MEDICINSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U RIJECI

KATEDRA ZA DRUŠTVENE I HUMANISTIČKE

ZNANOSTI U MEDICINI

BIBLIOTEKA BIOETIČKI SVESCI

BIOETIČKI SVEZAK BR. 64

BIOETIKA I ANATOMIJA:

KORIŠTENJE TIJELA UMRLE OSOBE

U NASTAVI

Autor: Luka Đudarić, dr.med.

Urednica: Doc.dr.sc. Iva Sorta-Bilajac, dr.med.

Rijeka, 2010.

IMPRESSUM

Bioetički svesci je biblioteka Katedre za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci u kojoj se od 1999. objavljuju svi značajniji radovi na polju bioetike i medicinske etike članova te Katedre i njenih suradnika iz zemlje i inozemstva, te odabrani prijevodi iz engleske i druge strane bioetičke literature.

Urednik biblioteke Bioetički svesci:Ivan Šegota, professor emeritus

Urednica Bioetičkog sveska br. 64:Doc.dr.sc. Iva Sorta-Bilajac, dr.med.

Suradnik u Bioetičkom svesku br. 64:Luka Đudarić, dr.med.

Kompjuterski slog i tehnička obrada:Rajka NeckoMarinka Kruljac

Copyright: Ivan ŠegotaMedicinski fakultet Sveučilišta u RijeciKatedra za društvene i humanističke znanosti u medicinitel. 051 651 153; fax. 051 651 219E-mail: ivan.segota@medri.hr

CIP - Katalogizacija u publikacijiS V E U Č I L I Š N A K N J I Ž N I C AR I J E K AUDK 179:611ĐUDARIĆ, Luka Bioetika i anatomija: korištenje tijelaumrle osobe u nastavi / Luka Đudarić. -Rijeka : Medicinski fakultet Sveučilišta,Katedra za društvene i humanističkeznanosti u medicini, 2010. - (BibliotekaBioetički svesci ; sv. 64)Bibliografija.ISBN 978-953-6384-63-1 I. Medicinska etika -- Studija II. Nastava anatomije -- Davatelji organa -- Bioetičko gledište 120602001

PREDGOVOR

Svezak koji držite pred sobom izrastao je iz

pripreme za poslijediplomski ispit „Bioetika u

znanstveno-istraživačkom radu“ kolege Luke Đudarića,

dr.med., asistenta na Katedri za anatomiju Medicinskog

fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

Prepoznavši važnost, ali i nedostatnost u

povezivanju, moglo bi se reći, najizvornije grane

temeljnih medicinskih znanosti – anatomije, s novom,

međudisciplinarnom, višedisciplinarnom, u novije

vrijeme pluriperspektivnom i integrativnom

propulzivnom znanosti – bioetikom, autor i urednica

ovog Sveska htjeli su postići upravo to – horizontalno i

vertikalno umrežavanje naših dviju Katedri, te, što je još

važnije, na ovom primjeru pokazati potrebu i mogućnost

za integriranjem i cjelovitošću u kurikulumu medicine.

Kroz primjer znanstveno-istraživačkog rada, a

posebice metodoloških specifičnosti nastave iz anatomije,

uočava se važnost etičkih aspekata iste, s naglaskom na

uspostavljanje i poštivanje suvremenih (bio)etičkih

standarda kao intrinzične vrijednosti suvremene

anatomije.

Posebno se osvrnuvši na specifične bioetičke

principe u anatomiji, odnosno u tretiranju kadavera za

znanstveno-nastavne svrhe - autonomiju, dostojanstvo,

integritet i ranjivost - autor odgovara na potrebu za

tekstom jednostavnog, stručnog i holističkog pristupa

bioetičkoj problematici darivanja mrtvog tijela za potrebe

nastavne iz anatomije.

Zaključno, uočava se jasna poveznica i vertikalna

nadgradnja između „anatomske etike“ i suvremene

stručno-znanstvene, odnosno profesionalne etike naših

studenata – budućih medicinskih stručnjaka, stoga ovaj

Svezak s pravom može i mora naći svoje mjesto među

nastavnim tekstovima našeg Fakulteta.

Iva Sorta-Bilajac

SAŽETAK

Učenje i poučavanje anatomije od najstarijih škola

medicine baziralo se na seciranju kadavera. Naziv te

osnovne metode rada sadržan je u nazivu znanosti o kojoj

je riječ. Poznati drevni i suvremeni liječnici-anatomi

ističu neophodnost sekcije u studiju anatomije, odnosno

medicine. Takav nastavni rad podrazumijeva kadavere

namijenjene za učenje anatomije kroz sekciju.

Doniranje tijela nakon smrti u nastavne svrhe čini

se jedini legalan i moralan suvremeni princip edukacije

zdravstvenih kadrova. Tijekom povijesti pribavljanje

kadavera za anatomska proučavanja uglavnom je bilo

nezakonito i u okviru kaznenih djela.

Suvremena medicinska etika (bioetika) i

anatomija prepoznale su izuzetnu važnost suradnje u

dodirnoj točci iskazanoj u naslovu ovoga rada.

Ključne riječi: anatomija, bioetika, darivanje tijela, mrtvo

tijelo, nastava, sekcija.

UVOD

Program darivanja mrtvog tijela za nastavne

potrebe u anatomiji razmotriti će se vertikalno, kao dio

cjeline koja počinje učenjem anatomije i primjenjuje se u

cijelom radnom vijeku zdravstvenog djelatnika. Značaj

anatomije, kurikuluma anatomije, te njene nastavne

metodologije, neophodno je detaljnije upoznati radi

točnijeg i kvalitetnijeg pogleda na bioetičke aspekte

darivanja tijela.

ZNAČAJ ANATOMIJE

Anatomija je znanost o građi tijela živih bića, a

njen dio, posebno izdvojen – antropotomija - je znanost o

građi tijela čovjeka.1 Mnoga znanja stečena iz temeljnih

medicinskih znanosti tijekom rada liječnika bivaju

modificirana kroz njegovu neposrednu praksu, no

anatomija na taj način ne može biti promjenjiva. Iako se

na prvi pogled čini da je znanje anatomije neposredno

najprimjenjivije uglavnom u kiruškim disciplinama,

pravilnijim i potpunijim sagledavanjem pojedinih

medicinskih usmjerenja, bez obzira na stupanj stručnog

obrazovanja, uočava se neraskidiva potreba za podacima

koje daje samo anatomija (intervencijska radiologija, prva

pomoć i urgentna medicina, fizikalni pregled pacijenta,

međusobno profesionalno sporazumijevanje zdravstvenih

djelatnika istog ili različitih profila, ultrazvučne i druge

metode slikovnog prikaza, fizijatrija i rehabilitacija itd.

do kraja niza medicinskih područja). Znanje anatomije

osnova je za pravilnu sintezu temeljnih medicinskih,

kliničkih i javnozdravstvenih područja.

Zaključak rasprava u akademskoj zajednici o

redukciji kurikuluma anatomije i skraćenju vremena za

nastavu anatomije jest direktna štetnost za studente, a

indirektna (ili dugoročna) za njihove buduće pacijente2.

Vrijeme je potvrdilo značaj studioznog pristupa anatomiji

čiji kurikulum nikada nije bio skraćivan, već naprotiv,

novije spoznaje su se obavezno ugrađivale u kurikulum.

Seciranje je osnovna metoda rada i poučavanja u

anatomiji. Ono se nastoji istisnuti iz metodologije nastave

anatomije, iako su seciranju najviši položaj naspram

ostalih metoda rada u anatomiji dali značajni liječnici:

Hipokrat, Herophilos, Galenus, Andreas Vesalius,

William Harvey, Heidelberg Tiedemann i dr. Potonji je o

odnosnu liječnika prema anatomiji kazao sljedeće:

„Doctors without anatomy are similar to moles: they

work in the dark and their daily tasks are mole hills.“ 2

Ovaj citat vrijedi i danas, a neizostavna je napomena u

većini njemačkih udžbenika anatomije.

NASTAVA ANATOMIJE

(METODE POUČAVANJA, KURIKULUM)

Sekcija

Naziv ove znanosti ističe osnovnu metodu rada i

učenja morfologije tijela: raščlanjivanje mrtvog tijela

rezanjem – seciranje. Naziv anatomija dolazi od grčkog

izraza anatemnein koji znači rezati.

Istraživanje i učenje morfologije tijela čovjeka

počelo je u doba drevnih Babilona i Egipta, promatranjem

tijela prostim okom - inspekcija. Znanstvene temelje

morfologiji, lišene svećenićkih interpretacija dali su grčki

anatomi oko VI. st. pr. n. e. Autor prvog anatomskog

djela je Alkmeon iz Krotona.1 Značajan uspon u razvoju

anatomije dogodio se oko 300. g. pr. n. e. u Aleksandriji.

Od tada se pored inspekcije u proučavanje morfologije

čovječjeg tijela uvodi seciranje.

Anatomija je najznačajniji razvoj doživjela u XX.

stoljeću, upravo zbog razvoja novih metoda u radu i što je

važnije, zbog demistificiranog pristupa mrtvom tijelu kao

predmetu proučavanja. Religijski pogledi, dotada

drakonski i sputavajući, svedeni su na prihvatljiva načela,

čime su se znanost i religija racionalnije i praktičnije

postavile prema ovom predmetu. Kompromisna

ravnoteža bila je temelj za veće iskorake u znanstveno-

nastavnoj djelatnosti, npr. pokretanje i zaživljavanje

programa darivanja tijela.

Pored seciranja, vizualizaciji građe tijela

doprinose: radiologijske tehnike prikazivanja

(dijaskopija, rendgenografija), upotreba radioizotopa

(nuklearna medicina), magnetna rezonancija, ultrazvuk i

endoskopski aparati. Međutim, osnovna metoda rada i

najkvalitetniji način stjecanja znanja iz anatomije je

upravo seciranje, što ističu naši anatomi:

prof. dr. sc. Zdenko Križan:

„Smatram osobito važnim upozoriti na činjenicu da se

anatomija uči prije svega na preparatu i živom tijelu,

zatim promatranjem slika, a tekst udžbenika je pri tome

samo prijeko potrebno pomagalo, a ne glavni izvor

spoznaje. Zato je nužno da se udžbenik čita promatrajući

istodobno slike ili preparate. Impresija od slike ili

preparata omogućava mnogo bolju predodžbu nego sam

opis jer opis ne može toliko iscrpno prikazati oblik, odnos

smjer i sl.“ 4

prof. dr. sc. Drago Perović:

„Temeljno upoznati građu čovječjeg tijela, to se može

samo seciranjem. Postoje doduše i mnoga sredstva,

atlasi, mulaže, ali to su sve, iako potrebna, ipak samo

pomoćna sredstva. Jedno prema drugom odnosi se kao

studij geografije po atlasima i studij geografije

putovanjem po zemlji.“ 5

Novija istraživanja nedvosmisleno su potvrdila

neophodnost seciranja kao fundamenta u nastavi

anatomije koji se nema čime zamijeniti, već se nastava

može samo proširiti na ostale dostupne tehnike

poučavanja.6 To ne znači dopunu sekciji, jer sekcija nije

dopunjiva (npr. trodimenzionalnom animacijom), budući

da potpuno pruža sve aspekte neposrednog proučavanja:

trodimenzionalnost,

organoleptičku percepciju (pipanje strukture i

ocjena konzistencije, npr. elastičnost, mekoća;

pravilno predočenje volumena, npr. grudne ili

lubanjske šupljine; orijentacija u realnom

prostoru);

neposredno, nestimulirano proučavanje funkcije

anatomske strukture (proučavanje sudjelovanja

mišića u pojedinim komponentama složenih

kretnji u zglobovima);

proučavanje se provodi prema odabiru nastavnika,

odnosno studenta i nije ograničeno unaprijed

određenim slijedom prikazivanja, kao što je slučaj

sa računalnim programima;

opažanje i proučavanje anatomskih varijacija;

učenje i usavršavanje sekcijske tehnike.

Zaključak brojnih anatoma jest da je seciranje,

neopravdano smatrano opsolentnom tehnikom u

poučavanju anatomije, optimalno spojivo sa recentnim

self-directed learning principom. Tim više što su studenti

koji su učili anatomiju secirajući, pokazali šire i

kvalitetnije usvojeno znanje iz anatomije nego studenti

kojima su anatomski preparati već unaprijed pripremljeni

sekcijom i na (demonstracijskim) vježbama prikazani.*

Isključenjem seciranja i kadavera iz nastave

anatomije studenti će prvi put dotaći kost, kožu, krvnu

žilu i druge organe tek na pacijentu, a u tom će trenutku

pred njih već biti postavljeni zahtjevi pravilne i

ekspeditivne vertikalne intergacije podataka iz anatomije,

patologije i klinike. Nije poželjno niti da prvi potez

skalpelom student izvede na pacijentu, tijekom vježbi iz

kiruških disciplina.

Kurikulum

U novije vrijeme jasno se profilirala tendencija

smanjivanja kurikuluma anatomije za studente svih

medicinskih profila. Smanjuje se i donedavno optimalno

raspoloživo vrijeme za edukaciju studenata2. Postupno

supstituiranje tradicionalnog poučavanja anatomije

seciranjem zamjenjuju mulaže, plastični anatomski

* Intervjuirajući studente medicine i stomatologije o doživljaju sekcije mrtvog tijela, kazali su da im je eventualno loše osjećanje (slabost i vrtoglavicu) uzrokovala temperatura zraka u dvorani za sekciju, a ne sama sekcija mrtvog tijela (op. a.).

modeli, computer-assisted learning (softverski programi,

trodimenzionalne animacije) i dr.

Neki uzroci redukcije kvalitete nastave anatomije

mogu se rasporediti u sljedećim kategorijama:

visoka cijena usklađenja postojećih dvorana za

seciranje sa novim (europskim) propisima;

promjena modaliteta učenja uzrokovana

potrebama tržišta za visokokvalificiranim

stručnjacima u subspecijalističkim područjima;

edukacija takvih kadrova mora biti maksimalno

reducirana i samo u okvirima njihovog radnog

angažmana (problem-based learning);

povećanje broja studenata zbog veće dostupnosti

visokog obrazovanja;

ignoriranje rezultata istraživanja koji pokazuju

negativne posljedice preustroja nastave anatomije

na ovaj način i predviđaju ireverzibilne negativne

posljedice u radu kadrova educiranih na taj način i

dr.

Na Sveučilištu Oxford povedena je rasprava o

neupitnom smanjenju zastupljenosti nastave anatomije u

dodiplomskoj edukaciji liječnika. Uzroci toga traženi su u

smanjenom broju nastavnih sati anatomije s jedne strane i

promjenama u metodologiji poučavanja odnosno

izvođenja nastave iz anatomije s druge strane.7

PROGRAM DARIVANJA TIJELA:

ANATOMIJA I BIOETIKA

„Mrtve ljude koji služe sekciji ne nazivamo tek

truplima ili preparatima, već darivateljima tijela ili

davateljima ostavštine (...). Ophođenje prema njima ne

treba i ne smije biti nehumano. To je mrtav čovjek kojem

prilazimo s poštovanjem, kojemu smo zahvalni na

darivanju tijela.“7

Anton Johannes Waldeyer, anatom

Kada su društvene okolnosti dopuštale povremene

napretke u anatomiji, tome su nerijetko bili priključeni

neetični postupci. Zapravo, to možemo tek danas nazvati

neetičnim, jer u tim razdobljima etika nije bila

zastupljena kao doktrina, a ljudska prava i moralne norme

ekskluzivno je određivala vlast. Sekcije mrtvih tijela, kao

dio nastave anatomije, odvijale su se na javnim mjestima,

pred laicima i kojim studentom medicine. Leševi

justificiranih kriminalaca automatizmom su dodjeljivani

školama anatomije, a nerijetke su bile i krađe tijela s

groblja. Laici su s gnušanjem gledali na sekciju i time

doprinosili razvoju negativih stavova prema anatomiji

uopće, dajući joj neopravdane atribute surovosti i

brutalnosti.

Rudimenti takvih stavova zadržani su do danas pa

prezentacija programa darivanja mrtvog tijela javnosti

mora biti dobro taktički pripremljena i pažljivo

provedena. Napretkom politike u demokratskom pogledu

na važnost ljudskih prava, otvorena su široka područja

etičkih entiteta koja zahtijevaju interdisciplinarni pristup.

Samo kompromis između percepcije javnosti, zahtjeva

medicinske struke i bioetike može garantirati pravilan

odnos javnosti prema programu darivanja tijela i

neometan rad anatoma. Pregledom programa darivanja

tijela kojeg provodi Zavod za anatomiju Medicinskog

fakulteta Sveučilišta u Rijeci (dalje: Zavod), te pregledom

ovoga rada kroz bioetičke principe deklaracije iz

Barcelone: autonomija, dostojanstvo, integritet i

ranjivost, može se utvrditi sljedeće:9

Autonomnost se ne smije shvatiti samo kao

slobodno odlučivanje, nego odlučivanje mora biti

rezultat prethodnog iscrpnog upoznavanja sa

predmetom o kojem se odlučuje. Darivatelji tijela

s kojima surađuje Zavod potpuno su upoznati sa

sudbinom tijela u Zavodu i nakon korištenja u

Zavodu. Istovremeno, darivatelji su svjesni

vlastitog doprinosa nastavi i znanosti, zbog čega

su još više zadovoljni donesenom odlukom o

darivanju svojeg tijela nakon smrti. Darivatelji

pismeno izjavljuju vlastitu želju o ostavljanju

svojeg tijela Zavodu za anatomiju. Tako izraženu

želju potpisuju i članovi obitelji darivatelja.

Dostojanstvo ne smije biti svedeno na

autonomnost. Garancija dostojanstva postiže se

kroz povjerenje obiju strana. Darivatelji u

razgovoru sa djelatnicima Zavoda pokazuju radost

i olakšanje, a nikako skepsu ili zabrinutost. Zavod

s tijelom postupa stručno i čovječno. Obje

komponente su zapravo sinteza višegodišnjeg

studija medicine i ćudorednosti usmjerne u

humanom postupanju instrumentima kojima

raspolaže medicina. Upravo to nastavnici Zavoda

za anatomiju žele razviti u svojih studenata,

usmjeravajući ih u stručna znanja iz anatomije i

medicine, te istovremeno u pravilan odnos prema

darivateljima tijela – sa zahvalnošću i

poštovanjem. Studenti našeg Fakulteta jedanput

godišnje obilježavaju spomen na darivatelje tijela,

koji su sahranjeni u grobnici o kojoj brine

Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci. Nerijetko

i članovi darivateljevih obitelji sudjeluju u takvim

trenucima.

Integritet uključuje nepovredivost ljudskog bića,

polazeći od pretpostavke da svako ljudsko biće

ima dušu koja se ima smatrati svetom.

Pridržavanje ovog principa odgovara na pitanje

anglosaksonskih znanstvenika – može li se

narušiti integritet umrloga? Umrle osobe oni

označavaju izrazom post-mortem persons. Ovaj

izraz zadržava umrlom svojstvo osobe s pravom

na integritet, a isključuje redukciju umrloga na

objekt ili samo mrtvo tijelo.10

Ranjivost života koje može imati smrtnu

posljedicu u ovom slučaju ne može biti

razmatrana, jer je smrt već nastupila.

Plaćanje darivanja tijela nema dobar učinak na

program darivanja tijela, već ga usporava. Plaćanjem

tijela izraz doniranje postaje suvišan u nazivu programa,

jer se radi o trgovini. Problem moralne prirode koji je

posljedica trgovanja tijelom u nastavne svrhe jest

korupcija10. Slijedom toga razvija se crno tržište mrtvim

tijelima. Međutim, financijska naknada obitelji darivatelja

tijela etički je prihvatljiva. Ovdje leži opasnost od

komercijalizacije koja je, za razliku od naprijed

spomenutoga, legalna.10

Zanimljivo je usporediti darivanje mrtvog tijela i

darivanje organa za liječenje na sljedeći način: u prvom

slučaju nikada se ne mogu dovesti u pitanje prava

darivatelja na zdravstvenu zaštitu, kao što je slučaj kod

darivatelja organa za liječenje. Naime, ovdje se u paleti

otvorenih bioetičkih pitanja postavlja i sljedeće: ima li

darivatelj organa za liječenje pravo biti na listi za

transplantaciju i imati prednost na takvoj listi?

Sultanat Oman smješten je na jugu Arapskog

poluotoka i dominantna reglija je Islam. U Omanu je

razvijen program darivanja tijela, kao osnovni i jedini

način stjecanja tijela za nastavu anatomije. Patrijarhalna

društvena zajednica je u Omanu izrazita i očituje se u

programu darivanja tijela tako što o darivanju tijela

odluku ne donosi darivatelj, nego njegova obitelj.

Odlučivanje obitelji o darivanju tijela njenog člana

redovno je povezano s konfliktnim situacijama. Pri tome,

mišljenje onoga o čijem se tijelu raspravlja nije

zatraženo.11

Jones, Gear i Galvin, znanstvenici s Novog

Zelanda smatraju da nema etičke zapreke u korištenju

tijela, ili dijelova tijela justificiranih osoba, bez ikakvog

prethodnog pristanka, ali samo u znanstveno-nastavne

svrhe. Jednak je stav prema uzimanju i korištenju

biološkog humanog materijala tijekom kiruških operacija

i korištenju toga materijala u znanstveno-nastavne

svrhe.13

Unatoč neophodnosti korištenja kadavera u

nastavi anatomije, kojih na raspolaganju imaju sve manje,

Kinezi u programu darivanja tijela naglašavaju

poštovanje kadavera i etiku. U tu svrhu osnovali su

Centar za medicinsku etiku. Iako je kod njih program

darivanja tijela tek nedavno pokrenut i u tome zaostaju za

Zapadom, ipak ne pomjeraju edukaciju o bioetičkim

aspektima ovog problema u drugi plan.14

ZAKLJUČAK

Moralne dvojbe koje se eventualno postave,

uglavnom zbog površnog pogleda na važnost programa

darivanja tijela u progresu znanstveno-nastavnog sustava

i religiozno-mističnih komponenti u mislima pojedinaca,

najčešće laika za medicinu, zapravo nestaju pažljivijim

pogledom na sljedeće:

Sumiranjem naprijed iznesenoga jasno se vidi

sinergija u nastojanjima darivatelja tijela i

anatoma. Njihove želje niti u jednom trenutku

nisu oprečne i ne vode u pregovarački dijalog

kojim svaka strana želi za se postići najviši

stupanj koristi. Suradnja anatoma i darivatelja je

uvijek dogovor (consent), a rezultat toga dogovora

je altruistički i filantropski cilj - edukacija trećih

osoba – studenata, budućih liječnika.

Program darivanja tijela i nastava anatomije

nipošto nemaju kratkoročni cilj koji je ispunjen

uspješnim polaganjem ispita iz anatomije, već se

cilj uvijek iznova postavlja u svakom pacijentu

tijekom radnog vijeka liječnika. Ponekad to nije

primjetljivo, jer nije intenzivno kao za vrijeme

studija, ali je to uvijek osnova na kojoj nastaje

svaka liječnikova djelatnost.

LITERATURA

1. Križan Z, Bačić V. Kompendij anatomije čovjeka I.

dio, Opća anatomija. Zagreb: Školska knjiga; 1998.

2. McKeown PP, Heylings DJ, Stevenson M, McKelvey

KJ, Nixon JR, McCluskey DR. The impact of

curricular change on medical students' knowledge of

anatomy. Med Educ 2003;37(11):954-61.

3. http://www.ub.uni-heidelberg.de/Englisch/helios/

digi/anatomie/tiedemann.html

4. Križan Z. Kompendij anatomije čovjeka III. dio,

Pregled građe grudi, trbuha, zdjelice, noge i ruke.

Zagreb: Školska knjiga; 1997.

5. Anatomija čovjeka. 2. izdanje: Zagreb: Jugoslavenska

medicinska naklada; 1979.

6. Snelling J, Sahai A, Ellis H. Attitudes of Medical and

Dental Students to Dissection. Clinical Anatomy

16:165-172; 2003

7. Turney BW. Anatomy in a modern medical

curriculum. Ann R Coll Surg Engl; 89: 104 -107;

2007

8. Waldeyerova anatomija čovjeka. 17. njemačko

izdanje, 1. hrvatsko izdanje; Zagreb: Golden

marketing - Tehnička knjiga; 2009.

9. Kemp P, Rendtorff JD. The Barcelona Declaration:

Towards an Integrated Approach to Basic Ethical

Principles. Synthesis philosophica 46, 239-251; 2008

10. Benatar D. Life, death and meaning: key

philosophical readings on the big questions. The

Misfortunes of the Dead. Rowman and Littlefield

Publishers, Inc. 2004.

11. Szczygiel K, Safjan M, Rzeplinski A, Land W,

Norton de Matos A, Sister Chyrowicz B, Boloz W,

Yussim A, Wichrovski M. Discussion summary:

Ethics of Cadaveric Organ Procurement and

Allocation (II).

12. Kehinde EO. Attitude to Cadaveric Donation in

Oman: Preliminary Report. Transplantation

Proceedings, 30, 3624-3625; 1998

13. Jones DG. Anatomy Departments and Anatomy

Education: Reflections and Myths. Clinical Anatomy

10:34-40; 1997

14. Zhang L, Wang Y, Xiao M, Han Q, Ding J. An

ethical solution to the challenges in teaching anatomy

with dissection in the Chinese culture. Anat Sci Ed

1:56-59; 2008

ABSTRACT

Learning and teaching about Anatomy was based on

dissection of cadavers since the oldest school of medicine.

The name of the basic method of work is contained in the

name of the science itself. Famous ancient and modern

physicians-anatomists have emphasized the necessity of

dissection in the study of both Anatomy and medicine in

general. Such work includes teaching on cadavers, intended

for learning anatomy through the dissection.

Donating body after death for the educational

purposes seems to be the only legal and moral principle of

modern education of health personnel. Throughout history,

obtaining cadavers for anatomical study was generally

illegal, as part of the criminal background.

Contemporary Medical ethics (Bioethics) and

Anatomy have recognized the exceptional importance of

cooperation which is summarized in the touching point,

expressed as the title of this paper.

Key Words: anatomy, bioethics, body donation, cadaver,

dissection, teaching.