dr. Spahe naoj organizaciji u kojem stoji: Na prvoj glavnoj skuptini nae Organizacije izjavljeno je povjerenje g. dru Spahi, koji je onda bio lan ministarskog vijea i izraena elja, da on zadri svoj mandat u Privremenom Narodnom Predstavnitvu. Gospodin dr. Spaho podupirao je u mnogome rad nae organizacije, pa je dao i svoju demisiju kao ministar uma meu ostalim razlozima i radi toga to je naoj Organizaciji uinjena nepravda prigodom podjele mandata za Privremeno Narodno Predstavnitvo. Unato ovomu i premda se je u veini pitanja koja su iznoena u programu nae stranke s nama potpuno slagao, nije do sada g. dr. Spaho bio i formalno lan nae Organizacije, kako je to uostalom poznato i u javnosti bilo iz njegovih izjava, bilo iz izjava lanova naeg Centralnog odbora. Sada je g. dr. Spaho pristupio i formalno naoj Organizaciji, jer se je uvjerio da se u pitanju unutarnjeg dravnog ureenja njegovo miljenje poklapa s miljenjem Centralnog Odbora. Napomenuti nam je da je Centralni Odbor - prije i bez obzira na pristup g. dr. Spahe naoj Organizaciji bio odluio predloiti Glavnoj Skuptini nae34

Purivatra, JMO, str. 49.

30


stranke drukiju stilizaciju one take naeg program, koja govori o unutarnjem dravnom ureenju, poto nije dovoljno jasna, te radi toga daje povoda krivom komentarisanju.35 Kratak ministarski mandat, lanstvo u Privremenom narodnom predstavnitvu i prelazak u opoziciju Sudjelovanjem u prvoj Vladi, lanstvom u Privremenom narodnom predstavnitvu i pristupanjem Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji u maju 1919. Spahi se smijeila blistava politika karijera. Tu je posebno vano njegovo sudjelovanje u radu Privremenog narodnog predstavnitva. Narodno vijee SHS za Bosnu i Hercegovinu je bilo odredilo da od muslimanskih politiara u Privremeno narodno predstavnitvo u Beograd ue 10 poslanika, meu kojima je bio i dr. Mehmed Spaho. Meutim, na osnivakoj skuptini JMO predloeno je 10 novih muslimanskih predstavnika (ispred ove stranke), meu kojima nema dr. Mehmeda Spahe. S obzirom na to da taj njihov prijedlog nije bio prihvaen, JMO je kao svoje predstavnike prihvatila samo dr. Mehmeda Spahu i dr. Halid-bega Hrasnicu, dok ostalih 8 nije smatrala svojim predstavnicima u Privremenom narodnom predstavnitvu, ali e injenicu da meu prvobitnih deset koje je predloila JMO nije bilo Mehmeda Spahe eksploatirati beogradski politiki krugovi s ciljem da se Spahin politiki rejting to snanije omalovai tvrdnjama kako iza njega ne stoje nikakvi politiki krugovi u Bosni i Hercegovini. Prije poetka zasjedanja PNP Spaho je podnio ostavku na poloaj ministra umarstva i rudarstva. On je 23. februara 1919. svoju ostavku pravdao neslaganjem s potezima koje je Vlada poduzimala za provedbu agrarne reforme, naglaavajui kako se tim mjerama jedino oduzimaju posjedi od muslimanskih posjednika, dok se pitanje odtete ne rjeava, nego se ostavlja za neka budua vremena.36 Zanimljivo je kako je list Pravda u broju 4. od 1. marta 1919. prokomentirao izvjetaje iz Beograda o Spahinoj ostavci: Ostavku dr Spahe motiviu iz Beograda time, to ga ni jedna muslimanska stranka nije izabrala u narodno predstavnitvo, jer je vlada parlamentarna. (...) Tako slubeni krugovi, a mi na ovu tendencioznu vijest imamo dodati da je skuptina naih delegata g. Spahi izrazila potpuno povjerenje na dosadanjem radu. Izmotacijama kao to je gornja nema dakle nikakva mjesta, a nepovjerenje nekolicine ljudi oko Jednakosti nema nikakve vrijednosti.37 Pravda je u br. 5. od 4. marta 1919.35 36

Pravda, br. 28, 6. maja 1919, str. 4. Purivatra, JMO, str. 68; Crnovranin, str. 168. 37 Pravda br. 4, 1. marta 1919.

31


objavila u prijepisu i Spahin telegram koji glasi: Radi agrarne reforme, izbora u Crnoj Gori, a naroito radi nepravedne podjele mandata u Sarajevu dao sam ostavku, koja je primljena. Ostajem ovdje do otvorenja parlamenta Spaho.38 O ovoj Spahinoj ostavci list Pravda je pisao u nekoliko navrata. U broju 10. od 15. 3. 1919. list pie da je do ostavke dolo zbog tekog poloaja u kojem se naao i Spaho i muslimani zbog agrarne reforme, a u broju 11. od 18. 3. 1919. u priu se uvodi i uskraivanje mandata muslimanima iz Srbije i Crne Gore u Privremenom Narodnom Predstavnitvu. Zbog svega toga sam Spaho je u razgovoru za list Pravda objasnio prave razloge svoje ostavke. Ovaj je razgovor objavljen u br. 13. od 25. marta 1919. U tom razgovoru Spaho je prezentirao svoje pismo o ostavci upueno predsjedniku Vlade St. Protiu, u kojem pie: Gospodine Predsjednie! Prema vijestima iz Sarajevu nijesu muslimani BiH dobili onoliko mandata u narodnom predstavnitvu koliko bi odgovaralo njihovom broju. Ovu podjelu obavio je Glavni odbor Narodnog vijea u Sarajevu. Da su ovakav rezultat donijeli slobodni izbori, ne bi tome nitko prigovarao, a ako se podjela mandata obavlja oktrojem, onda treba uzeti u obzir jakost svih dosadanjih grupa, kako je to u itavom kraljevstvu uinjeno. Iz posljednjih saoptenja gospodina ministra unutranjih djela u ministarskom savjetu zakljuujem takoer da je provaanje izbora u Makedoniji i Staroj Srbiji tako udeeno, da malo ima izgleda da e tamo koji musliman biti izabran i ako su muslimani u tim krajevima brojem vrlo jaki. Velika crnogorska narodna skuptina u Podgorici izabrala je samo jednog zamjenika poslanikog muslimana za narodno predstavnitvo neuzevi u obzir veliki broj muslimanskog stanovnitva u starim i novim krajevima Crne Gore. Ja sam uniao u koalicioni kabinet kao predstavnik 1.300.000 muslimanskih stanovnika naega kraljevstva, to je i u saoptenjima o sastavu ovog kabineta naroito naglaavano. Ovaj veliki broj stanovnitva nee prema gore izloenom imati u narodnom predstavnitvu ni blizu razmjeran broj zastupnika. Ovakav sastav narodnog predstavnitva ne moe se smatrati izrazom slobodne volje cjelokupnog naroda, ve nepravednim oktrojem. Prilikom pretresanja agrarne reforme u ministarskom savjetu, zastupao sam miljenje da se ovo pitanje jer zasijeca u ustavom zagarantovano pravo svojine moe samo zakonodavnim putem rijeiti. Iako u ministarskom savjetu usvojene prethodne mjere za pripremu agrarne reforme imadu po svom naslovu38

Pravda br. 5, 4. marta 1919.

32


provizoran znaaj, ipak one pitanja oduzimanja svojine definitivno rjeavaju, a rjeenje pitanja o teti odgaaju na neizvjesno vrijeme. I ovo odgaanje rjeenja pitanja o odteti stoji u opreci s temeljnim naelom naega ustava, po kome se svojina moe oduzeti samo uz naknadu; pitanje o oduzimanju svojine i pitanje naknade moralo bi se po ustavu u isto vrijeme rijeiti. Poto se ovo pitanje na ovakav neustavan nain rjeava upravo uoi sastanka narodnog Predstavnitva, nijesam se mogao odluiti da potpiem prethodne odredbe. Stih razloga odluio sam da Vam svoj resor stavim na raspolaganje. Vrlo mi je neugodno to ovom prilikom mogu konstatovati da sam u osnovnim pitanjima, koja se tiu izgradnje nae drave, bio sloen s ostalom gospodom u kabinetu. Primite, gospodine predsjednie, i ovom zgodom uvjerenje moga odlinog tovanja. Protieva je vlada uvaila ovu Spahinu ostavku.39 Spaho je podnio ostavku na poziciju ministra, ali je ostao lan Privremenog narodnog predstavnitva kao delegat Jugoslavenske muslimanske organizacije. Djelujui u Privremenom narodnom predstavnitvu, dr. Mehmed Spaho je, skupa sa dr. Hrasnicom, saraivao sa Narodnim klubom esto nastupajui za govornicom izraavajui protest zbog nepravdi koje se nanose muslimanima u Bosni i Hercegovini. U Privremenom narodnom predstavnitvu Spaho je saraivao sa hrvatskim politikim strankama, za ta je dobio i podrku Centralnog odbora JMO, koji je ocijenio kako saradnja s Narodnim klubom nikako ne paralizira politiku aktivnost JMO na terenu. Spaho je bio jedan od najaktivnijih zastupnika u Privremenom narodnom predstavnitvu, a njegovi govori bili su uvijek dobro pipremljeni i nailazili su na veliki odjek u skuptinskim klupama. U govoru 15. maja 1919. ponovo je otvorio pitanje naina i broja imenovanja delagata u Privremeno narodno predstavnitvo, zastupajui tezu kako nije rije o Narodnom predstavnitvu nego o nekoj vrsti savjeta, jer delegati nisu izabrani od naroda. Spaho kae da su se izbori za Privremeno narodno predstavnitvo u BiH, kao i u nekim drugim dijelovima zemlje, mogli provesti, a ako ve nisu provedeni izbori, onda je prilikom izbora delegata trebalo potovati princip dogovaranja stranaka. Glavni odbor Narodnog Vijea je popunio 24 delegata, a preostalih 18 mjesta ostalo je upranjeno i svih 18 je sebi prigrabila politika manjina. Spaho je prigovarao i to je prilikom verifikacije mandata u Privremenom narodnom predstavnitvu39

Pravda, br. 13, 25. marta 1919, str. 1.

33


samo formalno potovan princip da su vane vjerodajnice koje je dalo Narodno vijee, a da se uope nije ulazilo u to jesu li ti mandati pravilno raspodijeljeni i da li su neke stranke oteene. Zbog toga je Spaho prigovarao i na nain kako su te vjerodajnice izdate. Ja prije svega imam da naglasim, da uopte nije ni bilo sjednice Glavnog odbora Narodnog vijea u Sarajevu, koja je izabrala te poslanike iz Bosne i Hercegovine. (...) Ja sam bio lan Glavnog odbora i moram ovdje sveano izjaviti da ta sjednica nikada nije bila sazvata (Glasovi: Bili ste tada u Beogradu). Ne ja sam, nego i ovdje prisutna dva potpredsjednika Glavnog odbora dr. Sunari i dr. Hrasnica, koji su tada bili u Sarajevu nisu pozvati. (Graja). Ovim je, gospodo, uinjena jedna velika nepravda, ali najzad mi smo podnijeli vie nepravdi pa emo podnijeti i ovu. Ja samo skreem panju na potrebu da ono to nam je bilo krivo uinjeno da je trebalo da nam se ispravi (uje se: Kome to nama?) Stranci, kojoj ja pripadam, Jugoslavenskoj Muslimanskoj Organizaciji.40 U govoru od 28. septembra 1920. Spaho se bavio problemima vezanim za vojni zakon Srbije, koji je proiren i na prostor itave drave, ali nikada nije publikovan, te je time dolazilo do brojnih problema, posebno zbog nedostatka informacija u regrutiranju vojnika.41 Spaho navodi primjere da je u Bosni i Hercegovini bilo krajeva u kojima nije postojao niti jedan primjerak zakona, a ljudi su trebali izvravati obaveze predviene tim zakonom. Ja sam taj zakon traio i kod Zemaljske vlade u Sarajevu i nisam ga mogao nai ni kod onog referenta, koji ima da rjeava te stvari. Ima ve preko godinu dana to sam podnio pitanje na g. ministra vojnog, a dobio sam odgovor pred kratko vrijeme, iz koga mogu samo zakljuiti, da ni on sam ne zna ta je to publikovanje zakona. Spaho je dalje govorio o nasiljima koja su ranije injena nad muslimanima u istonoj Bosni i Hercegovini i Sandaku, te nedovoljnoj reakciji vlasti da ih zatiti. Zanimljiv je dijalog koji je Spaho za vrijeme ove debate imao sa Duanom Vasiljeviem. Naime, Spaho je upozoravao na nepravedno rjeenje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini i na injenicu da jedni zakoni u vezi s agrarnim pitanjem vrijede za Srbiju, a drugi za Bosnu i Hercegovinu, gdje su veinu zemljinih posjednika inili muslimani. 'U Bosni i Hercegovini otima se i posljednjih pet dunuma zemlje od siromanih posjednika muslimana. (Vasiljevi: Ne otima se). Otima. U Srbiji se ne dira u nekoliko hiljada dunuma zemlje, u Hrvatskoj se ostavlja po nekoliko hiljada hektara. Jednaku, gospodo, agrarnu reformu za itavu dravu, pa emo svi pristati na to. Takozvana agrarna reforma40 41

Pravda, 37, 27. maja 1919. Pravda, br. 101 (206), 5. oktobra 1920, str. 1.

34


ne zaustavlja se u Bosni na malim posjednicima muslimanima. U Bosni i Hercegovini dogaa se da se i muslimanskim zemljoradnicima zemlja otima. (Jedan glas: Gdje?) Kod Sarajeva oteta je zemlja Aliji Jelki, koji je sam radi i sije povre. (...) Ja bih mogao spomenuti jo mnogo takvih sluajeva, da je muslimanima zemljoradnicima oteta zemlja, a nisu mogli nai zatite kod vlasti.' Na kraju je Spaho govorio kako muslimani nisu ravnopravni graani, a na primjedbu jednog zastupnika da su muslimani ravnopravni, Spaho je odgovorio: 'Vi nas takvim smatrate samo na papiru, i samo rijeima, ali nas na djelima nigdje ne smatrate ravnopravnim. (Boa Vukoti: Vi ste bili i ministar). Ja sam bio ministar, ali sam dao i ostavku, to se ovako postupalo. Mi traimo samo da budemo ravnopravni i da se ispune rijei, to ih je prijestolonasljednik izrekao za sveanim rukom u Sarajevu: neka sve tri vjere budu potpuno ravnopravne. Ali ako budu svi politiari ovakvi kao gosp. Vasiljevi, neemo biti ravnopravni i nezadovoljstvo e sve vie rasti'. Ulazak Mehmeda Spahe u Ustavotvornu skuptinu 1920. Dr. Mehmed Spaho je uzeo aktivnog uea u predizbornoj kampanji za Ustavotvornu skuptinu. Na glavnoj predizbornoj skuptini Jugoslavenske muslimanske organizacije odranoj 21. oktobra 1920. Spaho je odrao opiran govor, koji donosimo u veim izvodima.42 Spaho je govor poeo tvrdnjom kako se muslimani uoi izbora nalaze na sudbonosnoj historijskoj prekretnici, jer e od rezultata izbora ovisiti kakvo e ureenje biti u dravi u koju su muslimani uli sa oduevljenjem. Spaho dalje govori kako je zbog odanosti jugoslavenskoj ideji bio lan Narodnog vijea u Zagrebu i Glavnog odbora u Sarajevu, te takoer lan Narodne Vlade za Bosnu i Hercegovinu i lan prve sredinje vlade u Beogradu formirane 20. decembra 1918. Na alost sam se i suvie brzo razoarao. Nijesu prola ni puna tri mjeseca, a ja sam morao dati ostavku, jer nisam mogao dopustiti da se za Bosnu i Hercegovinu donose iznimne agrarne uredbe i da se ovo pitanje kod nas drukije rjeava nego u ostalim dijelovima nae drave naravno samo stoga to je ovdje zemlja najveim dijelom u rukama muslimana. Dao sam ostavku i stoga to nisam mogao odobriti neuvenog zuluma koji je ovdje nad nama u februaru 1919. poinjen, kada su neki nametnuti vlastodrci dijelili mandate za Privremeno Narodno Predstavnitvo (...).43 Uporedo s ovim ponavljali su sePravda, br. 110 (256), 26. oktobra 1920, str. 1-2. Tada su, naime, u ime Muslimana u PNP imenovani ljudi iza kojih nije stala JMO (osim dr. Mehmeda Spahe i dr. Halid-bega Hrasnice).43 42

35


(...) dobro poznati napadaji na ivot, slobodu i imovinu muslimana, od kojih su napadaja najvie stradala naa braa u istonim krajevima Bosne i Hercegovine (...). U takvim prilikama nije preostalo naoj organizaciji nita drugo, ve da prema ondanjoj vladi stupi u opoziciju i da se i javno alimo na velike nepravde koje smo morali podnositi. Radi ovakvog naeg dranja osuli su na nas raznim napadajima sa svih strana i poeli su nas nazivati ak i protudravnim. A ta smo traili? Traili smo samo da budemo jednakopravni s dravljanima drugih vjera, da nam se dadne zatita ivota, slobode i imovine, dakle samo ono to svaka drava svojim dravljanima daje. Spaho dalje govori kako je JMO kao opoziciona stranka ula u blok opozicionih stranaka i poetkom 1920. sruila Protievu Vladu, ali se stanje nije poboljalo ni za vrijeme vlada koje su dolazile nakon toga, a kao kljunog protivnika Spaho spominje Milana Srkia, efa radikala u Bosni i Hercegovini i predsjednika Vlade u Bosni i Hercegovini. U nastavku Spaho naglaava koji su njegovi pogledi na ureenje drave: Mi smo za jedinstvo drave, ali u isto vrijeme i za iroke autonomije. Mi smo za monarhiju i za narodnu dinastiju Karaorevia, kako je to i u naem programu reeno. Protivni smo plemenskim autonomijama; a za autonomiju smo pokrajina, po dosadanjim geografskim granicama. Ovo nae gledite plod je dosadanjeg iskustva. Upravni aparat centralne vlade u Beogradu pokazao se je dosad nesposobnim da dobro upravlja svim poslovima u pojedinim pokrajinama. Do toga zakljuka doli su i najpozvaniji strunjaci u dravnom i upravnom pravu, koji su to pitanje u pojedinim pokrajinama prouavali. I za nas su u tom pogledu mjerodavni samo ovi stvarni razlozi. Spaho dalje objanjava kako e se zalagati za funkcioniranje jednog parlamenta na razini drave, ali i za postojanje sabora u pojedinim pokrajinama, koji bi rjeavali pitanja koja su u to vrijeme rjeavale pokrajinske vlade podreene centralnoj vladi u Beogradu. Na izborima odranim 28. novembra 1920. Spaho je bio jedan od 24 izabrana poslanika na listi Jugoslavenske muslimanske organizacije, a i u ovom sazivu skuptine svoju je poslaniku karijeru poeo dosta aktivno, esto debatirajui na zasjedanjima. Odmah na poetku, u ime kluba JMO, izjasnio se protiv privremenog poslovnika u Skuptini, ime se pribliio vie opoziciji nego vladajuoj beogradskoj garnituri. ak je predsjednik Ministarskog savjeta, dr. Milenko Vesni, izjavio kako je iznenaen to se dr. Mehmed Spaho umjesto oekivane saradnje sa Vladom pridruio opoziciji. Spaho je u poetku traio da se garantira kako e Ustav biti donesen dvotreinskom veinom zastupnika, 36


ali je od toga u daljem toku rasprava u Skuptini odustao kao znak kompromisa.44 Spaho je u svojim govorima potencirao pitanja agrara, nedovoljne zastupljenosti Muslimana u Zemaljskoj vladi u Sarajevu, probleme vjerske autonomije Muslimana i slino. No, moda bi se Spahina politika filozofija s poetka jugoslavistikog razdoblja mogla saeti u jednu reenicu iz intervjua datog dopisniku zagrebakog Jutarnjeg lista 5. decembra 1920. godine: Mi hoemo da budemo jednako bliski Zagrebu i Beogradu.45 Ulazak u Vladu Nikole Paia 1921. Od poetka zasjedanja Ustavotvorne skuptine Spaho i Klub JMO su bili opoziciono nastrojeni, ali je vremenom to opoziciono raspoloenje slabilo i preovladavala spremnost za sporazum sa Vladom. U ovo vrijeme odvijala se i jedna vrsta takmienja izmeu oficijelnog vodstva JMO (Centralni odbor) i Poslanikog kluba JMO u Skuptini, koje se sve vie nametalo kao vodstvo stranke i legalni reprezentant muslimanskih interesa. Centralni odbor JMO je 29. 12. 1920 - 1. 1. 1921. razmatrao djelovanje Poslanikog kluba i dao mu punu podrku izjavljujui kako e taj klub u Skuptini saraivati samo u takvoj parlamentarnoj veini i sudjelovati samo u takvoj Vladi koja e se oslanjati na grupe, u kojima su zastupana sva tri plemena naeg jedinstvenog naroda. Biemo sretni ako nam se prui prilika da na ovaj nain uzmemo aktivna uea u solidnoj izgradnji nae kraljevine i sa svoje strane spremni na sve, to bi od nas traio interes drave i naeg naroda.46 Nakon to je Centralni odbor 18. februara 1921. dao Klubu odrijeene ruke da u Skuptini po svojoj uviavnosti samostalno nastavi voenje nae politike, a taktiku udesi tako, kako e najsigurnije ostvariti zahtjeve,47 Klub je poeo44 Beogradska tampa je otro napadala Spahu zbog njegovih istupa u Skuptini. Beogradski su krugovi u Spahinim govorima vidjeli namjeru da se onemogui donoenje Ustava, ali su u svojim optubama otili tako daleko da su se pitali kako je mogue da sada Spaho upravlja naim ivotima (...) poslije toliko vekova borbe, to ju je vodilo oveanstvo i naa nacija, to je trebalo voditi identifikaciji Spahine politike sa politikom Osmanskoga carstva. O tome vidjeti kod Purivatra, JMO, str. 82, biljeka 6. 45 Pravda, br. 127, 11. 12. 1920, str. 2. Prenosi se intervju Mehmeda Spahe dat zagrebakom Jutarnjem listu od 5. 12. 1920. U ovom je intervjuu Spaho ponovio kako e JMO suraivati sa svakom drugom strankom, koja nas muslimane iskreno prizna potpuno ravnopravnim dravljanima, te naglaava kako je za njega kljuno agrarno pitanje, ali i organizacija kvalitetne administracije u Bosni i Hercegovini koja podrazumijeva decentralizaciju uprave. Mi neemo traiti decentralizaciju u upravi zbog kakvih politikih razloga, ve samo s toga, da uprava bude bolja, jer smo mi od loe uprave najvie trpjeli. Samo se po sebi razumije, da decentralistika uprava mora stajati pod narodnom kontrolom, pa ve stoga je potrebno, da pokrajine imaju svoja predstavnitva. 46 Pravda, br. 1 (239), 4. januara 1921, str. 1. 47 Pravda, br. 19 (257), 19. februara 1921, str. 1.

37


nastupati sa pozicija vodstva stranke. Tako e se Spahin uspon do politikog lidera odvijati najvie zahvaljujui njegovim estim govorima u Skuptini i velikim angamanom koji e mu obezbijediti izuzetno cijenjeno mjesto u stranci. Poetkom marta 1921. godine nagovjetava se raskol unutar poslanikog Kluba JMO u Ustavotvornoj skuptini. Naime, iz kabineta Nikole Paia pokrenuta je akcija za pridobijanje saradnje JMO za donoenje novog Ustava, na ta je dio poslanika JMO bio spreman pozitivno odgovoriti. Pai je, umjesto pokrajinske samouprave u Bosni i Hercegovini, na emu su insistirali poslanici JMO, predloio garancije za ouvanje teritorijalne kompaktnosti Bosne i H

Documents

Mehmed Spaho - Politicka Biografija