POLITI!KA KARTAPoliti"ku kartu svijeta na po"etku XXI. st. "ine 193 dr#ave te nekoliko tzv. nesa-mostalnih podru"ja (teritorija), koja unutar odre$enoga dr#. okvira imaju donekle izdvojen i autonoman status. Od druge pol. XIX. st. polit. karta svijeta ubrzanije se mijenjala; nekoliko mo%nih carstava i dr#ava &irilo je svoju prevlast na susjedna i prekomorska podru"ja, stvaraju%i ovisne teritorije (kolonije), kojih je brojnost znat-no prema&ivala broj tada&njih dr#ava. God. 1914. eur. su dr#ave sa svojim kolonija-ma, protektoratima, dominionima i pridru#enim podru"jima obuhva%ale oko 85% svj. kopna. U Europi se dogodio i prvi ve%i val nastanka novih dr#ava, kada je njihov broj uve%an s 15 (1870) na 35 (1930). Vi&e novih dr#ava nastalo je neposred-no poslije I. svjetskoga rata, ponajprije nakon raspada slo#enih dr#. tvorevina kao &to su bili Austro-Ugarska i Osmanlijsko Carstvo. Prema ve% ustaljenoj geopolit. praksi, nakon velikoga vojnoga sukoba slijedile su me$. mirovne konferencije na kojima su sile pobjednice odlu"ivale o polit. karti svijeta. Sli"no se ponovilo i nakon II. svjetskoga rata, a tada&nji nastanak ve%ega broja novih dr#ava povezuje se s

dekolonijalizacijom, tj. razgradnjom kolonijalisti-"koga sustava koja je uslijedila od 1950-ih godina. Povijesno se dekolonijalizacija odvijala u nekoliko etapa, od osamostaljenja SAD-a (Deklaracija o ne-ovisnosti 1776), preko osloba$anja kolonija u Latin-skoj Americi u prvoj polovici XIX. st., po"etne de-kolonijalizacije Afrike (neovisnost Liberije 1847), do gl. dekolonijalizacijskoga razdoblja u dr. polovici XX. st. U polit. emancipaciji kol. posjeda va#an je bio njihov me$.-pravni prijelaz na sustav mandata (nakon I. svjetskoga rata) i sustav skrbni&tva (nakon II. svjetskoga rata) te dono&enje deklaracije o dava-nju neovisnosti kolonijalnim zemljama i narodima, izglasane u UN-u 1960. godine. Tako se postupno smanjivao udjel kol. posjeda na svj. kopnu – s 54,9% (1900) na 44,7% (1923), 31,2% (1938), 25,5% (1947) i 4,6% (1965). Veli"ina kol. posjeda 1900. iznosila je 72,9 mil. km2, a 1965. oko 6,1 mil. km2. Dekolonijalizacija u drugoj pol. XX. stolje%a bila je razdoblje najbr#ega stvaranja novih dr#ava, ugl. u Africi i Aziji. Tako je broj neovisnih dr#ava u svije-tu postupno uve%avan s 64 (1945) na 75 (1950), 84 (1955), 107 (1960), 125 (1965), 135 (1970), 155 (1975), 165 (1980) i 170 (1985). Mnogobrojne kolonije osa-

Svijet

mostalile su se od nekada!njih kolonijalnih matica, a njihovi predstavnici i polit. prvaci postali su svjetski poznatim li"nostima i predvodnicima me#. organizacija i pokreta. Posljednji zna"ajniji porast broja neovisnih dr$ava dogodio se na prijelazu iz 1980-ih u 1990-te godine, nakon raspada slo$enih europskih sav. dr$ava (Sovjet-ski Savez, Jugoslavija, %ehoslova"ka). Nakon toga uslijedila je i neovisnost Eritreje (1993) te Isto"noga Timora (2002), "ime je broj dr$ava u svijetu pove&an na 193, !to je i dana!nje stanje. Brojnost dr$ava neznatno se smanjivala prilikom ujedinjenja pojedinih zemalja, kao !to je to bilo u slu"aju Vijetnama (1975–76), Jemena (1990) ili Njema"ke (1990). Neuspjelo je bilo egipatsko nastojanje za sjedinjenjem pojedinih arap. zemalja u Ujedinjenu Arapsku Republiku (odr$ala se 1958–61), kao i brojne sli"ne inicijative Libije tijekom 1970-ih i 1980-ih godina. Jo! uvijek je otvoreno i pitanje ujedinjenja Sjeverne i Ju$ne Koreje. Osim kopnenoga podru"ja, ve&ina suverenih dr$ava obuhva&a i dio morskoga prostranstva koje se nalazi uz kopno. Dana!nji sustav morskih granica razvio se iz vi!estoljetnih prijepora i rasprava o podjeli morskih prostranstava. Suvereno pra-vo na dio mora uz obalu prva je istaknula Danska u XVIII. st. Dansku su slijedile druge eur. dr$ave, a u XIX. st. praksa progla!enja tzv. terit. mora prenijela se iz eur. matica i u prekomorske kolonije. Nakon I. svj. rata skrb o kodifikaciji prava mora, uklju"uju&i i morske granice, preuzela je Liga naroda. Novu prekretnicu unio je nakon II. svj. rata SAD, proglasiv!i pravo iskori!tavanja bogatstava na kontinen-talnom !elfu i u podmorju. Na taj je na"in otpo"ela »velika morska groznica XX. st.«, tj. progla!enje prava na dijelove mora od strane sve ve&ega broja zemalja. U okviru UN-a odr$ane su i tri velike konferencije o pravu mora. Posljednja je od njih urodila 1982. Konvencijom o pravu mora, temeljnim dokumentom me#. prava, kojim je utvr#eno pravo na suverenitet (terit. more) kao i na gosp. djelatno-sti (isklju"ivi gosp. pojas, ribolovne zone, epikontinentalni pojas). U skladu s tom

Konvencijom sve ve&i broj zemalja progla!ava svoja prava nad dijelovima mora, odn. me#usobno uskla-#uje morske granice i na"in gosp. iskori!tavanja pojedinih resursa. Pojava novih dr$ava u drugoj pol. XX. st. bila je pra&ena i razvojem neokolonijalizma kao oblika gosp. dominacije industrijski razvijenijih zemalja nad nekada!njim kolonijama, ovisnim podru"jima i dr. posjedima. Nedostatak kapitala, proizvodnih sredstava, kvalificiranoga radni!tva i dr. razvojnih pretpostavki prisilio je brojne novostvorene dr$ave na neokolonijalisti"ku pod"injenost, "esto podr$a-vanu od vlastitih korumpiranih re$ima. Na taj je na"in suverenitet mnogih novostvorenih dr$ava bio znatno ograni"en, a sputavalo ga je i tzv. du$ni"ko ropstvo nastalo zbog prevelikoga i "esto ne oprav-dana dr$. zadu$ivanja u inozemnim bankama, me#. financ. institucijama i dr. Po"etkom 2000-ih najve&i vanjski dug imaju zemlje Latinske Amerike, ukup-no oko 790 mlrd. USD – najvi!e Brazil (238), Mek-siko (150) i Argentina (146 mlrd. USD).U drugoj pol. XX. st. na ograni"avanje dr$. suvere-niteta utjecalo je geopolit. i ideolo!ko nadmetanje SAD-a i Sovjetskoga Saveza (hladni rat), koje je re-zultiralo podjelom na tzv. Zapad i Istok. Na ideolo-!koj su razini bili suprotstavljeni kapitalizam i ko-munizam (socijalizam), na politi"koj liberalna de-

mokracija i jednostrana!ki sustav, a ekonomski su se suprotstavljale tr"i#na i dr".--planska privreda; strate#ki su bili suprotstavljeni Sjevernoatlantski savez (NATO) i Var#avski pakt. Od sred. 1940-ih do kraja 1980-ih sovj. prevlast ograni!avala je neovisnost vi#e zemalja ist. i sr. Europe (Bugarska, $ehoslova!ka, Njema!ka De-mokratska Republika, Mad"arska, Poljska). Istodobno je SAD svojim vojnim i ekon. utjecajem odr"avao vlastito interesno podru!je, ponekad i nasilnim smjena-ma legalno izabranih vlasti u pojedinim zemljama (Iran, Indonezija, Kambod"a, Ju"ni Vijetnam, $ile i dr.). U takvim geopolit. okolnostima broj stvarno neovisnih dr"ava bio je manji od ukupnoga broja dr"ava u svijetu. S druge strane, pristanak pojedinih dr"ava na djelomi!no ograni!avanje vlastitoga suvereniteta bio je zasno-van na sigurnosnim i gosp. razlozima. Vode%i vojno-polit. savez NATO imao je 12 dr"ava !lanica u trenutku osnivanja 1949., a danas obuhva%a 26 dr"ava. Jezgra dana#nje Europske unije (EU) bila je Europska zajednica za ugljen i !elik, koju je 1951. osnovalo #est dr"ava (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Savezna Republika Njema!ka, 1957. stvaraju Europsku ekonomsku zajednicu), dok danas Europska unija obuhva%a 25 dr"ava. Za razliku od namjerna povla!enja dijela dr". suvereniteta motivirana sigurnos-nim i gosp. interesima, velik broj slabo razvijenih i siroma#nih zemalja izlo"en je prisilnom ograni!avanju suvereniteta. Rije! je o onim dr"avama koje u procesu globalizacije kojim upravljaju vode%e gosp. sile ne raspola"u dovoljnom ekon. sna-gom kao potporom neovisnosti. Po!etkom 2000-ih oko 80% svj. trgovine pod nadzorom je SAD-a, Kanade, Japana i EU-a. Iz tih je zemalja i najve%i dio multi-nac. kompanija (200 vode%ih nadzire oko 23% svj. trgovine), koje po svojoj finan-cijskoj mo%i nadma#uju znatan broj dr"ava (ve% sred. 1980-ih vrijednost ukupne godi#nje prodaje General Motorsa od 103 mlrd. am. dolara bila je ve%a od godi#nje-ga BDP-a u pribli"no 150 dr"ava). Posebno su va"ne naftne kompanije koje nadzi-ru glavninu poslova oko iskori#tavanja i prerade nafte. Iako zemlje proizvo&a!i te strate#ke sirovine nisu do kraja podre&ene, one su prisiljene svoje interese uskladi-ti s interesima naftnih kompanija. 'irenje kapitalisti!koga na!ina proizvodnje i tr"i#ne privrede vi#e nije geopoliti!ki ograni!eno; potpomognuto je nizom me&. institucija, regionalnih i nadregionalnih udru"enja, me&udr". gosp. i polit. povezi-vanjem i dr. (globalno su vode%e institucije Me&unarodni monetarni fond, Svjet-ska banka i Svjetska trgovinska organizacija). Globalno #irenje kapitalisti!koga modela ne zna!i ujedno i globalizaciju gosp. i uop%e dru#tvene razvijenosti. Na-protiv, odr"an je velik raskorak izme&u maloga broja industrijski najrazvijenijih zemalja i mno#tva nedovoljno razvijenih dr"ava. Prema procjenama UN-a u neraz-vijenim zemljama po!etkom 2000-ih svakodnevno je umiralo oko 30 000 djece zbog nedostatka lijekova i osnovne medicinske skrbi; svakodnevno umire oko 100 000 ljudi zbog gladi ili njezinih posljedica, a vi#e od dvije mlrd. ljudi "ivi u potpunoj bijedi – ugl. u Africi, Aziji i Latinskoj Americi.Bez obzira na oblike ograni!avanja dr". suvereniteta, tj. promjene njegova klasi!-nog poimanja, u doglednoj budu%nosti vjerojatan je nastanak novih dr"ava, iako u manjem opsegu nego #to je to bilo sred. XX. st. Geopoliti!ki slo"eni dr"avotvorni procesi odnose se na Palestinu, Kosovo, Zapadnu Saharu i dr. Po!etkom 2000-ih neizvjesna je budu%nost dr"ava u kojima re"im odr"avaju am. snage (Afganistan, Irak), kao i onih zemalja u kojima pobunjeni!ke skupine nadziru znatne dijelove teritorija i imaju vlastiti, paradr". sustav vlasti (DR Kongo, Kolumbija, Mijanmar, Somalija, Sudan i dr.). Pojedine dr"ave suo!ene su sa sna"nim separatisti!kim te"-njama koje su !esto pra%ene i polit. nasiljem (slu!aj Québeca, Korzike, Tibeta, Sjeverne Irske, Baskije, $e!enije i dr.). Na budu%u polit. kartu svijeta mogu utjeca-ti i devolucijski procesi, tj. preno#enje znatnih dr"avnih ovlasti na pojedine ni"e upravno-terit. i druge dr". sastavnice. Na taj na!in nastaju autonomna podru!ja ili ona s visokim stupnjem samostalnosti (povr#inom je najve%e takvo podru!je Grenland koji priznaje suverenitet Danske), a pojedina su od njih mogu%e budu%e dr"ave.

UJEDINJENI NARODI

Ujedinjeni narodi (krat. UN), organizacija suverenih dr"ava. $lanice su sve dr"a-ve deklarativno opredijeljene za mir u svijetu te spremne prihvatiti ciljeve i pravi-la organizacije. Ciljevi su UN-a odr"avanje mira i sigurnosti u svijetu, razvijanje prijateljskih odnosa me&u narodima (dr"avama) i promicanje suradnje.UN ima svoje simbole. Zastava je svijetloplava sa slu"benim znakom u sredini. Omjer je visine i #irine 2 : 3 ili 3 : 5, odnosno isti onaj u kojem je i nac. zastava dr-"ave u kojoj se isti!e.

Slu"beni je znak karta svijeta u azimutnoj ekvidi-stantnoj projekciji, centrirana na Sjeverni pol. S obiju je strana karte po jedna maslinova grana, sim-bol mira. U uporabi je od 1946. Prve su me&unarodne organizacije za suradnju dr"a-va na pojedinim podru!jima nastale u XIX. st. Prva je mirovna konferencija, na kojoj je prihva%ena Kon-vencija o miroljubivom rje#avanju me&. sporova te utemeljen Stalni sud za arbitra"u (po!eo djelovati 1902), odr"ana 1899. u Hagu. Prete!a UN-a bila je Liga naroda, me&. organizacija utemeljena na sli!-nim ciljevima nakon I. svj. rata sa sjedi#tem u (enevi. Ideja o osnutku UN-a nastala je i postupno se razvila za vrijeme II. svj. rata, nakon neuspjeha Lige naroda. Klju!ni trenutci i doga&aji na putu do osnutka UN-a bili su: Atlantska povelja (Roosevelt–Churchillov plan za mir) u kolovozu 1941., rezolucija sudionika me&usavezni!ke konferencije odr"ane u Londonu 1941. i njihova Deklaracija ujedinjenih naroda iz 1942., Moskovska deklaracija iz 1943. koju su potpisa-li ministri vanjskih poslova SAD-a, SSSR-a i Ujedi-njenoga Kraljevstva, sastanak stru!njaka vode%ih svj. zemalja odr"an 1944. na imanju Dumbarton Oaks u Washingtonu, konferencija na Jalti odr"ana u velja!i 1945. te sastanak predstavnika 50 dr"ava odr"an od travnja do lipnja 1945. u San Franciscu na kojem je usugla#en tekst temeljnoga dokumenta, tzv. Povelje, te osnutak i status novoga Me&unarodnoga suda pravde. Povelja, klju!ni dokument koji sadr"i na!ela UN-a, slu"beno je prihva%ena 24. X. 1945. i otada se na taj datum obilje"ava Dan Ujedinjenih naroda. Povelja ima 111 !lanaka i temeljni je dokument o dje-lovanju UN-a. Gl. na!ela na kojima se temelji djelo-vanje UN-a jesu suverena jednakost !lanova, mirno rje#avanje njihovih sporova, zabrana uporabe sile u me&. odnosima, nemije#anje u unutarnje poslove drugih dr"ava. Sjedi#te UN-a nalazi se u New Yor-ku, a eur. je ured u (enevi. Pravni su odnosi u vezi sa sjedi#tem regulirani ugovorom (potpisan 1947) izme-&u UN-a i SAD-a.Glavna je skup#tina sastavljena od predstavnika svih zemalja !lanica. Svaka zemlja, bez obzira na veli!inu, ima jedan glas. Sastaje se redovito jedan-put godi#nje, a izvanredna zasjedanja sazivaju se prema potrebi. Raspravlja i donosi preporuke o svim pitanjima, prima izvje#%a Vije%a sigurnosti, gl. tajnika i dr. tijela. Odlu!uje o novim !lanovima, imenuje gl. tajnika i bira !lanice drugih tijela. Vije%e sigurnosti zadu"eno je za pitanja mira i si-gurnosti u svijetu. Ima 15 zemalja !lanica – 10 izbor-nih i 5 stalnih (Francuska, Kina, Rusija, SAD, Uje-