SADRŽAJ:

1. UVOD.................................................................................................................................3

2. ŠTA JE TO SILAŽA I ZAŠTO OVAJ POJAM POPRIMA DANAS TAKVU VAŽNOST U POLJOPRIVREDI I ENERGETICI?............................................................4

2.1. Planiranje proizvodnje silaže....................................................................................5

2.2. Odabir prikladne biljne sorte za silažu....................................................................5

3. SILOSI...............................................................................................................................8

3.1. Izbor lokacije za izgradnju silosa...........................................................................10

3.2. Okomiti silosi ("silo-tornjevi")...............................................................................10

3.3. Silo-jama...................................................................................................................10

3.4. Vodoravni silos.........................................................................................................10

3.5. Silo hrpa....................................................................................................................10

3.6. Siliranje u plastična crijeva.....................................................................................11

3.7. Siliranje u bale ovijene plastičnom folijom............................................................11

4. TEHNOLOGIJA SILIRANJA TRAVNE MASE........................................................12

4.1. Košnja usjeva............................................................................................................12

4.2. Direktno siliranje travne mase................................................................................12

4.3. Brzina provenjavanja..............................................................................................12

4.4. Određivanje stupnja provenutosti..........................................................................13

4.5. Sjeckanje biljne mase prije siliranja......................................................................13

4.6. Zbijenost silaže.........................................................................................................13

4.7. Noviteti u prekrivanju silosa...................................................................................14

4.8. Čistoća biljnog materijala za siliranje....................................................................14

4.9. Gubitci hranjiva siliranjem biljne mase.................................................................14

4.10. Gubitci hranjivih tvari u polju................................................................................14

4.11. Uticaj zbijenosti biljne mase u silosu na gubitke hranjiva...................................15

4.12. Zatvaranje silosa......................................................................................................15

4.13. Gubitci hranjivih tvari fermentacijom...................................................................15

4.14. Gubitci hranidbene vrijednosti tijekom skladištenja...........................................15

5. MEHANIZACIJA ZA PROIZVODNJU SILAŽE......................................................16

5.1. Značaj mehanizacije u poljoprivredi......................................................................16

5.2. Zahtjevi za kvalitetom rada u spremanju silaže od stabljike kukuruza.............17

6. ZAKLJUČAK.................................................................................................................21

7. LITERATURA................................................................................................................22

1. UVOD

Pojam "siliranje" označava skladištenje zelene krme u anaerobnim uvjetima, pogodnim za razvoj i aktivnost mikroorganizama koji fermentiraju biljne ugljikohidrate u organske kiseline čime povećavaju kiselost biljne mase koja se tako konzervira u obliku silaže. Gotovo se svi usjevi mogu silirati, a najčešće se siliraju trave, mahunarke, djetelinsko-travne smjese i cijele biljke žitarica, osobito cijela biljka kukuruza. Usjevi koji su pogodni za siliranje sadrže puno šećera, a malo proteina, pa je po pogodnosti za siliranje na prvom mjestu cijela biljka kukuruza, zatim trave, mahunarke, a gomoljače i kupusnjače su najmanje pogodne za siliranje. Preporučljivo je usjeve manje pogodne za siliranje provenuti prije siliranja, silirati ih zajedno s visokoenergetskim krmivima (kukuruz, melasa) i/ili tretirati aditivima prilikom siliranja. Korištenje aditiva u obliku mliječno-kiselinskih inokulanata koji proizvode velike količine mliječne kiseline je široko prihvaćeno u većini zemalja EU gdje je promet takvih preparata pod strogim nadzorom.

Osnovni uvjet koji treba zadovoljiti prilikom konzerviranja usjeva prirodnom fermentacijom je brzo postizanje anaerobnih uvjeta u silosu, te održavanje istih do trenutka hranidbe. U tom se smislu biljnu masu preporučuje provenuti i sasjeckati prije siliranja, a silos što prije napuniti i zatvoriti.

Bez obzira na biljni materijal koji se silira, neizbježni su gubitci hranjivih tvari koji nastaju u polju, prilikom transporta, skladištenja, izuzimanja silaže iz silosa i hranidbe. Gubici su veći ukoliko su ulaganja u silose, opremu i mehanizaciju manja. Kod dobro provedenog postupka siliranja, uobičajeni su gubitci hranjiva do 15%, a kod siliranja bez zatvaranja silosa mogu iznositi čak 50-60%. S obzirom na sadržaj suhe tvari u travnoj masi koja se konzervira siliranjem, najčešće se koriste sljedeći termini:

• do 25% suhe tvari – neprovenuta travna silaža (direktno siliranje)

• od 25 do 35% suhe tvari – provenuta travna silaža

• od 35-50% suhe tvari – jako provenuta travna silaža

• više od 50% suhe tvari – sjenaža.

Paralelno s većim razumijevanjem procesa siliranja povećava se proizvodnja silaže dobre kvalitete.

3

2. ŠTA JE TO SILAŽA I ZAŠTO OVAJ POJAM POPRIMA DANAS TAKVU VAŽNOST U POLJOPRIVREDI I ENERGETICI?

Silaža je sitno isjeckana masa pojedinih vrsta biljaka, bogata hranjivim tvarima. Hranjive tvari su u silaži konzervirane djelovanjem bakterija mliječno-kiselog vrenja, koje su nastale kada je svježe pokošena i usitnjena masa uvezena u silos i kada je iz nje nagazivanjem i pokrivanjem istisnut zrak, čime su nastali povoljni uvjeti za brz razvoj bakterija koje proizvode mliječnu kiselinu. Mliječna kiselina sprečava fermentaciju organske mase, koja nastaje u prirodi zbog djelovanja bakterija uz prisutnost zraka. Naime, razne vrste bakterija koje se nalaze u prirodi koriste organsku supstancu (prvenstveno šećere) iz pokošene biljke kao vlastitu hranu.

Posljedica toga je:

- osiromašivanje mase na hranjivim tvarima = bakterije ih koriste kao hranu- masa sadrži manje hranjivih tvari= manje mlijeka ili mesa

U modernom stočarstvu, pogotovo proizvodnji mlijeka, silaža ima svakom danom sve veći značaj. Ovdje se koristi silaža kukuruza (bogata na energiji) najčešće u kombinaciji sa silažom prikladnih vrsta trava.

Travna silaža je bogata bjelančevinama pa se tako, nadopunjujući kukuruznu silažu dobiva vrlo kvalitetan osnovni oblik za goveda.

Glavni cilj u današnjem mliječnom govedarstvu je povećati konkurentnost proizvođača. To znači da proizvođač mora proizvesti što više mlijeka što bolje kvalitete uz što niži trošak.

Da bi to postigao mora proizvesti što veći udio mlijeka iz osnovnog obroka. To znači da mora hranidbu i cijelu proizvodnju tako koncipirati da što je moguće više smanji količinu koncentrata. Ako se polazi od današnjih vrijednosti prosječne potrošnje koncentrata u Hrvatskoj, primjena vrhunske silaže omogućila bi kod proizvodnje od 7.500 litara uštedu oko 900 kg koncentrata po kravi godišnje.

Na taj način se i hranidba više prilagođava prirodnim potrebama goveda, pa se osim osjetnog snižavanja troška proizvedene litre mlijeka, znatno povećava zdravlje, uključujući plodnost i druge elemente koje čine ekonomičnost proizvodnje.

Nadalje, proizvodnja mlijeka iz osnovnog obroka (silaže) znatno je povoljnije sa gledišta produktnog korištenja zemljišnih površina. Dok se, npr. od 1 ha kukuruza u zrnu proizvede ca 58.800 MJ NEL, dotle 1 hektar zemljišta može iz osnovnog obroka (70 % kukuruzne i 30 % travne silaže) proizvesti i 101.000 MJ NEL (računato po jedinici svake tvari).

Ovo gledište dobiva posljednjih godina posebno na značaju, kada se sve više poljoprivrednih površina koristi za proizvodnju silaže, kao sirovine za proizvodnju bioplina. Npr. u Njemačkoj se za ovu namjenu danas koristi preko 2 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta.

2.1. Planiranje proizvodnje silaže

4

Konkurentna proizvodnja mlijeka pretpostavlja da krave tijekom cijele godine konzumiraju isti obrok. To znači da je vrlo važno planirati kod sjetve da se proizvedu onolike količine pojedinih krmiva, koje će omogućiti da krava svakog dana u godini jede isti obrok. To omogućuje da se bakterije u buragu- koje su glavni nosioci probave – maksimalno prilagode hrani koju krava konzumira, te da se razmnože u maksimalnoj količini.  Na taj način  se postiže maksimalna efikasnost probave, tj. da se što veći dio pojedene hrane pretvori u mlijeko.

Pri postavljanju takvog cilja, može se primijeniti sljedeća, vrlo jednostavna računica:

Ako polazimo od činjenice da krava visoke proizvodnje treba do 14 kg ST osnovnog obroka odlične kvalitete na dan, to znači da farma npr. od 15 MJ NEL/kg krava treba (14 kg x 15) 210 kg ST/dan, odnosno ca 77 tona ST na godinu.

Budući da se po hektaru može proizvesti ca 15,5 tona ST (70% kukuruzno i 30% travna silaža) osnovnog obroka, za gore navedenih 77 tona ST potrebna je površina od cca 5-6 hektara.

Pretpostavka profitabilne proizvodnje mlijeka je da ovu količinu osnovnog obroka nalazi sadržava cca. 500.000 MJ NEL.

2.2. Odabir prikladne biljne sorte za silažu

Za kukuruznu silažu je odabir sorte relativno jednostavan. Danas svi značajniji proizvođači sjemenskog kukuruza imaju dobro razrađen program specijalnih sorti za siliranje. Tu se može relativno jednostavno napraviti dobar izbor prema proizvodnom cilju.

Kada je u pitanju trava, onda je stvar nešto kompliciranija. Naime, u ovdašnjem podneblju proizvođači su prilično ograničeni klimatskim prilikama. Relativno kratko, padalinama najčešće bogato proljeće i dugo, izrazito suho ljeto, ne dozvoljavaju primjenu onih trava koje se u drugim zemljama koriste masovno. Zato je ondje neophodna primjena onih sorti trave koje podnose malu količinu padalina, budući da putem dubokog korijena mogu namiriti potrebne količine vode iz dubljih slojeva. S toga stanovišta, kao i zbog bogatog sadržaja hranjivih tvari, idealan odabir je lucerna. No, s druge strane, lucerna na uspijeva dobro svugdje. Preduvjet za njezin rast je neutralna do slabo lužnata reakcija tla (pH 6,9 do 7).

Već kod pH 6,8 vrijednosti tla lucerna ne može uspijevati, nego naočigled kržlja. U takvom slučaju treba primijeniti druge biljke, kao mješavinu trava gdje dominira npr. crvena djetelina.

Sljedeća važna činjenica jest da se pojedine vrste trave, zbog niske sadržine šećera, teško daju silirati.

Npr. lucerna, iako je od većine poznatih trava bogatija sirovim proteinom (vidi tabelu 1) i kao takva idealna nadopuna kukuruznoj silaži, ona je istovremeno vrlo siromašna šećerom (6,5 %/kg ST), pa se samostalno dade teško silirati.

5

Slika 2. 1 Izgled silirane trave

Tabela 1.

Zbog toga se često odabiru mješavine raznih trava, koje se onda nadopunjuju u pogledu hranidbene vrijednosti i sposobnosti siliranja. Tablica 1. pokazuje te odnose.

Kvalitetna informacija o prikladnoj vrsti trave može se stoga dobiti jedino na temelju analize tla. Tu ćemo saznati također vrijedne podatke i o vrsti i načinu gnojenja.

Trave mogu biti više- sezonske, ili jednogodišnje. Dobar urod pretpostavlja kvalitetnu obradu tla, usitnjavanje gornjeg sloja zemlje, te upotrebu strojeva za valjanje tla i sijanje.

Kod sijanja je važno osigurati uvjete da što više zrna sjemena dospije „srednje duboko“, na mjestu gdje su najveći izgledi za prihvaćanje.

Detalje o obradi tla i njezi livada potrebno je potražiti na drugom mjestu. Dobro njegovane livade daju u 5 otkosa i do 50 tona svježe mase. Ca 60 % te količine sadržano je u 1. i 2. otkosu, kada je i koncentracija hranjivih tvari najviša.

Prednosti siliranja u odnosu na sušenje travne mase:

siliranjem se može osigurati veći broj otkosa travne mase godišnje jer nije ovisno o vremenskim prilikama u tolikoj mjeri kao spremanje sijena

travna masa namijenjena siliranju se može kositi u ranijim fazama fitofenološke zrelosti čime se osigurava kvalitetnija krma

proces proizvodnje travne silaže može biti potpuno mehaniziran pri siliranju se, za razliku od sušenja travne mase, očuva relativno visok postotak

karotina, što djelomično štiti životinje od avitaminoze vitamina A. siliranjem je moguće proizvesti veće količine krme nego sušenjem, a za skladištenje je

potrebno manje prostora siliranjem mahunarki se osiguravaju znatne količine proteina koji su često skupi i u

hranidbi se moraju osigurati iz drugih krmiva (koncentrata).

Nedostaci siliranja u odnosu na sušenje travne mase:

osnovni nedostatak siliranja predstavljaju visoki transportni troškovi tj. prijevoz velikih količina biljne mase visoke vlažnosti

prozračivanjem silosa se aktiviraju aerobni mikroorganizmi, pa se silaža rijetko prodaje za razliku od sijena ili koncentrata. Međutim, biljna masa silirana u bale

6

ovijene plastičnom folijom se može naći ponuđena na tržištu jer ukoliko prilikom utovara, transporta i istovara bala ne dođe do oštećenja plastične folije, nema negativnih posljedica na hranjivost silirane biljne mase

za proizvodnju silaže je potrebna skuplja oprema i veća su investicijska ulaganja u odnosu na proizvodnju sijena (silosi).

konzumacija suhe tvari travne silaže je manja od konzumacije suhe tvari sijena za razgradnju silažnog soka su potrebne velike količine kisika, pa je izvor onečišćenja

i ne smije se ispuštati u vodotokove silaža može imati jak miris što se mora uzeti u obzir prilikom manipuliranja s

mlijekom. Neke vrste bakterija koje se nalaze u silaži mogu negativno utjecati na proizvodnju sira.

u silo tornjevima postoji opasnost od trovanja ljudi plinovima, pa su obavezne mjere zaštite na radu.

3. SILOSI

7

Vrlo je bitno ispravno procijeniti potrebu na količini i kapacitetu silosa. Naime, ako na prvi pogled tako ne izgleda, izgradnja betonskih silosa skup je i zahtjevan građevinski pothvat.

Za ilustraciju – jedna farma od 50 krava, koje trebaju 255 to silaže na god., (na bazi ST), trebaju silos od ca 1.100 m3. Prema današnjim cijenama, samo za betonske radove, farmer bi morao za silos ovakvih dimenzija izdvojiti ca 40.000 €.

Budući da se radi o zaista velikom izdatku, mora se gledati da se ova investicija programira tako da:

Prostor silosa bude zaista optimalno iskorišten i

da se radi silaža samo najbolje kvalitete, kako bi se i kroz bolju mlječnost navedena investicija isplatila.

Naime, ako imamo u vidu ono što smo kazali na početku, a to je da je osnova modernog i rentabilnog stočarstva primjena kvalitetne silaže i proizvodnja što više mlijeka iz silaže, onda je jasno da je silos gotovo najvažniji element u strukturi investicije jedne farme. I to kako kod nove, tako i kod adaptacije i modernizacije već postojećih farmi.

Slika 3.1. Oblik silosa

To je posebno važno kada su u pitanju manje farme. Naime, na velikom broju krava se trošak ovakve investicije proporcionalno umanji kada se dijeli kroz broj životinja, što investiciju relativno pojeftinjuje.

Naprotiv, kod malog broja životinja, a to je čest slučaj u našim uvjetima, trošak investicije postaje i apsolutno veći, zbog relativno manje količine mlijeka koje proizvede manji broj krava.

Nadalje, ispravna upotreba silosa nameće i neka tehnička ograničenja, a koja su vezana uz dimenzije silosa.

Naime, radi sprečavanja aerobnog kvarenja silaže mora se, pogotovo u ljetnim mjesecima, osigurati da se u toku tjedan dana potroši onolika količina silaže, za koju se smatra da bi, zbog neizbježnog prodora kisika u masu zbog izloženosti plohe s koje se silaža izuzima. Ovisno o količini silosa i načete površine, smatra se da se tijekom ljetnih mjeseci, mora tjedno potrošiti ona količina koja se nalazi u prostoru do 2 dužinska metra u dubini silosa. Da bi se to

8

postiglo, silos mora imati određeni kapacitet, odnosno navedene količine silaže se mora – i kod manjeg broja krava, ljeti moći potrošiti.

Takav je problem još naglašeniji kod korištenja bala. Naime, siliranje u balama umanjuje potrebu silosnog prostora, tako da se u betonskom silosu samo može silirati kukuruz.

Također valja paziti i da silos mora biti određene širine, da bi se tijekom siliranja moglo unutra ulaziti i manevrirati strojevima.

S druge strane, budući da se radi sa kukuruzom i travnom silažom, koje se siliraju u različitom godišnjem dobu, potreban je i silosni prostor za „međuskladištenje“ silaže, u vremenu dok se jedan silos koristi, a u drugom se mora provoditi siliranje.

Sve je to teško uskladiti i zahtijeva dvostruke kapacitete, ako se koriste odvojeni silosni kapaciteti za travnu i kukuruznu silažu.

Iz tih razloga, kao optimalno rješenje, pogotovo za manje farme, nameće se potreba zajedničkog siliranja trave i kukuruzne silaže, tzv. sendvič silaže.

Zbog različitog vremena siliranja trave i kukuruzne silaže, potrebno je nadalje primijeniti posebnu organizaciju. To ćemo objasniti na primjeru farme sa 15 krava.

Slika 3.2. Silos

15 krava jedu godišnje, kod dnevne konzumacije, od 14 kg ST, 76,5 to ST silaže (ukupno travna + kukuruzna). Za to je potreban silos volumena ca 330 m3.

No, zbog potrebe međuskladištenja i siliranja u vrijeme dok se drugi silos koristi za silažu, potrebno je izgraditi 3 silosa duljine po 28 metara, visine 1 metar i 6 metara širine. Kao prvo, zbog potrebe međuskladištenja i siliranja u vrijeme dok se drugi silos koristi za silažu, potrebno je izgraditi 3 silosa duljine po 28 metara, visine 1 metar i 6 metara širine. Kao prvo, zbog velikog potencijala uštede na materijalu, ovakav silos se može graditi uz vrlo tanke bočne stranice, koje širinom ne prelaze ca 6-7 cm. One, što je jako povoljno kod nagazivanja i sabijanja mase, mogu biti ukošene, tako da presjek silosa ima površinu trapeza (vidi sliku). Niske stranice (zidovi) omogućuju da se zidovi pojačavaju na način da se podupru zemljom koja je nastala iskopom jame za silos. To je tzv „Traunsteiner - silos“. Ovakav silos ima cijenu izrade oko 50% izrade normalnog silosa, zbog mnogo manjeg utroška betona i armature. S druge strane, zbog niskih stranica, ovaj silos zauzima relativno više mjesta nego silos sa okomitim zidinama.

9

3.1. Izbor lokacije za izgradnju silosa

Pri izboru lokacije za izgradnju silosa potrebito je uzeti u obzir sljedeće:

najkraći pristup od mjesta hranidbe (staje) do silosa lak pristup do silosa i mogućnost manipulacije s mehanizacijom silos treba biti zaštićen od površinskih i podzemnih voda  silos se ne smije locirati ispod brežuljkastih terena da se spriječi dotok oborinskih

voda u siliranu biljnu masu kod izgradnje okomitog silosa potrebito je ispitati nosivost terena radi statike budućeg

objekta u slučaju izgradnje krovišta iznad vodoravnog silosa, njegova visina ne smije ometati

pristup mehanizaciji.

3.2. Okomiti silosi ("silo-tornjevi")

Mogu se izgraditi od betona, drveta, metala ili plastične mase. Proces punjenja i pražnjenja silosnih tornjeva se može mehanizirati. Za takve je silose potrebno manje prostora u sklopu dvorišta ili farme. U posljednje se vrijeme rijetko grade jer je skupa investicija za mehaničko pražnjenje, a ručno izuzimanje silaže je fizički težak i mukotrpan posao. Zbijanje silažne mase se postiže njenim vlastitim pritiskom. Da bi se postigla zbijenost mase od 200 kg suhe tvari po m3, silosni toranj treba biti viši od 10 metara. Po završetku punjenja, biljna masa je bolje zbijena u donjim dijelovima silosa, a u gornjim je rahlija. Omjer promjera i visine silosa treba biti 1:3 do 1:4. Unutrašnjost zidova je potrebno zaštititi odgovarajućim premazima otpornim na kiseline na bazi bitumena ili plastike.

3.3. Silo-jama

Prvi silosi su bili silo jame. Danas se taj tip silosa više ne koristi. Pri gradnji silo jama treba voditi računa o visini podzemnih voda, a oko silosa treba osigurati odvod atmosferskih voda kako se ne bi slijevale u silažu.

3.4. Vodoravni silos

Ovaj tip silosa ima pravokutnu osnovu s konusnim bočnim zidovima. Širina silosa je obično od 4-10  m, a visina 1.5-2 m. Da bi se dobio taj konusni oblik, zid je u gornjem dijelu uži (15-20 cm), a pri dnu kod betonske ploče širi (za 20-25 cm). Konusni oblik omogućuje lakše zbijanje silažne mase pod pritiskom mase traktora, te postizanje potpunog kontakta između silažne mase i zidova silosa. Kod ravnih zidova, kakvi se često izgrađuju u praksi, silažna se masa teže zbija uza zid silosa gdje postoji veća mogućnost njenog kvarenja.

3.5. Silo hrpa

Ovaj tip silosa se postavlja na ocjeditom zemljištu, zahtijeva minimalna novcana ulaganja jer se obicno gradi samo betonska podloga. Kod ovakvog načina siliranja se mogu pojaviti povećani gubitci ako se površina silaže dobro i pravilno ne pokrije plastičnom folijom. Na

10

većim se farmama biljna masa često silira u silo hrpe radi spomenutih prednosti iako su radi nemogućnosti jakog zbijanja biljne mase nešto veći gubitci hranjiva nego kod siliranja u npr. trench-silose.

3.6. Siliranje u plastična crijeva

To je novija tehnologija siliranja. Najveća je investicija nabavka stroja za punjenje crijeva. Svježa sjeckana biljna masa se strojno utiskuje i zbija u plastična crijeva. Kod ovog načina siliranja ne treba graditi silose, a troši se i manje plastične folije u odnosu na npr. siliranje u bale ovijene plastičnom folijom. Promjer crijeva 1,2-3,0 m, a duljina 30-60 m. Zbijenost biljne mase u plastičnom crijevu ovisi o vrsti usjeva, zrelosti usjeva, sadržaju suhe tvari, pritisku stroja, a kreće se 150-250 kg m3. Biljna je masa najzbijenija na sredini donjeg dijela plastičnog crijeva (kod tla), a manje je zbijena u gornjem dijelu plastičnog crijeva. U plastična se crijeva može silirati biljna masa širokog raspona sadržaja suhe tvari (200-600 g kg-1 svježeg uzorka). Nedostatak siliranja u plastična crijeva je potreba za dosta prostora u sklopu farme ili gospodarskog dvorišta jer se plastična crijeva ne mogu slagati jedno na drugo, a između mora postojati manipulativni prostor za strojeve.

3.7. Siliranje u bale ovijene plastičnom folijom

Kod ovog načina siliranja biljne mase su smanjena kapitalna ulaganja za izgradnju silosa. Važno je da se travna masa u polju provene na viši sadržaj suhe tvari nego kod siliranja drugim tehnologijama (35-55% suhe tvari), te da se sjecka na veću duljinu. Time se osigurava čvrstoća bala, pa se bale mogu skladištiti jedna na drugu čime se štedi skladišni prostor. Postoji mehanizacija za baliranje i ovijanje bala plastičnom folijom, te za manipulaciju s balama prilikom skladištenja i hranidbe radi njihove velike mase (300-800 kg). Osim toga, svaka je bala silos za sebe, pa su smanjeni gubitci hranjiva jer je brza potrošnja bale prilikom hranidbe. Ova se tehnologija siliranja može dobro uklopiti u sustave napasivanja jer se višak krme s određenih pregona može brzo ukloniti. Kod ovog načina siliranja koriste se velike količine plastične folije (svaka se bala ovije sa 4-6 slojeva plastične folije) koja bi se nakon korištenja trebala neškodljivo zbrinuti.

11

4. TEHNOLOGIJA SILIRANJA TRAVNE MASE

4.1. Košnja usjeva

Biljna se masa najčešće kosi kosilicama s kondicionerima koji ju neposredno nakon košnje gnječe ili kidaju čime se ubrzava evaporacija vlage i omogućuje kasnije lakše zbijanje u silosu. Travnu masu je preporučljivo kositi na oko 3-5 cm visine čime se izravno utječe na kvalitetu krme jer se višom košnjom smanjuje sadržaj vlakana u krmi (više vlakana se nalazi u donjem dijelu busa), smanjuje se kontaminacija krme tlom, manja je evaporacija vlage iz tla, brži je ponovni porast tratine jer su u donjim dijelovima busa očuvane energetske rezerve, krma se brže prosuši jer zrak struji i kroz donje dijelove otkosa.

Slika 4.1. Košnja trave

4.2. Direktno siliranje travne mase

Kod direktnog siliranja, biljna masa se može spremiti jednim prohodom stroja (silo kombajni), ali je ovakvim postupkom onemogućeno prethodno provenjavanje usjeva, pa se može izgubiti više od 10% suhe tvari ocjeđivanjem silažnog soka iz silosa. Međutim, gubitci hranjivih tvari odgađanjem roka košnje mogu biti i znatno veći (više od 20%) od gubitaka hranjivih tvari ocjeđivanjem silažnog soka ili manje poželjnom fermentacijom, pa se u slučaju produženih loših vremenskih prilika biljnu masu preporučuje direktno silirati, a ne čekati bolje vremenske prilike kako bi se mogla provenuti na željenu razinu suhe tvari prije siliranja. Talijanski ljulj fermentira brzo i omogućuje proizvodnju dobro konzervirane silaže i ukoliko ima niži sadržaj suhe tvari prilikom siliranja. S druge strane, usjevi poput mahunarki koji su manje pogodni za siliranje se uglavnom provenu prije siliranja.

4.3. Brzina provenjavanja

Osim razine provenjavanja, na gubitak hranjivih tvari i na kvalitetu travne silaže (konzumacija, proizvodnost životinja) značajan utjecaj ima i brzina provenjavanja. Kod

12

provenjavanja travne mase 24 sata ili manje, gubitak suhe tvari normalno iznosi 10-30 g kg-1 travne mase, a gubitak suhe tvari travne mase kod dugog provenjavanja može iznositi i do 130 g kg-1 svježe travne mase.

4.4. Određivanje stupnja provenutosti

Jednostavan način određivanja pogodnog vremena za siliranje je da se provenuta travna masa stisne u šaku i naglo otpusti. Ako travna masa lagano povećava svoj volumen do oko duplog volumena od onog postignutog stiskanjem, sadrži dostatnu količinu vlage za dobro sabijanje u silosu. Ako je povećanje volumena stisnute travne mase brzo, previše je provenuta i potrebno ju je pomiješati s neprovenutom travnom masom prije siliranja. Ako stisnuta travna masa ostane u istom položaju nakon otpuštanja, te dolazi do cijeđenja soka, još nije dovoljno provenuta za siliranje.

4.5. Sjeckanje biljne mase prije siliranja

Krma se prije siliranja sjecka radi lakšeg zbijanja u silosu i lakšeg oslobađanja staničnog sadržaja kao preduvijeta intenzivnijeg rasta i razvoja bakterija mliječno kiselinskog vrenja. Duljina sjeckanja krme utječe na zbijenost silaže u silosu, količinu i intenzitet oslobađanja silažnog soka, fermentaciju i aerobnu stabilnost, te konzumaciju i probavljivost silaže. Duljina sjeckanja biljne mase za siliranje se obično kreće od 2-4 cm ako se silira u vodoravne silose. Biljna masa koja se silira u bale ovijene plastičnom folijom se radi boljeg zbijanja također sjecka prilikom baliranja, ali na veću duljinu nego kod siliranja u silose (6-12 cm) čime se omogućuje lakše formiranje bale u bubnju preše, dobro sabijanje biljne mase, te se dalje sprječavaju deformacije bala i oštećenja plastične folije prilikom skladištenja.

4.6. Zbijenost silaže

O zbijenosti silaže u silosu ovisi kapacitet silosa tj. trošak skladištenja krme, te potencijalni gubitci hranjivih tvari koji opadaju s povećanjem zbijenosti biljne mase u silosu. Svaki tehnološki zahvat koji mijenja fizikalne osobine biljnog materijala utječe na zbijenost silažne mase u silosu. Npr. sjeckanje usjeva smanjuje, a odgađanje roka košnje povećava otpornost biljnog materijala na zbijanje u silosu. Povećanje sadržaja suhe tvari do cca 350 g suhe tvari po kg svježeg usjeva trave za siliranje smanjuje otpornost biljne mase na zbijanje u silosu, a preko toga povećava. Zbijenost suhe tvari u silosu se povećava korištenjem traktora veće mase za sabijanje. Ukoliko se koriste traktori s dvostrukim kotačima za sabijanje biljne mase, zbijenost će biti slabija u odnosu na korištenje traktora s jednostrukim kotačima. Zbijenost biljne mase u silosu je veća ako se krma dulje vremena sabija, te ako se sabijaju tanji slojevi krme (15-20 cm). Pored navedenog, zbijenost silaže u silosu ovisi o primijenjenoj tehnologiji siliranja. Kod balirane sjenaže, zbijenost suhe tvari krme je ovisna o vrsti stroja za baliranje, podešenoj gustoći zbijanja na stroju i o umješnosti radnika koji radi sa strojem. Kod trench silosa i kod silo hrpa, zbijenost suhe tvari ovisi o opremi i tehnologiji punjenja silosa, o visini i širini silosa. Kod silo tornjeva, silažna masa se zbija pod utjecajem vlastite mase, pa na zbijenost krme utječe visina silo tornja, promjer i materijal od kojega je silos izgrađen, stupanj trenja zidova silo tornja. Kod baliranja u vreće, odnosno plastična crijeva, zbijenost biljne

13

mase je ovisna o njenim karakteristikama, o dimenzijama i fizikalnim osobinama plastičnog crijeva, tehničkim karakteristikama stroja koji utiskuje biljnu masu u plastična crijeva, te o trenju biljne mase tijekom punjenja crijeva. U praktičnim uvjetima, zbijenost biljne mase u trench silosu kreće se od 150-550 kg suhe tvari m-3. Zbijenost biljne mase u silosu je direktno povezana s otpuštanjem silažnog soka, fermentacijom, potencijalnim aerobnim kvarenjem i temperaturom krme.

4.7. Noviteti u prekrivanju silosa

Atraktivna alternativa zatvaranju silosa plastičnom folijom ili siliranju bez zatvaranja silosa je korištenje različitih vrsta i debljina jestivih biofilmova, organskih pokrivala, zrnja žitarica (jecam) ili limenih pokrova. Za zatvaranje silosa se mogu koristiti i nus proizvodi industrije poput jabučne komine (50 mm debljine). Međutim, zatvaranje silosa alternativnim metodama još nije dalo dovoljno dobre rezultate za šire korištenje u praksi, a korištenje nus proizvoda industrije samo odgađa prodor kisika u silažu (za 1-2 tjedna od zatvaranja silosa). Stoga je i dalje, u cilju stvaranja i očuvanja anaerobnih uvjeta u silosu, najbolja za zatvaranje silosa plastična folija.

4.8. Čistoća biljnog materijala za siliranje

Prikolicu s biljnim materijalom za siliranje treba ostaviti na čistoj podlozi od betona do vremena istovara u silos. Ako se sadržaj prikolice istrese na travu ili zemlju, postoji opasnost unosa tla pomiješanog s biljnom masom u silos tijekom punjenja. Traktori i prikolice koji dovoze biljnu masu s polja mogu imati veće količine zemlje na gumama. Dobro je u blizini silosa osigurati betonski ili asfaltirani prostor za čišćenje guma traktora i prikolice od zemlje čime se sprječava onečišćenje biljne mase zemljom. Ako je moguće, poželjno je da traktori s prikolicama ne ulaze u silos, već se biljna masa istovari na betonskoj podlozi ispred silosa, a u silos se unosi i po silosu planira traktorima koji se koriste i za njeno sabijanje.

4.9. Gubitci hranjiva siliranjem biljne mase

Uspješnost siliranja ovisi o visini i vrsti gubitaka hranjivih tvari u biljnom materijalu od trenutka košnje do hranidbe. Gubitci hranjivih tvari nastaju u svim fazama tehnološkog procesa proizvodnje silaže: u polju, tijekom transporta biljne mase do mjesta skladištenja, tijekom punjenja silosa i zbijanja biljne mase u silosu, tijekom fermentacije u silosu, tijekom izuzimanja silaže iz silosa i prilikom hranidbe. Stupanj gubitaka hranjiva ovisi o vrsti biljnog materijala, temperaturi, prisutnoj mikrobnoj populaciji, zbijenosti silaže u silosu, pH vrijednosti, proizvodima nastalim fermentacijom, brzini i načinu izuzimanja silaže iz silosa, tehnologiji hranidbe i brzini konzumacije ponuđene silaže.

4.10. Gubitci hranjivih tvari u polju

Gubitci hranjivih tvari u polju ovise o vremenskim prilikama, vrsti biljne mase, njenoj fenološkoj zrelosti u trenutku košnje, vrsti i učestalosti mehaničkih postupaka i prohoda strojevima, te sadržaju suhe tvari usjeva od vremena košnje do vremena odvoza krme s polja. Oni nastaju prilikom košnje i kondicioniranja usjeva, provenjavanja krme, sjeckanja i

14

sakupljanja krme i odvoza s polja. Gubitci hranjiva u polju uključuju i pokošenu, ali nepokupljenu biljnu masu koja je ostala u polju, a u slučaju korištenja silo-kombajna, uključuju biljni materijal koji nije upao u prikolicu ili je ispao iz prikolice. Padaline dovode do gubitaka hranjivih tvari jer se zbog prolongiranog provenjavanja u polju biljna masa više puta okreće, što dovodi do gubitka lista, ispiranja vodotopljivih šećera i topivih hranjivih tvari, te do ponovne biljne i mikrobne respiracije. Gubici hranjiva su znatno veći ako pokisne već provenuta krma, nego ako pokisne krma neposredno nakon košnje.

4.11. Uticaj zbijenosti biljne mase u silosu na gubitke hranjiva

Glavni razlog što većeg zbijanja biljne mase u silosu je smanjenje gubitaka hranjiva respiracijom i drugih aerobnih gubitaka. Količina kisika koji zaostaje u biljnom materijalu ovisi o porozitetu biljnog materijala, a porozitet o zbijenosti silaže u silosu. Kod usjeva koji se siliraju direktno ili se umjereno provenu u polju, bolja zbijenost biljne mase u silosu smanjuje aerobne gubitke, a jače zbijanje biljne mase povećava gubitke hranjiva ocjeđivanjem silažnog soka. Siliranjem lucerne u trench silose gubitci suhe tvari se smanjuju za 2,2% sa svakim povećanjem zbijenosti silaže za 50 kg m-3.

4.12. Zatvaranje silosa

Osim direktnog i indirektnog utjecaja na respiraciju, kisik utječe i na razne procese uključujući razgradnju biljnih stanica, proteolizu i rast mikroba. Do brzog prodora kisika u siliranu biljnu masu dolazi ukoliko silos nije prekriven folijom ili ukoliko folija nije dobro pričvršćena. Beton i plastika propuštaju male količine kisika u siliranu biljnu masu.

4.13. Gubitci hranjivih tvari fermentacijom

Određene biokemijske promjene tijekom fermentacije dovode do gubitaka ugljikohidrata topivih u vodi i proteina, a u manjoj mjeri do gubitaka suhe tvari i energije krme. Očekivani gubitci suhe tvari u dobro konzerviranim travnim silažama s malom aktivnošću enterobakterija i kvasaca su manji od 5% silirane suhe tvari, a gubitci ukupne energije, radi formiranja visokoenergetskih spojeva poput etanola su još manji. Gubitci hranjiva nastali fermentacijom u vlažnim, loše konzerviranim silažama mogu iznositi i više od 15% silirane suhe tvari. Očekivani gubitci hranjiva, nakon 60 dana fermentacije, koji nastaju siliranjem travne mase (fermentacija, skladištenje) iznose oko 50 kg suhe tvari t-1 silirane travne mase koja sadrži 30% suhe tvari.

4.14. Gubitci hranidbene vrijednosti tijekom skladištenja

Gubitci hranjiva tijekom skladištenja silaže mogu iznositi 2-10% ukupne suhe tvari ovisno o vrsti silosa, duljini punjenja silosa, zbijanju biljne mase u silosu, načinu i brzini zatvaranja silosa, te održavanju silosa zatvorenim. Tijekom skladištenja silaže, gubitci hranjiva se odnose uglavnom na nestrukturne ugljikohidrate i proteine uz promjenu njihove topivosti. Prosječan gubitak organske tvari u gornjem sloju silosa do 0,5 metara dubine kod travne silaže prekrivene plastičnom folijom može biti oko 20%, a kod nepokrivenog silosa oko 45%.

15

5. MEHANIZACIJA ZA PROIZVODNJU SILAŽE

5.1. Značaj mehanizacije u poljoprivredi

Ako se mehanizacija u poljoprivredi nepravilno primjenjuje ili je nema dovoljno ili je lošeg kvaliteta, posljedice mogu biti značajne prije svega u prinosu i kvalitetu. Manifestacija ovih posljedica ogleda se u slijedećem: povećano sabijanje zemljišta, loše izvođenje obrade, sjetve i njege, mehaničko oštećenje biljaka i plodova biljaka, povećani gubitci pri ubiranju, izvođenje agrotehničkih operacija van optimalnih rokova i “zagađenje” zemljišta, vode i zraka štetnim tvarima iz ispušnih plinova ili kemijske zaštite.

Proizvodnja hrane, naročito na većim posjedima ne može se zamisliti bez raznovrsne i kvalitetne mehanizacije. Utvrđeno je da mehanizacija učestvuje u ostvarivanju genetskih potencijala na nivou 40-50%.

Nema uspješne proizvodnje bez suvremene mehanizacije i njene pravilne primjene.

Međutim, ako se mehanizacija nepravilno primenjuje ili je nema dovoljno ili je lošeg kvaliteta, posljedice mogu biti značajne, a manifestiraju se u slijedećem:

povećano sabijanje zemljišta, loše izvođenje obrade, sjetve i njege, mehaničko oštećenje biljaka i plodova biljaka, povećani gubitci pri ubiranju, izvođenje agrotehničkih operacija van optimalnih rokova (zakašnjenja) i “zagađenje” zemljišta, vode i zraka štetnim tvarima iz ispušnih plinova ili kemijske zaštite

Prekomjerno sabijanje zemljišta izazvano mehaničkim djelovanjem kotača i radnim tjelima poljoprivrednih strojeva narušava odnos zraka i vode u zemljištu. Pri tome se povećava otpor razvoju korjenovog sustava biljaka i stvaraju vrlo nepovoljni uvjeti za odvijanje mikrobiološke aktivnosti, što se negativno ispoljava na osiguranje elemenata plodnosti zemljišta: hrane, vode, kisika toplote i drugo. Istraživanja su pokazala da se ova pojava može ublažiti primjenom tehničkih i agrobioloških mjera, zatim kontroliranim kretanjem mehanizacije, i smanjenjem broja prohoda. Od tehničkih mjera najveći efekt ima primjena gumenih gusjenica kao ekološkog hodnog sistema traktora i strojeva. Utvrđeno je da se zbog prekomjernog sabijanja gubi do 225 dolara po hektaru godišnje.

Kvaliteta obrade, sjetve i njege usjeva utječe na ostvarivanje prinosa i kvalitete proizvoda svih biljnih vrsta.

Tako je utvrđeno da nekvalitetna obrada zemljišta smanjuje prinos za 15-25%, loše izvedena sjetva 10-15%, a nekvalitetna mehanička i kemijska njega i zaštita mogu prepoloviti prinos.

Mehaničko oštećenje biljaka pri izvođenju agrotehničkih operacija izazvano izborom neodgovarajućih strojeva ili neadekvatnim korištenjem utiče na prinos usjeva. Tako je utvrđeno da se prinos sjemenskog kukuruza zbog oštećenja listne mase pri uklanjanju metlica smanjuje za 20-30%.

Oštećenje plodova pri izvođenju agrotehničkih operacija direktno utječe na smanjenje prinosa i kvalitete proizvoda. Oštećenje se događa naročito pri ubiranju, transportu i doradi, posebice kod sjemenskog materijala i povrća. Kod nekih biljnih vrsta utvrđano je oštećenje plodova od 25-35%.

16

Gubitci plodova pri ubiranju, kao rezultat neusavršenosti strojeva ili lošeg izbora režima rada javljaju se kod svih biljnih vrsta. Tako su utvrđeni gubitci kod pšenice do 5%, sjemenskog kukuruza oko 7%, šećerne repe oko 8%, a kod nekih povrtlarskih kultura i preko 20%, što je znatno više od dozvoljenih vrijednosti.

Pouzdanost i broj mehanizacije utiče na mogućnost izvršenja agrotehničkih operacija u optimalnim rokovima. Tehnološke operacije kao što su sjetva, njega, ubiranje i druge moraju se izvesti u najpovoljnijim agrotehničkim rokovima što je osnova ostvarivanja većih prinosa i kvalitetnijih proizvoda. Produženje rokova naročito pri izvođenju kemijske njege i ubiranja može utjecati na znatno smanjenje prinosa većine biljnih vrsta.

“Zagađenje” zemljišta, vode i zraka štetnim tvarima i ispušnim plinovima nastaje zbog lošije podešenosti poljoprivrednih strojeva za zaštitu bilja i sistema motora, loše odabranog režima rada i povećanje potrošnje goriva.

Prema tome, u cijelom tehnološkom procesu proizvodnje i dorade proizvoda, mehanizacija je ključni faktor u ostvarivanju većih prinosa, boljeg kvaliteta i povećanja ekonomičnosti proizvodnje.

5.2. Zahtjevi za kvalitetom rada u spremanju silaže od stabljike kukuruza

- Visina odsjecanja stabljike, 180-250 mm,- Sadržaj suhe materije u biljkama (vlažnost biljaka), 28-32 % (68-72 %),- Dužina sjeckanja (teoretska dužina sjeckanja), 9-19 mm, valjci na korn- procesoru

razmaknuti 1-2 mm- Sabijanje mase silaže, slojevi po 150 mm, (istisnut vazduh), 68% - 700 kg/m3, 72% -

800kg/m3

Slika 5.1. Silaža kukuruzne biljke

17

Slika 5.2. Linija mašina za silažu

Slika 5.3. Vučeni silo-kombajn u radu

18

Slika 5.4. Izgled usitnjene silaže

Slika 5.5. Nabijanje silaže

Slika 5.6. Korn – procesor

19

Nepravilna primjena mehanizacije utiče na prinos i kvalitet.

Ako se mehanizacija u poljoprivredi nepravilno primjenjuje ili je nema dovoljno ili je lošeg kvaliteta, posljedice mogu biti značajne prije svega u prinosu i kvalitetu.

Manifestacija ovih posljedica, usljed nepravilne primjene poljo mehanizacije, ogleda se u slijedećem :

- povećano sabijanje zemljišta,- loše izvođenje obrade, sjetve i njege,- mehaničko oštećenje biljaka i plodova biljaka,- povećani gubici pri ubiranju,- izvođenje agrotehničkih operacija van optimalnih rokova (zakašnjenja),- “zagađenje” zemljišta, vode i vazduha štetnim stvarima iz ispusnih plinova ili

hemijske zaštite.

20

6. ZAKLJUČAK

Poljoprivreda u razvijenim industrijskim zemljama je poprimila obilježje robne odnosno tržišne proizvodnje. Smanjen je broj ljudi zaposlen u poljoprivredi, čija je radna snaga postala skupa. Da bi se ovaj problem prevladao, u proces biljne proizvodnje uvedena je u velikom obimu poljoprivredna mehanizacija.

Istovremeno, došlo je do odvajanja ratarske od stočarske grane poljoprivrede, koje su postale autonomne oblasti u proizvodnji hrane. Ratarska proizvodnja se našla u situaciji gdje treba znatno manje proizvoditi krmu na oranicama, sužila je plodored, odnosno smanjila je broj polja i usjeva u plodoredu. Sužavanje plodoreda ide različito ovisno o tolerantnosti usjeva. Kod tolerantnih usjeva sužavanje je išlo čak do monoprodukcije (kukuruz), dok je kod samolabilnih (netolerantnih usjeva) kao što su strne žitarice, plodored sveden do tropolja u kombinaciji s okopavinama ili do dvopolja (strnina – okopavina). Kao što je već poznato, dvopolje pšenica – kukuruz je naš glavni tradicionalni plodored.

Pouzdanost i broj mehanizacije utiče na mogućnost izvršenja agrotehničkih operacija u optimalnim rokovima. Tehnološke operacije kao što su sjetva, njega, ubiranje i druge moraju se izvesti u najpovoljnijim agrotehničkim rokovima što je osnova ostvarivanja većih prinosa i kvalitetnijih proizvoda. Produženje rokova naročito pri izvođenju kemijske njege i ubiranja može utjecati na znatno smanjenje prinosa većine biljnih vrsta.

“Zagađenje” zemljišta, vode i zraka štetnim tvarima i ispušnim plinovima nastaje zbog lošije podešenosti poljoprivrednih strojeva za zaštitu bilja i sistema motora, loše odabranog režima rada i povećanje potrošnje goriva.

Prema tome, u cijelom tehnološkom procesu proizvodnje i dorade proizvoda, mehanizacija je ključni faktor u ostvarivanju većih prinosa, boljeg kvaliteta i povećanja ekonomičnosti proizvodnje.

21

7. LITERATURA

1. Landeka S., Mehanizacija poljoprivredne proizvodnje, 2004.

2. Brkić D., Strojevi i uređaji za spremanje silaže, Osijek, 2000.

3. Čuljat, M., Poljoprivredni kombajni, Osijek, 1997.

4. http://www.sano.ba/node/404

5. http://www.polj.savetodavstvo.vojvodina.gov.rs/sites/default/files/

mehzaspremsilaze_0.pdf

6. http://www.gospodarski.hr/Publication/2012/9/siliranje-trava-i-mahunarki/

7626#.UUYHjzebUzy

22