o SOCIOLOGIJA je znanost koja pokušava razumjeti i protumači ljudsko djelovanje i uzročno-poslijedičnoobjasniti tok društvenih događaja i njegove rezultate.

o DJELOVANJE shvaća se kao ljudsko ponašanje kada onaj koji djeluje ili oni koji djeluju vežu za njega ljudsko značenje ciljeva koja s tim žele postići.

o DRUŠTVENO DJELOVANJE je ono djelovanje koje na osnovu značenja koje mu jedinka ili množina pridaje, uzima u obzir ponašanje drugih i određuje se prema njemu.

Ponašanje društveno djelovanje:

1) nosioc radnje, to jest onaj koji djeluje mora pridavati neko značenje svom djelovanju;

2) nosioc radnje mora uzimati u obzir ponašanje drugih osoba i smisleno orijentirati svoje djelovanje prema njemu.

DRUŠTVO – je proizvod i način organizacije određenih radnji nekih pojedinca, jer je osnovna jedinica sociološke analize čovjek i njegovo djelovanje iz čega se vidi da on prihvaća nominalističko (državotvorno) shvaćanje društva.

➢Može biti orijentirano prema prošlom, sadašnjem ili u budućnosti očekivanom ponašanju drugih (osveta za ranije napade; obrana od sadašnjeg ili osiguranje protiv budućih napada).

➢ Nije svako djelovanje društveno. Tako na pr. vanjsko djelovanje nije društveno ako se orijentira samo prema očekivanom ponašanju mrtvih predmeta.

➢ A subjektivno doživljavanje je društveno djelovanje samo ako se orijentira prema ponašanju drugih. (odijevanje, ljubav, itd.).

➢Svaki međuljudski kontakt nema društveni

karakter (poljubac), već samo ono ponašanje koje

se smisleno orijentira prema ponašanju drugih

(komunikacija – pozdravni poljubac)

➢Društveno djelovanje nije identično s djelovanjem

više osoba istih po vrsti (žvakača), niti sa svakim

djelovanjem koje je pod utjecajem ponašanja drugih

osoba (psovka).

Ciljno-racionalno djelovanje

Vrijednosno-racionalno djelovanje

Afektivno djelovanje

Tradicionalno djelovanje

AFEKTIVNO I VRIJEDNOSNO-RACIONALNO DJELOVANJE

RAZLIKA: vrijednosno-racionalno djelovanje se dosljedno planski orijentira prema krajnjim vrijednostima koje svjesno razvija.

SLIČNOST: onaj koji djeluje, smisao djelovanja ne nalazi u postizanju nekog cilja koji leži izvan, već u samom djelovaju kao takvom.

Vrijednosno-racionalno djelovanje je uvijek djelovanje u skladu s izvjesnim zapovijestima ili zahtjevima za koje onaj koji djeluje vjeruje da ga obavezuju.

Ciljno-racionalno djeluje onaj koji orijentira svoje djelovanje prema cilju, sredstvima i popratnim posljedicama i pri tom racionalno odmjerava odnos između sredstava i ciljeva.

Racionalna djelovanja - etika odgovornosti i etika čiste volje.

o Upotreba uključuje u sebe i modu.

o Za razliku od običaja, upotreba se može nazvati modom, ako je sama činjenica novine određenog ponašanja osnovna orijentacija djelovanja.

o Za razliku od konvencije i prava, običaj je pravilo koje ne osigurava nikakva vanjska sankcija(doručak-način odijevanja).

o Veliki broj pravilnosti kod društvenog djelovanja ne počiva na orijentaciji prema bilo kakvoj vrsti norme za koju se vjeruje da važi, niti na običaju, već samo na činjenici da je određeno društveno djelovanje po prirodi stvari u prosjeku najbolje odgovara normalnim interesima samih sudionika onako kako ih oni subjektivno ocjenjuju

o (za ekonomsko djelovanje, na primjer, kod pravilnosti koje se uspostavljaju u obrazovanju cijena na slobodnom tržištu).

o Postojanost običaja osniva se bitno na tome da onaj koji ne djeluje prema njemu, djeluje neprikladno, sve dok svoje djelovanje ne orijentira prema djelovanju većine drugih ljudi

Uključuje ponašanje većeg broja pojedinaca ako je u svom smislenom sadržaju ponašanje svih uzajamno podešeno i tako orijentirano;

odnos se potpuno i isključivo sastoji u vjerojatnosti da će se na neki način djelovati, bez obzira na čemu se osniva ova vjerojatnost

1. Sadržaj odnosa može biti sasvim različit: borba, neprijateljstvo,

ljubav, prijateljstvo, poštovanje, ekonomska razmjena, ispunjenje,

izbjegavanje ili raskid nekog sporazuma, ekonomska, ili neka

druga vrsta utakmice, članstvo u jednoj staleškoj, nacionalnoj ili

klasnoj zajednici .

2. Društveni odnos se sastoji samo i isključivo u vjerojatnosti da je

postojalo, da postoji ili da će postojati djelovanje koje se po svom

smislenom sadržaju na određen način veže za neko drugo

djelovanje.

3. Ljudi pridaju različito značenje svom djelovanju i kad je društveni

odnos objektivno jednostran sa stajališta obaju strana.

1. Društveni odnos može biti sasvim kratkotrajan, a može trajati duže

vrijeme.

2. Značenje jednog društvenog odnosa može se mijenjati (politički

odnos: solidarnost→ sukob interesa).

3. Smisleni sadržaj koji trajno konstituira jedan društveni odnos može

se izraziti pomoću maksima kojih se sudionici u odnosu prosječno

ili približno pridržavaju u skladu s očekivanjem njihovih partnera.

4. Ο značenju jednog društvenog odnosa može se postići suglasnost

putem sporazuma.