Embed Size (px)
Citation preview
M a t o T A D I Ć
U P R AV N O I R A D N O P R A V O
PREMA PROGRAMU
PRAVOSUDNOG ISPITA
JPNIO
Sluţbeni list BiH
UPRAVNO 1 RADNO PRAVO
PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG
ISPITA
Sarajevo, 2010.
AUTOR:
REZENZENTI:
IZDAVAĈ:
ZA IZDAVAĈA:
DTP:
DIZAJN KORICA:
LEKTURA:
KOREKTURA:
TIRAŢ:
ŠTAMPA:
MATO TADIC
JASMINKA ORUĈEVIĆ
ANTO NIKOLIĆ KATA
SENJAK
JPNIO Sluţbeni listBiH
Magribija 3, Sarajevo
direktor DRAGAN PRUSINA, dipi. ecc.
NINO HASANOVIĆ, dipi. ing. pom. dir.
za izdavaštvo
3V THE AGENCY, ZAGREB
KRISTINA FILIPOVIĆ
ADISA ARSLANOVIĆ
300 primjeraka
JP NIO Sluţbeni list BiH
digitalna štamparija
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine
Sarajevo
342.9(497.6) (035)
349.2(497.6) (035)
TADIĆ, Mato
Upravno i radno pravo prema programu pravosudnog ispita / Mato Tadić. - Sarajevo ; Sluţbeni
list, 2010. - 260 str.; 24 cm
Bibliografske i druge bilješke uz tekst
ISBN 978-9958-46-052-4
COBISS.BH-ID 18480134
S A D R Ž A J
UVOD ........................................................................................................................... 17
DRŢAVNI PROGRAM PRAVOSUDNOG ISPITA ................................................ 19
I. UPRAVNO PRAVO ................................................................................................ 19
1.1. Gradivo i pravni izvori na razini drţave ................................................. 19
1.1.1. ZAKON O UPRAVI .......................................................................... 19 - Što se ureduje Zakonom o upravi ............................................................................ 19 - Tko obavlja poslove uprave ....................................................................................... 19
- Tko/kako se osnivaju organi uprave .......................................................................... 19
- Poslovi uprave .......................................................................................................... 20
- Izvršavanje zakona i drugih propisa ......................................................................... 20
- Obavljanje upravnog nadzora ............................................................................... 20
- Donošenje propisa ............................................................................................... 21
- Predlaganje i davanje preporuka u pogledu zakona i drugih propisa . . 21
- Odgovaranje na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti ................................... 21
- Obavijanje drugih upravnih i stručnih poslova ......................................................... 21
- Povjeravanje javnih ovlasti ....................................................................................... 21
- Odnos organa uprave prema Parlamentarnoj skupštini .................................. 22
- Odnos organa uprave prema Predsjedništvu i Vijeću ministara ............................... 22
- Odnos organa uprave prema izvršnim organima i organima uprave entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine .................................................................................. 23
- Odnosi organa uprave prema ombudsmanu za ljudska prava
Bosne i Hercegovine ............................................................................................ 23
- Odnosi organa uprave prema javnim korporacijama, komorama, javnim poduzećima (društvima), agencijama i drugim pravnim osobama Bosne i Hercegovine ........... 23
- Odnosi organa uprave prema strankama .................................................................. 24
- Načela organizacije organa uprave .................................................................... 24
- Osnivanje organa uprave i unutarnja organizacija organa uprave . . . 24
- Rukovođenje organima uprave ................................................................................ 26
- Rukovoditelj organa uprave, njegov zamjenik, rukovodeći sluţbenici i sluţbenici s posebnim ovlastima ............................................................................... 27
- Odgovornost rukovoditelja, organa uprave i njegovog zamjenika . . . . 28
- Drţavni sluţbenici i zaposlenici ............................................................................... 28
- Inspekcijski nadzor - zajedničke odredbe ................................................................. 29
- Upravna inspekcija .................................................................................................. 30
- Propisi i drugi akti organa uprave ........................................................................... 31
- Primjenjivanje odredaba ovog zakona na određene organe i sluţbe u Bosni i Hercegovini ............................................................................................... 32
1.1.2. ZAKON O UPRAVNOM POSTUPKU ............................................ 32 - Sto se uređuje Zakonom o upravnom postupku ........................................................ 32
- Poseban postupak i supsidijarna primjena zakona .................................................. 32
- Načela postupka .................................................................................................... 32
- Pravo ţalbe ................................................................................................................ 34
- Konačnost i pravomoćnost rješenja ....................................................................... 34
- Upotreba jezika i pisma ............................................................................................. 34
- Stvarna i mjesna nadleţnost .................................................................................... 34
- Stranke sa diplomatskim imunitetom .......................................................................... 35
- Sukob nadleţnosti ....................................................................................................... 35
- Sluţbena osoba ovlaštena za vođenje postupka i za rješavanje .................................. 35
- Pravna pomoć ............................................................................................................ 36
- Izuzeće ................................................................................................................... 36
- Stranka ....................................................................................................................... 37
- Procesna sposobnost i zakonski zastupnik ................................................................. 37
- Privremeni zastupnik .................................................................................................. 38
- Zajednički predstavnik ............................................................................................... 38
- Punomoćnik ............................................................................................................... 38
- Podnesci ................................................................................................................39
- Pozivanje ....................................................................................................................40
- Zapisnik......................................................................................................................40
- Razgledanje spisa i obavještavanje o tijeku postupka ................................................42
- Dostavljanje pismena - način dostavljanja ................................................................ 42
- Posebni slučajevi dostavljanja pismena .................................................................... 43
- Dostavnica ........................................................................................................... 44
- Greške u dostavljanju pismena .................................................................................. 45
- Rokovi ....................................................................................................................... 45
- Povrat u prijašnje stanje ........................................................................................... 46
- Troškovi postupka - troškovi organa i stranaka i oslobađanje
od plaćanja troškova ................................................................................................ 46
- Pokretanje postupka ............................................................................................. 47
- Spajanje stvari u jedan postupak ............................................................................... 48
- Izmjena zahtjeva i odustajanje od zahtjeva ............................................................... 48
- Poravnanje ................................................................................................................ 49
- Postupak do donošenja rješenja - zajedničke odredbe .............................................. 49
- Prethodno pitanje ...................................................................................................... 51
- Prekid postupka ......................................................................................................... 51
- Usmena rasprava ...................................................................................................... 52
- Dokazivanje i dokazna sredstva ................................................................................. 53
- Tumači i prevoditelji .............................................................................................. 56
- Osiguranje dokaza ................................................................................................. 56
- Rješenje - organ koji donosi rješenje ........................................................................ 56
- Oblik i sastavni dijelovi rješenja ................................................................ 57
- Djelomično, dopunsko i privremeno rješenje ............................................................ 58
- Rok za izdavanje rješenja ......................................................................................... 59
- Konačnost, odnosno pravomoćnost rješenja ............................................................. 59
- Ispravljanje grešaka u rješenju................................................................................. 59
- Zaključak .................................................................................................................. 60
- Redovni pravni lijek - pravo ţalbe ............................................................................ 60
- Rad prvostupanjskog organa povodom ţalbe ........................................................... 62
- Rješavanje drugostupanjskog organa o ţalbi ........................................................... 63
- Ţalba kad prvostupanjsko rješenje nije doneseno u zakonskom roku (šutnja
administracije) ......................................................................................................... 64
- Rok za donošenje rješenja povodom ţalbe i posebni slučajevi odlučivanja o ţalbi... 65
- Dostavljanje drugostupanjskog rješenja ................................................................... 65
- Izvanredni pravni lijekovi ......................................................................................... 65
- Posebni slučajevi poništavanja, ukidanja i mijenjanja rješenja ............................... 67
- Proglašavanje rješenja ništavnim i pravne posljedice poništavanja i ukidanja ................................................................................................................... 69
- Izvršenje rješenja i zaključka - opće odredbe ............................................................. 70
- Izvršenje nenovčanih obveza ..................................................................... 72
- Izvršenje radi osiguranja i privremeni zaključak ...................................................... 73
- Mjere za provođenje zakona ..................................................................................... 73
- Nadzor nad provođenjem zakona .............................................................................. 74
1.1.3. ZAKON O UPRAVNIM SPOROVIMA BOSNE I HERCEGOVINE .............................................................. 74
- Temeljne odredbe - o čemu se odlučuje u upravnom sporu ....................................... 74
- Tko ima pravo pokretanja upravnog spora ............................................................... 75
- Nadleţnost za rješavanje upravnog spora .................................................... 75
- Protiv kojih akata se moţe, odnosno ne moţe voditi upravni spor . . . . 75
- Kada se moţe pobijati upravni akt i što se moţe traţiti u
upravnom sporu ................................................................................... 76 - Odlaganje izvršenja konačnog upravnog akta povodom tuţbe ........................... 77
- Pokretanje upravnog spora ...................................................................... 77
- Pokretanje upravnog spora zbog šutnje administracije ................................... 77
- Sadrţaj tuţbe i rad povodom tuţbe - obustava i odbacivanje tuţbe . . . 78
- Rješavanje spora povodom tuţbe - odrţavanje rasprave povodom tuţbe. 79
- Kojim aktom sud rješava spor i što sadrţi presuda, odnosno rješenje doneseno u upravnom sporu ......................................................................................................................... 80
- Izvanredni pravni lijekovi ......................................................................................... 81 - Obveznost presuda .................................................................................................... 83
- Postupak zaštite sloboda i prava građana zajamčenih Ustavom............................... 84
- Postupak povodom izbornih ţalbi ........................................................................ 85
1.1.4. ZAKON O VIJEĆU MINISTARA BOSNE I HERCEGOVINE . . 86 - Sto se ureduje ovim zakonom i u koju granu vlasti se ubraja
Vijeće ministara ...................................................................................................... 86 - Sastav Vijeća ministara............................................................................................. 86
- Imenovanje, odobravanje i smjenjivanje Vijeća ministara ........................................86
- Način rada i odlučivanja Vijeća ministara .............................................................. 89 - Uredi, sluţbe i radna tijela ...................................................................................... 90
- Prava i duţnosti predsjedatelja i članova Vijeća ministara ................................ 92 - Odnosi Vijeća ministara i drugih tijela u Bosni i Hercegovini ................................. 93
U.S. ZAKON O MINISTARSTVIMA I DRUGIM ORGANIMA UPRAVE BOSNE I HERCEGOVINE ............................................. 94 - Opće odredbe ........................................................................................................... 94 - Ministarstva, upravne organizacije i sluţbe .......................................................... 95
- Samostalne upravne organizacije ............................................................................ 97 - Rukovođenje ministarstvima, upravama, upravnim
organizacijama i sluţbama ...................................................................................... 98
- Ustroj, program rada i izvješća o radu ministarstava, upravnih organizacija i sluţbi .................................................................................................98
1.1.6. ZAKON O DRŢAVLJANSTVU BOSNE I HERCEGOVINE. . . . 99 - Opće odredbe ...........................................................................................................99
- Stjecanje drţavljanstva Bosne i Hercegovine ........................................................ 100
- Prestanak drţavljanstva Bosne i Hercegovine ....................................................... 101
- Datum prestanka ................................................................................................... 103
1.2. Gradivo i pravni izvori na razini entiteta ............................................... 104
A. FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
1.2.1. ZAKON O ORGANIZACIJI ORGANA UPRAVE U
FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE ..................................... 104 - Opće napomene ..................................................................................................... 104
- Što uređuje ovaj zakon ............................................................................................. 104
- Poslovi organa uprave ............................................................................................. 105
- Povjeravanje javnih ovlasti pravnim osobama na rješavanje .................................. 107
- Osnivanje organa uprave i upravnih organizacija ................................................... 108
- Kriteriji za osnivanje organa uprave i upravnih organizacija ............................. 108
- Osnivanje federalnih organa uprave i federalnih upravnih organizacija 109
- Osnivanje kantonalnih organa uprave i kantonalnih upravnih organizacija
............................................................................................................................ 110
- Osnivanje općinskih organa uprave i općinskih upravnih organizacija . 111
- Osnivanje gradskih organa uprave i gradskih upravnih organizacija . 111
- Unutarnja organizacija organa uprave i upravnih organizacija . . . . / / /
- Stručne i druge sluţbe .............................................................................................. 112
- Rukovođenje federalnim i kantonalnim ministarstvom ............................................. 112
- Odgovornost federalnog, odnosno kantonalnog ministra ........................................ 112
- Rukovođenje federalnom i kantonalnom upravom i upravnom organizacijom ......... 113
- Rukovođenje općinskim, odnosno gradskim organima uprave i upravnim organizacijama
................................................................................................................................. 113
- Rukovodeći drţavni sluţbenici u organima uprave i upravnim organizacijama .. 113
- Podzakonski propisi koje donose federalni i kantonalni organi uprave i upravne
organizacije ........................................................................................ 114
- Opći akti koje donosi općinski načelnik, odnosno gradonačelnik . . . . 115
- Pojedinačni akti koje donose organi uprave i upravne organizacije . . 115
- Vršenje poslova iz nadleţnosti organa uprave i upravnih organizacija i radni odnosi u tim
organima i organizacijama ......................................................................................115
- Odnos organa uprave prema građanima ............................................................115
- Međusobni odnosi organa uprave ........................................................................... 11.6
- Odnosi federalnih organa uprave i kantonalnih, općinskih i gradskih organa uprave
................................................................................................................................ 116
- Odnosi kantonalnih organa uprave i općinskih i gradskih
organa uprave ....................................................................................................... 117
- Odnos organa uprave i upravnih organizacija prema organu
izvršne vlasti ............................................................................................................. 117
- Odnos organa uprave i upravne organizacije prema organu zakonodavne vlasti .. 118
- Odnosi organa uprave prema ombudsmanima ....................................................... 118
- Odnosi organa uprave i upravnih organizacija prema
pravnim osobama.................................................................................................... 118
- Odnosi organa uprave i upravnih organizacija prema javnosti .............................. 119
- Odnos organa uprave prema institucijama Bosne i Hercegovine, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i Republike Srpske ......................................................................... 119
- Sredstva za rad organa uprave i upravnih organizacija ......................................... 119
- Zajedničke odredbe o inspekcijskom nadzoru ......................................................... 119
- Odnos federalne inspekcije prema kantonalnoj i općinskoj inspekciji . 121
- Federalna upravna inspekcija................................................................................. 121
- Kantonalna upravna inspekcija .............................................................................. 123
- Uredsko i arhivsko poslovanje ................................................................................ 123
- Primjenjivanje odredaba ovog zakona na druge organe i sluţbe . . . . 123
- Nadzor nad primjenom ovog zakona ................................................................. 123
1.2.2. ZAKON O VLADI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE. . 124 - Opće odredbe ......................................................................................................... 124
- Sastav Vlade ....................................................................................... 124
- Prava i duţnosti premijera, zamjenika premijera i članova Vlade Federacije ....... 125
- Način rada Vlade ................................................................................................... 125
- Akti Vlade ................................................................................................................ ¡26
- Stručne i druge sluţbe Vlade.................................................................................... 126
B. REPUBLIKA SRPSKA
1.2.3. ZAKON O REPUBLIĈKOJ UPRAVI ............................................
127 - Temeljne odredbe .................................................................................................... 127
- Organi uprave ........................................................................................................ 127
- Unutarnja organizacija organa uprave .................................................................. 130
- Uređenje organa uprave ......................................................................................... 130
- Unutarnji nadzor .................................................................................................... 131
- Sukobi nadleţnosti .................................................................................................. 131
- Odnos organa uprave sa drugim organima i organizacijama................................. 132
- Prenošenje i povjeravanje poslova uprave ............................................................. 132
- Javnost rada i odnosi sa građanima ....................................................................... 132
- Drţavni sluţbenici i namještenici ........................................................................... 133
1.2.4. ZAKON O UPRAVNOJ INSPEKCIJI ............................................ 133 - Opće odredbe.......................................................................................................... 133
1.2.5. ZAKON O VLADI REPUBLIKE SRPSKE .................................... 135 - Temeljne odredbe ................................................................................................... 135
- Sastav Vlade i mandat Vlade .................................................................................. 135
- Način rada i odlučivanja ........................................................................................ 136
- Odnosi sa predsjednikom Republike ....................................................................... 137
- Odnosi prema Narodnoj skupštini .......................................................................... 137
- Odnos prema ministarstvima i drugim republičkim tijelima uprave. . . 137
- Akti Vlade ............................................................................. ' ................................ 138
- Javnost rada Vlade ................................................................................................. 139
II. RADNO PRAVO ............................................................................................... .140
II.1. Gradivo i pravni izvori na razini drţave ........................................................ 140
II. 1.1. ZAKON O RADU U INSTITUCIJAMA BOSNE I HERCEGOVINE ............................................................ 140 - Sto se uređuje ovim zakonom - temeljne odredbe....................................................140
- Prijem u radni odnos ................................................................................................ 140
- Zaključivanje ugovora o radu ................................................................................ 142
- Ugovor o radu na neodređeno i određeno vrijeme ................................................ 142
- Probni rad ............................................................................................................. 143
- Radno vrijeme ........................................................................................................ 143
- Odmori i odsutnosti s rada ................................................................................ 144
- Zaštita uposlenika .................................................................................................. 145
- Zaštita ţene i materinstva ...................................................................................... 145
- Zaštita uposlenika privremeno ili trajno nesposobnog za rad ........................... 146
- Plaće i naknade ..................................................................................................... 147
- Obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje za rad ............................................ 148
- Pripravnici i volonteri ........................................................................................... 148
- Stručni ispit ............................................................................................................... 149
- Disciplinska odgovornost ...................................................................................... 149
- Disciplinske kazne ................................................................................................. 150
- Naknada štete ........................................................................................................ 151
- Prestanak ugovora o radu ..................................................................................... 152
- Prava i obveze iz radnog odnosa uposlenika ......................................................... 153
- Stavljanje uposlenika na raspolaganje .................................................................. ¡54
- Pravilnik o radu ........................................................................................................ 154
- Kolektivni ugovor .................................................................................................. 154
- Reprezentativni sindikat ......................................................................................... 154
- Štrajk ................................................................................................. 155 - Nadzor nad primjenom propisa o radu ....................................................... 155
II. 1.2. ZAKON O DRŢAVNOJ SLUŢBI U INSTITUCIJAMA BOSNE I HERCEGOVINE ............................................................ 156 - Opće odredbe ...................................................................................... 156
- Izuzeće u primjeni - na koga se ne odnosi zakon ........................................... 156
- Radna mjesta u drţavnoj sluţbi ................................................................ 157
- Tajnik i tajnik s posebnim zadatkom .......................................................... 157
- Pomoćnik ministra, pomoćnik ravnatelja i glavni inspektor ............................. 157
- Sef unutarnje organizacijske jedinice ........................................................ 157
- Stručni savjetnik i viši stručni suradnik ...................................................... 158
- Duţnosti drţavnog sluţbenika ................................................................. 158
- Prava drţavnog sluţbenika ..................................................................... 158
- Nespojivosti s duţnostima drţavnoga sluţbenika .......................................... 158
- Prava i obveze savjetnika ....................................................................... 159
- Upraţnjena mjesta - interno oglašavanje.................................................... 159
- Javno oglašavanje ................................................................................ 159
- Opći uvjeti za postavljenje drţavnog sluţbenika ........................................... 160
- Povjerenstvo za izbor - ostavka i diskvalifikacija člana povjerenstva . 160
- Javni natječaj - izborni proces ............................................................. 161
- Postavljenje drţavnog sluţbenika ............................................................. 161
- Probno razdoblje ............................................................................. 161
- Ocjena rada i unapređenje drţavnog sluţbenika .......................................... 162
- Interni i eksterni premještaj .................................................................... 163
- Prijem drţavnog sluţbenika u slučaju kada je osnovana nova institucija na temelju
prijenosa ili preuzimanja nadleţnosti iz entiteta . 163
- Izravno preuzimanje drţavnih sluţbenika ................................................... 163
- Prekobrojnost ..................................................................................... 164
- Kriteriji za utvrđivanje plaća .................................................................. 164
- Obračun plaća i plaćena odsutnost ........................................................... 165
- Ostale naknade ................................................................................ 165
- Odsutnost i godišnji odmor ..................................................................... 165
- Neplaćena odsutnost i rad sa kraćenim radnim vremenom .............................. 165
- Stručno obrazovanje i usavršavanje .......................................................... 166
- Prestanak radnog odnosa drţavnog sluţbenika ............................................ 166
- Postupak za prestanak radnog odnosa ....................................................... 167
- Nepravilna postavljenja ......................................................................... 167
- Disciplinska odgovornost .......................................................................167
- Disciplinski postupak ............................................................................ 168
- Disciplinske mjere ................................................................................168
- Preventivna suspenzija ......................................................................168
- Jedinica za implementaciju zakona i ombudsman ........................................ 169
- Agencija za drţavnu sluţbu .....................................................................¡69
- Odbor drţavne sluţbe za ţalbe ............................................................ 170
II.2. Gradivo i pravni izvori na razini entiteta ........................................................ 171
A. Federacija Bosne i Hercegovine ........................................................................ 171
I I .2 .1 . ZAKON ORADU .................................................................................. 171
- Opće napomene .................................................................................. 171
- Ugovor o radu na neodređeno i određeno vrijeme ....................................... 172
- Sadrţaj sklopljenog ugovora o radu ......................................................... 172
- Podaci koji se ne mogu traţiti................................................................. 173
- Prijem pripravnika .......................................................................... 173
- Volonterski rad ................................................................................... 174
- Radno vrijeme ..................................................................................... 174
- Odmori.............................................................................................. 175
- Dopust sa rada ................................................................................ 176
- Zaštita uposlenika ................................................................................ 177
- Zaštita malodobnika, ţena i majčinstva ...................................................... 177
- Zaštita uposlenika privremeno ili trajno nesposobnog za rad ....................... 179
- Plaće i naknade plaće ........................................................................... 179
- Naknada štete ..................................................................................... 180
- Način prestanka ugovora o radu .......................................................... 180
- Otkaz ugovora o radu i trajanje otkaznog roka ............................................ 180
- Program zbrinjavanja viška uposlenika ..................................................... 181
- Otpremnina .................................................................................... 181
- Odlučivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa ................................ 182
- Zaštita prava iz radnog odnosa................................................................ 182
- Pravilnik o radu .................................................................................. 182
- Vijeće uposlenika ............................................ : ............................... 183
- Kolektivni ugovor ................................................................................ 183
- Mirenje i arbitraţa ............................................................................... 183
- Štrajk................................................................................................ 184
- Gospodarsko-socijalno vijeće ................................................................. 184
- Nadzor nad primjenom propisa o radu ...................................................... 185
- Radna knjiţica .................................................................................... 185
- Privremeni i povremeni poslovi ............................................................... 185
- Utjecaj vojne sluţbe na radni odnos ..................................................... 186
- Prava zastupnika - izaslanika i duţnosnika ................................................. 186
- Kaznene odredbe ............................................................................. 186
11.2.2. ZAKON O DRŢAVNOJ SLUŢBI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE ............................................................ 186 - Uvodne napomene .............................................................................. 186
- Razmjerna zastupljenost ....................................................................... 187
- Zakonska načela ................................................................................. 187
- Izuzeće u primjeni ovog zakona - tko nije drţavni sluţbenik ........................... 187
- Radna mjesta u drţavnoj sluţbi ................................................................. 188
- Glavni federalni i glavni kantonalni inspektori i inspektori ........................ 188
- Stručni savjetnik, viši stručni suradnik i stručni suradnik .............................. 188
- Prava drţavnog sluţbenika.................................................................... 189
- Popuna upraţnjenog radnog mjesta......................................................... 189
- Izborni postupak ................................................................................. 189
- Kriteriji za utvrđivanje plaća ................................................................. 189
- Naknada za privremeno obavljanje poslova i plaćeni dopust ............................. 190
- Ostale naknade, odsutnost i godišnji odmor ........................................... 190
- Prestanak radnog odnosa i postupak za prestanak radnog odnosa drţavnog sluţbenika 191
- Disciplinska odgovornost i disciplinski postupak ........................................ 191
- Medijator drţavne sluţbe ...................................................................... 192
- Agencija za drţavnu sluţbu ................................................................... 192
- Odbor drţavne sluţbe za ţalbe ........................................................... 193
- Namještenici...................................................................................... 193
- Primjena ovog zakona na druge organe i sluţbe ......................................... 193
11.2.3. ZAKON O MIROVINSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU 194 - Opće napomene .................................................................................. 194
- Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja ........................................... 194
- Osiguranici ....................................................................................... 194 - Stjecanje i ostvarivanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja . 195
- Invalidnost i invalidska mirovina ............................................................................ 195
- Starosna mirovina ................................................................................................... 196
- Obiteljska mirovina ........................................ ...................................................... 196
- Zajamčena mirovina i najniţa mirovina .................................................................. 198
- Novčana naknada za fizičku onesposobljenost ........................................................ 198
- Prava invalida 11 kategorije invalidnosti ................................................................ 198
- Mirovinski staţ ........................................................................................................ 199
- Staţ osiguranja koji se računa s efentivnim trajanjem ............................................ 199
- Staţ osiguranja s uvećanim trajanjem ..................................................................... 200
- Poseban staţ ............................................................................................................ 201
- Osiguranje sredstava za mirovinsko i invalidsko osiguranje ................................... 202
- Kaznene odredbe ..................................................................................................... 202
B. Republika Srpska............................................................................................. 203
II.2.4. ZAKON O RADU ........................................................................... 203 - Uvodne napomene - temeljne odredbe .................................................................... 203
- Uvjeti za zaključivanje ugovora o radu i drugo ....................................................... 204
- Obavljanje poslova kućnog pomoćnog osoblja i obavljanje poslova ravnatelja...... 204
- Radno vrijeme, odmori i odsustva ........................................................................... 205
- Plaće i naknade ....................................................................................................... 205
- Zaštita radnika i zaštita prava radnika.................................................................... 205
- Vijeće radnika, prestanak ugovora o radu i drugo .................................................. 206
- Reprezentativnost sindikata ..................................................................................... 206
- Reprezentativnost udruţenja poslodavaca ............................................................... 206
- Preispitivanje utvrđene reprezentativnosti .............................................................. 207
- Kolektivni ugovor .................................................................................................... 207
- Rješavanje sporova ................................................................................................. 208
- Kaznene odredbe .................................................................................................... 208
112.5. ZAKON O DRŢAVNIM SLUŢBENICIMA ..................................... 209 - Uvodne napomene i temeljne odredbe .................................................................... 209
- Prava drţavnih sluţbenika ...................................................................................... 210
- Radna mjesta drţavnih sluţbenika .......................................................................... 210
- Popunjavanje upraţnjenih radnih mjesta ................................................................ 211
- Odgovornost drţavnih sluţbenika ........................................................................... 211
- Prava drţavnih sluţbenika pri promjeni u organizaciji organa uprave . 212
- Odlučivanje o pravima i duţnostima drţavnih sluţbenika....................................... 212
- Centralni registar kadrova i planiranje upošljavanja
drţavnih sluţbenika ................................................................................................ 213
- Odbor drţavne uprave za ţalbe .............................................................................. 213
- Namještenici .......................................................................................................... 214
- Nadzor nad primjenom ovog zakona i kaznene odredbe ........................................ 214
II.2.6. ZAKON O MIROVINSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU 215 - Uvodne napomene - temeljne odredbe ................................................................... 215
- Obvezno osiguranje ............................................................................................... 215
- Dobrovoljno osiguranje ......................................................................................... 215
- Utvrđivanje svojstva osiguranika ........................................................................... 215
- Doprinosi za mirovinsko i invalidsko osiguranje ................................................... 216
- Mirovinski staţ - staţ osiguranja i staţ sa uvećanim trajanjem.............................. 216
- Poseban staţ .......................................................................................................... 216
- Dokup staţa ........................................................................................................... 217
- Matična evidencija ................................................................................................. 217
- Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja i uvjeti za njihovo ostvarenje ........ 217
- Starosna mirovina, uvjeti za stjecanje prava na starosnu mirovinu . . . 217
- Prava po osnovi invalidnosti - pojam invalidnosti ................................................... 218
- Povreda na radu ...................................................................................218
- Profesionalne bolesti .............................................................................279
- Ocjenjivanje radne sposobnosti ............................................................................... 219
- Prava po osnovi preostale sposobnosti za rad ......................................................... 219
- Invalidska mirovina - uvjeti za stjecanje prava ....................................................... 219
- Obiteljska mirovina - članovi obitelji koji stječu pravo na obiteljsku mirovinu ...... 220
- Pokretanje postupka za ostvarivanje prava iz mirovinskog ili invalidskog osiguranja
................................................................................................................................ 221
- Ponovno utvrđivanje mirovine ................................................................................ 222
- Isplata po osnovi prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja . . . . 222
- Prestanak prava ..................................................................................................... 222
- Postupak za rješavanje i zaštita prava .................................................................... 223
- Organi i stručna sluţba Fonda ............................................................................... 223
- Kaznene odredbe .................................................................................................... 224
PROGRAM PRAVOSUDNOG ISPITA FEDERACIJE
BOSNE I HERCEGOVINE ..................................................................................... 225
I. UPRAVNO PRAVO ............................................................................... 225
1.1. ZAKON O ORGANIZACIJI ORGANA UPRAVE U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE ............................................................. 225
1.2. ZAKON O UPRAVNOM POSTUPKU ........................................... 225
- Uvodne napomene i opće odredbe .......................................................................... 225
- Stvarna i mjesna nadleţnost ...................................................................................225
- Sukob nadleţnosti ...................................................................................................227
- Posebni slučajevi dostavljanja pismena ................................................................. 228
- Rokovi i povrat u prijašnje stanje .......................................................................... 229
- Skraćeni postupak ...................................................................................................229
- Posebni ispitni postupak ........................................................................................ 230
- Dokazivanje ........................................................................................................... 230
- Rješenje - organ koji donosi rješenje ..................................................................... 230
- Zaključak ............................................................................................................... 231
- Pravni lijekovi - redovni pravni lijek - ţalba .......................................................... 231
- Nadleţnost organa za rješavanje o ţalbi ................................................................ 231
- Izvanredni pravni lijekovi ...................................................................................... 233
- Osobiti slučajevi poništavanja, ukidanja i mijenjanja rješenja .............................. 233
- Mjere za provođenje zakona .................................................................................. 233
- Nadzor nad provođenjem zakona i kaznene odredbe ............................................. 234
1.3. ZAKON O UPRAVNIM SPOROVIMA ......................................... 235 - Uvodne napomene i temeljne odredbe ................................................................... 235
- Nadleţnost suda u upravnim sporovima ................................................................. 235
- Upravni spor - akti protiv kojih se on moţe voditi ............................................. 236
- Postupak povodom upravnog spora ...................................................................... 237
- Zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke i postupak
povodom zahtjeva ...................................................................................................238
- Ponavljanje postupka ............................................................................................ 239
- Postupak zaštite sloboda i prava pojedinca zajamčenih Ustavom Federacije BiH .............................................................................................................................. 240
- Kaznene odredbe .............................................................................................. 241
1.4. ZAKON O FEDERALNIM MINISTARSTVIMA I DRUGIM TIJELIMA FEDERALNE UPRAVE .............................................. 241 - Temeljne odredbe ............................................................................................... 241
- Sjedište federalnih ministarstava, uprava i upravnih organizacija . . . 243
- Rukovođenje federalnim ministarstvima, upravama i upravnim organizacijama ............................................................................................................................... 243
1.5. ZAKON O VLADI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE. . 244
1.6. ZAKON O DRŢAVLJANSTVU BOSNE I HERCEGOVINE. . . 244
1.7. ZAKON O VIJEĆU MINISTARA BOSNE I HERCEGOVINE. . 244
II. RADNO PRAVO ............................................................................. 244
II. 1. ZAKON ORADU ............................................................................. 244
II.2. ZAKON O MIROVINSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU 244
1.3. ZAKON O DRŢAVNOJ SLUŢBI FEDERACIJE
BOSNE I HERCEGOVINE............................................................. 244
1.4. ZAKON O NAMJEŠTENICIMA U ORGANIMA DRŢAVNE SLUŢBE U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE ............................................................. 244
- Sto se ureduje ovim zakonom - temeljne odredbe .....................................................244
- Tko su namještenici - poslovi namještenika ............................................................ 245
- Odlučivanje o pravima i duţnostima namještenika ................................................. 245
- Raspoređivanje i postavljenje namještenika na radno mjesto ................................. 245
- Odlučivanje o prijemu namještenika u radni odnos ................................................ 246
- Popuna upraţnjenog radnog mjesta putem internog oglašavanja . . . 246
- Popuna upraţnjenog radnog mjesta putem javnog oglašavanja . . . . 246
- Probni rad............................................................................................................... 247
- Radni odnos na određeno vrijeme ........................................................................... 248
- Stručni ispit ............................................................................................................. 248
- Ocjena rada ............................................................................................................ 248
- Pripravnici .............................................................................................................. 249
- Prekobrojnost ......................................................................................................... 249
- Plaće namještenika i povećanje plaće po osnovi rezultata rada, plaće za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta i bolovanja ................................................... 250
- Pravilnik o plaćama i naknadama .......................................................................... 251
- Pravo na otpremninu u slučaju prekobrojnosti ....................................................... 251
- Radno vrijeme, godišnji odmor, plaćeni i neplaćeni dopust .................................... 252
- Disciplinska odgovornost - zajedničke odredbe ...................................................... 252
- Povreda sluţbene duţnosti ...................................................................................... 252
- Disciplinske mjere, disciplinske kazne i disciplinski postupak ................................ 253
- Izricanje disciplinskih kazni .................................................................................... 253
- Organi za vođenje disciplinskog postupka ......................................................... 254
- Kazneni postupak .................................................................................................... 254
- Preventivna suspenzija ....................................................................................... 255
- Odgovornost za materijalnu štetu ........................................................................... 255
- Prestanak radnog odnosa ....................................................................................... 255
- Nadzor nad primjenom zakona i kaznene odredbe ................................................. 256
- Primjena ovog zakona na druge organe i sluţbe .................................................... 256
Prilozi .......................................................................................................................... 258
UVOD
Ovo je treća knjiga (priruĉnik), od istog autora, koja se bavi materijom pravosudnog ispita. Do sada su tiskane: USTAVNI SUSTAV I USTROJ PRAVOSUĐA U BiH, u izdanju Ministarstva pravde BiH, Sarajevo, 2009. godina; i PRIVREDNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA, u izdanju "Sluţbenog lista BiH", Sarajevo, 2010. godina.
Budući da su reakcije korisnika prvih dvaju izdanja bile više nego dobre, odluĉio sam
se obraditi i treću oblast iz Programa pravosudnog ispita, koja se odnosi na upravno i radno pravo i tako pomoći kandidatima da bolje i lakše svladaju ovaj dio ispitne materije.
Kao i ranija izdanja, i ova knjiga, prije svega, prati drţavni Program pravosudnog ispita, a u obradu u cijelosti ukljuĉuje i Program pravosudnog ispita na razini Federacije BiH, te djelomiĉno Program pravosudnog ispita na razini Republike Srpske.
Knjiga se ne bavi znanstvenoistraţivaĉkim radom niti kritiĉkim osvrtom na dobra ili loša rješenja u zakonu, nego jednostavno ima za cilj, u skraćenoj verziji, dati pregled bitnih dijelova gradiva koje je prema programu u ispitnoj materiji, a sve prilagoĊeno pitanjima koja ispitivaĉi postavljaju. Pojedini zakoni dati su nešto opširnije od onoga što ispitivaĉ traţi, smatrajući da to moţe biti samo od pomoći za potpunije razumijevanje cjelokupne materije, a u fusnotama su dati pregledi zakona koji su uzeti u obzir prije davanja u tisak ove knjige, tako da korisnik moţe lako naći izvorni zakon u sluţbenom glasilu i dodatno ga prouĉavati ili pak vidjeti je li u meĊuvremenu bilo nekih promjena na koje je duţan paziti.
Metodološki, prvo se izlaţe gradivo iz drţavnog programa, i to prvo propisi (zakoni) koje je donijela Parlamentarna skupština BiH, a zatim propisi iz entiteta: Federacije BiH i Republike Srpske.
U drugom dijelu obraĊuju se propisi koji su u Programu pravosudnog ispita Federacije BiH.
Strukturalno promatrano, prvo se obraĊuje upravno pravo, prateći drţavne pa entitetske propise, a zatim radno pravo. Ovaj pristup je zadrţan i u Programu Federacije BiH.
Treba naglasiti da je na razini drţave i Federacije BiH došlo do izmjena Programa pravosudnog ispita, tako daje sada vaţeći drţavni program, onaj koji je objavljen u "Sluţbenom glasniku BiH" broj 50/10 od 21. lipnja 2010. godine. Što se tiĉe Federacije Bosne i Hercegovine novi Program pravosudnog ispita, je objavljen u "Sluţbenim novinama Federacije BiH", broj 47/10 od 4. kolovoza 2010. godine. Ovaj priruĉnik je u cijelosti raĊen prema novim programima.
Osim kandidata za pravosudni ispit, ovim priruĉnikom mogu se koristiti i svi oni koji
polaţu struĉni ispit, kao i oni koji se u svom svakodnevnom ili povremenom radu susreću sa ovom materijom.
Nadam se da će i ova knjiga, kao i prethodne dvije, biti od koristi svima kojima je namijenjena.
A u t o r
UK¿AVNI PKwtiKAIVI
PRAVOSUDNOG ISPITA
I. UPRAVNO PRAVO
§.1. Gradivo i pravni izvori na razini države
1.1.1. ZAKON O UPRAVI1
Što se ureduje Zakonom o upravi
Ovo je temeljni zakon za organizaciju uprave u drţavi. Njime se ureduju organizacija uprave institucija Bosne i Hercegovine u pogledu poloţaja, uloge, ustroja, ovlasti i obveza organa uprave, te druga pitanja znaĉajna za organizaciju i rad tih organa u vršenju poslova uprave.
Tko obavija poslove uprave
Poslove uprave iz nadleţnosti Bosne i Hercegovine obavljaju ministarstva i upravne organizacije kao samostalne upravne organizacije, upravne organizacije u sastavu ministarstava (tijela uprave), kao i druge institucije Bosne i Hercegovine utemeljene posebnim zakonom ili kojima je posebnim zakonom povjereno obavljanje poslova uprave.
OdreĊene poslove uprave mogu obavljati poduzeća, ustanove i druge pravne osobe kada im je zakonom povjereno obavljanje javnih ovlasti.
Tko/kako se osnivaju organi uprave
Organe uprave osniva Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na prijedlog Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i to donošenjem zakona, a
1 "Sluţbeni glasnik BiH" br. 32/02 i 102/09
MATO TADIĆ
13
rješavanjem u postupku povodom ţalbi, kao i kontrolom ostvarivanja prava i obveza koje su sukladno zakonu prenesene na institucije sa javnim ovlastima.
Organi uprave u obavljanju inspekcijskog nadzora iz svoje nadleţnosti ostvaruju neposredan uvid u zakonitost rada, poslovanja i postupanja organa uprave, poduzeća, ustanova i dragih pravnih i fiziĉkih osoba u svezi sa provedbom zakona i drugih propisa, te poduzimaju upravne i druge mjere za koje su ovlašteni zakonom.
sukladno nadleţnosti (izvornoj ili onoj koju su prenijeli entiteti) utvrĊenoj Ustavom Bosne i Hercegovine.
Zadatak organa uprave jeste da, u okviru svoje nadleţnosti, osiguravaju uĉinkovito i potpuno ostvarivanje prava i sloboda graĊana predviĊenih u Ustavu BiH kao i u aktima navedenim u Aneksu I Ustava. S tim u svezi, oni su obvezni na suradnju sa svim meĊunarodnim tijelima ustanovljenim za nadgledanje ljudskih prava u Bosni i Hercegovini.
U organima uprave u ravnopravnoj upotrebi kao sluţbeni jezici su bosanski, hrvatski i
srpski jezik, a sluţbena pisma su ćirilica i latinica.
Poslovi uprave
Organi uprave u okviru svoje nadleţnosti vrše sljedeće poslove:
1) izvršavaju zakone i druge propise;
2) vrše upravni nadzor nad provoĊenjem zakona i drugih propisa;
3) donose propise za provoĊenje zakona i drugih propisa;
4) predlaţu i daju preporuke iz oblasti zakonodavstva;
5) daju odgovore na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti, a koja se odnose na njihovu nadleţnost.
Izvršavanje zakona i drugih propisa
Organi uprave u granicama svojih nadleţnosti vode razvojnu politiku koja obuhvaća utvrĊivanje razvojnih strategija i poticanje gospodarskog, socijalnog, kulturnog, sportskog,
ekološkog i ukupnog društvenog razvoja.
Organi uprave provode zakone i druge propise njihovom neposrednom primjenom, rješavanjem upravnih stvari u upravnome postupku, donošenjem i izvršavanjem rješenja i drugih pojedinaĉnih akata, poduzimanjem upravnih mjera i upravnih radnji, praćenjem njihove provedbe, davanjem obavijesti, izdavanjem struĉnih naputaka i instrukcija za rad, pruţanjem struĉne pomoći, obavljanjem upravnog nadzora i obavljanjem drugih upravnih poslova iz podruĉja svoje nadleţnosti.
Obavljanje upravnog nadzora
U obavljanju upravnog nadzora organi uprave nadziru provoĊenje zakona i dragih propisa, kao i zakonitost u radu i postupanju organa uprave i institucija BiH sa javnim ovlastima. Upravni nadzor obuhvaća:
1) nadzor nad zakonitošću akata kojima se rješava u upravnim stvarima;
2) nadzor nad zakonitošću rada institucija sa javnim ovlastima;
3) inspekcijski nadzor.
Organi uprave u obavljanju upravnog nadzora, kada su za to ovlašteni zakonom,
nadziru zakonitost rada organa uprave i institucija BiH sa javnim ovlastima, a posebno
upravnih akata kojima se rješava u upravnim stvarima, te, u svezi s tim, poduzimaju mjere
za koje su ovlašteni zakonom. Organi uprave
provode nadzor nad zakonitošću rada institucija sa javnim ovlastima
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
14
Vršenje odreĊenih poslova inspekcijskog nadzora (ekspertize, ispitivanja i si.) moţe se zakonom, odnosno podzakonskim aktom povjeriti specijaliziranoj pravnoj osobi, ako su za njihovo obavljanje potrebna posebna struĉna znanja (tehniĉke i druge struke) ili primjena znanstvenih ili posebnih metoda koje se mogu osigurati samo posebnom opremom
(laboratoriji i dr.), a za koje ne postoje kadrovske, tehniĉke i druge mogućnosti da se vrše u organu uprave.
Donošenje propisa
Rukovoditelji organa uprave donose propise u svrhu omogućavanja provedbe zakona i drugih propisa iz nadleţnosti organa uprave kojima rukovode kada su za to prema zakonu nadleţni.
Predlaganje i davanje preporuka u pogledu zakona i drugih propisa
Rukovoditelji organa uprave predlaţu i daju preporuke u svezi sa propisima iz okvira nadleţnosti organa uprave kojim rukovode ili prema zakljuĉku Vijeća ministara. Prilikom pripreme zakona, organi uprave su duţni pribaviti potrebna mišljenja drugih organa, a ako je potrebno, provesti i javne konzultacije. TakoĊer su duţni navesti zbog ĉega neki prijedlozi nisu prihvaćeni.
Odgovaranje na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti
Organi uprave obvezni su pripremati i davati odgovore na pitanja Parlamentarne skupštine, Predsjedništva i Vijeća ministara u svezi sa izvršavanjem zakona i drugih propisa iz svoje nadleţnosti kao i o stanju i problemima u oblasti za koju su ti organi osnovani.
Obavljanje drugih upravnih i struĉnih poslova
Organi uprave duţni su pratiti izvršavanje zakona i drugih propisa u svojoj oblasti, te poduzimati mjere za koje su ovlašteni, ili davati preporuke nadleţnim organima radi
izvršavanja zakona i dragih propisa.
Povjeravanje javnih ovlasti
OdreĊeni upravni i struĉni poslovi iz nadleţnosti organa uprave mogu se zakonom povjeriti na rješavanje pravnim osobama (institucije koje imaju javna ovlaštenja), kada je to prikladno i kada se time postiţe efikasnije ostvarivanje odreĊenih prava i obveza. U granicama povjerene ovlasti, institucije sa javnim ovlastima odluĉuju u pojedinaĉnim
stvarima, o odreĊenim pravima i obvezama graĊana, poduzeća, ustanova i drugih pravnih osoba.
Institucijama sa javnim ovlastima ne mogu se povjeravati poslovi inspekcijskog nadzora, osim struĉnih poslova koji su znaĉajni za vršenje inspekcijskog nadzora (ekspertize, tehniĉka ispitivanja i si.), ako za vršenje tih poslova organi uprave nemaju tehniĉke i druge uvjete.
Upravni nadzor nad radom institucija sa javnim ovlastima u obavljanju poslova uprave koji su preneseni na te institucije vrše organi uprave iz upravne oblasti za koju su ti organi obrazovani.
U vršenju upravnog nadzora nad radom institucija sa javnim ovlastima nadleţni organ
uprave ima pravo i duţnost naroĉito da: provodi inspekcijski nadzor, rješava o ţalbama protiv donesenih upravnih akata, daje struĉne upute i objašnjenja za primjenu zakona, te druge poslove.
Institucija sa javnim ovlastima duţna je nadleţnom organu uprave koji vrši upravni nadzor nad njezinim radom najmanje jedanput godišnje podnijeti izvješće o vršenju
povjerenih javnih ovlasti i na traţenje organa uprave dostavljati odreĊene podatke i dokumente koji su znaĉajni za vršenje nadzora.
MATO TADIĆ
15
Odnos organa uprave prema Parlamentarnoj skupštini
Organi uprave odgovorni su Parlamentarnoj skupštini za zakonito, potpuno, uĉinkovito i profesionalno obavljanje poslova iz svoje nadleţnosti.
Organi uprave imaju ovlasti i obveze da Parlamentarnoj skupštini, radi razmatranja, iznose pojedina znaĉajnija pitanja iz svoje nadleţnosti i da daju preporuke u svezi s provoĊenjem i izvršavanjem zakona i drugih propisa.
Organi uprave obvezni su na zahtjev Parlamentarne skupštine podnositi izvješća o svom radu, o stanju u oblasti za koju su obrazovani, o izvršavanju zakona i drugih propisa, odgovarati na pitanja zastupnika-izaslanika Parlamentarne skupštine, te, sukladno programu rada, odnosno na zahtjev Parlamentarne skupštine, pripremiti prijedloge zakona i druge propise, analitiĉke, informativne i druge materijale.
Organi uprave obvezni su na zahtjev Parlamentarne skupštine poduzeti odgovarajuće organizacijske, kadrovske i druge mjere kojima se osigurava uĉinkovito izvršavanje
poslova.
Odnos organa uprave prema Predsjedništvu i Vijeću ministara
U svrhu osiguranja provedbe zakona i drugih propisa, Parlamentarna skupština, Predsjedništvo i Vijeće ministara, u granicama svojih nadleţnosti, mogu prema organima uprave:
utvrditi naputke i smjernice o naĉinu provedbe zakona i drugih propisa; narediti
da u odreĊenome roku donesu propise ili poduzmu mjere za koje su nadleţni i
utvrde rokove za izvršavanje pojedinih zadataka; narediti da ispitaju stanje u
podruĉjima iz svoje nadleţnosti, te da Predsjedništvu i Vijeću ministara podnesu
izvješće s odgovarajućim prijedlozima.
Radi ostvarivanja odgovornosti organa uprave prema Predsjedništvu i Vijeću ministara, Predsjedništvo i Vijeće ministara moţe otvoriti raspravu o radu i odgovornosti organa uprave, te pokrenuti postupak za razrješenje rukovoditelja i zamjenika rukovoditelja organa uprave.
Organi uprave su obvezni Predsjedništvu i Vijeću ministara, u granicama njihove nadleţnosti, dostavljati izvješća o radu kao i izvješća o stanju u podruĉjima za koja su nadleţni, te informacije, objašnjenja, podatke, spise i drugu dokumentaciju potrebnu za rad Predsjedništva i Vijeća ministara, ali i traţiti naputke i smjernice o odreĊenim pitanjima na koja su im Predsjedništvo i Vijeće ministara duţni odgovoriti.
Organi uprave mogu Predsjedništvu i Vijeću ministara predlagati razmatranje odreĊenih pitanja za koja su nadleţni i davati prijedloge za poduzimanje potrebnih mjera.
Odnos organa uprave prema izvršnim organima i organima uprave entiteta i
Brĉko Distrikta Bosne i Hercegovine
Odnosi organa uprave prema izvršnim organima i organima uprave entiteta i Brĉko Distrikta BiH temelje se na ovlastima utvrĊenim Ustavom i zakonom, kao i na suradnji, meĊusobnom informiranju i dogovaranju.
Organi uprave imaju pravo od izvršnih organa, organa uprave i drugih organa entiteta i Brĉko Distrikta BiH traţiti podatke, izvješća i ostalu dokumentaciju nuţnu za vršenje svojih nadleţnosti utvrĊenih Ustavom i zakonom.
Organi uprave duţni su izvršnim organima, organima uprave i drugim organima entiteta i Brĉko Distrikta BiH dostaviti nuţne podatke potrebne za funkcioniranje tih organa.
Odnosi organa uprave prema ombudsmanu za ljudska prava Bosne i
Hercegovine
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
16
Organi uprave obvezni su omogućiti ombudsmanu, na njegov zahtjev, nesmetano ispitivanje njihove djelatnosti, odnosno rada drţavnih sluţbenika u organu uprave.
Organi uprave obvezni su ombudsmanu osigurati sve sluţbene dokumente, ukljuĉujući i tajne i upravne spise, te pri pribavljanju potrebnih informacija, dokumenata i spisa osigurati suradnju svakog drţavnog sluţbenika posebno.
Organi uprave obvezni su ombudsmanu, na njegov zahtjev, osigurati i prisutnost pri
rješavanju upravnih stvari.
Odnosi organa uprave prema javnim korporacijama, komorama, javnim
poduzećima (društvima), agencijama i drugim pravnim osobama Bosne i
Hercegovine
Organi uprave suraĊuju sa javnim korporacijama, komorama, javnim poduzećima (društvima), agencijama i drugim pravnim osobama u pitanjima koja su od znaĉaja za rad organa uprave ili su od interesa za rad te pravne osobe.
0
Javne korporacije, komore, javna poduzeća (društva), agencije i druge pravne osobe
iz ovog zakona obvezni su, na zahtjev organa uprave, dostavljati podatke i informacije iz svoje djelatnosti.
Postupak podnošenja zahtjeva, kojim organi uprave traţe pristup odreĊenim informacijama od pravnih osoba, kao i utvrĊivanje izuzetaka prilikom objavljivanja traţene informacije, vrši se prema odredbama Zakona o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini.
Odnosi organa uprave prema strankama
Organi uprave obvezni su zahtjeve stranaka rješavati u propisanim rokovima i dati odgovore na predstavke i prijedloge koje im podnose stranke.
Organi uprave ostvaruju neposredne kontakte sa strankama i obvezni su organizirati obavljanje poslova od znaĉaja za ostvarivanje prava stranaka na naĉin i pod uvjetima kojima se strankama omogućuje da što jednostavnije, brţe i uĉinkovitije ostvaruju prava i izvršavaju obveze u tim organima.
Rukovoditelj organa uprave je obvezan bez odgaĊanja razmotriti podnijete predstavke i prijedloge i prituţbe stranaka na nepravilan odnos drţavnih sluţbenika u organu uprave.
Organi uprave pri rješavanju upravnih stvari ne smiju od stranaka zahtijevati da pribavljaju uvjerenja i druge javne isprave o ĉinjenicama o kojima organi uprave ili institucije sa javnim ovlastima vode sluţbene evidencije, nego ih organ pribavlja po sluţbenoj duţnosti.
Naĉela organizacije organa uprave
Unutarnja organizacija organa uprave temelji se na naĉelu racionalnog i uĉinkovitog rada organa uprave i naĉelu osiguranja ekspertnog rada organa uprave, što ukljuĉuje i korištenje ekspertne i tehniĉke podrške postojećih institucija.
S ciljem realizacije ovih naĉela, unutarnjom organizacijom organa uprave osigurava se:
racionalna organizacija rada, uĉinkovito obavljanje poslova i uspješno rukovoĊenje organom uprave;
grupiranje poslova sukladno njihovoj prirodi i naĉinu njihovog obavljanja;
potpunije ujedinjavanje zajedniĉkih i općih poslova radi njihovog racionalnog obavljanja i korištenja usluga zajedniĉkih sluţbi osnovanih za potrebe svih ili pojedinih organa uprave;
2
MATO TADIĆ
17
ostvarivanje potpune suradnje organa uprave sa drugim organima, a naroĉito sa onim organima i institucijama koji su ustanovljeni za pruţanje ekspertne i tehniĉke pomoći.
Osnivanje organa uprave i unutarnja organizacija organa uprave
Organi uprave se osnivaju i njihova se nadleţnost utvrĊuje zakonom koji donosi Parlamentarna skupština na prijedlog Vijeća ministara. Oni se osnivaju na naĉin koji osigurava potpuno i racionalno obavljanje poslova uprave iz granica nadleţnosti institucija Bosne i Hercegovine, odnosno uĉinkovito ostvarivanje prava i ispunjavanje obveza
graĊana, poduzeća, ustanova i drugih pravnih osoba.
Organi uprave osnivaju se sukladno obujmu poslova i naĉelima grupiranja poslova prema vrsti, srodnosti i meĊusobnoj povezanosti i s potrebama uĉinkovitog rukovoĊenja radom i osiguravanja samostalnosti u radu.
Ministarstvo se osniva za obavljanje upravnih i struĉnih poslova iz nadleţnosti BiH u oblastima u kojima organi uprave u cjelini ili u većem obujmu neposredno osiguravaju izvršavanje zakona i drugih propisa i odgovaraju za njihovo izvršavanje.
Upravne organizacije osnivaju se za obavljanje upravnih i struĉnih poslova ĉija priroda i naĉin izvršavanja zahtijevaju posebnu organiziranost i samostalnost u radu.
Za obavljanje struĉnih, tehniĉkih i drugih poslova za potrebe Predsjedništva,
Parlamentarne skupštine, Vijeća ministara i organa uprave mogu se osnovati odreĊene
struĉne, tehniĉke i druge sluţbe, kao zajedniĉke ili samostalne sluţbe.
Upravne organizacije mogu se osnivati kao samostalne upravne organizacije i kao
upravne organizacije u sastavu ministarstva. Upravne organizacije osnivaju se u obliku
uprava, agencija, zavoda, direkcija, instituta, centara ili ureda.
Upravna organizacija ima svojstvo pravne osobe.
Uprava se osniva za obavljanje upravnih, struĉnih i drugih poslova iz svoje nadleţnosti, i to kod pitanja koja zahtijevaju primjenu posebnih naĉina rada, a koje je nuţno obavljati unutar organa uprave, odnosno za rješavanje u upravnim stvarima kada je za to izrekom zakona nadleţna, za provoĊenje upravnih, odnosno inspekcijskih nadzora i za pripremanje nacrta zakona i prijedloga drugih propisa.
Agencija se osniva za obavljanje odreĊenih struĉnih i drugih poslova iz okvira nadleţnosti BiH koji preteţno zahtijevaju primjenu struĉnih i znanstvenih metoda rada i s njima povezanih upravnih poslova.
Institut se osniva iznimno kada to odgovara prirodi posla ili kada se, uz drţavni
proraĉun, financira i iz drugih izvora.
Centar se osniva za prikupljanje, sreĊivanje i razvrstavanje podataka od interesa za djelatnost za koju je osnovan, ostvarivanje suradnje s organima uprave kao i drugim pravnim osobama, odluĉivanje u upravnim stvarima za koje je osnovan, te za obavljanje i
drugih poslova utvrĊenih zakonom.
Ured se osniva za obavljanje upravnih i struĉnih poslova ĉija priroda i naĉin izvršavanja zahtijevaju posebnu organiziranost i samostalnost u radu.
Zavod se osniva za vršenje odreĊenih struĉnih i drugih poslova koji preteţno zahtijevaju primjenu struĉnih i znanstvenih metoda rada i s njima povezanih upravnih poslova ĉija priroda i naĉin izvršavanja zahtijevaju posebno organiziranje i samostalnost u radu.
Direkcija se osniva za vršenje odreĊenih struĉnih poslova preteţno gospodarskog karaktera i s njima povezanih upravnih poslova ĉija priroda i naĉin izvršavanja zahtijevaju posebno organiziranje i samostalnost u radu.
Upravne organizacije mogu se osnivati u sastavu ministarstva, ako je to potrebno zbog meĊusobne povezanosti poslova iz nadleţnosti ministarstva i uprave i kada je, uz odreĊen
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
18
stupanj samostalnosti u vršenju poslova iz nadleţnosti uprave, potrebno osigurati usmjeravanje i nadzor u obavljanju poslova tih upravnih organizacija od ministarstva.
Unutarnja organizacija organa uprave utvrĊuje se pravilnikom koji donosi rukovoditelj organa uprave uz suglasnost Vijeća ministara.
Pravilnik o unutarnjoj organizaciji organa uprave mora biti usklaĊen sa nadleţnostima
organa uprave kao i sa općim naĉelima o unutarnjoj organizaciji organa uprave, a koja propisuje Vijeće ministara.
Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji organa uprave utvrĊuju se: organizacijske
jedinice i njihova nadleţnost; naĉin rukovoĊenja; programiranje i izvršavanje
poslova;
ovlasti i odgovornosti drţavnih sluţbenika u obavljanju poslova; ukupan broj
drţavnih sluţbenika i zaposlenika za obavljanje poslova; naziv i raspored
poslova po organizacijskim jedinicama, s opisom poslova za svakog drţavnog
sluţbenika i zaposlenika ili grupu drţavnih sluţbenika i zaposlenika s
potrebnim uvjetima u pogledu struĉne spreme i drugih uvjeta za rad na
odreĊenim poslovima; broj pripravnika koji se primaju u radni odnos i uvjeti za
njihov prijem.
Poslovi organa uprave u Pravilniku o unutarnjoj organizaciji grupiraju se prema njihovoj vrsti, srodnosti, obujmu i stupnju sloţenosti, odgovornosti i drugim uvjetima za njihovo obavljanje.
RukovoĊenje organima uprave
Radom ministarstva rukovodi ministar, a radom upravne organizacije rukovodi
ravnatelj, odnosno rukovoditelj ĉiji je naziv odreĊen zakonom o utemeljenju upravne
organizacije.
Ministar ima zamjenika koji se imenuje na isti naĉin kao i ministar, s tim što ne moţe biti iz istog konstitutivnog naroda iz kojega je imenovan ministar. U ministarstvu se postavljaju tajnik, pomoćnik ministra i glavni inspektor.
Ravnatelj, odnosno rukovoditelj samostalne upravne organizacije ima zamjenika koji ne moţe biti iz istog konstitutivnog naroda iz kojeg je imenovan ravnatelj, odnosno rukovoditelj.
Ravnatelja, odnosno rukovoditelja i zamjenika ravnatelja samostalne upravne organizacije imenuje Vijeće ministara na prijedlog predsjedatelja Vijeća ministara, ukoliko posebnim zakonom nije drukĉije odreĊeno. Ravnatelja upravne organizacije u sastavu ministarstva imenuje Vijeće ministara na prijedlog ministra.
U rukovoĊenju pojedinim podruĉjima rada ministru pomaţu rukovodeći drţavni
sluţbenici i savjetnici ministra i zamjenika ministra. U ministarstvu se mogu postavljati pomoćnici ministra, glavni inspektori i struĉni savjetnici.
U samostalnoj upravnoj organizaciji mogu se postavljati pomoćnici ravnatelja, a u upravnoj organizaciji u sastavu ministarstva savjetnici ravnatelja.
Rukovodeći drţavni sluţbenici za svoj rad odgovaraju ministru, odnosno ravnatelju upravne organizacije.
Pomoćnik ministra rukovodi osnovnom organizacijskom jedinicom (sektorom) i
odgovoran je za korištenje financijskih, materijalnih i ljudskih potencijala dodijeljenih osnovnoj organizacijskoj jedinici.
Pomoćnik ravnatelja samostalne upravne organizacije rukovodi odreĊenim podruĉjem rada ili odreĊenom organizacijskom jedinicom i vrši druge poslove iz odreĊene oblasti koje mu odredi ravnatelj.
MATO TADIĆ
19
Glavni inspektor neposredno organizira i rukovodi radom inspektora u odreĊenoj
oblasti inspekcijskog nadzora.
Struĉni savjetnik ministra i savjetnik ravnatelja upravne organizacije u sastavu ministarstva vrše poslove iz odreĊene oblasti rada koji podrazumijevaju odgovornost, visok stupanj struĉnosti i neovisnosti u odreĊenim oblastima rada u okviru organizacijskih jedinica.
Naĉin postavljenja i razrješenja rukovodećih drţavnih sluţbenika ureduje se odredbama Zakona o drţavnoj sluţbi u institucijama Bosne i Hercegovine, Zakona 0 Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine kao 1 drugim propisima donesenim na temelju ovog zakona.
Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji ministarstva, odnosno upravne organizacije
utvrĊuju se radna mjesta rukovodećih drţavnih sluţbenika, poslovi koje oni obavljaju i njihove ovlasti u vršenju drţavne sluţbe.
Rukovodeći drţavni sluţbenici ostvaruju svoja prava, obveze i odgovornosti iz radnog odnosa sukladno propisima koji se primjenjuju na drţavne sluţbenike u organima uprave, ako zakonom nije drukĉije odreĊeno.
Rukovoditelj organa uprave, njegov zamjenik, rukovodeći sluţbenici i sluţbenici s
posebnim ovlastima
Organom uprave rukovodi rukovoditelj. Rukovoditelj organa uprave predstavlja organ uprave, organizira i osigurava zakonito i uĉinkovito obavljanje poslova, donosi propise i izdaje druge akte za koje je ovlašten i poduzima druge mjere iz nadleţnosti organa uprave, te, sukladno zakonu, odluĉuje o pravima, obvezama i odgovornostima drţavnih sluţbenika i zaposlenika u vršenju sluţbe.
Rukovoditelja organa uprave imenuje i razrješava organ odreĊen Ustavom i zakonom. Rukovoditelj organa uprave je obvezan da na temelju i u okviru Ustava, zakona, drugih
propisa i smjernica Vijeća ministara savjesno vrši povjerenu mu funkciju i osobno je odgovoran za njezino vršenje, kao i za rad organa kojim rukovodi.
Rukovoditelj organa uprave ima zamjenika koji ga zamjenjuje ukoliko on nije u mogućnosti obavljati svoje ovlasti i obveze. Zamjenika rukovoditelja organa uprave imenuje i smjenjuje organ koji imenuje rukovoditelja. Rukovoditelju organa uprave u rukovoĊenju pojedinim podruĉjima rada pomaţu rukovodeći drţavni sluţbenici.
Rukovodećeg drţavnog sluţbenika imenuje nadleţna institucija, sukladno Zakonu o drţavnoj sluţbi u institucijama Bosne i Hercegovine.
Poslove inspekcijskog nadzora i druge znaĉajnije upravne i struĉne poslove obavljaju
drţavni sluţbenici s posebnim ovlastima i odgovornostima, koje postavlja i razrješava rukovoditelj organa uprave, ako zakonom nije drukĉije odreĊeno.
Drţavni sluţbenici s posebnim ovlastima postavljaju se na radna mjesta prema Pravilniku o unutarnjoj organizaciji organa uprave.
Odgovornost rukovoditelja organa uprave i njegovog zamjenika
Rukovoditelj organa uprave i njegov zamjenik odgovorni su ako se u izvršavanju svojih ovlasti i obveza ne pridrţavaju zakona, smjernica Parlamentarne skupštine i Vijeća ministara, a moţe se pokrenuti i postupak razrješenja s funkcije.
Prijedlog za razrješenje rukovoditelja organa uprave i njegovog zamjenika podnosi organ odreĊen Ustavom i zakonom. Organ nadleţan za razrješenje moţe, dok traje postupak razrješenja, rukovoditelja organa uprave, odnosno njegovog zamjenika udaljiti od obavljanja ovlasti i obveza.
Protiv odluke o prijedlogu za razrješenje rukovoditelja organa uprave i njegovog zamjenika kao i odluke o udaljenju od obavljanja funkcije dok se vodi postupak za razrješenje ne mogu se koristiti pravna sredstva.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
20
Rukovoditelj organa uprave, odnosno njegov zamjenik, ako smatra da nije u mogućnosti uspješno obavljati povjerene ovlasti i obveze i ne moţe preuzeti odgovornost za njihovo vršenje, ima pravo podnijeti ostavku.
Rukovoditelj, odnosno njegov zamjenik, ostaje na duţnosti do roka odreĊenog
zakonom ili roka koji odredi organ nadleţan za odluĉivanje o ostavci.
Drţavni sluţbenici i zaposlenici
Poslove uprave u organima uprave obavljaju drţavni sluţbenici. Pomoćne i tehniĉke poslove za potrebe organa uprave obavljaju zaposlenici (namještenici).
Prijem drţavnih sluţbenika u radni odnos u organ uprave, prava, obveze i odgovornosti, draga statusna pitanja, plaće i draga materijalna primanja drţavnih sluţbenika, kao i sprjeĉavanje sukoba interesa u obavljanju duţnosti drţavnih sluţbenika, ureĊuju se Zakonom o drţavnoj sluţbi u institucijama vlasti u BiH i drugim posebnim
zakonom.
Prijem zaposlenika u radni odnos u organ uprave, prava, obveze i odgovornosti i druga statusna pitanja, kao i plaće i draga materijalna primanja zaposlenika, ureduju se posebnim zakonom.
Inspekcijski nadzor - zajedniĉke odredbe
Poslove inspekcijskog nadzora vrše organi uprave, sukladno zakonu, a inspekcijski nadzor obavljaju inspektori.
Inspektor ima iskaznicu kojom dokazuje svoje sluţbeno svojstvo, identitet i ovlasti predviĊene zakonom. Ministar pravde propisuje oblik i sadrţaj iskaznice, a iskaznicu inspektoru izdaje rukovoditelj organa uprave u kojem taj inspektor radi.
Postupak inspekcijskog nadzora pokreće i vodi inspektor po sluţbenoj duţnosti.
Svaka osoba ima pravo podnijeti zahtjev inspektoru da izvrši odreĊeni inspekcijski nadzor i da poduzme upravne mjere za koje je ovlašten zakonom. Ako postupa na zahtjev neke osobe, o tome mora obavijestiti pismeno podnositelja zahtjeva u roku od osam dana od
dana prijema zahtjeva.
Svaki organ ĉiji rad podlijeţe inspekcijskom nadzoru duţan je inspektoru omogućiti obavljanje nadzora i davati mu potrebna obavještenja i podatke od znaĉaja za obavljanje nadzora.
U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i obvezu neposredno
pregledati poslovne prostorije i druge objekte, proces rada, proizvode i drugu robu, isprave i druge dokumente, kao i obavljati druge radnje sukladno svrsi inspekcijskog nadzora (utvrĊivanje identiteta osoba, saslušanje, uzimanje uzoraka radi analize i si.).
Pri obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor je obvezan postupati tako da se ne ugrozi zakonom i drugim propisom odreĊena sluţbena tajna.
O svakom inspekcijskom nadzoru inspektor je obvezan sastaviti zapisnik i u njemu navesti ĉinjeniĉno stanje utvrĊeno inspekcijskim nadzorom. Zapisnik se sastavlja prema pravilima upravnog postupka, a dostavlja se odgovornoj osobi kod koje je izvršen inspekcijski nadzor.
Kada prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeĊen zakon ili
drugi propis ĉije izvršenje nadzire, inspektor ima ovlasti i obvezu da naloţi sljedeće mjere:
narediti da se utvrĊeni nedostaci i nepravilnosti otklone u odreĊenom roku; zabraniti
poduzimanje radnji za koje smatra da su suprotne zakonu ili drugom propisu nad ĉijim
provoĊenjem vrši nadzor; izreći i naplatiti novĉanu kaznu na licu mjesta, ako je za to
zakonom ovlašten: poduzeti druge upravne mjere i radnje za koje je zakonom i drugim
propisom ovlašten.
Ako inspektor utvrdi da su povredom zakona ili drugog propisa uĉinjeni povreda radne duţnosti, prekršaj, privredni prijestup ili kazneno djelo, duţan je, bez odgaĊanja,
MATO TADIĆ
21
podnijeti zahtjev za utvrĊivanje odgovornosti zbog povrede radne duţnosti ili uĉinjenog prekršaja, odnosno prijavu zbog uĉinjenog prekršaja ili kaznenog djela.
O poduzimanju upravnih mjera inspektor obvezno donosi rješenje. Na ovo rješenje ovlaštena osoba ima pravo izjaviti ţalbu nadleţnom organu u roku od osam dana od dana
prijema rješenja. Rješenje povodom ţalbe mora se donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema ţalbe. Protiv rješenja donesenog povodom ţalbe moţe se pokrenuti upravni spor u Sudu BiH.
O izvršenom inspekcijskom nadzoru i poduzetim upravnim mjerama inspektor vodi evidenciju. Sadrţaj i naĉin voĊenja evidencije propisuje ministar pravde.
Inspektor moţe privremeno oduzeti dokumente i predmete koji u prekršajnom ili
sudskom postupku mogu posluţiti kao dokaz, o ĉemu je duţan izdati potvrdu. Inspektor je duţan pratiti provoĊenje nareĊenih mjera.
Upravna inspekcija
Poslove upravne inspekcije nad izvršavanjem ovog zakona, zakona koji se odnosi na drţavne sluţbenike i zaposlenike organa uprave, upravni postupak i posebne upravne postupke, kao i kancelarijsko poslovanje u organima uprave, vrši Ministarstvo pravde.
Poslove upravne inspekcije neposredno vrše upravni inspektori.
Za upravnog inspektora moţe se postaviti diplomirani pravnik koji ima poloţen struĉni ispit za drţavne sluţbenike organa uprave i najmanje tri godine radnog iskustva na najsloţenijim upravnim poslovima.
Upravni inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora nad izvršavanjem zakona i drugih propisa vrši nadzor naroĉito u pogledu:
ostvarivanja prava i pravnih interesa i izvršavanja obveza graĊana, javnih korporacija, komora, javnih poduzeća (društava), agencija i drugih pravnih osoba u upravnom postupku;
primjene propisa koji se odnose na organizaciju i naĉin rada organa uprave;
radnih odnosa u organima uprave i ispunjavanja uvjeta drţavnih sluţbenika koji rade na poslovima upravnog rješavanja u institucijama sa javnim ovlastima;
rješavanja upravnih stvari u propisanim rokovima;
pravilnosti primjene propisa u upravnom postupku;
naĉina prikupljanja dokaza u upravnom postupku, a posebno dokaza
koji se pribavljaju po sluţbenoj duţnosti;
provoĊenja administrativnog izvršenja;
pruţanja pravne pomoći graĊanima, javnim korporacijama, komorama,
javnim poduzećima (društvima), agencijama i drugim pravnim osobama
u upravnom postupku;
voĊenja evidencije o upravnim predmetima;
primjene propisa o kancelarijskom poslovanju.
Ako upravni inspektor ustanovi da utvrĊene nepravilnosti i nedostaci u radu proizlaze
zbog nestruĉnosti drţavnog sluţbenika za obavljanje poslova na koje je rasporeĊen, predloţit će rukovoditelju organa uprave da tog drţavnog sluţbenika rasporedi na druge poslove.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
22
U vršenju inspekcijskog nadzora upravni inspektor sastavlja zapisnik o izvršenom
inspekcijskom nadzoru, koji naroĉito sadrţi utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje, nepravilnosti i
nedostatke u radu, a primjerak zapisnika dostavlja rukovoditelju organa uprave ili ustanove,
a po potrebi i Vijeću ministara.
Ako upravni inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeĊen zakon ili drugi propis, duţan je donijeti rješenje i njime naloţiti odreĊene mjere. Protiv ovog rješenja moţe se izjaviti ţalba ministru, a protiv rješenja ministra moţe se pokrenuti upravni spor u Sudu BIH.
Ako upravni inspektor utvrdi da se povredama zakona i drugih propisa graĊanima, javnim korporacijama, komorama, javnim poduzećima (društvima), agencijama i drugim pravnim osobama onemogućava ostvarivanje njihovih prava i pravnih interesa u propisanim rokovima, ili na drugi naĉin, obvezan je o tome, bez odgaĊanja, pismeno obavijestiti Vijeće ministara, ukazati na posljedice koje su iz takvog stanja nastupile, ili bi mogle nastupiti, te predloţiti poduzimanje odgovarajućih mjera.
GraĊani, javne korporacije, komore, javna poduzeća (društva), agencije i druge pravne osobe imaju pravo da se, radi zaštite svojih prava utvrĊenih ovim zakonom i drugim propisima, obraćaju usmeno ili pismeno upravnom inspektoru u svim sluĉajevima kada im
se na bilo koji naĉin oteţava da brzo i jednostavno ostvaraju svoja prava i pravne interese ili izvršavaju svoje obveze u organima uprave, agencije ili institucije s javnim ovlastima, a naroĉito:
ako im se u zakonom propisanom roku ne rješavaju zahtjevi i ţalbe u upravnom postupku;
ako se od njih traţi da u upravnom postupku dokazuju ĉinjenice uvjerenjima i drugim javnim ispravama koje je po sluţbenoj duţnosti obvezan pribavljati drţavni sluţbenik koji vodi upravni postupak; ako im se ne izvršavaju upravni akti doneseni radi ostvarivanja prava i pravnih interesa u upravnom postupku;
ako im se ne pruţa pravna pomoć u ostvarivanju prava i pravnih interesa i u izvršavanju obveza u upravnom postupku.
Propisi i drugi akti organa uprave
Organi uprave donose opće akte iz svoje nadleţnosti s ciljem omogućavanja
izvršavanja zakona, te donose pojedinaĉne akte samo kada su za to izriĉito ovlašteni
zakonom.
Opći akti, sukladno ovom zakonu, su: upute, instrukcije i naredbe.
Uputom se propisuje naĉin rada u obavljanju odreĊenih poslova uprave iz nadleţnosti
organa uprave. Instrukcijom se utvrĊuju bliţa pravila i upute za rad na provoĊenju i
primjeni odreĊenih zakona i drugih propisa. Naredbom se nareĊuje ili zabranjuje
postupanje u odreĊenoj situaciji koja ima opći znaĉaj. Opći akti se objavljuju u sluţbenom
glasilu.
Pojedinaĉni akti su zasebna rješenja, zakljuĉci, odluke i si.
Primjenjivanje odredaba ovog zakona na odreĊene organe i sluţbe u Bosni i Hercegovini
Odredbe ovog zakona o sredstvima za rad organa uprave sukladno se primjenjuju na Parlamentarnu skupštinu, Predsjedništvo, Vijeće ministara i njihove sluţbe i pravosudne institucije, ako za pojedine od tih organa, sluţbi i institucija zakonom nije drukĉije odreĊeno.
Odredbe ovog zakona o rukovoditeljima organa uprave, njihovim zamjenicima i rukovodećim drţavnim sluţbenicima sukladno se primjenjuju na rukovoditelje, njihove zamjenike i rukovodeće drţavne sluţbenike u struĉnim sluţbama organa uprave i drugih organa, ako zakonom nije drukĉije odreĊeno.
MATO TADIĆ
23
1.1.2. ZAKON O UPRAVNOM POSTUPKU2
Što se ureĊuje Zakonom o upravnom postupku
Zakonom o upravnom postupku utvrĊuju se pravila upravnog postupka prema kojima postupaju organi uprave Bosne i Hercegovine kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise, rješavaju o pravima, obvezama ili pravnim interesima fiziĉkih osoba, pravnih osoba ili drugih stranaka u upravnim stvarima koje su u nadleţnosti institucija Bosne i Hercegovine.
Prema ovom zakonu duţne su postupati, i druge pravne osobe Bosne i Hercegovine kad u vršenju javnih ovlasti koje su im povjerene zakonom rješavaju u upravnim stvarima.
Poseban postupak i supsidijarna primjena zakona
Pojedina pitanja postupka za odreĊenu upravnu oblast mogu se samo izuzetno,
posebnim zakonom, urediti drukĉije nego što su ureĊena ovim zakonom, ako je to nuţno za
drukĉije postupanje u tim pitanjima, s tim da ne mogu biti protivna naĉelima ovog zakona.
U upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak postupa se
prema odredbama tog zakona, s tim da se prema odredbama Zakona o upravnom postupku
postupa u svim pitanjima koja nisu ureĊena posebnim zakonom (supsidijarna primjena
zakona).
Naĉela postupka
Načelo zakonitosti: Organi uprave i institucije koje imaju javne ovlasti, kada postupaju u upravnim stvarima, duţni su te stvari rješavati na temelju zakona i drugih propisa, kao i općih akata institucija koje imaju javne ovlasti i koje one donose na temelju javnih ovlasti.
Pravila postupka, utvrĊena odredbama ovog zakona, vrijede i u sluĉajevima u kojima je institucija, koja ima javne ovlasti, ovlaštena da u upravnim stvarima rješava prema slobodnoj ocjeni.
Načelo zaštite prava i sloboda građana i zaštite javnog interesa: Kada organi uprave i
institucije koje imaju javne ovlasti vode postupak i rješavaju, duţni su strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, sukladno Ustavu Bosne i Hercegovine, Europskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, vodeći pri tome raĉuna da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih osoba, niti u suprotnosti sa zakonom utvrĊenim javnim interesom.
Načelo transparentnosti: Organi uprave i institucije koje imaju javne ovlasti, kada postupaju u upravnim stvarima, duţni su svakoj fiziĉkoj i pravnoj osobi osigurati pravo pristupa informacijama, sukladno Zakonu o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini.
Načelo javnosti: Postupak pred organima uprave i institucijama koje vrše javne ovlasti je javan. Sluţbena osoba, koja vodi postupak, moţe iskljuĉiti javnost samo u sluĉajevima kada je to zakonom izriĉito predviĊeno.
Načelo efikasnosti: Kada organi uprave i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, duţni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa graĊana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvaća dobru organizaciju, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku, uz svestrano razmatranje tih stvari.
2 "Sluţbeni glasnik BiH" br. 29/02, 12/04, 88/07 i 93/09
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
24
Načelo materijalne istine: U postupku se moraju potpuno i pravilno utvrditi sve ĉinjenice koje su od vaţnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Načelo saslušanja stranke: Prije donošenja rješenja, stranci se mora pruţiti mogućnost da se izjasni o svim ĉinjenicama i okolnostima koje su vaţne za donošenje rješenja. Rješenje se moţe donijeti bez prethodnog izjašnjenja stranke samo u sluĉajevima
kada je to zakonom odreĊeno.
Načelo ekonomičnosti postupka: Postupak se mora voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje sudjeluju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrĊivanje ĉinjeniĉnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Načelo pomoći neukoj stranci: Organ koji vodi postupak starat će se da neznanje i neukost stranke, i drugih osoba koje sudjeluju u postupku, ne bude na štetu prava koja im zakonom pripadaju.
Načelo slobodne ocjene dokaza: Koje će ĉinjenice uzeti kao dokazane, odluĉuje ovlaštena sluţbena osoba prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i briţljive ocjene svakog dokaza posebno, i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
Načelo samostalnosti u rješavanju: Organ vodi postupak i donosi rješenje samostalno u okviru ovlasti danih zakonom i drugim propisima.
Ovlaštena sluţbena osoba organa nadleţnog za voĊenje postupka samostalno utvrĊuje ĉinjenice i okolnosti, te na temelju utvrĊenih ĉinjenica i okolnosti primjenjuje propise, na konkretni sluĉaj.
Pravo ţalbe
Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju, stranka ima pravo ţalbe. Samo zakonom moţe se propisati da u pojedinim upravnim stvarima ţalba nije dopuštena, i to ako je na
drugi naĉin osigurana zaštita prava i zakonitosti.
Stranka ima pravo ţalbe i kada prvostupanjski organ nije u odreĊenom roku donio rješenje o njezinom zahtjevu, odnosno kada ne donese rješenje u postupku po sluţbenoj duţnosti, a u interesu je stranke. Protiv rješenja donesenog u drugom stupnju, ţalba nije dopuštena.
Konaĉnost i pravomoćnost rješenja
Rješenje protiv kojeg se ne moţe izjaviti redovno pravno sredstvo (ţalba) u
upravnom postupku (konaĉno u upravnom postupku), a kojim je stranka stekla neko
pravo, odnosno kojim su stranci odreĊene neke obveze, smatra se konaĉnim rješenjem.
Ono se moţe poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u sluĉajevima koji su ovim ili drugim
zakonom predviĊeni (upravni spor).
Rješenje protiv kojega se ne moţe izjaviti ţalba niti pokrenuti upravni spor
(pravomoćno rješenje), a kojim je stranka stekla odreĊena prava, odnosno kojim su stranci odreĊene neke obveze, moţe se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u sluĉajevima koji su ovim ili drugim zakonom predviĊeni.
Upotreba jezika i pisma
U upravnom postupku sluţbena pisma su latinica i ćirilica. Upravni postupak vodi se
na bosanskom, hrvatskom ili srpskom jeziku.
Stranke i drugi sudionici u postupku koji nisu drţavljani Bosne i Hercegovine, a ne znaju jezik na kojem se vodi postupak, imaju pravo tijek postupka pratiti uz pomoć tumaĉa (prevoditelja).
Stvarna i mjesna nadleţnost
MATO TADIĆ
25
Stvarna nadležnost za rješavanje u upravnom postupku odreĊuje se prema propisima kojima se ureĊuje odreĊena upravna oblast ili prema propisima kojima se odreĊuje nadleţnost pojedinih organa.
Mjesna nadležnost odreĊuje se prema sjedištu organa, odnosno prema sjedištu organizacijske jedinice u sastavu organa.
Za rješavanje u upravnim stvarima u prvom stupnju stvarno je nadleţan organ uprave Bosne i Hercegovine, ako zakonom nije odreĊena nadleţnost organa uprave u entitetu kod prenesene nadleţnosti.
Ako propisom kojim se ureĊuje odreĊena upravna oblast nije odreĊeno koji je organ uprave Bosne i Hercegovine stvarno nadleţan za rješavanje u odreĊenoj upravnoj stvari iz nadleţnosti institucija BiH, nadleţan je onaj koji odredi Vijeće ministara Bosne i Hercegovine.
Nijedan organ ne moţe preuzeti odreĊenu upravnu stvar iz nadleţnosti drugog organa i sam je riješiti, niti prenijeti rješavanje u toj stvari na drugi organ, osim ako je to zakonom
predviĊeno.
Stvarna i mjesna nadleţnost ne mogu se mijenjati dogovorom stranaka, dogovorom organa i stranaka, ni dogovorom organa. Svaki organ u tijeku cijelog postupka po sluţbenoj duţnosti pazi na svoju nadleţnost.
Ako organ naĊe da nije nadleţan za rad o odreĊenoj upravnoj stvari, upozorit će na to stranku, a ako stranka inzistira na zaprimanju zahtjeva, taj organ će zaprimiti i donijeti
zakljuĉak kojim odbacuje zahtjev, ako ne zna tko je nadleţan i o tome obavijestiti stranku, a ako zna tko je nadleţan, proslijedit će nadleţnom organu.
Ako je nenadleţni organ izvršio koju radnju postupka, nadleţni organ kojem je stvar ustupljena ocijenit će hoće li koju od tih radnji ponoviti.
Stranke sa diplomatskim imunitetom
U pogledu nadleţnosti domaćih organa u stvarima u kojima je stranka stranac koji uţiva pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini, strana drţava ili meĊunarodna organizacija
imaju u upravnom postupku poloţaj ureĊen meĊunarodnim pravom, odnosno meĊunarodnim ugovorima koje je prihvatila Bosna i Hercegovina.
U sluĉaju sumnje o postojanju i obujmu prava imuniteta, objašnjenje daje organ uprave nadleţan za vanjske poslove Bosne i Hercegovine.
Sukob nadleţnosti
Sukobe nadleţnosti u upravnom postupku izmeĊu organa uprave Bosne i
Hercegovine, izmeĊu organa uprave Bosne i Hercegovine i institucija BiH koje imaju javne ovlasti, i izmeĊu institucija BiH koje imaju javne ovlasti, rješava Sud Bosne i Hercegovine.
Sukob nadleţnosti izmedju organa uprave Bosne i Hercegovine i organa uprave entiteta, rješava Sud Bosne i Hercegovine.
Sukobe nadleţnosti u upravnom postupku izmeĊu organizacijskih jedinica organa uprave Bosne i Hercegovine, koje se nalaze izvan sjedišta organa uprave Bosne i Hercegovine, a osnovane su sa zadatkom da obavljaju odreĊene upravne poslove iz nadleţnosti organa uprave Bosne i Hercegovine, rješava organ uprave Bosne i Hercegovine u ĉijem su sastavu te organizacijske jedinice.
Organ koji rješava sukob nadleţnosti istodobno će poništiti rješenje koje je u upravnoj stvari donio nenadleţni organ, odnosno poništit će zakljuĉak kojim se nadleţni organ izjasnio kao nenadleţan i dostavit će spisak predmeta nadleţnom organu.
Protiv rješenja kojim se odluĉuje o sukobu nadleţnosti, stranka ne moţe izjaviti posebnu ţalbu ni voditi upravni spor, meĊutim, ako organ u sukobu smatra da je povrijeĊeno kakvo pravo, tada moţe izjaviti ţalbu, ali ne ako je o sukobu riješio sud.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
26
Sluţbena osoba ovlaštena za voĊenje postupka i za rješavanje
U upravnoj stvari, za ĉije je rješavanje nadleţan organ uprave, rješenje u upravnom postupku donosi rukovoditelj tog organa, ako propisom o organizaciji tog organa ili drugim posebnim propisima nije drugaĉije odreĊeno.a moţe, posebnim rješenjem, ovlastiti drugu sluţbenu osobu istog organa. Ovlast za rješavanje obuhvaća i voĊenje postupka koje prethodi rješavanju.
Ako je za rješavanje u upravnoj stvari nadleţno Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, postupak vodi osoba ili tijelo koje svojim aktom odredi Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, a ako je u upravnoj stvari nadleţan Dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, postupak vodi i priprema ovlaštena osoba ili tijelo koje svojim aktom odrede ti organi.
U upravnim stvarima u kojima rješava institucija koja ima javne ovlasti, rješenje donosi rukovoditelj institucije.
Pravna pomoć
Izvršenje pojedinih radnji u postupku, organ uprave, odnosno institucija koja ima javne ovlasti, moţe zamolnim putem zatraţiti od organa uprave entiteta, odnosno Brĉko Distrikta Bosne i Hercegovine, na ĉijem podruĉju se radnja treba poduzeti, u granicama svog djelokruga i nadleţnosti.
Zamoljeni organi, odnosno institucije, duţni su postupati sukladno molbi u granicama svoje nadleţnosti, bez odgaĊanja, a najkasnije u roku od 10 dana od dana prijema molbe.
Pravna pomoć za izvršenje pojedinih radnji u postupku moţe se traţiti od sudova samo u okviru posebnih propisa. Najĉešće se traţi dostavljanje spisa, stoje sud duţan uĉiniti.
Za pravnu pomoć u odnosu s inozemnim organima vrijede odredbe meĊunarodnih ugovora, a ako ovih ugovora nema, primjenjuje se naĉelo reciproĉnosti.
Izuzeće
Sluţbena osoba koja je ovlaštena da rješava ili da obavlja pojedine radnje u postupku, izuzet će se od rada u predmetu: ako je u predmetu u kojem se vodi postupak stranka, suovlaštenik, odnosno suobveznik, svjedok, vještak, punomoćnik ili zakonski zastupnik stranke; ako je sa strankom, zastupnikom ili punomoćnikom stranke srodnik po krvi u pravoj liniji, a u poboĉnoj liniji do ĉetvrtog stupnja zakljuĉno, braĉni supruţnik ili srodnik po tazbini do drugog stupnja zakljuĉno, pa i onda kada je braĉna ili vanbraĉna zajednica prestala; ako je sa strankom, zastupnikom ili punomoćnikom stranke u odnosu staratelja, usvojitelja, usvojenika ili hranitelja i ako je u prvostupanjskom postupku sudjelovala u voĊenju postupka ili u donošenju rješenja.
Stranka moţe zahtijevati izuzeće sluţbene osobe i kada postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njezinu nepristranost. U svom zahtjevu stranka mora navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji koji od razloga za izuzeće.
Sluţbena osoba, za koju je stranka zahtijevala izuzeće, ne moţe, sve do donošenja zakljuĉka o ovom zahtjevu, obavljati nikakve radnje u postupku, osim onih koje ne trpe
odgaĊanje.
O izuzeću sluţbene osobe u organu uprave, odnosno instituciji koja ima javne ovlasti, odluĉuje rukovoditelj koji rukovodi tim organom, odnosno institucijom.
O izuzeću se odluĉuje zakljuĉkom i njime će se, ako se usvoji, odredit sluţbena osoba koja će rješavati, odnosno obavljati pojedine radnje u postupku.
Protiv zakljuĉka kojim se odreĊuje izuzeće nije dopuštena ţalba. Moţe se traţiti i
izuzeće zapisniĉara, ali tada odluĉuje sluţbena osoba koja je ovlaštena da vodi postupak.
Stranka
MATO TADIĆ
27
Stranka je osoba na ĉiji je zahtjev pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili koja, radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa, ima pravo sudjelovati u postupku.
Stranka u upravnom postupku moţe biti organ uprave i drugi organ, naselje, grupa osoba, i dr., koji nemaju svojstvo pravne osobe, ako mogu biti nositelji prava i obveza o kojima se rješava u upravnom postupku.
Stranka moţe biti i sindikalna organizacija, ako se upravni postupak odnosi na kakvo pravo ih pravni interes drţavnog sluţbenika u organima uprave, kao i radnika u instituciji koja ima javne ovlasti.
Stranka moţe biti i ombudsman BiH kada u obavljanju poslova iz svoje nadleţnosti naĊe da ima osnova za pokretanje upravnog postupka, radi ostvarivanja prava i sloboda graĊana zajamĉenih Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Stranka u upravnom postupku moţe biti, ustanova i druga pravna osoba, udruţenje graĊana registrirano u skladu sa zakonom, koji prema svom općem aktu imaju zadatak da štite odreĊena prava i interese svojih ĉlanova, mogu, po pristanku svog ĉlana, u njegovo ime staviti zahtjev koji se odnosi na takva prava i interese, kao i stupiti u već pokrenuti postupak sa svim pravima stranke, ah ne sa širim ovlastima od same stranke.
Ako su pravobranitelj BiH i drugi organi vlasti zakonom ovlašteni da u upravnom postupku zastupaju javne interese, imaju u granicama svojih ovlasti prava i duţnosti stranke.
Procesna sposobnost i zakonski zastupnik
Fiziĉka osoba koja je potpuno poslovno sposobna moţe sama obavljati radnje u
postupku (procesna sposobnost).
Za procesno nesposobnu fiziĉku osobu radnje u postupku poduzima njezin zakonski
zastupnik. Zakonski zastupnik odreĊuje se na temelju zakona ili aktom nadleţnog organa
donesenim na temelju zakona.
Pravna osoba obavlja radnje u postupku preko svog predstavnika, odnosno zakonskog
zastupnika, organ uprave preko zakonom ovlaštenog predstavnika, organizacije koje nemaju svojstvo pravne osobe-preko osobe koja se odreĊuje prema općem aktu organizacije, a naselje, odnosno grupa osoba, koje nemaju svojstvo pravne osobe, preko osobe koju oni ovlaste, ako posebnim propisima nije drukĉije odreĊeno.
U tijeku cijelog postupka organ će po sluţbenoj duţnosti paziti moţe li osoba koja se
pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku, te zastupa li stranku njezin zakonski zastupnik, odnosno ovlašteni predstavnik.
Privremeni zastupnik
Ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika ili se neka radnja treba poduzeti protiv osobe ĉije je mjesto prebivališta, odnosno boravka nepoznato, a koja nema punomoćnika, organ koji vodi postupak postavit će takvoj stranci privremenog zastupnika, ako to traţi hitnost predmeta, a postupak se mora provesti. Organ koji vodi postupak odmah će izvijestiti o tome organ starateljstva, a ako je privremeni zastupnik postavljen osobi ĉije je mjesto boravka nepoznato, objavit će svoj zakljuĉak na oglasnoj ploĉi ili na drugi uobiĉajen naĉin. Ako je u pitanju pravna osoba, privremeni zastupnik će se postaviti iz reda osoba iz pravne osobe. Postavljena osoba sudjeluje u postupku za koji je izriĉito postavljena.
Kada je stranka u inozemstvu takoĊer se moţe postaviti privremeni zastupnik.
Zajedniĉki predstavnik
Dvije ili više stranaka mogu, ako posebnim propisom nije drukĉije odreĊeno, u istom predmetu istupati zajedniĉki. One su u tom sluĉaju duţne naznaĉiti tko će od njih istupati kao njihov zajedniĉki predstavnik, ili postaviti zajedniĉkog punomoćnika.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
28
I u sluĉaju odreĊivanja zajedniĉkog predstavnika, odnosno punomoćnika, svaka stranka zadrţava pravo da istupa kao stranka u postupku, da daje izjave, da samostalno izjavljuje ţalbe i koristi druga pravna sredstva.
Punomoćnik
Stranka, odnosno njezin zakonski zastupnik, moţe odrediti punomoćnika koji će je zastupati u postupku, osim u radnjama u kojima je potrebno da sama stranka daje izjave.
Radnje punomoćnika imaju isto pravno djelovanje kao da ih je poduzela sama stranka.
Stranka koja je prisutna kada njezin punomoćnik daje usmenu izjavu, moţe, neposredno poslije date izjave, izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomoćnika.
Punomoćnik moţe biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna, osim osobe
koja se bavi nadripisarstvom. Punomoć se moţe dati pismeno ili usmeno, u zapisnik koji saĉinjava sluţbena osoba organa koji vodi postupak.
Stranka koja nije pismena ili se nije u stanju potpisati, stavit će na pismenu punomoć umjesto potpisa otisak prsta. Ako se punomoć izdaje osobi koja nije odvjetnik, potrebna je i prisutnost dva svjedoka koji će se potpisati na punomoć.
Ako je punomoć data u formi privatne isprave, pa se posumnja u njezinu istinitost, moţe se narediti da se podnese ovjerena punomoć. Punomoć se moţe dati za cijeli postupak ili samo za pojedine radnje, a moţe se i vremenski ograniĉiti.
Punomoć ne prestaje smrću stranke, odnosno prestankom pravne osobe, gubitkom
njezine procesne sposobnosti ili promjenom njezinog zakonskog zastupnika, ali pravni nasljednik stranke, odnosno njezin novi zakonski zastupnik, moţe opozvati raniju punomoć.
Odredbe koje se odnose na stranke vrijede sukladno i za njihove zakonske zastupnike, punomoćnike, privremene zastupnike i zajedniĉke predstavnike.
Stranka moţe tijekom postupka dovesti struĉnu osobu, ali ova osoba ne zastupa
stranku. Stranka ne moţe dovesti kao struĉnog pomagaĉa osobu koja nije poslovno sposobna ili koja se bavi nadripisarstvom. Ako se radi o osobi koja se bavi nadripisarstvom, Sud će o tome odmah obavijestiti stranku i tuţitelja Bosne i Hercegovine. Inaĉe, pitanja u svezi punomoći koja nisu regulirana ovim zakonom, primijenit će se odredbe Zakona o praniĉnom postupku.
Podnesci
Stranka s organima najĉešće komunicira podnescima. Pod podnescima se podrazumijevaju zahtjevi, obrasci koji se koriste za automatsku obradu podataka, prijedlozi, prijave, molbe, ţalbe, prigovori i druge obavijesti kojima se pojedinci ili pravne osobe obraćaju organima.
Podnesci se, u pravilu, predaju neposredno ili šalju poštom pismeno, ili se usmeno izvještavaju na zapisnik u organima, a mogu se, ako nije drukĉije propisano, izjavljivati i faksom ili telegrafski, a moţe i elektronskim putem. Elektronskim putem dostavljen podnesak smatra se podnesenim u trenutku kad je evidentiran na ureĊaju za primanje takvih poruka, nakon ĉega će se bez odgaĊanja elektronskim putem obavijestiti podnositelja podneska o potvrdi prijema podneska. Podnesci se predaju elektronskim putem svakog radnog dana u tijeku 24 sata. Smatra se daje podnesak koji je predat elektronskim putem pravodoban ako je do isteka roka primljen u sustav za prijem podnesaka.
Podnesak se predaje organu nadleţnom za prijem podneska. Organ koji je nadleţan za prijem podneska duţan je primiti podnesak koji mu se predaje, te dati potvrdu o prijemu podneska.
Ako organ nije nadleţan za prijem pismenog podneska, sluţbena osoba ovog organa upozorit će na to podnositelja i uputiti ga organu nadleţnom za prijem, a ako inzistira na prijemu, zaprimit će podnesak, te zakljuĉkom odbaciti zbog nenadleţnosti.
MATO TADIĆ
29
Ako organ poštom dobije tuţbu za pokretanje upravnog spora, tuţbu će bez odgaĊanja dostaviti Sudu Bosne i Hercegovine, o ĉemu će pismeno obavijestiti podnositelja tuţbe.
Podnesak mora biti razumljiv i sadrţavati sve što je potrebno da bi se prema njemu moglo postupiti. Podnesak naroĉito treba sadrţavati: oznaĉenje organa kojem se upućuje,
predmet na koji se odnosi zahtjev, odnosno prijedlog, tko je zastupnik ili punomoćnik, ako ga ima, te ime i prezime i mjesto boravka (adresu) podnositelja, odnosno zastupnika ili punomoćnika.
Podnositelj je duţan svojeruĉno potpisati podnesak (prihvaća se i elektronski potpis). Izuzetno, podnesak moţe umjesto podnositelja potpisati njegov braĉni supruţnik, jedan od
njegovih roditelja, sin ili kći, ili odvjetnik koji je uz ovlast stranke sastavio podnesak. Ako je podnositelj nepismen ili se nije u stanju potpisati, potpisat će ga druga pismena osoba, koja će potpisati i svoje ime i adresu.
Podnesak se ne moţe odbaciti zbog formalnih razloga, ali će organ zatraţiti da se ti nedostaci otklone i o tome saĉinit zabilješku u spisu. Ako se ne otklone nedostaci, smatrat će se da podnesak nije ni podnesen.
Ako podnesak sadrţi više zahtjeva koji se moraju rješavati odvojeno, organ koji primi
podnesak uzet će u rješavanje zahtjeve za ĉije je rješavanje nadleţan, a ostale će zahtjeve proslijediti nadleţnom organu.
Podnesci se mogu predati i elektronskim putem. Organi i stranke, odnosno osoba ovlaštena za zastupanje stranaka, meĊusobno će komunicirati u elektronskoj formi ako stranke, odnosno osoba ovlaštena za zastupanje stranke, na to pristanu izjavom.
Pozivanje
Organ koji vodi postupak ovlašten je pozivati osobu ĉija je prisutnost u postupku potrebna, a koja ima prebivalište ili boravište na njegovom podruĉju. Pozivanje se ne moţe vršiti radi dostavljanja pismenih otpravaka rješenja i zakljuĉaka, ili radi saopćenja koja se mogu izvršiti poštom.
Pozivanje se vrši pismenim putem, ako posebnim propisima nije predviĊen drugi
naĉin.
U pismenom pozivu naznaĉit će se naziv organa koji poziva, ime i prezime i adresa osobe koja se poziva, mjesto, dan, a kada je to moguće, i sat dolaska pozvanog, predmet zbog kojega se poziva i u kojem svojstvu (kao stranka, svjedok, vještak itd.), a zatim i koja pomoćna i dokazna sredstva pozvani treba ponijeti. U pozivu se mora navesti je li pozvana osoba duţna doći osobno ili moţe poslati punomoćnika koji će je zastupati, a zatim će se upozoriti na posljedicu daje u sluĉaju sprijeĉenosti da se odazove pozivu duţna izvijestiti organ koji je izdao poziv. Pozvani će se, takoĊer, upozoriti na posljedicu da moţe biti priveden ako se iz neopravdanih razloga ne odazove pozivu, ili ne izvijesti da je sprijeĉen doći, odnosno da moţe biti novĉano kaţnjen.
U pozivu na usmenu raspravu stranka se moţe pozvati da podnese pismene i druge dokaze, a moţe se upozoriti i da moţe povesti svjedoke na koje se namjerava pozvati.
Nitko ne moţe biti pozvan da doĊe u tijeku noći. Pozivanje za dolazak noću moţe se
izvršiti samo izuzetno, ako je to predviĊeno posebnim propisima i ako se radi o izvršenju hitnih i neodgodivih mjera koje u pozivu moraju biti navedene, kao i propis na temelju kojeg se vrši to pozivanje.
Odaziv na poziv je obvezan. U suprotnom osoba moţe biti privedena ili novĉano
kaţnjena u iznosu od 50 KM. Na ovo se mora upozoriti u samom pozivu.
Zapisnik
O usmenoj raspravi ili drugoj vaţnijoj radnji u postupku, kao i vaţnijim usmenim izjavama stranaka ili trećih osoba u postupku, sastavlja se zapisnik.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
30
U zapisnik se unosi: naziv organa koji obavlja radnju, broj i datum, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kada se obavlja radnja i predmet u kojem se ona obavlja, imena sluţbenih osoba, prisutnih stranaka i njihovih zastupnika ili punomoćnika i drugih osoba koje su prisutne izvoĊenju radnje.
Zapisnik treba sadrţavati toĉno i kratko tijek i sadrţaj u postupku izvršene radnje i datih izjava i da se te radnje i izjave ograniĉe na ono što se tiĉe same stvari koja je predmet postupka. U zapisniku se navode sve isprave koje su u bilo koju svrhu upotrijebljene pri izvoĊenju radnje, a prema potrebi, ove se isprave prilaţu zapisniku.
Izjave stranaka, svjedoka, vještaka i drugih osoba koje sudjeluju u postupku, a koje su znaĉajne za donošenje rješenja, upisuju se u zapisnik što toĉnije, a prema potrebi, i njihovim rijeĉima. U zapisnik se upisuju i svi zakljuĉci koji se u tijeku radnje donesu, a naznaĉi se i ako je postupak voĊen posredstvom tumaĉa.
Zapisnik mora biti voĊen uredno i u njemu se ne smije ništa brisati. Mjesta koja su precrtana do zakljuĉenja zapisnika moraju ostati ĉitljiva, i njih svojim potpisom ovjerava sluţbena osoba koja rukovodi radnjom postupka.
U već potpisanom zapisniku ne smije se ništa dodavati ni mijenjati. Dopuna u već zakljuĉenom zapisniku unosi se u dodatak zapisnika.
Prije zakljuĉenja zapisnik će se proĉitati saslušanim osobama i ostalim osobama koje sudjeluju u radnji postupka. Ove osobe imaju pravo i same pregledati zapisnik i staviti svoje primjedbe, a sluţbena osoba obvezna je to omogućiti. Na kraju zapisnika navest će se da je zapisnik proĉitan i da nisu stavljene nikakve primjedbe, ili ako jesu, ukratko će se upisati sadrţaj danih primjedbi.
Stranka, svjedoci, vještaci i druge osobe koje su saslušane u postupku u zapisniku će se potpisati ispod onog dijela zapisnika gdje je upisana njihova izjava, a ako su vršena suoĉenja, dio zapisnika o tome potpisat će osobe koje su suoĉene.
Ako se zapisnik sastoji od više listova, oni će se oznaĉiti rednim brojevima, a svaki list će na kraju svojim potpisom ovjeriti sluţbena osoba koja rukovodi radnjom postupka i osoba ĉija je izjava upisana na kraju lista.
Dopune već zakljuĉenog zapisnika ponovno će se potpisati i ovjeriti.
Ako osoba koja treba potpisati zapisnik nije pismena, ili ne moţe pisati, potpisat će ga jedna pismena osoba koja će staviti i svoj potpis. Ovo ne moţe biti sluţbena osoba koja rukovodi radnjom postupka, niti zapisniĉar.
Ako neka osoba neće da potpiše zapisnik, ili se udalji prije zakljuĉenja zapisnika, to će se upisati u zapisnik i navesti razlog zbog kojeg je potpis uskraćen. Zapisnik je javna isprava. Dopušteno je dokazivati netoĉnost zapisnika.
O vijećanju i glasovanju sastavlja se poseban zapisnik. Zapisnik se moţe diktirati u
elektronski nosaĉ zvuka. U roku od tri dana mora se napraviti zapisnik u pisanoj formi i dostaviti strankama.
Razgledanje spisa i obavještavanje o tijeku postupka
Stranke imaju pravo razgledati spise predmeta i o svom trošku prepisati, odnosno fotokopirati potrebne spise, a organ je obvezan to omogućiti. Spisi se razgledaju i prepisuju pod nadzorom odreĊene sluţbene osobe.
Ne mogu se razgledati ni prepisivati, odnosno fotokopirati: zapisnik o vijećanju i glasovanju, sluţbeni referati i nacrti rješenja, kao ni drugi spisi koji se vode kao povjerljivi, ako bi se time mogla osujetiti svrha postupka, ili ako se to protivi javnom interesu ili opravdanom interesu stranke ili trećih osoba.
Stranka i svaka druga osoba koja uĉini vjerojatnim svoj pravni interes u predmetu, kao i zainteresirani organi, imaju pravo obavještavati se o tijeku postupka.
Dostavljanje pismena - naĉin dostavljanja
MATO TADIĆ
31
Dostavljanje pismena (poziva, rješenja, zakljuĉaka i drugih sluţbenih spisa) obavlja se, u pravilu, tako što se pismeno predaje osobi kojoj je namijenjeno.
Dostavljanje se obavlja preko pošte ili ga obavlja organ posredstvom svoje sluţbene osobe. Dostavljanje se obavlja samo radnim danom, i to danju.
Dostavljanje se obavlja, u pravilu, u stanu ili na radnom mjestu gdje je zaposlena osoba kojoj se dostavljanje mora izvršiti, a odvjetniku u njegovom odvjetniĉkom uredu. Dostavljanje se moţe izvršiti i elektronskim putem upotrebom informacijskog sustava drţavnog organa, odnosno pravne ili fiziĉke osobe koja obavlja dostavljanje pismena elektronskim putem kao svoju djelatnost, ako za to od nadleţnog organa dobije dozvolu, sukladno posebnom propisu. Osobi kojoj je pismeno namijenjeno šalje se elektronsko saopćenje u kojem se navodi da se u informacionom sustavu nalazi pismeno i odreĊuje rok od 15 dana u kojem se to pismeno mora podići. To moţe uĉinit na kalsiĉni naĉin potpisivanjem potvrde o dostavi ili putem elktronske dostavnice.
Ako osoba ne preuzme pismeno, smtra se daje nakon isteka 15 dana pismeno dostavljeno.
a) Obvezno osobno dostavljanje pismena: Dostavljanje se mora izvršiti osobno osobi kojoj je pismeno namijenjeno, kad je takvo dostavljanje odreĊeno ovim zakonom ili drugim propisom, kad od dana dostavljanja poĉinje teći rok koji se prema zakonu ne moţe produţavati, ili kad to odredi organ koji je naredio dostavljanje. Smatra se da je izvršeno osobno dostavljanje odvjetniku i predajom pismena osobi zaposlenoj u odvjetniĉkom uredu.
Kad se osoba kojoj se dostavljanje treba osobno izvršiti ne zatekne u stanu, odnosno na radnom mjestu, ili u odvjetniĉkom uredu, dostavljaĉ će obavijestiti kad i na kojem mjestu ga moţe naći, pa će mu ostaviti pismeno obavještenje da odreĊeni dan i sat bude u svom stanu,
odnosno na radnom mjestu, radi primanja pismena. Dostavljanjem pismena zakonskom zastupniku, punomoćniku ili punomoćniku za primanje pismena smatra se da je dostavljanje izvršeno samoj stranci.
b) Posredno dostavljanje pismena: Kad se osoba kojoj se dostavljanje mora izvršiti ne zatekne u svom stanu, dostavljanje se obavlja predajom pismena nekom od odraslih ĉlanova njezinog domaćinstva, a ako se ni oni ne zateknu u stanu, pismeno se moţe predati susjedu, ako on na to pristane.
Ako se dostavljanje obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno treba dostaviti, a ta osoba se tu ne zatekne, dostavljanje se moţe izvršiti osobi koja je na istom mjestu zaposlena, ako ona pristane primiti pismeno.
Ako se utvrdi daje osoba kojoj se dostavljanje mora izvršiti odsutna i da joj se ne moţe pismeno na vrijeme predati, pismeno će se vratiti organu koji ga je izdao, uz naznaku gdje se odsutna osoba nalazi. Ako je dostavljanje pismena izvršeno nekom drugom organu, onda će se na vratima stranke ostaviti obavijest gdje je pismeno ostavljeno.
Dostavljanje se smatra izvršenim kad je obavijest stavljena na vrata, s tim da oštećenje
ili uništenje ove obavijesti, izvršeno nakon stavljanja na vrata, ne utjeĉe na valjanost dostavljanja.
Posebni sluĉajevi dostavljanja pismena
a) Dostavljanje pismena zakonskom zastupniku i punomoćniku:
Dostavljanje zakonskom zastupniku ili punomoćniku, ako ih stranka ima, obavlja se na naĉin koji su predviĊeni za osobno dostavljanje, odnosno dostavljanje zastupniku ili punomoćniku.
Ako više stranaka imaju zajedniĉkog zakonskog zastupnika ili punomoćnika u istom predmetu, dostavljanje se za sve njih obavlja tom zakonskom zastupniku, odnosno punomoćniku. Ako stranka ima više punomoćnika, dovoljno je da se dostavljanje izvrši samo jednom od njih.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
32
b) Dostavljanje pismena punomoćniku za primanje pismena: Stranka moţe ovlastiti odreĊenu osobu za prijem pismena kojoj će se obavljati dostavljanje. Punomoćnik za primanje pismena duţan je svaki akt bez odgaĊanja poslati stranci. Dostavljanjem pismena punomoćniku za primanje pismena smatra se daje dostavljanje izvršeno stranci kojoj je pismeno trebalo biti dostavljeno.
Punomoćnik moţe biti i zajedniĉki za više stranaka s istovjetnim zahtjevom i o tome treba obavijestiti organ. Zajedniĉki punomoćnik za primanje pismena duţan je, bez odgaĊanja, obavijestiti sve stranke o pismenu koje je za njih primio i omogućiti im da pregledaju, prepišu i ovjere pismeno koje, u pravilu, on treba ĉuvati.
U pismenu koje se dostavlja punomoćniku za primanje pismena oznaĉit će se sve osobe za koje se dostavljanje vrši.
c) Dostavljanje pismena organima vlasti, poduzećima (društvima),
ustanovama i drugim pravnim osobama: Dostavljanje pismena organima vlasti, poduzećima (društvima), ustanovama i drugim pravnim osobama obavlja se
predajom pismena sluţbenoj osobi, odnosno osobi odreĊenoj za primanje pismena. Ako dostavljaĉ u tijeku radnog vremena ne naĊe osobu odreĊenu za primanje pismena, predaju pismena moţe izvršiti ma kojoj osobi zaposlenoj u tom organu, odnosno pravnoj osobi koja se zatekne u njihovim prostorijama.
d) Dostavljanje pismena ostalim osobama: Fiziĉkim osobama i pravnim osobama u inozemstvu, kao i stranim drţavama, meĊunarodnim organizacijama i
osobama u Bosni i Hercegovini koje uţivaju diplomatski imunitet, dostavljanje pismena obavlja se preko organa uprave nadleţnog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine, ako meĊunarodnim ugovorima nije drukĉije odreĊeno.
Vojnim osobama, pripadnicima policije, osobama zaposlenim u suhozemnom, rijeĉnom, pomorskom i zraĉnom prometu, dostavljanje pismena moţe se obavljati i preko njihovih zapovjedništava (komandi), odnosno organa ili pravne osobe u kojima su zaposleni.
Osobama koje su lišene slobode dostavljanje pismena obavlja se preko uprave ustanove u kojoj se nalaze.
e) Dostavljanje pismena javnom obavijesti: Ako se radi o osobi ili više osoba koje organu nisu poznate ili koje se ne mogu odrediti, dostavljanje pismena izvršit će se javnom obavijesti na oglasnoj ploĉi organa koji je pismeno izdao. Smatra se da je dostavljanje pismena izvršeno poslije isteka 15 dana od dana isticanja obavijesti na oglasnoj ploĉi, ako organ koji je pismeno izdao ne odredi duţi rok. Osim objavljivanja na oglasnoj ploĉi, organ moţe objaviti obavijest u novinama, odnosno drugim sredstvima javnog informiranja ili na neki drugi uobiĉajeni naĉin.
f) Odbijanje prijema pismena: Ako osoba kojoj je pismeno upućeno, odnosno odrasli ĉlan njegovog domaćinstva, bez zakonskog razloga odbije primiti pismeno, ili to uĉini osoba zaposlena u organu, poduzeću (društvu), ustanovi ili drugoj pravnoj osobi ili u
odvjetniĉkom uredu, odnosno ako to uĉini osoba koju su za prijem pismena odredili naselje, grupa osoba i dr., dostavljaĉ će pismeno ostaviti u stanu ili radnom mjestu gdje je ta osoba zaposlena ili će pismeno staviti na vrata stana ili prostorije gdje je zaposlena, a to će zabiljeţiti na dostavnici.
g) Promjena stana: Kada stranka ili njezin zakonski zastupnik u tijeku postupka promijene svoje prebivalište ili stan, duţni su o tome odmah obavijestiti organ koji vodi
postupak.
Ako oni to ne uĉine, a dostavljaĉ ne moţe saznati gdje su se odselili, organ će odrediti da se sva daljnja dostavljanja pismena u postupku za tu stranku obavlja stavljanjem pismena na oglasnu ploĉu organa koji vodi postupak.
Dostavljanje se smatra izvršenim poslije isteka 15 dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploĉu organa koji vodi postupak.
MATO TADIĆ
33
Dostavnica
Dokaz o izvršenom dostavljanju pismena predstavlja potvrda o dostavljanju
(dostavnica), koja sadrţi: naziv organa koji dostavlja, broj i datum, naziv pismena koje se dostavlja, ime stranke, odnosno osobe kojoj se pismeno dostavlja i njezinu adresu.
Na dostavnici se upisuje datum dostavljanja i potpisuje je primatelj i dostavljaĉ. Primatelj će na dostavnici sam slovima naznaĉiti datum prijema, a ako je nepismen, onda će to uraditi dostavljaĉ i napisati zašto primatelj nije stavio svoj potpis.
Ako primatelj odbije potpisati dostavnicu, dostavljaĉ će to zabiljeţiti na dostavnici i
ispisati slovima datum predaje, i time se smatra da je dostavljanje izvršeno.
Formu i naĉin elektronskog dostavljanja propisuje Vijeće ministara na prijedlog resornog ministarstva.
Greške u dostavljanju pismena
Ako pri dostavljanju pismena bude napravljena greška koja se odnosi na datum dostavljanja ili osobu kojoj je pismeno predano, organ o ĉijem se pismenu radi duţan je
provesti postupak radi utvrĊivanja tih ĉinjenica. Smatrat će se da je dostavljanje izvršeno onog datuma za koji se u postupku utvrdi daje osoba kojoj je pismeno namijenjeno stvarno dobila to pismeno.
Ako je dostavnica nestala, izvršeno dostavljanje pismena moţe se dokazivati i drugim sredstvima, što se utvrĊuje u postupku.
Rokovi
Za poduzimanje pojedinih radnji u postupku mogu biti odreĊeni rokovi. Ako rokovi nisu odreĊeni zakonom ili drugim propisom, odreĊuje ih, s obzirom na okolnosti sluĉaja, sluţbena osoba koja vodi postupak. Rok koji je odredila sluţbena osoba koja vodi postupak, kao i rok odreĊen propisima za koji je predviĊena mogućnost produţenja, moţe se produţiti na molbu zainteresirane osobe, koja se podnosi prije isteka roka ili tri dana nakon isteka roka, ako postoje opravdani razlozi za produţenje, o ĉemu se radi sluţbena zabilješka u spisu.
Rokovi se odreĊuju na dane, mjesece i godine.
Kada je rok odreĊen na dane, dan u koji je dostavljanje ili obavijest izvršena, odnosno u koji pada dogaĊaj od kojega treba raĉunati trajanje roka, ne uraĉunava se u rok, već se za poĉetak roka uzima prvi naredni dan. Rok koji je odreĊen prema mjesecima, odnosno prema godinama, završava se istekom onog dana, mjeseca, odnosno godine, koji prema svom broju odgovara danu kad su dostavljanje ili obavijest izvršeni, odnosno danu na koji pada dogaĊaj od kojega se raĉuna trajanje roka. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok istjeĉe posljednjeg dana tog mjeseca.
Završetak roka moţe se oznaĉiti i izvjesnim kalendarskim datumom.
Poĉetak i tijek rokova ne sprjeĉavaju nedjeljni dani, odnosno dani kada se ne radi i dani drţavnih praznika. Ako posljednji dan roka pada u nedjelju ili na dan drţavnog praznika, ili na neki drugi dan kad organ u kojem se radnja postupka mora poduzeti ne radi, rok istjeĉe istekom prvog narednog radnog dana.
Podnesak je podnesen u roku ako je prije nego što rok istekne stigao organu kojem je
trebao biti predat. Kad je podnesak upućen poštom, preporuĉeno ili telegrafski, dan predaje pošti smatra se danom predaje organu kojemu je upućen.
Za osobe lišene slobode, dan predaje podneska upravi ustanove u kojoj se te osobe nalaze smatra se danom predaje organu kojem je upućen.
Povrat u prijašnje stanje
Stranci koja je zbog opravdanih razloga propustila u roku izvršiti neku radnju postupka, pa je uslijed tog propuštanja iskljuĉena od obavljanja ove radnje, dopustit će se, na njezin prijedlog, povrat u prijašnje stanje. Dopustit će joj se povrat i kad je ona iz
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
34
neznanja ili oĉiglednom greškom podnesak pravodobno poslala obiĉnom poštom ili neposredno predala nenadleţnom organu. Dopustit će se i u sluĉaju kad je stranka oĉiglednom greškom prekoraĉila rok, ali je nadleţni organ ipak primio podnesak najkasnije za tri dana poslije isteka roka, ako bi stranka zbog zakašnjenja izgubila neko pravo.
Stranka je duţna u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje iznijeti okolnosti zbog kojih je bila sprijeĉena u roku izvršiti propuštenu radnju i te okolnosti uĉiniti bar vjerojatnim.
Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se u roku od osam dana raĉunajući od dana kad je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije
saznala za propuštanje, onda od dana kada je to saznala.
Poslije isteka tri mjeseca od dana propuštanja ne moţe se traţiti povrat u prijašnje stanje.
Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se organu u kojem je trebalo izvršiti propuštenu radnju, a o prijedlogu odluĉuje zakljuĉkom organ u kojem je trebalo izvršiti propuštenu radnju. Protiv zakljuĉka kojim se dopušta povrat u prijašnje stanje nije dopuštena ţalba.
Nepravodobno podnesen prijedlog odbacit će se bez daljnjeg postupka.
Protiv zakljuĉka kojim je odbijen prijedlog za povrat u prijašnje stanje dopuštena je posebna ţalba, samo ako je zakljuĉak donio prvostupanjski organ, a kad je zakljuĉak o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje donio organ nadleţan za rješavanje u drugom stupnju o glavnoj stvari, ţalba nije dopuštena.
Prijedlog za povrat u prijašnje stanje ne zaustavlja tijek postupka, ali organ nadleţan za
odluĉivanje o prijedlogu moţe privremeno prekinuti postupak dok zakljuĉak o prijedlogu kojim je riješeno o povratu ne postane konaĉan.
Kada je povrat u prijašnje stanje dopušten, postupak se vraća u ono stanje u kojem se nalazio prije propuštanja, a poništavaju se sva rješenja i zakljuĉci koje je organ donio u vezi s propuštanjem.
Troškovi postupka - troškovi organa i stranaka i oslobaĊanje od plaćanja
troškova
Izdaci u gotovom novcu organa koji vodi postupak, kao što su: putni troškovi sluţbenih osoba, izdaci za svjedoke, vještake, tumaĉe, uviĊaj, oglase i si., a koji su nastali provoĊenjem postupka povodom neke upravne stvari, padaju, u pravilu, na teret onoga koji je postupak vodio.
Kad osoba koja sudjeluje u postupku prouzrokuje svojom krivnjom ili obiješću troškove pojedinih radnji u postupku, duţna je snositi te troškove.
U pravilu, svaka stranka sama snosi svoje troškove prouzrokovane postupkom, kao što su troškovi dolaţenja, gubljenja vremena, izdaci na pristojbe, za pravno zastupanje i struĉno pomaganje.
Troškovi za pravno zastupanje nadoknaĊuju se samo u sluĉajevima kad je takvo zastupanje bilo nuţno i opravdano.
Svaka stranka snosi svoje troškove postupka koji je završen poravnanjem, ako u poravnanju nije drukĉije odreĊeno.
Troškove postupka u vezi s izvršenjem snosi izvršitelj. Ako se ovi troškovi od njega ne
mogu naplatiti, snosi ih stranka na ĉiji je prijedlog izvršenje provedeno.
U rješenju kojim se postupak završava, organ koji donosi rješenje odreĊuje tko snosi troškove postupka, njihov iznos i kome se i u kojem roku mora isplatiti.
Svjedoci, vještaci, tumaĉi (prevoditelji) i sluţbene osobe imaju pravo na nadoknadu troškova putovanja i izdataka izazvanih boravljenjem u mjestu radi izvršenja tih radnji, s tim da tim osobama pripada i nadoknada izgubljene zarade, ako za to vrijeme ne ostvaruju zaradu na temelju radnog odnosa u organu vlasti ili pravnoj osobi ili drugoj osobi, odnosno
MATO TADIĆ
35
instituciji u kojima su zaposlene. Osim nadoknade, vještaci i tumaĉi imaju pravo i na posebnu nagradu.
Organ koji vodi postupak moţe osloboditi stranku snošenja troškova u cijelosti ili djelomiĉno, ako nade da ona ne moţe podnijeti troškove bez štete za sebe i izdrţavanje obitelji. Organ donosi zakljuĉak o tome na prijedlog stranke, na temelju uvjerenja o
njezinom imovinskom stanju.
OslobaĊanje od snošenja troškova odnosi se na oslobaĊanje od pristojbi, izdataka organa koji vodi postupak, kao što su putni troškovi sluţbenih osoba, izdaci za svjedoke, vještake, tumaĉe, uviĊaj, oglase i si., kao i na oslobaĊanje od polaganja osiguranja za troškove.
Strani drţavljani oslobodit će se snošenja troškova samo pod uvjetom reciproĉnosti.
Pokretanje postupka
Upravni postupak pokreće nadleţni organ po sluţbenoj duţnosti ili povodom
zahtjeva stranke. Nadleţni organ pokrenut će postupak po sluţbenoj duţnosti kad to
odreĊuje zakon ili na zakonu zasnovan propis ili kad utvrdi ili sazna da, s obzirom na postojeće ĉinjeniĉno stanje, treba, radi zaštite javnog interesa, pokrenuti upravni postupak.
Upravni postupak pokrenut je ĉim je nadleţni organ izvršio ma koju radnju radi voĊenja postupka. Ako nadleţni organ povodom stavljenog zahtjeva stranke naĊe da prema vaţećim propisima nema uvjeta za pokretanje postupka, donijet će o tome zakljuĉak, kojim
će se podneseni zahtjev odbaciti kao preuranjen. Protiv tog zakljuĉka dopuštena je posebna ţalba.
U stvarima u kojima je zakonom ili prema prirodi stvari za pokretanje i voĊenje upravnog postupka potreban zahtjev stranke, nadleţni organ moţe pokrenuti i voditi postupak samo ako postoji takav zahtjev.
Spajanje stvari u jedan postupak
Ako se prava ili obveze stranaka temelje na istom ili sliĉnom ĉinjeniĉnom stanju i na istoj pravnoj osnovi i ako je organ koji vodi postupak u pogledu svih predmeta stvarno nadleţan, moţe se pokrenuti i voditi jedan postupak i onda kad je rijeĉ o pravima i obvezama više stranaka.
O voĊenju jednog postupka u ovakvim sluĉajevima nadleţni organ donijet će poseban zakljuĉak, protiv kojega se moţe izjaviti ţalba, osim ako je zakljuĉak donio drugostupanjski organ.
Nadleţni organ moţe javnim izvješćem pokrenuti upravni postupak prema većem broju osoba koje organu nisu poznate ili se ne mogu odrediti, a koje u postupku mogu imati poloţaj stranke, ako je rijeĉ o bitno istom zahtjevu prema svim tim osobama. MeĊutim, svaka stranka istupa u postupku samostalno.
Izmjena zahtjeva i odustajanje od zahtjeva
Budući daje postupak pokrenut, stranka moţe do donošenja rješenja u prvom stupnju proširiti stavljeni zahtjev, ili umjesto ranijeg zahtjeva staviti drugi, bez obzira na to temelji li se prošireni ili izmijenjeni zahtjev na istom pravnom osnovu, pod uvjetom da se takav zahtjev temelji na bitno istom ĉinjeniĉnom stanju.
Stranka moţe odustati od svog zahtjeva u tijeku cijelog postupka.
Kad je postupak pokrenut povodom zahtjeva stranke, a stranka odustane od svog
zahtjeva, organ koji vodi postupak donijet će zakljuĉak kojim se postupak obustavlja. O
tome će biti obaviještena protivna stranka, ako je ima.
Ako je daljnje voĊenje postupka potrebno u javnom interesu, ili ako to zahtijeva protivna stranka, nadleţni organ produţit će voĊenje postupka.
Protiv zakljuĉka kojim se obustavlja postupak dopuštena je posebna ţalba.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
36
Stranka odustaje od svog zahtjeva podnošenjem pismene izjave koju daje organu koji vodi postupak ili usmeno na zapisnik. Dok organ koji vodi postupak ne donese zakljuĉak o obustavljanju postupka i ne dostavi ga stranci, stranka moţe opozvati svoje odustajanje od zahtjeva.
Ako je stranka odustala od svog zahtjeva poslije donošenja prvostupanjskog rješenja, a
prije isteka roka za ţalbu, zakljuĉkom o obustavi postupka poništava se prvostupanjsko rješenje. Ako je stranka odustala od svog zahtjeva poslije izjavljene ţalbe, a prije nego što joj je dostavljano rješenje doneseno povodom ţalbe, zakljuĉkom o obustavi postupka poništava se prvostupanjsko rješenje kojim je zahtjev stranke bio usvojen, bilo u cijelosti, bilo djelomiĉno, ako je stranka u potpunosti odustala od svog zahtjeva.
Stranka koja je odustala od zahtjeva duţna je snositi sve troškove koji su nastali do obustavljanja postupka, osim ako posebnim propisima nije drukĉije odreĊeno.
Poravnanje
Ako u postupku sudjeluju dvije ili više stranaka sa suprotnim zahtjevima, sluţbena osoba koja vodi postupak nastojat će u tijeku cijelog postupka da se stranke poravnaju, potpuno ili bar u pojedinim spornim toĉkama.
Poravnanje mora biti uvijek jasno i odreĊeno, i ne smije biti na štetu javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa trećih osoba. Sluţbena osoba koja vodi postupak mora na
to paziti po sluţbenoj duţnosti.
Poravnanje se upisuje u zapisnik. Poravnanje je zakljuĉeno kad stranke poslije proĉitanog zapisnika o poravnanju potpišu zapisnik. Ovjeren prijepis zapisnika predat će se strankama ako ga traţe. Poravnanje ima snagu izvršnog rješenja donesenog u upravnom postupku.
Organ pred kojim je zakljuĉeno poravnanje donijet će zakljuĉak kojim će prema potrebi postupak obustaviti u cijelosti ili djelomiĉno.
Ako zakljuĉak o obustavljanju, odnosno o nastavljanju postupka, nije sukladan zakljuĉenom poravnanju, protiv zakljuĉka je dopuštena posebna ţalba.
Postupak do donošenja rješenja - zajedniĉke odredbe
Prije donošenja rješenja moraju se utvrditi sve ĉinjenice i okolnosti koje su znaĉajne za rješenje i strankama omogućiti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese o ĉemu se stara sluţbena osoba koja vodi postupak.
Ovo se moţe izvršiti u skraćenom postupku ili u posebnom ispitnom postupku.
Sluţbena osoba koja vodi postupak moţe u tijeku cijelog postupka upotpunjavati ĉinjeniĉno stanje i izvoditi dokaze i o onim ĉinjenicama koje ranije u postupku nisu bile iznesene ili još nisu utvrĊene ili ako naĊe daje to potrebno radi razjašnjenja stvari.
Sluţbena osoba koja vodi postupak obvezna je pribaviti po sluţbenoj duţnosti podatke o ĉinjenicama o kojima sluţbenu evidenciju vodi organ nadleţan za rješavanje. Na isti naĉin postupit će sluţbena osoba u pogledu ĉinjenica o kojima sluţbenu evidenciju vodi drugi organ, odnosno poduzeće (društvo), ustanova ili druga pravna osoba.
Ĉinjeniĉno stanje, na kojem temelji svoj zahtjev, stranka je duţna iznijeti toĉno, istinito i odreĊeno. Ako nije rijeĉ o ĉinjenicama koje su općepoznate, stranka je duţna za svoje navode ponuditi dokaze i, po mogućnosti, podnijeti ih.
Ako stranka nije u roku koji joj je organ odredio podnijela dokaze, organ ne moţe zbog toga odbaciti zahtjev kao da nije podnesen, nego je duţan nastaviti postupak i riješiti
upravnu stvar.
Stranka u tijeku postupka daje izjavu, u pravilu, usmeno, a moţe je dati i pismeno. Ako je stranci nareĊeno ili dopušteno da podnese pismenu izjavu, ne moţe joj se uslijed toga oduzeti pravo da svoju izjavu da usmeno.
MATO TADIĆ
37
Ako se u tijeku postupka pojavi osoba koja do tada nije sudjelovala u postupku kao stranka, pa zahtijeva da sudjeluje u postupku kao stranka, sluţbena osoba koja vodi postupak ispitat će njezino pravo da bude stranka i o tome će donijeti zakljuĉak. Protiv zakljuĉka kojim se ne priznaje to svojstvo dopuštena je posebna ţalba.
Sluţbena osoba koja vodi postupak duţna je, po potrebi, upozoriti stranku na njezina prava u postupku i ukazati joj na pravne posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku.
Kada se odrţava usmena rasprava ili uviĊaj prije ovih radnji, organ će zakazati pripremni postupak, o ĉemu obavještava stranke sedam dana prije odrţavanja pripremnog postupka. U pozivu će biti navedeno koja će procesna radnja biti obavljena na pripremnom postupku.
Pripremni postupak se, u pravilu, odrţava u sjedištu organa koji vodi postupak, a iz razloga ekonomiĉnosti moţe biti i drugo mjesto. Protiv zakljuĉka o eventualnom odlaganju ili dozvoli vezano za pripremni postupak, nije dozvoljena ţalba.
Skraćeni postupak: Organ moţe po skraćenom postupku riješiti stvar neposredno:
1) ako je stranka u svom zahtjevu navela ĉinjenice ili podnijela dokaze na temelju kojih se moţe utvrditi stanje stvari, ili ako se to stanje moţe utvrditi na temelju općepoznatih ĉinjenica ili ĉinjenica koje su organu poznate;
2) u sluĉaju kad je propisom predviĊeno da se stvar moţe riješiti na temelju ĉinjenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvrĊuju, ali su ĉinjenice ili okolnosti uĉinjene vjerojatnim, a iz svih okolnosti proizlazi da se zahtjevu stranke treba udovoljiti;
3) kad je rijeĉ o poduzimanju u javnom interesu hitnih mjera koje se ne mogu odgaĊati, a ĉinjenice na kojima rješenje treba biti utemeljeno utvrĊene su ili bar uĉinjene vjerojatnim.
Poseban ispitni postupak: Poseban ispitni postupak provodi se kad je to potrebno radi utvrĊivanja ĉinjenica i okolnosti koje su znaĉajne za razjašnjenje stvari ili radi davanja mogućnosti strankama da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese.
Tijek ispitnog postupka odreĊuje, prema okolnostima pojedinog sluĉaja, sluţbena osoba koja vodi postupak i ona odreĊuje koje se radnje u postupku moraju izvršiti i izdaje nareĊenja za njihovo izvršenje.
Stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku i, radi ostvarenja cilja postupka, dati potrebne podatke, i braniti svoja prava i zakonom zaštićene interese, a sluţbena osoba obvezna je to omogućiti.
Sluţbena osoba koja vodi postupak duţna je pruţiti mogućnost stranci: da se izjasni o svim okolnostima i ĉinjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima i ponuĊenim dokazima, da sudjeluje u izvoĊenju dokaza i da postavlja pitanja drugim
strankama, svjedocima i vještacima posredstvom sluţbene osobe koja vodi postupak, a s njezinom dozvolom i neposredno, kao i da se upozna s rezultatom izvoĊenja dokaza i da se o tome izjasni.
Prethodno pitanje
Ako organ koji vodi postupak naiĊe na pitanje bez ĉijeg se rješenja ne moţe riješiti sama stvar, a to pitanje ĉini samostalnu pravnu cjelinu za ĉije je rješenje nadleţan sud ili
koji drugi organ (prethodno pitanje), on moţe postupiti na dva naĉina: sam raspraviti to
MATOTADIć
38
pitanje, ili postupak prekinuti dok nadleţni organ to pitanje ne riješi. O prekidu postupka donosi se zakljuĉak protiv kojeg je dopuštena posebna ţalba, osim ako je zakljuĉak donio
drugostupanjski organ.
Ako je organ raspravio prethodno pitanje, rješenje takvog pitanja ima pravno djelovanje samo u stvari u kojoj je to pitanje riješeno.
U pitanju postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti uĉinitelja, organ koji vodi postupak vezan je pravomoćnom presudom kaznenog suda kojom je optuţeni proglašen krivim.
Organ koji vodi postupak mora prekinuti postupak kad se prethodno pitanje odnosi na
postojanje kaznenog djela, na postojanje braka, utvrĊivanje oĉinstva, ili kad je to zakonom odreĊeno.
Kad se prethodno pitanje odnosi na kazneno djelo, a nema mogućnosti za kazneno gonjenje, organ koji vodi postupak raspravit će i o tom pitanju.
Organ moţe narediti stranci da sama pokrene postupak rješenja prethodnog pitanja i za to joj ostaviti rok. Ako stranka ne podnese u odreĊenom roku dokaz da je od nadleţnog organa traţila pokretanje postupka o prethodnom pitanju, smatrat će se da je stranka koja je postavila zahtjev odustala od njega, a organ koji vodi upravni postupak obustavit će postupak. Ako to nije uĉinila protivna stranka, organ će nastaviti postupak i sam će raspraviti prethodno pitanje.
Postupak koji je prekinut zbog rješavanja prethodnog pitanja u nadleţnom organu nastavit će se kada rješenje doneseno o tom pitanju postane konaĉno.
Prekid postupka
Postupak se prekida ako:
1) stranka umre, a prava i obveze, odnosno pravni interes o kojem se odluĉivalo u postupku moţe prijeći na pravne nasljednike. U tom sluĉaju organ obavještava moguće pravne nasljednike o mogućnosti ukljuĉenja u postupak i dostavlja im zakljuĉak o prekidu postupka;
2) stranka izgubi poslovnu sposobnost, a u postupku nema opunomoćenika ili joj organ ne odredi privremenog zastupnika. U tom sluĉaju organ dostavlja zakljuĉak o prekidu postupka organu starateljstva;
3) zakonski zastupnik stranke umre ili izgubi poslovnu sposobnost, a stranka nema opunomoćenika, odnosno zakonskog zastupnika ih joj nije postavljen privremeni zastupnik. U tom sluĉaju organ dostavlja zakljuĉak o prekidu postupka organu starateljstva, a ako se radi o pravnoj osobi, zakljuĉak se dostavlja organu koji ima pravo odreĊivanja zakonskog zastupnika;
4) organ koji vodi postupak odluĉi da o prethodnom pitanju neće odluĉivati sam, odnosno ako prema zakonu ne moţe sam rješavati prethodno pitanje;
5) su za stranku nastupile pravne posljedice steĉajnog postupka, i u tom sluĉaju zakljuĉak se dostavlja steĉajnom duţniku;
6) je osoba uloţila ţalbu protiv zakljuĉka kojim se ne priznaje poloţaj stranke Hi zainteresirane osobe.
Prekid postupka traje dok za to postoje razlozi i to: dok se pravni nasljednik ne
ukljuĉi u postupak, dok stranka ne odredi zakonskog zastupnika, dok
prethodno pitanje nije konaĉno/pravomoćno riješeno, dok se steĉajni upravitelj
ne ukljuĉi u postupak, dok se o ţalbi na zakljuĉak pravomoćno ne odluĉi.
Prekidom postupka prestaju teći svi procesni rokovi. Protiv zakljuĉka kojim se prekida postupak dopuštena je ţalba, koja ne zadrţava izvršenje zakljuĉka.
Usmena rasprava
MATOTADIć
39
Sluţbena osoba koja vodi postupak odreĊuje, na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke, usmenu raspravu u svakom sluĉaju kad je to korisno za razjašnjenje stvari, a mora je odrediti: u stvarima u kojima sudjeluju dvije ili više stranaka s protivnim interesima, ili kad se treba izvršiti uviĊaj ili saslušanje svjedoka ili vještaka. Usmena rasprava je javna. Sluţbena osoba koja vodi postupak moţe iskljuĉiti javnost za cijelu usmenu raspravu ili samo za jedan njezin dio: ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti, ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja usmene rasprave, ako treba raspravljati o odnosima u nekoj obitelji i ako treba raspravljati o okolnostima koje predstavljaju sluţbenu, poslovnu, profesionalnu, znanstvenu ili umjetniĉku tajnu.
O iskljuĉenju javnosti donosi se zakljuĉak koji mora biti obrazloţen i javno objavljen. Pri saopćavanju rješenja javnost se ne moţe iskljuĉiti.
Iskljuĉenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove punomoćnike i struĉne pomagaĉe.
Sluţbena osoba koja vodi postupak moţe dopustiti da usmenoj raspravi s koje je javnost iskljuĉena sudjeluju pojedine sluţbene osobe, znanstveni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu sluţbu, odnosno nauĉni rad.
Organ koji vodi postupak duţan je poduzimati sve što je potrebno da se usmena rasprava obavi bez odugovlaĉenja i po mogućnosti bez prekidanja i odgaĊanja, s tim što se mora ostaviti dovoljno vremena da se osobe pozvane na usmenu raspravu pripreme. OdreĊivanje usmene rasprave javno će se objaviti: kad postoji opasnost da se pojedinaĉni pozivi neće moći na vrijeme dostaviti, kad postoji vjerojatnost da ima zainteresiranih osoba koje se još nisu pojavile kao stranke, ili kad to nalaţu drugi sliĉni razlozi.
Usmena rasprava odrţat će se, u pravilu, u sjedištu organa koji vodi postupak. Ako je potreban uviĊaj u mjestu izvan sjedišta tog organa, usmena rasprava moţe se odrţati na mjestu uviĊaja.
Sluţbena osoba koja vodi postupak duţna je na poĉetku usmene rasprave utvrditi koje su od pozvanih osoba prisutne, a za odsutne provjeriti jesu li im pozivi uredno dostavljeni.
Ako je utvrĊeno da poziv nije pravilno dostavljen, sluţbena osoba koja vodi postupak
odgodit će raspravu.
Ako na usmenu raspravu ne doĊe stranka na ĉiji je zahtjev postupak pokrenut, iako je uredno pozvana, a iz cjelokupnog stanja stvari moţe se pretpostaviti daje stranka zahtjev povukla, sluţbena osoba koja vodi postupak obustavit će postupak. Protiv zakljuĉka o tome dopuštena je posebna ţalba.
Na usmenoj raspravi treba pretresti i utvrditi ono što je predmet ispitnog postupka.
Dokazivanje i dokazna sredstva
Ĉinjenice na temelju kojih se donosi rješenje utvrĊuju se dokazima. Kao dokazno sredstvo upotrijebit će se sve što je podneseno za utvrĊivanje stanja stvari i što odgovara pojedinom sluĉaju, kao što su: isprave, odnosno mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcija te kopije, svjedoci, izjava stranke, vještaci, uviĊaj i drugo.
O tome treba li neku ĉinjenicu dokazivati ili ne, odluĉuje sluţbena osoba koja vodi postupak, ovisno o tome moţe li ta ĉinjenica utjecati na rješavanje stvari. Dokazi se, u
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
40
pravilu, izvode nakon što se utvrdi što je u ĉinjeniĉnom pogledu sporno ili što treba dokazivati.
Ne treba dokazivati ĉinjenice koje su općepoznate i ĉinjenice ĉije postojanje zakon pretpostavlja.
a) Isprave: isprava koju je u propisanom obliku izdao organ u granicama svoje nadleţnosti, a koja moţe biti prilagoĊena elektronskoj obradi podataka, kao i isprava koju je u takvom obliku izdala institucija koja ima javne ovlasti (javna isprava), dokazuje ono što se u njoj potvrĊuje ili odreĊuje. S ovim se izjednaĉavaju mikrofilmska kopija isprave, odnosno reprodukcija te kopije.
Dopušteno je dokazivati da mikrofilmska kopija, odnosno reprodukcija te kopije, nije vjerna originalu.
Ako je na ispravi nešto precrtano, ostrugano ili inaĉe izbrisano, umetnuto, ili ako na
ispravi postoje kakvi drugi vanjski nedostaci, sluţbena osoba koja vodi postupak ocijenit će prema svim okolnostima je li time i u kojoj mjeri umanjena dokazna vrijednost isprave ili je isprava potpuno izgubila dokaznu vrijednost za rješavanje stvari o kojoj se vodi postupak. Isprave koje sluţe kao dokaz podnose stranke ili ih pribavlja sluţbena osoba koja vodi postupak. Sluţbena osoba koja vodi postupak moţe pozvati stranku koja se poziva na kakvu
ispravu da je podnese, ako njome raspolaţe ili ako je moţe pribaviti.
Ako se isprava nalazi kod protivne stranke, a ta stranka neće dobrovoljno daje podnese ili pokaţe, sluţbena osoba koja vodi postupak pozvat će tu stranku da podnese ili pokaţe ispravu na raspravi, da bi se druge stranke mogle o njoj izjasniti.
Ako se isprava koja se treba upotrijebiti kao dokaz u postupku nalazi u organu ili instituciji koja ima javne ovlasti, a stranka koja se pozvala na tu ispravu nije ju uspjela pribaviti, organ koji vodi postupak pribavit će ovu ispravu po sluţbenoj duţnosti. Ti organi i institucije duţni su postupiti sukladno traţenju nadleţnog organa.
Ako se isprava nalazi kod treće osobe, a ta osoba neće dobrovoljno da je pokaţe, organ koji vodi postupak pozvat će zakljuĉkom tu osobu da pokaţe ispravu na raspravi, da bi se stranke mogle o njoj izjasniti, a moţe uskratiti pokazivanje isprave zbog istih razloga kao i svjedok svjedoĉenje, i protiv nje se mogu upotrijebiti iste mjere kao i protiv svjedoka (mjere kaţnjavanja).
Isprave koje su izdate na stranom jeziku podnose se u ovjerenom prijevodu, ako je to potrebno.
b) Uvjerenja: Organi uprave Bosne i Hercegovine duţni su izdavati uvjerenja, odnosno druge isprave (certifikate, potvrde i dr.) o ĉinjenicama o kojima vode sluţbenu evidenciju. Takva uvjerenja, odnosno druge isprave imaju znaĉaj javne isprave.
Pod sluţbenom evidencijom podrazumijeva se evidencija ustanovljena zakonom ili drugim propisom, ili općim aktom institucije koja ima javne ovlasti. Organi i institucije koje imaju javne ovlasti duţni su izdavati uvjerenja, odnosno druge isprave i o ĉinjenicama o kojima ne vode sluţbenu evidenciju, ako je to zakonom odreĊeno. U tom sluĉaju ĉinjenice se utvrĊuju voĊenjem postupka propisanog odredbama ovog zakona.
Uvjerenje, odnosno druga isprava, stranci se izdaje, odnosno rješenje o odbijanju zahtjeva donosi i stranci dostavlja u roku od osam dana od dana podnošenja zahtjeva, a ako se tako ne postupi, smatra se da je zahtjev stranke odbijen.
c) Svjedoci: Svjedok moţe biti svaka fiziĉka osoba koja je bila sposobna opaziti ĉinjenicu o kojoj treba da svjedoĉi i koja je u stanju to svoje opaţanje saopćiti. Osoba koja u postupku sudjeluje u svojstvu sluţbene osobe ne moţe biti
svjedok.
Ne moţe se ispitati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila duţnost ĉuvanja sluţbene, drţavne ili vojne tajne, dok je nadleţni organ ne oslobodi te duţnosti.
MATO TADIĆ
41
Svjedok moţe uskratiti svjedoĉenje:
1) na pojedina pitanja na koja bi odgovor izloţio teškoj sramoti, znatnoj imovinskoj šteti ili kaznenom gonjenju njega, njegovog srodnika po krvi u pravoj liniji, a u poboĉnoj liniji do trećeg stupnja zakljuĉno, njegovog braĉnog supruţnika ili srodnika po tazbini, do drugog stupnja zakljuĉno i onda kad je brak prestao, kao i njegovog staratelja ili starinika, usvojitelja ili usvojenika;
2) na pojedina pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti a da ne povrijedi obvezu da ĉuva poslovnu, profesionalnu, umjetniĉku ili znanstvenu tajnu;
3) o onome što je stranka povjerila svjedoku kao svom punomoćniku;
4) o onome o ĉemu se stranka ili druga osoba ispovijedala svjedoku kao vjerskom ispovjedniku.
Svjedok se moţe osloboditi duţnosti svjedoĉenja, ali ne moţe zbog opasnosti od kakve imovinske štete uskratiti svjedoĉenje.
Svjedoci se saslušavaju pojedinaĉno, bez prisutnosti onih svjedoka koji će se kasnije saslušati. Svjedok će se prethodno upozoriti daje duţan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da moţe na svoj iskaz dati prisegu, pa će mu se predoĉiti i posljedice davanja
laţnog iskaza, a zatim uzeti opći osobni podaci.
Ako je svjedok gluh, pitanja će mu se postavljati pismeno, a ako je nijem, pozvat će se da pismeno odgovora, a po potrebi pozvat će se tumaĉ.
Od svjedoka se moţe traţiti i polaganje prisege. Nedolazak uredno pozvanog svjedoka daje pravo organu da naredi njegovo prisilno dovoĊenje, a moţe ga i novĉano kazniti (50 KM). Kaţnjavanje se moţe odrediti i kad svjedok doĊe, a bez opravdanog razloga odbije svjedoĉiti.
d) Izjava stranke: Ako za utvrĊivanje odreĊene ĉinjenice ne postoji neposredan dokaz, ili se ona ne moţe utvrditi na temelju drugih dokaznih sredstava, za utvrĊivanje te ĉinjenice moţe se kao dokazno sredstvo uzeti i usmeno data izjava stranke. Izjava stranke moţe se uzeti kao dokazno sredstvo i u stvarima malog znaĉaja ako bi se odreĊena ĉinjenica trebala utvrĊivati saslušanjem svjedoka koji ţivi u mjestu udaljenom od sjedišta organa, ili bi inaĉe, uslijed pribavljanja drugih dokaza, bilo oteţano ostvarivanje prava stranke. Izjava se unosi u zapisnik.
Prije uzimanja izjave stranke, sluţbena osoba koja vodi postupak duţna je upozoriti stranku na kaznenu i materijalnu odgovornost za davanje laţne izjave.
e) Vještaci: Kad je za utvrĊivanje ili ocjenu neke ĉinjenice vaţne za rješavanje
stvari potrebno struĉno znanje kojim ne raspolaţe sluţbena osoba koja vodi
postupak, izvest će se dokaz vještaĉenjem, posredstvom jednog ili više vještaka.
Za vještaka se ne moţe odrediti osoba koja ne moţe biti svjedok. Svatko tko ima potrebnu struĉnu spremu mora se primiti duţnosti vještaka, osim ako ga sluţbena osoba koja vodi postupak od toga oslobodi zbog opravdanih razloga, kao što su preopterećenost vještaĉenjima, drugim poslovima i sliĉno.
Vještak moţe uskratiti vještaĉenje zbog istih razloga kao i svjedok svjedoĉenje. O izuzeću vještaka odluĉuje zakljuĉkom sluţbena osoba koja vodi postupak. Vještak ne polaţe prisegu.
Ako je postavljeno više vještaka, oni mogu svoj nalaz i mišljenje dati zajedniĉki. Ako se ne slaţu, svaki će od njih odvojeno izloţiti svoj nalaz i mišljenje. Ako nalazi nisu jasni, traţit će se dopuna. Vještak se zbog neodazivanja ili nedavanja mišljenja moţe kazniti kao i svjedok.
j) Uviđaj: UviĊaj se vrši kad je za utvrĊivanje neke ĉinjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opaţanje sluţbene osobe koja vodi postupak.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
42
Stranke imaju pravo prisustvovati uviĊaju. Koje će osobe osim stranaka prisustvovati uviĊaju odreĊuje sluţbena osoba koja vodi postupak. UviĊaj se moţe izvršiti i uz sudjelovanje vještaka.
Sluţbena osoba koja rukovodi uviĊajem pazit će da uviĊaj ne bude zloupotrijebljen i da ne bude povrijeĊena niĉija poslovna, profesionalna, znanstvena ili umjetniĉka tajna.
Tumaĉi i prevoditelji
Tumaĉ je osoba koja se odreĊuje radi sporazumijevanja sa sudionikom u postupku koji je gluh ili nijem, a ĉije se saslušanje ne moţe izvršiti pismenim putem. Ako osoba ne poznaje jezik, odreĊuje se tumaĉ (prevoditelj).
Osiguranje dokaza
Ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći kasnije izvesti ili da će njegovo izvoĊenje biti oteţano, moţe se, radi osiguranja dokaza u svakom stadiju postupka, pa i prije nego što je postupak pokrenut, taj dokaz izvesti.
Osiguranje dokaza vrši se po sluţbenoj duţnosti ili po prijedlogu stranke, odnosno osobe koja ima pravni interes. Za osiguranje dokaza u tijeku postupka nadleţan je organ koji vodi postupak. O osiguranju dokaza donosi se poseban zakljuĉak. Protiv zakljuĉka kojim se odbija prijedlog za osiguranje dokaza dopuštena je posebna ţalba, koja ne prekida tijek postupka.
Rješenje - organ koji donosi rješenje
Na temelju ĉinjenica utvrĊenih u postupku, organ nadleţan za rješavanje donosi rješenje o stvari koja je predmet postupka.
Kad o stvari rješava kolegijalni organ, on moţe rješavati kad je prisutno više od polovine njegovih ĉlanova, a rješenje donosi većinom glasova prisutnih ĉlanova, ako zakonom ili drugim propisima nije odreĊena naroĉita većina.
U pogledu rješavanja upravne stvari, koju rješava Vijeće ministara, primjenjuju se odredbe ovog zakona, ako posebnim propisima, koji ureĊuju ta pitanja o kojima rješenje donosi Vijeće ministara, nije drukĉije odreĊeno.
Kad je zakonom ili drugim propisom utemeljenim na zakonu odreĊeno da o jednoj stvari rješavaju dva ili više organa, svaki od njih duţan je da riješi o toj stvari. Ovi organi sporazumjet će se koji će od njih izdati rješenje, i u tom rješenju mora biti naveden akt drugog organa.
Kad je u zakonu ili na zakonu utemeljenom propisu odreĊeno da rješenje donosi jedan
organ u suglasnosti s drugim organom, organ koji donosi rješenje sastavlja rješenje i dostavlja ga sa spisima predmeta na suglasnost drugom organu, koji moţe dati suglasnost potvrdom na samom rješenju ili posebnim aktom. U tom sluĉaju rješenje je doneseno kad je drugi organ dao suglasnost, a smatra se aktom organa koji je donio rješenje. Isti je sluĉaj i kad rješenje donosi jedan organ uz potvrdu ili odobrenje drugog organa.
Kad je zakonom ili dragim propisom odreĊeno da je nadleţni organ duţan prije
donošenja rješenja pribaviti mišljenje drugog organa, rješenje se moţe donijeti samo
poslije pribavljenog mišljenja, koje je taj organ duţan dati (ili odbiti) u roku od 15 dana.
Ako sluţbena osoba koja je vodila postupak nije ovlaštena da donosi rješenje, duţna je podnijeti nacrt rješenja organu koji donosi rješenje. Ova sluţbena osoba potpisuje nacrt rješenja.
Oblik i sastavni dijelovi rješenja
Svako rješenje mora se kao takvo oznaĉiti. Izuzetno, ako je to nuţno, posebnim propisima moţe se predvidjeti da se rješenju moţe dati i dragi naziv.
MATO TADIĆ
43
Rješenje se donosi pismeno. Izuzetno, u sluĉajevima predviĊenim ovim zakonom, rješenje se moţe donijeti i usmeno.
Pismeno rješenje sadrţi: naziv organa, broj i datum, uvod, dispozitiv (izreku), obrazloţenje, uputu o pravnom lijeku, potpis ovlaštene sluţbene osobe i peĉat organa. U sluĉajevima predviĊenim zakonom ili propisom donesenim na temelju zakona, rješenje ne mora sadrţavati pojedine od ovih dijelova. Ako se rješenje obraĊuje mehanografski, umjesto potpisa moţe sadrţavati faksimil ovlaštene sluţbene osobe.
I kad se rješenje objavi usmeno, mora se izdati napismeno. Rješenje se mora dostaviti stranci u originalu ili u ovjerenom prijepisu.
Uvod rješenja sadrţi: naziv organa koji donosi rješenje, propis o nadleţnosti tog organa, ime stranke i njezinog zakonskog zastupnika ili punomoćnika, ako ga ima, i kratko oznaĉenje predmeta postupka.
Ako su rješenje donijela dva ili više organa, ili je doneseno uz suglasnost, potvrdu, odobrenje ili uz pribavljeno mišljenje drugog organa, to se treba navesti u uvodu. Dispozitivom se rješava o predmetu postupka u cijelosti i o svim zahtjevima stranaka o kojima u tijeku postupka nije posebno riješeno.
Dispozitiv mora biti kratak i odreĊen, a kad je potrebno, moţe se podijeliti i na više toĉaka. Dispozitivom se moţe riješiti i o troškovima postupka, a ako se rješenjem nalaţe izvršenje kakve radnje, a u dispozitivu će se odrediti i rok u kojem se ta radnja mora izvršiti.
Kad je propisano da ţalba ne odgaĊa izvršenje rješenja, to mora biti navedeno u
dispozitivu. Uputom o pravnom lijeku stranka se obavještava o tome moţe li protiv rješenja izjaviti ţalbu ili pokrenuti upravni spor ili drugi postupak pred sudom.
Kad se protiv rješenja moţe izjaviti ţalba, u uputi se navodi naziv organa kojemu se ţalba izjavljuje, naziv organa kojemu se, u kojemu roku i s kolikom pristojbom ţalba
predaje, s time da se navede i da se ţalba moţe izjaviti i na zapisnik u organu koji je donio rješenje.
Kad se protiv rješenja moţe pokrenuti upravni spor, u uputi se navodi da se tuţba podnosi Sudu Bosne i Hercegovine, rok za podizanje tuţbe i iznos pristojbe.
Kad je u rješenju data pogrešna uputa, stranka moţe postupiti prema vaţećim propisima ili prema uputi. Stranka koja postupi prema pogrešnoj uputi, ne moţe zbog toga imati štetnih posljedica.
Kad u rješenju nije data nikakva uputa ili je uputa nepotpuna, stranka moţe postupiti prema vaţećim propisima, a moţe u roku od osam dana traţiti od organa koji je rješenje donio da dopuni rješenje. U takvom sluĉaju rok za ţalbu, odnosno tuţbu, teĉe od dana dostavljanja dopunjenog rješenja.
Kad je protiv rješenja moguće izjaviti ţalbu, a stranka je pogrešno upućena da protiv tog rješenja nema mjesta ţalbi ili da se protiv njega ne moţe pokrenuti upravni spor, rok za ţalbu teĉe od dana dostavljanja rješenja suda kojim je tuţba odbaĉena kao nedopuštena, ako stranka nije već prije toga podnijela ţalbu nadleţnom organu.
Kad protiv rješenja nije moguće izjaviti ţalbu, a stranka je pogrešno upućena da se protiv tog rješenja moţe ţaliti, pa je izjavila ţalbu i zbog toga propustila rok za pokretanje upravnog spora, ovaj rok joj teĉe od dana dostavljanja rješenja kojim joj je ţalba odbaĉena, ako stranka nije već prije toga pokrenula upravni spor.
Uputa o pravnom lijeku, kao poseban sastavni dio rješenja, stavlja se poslije obrazloţenja. Rješenje potpisuje sluţbena osoba koja je ovlaštena da donosi rješenje.
Kada se u istom postupku odluĉuje o stvari koja se odnosi na veći broj osoba, moţe se za sve te osobe donijeti jedno rješenje, ali one moraju biti imenovane u dispozitivu.
U stvarima manjeg znaĉaja u kojima se udovoljava zahtjevu stranke, a ne dira se u javni interes niti interes druge osobe, rješenje se moţe sastojati samo od dispozitiva u obliku sluţbene zabilješke u spisu, ako su razlozi za takvo rješenje oĉigledni i ako nije drukĉije
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
44
propisano. Ovo rješenje se priopćava stranci usmeno i ne sadrţi obrazloţenje ako se traţi pismeni otpravak.
Djelomiĉno, dopunsko i privremeno rješenje
Kada se o jednoj stvari rješava u više toĉaka, a samo su neke od njih dozrele za rješavanje, i kada se pokaţe svrsishodnim da se o tim toĉkama riješi posebnim rješenjem, nadleţni organ moţe donijeti rješenje samo o tim toĉkama (djelomično rješenje). Ono se smatra samostalnim rješenjem.
Ako nadleţni organ nije rješenjem odluĉio o svim pitanjima koja su bila predmet
postupka, on moţe, po prijedlogu stranke ili po sluţbenoj duţnosti, donijeti posebno rješenje o pitanjima koja već donesenim rješenjem nisu obuhvaćena (dopunsko rješenje).
Ako prijedlog stranke za donošenje dopunskog rješenja bude odbijen, protiv zakljuĉka o tome dopuštena je posebna ţalba.
Ako je predmet već dovoljno raspravljen, dopunsko rješenje moţe se donijeti bez
ponovnog provoĊenja ispitnog postupka. Ovo rješenje se smatra samostalnim rješenjem.
Ako je prema okolnostima sluĉaja nuţno prije okonĉanja postupka donijeti rješenje
kojim se privremeno ureduju sporna pitanja ili odnosi, rješenje se donosi na temelju
podataka koji postoje u vrijeme njegovog donošenja. U takvom rješenju mora biti izriĉito
naznaĉeno da je privremeno.
Rješenjem o glavnoj stvari, koje se donosi nakon okonĉanja postupka, ukida se
privremeno rješenje donijeto u tijeku postupka. Privremeno rješenje smatra se, u pogledu pravnih lijekova i izvršenja, samostalnim rješenjem.
Rok za izdavanje rješenja
Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po sluţbenoj duţnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja, nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne moţe donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadleţni organ duţan je donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana raĉunajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po sluţbenoj duţnosti, ako posebnim propisom nije odreĊen kraći rok.
U ostalim sluĉajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, nadleţni organ duţan je donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana.
Ako nadleţni organ protiv ĉijeg je rješenja dopuštena ţalba ne donese rješenje i ne
dostavi ga stranci u propisanim rokovima, stranka ima pravo izjaviti ţalbu nadleţnom organu kao da je njezin zahtjev odbijen.
Kada se radi o skraćenim sluĉajevima, nadleţni organ duţan je rješenje povodom zahtjeva stranke donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.
Konaĉnost, odnosno pravomoćnost rješenja
Konačno je rješenje koje se više ne moţe pobijati ţalbom. Od nastupanja pravnog djelovanja konaĉnosti stranka moţe ostvarivati svoja prava, ako zakonom nije drukĉije odreĊeno.
Pravomoćno je rješenje koje se više ne moţe pobijati u upravnom sporu, odnosno drugom sudskom postupku, a stranka je njime stekla odreĊeno pravo, odnosno pravni interes ili su joj naloţene odreĊene obveze.
Ako se rješenje pobija u upravnom sporu, odnosno drugom sudskom postupku, a sudskom odlukom se ne ukida, odnosno poništava, rješenje postaje pravomoćno od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je odluĉeno o zakonitosti rješenja.
Pravomoćno rješenje moguće je poništiti, ukinuti, odnosno promijeniti samo na temelju izvanrednih pravnih sredstava odreĊenih zakonom.
MATO TADIĆ
45
Ispravljanje grešaka u rješenju
Organ koji je donio rješenje, odnosno sluţbena osoba koja je potpisala ili izdala rješenje, moţe u svako vrijeme ispraviti greške u imenima ili brojevima, pisanju ili raĉunanju, kao i druge oĉigledne netoĉnosti u rješenju ili njegovim ovjerenim prijepisima. Ispravka greške proizvodi pravni uĉinak od dana od kojega rješenje koje se ispravlja proizvodi pravni uĉinak.
O ispravci se donosi poseban zakljuĉak koji se prilaţe izvorniku rješenja i ĉini njegov
sastavni dio. Ovjeren prijepis zakljuĉka dostavlja se i strankama kojima je dostavljeno rješenje. Zakljuĉak potpisuje sluţbena osobakojaje potpisala rješenje. Zakljuĉak obvezno sadrţi broj i datum rješenja koje se ispravlja.
Protiv zakljuĉka kojim se već doneseno rješenje ispravlja ili kojim se odbija prijedlog za ispravljanje dopuštena je ţalba.
Zakljuĉak
Zakljuĉkom se odluĉuje o pitanjima koja se tiĉu postupka, kao i o onim pitanjima u kojima je zakonom predviĊeno da se donosi zakljuĉak.
Zakljuĉak donosi sluţbena osoba koja obavlja onu radnju postupka pri kojoj se pojavilo pitanje koje je predmet zakljuĉka.
Zakljuĉak koji se izdaje pismeno sadrţi uvod, dispozitiv, obrazloţenje i pouku o pravnom lijeku. Protiv zakljuĉka moţe se izjaviti posebna ţalba samo kad je to zakonom predviĊeno. Ţalba se izjavljuje u istom roku, na isti naĉin i istom organu kao i ţalba protiv rješenja. Ako protiv zakljuĉka nije dopuštena ţalba, onda se zakljuĉak moţe pobijati u ţalbenom postupku protiv rješenja.
Ţalba ne odgaĊa izvršenje zakljuĉka, osim ako je zakonom ili samim zakljuĉkom drukĉije odreĊeno.
Redovni pravni lijek - pravo ţalbe
U pravilu^ se protiv svih rješenja organa donesenih u prvom stupnju moţe izjaviti ţalba. Ţalba se moţe iskljuĉiti samo zbog naroĉito opravdanih razloga.
Rješenje se moţe pobijati ţalbom zbog: povrede pravila postupka; nepotpuno ili nepravilno utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja; pogrešne primjene materijalnog prava.
Bitne povrede pravila upravnog postupka postoje ako: rješenje
donese stvarno nenadleţan organ;
osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke ili zainteresirane osobe nije
bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku; stranci ili zainteresiranoj osobi
nije dana mogućnost da se izjasni o svim ĉinjenicama i okolnostima koje su bile
vaţne za donošenje rješenja; stranku nije zastupao zakonski zastupnik, odnosno
ako opunomoćenik nije imao punomoć;
su prekršene odredbe ovog zakona o upotrebi jezika u postupku; je u voĊenju ili odluĉivanju u postupku sudjelovala osoba koja je, prema ovom zakonu, trebala
biti izuzeta, odnosno osoba koja, prema ovom ili posebnom zakonu, ne ispunjava uvijete za voĊenje postupka, odnosno za odluĉivanje u postupku;
je dispozitiv rješenja suprotan obrazloţenju, tako da nije moguće utvrĊivanje zakonitosti u ţalbenom postupku.
Tuţitelj, pravobranitelj i drugi organi, kad su zakonom ovlašteni, mogu izjaviti ţalbu protiv rješenja kojim je povrijeĊen zakon u korist pojedinaca ili pravne osobe, a na štetu javnog interesa.
Ţalbu protiv rješenja donesenog u prvom stupnju moţe izjaviti i ombudsman BiH, kad u obavljanju poslova iz svoje nadleţnosti naĊe da su rješenjem povrijeĊena prava i slobode graĊanina zajamĉena Ustavom Bosne i Hercegovine, Europskom konvencijom o zaštiti
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
46
ljudskih prava i temeljnih sloboda i instrumentima navedenim uz Aneks 4 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
Pravo ţalbe protiv prvostupanjskih rješenja organa uprave Bosne i Hercegovine i institucija koje imaju javne ovlasti ureĊuje se zakonom Bosne i Hercegovine iz
odgovarajuće upravne oblasti iz nadleţnosti institucija Bosne i Hercegovine.
Ţalba se ne moţe izjaviti protiv rješenja domova Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i rješenja Vijeća ministara Bosne i Hercegovine donesenih u prvom stupnju, ali se moţe pokrenuti upravni spor u Sudu Bosne i Hercegovine.
Ţalba mora biti dopuštena protiv svih prvostupanjskih rješenja u kojima je zakonom iskljuĉen upravni spor.
a) Nadležnost organa za rješavanje o žalbi
O ţalbi protiv prvostupanjskih rješenja organa uprave Bosne i Hercegovine odluĉuje
Ţalbeno vijeće pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine.
O ţalbi protiv prvostupanjskih rješenja organizacijskih jedinica organa uprave Bosne i Hercegovine i institucija Bosne i Hercegovine, koje imaju javne ovlasti, a koje su osnovane izvan sjedišta organa uprave i institucija sa zadatkom, da obavljaju odreĊene upravne
poslove iz nadleţnosti organa uprave i institucija rješava organ uprave, odnosno institucija koja ima javne ovlasti, u ĉijem sastavu se ta organizacijska jedinica nalazi, ako posebnim zakonom nije odreĊen drugi organ.
Ako za rješavanje o ţalbi nije odreĊen organ nadleţan za ţalbu, o ţalbi rješava organ uprave nadleţan za odgovarajuću upravnu oblast.
b) Rok za žalbu
Ţalba protiv rješenja podnosi se u roku od petnaest (15) dana, ako zakonom nije drukĉije odreĊeno, a raĉuna se od dana dostavljanja rješenja.
U tijeku roka za ţalbu rješenje se ne moţe izvršiti. Kad je ţalba propisno izjavljena,
rješenje se ne moţe izvršiti sve dok se rješenje, koje je doneseno povodom ţalbe, ne dostavi stranci. Izuzetno, rješenje se moţe izvršiti u ţalbenom roku, ako je to zakonom predviĊeno ili ako bi uslijed odgaĊanja izvršenja bila nanesena kojoj stranci šteta koja se ne bi mogla popraviti.
c) Sadržaj žalbe
U ţalbi se mora navesti rješenje koje se pobija, oznaĉavajući naziv organa koji ga je donio, broj i datum rješenja. Dovoljno je da ţalitelj izloţi u ţalbi u kojem je pogledu nezadovoljan rješenjem, ali ţalbu ne mora posebno obrazloţiti.
U ţalbi se mogu iznositi nove ĉinjenice i novi dokazi, ali je ţalitelj duţan obrazloţiti zbog ĉega ih nije iznio u prvostupanjskom postupku.
Ako su u ţalbi iznesene nove ĉinjenice i novi dokazi, a u postupku sudjeluje dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima, ţalbi se prilaţe još onoliko prijepisa ţalbi koliko ima takvih stranaka. U tom sluĉaju organ dostavlja svakoj takvoj stranci prijepis ţalbe i ostavlja joj rok da se o novim ĉinjenicama i dokazima izjasni. Ovaj rok ne moţe biti kraći od osam, ni duţi od petnaest dana.
d) Predavanje žalbe
Ţalba se predaje neposredno ili šalje poštom prvostupanjskom organu. Ako je ţalba predana ili poslana neposredno drugostupanjskom organu, on je odmah šalje organu prvog stupnja, a u pogledu roka smatra se kao da je predana prvostupanjskom organu.
Rad prvostupanjskog organa povodom ţalbe
Prvostupanjski organ ispituje je li ţalba dopuštena, pravodobna i je li ju izjavila ovlaštena osoba. Nedopuštenu, nepravodobnu ili ţalbu koju je izjavila neovlaštena osoba
MATO TADIĆ
47
prvostupanjski organ će odbaciti svojim rješenjem. Protiv ovog rješenja stranka ima pravo ţalbe. Ako organ koji rješava o ţalbi nade da je ţalba opravdana, riješit će ujedno i o ţalbi koja je bila odbaĉena.
Prvostupanjski organ koji je zaprimio ţalbu, moţe o njoj odluĉiti na više naĉina:
ako organ prvog stupnja naĊe da je ţalba opravdana, a nije potrebno provoditi novi ispitni postupak, moţe stvar riješiti drukĉije i novim rješenjem zamijeniti
rješenje koje se ţalbom pobija. Protiv novog rješenja stranka ima pravo ţalbe.
ako organ povodom ţalbe naĊe daje provedeni postupak bio nepotpun, a da je to moglo utjecati na rješavanje stvari, on je duţan postupak upotpuniti, sukladno odredbama ovog zakona, kad ţalitelj iznese u ţalbi takve ĉinjenice i dokaze koji bi mogli utjecati na drukĉije rješenje stvari, a u prethodnom postupku nije imao mogućnost da se na njih izjasni.
prema rezultatu dopunjenog postupka, organ koji je donio rješenje moţe u granicama zahtjeva stranke stvar riješiti drukĉije i novim rješenjem zamijeniti rješenje koje se ţalbom pobija. Protiv novog rješenja stranka ima pravo ţalbe.
Kad je rješenje doneseno bez prethodno provedenog posebnog ispitnog postupka koji je bio obvezan, a stranka u ţalbi traţi da se ispitni postupak provede, odnosno da joj se pruţi mogućnost da se izjasni o takvim ĉinjenicama i okolnostima, prvostupanjski organ duţan je provesti taj postupak. Nakon provoĊenja postupka, prvostupanjski organ moţe uvaţiti zahtjev iz ţalbe i donijeti novo rješenje.
Kad organ koji je donio rješenje naĊe da je podnesena ţalba dopuštena, pravodobna i da ju je izjavila ovlaštena osoba, a nije bilo mjesta jednoj od naprijed navedenih radnji izmjene ili dopune svog rješenja, duţan je, bez odgaĊanja, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema ţalbe, poslati ţalbu organu nadleţnom za rješavanje o ţalbi.
Uz ţalbu je duţan priloţiti sve spise koji se odnose na predmet. Rješavanje
drugostupanjskog organa o ţalbi
Ako je ţalba nedopuštena, nepravodobna ili ju je izjavila neovlaštena osoba, a prvostupanjski organ je propustio daje zbog toga odbaci, odbacit će je rješenjem organ koji je nadleţan za rješavanje o ţalbi, a ako nema mjesta odbaĉaju zbog navedenih razloga, drugostupanjski organ uzima predmet u rješavanje.
Drugostupanjski organ moţe odbiti ţalbu, ili poništiti rješenje u cijelosti ili
djelomiĉno, ili ga izmijeniti.
Ţalba će se odbiti kad se utvrdi da je postupak koji je prethodio rješenju pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu utemeljeno, a ţalba neosnovana. Ţalba će se odbiti i ako je prvostupanjski postupak imao nedostataka, ali su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari. TakoĊer će odbiti ţalbu i kad naĊe daje rješenje utemeljeno na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih koji su navedeni, s tim što će u svom rješenju izloţiti te razloge.
Ako drugostupanjski organ utvrdi da je u prvostupanjskom postupku uĉinjena
nepravilnost koja ĉini rješenje ništavnim, proglasit će takvo rješenje ništavnim, kao i onaj
dio postupka koji je obavljen poslije te nepravilnosti.
Ako drugostupanjski organ utvrdi da je prvostupanjsko rješenje donio nenadleţan
organ, poništit će to rješenje po sluţbenoj duţnosti i dostaviti predmet nadleţnom organu
na rješavanje.
Drugostupanjski organ moţe, u sluĉaju kad utvrdi da su u prvostupanjskom
postupku ĉinjenice nepotpuno ili pogrešno utvrĊene, da se u postupku nije vodilo raĉuna o
pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješenje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog
rješenja nejasan ili je u proturjeĉnosti s obrazloţenjem, sam upotpuniti postupak i otkloniti
izloţene nedostatke. Ako drugostupanjski organ naĊe da se na temelju ĉinjenica utvrĊenih u
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
48
upotpunjenom postupku stvar mora riješiti drukĉije nego što je riješena prvostupanjskim
rješenjem, on će svojim rješenjem poništiti prvostupanjsko rješenje i sam riješiti stvar.
Ukoliko bi ove nedostatke brţe otklonio prvostupanjski organ, tad će svojim rješenjem poništiti prvostupanjsko rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom organu na ponovni postupak. U tom sluĉaju, drugostupanjski organ duţan je svojim rješenjem ukazati prvostupanjskom organu u kojem pogledu treba upotpuniti postupak, a prvostupanjski organ duţan je u svemu postupiti sukladno drugostupanjskom rješenju i bez odgaĊanja, a najkasnije u roku od petnaest dana od dana prijema predmeta, donijeti novo rješenje. Protiv novog rješenja stranka ima pravo ţalbe.
Kada su izvedeni svi potrebni dokazi, tj. utvrĊene ĉinjenice, ali su pogrešno ocijenjeni dokazi i izvedeni zakljuĉci, pogrešno primijenjen materijalni propis, ili je već jednom poništeno rješenje u istoj stvari, onda će drugostupanjski organ poništiti prvostupanjsko rješenje i sam riješiti stvar.
Ako drugostupanjski organ utvrdi daje rješenje pravilno u pogledu utvrĊenih ĉinjenica
i u pogledu primjene zakona, ali da se cilj zbog kojega je rješenje doneseno moţe postići i drugim sredstvima povoljnijim za stranku, izmijenit će prvostupanjsko rješenje u tom smislu.
Radi pravilnog rješenja stvari drugostupanjski organ moţe povodom ţalbe izmijeniti
prvostupanjsko rješenje u korist ţalitelja i mimo zahtjeva postavljenog u ţalbi, a u
okviru zahtjeva postavljenog u prvostupanjskom postupku, ako se time ne vrijeĊa pravo
druge osobe.
U obrazloţenju drugostupanjskog rješenja moraju se ocijeniti i svi navodi ţalbe. Ako
je prvostupanjski organ u obrazloţenju svog rješenja pravilno ocijenio navode koji se u ţalbi iznose, drugostupanjski organ se moţe u svom rješenju samo pozvati na razloge iznesene u prvostupanjskom rješenju.
Ţalba kad prvostupanjsko rješenje nije doneseno u zakonskom roku (šutnja
administracije)
Ako je ţalbu izjavila stranka na ĉiji zahtjev prvostupanjski organ nije donio rješenje u zakonskom roku (trideset, odnosno šezdeset dana), drugostupanjski organ duţan je odmah, a najkasnije u roku od tri dana od prijema ţalbe, traţiti da mu prvostupanjski organ odmah dostavi sve spise predmeta i da pismeno iznese razloge zbog kojih rješenje nije doneseno u roku. Prvostupanjski organ je obvezan postupiti sukladno tom traţenju u roku koji odredi drugostupanjski organ, s tim da taj rok ne moţe biti duţi od pet dana. Ako drugostupanjski organ nade da rješenje nije doneseno u roku zbog opravdanih razloga ili zbog krivnje stranke, odredit će prvostupanjskom organu rok za donošenje rješenja, koji ne moţe biti duţi od petnaest dana, i vratiti mu sve spise predmeta na rješavanje.
Ako drugostupanjski organ naĊe da razlozi zbog kojih rješenje nije doneseno u roku nisu opravdani, on će riješiti stvar prema spisima predmeta i donijet će svoje rješenje, ako je to moguće, a ako se stvar ne moţe riješiti prema spisima predmeta, sam će provesti postupak i svojim rješenjem riješiti stvar. Izuzetno, ako drugostupanjski organ naĊe da će postupak brţe i ekonomiĉnije provesti prvostupanjski organ, naloţit će tom organu da to uĉini i da mu
prikupljene podatke dostavi u odreĊenom roku, koji ne moţe biti duţi od osam dana, a prvostupanjski organ obvezan je postupiti sukladno tom traţenju. Nakon što prvostupanjski organ dostavi traţene podatke i dokaze, drugostupanjski organ će odmah riješiti stvar. Rješenje drugostupanjskog organa doneseno prema ovoj odredbi je konaĉno.
Rok za donošenje rješenja povodom ţalbe i posebni sluĉajevi odluĉivanja o ţalbi
Rješenje povodom ţalbe mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od trideset dana raĉunajući od dana predaje ţalbe, ako posebnim propisom nije odreĊen kraći rok. Ako stranka odustane od ţalbe, postupak povodom ţalbe se obustavlja zakljuĉkom.
MATO TADIĆ
49
Protiv rješenja koje je, sukladno propisu kojim se ureĊuje ta upravna oblast, u prvom stupnju donio organ uprave entiteta, odnosno Brĉko Distrikta Bosne i Hercegovine, odluĉuje organ uprave Bosne i Hercegovine odreĊen propisom kojim se ureĊuje ta upravna oblast.
Dostavljanje drugostupanjskog rješenja
Organ koji je riješio stvar u drugom stupnju, u pravilu, svoje rješenje šalje sa spisima predmeta prvostupanjskom organu, koji je duţan rješenje dostaviti strankama u roku od pet dana od dana prijema spisa.
Izvanredni pravni lijekovi
Obnova postupka - pokretanje obnove postupka
Postupak okonĉan rješenjem ili zakljuĉkom protiv kojega nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku (konaĉno u upravnom postupku) obnovit će se:
1) ako se sazna za nove ĉinjenice, ili se nade ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi sa već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukĉijeg rješenja da su te ĉinjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem postupku;
2) ako je rješenje doneseno na temelju laţne isprave ili laţnog iskaza svjedoka ili vještaka, ili ako je došlo kao posljedica kakvog djela kaţnjivog prema kaznenom zakonu;
3) ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u kaznenom postupku ili u postupku o gospodarskom prijestupu, a ta presuda je pravomoćno ukinuta;
4) ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je organ koji je vodio postupak bio doveden u zabludu;
5) ako se rješenje organa koji je vodio postupak temelji na nekom prethodnom pitanju, a nadleţni organ je to pitanje kasnije riješio bitno drukĉije;
6) ako je u donošenju rješenja sudjelovala sluţbena osoba koja je prema zakonu morala biti izuzeta;
7) ako je rješenje donijela sluţbena osoba nadleţnog organa koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje;
8) ako kolegijalni organ koji je donio rješenje nije rješavao u sastavu predviĊenom vaţećim propisima ili ako za rješenje nije glasala propisana većina;
9) ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana
mogućnost sudjelovanja u postupku;
10) ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, a prema zakonu je trebalo daje
zastupa;
11) ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se sluţi
svojim jezikom.
Obnovu upravnog postupka mogu traţiti stranka i organ koji je donio rješenje. Za navode koje je ranije bezuspješno isticala, stranka ne moţe traţiti obnovu postupka, a za nove ĉinjenice stranka mora dokazati da te okolnosti nije mogla bez svoje krivnje ranije istaknuti.
Tuţitelj moţe traţiti obnovu postupka pod istim uvjetima kao i stranka. Obnovu postupka moţe traţiti i ombudsman BiH kad u obavljanju poslova iz svoje nadleţnosti nade da su konaĉnim rješenjem povrijeĊeni pravo i slobode graĊana zajamĉeni Ustavom Bosne i Hercegovine, Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i instrumentima navedenim uz Aneks 4 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
50
Ako je rješenje prema kojem se traţi obnova upravnog postupka bilo predmet upravnog spora, obnova se moţe dopustiti samo zbog onih ĉinjenica koje je organ utvrdio u ranijem upravnom postupku, a ne i zbog ĉinjenica koje je utvrdio sud u svom postupku.
Stranka moţe traţiti obnovu postupka u roku od trideset dana, i to:
od dana kada je stranka mogla iznijeti nove ĉinjenice, odnosno upotrijebiti nove dokaze;
od dana kada je stranka saznala za pravomoćnu presudu u kaznenom postupku, ili u postupku o privrednom prijestupu, a ako se postupak ne moţe provesti, od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne moţe pokrenuti, odnosno za okolnosti zbog kojih nema mogućnosti za kazneno gonjenje, odnosno za gonjenje za privredni prijestup;
od dana kada je stranka mogla upotrijebiti novi akt (presudu, rješenje); od dana
kada je stranka saznala za razlog obnove; od dana kada je rješenje dostavljeno
stranci.
Nakon proteka roka od pet godina od dostavljanja konaĉnog rješenja stranci, obnova se ne moţe traţiti niti se moţe pokrenuti po sluţbenoj duţnosti. Stranka je duţna u prijedlogu za obnovu postupka uĉiniti vjerojatnim okolnosti na kojima temelji prijedlog, kao i okolnost daje prijedlog stavljen u zakonskom roku.
Rješavanje o obnovi postupka
Prijedlog za obnovu postupka podnosi se organu koji je o predmetu rješavao u prvom stupnju ili organu koji je donio rješenje kojim je postupak okonĉan. O prijedlogu za obnovu postupka rješava onaj organ koji je donio rješenje kojim je postupak okonĉan.
Kad se obnova traţi prema rješenju koje je doneseno u drugom stupnju, prvostupanjski organ koji primi prijedlog za obnovu prikljuĉit će spise predmeta prijedlogu i poslat će organu koji je rješavao u drugom stupnju odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana prijema prijedloga.
Kad organ koji je nadleţan za rješavanje o prijedlogu za obnovu primi prijedlog, duţan
je ispitati je li prijedlog pravodoban, je li ga izjavila ovlaštena osoba, te je li okolnost na kojoj je prijedlog utemeljen uĉinjena vjerojatnom.
Ako uvjeti nisu ispunjeni, nadleţni organ će svojim zakljuĉkom odbaciti prijedlog.
Ako nadleţni organ ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu, donijet će zakljuĉak da se obnova postupka dopušta i odredit će u kojemu će se obujmu postupak obnoviti. Ako se obnova postupka pokreće po sluţbenoj duţnosti, nadleţni organ donijet će zakljuĉak kojim se obnova dopušta, ako prethodno utvrdi da su za nju ispunjeni zakonski uvjeti. Ranije radnje u postupku, na koje ne utjeĉu razlozi obnove, neće se ponavljati.
Kad o prijedlogu za obnovu odluĉuje drugostupanjski organ, on će sam izvršiti potrebne radnje u obnovljenom postupku.
Na temelju podataka pribavljenih u prijašnjem i u obnovljenom upravnom postupku, nadleţni organ donosi rješenje o stvari koja je bila predmet obnove postupka i njime moţe prijašnje rješenje, koje je bilo predmet obnove, ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim. U ovom drugom sluĉaju, a s obzirom na sve okolnosti pojedinog sluĉaja, organ moţe prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.
Protiv zakljuĉka donesenog o prijedlogu za obnovu postupka, kao i protiv rješenja donesenog u obnovljenom postupku, moţe se izjaviti ţalba samo kad je taj zakljuĉak, odnosno rješenje donio prvosrupanjski organ. Ako je zakljuĉak ili rješenje u obnovi postupka donio drugostupanjski organ, protiv tog zakljuĉka, odnosno rješenja moţe se neposredno pokrenuti upravni spor u Sudu Bosne i Hercegovine.
Prijedlog za obnovu postupka, u pravilu, ne odgaĊa izvršenje rješenja prema kojem se obnova traţi, ali organ koji je nadleţan za odluĉivanje o prijedlogu za obnovu postupka, ako
MATO TADIĆ
51
smatra da će prijedlog za obnovu biti uvaţen, moţe po sluţbenoj duţnosti ili na zahtjev stranke riješiti da se odgodi izvršenje dok se ne odluĉi o pitanju obnove postupka.
Zakljuĉak kojim se dopušta obnova postupka odgaĊa izvršenje rješenja protiv kojega je obnova dopuštena.
Posebni sluĉajevi poništavanja, ukidanja i mijenjanja rješenja
1. Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi sa upravnim sporom
Organ protiv ĉijeg je rješenja pravodobno pokrenut upravni spor moţe do okonĉanja spora, ako uvaţava sve zahtjeve tuţbe, poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje, ako se time ne vrijeĊa pravo
stranke u upravnom postupku ili treće osobe.
Ovakvo rješenje dostavlja se stranci i Sudu Bosne i Hercegovine. Rješenje se donosi u roku koji je Sud Bosne i Hercegovine odredio za davanje odgovora na tuţbu, odnosno prije nego što se okonĉa upravni spor.
2. Zahtjev za zaštitu zakonitosti
Protiv pravomoćnog rješenja donesenog u stvari u kojoj se ne moţe voditi upravni spor, a sudska zaštita nije osigurana ni izvan upravnog spora, pravobranitelj BiH ima pravo podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti, ako smatra daje rješenjem povrijeĊen zakon.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti moţe se podnijeti u roku od trideset dana od dana kada je
rješenje dostavljeno pravobranitelju Bosne i Hercegovine, a ako mu nije dostavljeno, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja stranci.
O zahtjevu za zaštitu zakonitosti protiv rješenja, koje je u upravnom postupku donio organ uprave BiH i institucija koja ima javne ovlasti, rješava organ uprave BiH koji je nadleţan za rješavanje o ţalbi protiv pobijanog rješenja, a ako takvog organa uprave nema,
onda Vijeće ministara.
Povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti, nadleţni organ moţe ukinuti pobijano rješenje ili odbiti zahtjev. Protiv rješenja donesenog povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti ţalba nije dopuštena. Inicijativu nadleţnom pravobranitelju BiH za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti moţe podnijeti i stranka i druga zainteresirana osoba.
3. Poništavanje i ukidanje rješenja po pravu nadzora
Rješenje koje je konaĉno u upravnom postupku nadleţni organ će poništiti po pravu nadzora:
ako je rješenje donio stvarno nenadleţan organ;
ako je u istoj stvari ranije doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta
upravna stvar drukĉije riješena;
ako je rješenje donio jedan organ bez suglasnosti, potvrde, odobrenja ili mišljenja drugog organa, a ovo je potrebno prema zakonu ili drugom propisu utemeljenom na zakonu;
ako je rješenje doneseno kao posljedica prisile, iznude, ucjene, pritiska ili druge nedopuštene radnje.
Rješenje koje je konaĉno u upravnom postupku moţe se ukinuti po pravu nadzora, ako je njime oĉigledno povrijeĊen materijalni zakon. U stvarima u kojima sudjeluju dvije ili više
stranaka sa suprotnim interesima, rješenje se moţe ukinuti samo uz pristanak zainteresiranih stranaka.
Rješenje moţe poništiti ili ukinuti po pravu nadzora drugostupanjski organ. Ako nema drugostupanjskog organa, rješenje moţe poništiti ili ukinuti Vijeće ministara, a postupak moţe pokrenuti po sluţbenoj duţnosti sam organ ili stranka, pravobranitelj BiH ili ombudsman BiH.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
52
Nadleţni organ donosi rješenje o poništenju ili ukidanju rješenja. Rješenje o poništenju, u sluĉaju kad ga je donio stvarno nenadleţni organ ili kad je drukĉije riješeno drugim rješenjem, moţe se donijeti u roku od pet godina, a u sluĉaju prisile ili iznude, u roku od jedne godine od dana kad je rješenje postalo konaĉno u upravnom postupku.
Protiv ovih rješenja nije dopuštena ţalba, već se protiv njega moţe neposredno pokrenuti upravni spor u nadleţnom sudu.
4. Ukidanje i mijenjanje pravomoćnog rješenja uz pristanak ili na zahtjev
stranke
Ako je pravomoćnim rješenjem stranka stekla neko pravo, a organ koji je donio to rješenje smatra da je u njemu nepravilno primijenjen materijalni zakon, moţe rješenje ukinuti ili izmijeniti radi njegovog usklaĊivanja sa zakonom samo ako stranka, koja je na temelju tog rješenja stekla pravo na to, pristane i ako se time ne vrijeĊa pravo treće osobe. Pristanak stranke obvezan je i za izmjenu na štetu stranke pravomoćnog rješenja kojim je stranci odreĊena obveza.
Rješenje donosi prvostupanjski organ koji je donio rješenje, a drugostupanjski organ samo kad je svojim rješenjem odluĉio o stvari. Ako je taj organ ukinut ili je prestao biti nadleţan u stvari o kakvoj je rijeĉ, rješenje donosi organ koji je za tu stvar nadleţan u vrijeme njegovog donošenja.
Ţalba protiv novog rješenja je dopuštena samo ako je to rješenje donio prvostupanjski organ. U protivnom, protiv tog rješenja moţe se pokrenuti upravni spor.
5. Izvanredno ukidanje rješenja
Izvršno rješenje moţe se ukinuti ako je to potrebno radi otklanjanja teške i neposredne opasnosti za ţivot i zdravlje ljudi, javnu sigurnost, javni mir i poredak ili javni moral, ili radi otklanjanja poremećaja u privredi, ako se to ne bi moglo uspješno otkloniti drugim sredstvima, kojima bi se manje diralo u steĉena prava. Rješenje se moţe ukinuti i samo djelomiĉno, u obujmu kojim je nuţno da se opasnost otkloni ili zaštite navedeni javni interesi.
Ako je rješenje donio prvostupanjski organ, to rješenje moţe ukinuti drugostupanjski organ, a ako drugostupanjskog organa nema, onda odgovarajući organ.
Protiv rješenja kojim se prijašnje rješenje ukida dopuštena je ţalba samo kad je to rješenje donio prvostupanjski organ. U protivnom, protiv takvog rješenja moţe se neposredno pokrenuti upravni spor u Sudu Bosne i Hercegovine.
Stranka koja uslijed ukidanja rješenja trpi štetu ima pravo na naknadu samo stvarne
štete. Za rješavanje o zahtjevu za naknadu štete nadleţan je Sud Bosne i Hercegovine.
Proglašavanje rješenja ništavnim i pravne posljedice poništavanja i ukidanja
Ništavnim se proglašava rješenje:
1) koje je u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadleţnosti ili u stvari o kojoj se uopće ne moţe rješavati u upravnom postupku;
2) koje bi svojim izvršenjem moglo prouzrokovati neko djelo kaţnjivo prema kaznenom zakonu;
3) ĉije izvršenje uopće nije moguće;
4) koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka nije
naknadno izriĉito ili prešutno pristala;
5) koje sadrţi nepravilnost koja je prema nekoj izriĉitoj zakonskoj odredbi predviĊena kao razlog ništavnosti.
Rješenje se moţe u svako doba proglasiti ništavnim po sluţbenoj duţnosti ili na prijedlog stranke ili pravobranitelja BiH ili ombudsmana BiH.
MATO TADIĆ
53
Rješenje se moţe proglasiti ništavnim u cijelosti ili djelomiĉno. Rješenje proglašava ništavnim organ koji ga je donio ili drugostupanjski organ.
Protiv rješenja kojim se neko rješenje proglašava ništavnim ili se odbija prijedlog stranke ili tuţitelja ili ombudsmana za proglašavanje rješenja ništavnim dopuštena je ţalba. Ako nema organa koji rješava o ţalbi, protiv takvog rješenja moţe se neposredno pokrenuti upravni spor u nadleţnom sudu.
Poništavanjem rješenja i proglašavanjem rješenja ništavnim, poništavaju se i pravne
posljedice koje je takvo rješenje proizvelo.
Ukidanjem rješenja ne poništavaju se pravne posljedice koje je rješenje već proizvelo do dana ukidanja, ali se onemogućava daljnje proizvoĊenje pravnih posljedica ukinutog rješenja.
Izvršenje rješenja i zakljuĉka - opće odredbe
Izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja
novĉanih potraţivanja ili nenovĉanih obveza.
Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se kada postane izvršno.
Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno: istekom roka za ţalbu, ako ţalba nije izjavljena; dostavom stranci, ako ţalba nije dopuštena; dostavom stranci, ako ţalba ne odgaĊa izvršenje; i dostavom stranci rješenja kojim se ţalba odbacuje ili odbija.
Drugostupanjsko rješenje, kojim je izmijenjeno prvostupanjsko rješenje, postaje
izvršno kad se dostavi stranci.
Ako je u rješenju odreĊeno da se radnja, koja je predmet izvršenja, moţe izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka. Ako rješenjem nije odreĊen rok za izvršenje radnje, rješenje postaje izvršno u roku od petnaest dana od dana donošenja rješenja.
Izvršenje se moţe provesti i na temelju zakljuĉenog poravnanja, ali samo protiv osobe koja je sudjelovala u zakljuĉivanju poravnanja.
Ako se rješenje odnosi na dvije ili više stranaka koje u postupku sudjeluju s
istovjetnim zahtjevima, ţalba koju podnese bilo koja od tih stranaka spreĉava izvrsnost rješenja.
Nakon isteka roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno, ne moţe se
traţiti njegovo izvršenje.
Zakljuĉak donesen u upravnom postupku izvršava se kada postane izvršan. Zakljuĉak protiv kojeg se ne moţe izjaviti posebna ţalba, kao i onaj protiv kojeg se moţe izjaviti posebna ţalba koja ne odgaĊa njegovo izvršenje, postaje izvršan saopćenjem, odnosno
dostavom stranci.
Kad je zakonom ili samim zakljuĉkom odreĊeno da ţalba odgaĊa izvršenje zakljuĉka, zakljuĉak postaje izvršan istekom roka za ţalbu, ako ţalba nije izjavljena, a ako je izjavljena, dostavljanjem stranci rješenja kojim se ţalba odbacuje ili odbija.
Odredbe koje se odnose na izvršenje rješenja vrijede i za izvršenje zakljuĉka.
Izvršenje se provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu (izvršenik), odnosno njegovih nasljednika ili pravnih sljedbenika, po sluţbenoj duţnosti ili na prijedlog stranke. Po sluţbenoj duţnosti izvršenje se provodi kada to nalaţe javni interes. Izvršenje koje je u interesu stranke provodi se na prijedlog stranke (traţitelj izvršenja).
Izvršenje rješenja provodi se administrativnim putem (administrativno izvršenje), a
u sluĉajevima predviĊenim ovim zakonom - sudskim putem (sudsko izvršenje).
Administrativno izvršenje provode organi uprave prema odredbama ovog, odnosno posebnog zakona, a sudsko izvršenje provodi Sud Bosne i Hercegovine prema propisima koji vaţe za sudsko izvršenje.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
54
Izvršenje radi ispunjenja izvršenikovih nenovĉanih obveza provodi se
administrativnim putem, a novĉanih potraţivanja sudskim putem.
Izuzetno, izvršenje radi ispunjenja novĉanih potraţivanja iz primanja na temelju radnog odnosa moţe se provesti administrativnim putem uz izvršenikov pristanak.
Da bi se moglo pristupiti izvršenju rješenja, potrebno je da organ nadleţan za provoĊenje administrativnog izvršenja donese, po sluţbenoj duţnosti ili na zahtjev traţitelja izvršenja, zakljuĉak o dozvoli izvršenja. Zakljuĉkom se utvrĊuje da je rješenje koje se ima izvršiti postalo izvršno i odreĊuje se naĉin izvršenja. Protiv ovog zakljuĉka dopuštena je ţalba nadleţnom drugostupanjskom organu.
Zakljuĉak o dozvoli izvršenja rješenja, koje je doneseno u upravnoj stvari po sluţbenoj duţnosti, organ nadleţan za provoĊenje administrativnog izvršenja duţan je donijeti bez odgaĊanja kad je takvo rješenje postalo izvršno, a najkasnije u roku od trideset dana od dana kad je rješenje postalo izvršno, ako posebnim propisima nije drukĉije odreĊeno, s tim da se taj rok moţe produţiti još do trideset dana.
Kad se po sluţbenoj duţnosti ima provesti izvršenje rješenja organa, odnosno
institucije koja ima javne ovlasti, a nisu ovlašteni za provoĊenje izvršenja, oni se, radi izvršenja, obraćaju organu nadleţnom za izvršenje.
U postupku administrativnog izvršenja moţe se izjaviti ţalba koja se odnosi samo na izvršenje, a njome se ne moţe pobijati pravilnost rješenja koje se izvršava. Ţalba ne odgaĊa zapoĉeto izvršenje.
Organ nadleţan za administrativno izvršenje obvezan je po sluţbenoj duţnosti
obustaviti zapoĉeto izvršenje i provedene radnje poništiti ako se utvrdi daje obveza
izvršena, da izvršenje uopće nije bilo dopušteno, daje bilo provedeno prerna osobi koja nije
u obvezi, ili ako traţitelj izvršenja odustane od svog zahtjeva, odnosno ako je izvršno
rješenje poništeno ili ukinuto.
Administrativno izvršenje odgodit će se ako se utvrdi da je u pogledu izvršenja obveze dopušten poĉek, ili je umjesto privremenog rješenja koje se izvršava doneseno
rješenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rješenja. OdgaĊanje izvršenja odobrava organ koji je donio zakljuĉak o dozvoli izvršenja.
Novĉane kazne, izreĉene prema ovom zakonu, izvršavaju organi nadleţni za izvršenje novĉanih kazni izreĉenih za prekršaje.
Novĉana kazna naplaćuje se u korist Proraĉuna Bosne i Hercegovine.
Kad se ima provesti sudsko izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku, organ
ĉije se rješenje ima izvršiti stavlja na rješenje potvrdu izvrsnosti i dostavlja ga, radi izvršenja, Sudu Bosne i Hercegovine.
Rješenje doneseno u upravnom postupku, koje sadrţi potvrdu izvrsnosti, osnova je za sudsko izvršenje. To izvršenje provodi se prema propisima koji vrijede za sudsko izvršenje.
Neosnovanu potvrdu izvrsnosti ukinut će rješenjem organ koji je potvrdu stavio i to rješenje odmah dostaviti sudu nadleţnom za izvršenje.
Izvršenje nenovĉanih obveza
Izvršenje radi ostvarenja izvršenikovih nenovĉanih obveza provodi se preko drugih
osoba ili prinudom.
a) Izvršenje preko drugih osoba
Ako se izvršenikova obveza sastoji u izvršenju radnje koju moţe izvršiti i druga osoba, a izvršenik je uopće ne izvrši ili je ne izvrši u cijelosti, ova radnja izvršit će se preko druge osobe, na izvršenikov trošak (npr., rušenje bespravno izgraĊenog objekta). Izvršenik mora
biti o tome prethodno pismeno opomenut.
MATO TADIĆ
55
U tom sluĉaju, organ koji provodi izvršenje moţe zakljuĉkom naloţiti izvršeniku da unaprijed poloţi iznos koji je potreban za podmirenje troškova izvršenja, a da se obraĉun naknadno izvrši. Zakljuĉak o polaganju ovog iznosa je izvršan.
b) Izvršenje prisilom
Ako je izvršenik duţan nešto dopustiti ili trpjeti, pa postupa protivno toj obvezi, ili ako je predmet izvršenja izvršenikova radnja koju ne moţe umjesto njega izvršiti druga osoba, organ koji provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjavanje obveze izricanjem
novĉanih kazni.
Kada se izriĉe prvi put, novĉana kazna ne moţe biti veća od pedeset (50) KM. Svaka kasnija prisilna novĉana kazna moţe biti ponovno izreĉena u istom iznosu.
Ako se izvršenje nenoveane obveze ne moţe uopće ili ne moţe pravodobno provesti primjenom kazne, izvršenje se, prema prirodi obveze, moţe provesti i neposrednom
prisilom, ukoliko propisima nije drukĉije odreĊeno.
Kada je na temelju rješenja provedeno izvršenje, a to rješenje se kasnije poništi ili izmijeni, izvršenik ima pravo traţiti da mu se vrati ono što mu je oduzeto, odnosno da se vrati u stanje koje proizlazi iz novog rješenja.
Izvršenje radi osiguranja i privremeni zakljuĉak
a) Izvršenje radi osiguranja
Radi osiguranja izvršenja moţe se zakljuĉkom dopustiti izvršenje rješenja i prije nego što je ono postalo izvršno, ako bi bez toga moglo biti osujećeno ili znatno oteţano izvršenje.
Ako je rijeĉ o obvezama koje se prisilno izvršavaju samo na prijedlog stranke,
predlagaĉ mora opasnost od sprjeĉavanja ili oteţavanja ispunjenja uĉiniti vjerojatnim.
Izvršenje radi osiguranja moţe se provoditi administrativnim ili sudskim putem.
Kada se izvršenje radi osiguranja provodi sudskim putem, sud postupa prema propisima koji vaţe za sudsko izvršenje.
b) Privremeni zaključak o osiguranju
Ako postoji ili je uĉinjena vjerojatnom obveza stranke, a postoji opasnost da će obvezana stranka raspolaganjem imovine, dogovorom s trećim osobama ili na drugi naĉin osujetiti ili znamo oteţati izvršenje te obveze, organ nadleţan za donošenje rješenja o obvezi stranke moţe prije donošenja rješenja o toj obvezi donijeti privremeni zakljuĉak radi osiguranja izvršenja obveze.
Ako je pravomoćnim rješenjem utvrĊeno da pravno ne postoji obveza stranke za ĉije je osiguranje bio donesen privremeni zakljuĉak, ili je na drugi naĉin utvrĊeno da je zahtjev za donošenje privremenog zakljuĉka bio neopravdan, predlagaĉ u ĉiju je korist privremeni zakljuĉak donesen nadoknadit će protivnoj stranci štetu koja joj je uzrokovana donesenim zakljuĉkom.
Mjere za provoĊenje zakona
Organi uprave i institucije koje imaju javne ovlasti ne mogu u upravnom postupku,
koje one vode same, primjenjivati prisilne mjere privoĊenja ili dovoĊenja, nego će to traţiti od nadleţnog organa (organ unutarnjih poslova).
U organima uprave, kao i u institucijama koje imaju javne ovlasti, ako zakonom nije drukĉije odreĊeno, ovlast za poduzimanje radnji u upravnom postupku i ovlast za rješavanje u upravnim stvarima moţe se dati samo osobi koja ima zakonom propisanu odgovarajuću struĉnu spremu, radno iskustvo i poloţen struĉni ispit.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
56
Rukovoditelji organa uprave, odnosno institucija koje imaju javne ovlasti, odgovorni su za pravilnu i dosljednu primjenu ovog zakona, a naroĉito su odgovorni da se upravne stvari rješavaju u zakonom propisanim rokovima.
Sluţbena osoba koja je ovlaštena za poduzimanje radnji u upravnom postupku, odnosno koja je ovlaštena za rješavanje u upravnim stvarima, duţna je, u roku od tri dana od dana isteka roka, obavijestiti pismeno stranku o razlozima zbog kojih rješenje, odnosno zakljuĉak, nije donesen, kao i o tome koje će radnje poduzeti radi donošenja rješenja, odnosno zakljuĉka, te će pouĉiti stranku koja pravna sredstva moţe koristiti.
Sluţbena osoba koja je ovlaštena da vodi upravni postupak, odnosno da rješava
upravne stvari, ĉini teţu povredu radne duţnosti ako je njezinom krivnjom došlo do neizvršenja odreĊenih procesnih radnji u upravnom postupku, zbog kojih se rješenje, odnosno zakljuĉak, nije mogao donijeti u zakonskom roku.
Nadleţna upravna inspekcija ima pravo zahtijevati pokretanje postupka odgovornosti
u nadleţnom organu protiv rukovoditelja organa uprave, odnosno rukovoditelja institucije koja ima javne ovlasti, za uĉinjene propuste u provoĊenju zakona.
Nadzor nad provoĊenjem zakona
Nadzor nad provoĊenjem ovog zakona u organima uprave BiH, ustanovama BiH i drugim organima BiH, u institucijama BiH koje imaju javne ovlasti u pitanjima u kojima ti organi, sluţbe i institucije u upravnom postupku rješavaju o upravnim stvarima na temelju zakona BiH ili drugog propisa BiH, vrši organ uprave odreĊen posebnim zakonom.
Nadzor nad provoĊenjem ovog zakona ostvaruje se putem upravne inspekcije, kao i na drugi zakonom dopušten naĉin.
Organi i institucije koje imaju javne ovlasti duţne su omogućiti ostvarivanje uvida u upravno rješavanje i postupati sukladno nalozima upravne inspekcije koja vrši nadzor, te, na traţenje te inspekcije, dostavljati potrebne podatke, spise i obavještenja o pitanjima koja se odnose na upravne stvari koje se rješavaju u upravnom postupku.
1.1.3. ZAKON O UPRAVNIM SPOROVIMA BOSNE I HERCEGOVINE3
Temeljne odredbe - o ĉemu se odluĉuje u upravnom sporu
Zakonom o upravnim sporovima utvrĊuju se pravila kojima se u sudskom postupku odluĉuje o zakonitosti pojedinaĉnih i općih konaĉnih upravnih akata koje su donijele
institucije Bosne i Hercegovine u postupcima u kojima se odluĉivalo o pravima i obvezama graĊana i pravnih osoba.
3 "Sluţbeni glasnik BiH" br. 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10
MATO TAPIÓ
57
Tko ima pravo pokretanja upravnog spora
Upravni spor mogu pokrenuti:
1) graĊanin ili pravna osoba, ako je konaĉnim upravnim aktom povrijeĊeno neko njihovo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu;
2) ako je konaĉnim upravnim aktom povrijeĊen zakon na štetu Bosne i Hercegovine ili je povrijeĊen zakon u korist pravne osobe ili graĊanina, upravni spor moţe pokrenuti pravobranitelj Bosne i Hercegovine. O povredi zakona na štetu Bosne i Hercegovine svi organi uprave, sluţbe za upravu i pravne osobe duţni su o takvim aktima, kad za njih saznaju, obavijestiti nadleţnog pravobranitelja ili drugi zakonom ovlašten organ;
3) drţavni sluţbenici, ako je konaĉnim upravnim aktom povrijeĊeno njihovo pravo iz radnog odnosa;
4) skupine koje zastupaju kolektivne interese (udruge i fondacije, korporacije, sindikati), ako su konaĉnim upravnim aktom povrijeĊena njihova prava ili kolektivni interesi koje zastupaju;
5) organ uprave, sluţba za upravu, poslovna jedinica poduzeća (društva), naselje ili skupina osoba i si., iako nemaju svojstvo pravne osobe, mogu pokrenuti upravni spor, ako mogu biti nositelji prava i obveza o kojima se rješavalo u upravnom postupku.
Upravni spor moţe pokrenuti i ombudsman za Bosnu i Hercegovinu, a i intervenirati u postupku koji je u tijeku kad u vršenju poslova iz svoga nadleštva utvrdi da su konaĉnim upravnim aktom povrijeĊeni ljudsko dostojanstvo, prava i slobode graĊana zajamĉeni Ustavom Bosne i Hercegovine i instrumentima navedenim u Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine.
Presude Suda Bosne i Hercegovine, donesene u upravnim sporovima, konaĉne su i obvezne.
Institucije Bosne i Hercegovine, u smislu ovoga zakona, su: ministarstva Bosne i Hercegovine i njihovi organi, javne agencije, javne korporacije, institucije Brĉko Distrikta
Bosne i Hercegovine i druge organizacije utvrĊene zakonom drţave Bosne i Hercegovine, koje vrše javne ovlasti i koje su Ustavom Bosne i Hercegovine odreĊene u nadleštvo Bosne i Hercegovine.
Nadleţnost za rješavanje upravnog spora
Upravne sporove rješava Upravni odjel Suda Bosne i Hercegovine. Sud odluĉuje povodom tuţbi protiv konaĉnih upravnih akata institucija Bosne i Hercegovine.
U upravnim sporovima Sud odluĉuje u vijeću sastavljenom od tri suca. Izuzetno, u upravnim sporovima pokrenutim protiv rješenja o stavljanju stranca pod nadzor odluĉuje sudac pojedinac.
Protiv kojih akata se moţe, odnosno ne moţe voditi upravni spor
Upravni spor moţe se voditi samo protiv konaĉnog upravnog akta. Konaĉni upravni
akt, u smislu ovoga zakona, jeste akt kojim nadleţna institucija rješava o izvjesnom pravu ili obvezi graĊanina ili pravne osobe u nekoj upravnoj stvari.
UPRAVNO 1 RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
58
Upravni spor moţe se pokrenuti samo protiv konaĉnih upravnih akata koje su donijele
institucije BiH, javne agencije, korporacije i institucije Brĉko Distrikta.
Upravni spor moţe se pokrenuti i kada se radi o upravnoj šutnji institucije (administrativna šutnja), pod uvjetima koji su niţe detaljnije obrazloţeni.
Upravni spor ne moţe se voditi:
1) protiv konaĉnih upravnih akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana izvan upravnoga spora;
2) protiv konaĉnih upravnih akata donesenih u stvarima o kojima se prema izriĉitoj odredbi zakona ne moţe voditi upravni spor;
3) u stvarima o kojima izravno, na temelju ustavnih ovlasti, odluĉuju Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ili Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Ipak, i protiv ovih akata moţe se voditi upravni spor kada je nadleţna institucija pri donošenju konaĉnog upravnog akta prekoraĉila granice svojih ovlasti.
Kada se moţe pobijati upravni akt i što se moţe traţiti u
upravnom sporu
Konaĉni upravni akt moţe se pobijati:
1) ako u aktu nije primijenjen ili je nepravilno primijenjen zakon Bosne i Hercegovine, odnosno propis utemeljen na zakonu, ili opći akt, pri vršenju duţnosti nadleţnih institucija;
2) ako je akt donijela nenadleţna institucija Bosne i Hercegovine;
3) ako se u upravnom postupku koji je prethodio donošenju akta nije postupilo prema pravilima postupka, a posebno ako ĉinjeniĉno stanje nije potpuno i pravilno utvrĊeno, ili ako je iz utvrĊenih ĉinjenica izveden nepravilan zakljuĉak glede ĉinjeniĉnog stanja;
4) ako je nadleţna institucija, rješavajući prema slobodnoj ocjeni, prekoraĉila granice ovlasti koje su joj dane pravnim propisima i suprotno cilju u kojem joj je ovlast dana.
U upravnom sporu moţe se traţiti:
1) da se utvrdi da je pobijani konaĉni upravni akt suprotan zakonu i da se poništi;
2) da se, prema potrebi, tuţitelju prizna pravni status i pravo na povrat u prijašnje
stanje prije izvršenja pobijanog konaĉnoga upravnog akta;
3) da se utvrdi odgovornost uprave, ukljuĉujući i obvezu plaćanja naknade za
nastalu štetu;
4) da se odredi ispunjavanje zakonskih obveza, ako se radi o neĉinjenju uprave ili
javnih agencija.
U upravnom sporu moţe se traţiti i povrat oduzetih stvari, kao i naknada štete koja je
tuţitelju nanesena izvršenjem konaĉnog upravnog akta koji se pobija.
Tuţitelj u upravnom sporu moţe biti graĊanin, pravna osoba i druge osobe koje mogu sudjelovati u upravnom postupku.
MATO TAD1Ć
Treća osoba kojoj bi poništenje pobijanog konaĉnog upravnog akta neposredno bilo na štetu (zainteresirana osoba) ima u sporu poloţaj stranke.
Tuţena stranka u upravnom sporu je institucija Bosne i Hercegovine ĉiji se konaĉni upravni akt pobija.
Odlaganje izvršenja konaĉnog upravnog akta povodom tuţbe
Tuţba, u pravilu, ne sprjeĉava izvršenje konaĉnog upravnog akta protiv kojega je podnesena.
Na tuţiteljev zahtjev, nadleţna institucija za provoĊenje izvršenja pobijanog konaĉnog upravnog akta odgodit će izvršenje do konaĉne sudske odluke, ako bi izvršenje nanijelo tuţitelju štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odgaĊanje nije protivno javnom interesu niti bi se njime nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci. Uz zahtjev za odgaĊanje mora se priloţiti dokaz o podnesenoj tuţbi. Nadleţna institucija za svaki zahtjev mora donijeti rješenje najkasnije u roku od tri dana od prijema zahtjeva za odgodu izvršenja.
Izvršenje se moţe odloţiti i ako to dopušta javni interes.
O odgaĊanju izvršenja konaĉnog upravnog akta protiv kojega je podnesena tuţba moţe odluĉiti i sud kojem je tuţba podnesena, ako to pismeno zatraţi tuţitelj i dokaţe da nije zatraţeno od nadleţne institucije.
Pokretanje upravnog spora
Upravni spor pokreće se tuţbom. Tuţba se podnosi u roku od šezdeset dana od dana kada je podnositelj tuţbe obaviješten, odnosno kada je primio pobijani konaĉni upravni akt ili rješenje, odnosno od dana objave pobijanog propisa.
Rok vaţi i za pravobranitelja Bosne i Hercegovine, odnosno ombudsmana Bosne i Hercegovine, kada su oni ovlašteni za podnošenje tuţbe.
Tuţba se predaje Sudu neposredno ili mu se šalje poštom preporuĉeno. Tuţba se moţe izjaviti i u zapisnik u Sudu ili ma kojem drugom sudu u Bosni i Hercegovini. Dan predaje tuţbe pošti preporuĉeno, odnosno dan izjavljivanja tuţbe u zapisnik, smatra se kao dan predaje Sudu.
Za osobe koje se nalaze u vojskama entiteta Bosne i Hercegovine na obveznoj vojnoj sluţbi, dan predaje tuţbe vojnoj postrojbi, odnosno vojarni ili stoţeru, smatra se kao dan predaje Sudu. Za osobe lišene slobode, dan predaje tuţbe upravi ustanove u kojoj se ta osoba nalazi smatra se kao dan predaje Sudu.
Izuzetno, tuţba protiv rješenja o stavljanju stranca pod nadzor podnosi se u roku od 24 sata od uruĉenja, odnosno dostave rješenja drugostupanjskog organa u upravnom postupku, odnosno protekom toga roka, ako u njemu drugostupanjska odluka nije donesena
Pokretanje upravnog spora zbog šutnje administracije
Ako u upravnom postupku drugostupanjska institucija nije u roku od mjesec dana ili u
posebnim propisom odreĊenom kraćem roku donijela rješenje povodom ţalbe stranke protiv prvostupanjskog rješenja, a ne donese ga ni u daljnjem roku od
UPRAVNO 1 RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
60
sedam dana po pismenom traţenju, stranka moţe pokrenuti upravni spor kao da joj je ţalba
odbijena.
Na isti naĉin moţe postupiti stranka i kada o njezinom zahtjevu u upravnom postupku prvostupanjska institucija nije donijela rješenje protiv ĉijeg akta zakonom nije dopuštena ţalba.
Ako u upravnom postupku prvostupanjska institucija protiv ĉijeg je akta dopuštena ţalba nije u roku od šezdeset dana ili u posebnim propisom odreĊenom kraćem roku donijela nikakvo rješenje povodom zahtjeva, stranka se ima pravo svojim zahtjevom obratiti drugostupanjskoj instituciji. Protiv rješenja drugostupanjske institucije stranka moţe pokrenuti upravni spor, a moţe pokrenuti i ako drugostupanjska institucija ne donese rješenje u propisanom roku.
Sadrţaj tuţbe i rad povodom tuţbe - obustava i odbacivanje tuţbe
U tuţbi se moraju navesti: ime, prezime i mjesto stanovanja, odnosno naziv i sjedište tuţitelja, broj i datum konaĉnog upravnog akta protiv kojega je tuţba podnesena, kratko obrazloţenje zbog ĉega se tuţi, kao i u kojem se smislu i obujmu predlaţe poništavanje konaĉnoga upravnog akta, te potpis podnositelja. Uz tuţbu se mora podnijeti konaĉni upravni akt u izvorniku ili prijepisu, odnosno preslika.
Ako se tuţbom traţi povrat stvari ili naknada štete, mora se navesti i odreĊen zahtjev glede stvari ili visine pretrpljene štete.
Uz tuţbu se podnosi i po jedan prijepis tuţbe i privitak za tuţenu instituciju i za svaku
zainteresiranu osobu, ako takvih osoba ima.
Tuţitelj moţe odustati od tuţbe sve do donošenja sudske odluke o ĉemu Sudu
podnosi pisani podnesak ili daje izjavu u zapisnik u Sudu, i u tom sluĉaju Sud rješenjem
obustavlja postupak.
Ako je tuţba nepotpuna ili nerazumljiva, predsjednik sudskog vijeća pozvat će
tuţitelja da u ostavljenom roku ukloni nedostatke tuţbe. Pri tomu će ga pouĉiti što i kako treba uĉiniti i ukazati mu na posljedice koje će nastati ako ne postupi sukladno traţenju suda.
Ako tuţitelj u ostavljenom roku ne ukloni nedostatke tuţbe, a oni su takvi da sprjeĉavaju rad suda, sud će rješenjem odbaciti tuţbu kao neurednu, ako ne naĊe da je pobijani konaĉni upravni akt prema zakonu ništavan.
Sud će rješenjem odbaciti tuţbu ako utvrdi:
1) da je tuţba podnesena nepravodobno ili prijevremeno, odnosno ako ju je podnijela neovlaštena osoba;
2) da akt koji se tuţbom pobija nije konaĉni upravni akt;
3) da je oĉevidno da se upravnim aktom koji se tuţbom pobija ne dira u tuţiteljevo pravo ili u njegov neposredni osobni interes utemeljen na zakonu;
4) da se protiv upravnog akta koji se tuţbom pobija mogla izjaviti ţalba, a ona nije uopće ili nije pravodobno izjavljena;
MATO TAD1Ć
61
5) da se radi o stvari o kojoj se prema izriĉitoj odredbi ovoga zakona ne moţe voditi upravni spor;
6) da već postoji pravomoćna sudska odluka donesena u upravnom sporu o istoj stvari.
Ako Sud ne odbaci tuţbu, a naĊe da pobijani upravni akt sadrţi takve bitne nedostatke
koji sprjeĉavaju ocjenu zakonitosti akta, moţe zbog tog razloga presudom poništiti
pobijani konaĉni upravni akt i bez dostavljanja tuţbe na odgovor.
Ako nadleţna institucija za vrijeme sudskog postupka donese drugi konaĉni upravni akt kojim se mijenja ili stavlja izvan snage konaĉni upravni akt protiv kojega je upravni spor pokrenut, taje institucija duţna, osim tuţitelja, istodobno pismeno izvijestiti i Sud, s tim da Sudu dostavi i novi konaĉni upravni akt. Sud će u tom sluĉaju pozvati tuţitelja da u roku od petnaest dana pismeno izjavi je li zadovoljan naknadno donesenim konaĉnim upravnim aktom, ili ostaje pri tuţbi i u kojem obujmu, odnosno proširuje li tuţbu i na novi upravni akt.
Ako tuţitelj izjavi daje zadovoljan naknadno donesenim konaĉnim upravnim aktom ili
ako ne da izjavu u roku od petnaest dana, Sud će donijeti rješenje o obustavljanju
postupka.
Ako tuţitelj izjavi da nije zadovoljan novim konaĉnim upravnim aktom, Sud će nastaviti postupak.
Ako tuţbu ne odbaci, niti poništi upravni akt, Sud će po jedan prijepis tuţbe s prilozima dostaviti na odgovor instituciji ĉiji se upravni akt pobija i zainteresiranim osobama, ako takvih osoba ima.
Odgovor na tuţbu daje se u roku koji Sud odredi u svakom pojedinom sluĉaju. Ovaj rok ne moţe biti kraći od deset niti duţi od dvadeset dana.
Tuţena je strana duţna poslati Sudu sve spise koji se odnose na predmet. O upravnim sporovima Sud rješava na nejavnoj sjednici.
Rješavanje spora povodom tuţbe - odrţavanje rasprave povodom tuţbe
Zbog sloţenosti prijeporne stvari, ili ako inaĉe naĊe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stanja stvari, Sud moţe riješiti da se odrţi usmena rasprava, a to moţe
predloţiti i sama stranka.
Ako sudsko vijeće Suda odluĉi da se odrţi rasprava, predsjednik vijeća će odrediti dan rasprave i na nju pozvati stranke i zainteresirane osobe, ako ih ima. O raspravi se vodi zapisnik u koji se unose samo bitne ĉinjenice i okolnosti, kao i dispozitiv odluke. Zapisnik potpisuju predsjednik vijeća i zapisniĉar.
Izostanak stranke s rasprave ne zadrţava rad Suda. Zbog izostanka stranaka s rasprave ne moţe se uzeti da su stranke odustale od svojih zahtjeva, već će se njihovi podnesci proĉitati. Ako na raspravu ne doĊu ni tuţitelj ni tuţena strana, a rasprava se ne odgodi, Sud će raspraviti spor i bez nazoĉnosti stranaka.
Sud rješava spor, u pravilu, na temelju ĉinjenica koje su utvrĊene u upravnom
postupku.
UPRAVNO I RAONO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
62
Ako Sud nade da se spor ne moţe raspraviti na temelju ĉinjenica utvrĊenih u upravnom postupku zbog toga što glede utvrĊenih ĉinjenica postoji proturjeĉnost u spisima, potom zbog toga što su one u bitnim toĉkama nepotpuno utvrĊene, ili je iz utvrĊenih ĉinjenica izveden nepravilan zakljuĉak glede ĉinjeniĉnog stanja, ili naĊe da se u upravnom postupku nije vodilo raĉuna o pravilima postupka koji bi bili od utjecaja na rješavanje stvari, Sud će pobijani konaĉni upravni akt i prvostupanjski upravni akt poništiti presudom i vratiti na ponovno rješavanje. Prvostupanjski upravni akt poništava se ako su propusti u utvrĊivanju ĉinjeniĉnog stanja i povreda pravila postupka uĉinjeni u prvostupanjskom postupku, a pobijani konaĉni upravni akt poništava se ako su ti propusti uĉinjeni u drugostupanjskom upravnom postupku. U ovim sluĉajevima nadleţna institucija je duţna postupiti onako kako je u presudi odreĊeno i donijeti novi konaĉni upravni akt.
Ako bi ponovno voĊenje postupka u nadleţnoj instituciji izazvalo za tuţitelja štetu koja bi se teško mogla popraviti, ili ako je na temelju javnih isprava ili drugih dokaza u spisima predmeta oĉevidno da je ĉinjeniĉno stanje drukĉije od onog utvrĊenog u upravnom postupku, ili ako je u istom upravnom sporu već jednom poništen upravni akt, a posebice ako nadleţna institucija nije u potpunosti postupila sukladno presudi, Sud je u ovim sluĉajevima obvezan sam utvrditi Ĉinjeniĉno stanje i na temelju tako utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja riješiti upravnu stvar presudom, odnosno rješenjem.
Zakonitost pobijanog konaĉnog upravnog akta Sud ispituje u granicama zahtjeva iz tuţbe, ali pri tomu nije vezan razlozima tuţbe. Na ništavnost konaĉnog upravnog akta Sud pazi po sluţbenoj duţnosti.
Ako Sud utvrdi (ocijeni) daje pobijani konaĉni upravni akt ništavan, poništit će ga, a ako su razlozi ništavnosti sadrţani i u prvostupanjskom upravnom aktu, poništit će i taj akt.
Sud donosi presudu, odnosno rješenje, većinom glasova sudskoga vijeća. O vijećanju i glasovanju vodi se poseban zapisnik, koji potpisuju svi ĉlanovi vijeća i zapisniĉar.
Kojim aktom sud rješava spor i što sadrţi presuda, odnosno rješenje doneseno u
upravnom sporu
Sud rješava spor presudom. Presudom se tuţba uvaţava ili odbija kao neutemeljena. Ako se tuţba uvaţava, sud poništava pobijani konaĉni upravni akt i moţe poništiti konaĉni upravni akt i vratiti nadleţnoj instituciji na ponovno rješavanje, ili sam riješiti upravnu stvar. Kada sam rješava, takva presuda u svemu zamjenjuje poništeni konaĉni upravni akt. Sud moţe uvaţiti tuţbu, poništiti pobijani upravni akt i odrediti u kojem će smislu nadleţna
institucija donijeti rješenje ili će presudom sam riješiti upravnu stvar.
U sluĉajevima u kojima se ne odluĉuje presudom, sud donosi rješenje.
Presuda, odnosno rješenje, sadrţi: oznaĉenje suda, broj i datum, uvod koji obuhvaća ime i prezime predsjednika vijeća, ĉlanova vijeća i zapisniĉara, oznaĉenje stranaka i njihovih zastupnika, kratko oznaĉenje predmeta spora i dan kada je presuda, odnosno rješenje, izreĉeno i objavljeno, dispozitiv, obrazloţenje i
MATO TADIĆ
63
naputak o pravnom lijeku. Dispozitiv mora biti odvojen od obrazloţenja. U presudi se moraju ocijeniti svi navodi tuţbe.
Presuda je konaĉna i moţe se pobijati samo izvanrednim pravnim lijekovima. Izvornu presudu, odnosno rješenje, potpisuju predsjednik vijeća i zapisniĉar. Presuda, odnosno rješenje kojim se tuţba proglašava neutemeljenom ili se odbija, ima pravno djelovanje samo za stranke u postupku.
Presuda, odnosno rješenje, kojom se uvaţava tuţba primjenjuje se za sve osobe na koje utjeĉe konaĉni upravni akt koji je pobijan.
Presuda, odnosno rješenje, u ovjerenom se prijepisu dostavlja svim strankama i objavljuje u "Sluţbenom glasniku BiH".
Izvanredni pravni lijekovi
Izvanredni pravni lijekovi u upravnom postupku su: Zahtjev za ponavljanje postupka; Zahtjev za zaštitu zakonitosti; Zahtjev za preispitivanje sudske odluke.
1. Zahtjev za ponavljanje postupka
Postupak okonĉan odlukom Vijeća Upravnog odjela Suda ponovit će se na zahtjev stranke. O zahtjevu za ponavljanje postupka odluĉuje Vijeće Upravnog odjela Suda koje je donijelo presudu.
Zahtjev za ponavljanje postupka moţe se podnijeti:
1) ako stranka sazna za nove ĉinjenice ili nade ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju da su te ĉinjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem sudskom postupku;
2) ako je do odluke suda došlo uslijed kaznenog djela suca ili djelatnika u sudu, ili je odluka isposlovana prijevarnom radnjom zastupnika ili punomoćnika stranke,
njegovog protivnika ili protivnikovog zastupnika ili punomoćnika, a takva radnja predstavlja kazneno djelo;
3) ako je odluka utemeljena na presudi donesenoj u kaznenoj ili graĊanskoj stvari, a ta presuda je kasnije ukinuta drugom pravomoćnom sudskom odlukom;
4) ako je isprava na kojoj se temelji sudska odluka laţna ili laţno preinaĉena, ili ako su svjedok, vještak ili stranka, prilikom saslušanja pred sudom, dali laţan iskaz, a odluka suda se temelji na tom iskazu;
5) ako stranka naĊe ili stekne mogućnost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom upravnom sporu;
6) ako zainteresiranoj osobi nije bila dana mogućnost da sudjeluje u upravnom sporu.
Ponavljanje će se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije bila u stanju te okolnosti iznijeti u ranijem postupku.
Ponavljanje postupka moţe se traţiti najkasnije u roku od trideset dana od dana kad je
stranka saznala za razlog ponavljanja. Ako je stranka saznala za razlog ponavljanja prije nego što je postupak u sudu okonĉan, ali taj razlog nije mogla
UPRAVNO 1 RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
64
upotrijebiti u tijeku postupka, ponavljanje se moţe traţiti u roku od trideset dana od dana obavještenja o odluci Vijeća.
Nakon proteka pet godina od pravomoćnosti odluke Vijeća, ponavljanje se ne moţe
traţiti, osim u nekim sluĉajevima. Ponavljanje postupka pokreće se zahtjevom za ponavljanje postupka.
Zahtjev za ponavljanje postupka sadrţi oznaĉenje sudske odluke donesene u postupku ĉije se ponavljanje traţi, zakonsku osnovu ponavljanja, odnosno okolnosti koje ĉine vjerojatnim postojanje te osnove, kao i razloge i obujam u kojima se predlaţe izmjena
odluke donesene u postupku ĉije se ponavljanje traţi.
Vijeće će odbaciti zahtjev za ponavljanje postupka ako utvrdi da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba ili da zahtjev nije pravodoban ili da stranka nije uĉinila bar vjerojatnim postojanje zakonske osnove za ponavljanje.
Ako Vijeće ne odbaci zahtjev, dostavit će ga protivnoj stranci i zainteresiranim osobama i pozvati ih da u roku od petnaest dana odgovore na zahtjev. Nakon isteka roka za odgovor, Vijeće presudom rješava o zahtjevu za ponavljanje postupka.
Ako se ponavljanje postupka dopusti, stavit će se izvan snage ranija sudska odluka u cjelini ili djelomice. Ranije procesne radnje na koje ne utjeĉu razlozi ponavljanja postupka neće se ponavljati.
Presudom kojom se ponavljanje postupka dopušta riješit će se i o glavnoj stvari.
Protiv odluke Vijeća donesene povodom zahtjeva za ponavljanje postupka mogu se podnijeti pravni lijekovi koji su ovim zakonom dopušteni u glavnoj stvari.
2. Zahtjev za preispitivanje sudske odluke
Protiv konaĉne odluke Upravnog odjela Suda Bosne i Hercegovine i konaĉne odluke najvišega suda Brĉko Distrikta Bosne i Hercegovine donesene u upravnom sporu moţe se podnijeti zahtjev za preispitivanje sudske odluke.
Zahtjev za preispitivanje moţe se podnijeti zbog povrede zakona Bosne i Hercegovine
ili zbog povrede pravila postupka koji je prethodio donošenju pobijane odluke.
Zahtjev se moţe podnijeti u roku od trideset dana od dana dostavljanja stranci sudske odluke protiv koje se podnosi zahtjev.
O zahtjevu za preispitivanje odluĉuje Apelacijski odjel Suda BiH u vijeću
sastavljenom od tri suca.
Zahtjev za preispitivanje sadrţi oznaĉenje sudske odluke ĉije se preispitivanje
predlaţe, kao i razloge i obujam u kojima se predlaţe preispitivanje te odluke.
Nedopušten ili nepravodoban zahtjev za preispitivanje ili zahtjev koji je podnijela neovlaštena osoba, Apelacijski odjel će odbaciti rješenjem.
Ako Apelacijski odjel ne odbaci zahtjev, dostavit će zahtjev protivnoj stranci koja
moţe, u roku koji odredi Apelacijski odjel, podnijeti odgovor na zahtjev.
MATO TADIĆ
65
Apelacijski odjel, u pravilu, rješava o zahtjevu na nejavnoj sjednici, a pobijanu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva. Apelacijski odjel presudom odbija ili uvaţava zahtjev za preispitivanje sudske odluke. Presudom kojom zahtjev uvaţava, Apelacijski odjel moţe ukinuti ili preinaĉiti sudsku odluku protiv koje je podnesen zahtjev.
Ako Apelacijski odjel ukine sudsku odluku, predmet se vraća sudu ĉija je odluka ukinuta. Taj je sud duţan izvesti sve procesne radnje i raspraviti pitanja na koja mu je ukazao Apelacijski odjel, te donijeti odgovarajuću odluku.
3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti
Protiv konaĉne odluke Upravnog odjela Suda i protiv konaĉne odluke najvišeg suda
Brĉko Distrikta Bosne i Hercegovine donesene u upravnom sporu, pravobranitelj Bosne i Hercegovine moţe podnijeti zahtjev za zaštitu zakonitosti.
O zahtjevu za zaštitu zakonitosti odluĉuje Apelacijski odjel u vijeću od tri
suca.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti moţe se podnijeti u roku od trideset dana od dana kad je stranci dostavljena konaĉna odluka protiv koje se zahtjev podnosi.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti sadrţi oznaĉenje sudske odluke protiv koje se podnosi zahtjev za zaštitu zakonitosti, kao i razloge i obujam u kojima se predlaţe ispitivanje
zakonitosti te odluke.
Nedopušten i nepravodoban zahtjev za zaštitu zakonitosti ili zahtjev koji je podnijela
neovlaštena osoba, Apelacijski odjel će odbaciti rješenjem.
Ako Apelacijski odjel ne odbaci zahtjev, dostavit će taj zahtjev protivnoj stranci koja moţe, u roku koji odredi Apelacijski odjel, podnijeti odgovor na zahtjev.
Apelacijski odjel, u pravilu, rješava o zahtjevu za zaštitu zakonitosti na nejavnoj sjednici, a pobijanu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva. Apelacijski odjel presudom odbija ili uvaţava zahtjev za zaštitu zakonitosti.
Presudom kojom zahtjev uvaţava, Apelacijski odjel moţe ukinuti ili preinaĉiti sudsku odluku protiv koje je podnesen zahtjev.
Ako Apelacijski odjel ukine sudsku odluku, predmet vraća sudu ĉija je odluka ukinuta. Taj je sud duţan izvesti sve procesne radnje i raspraviti pitanja na koja mu je ukazao Apelacijski odjel, te donijeti odgovarajuću odluku.
Ponavljanje postupka i zahtjev za preispitivanje sudske odluke moţe podnijeti i ombudsman za Bosnu i Hercegovinu, ako je sudjelovao u postupku upravnoga spora ili kada u vršenju poslova iz svoga nadleštva naĊe da su sudskom odlukom povrijeĊeni ljudsko dostojanstvo, odnosno prava i slobode utvrĊene Ustavom i instrumentima Aneksa Ustava Bosne i Hercegovine.
Obveznost presuda
Kad Sud poništi konaĉni upravni akt protiv kojega je bio pokrenut upravni spor,
predmet se vraća u stanje u kojem se nalazio prije nego što je poništeni akt
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
66
•k
Rješenje Suda izvršava institucija, odnosno javna agencija ili korporacija ĉija je sluţbena osoba, odnosno odgovorna osoba poĉinila nezakonitu radnju.
donesen. Ako prema naravi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog konaĉnog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadleţna institucija ga je duţna donijeti najkasnije u roku od petnaest dana od dana dostavljanja presude. Nadleţna institucija je pri tome vezana pravnim shvaćanjem Suda i primjedbama glede postupka.
Ako nadleţna institucija poslije poništenja konaĉnog upravnog akta donese upravni akt protivno pravnom shvaćanju Suda, ili protivno primjedbama Suda glede postupka, pa tuţitelj podnese novu tuţbu, Sud je duţan u ovim sluĉajevima poništiti pobijani konaĉni upravni akt i sam riješiti stvar presudom. Takva presuda u svemu zamjenjuje konaĉni upravni akt nadleţne institucije.
Ako nadleţna institucija poslije poništenja konaĉnog upravnog akta ne donese novi upravni akt u roku od petnaest dana, stranka moţe posebnim podneskom traţiti donošenje takvog akta. Ako nadleţna institucija ne donese upravni akt ni za sedam dana od ovog traţenja, stranka moţe traţiti donošenje takvog akta od Suda koji je donio presudu u prvom stupnju.
Sud će donijeti odluku koja u svemu zamjenjuje konaĉni upravni akt nadleţne institucije i dostaviti je nadleţnoj instituciji za izvršenje koja je duţna, bez odgaĊanja, izvršiti ovu odluku.
Odgovorna osoba u nadleţnoj instituciji, koja ne postupi sukladno stajalištima suda,
ĉini tešku povredu radne duţnosti.
Postupak zaštite sloboda i prava graĊana zajamĉenih Ustavom
Ovo je nešto potpuno novo u našem pravnom sustavu. Naime, graĊanin ĉija su prava ili temeljne slobode zajamĉene Ustavom Bosne i Hercegovine povrijeĊene konaĉnim pojedinaĉnim aktom institucija, ima pravo zahtijevati zaštitu tih prava ili sloboda u Sudu, ako nije osigurana druga sudska zaštita.
O ovom zahtjevu odluĉuje Vijeće Upravnog odjela Suda prema postupku koji se primjenjuje povodom tuţbe u upravnom sporu.
Zaštita sloboda i prava graĊana zajamĉenih Ustavom osigurava se i u sluĉaju ako su te slobode ili prava povrijeĊeni radnjom sluţbene osobe u instituciji, odnosno odgovorne osobe u javnoj agenciji ili javnoj korporaciji, kojom se protivno zakonu neposredno sprjeĉava ili ograniĉava odreĊenom pojedincu vršenje takve slobode ili prava.
O zahtjevu graĊana ĉiji su pravo ili sloboda povrijeĊeni odluĉuje Vijeće Upravnog
odjela Suda.
Postupak povodom zahtjeva je hitan i sudska se odluka mora donijeti što prije, a
najkasnije u roku od petnaest dana od dana prijema zahtjeva.
Kada Sud naĊe da je zahtjev utemeljen, donijet će rješenje kojim će zabraniti daljnje
vršenje nezakonite radnje. U protivnom, odbit će zahtjev rješenjem.
Sud će u rješenju odrediti mjere koje treba poduzeti da bi se uspostavilo zakonito stanje, ostavljajući rok za izvršenje, kao i odrediti zakonske sankcije za sluĉaj neizvršenja rješenja.
MATO TADiĆ
67
Postupak povodom izbornih ţalbi
Protiv odluke Izbornoga povjerenstva Bosne i Hercegovine ili Izbornoga vijeća za prigovore i ţalbe kojom se krše Izborni zakon Bosne i Hercegovine i propisi koje donosi Izborno povjerenstvo na temelju zakona, moţe se uloţiti ţalba Apelacijskom odjelu.
Ţalba Apelacijskom odjelu moţe se uloţiti i protiv odluke bilo kojeg organa u Bosni i Hercegovini, u entitetima, kao i protiv odluke sudova posljednje instance Brĉko Distrikta Bosne i Hercegovine, kojom se krše Izborni zakon i propisi koje donosi Izborno
povjerenstvo na temelju zakona, ako to nije predmet druge redovite ţalbe.
Ţalbu moţe uloţiti svaka osoba, politiĉka stranka ili koalicija, ĉije je pravo, utemeljeno Izbornim zakonom i propisima koje donosi Izborno povjerenstvo na temelju zakona, povrijeĊeno ili koja ima odreĊeni pravni interes.
O ţalbi, po hitnom postupku, odluĉuje Apelacijski odjel u vijeću od tri suca, ĉuvajući
temeljna naĉela postupka, te sudsku odluku donosi što prije, a najkasnije deset dana od primitka ţalbe.
Ţalba se podnosi pismeno u roku od deset dana od dana donošenja odluke posljednje instance i sadrţi kratak opis uĉinjene povrede i dokaze koji potvrĊuju navode ţalbe. Ţalbu mora potpisati njezin podnositelj. Ako je podnositelj ţalbe stranka ili koalicija, ţalbu potpisuje predsjednik ili ovlašteni predstavnik politiĉke stranke ili koalicije.
Ţalba se dostavlja svim zainteresiranim strankama navedenim u ţalbi. Stranke navedene u ţalbi mogu se u roku od 48 sati od primitka ţalbe pismeno oĉitovati o njezinim navodima.
Stranka protiv ĉije je odluke podnesena ţalba, duţna je na traţenje Apelacijskoga
odjela dostaviti sve spise na koje se ţalba odnosi.
Kad Apelacijski odjel naĊe daje ţalba utemeljena, donijet će odluku kojom će odrediti da se uklone nepravilnosti kojima je povrijeĊeno izborno pravo. U protivnome, odbit će ţalbu.
Apelacijski odjel će odlukom odrediti mjere koje treba poduzeti da bi se otklonile nepravilnosti kojima je povrijeĊeno izborno pravo podnositelja ţalbe ostavljajući rok za izvršenje i odrediti sankcije za sluĉaj neizvršenja odluke.
Odluka Apelacijskoga odjela donesena povodom ţalbe uloţene zbog povrede izbornoga prava konaĉna je i obvezujuća.
1.1.4. ZAKON O VIJEĆU MINISTARA BOSNE I HERCEGOVINE4
Sto se ureĊuje ovim zakonom i u koju granu vlasti se ubraja Vijeće ministara
Ovim zakonom ureduju se, sukladno Ustavu Bosne i Hercegovine, prava, duţnosti i odgovornosti Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, njegov ustroj, naĉin rada i odluĉivanja, prava i duţnosti predsjedatelja, zamjenika predsjedatelja i ĉlanova Vijeća ministara, kao i odnos Vijeća ministara u vršenju funkcija prema drugim organima vlasti Bosne i Hercegovine.
Vijeće ministara je organ izvršne vlasti Bosne i Hercegovine koji vrši svoja prava i duţnosti kao vladine funkcije, sukladno Ustavu BiH, zakonima i drugim propisima Bosne i Hercegovine. Sjedište Vijeća ministara je u Sarajevu.
Sastav Vijeća ministara
Ustav BiH ne propisuje sastav Vijeća ministara osim što navodi da ima predsjedatelja, ministra vanjskih poslova i ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, a sve ostalo je prepušteno zakonskom ureĊenju. Vaţeći zakon propisuje da Vijeće ministara ĉine predsjedatelj i ministri i to:
ministar vanjskih poslova,
ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa,
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
68
ministar financija i trezora,
ministar komunikacija i prometa,
ministar civilnih poslova,
ministar za ljudska prava i izbjeglice,
ministar pravde,
ministar sigurnosti.
ministar obrane.
Svaki ministar ima jednog zamjenika, osim u Ministarstvu obrane koje ima dva zamjenika. TakoĊer, svako ministarstvo ima tajnika ministarstva. Prilikom svih ovih imenovanja se vodi raĉuna da ministar, zamjenik i tajnik ne budu iz istog konstitutivnog naroda. Predsjedatelj ima i svoja dva zamjenika koji, takoĊer, ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda. Sastav Vijeća ministara osigurava jednaku zastupljenost konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine.
Mandat Vijeća ministara je isti kao i mandat Parlamentarne skupštine Bosne i
Hercegovine, tj. ĉetiri godine, ako nema prijevremenih izbora.
U sastavu Vijeća ministara ili na duţnosti generalnog tajnika Vijeća ministara mora se
osigurati najmanje jedno mjesto za pripadnike ostalih.
Imenovanje, odobravanje i smjenjivanje Vijeća ministara
Predsjedatelja Vijeća ministara imenuje Predsjedništvo Bosne i Hercegovine kod svakog novog mandata Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Pri tome se vodi
raĉuna o naĉelu zastupljenosti iz ĉlanka IX.3. Ustava Bosne i Hercegovine, koji propisuje
da se mora voditi raĉuna o duţnosnicima na razini Bosne i Hercegovine u odnosu na opći sastav naroda BiH.
Odluka o imenovanju donosi se najkasnije petnaest dana nakon odrţavanja
konstituirajuće sjednice Zastupniĉkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u novom sastavu.
Odluka o imenovanju se odmah dostavlja Zastupniĉkom domu Parlamentarne
skupštine Bosne i Hercegovine na odobravanje. Predsjedatelj Vijeća ministara stupa na
duţnost nakon što njegovo imenovanje odobri Zastupniĉki dom.
Predsjedatelj Vijeća ministara imenuje ministre i zamjenike ministara odmah nakon
stupanja na duţnost i od Zastupniĉkog doma odmah traţi potvrdu imenovanja.
Za predsjedatelja Vijeća ministara, ministra i zamjenika ministra ne moţe se
imenovati osoba za koju Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine utvrdi da ne
ispunjava uvjete.
Da bi osoba mogla biti imenovana, potrebno je:
a) da ispunjava sve potrebne uvjete za izbor kandidata propisane Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine i da se na nju ne odnosi nijedna nespojivost duţnosti propisana tim zakonom;
b) da je dostavila sve informacije koje su potrebne Izbornom povjerenstvu radi ispunjenja svojih obveza iz Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine u sluĉaju daje potvrĊeno imenovanje te osobe.
Prije nego što Predsjedništvo Bosne i Hercegovine imenuje predsjedatelja Vijeća ministara, od osobe koja se imenuje zatraţit će da dostavi podatke o struĉnoj spremi, ranijim
duţnostima, imovinskom stanju, o tome je li kazneno gonjena i kaţnjavana, je li protiv te osobe potvrĊena optuţnica, potom podatke o aktivnostima od 1992. do 1995. godine, te pristanak da Drţavna agencija za istrage i zaštitu provjeri dostavljene informacije.
4 "Sluţbeni glasnik BiH" br. 38/02, 30/03, 42/03, 81/06. 76/07. 81/07 i 24/08
MATO TADiĆ
69
Drţavna agencija za istrage i zaštitu provjerava istinitost informacija koje su joj
dostavljene i podnosi konaĉno izvješće organu nadleţnom za imenovanje. Izborno
povjerenstvo ocjenjuje, na temelju informacija koje su mu dostavljene i podataka sluţbene
evidencije, ispunjava li navedena osoba uvjete za imenovanje i potvrdu o tome dostavlja
organu nadleţnom za imenovanje.
Konaĉno izvješće i potvrda o ispunjavanju uvjeta dostavljaju se Predsjedništvu BiH
najkasnije osam dana, odnosno predsjedatelju Vijeća ministara najkasnije trideset dana, od
dana kada su informacije dostavljene Drţavnoj agenciji za istrage i zaštitu, odnosno
Izbornom povjerenstvu.
Sve informacije iz ovoga ĉlanka obraĊuju se sukladno Zakonu o zaštiti osobnih
podataka.
Predsjedništvo BiH moţe nastaviti postupak imenovanja predsjedatelja Vijeća ministara samo kada dobije pozitivno izvješće Drţavne agencije za istrage i zaštitu i Izbornog povjerenstva.
Predsjedništvo BiH dostavlja Povjerenstvu za pripremu izbora Vijeća ministara Zastupniĉkoga doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ime osobe imenovane
za predsjedatelja Vijeća ministara, kao i sljedeće informacije:
a) potpisanu izjavu, ĉiji oblik i sadrţaj propisuje Izborno povjerenstvo, u kojoj
imenovana osoba daje podatke propisane zakonom;
b) sluţbenu potvrdu Izbornog povjerenstva da navedena osoba ispunjava sve
uvjete iz zakona.
Predsjedatelj Vijeća ministara dostavlja Povjerenstvu ime osobe imenovane za ministra ili zamjenika ministra, zajedno sa svim informacijama.
Informacije iz ovoga ĉlanka bit će dostupne javnosti.
Na temelju dostavljenih informacija, Povjerenstvo odluĉuje o preporuĉivanju Zastupniĉkome domu potvrde izbora kandidata. Zastupniĉki dom donosi odluku o potvrĊivanju osoba imenovanih na duţnosti predsjedatelja Vijeća ministara, ministara i zamjenika ministara u roku od tri dana od dana kada je primio preporuku Povjerenstva.
Postupak imenovanja i potvrĊivanja predsjedatelja Vijeća ministara propisan zakonom bit će okonĉan najkasnije u roku od 22 dana od konstituirajuće sjednice Zastupniĉkoga doma, a potvrĊivanja ministara i zamjenika ministara bit će okonĉan najkasnije u roku od 70 dana od konstituirajuće sjednice Zastupniĉkoga doma.
Ako Zastupniĉki dom ne potvrdi odluku Predsjedništva BiH o imenovanju predsjedatelja Vijeća ministara, Predsjedništvo BiH je duţno u roku od osam (8) dana imenovati drugog predsjedatelja Vijeća ministara i takvu odluku dostaviti na potvrdu
Zastupniĉkom domu.
Ako Zastupniĉki dom ne potvrdi odluku predsjedatelja Vijeća ministara o imenovanju ministra ili zamjenika ministra, predsjedatelj Vijeća ministara duţan je u roku ne duţem od osam (8) dana imenovati drugu osobu na to mjesto i takvu odluku dostaviti na potvrdu Zastupniĉkom domu, ili podnijeti ostavku.
Smatra se
da je Vijeće ministara uspostavljeno i
operativno kada se ispune sljedeći uvjeti:
a) da je p
redsje
datelj
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
70
Vijeća ministara imenovan i potvrĊen sukladno zakonu;
b) da je broj ministara i zamjenika ministara koji su imenovani i potvrĊeni sukladno zakonu dovoljan za osiguranje da Vijeće ministara moţe odrţavati sjednice i donositi odluke ili postupati sukladno ovome zakonu.
Dok Vijeće ministara ne bude uspostavljeno i operativno, dotadašnje Vijeće ministara ostaje u tehniĉkom mandatu.
Predsjedatelj Vijeća ministara moţe podnijeti ostavku bez obrazloţenja. Ostavka se podnosi Predsjedništvu BiH. Ako predsjedatelj Vijeća ministara podnese ostavku ili ako je trajno sprijeĉen da vrši svoju duţnost, Vijeće
J
ministara daje ostavku u cjelini a duţnost obavlja do potvrde novog predsjedatelja i ĉlanova Vijeća ministara.
MATO TADIĆ
71
Predsjedništvo BiH moţe predloţiti smjenu predsjedatelja Vijeća ministara. Ako Parlamentarna skupština BiH izglasa nepovjerenje predsjedatelju, Vijeće ministara daje ostavku u cjelini, ali duţnost obavlja do potvrde novog predsjedatelja i ĉlanova Vijeća ministara. TakoĊer, Parlamentarna skupština moţe, na svoju inicijativu, izglasati nepovjerenje Vijeću ministara.
Ministri i zamjenici ministara mogu podnijeti ostavku bez obrazloţenja. Ministri i zamjenici ministara podnose ostavku predsjedatelju Vijeća ministara.
Ako ministar ili zamjenik ministra podnese ostavku ili ako je trajno sprijeĉen da vrši svoju duţnost, predsjedatelj Vijeća ministara imenuje njegovog nasljednika. Nasljednik ministra ili zamjenika ministra preuzima duţnost nakon što ga potvrdi Zastupniĉki dom, najkasnije u roku od petnaest dana od dana podnošenja njegove ostavke ili od dana kada je ustanovljeno da je ministar ili zamjenik ministra trajno sprijeĉen da vrši svoju duţnost.
Zamjenik ministra privremeno obavlja duţnosti ministra tijekom razdoblja izmeĊu:
a) dana kada ministar podnese ostavku i dana kada nasljednik navedenog ministra preuzme duţnost sukladno postupku predviĊenom zakonom; ili
b) dana kada se ustanovi daje ministar trajno sprijeĉen da vrši svoju duţnost i dana kada nasljednik navedenog ministra preuzme duţnost sukladno postupku predviĊenom zakonom.
U sluĉaju da privremeno vršenje duţnosti nastane u svezi sa ostavkom ministra obrane ili ustanovljenje trajne sprijeĉenosti vršenja duţnosti nastane u svezi s ministrom obrane, predsjedatelj Vijeća ministara će odrediti koji od zamjenika ministra obrane će privremeno obavljati duţnosti navedenog ministra tijekom razdoblja imenovanja novog ministra.
Predsjedatelj Vijeća ministara moţe pokrenuti postupak za smjenu ministra i zamjenika ministra. Ako Parlamentarna skupština donese odluku o potvrdi smjene ministra ili zamjenika ministra, predsjedatelj Vijeća ministara duţan je, sukladno postupku predviĊenom zakonom, imenovati novog ministra, odnosno zamjenika ministra. Novoimenovani ministar, odnosno zamjenik ministra, preuzima duţnost nakon potvrde Zastupniĉkog doma.
Ako Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donese odluku o potvrdi smjene ministra, zamjenik ministra će privremeno obavljati duţnosti navedenog ministra tijekom razdoblja izmeĊu dana donošenja navedene odluke o potvrdi i dana kada novoimenovani ministar preuzme duţnost sukladno postupku predviĊenom ovim zakonom.
Naĉin rada i odluĉivanja Vijeća ministara
Ĉlanovi Vijeća ministara obvezni su sudjelovati u radu Vijeća ministara. Vijeće ministara radi i odluĉuje u sjednicama. Vijeće ministara moţe odrţati sjednicu i odluĉivati ako sjednicama prisustvuje više od polovine ĉlanova Vijeća ministara.
Pripreme i naĉin odrţavanja i voĊenja sjednica Vijeća ministara ureĊuju se potpunije Poslovnikom o radu Vijeća ministara.
U ostvarivanju svojih prava i duţnosti Vijeće ministara donosi odluke, zakljuĉke i
rješenja, usvaja nacrte i prijedloge zakona, analize, informacije, strategijske dokumente, programe, sporazume, protokole i druge akte.
Vijeće ministara donosi akte iz svoje nadleţnosti većinom glasova od ukupnog broja ĉlanova koji su prisutni i glasuju, s tim da navedena većina podrazumijeva glas najmanje jednog ĉlana iz svakog konstitutivnog naroda. MeĊutim, ako se radi o zakonima i drugim aktima o kojima konaĉnu odluku donosi Parlamentarna skupština, tada se odluke na Vijeću ministara donose većinom onih koji su prisutni i glasaju.
Odluke koje se odnose na donošenje propisa, imenovanja i postavljenja iz djelokruga
Vijeća ministara, na Poslovnik i njegovo tumaĉenje, Vijeće ministara u pravilu odluĉuje konsenzusom ĉlanova koji su prisutni i glasuju.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
72
U sluĉaju da zamjenik ministra zamjenjuje ministra sukladno ovom zakonu, glas navedenog zamjenika ministra raĉuna se za potrebe izraĉunavanja većine i za potrebe utvrĊivanja postojanja konsenzusa. Prilikom raĉunanja većine uraĉunava se glas navedenog zamjenika ministra, ali se ne smatra glasom pripadnika bilo kojeg od konstitutivnih naroda.
Odluke Vijeća ministara donesene su danom usvajanja na sjednici, osim ako Vijeće ministara ne odluĉi drukĉije, i objavljuju se u "Sluţbenom glasniku BiH".
Organi i druga tijela vlasti u Bosni i Hercegovini duţni su se u potpunosti pridrţavati odluka Vijeća ministara Bosne i Hercegovine donesenih sukladno nadleţnostima Vijeća
ministara Bosne i Hercegovine.
Vijeće ministara osigurava javnost svog rada. Uredi,
sluţbe i radna tijela
Radi osiguranja potpunog, djelotvornog, kvalitetnog i usklaĊenog obavljanja poslova, Vijeće ministara osniva stalne ili privremene urede, direkcije, sluţbe, odbore i druga tijela. Stalna tijela su:
Direkcija za EU integracije, Generalno tajništvo, Ured za zakonodavstvo, Odbor za
unutarnju politiku, Odbor za ekonomiju i Ured koordinatora Brĉko Distrikta Bosne i Hercegovine.
1. Direkcija za EU integracije
Direkcija za europske integracije vrši naroĉito poslove koji se odnose na usklaĊivanje aktivnosti tijela vlasti u Bosni i Hercegovini, nadzor nad provedbom odluka koje donose
nadleţne institucije u Bosni i Hercegovini a koje se odnose na sve odgovarajuće aktivnosti potrebne za europske integracije.
Direkcija sudjeluje u aktivnostima ili izraĊuje nacrte i prijedloge politika, zakona, drugih propisa i smjernica koje se odnose na izvršenje poslova koje je Bosna i Hercegovina duţna poduzimati kako bi se ukljuĉila u procese europske integracije.
Direkcijom rukovodi ravnatelj kojeg imenuje i razrješava Vijeće ministara na prijedlog predsjedatelja Vijeća ministara, sukladno Zakonu o drţavnoj sluţbi u institucijama Bosne i Hercegovine.
Ravnatelj je neposredno odgovoran za svoj rad predsjedatelju Vijeća ministara.
2. Generalno tajništvo
Generalno tajništvo obavlja naroĉito poslove koji se odnose na pripremu sjednica i sastanaka, voĊenje zapisnika, voĊenje evidencije, informiranje javnosti, praćenje provedbe odluka Vijeća ministara, protokol, obavlja materijalno-financijske, administrativne i tehniĉke poslove za Vijeće ministara u izvršavanju njegovih zadataka, stara se o objavljivanju odluka Vijeća ministara u sluţbenim glasilima, te vrši i druge poslove koje mu odlukom dodijeli Vijeće ministara.
Radom Generalnog tajništva rukovodi generalni tajnik kojeg imenuje i razrješava Vijeće ministara na prijedlog predsjedatelja, sukladno Zakonu o drţavnoj sluţbi u institucijama Bosne i Hercegovine.
Generalni tajnik je neposredno odgovoran za svoj rad predsjedatelju Vijeća ministara.
3. Ured za zakonodavstvo
Ured za zakonodavstvo je nadleţan za davanje pravnog mišljenja o materijalima koji se upućuju Vijeću ministara u pogledu njihovog metodološkog jedinstva u pripremi i u pogledu usuglašenosti s Ustavom BiH i zakonima BiH, za brigu o objavljivanju odluka u sluţbenim glasilima BiH, entiteta i Brĉko Distrikta BiH.
MATO TADIĆ
73
Uredom za zakonodavstvo rukovodi ravnatelj. Ravnatelja Ureda imenuje i razrješava Vijeće ministara, sukladno Zakonu o drţavnoj sluţbi u institucijama Bosne i Hercegovine.
4. Odbor za unutarnju politiku
Odbor za unutarnju politiku je koordinirajuće tijelo za oblast iz djelokruga rada sljedećih ministarstava: Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, Ministarstvo civilnih poslova, Ministarstvo pravde i Ministarstvo sigurnosti.
Sva pitanja koja su iz nadleţnosti ovih ministarstava prije rasprave na sjednici Vijeća ministara obvezno se prethodno raspravljaju na sjednici Odbora za unutarnju politiku.
Odborom, u pravilu, predsjedava zamjenik predsjedatelja Vijeća ministara, a ĉine ga ministri ili zamjenici ministra, predstavnici Direkcije za EU integracije i Ureda za
zakonodavstvo, te drugi ĉlanovi, sukladno odluci Vijeća ministara.
5. Odbor za ekonomiju
Odbor za ekonomiju je koordinirajuće tijelo za oblasti iz djelokruga rada sljedećih ministarstava: Ministarstvo za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose, Ministarstvo financija i trezora i Ministarstvo komunikacija i prometa.
Sva pitanja iz nadleţnosti ovih ministarstava prije rasprave na sjednici Vijeća ministara obvezno se prethodno raspravljaju na sjednici Odbora za ekonomiju.
Odborom, u pravilu, predsjedava zamjenik predsjedatelja Vijeća ministara, a ĉine ga ministri ili zamjenici ministra, predstavnici Direkcije za EU integracije i Ureda za zakonodavstvo, te drugi ĉlanovi, sukladno odluci Vijeća ministara.
6. Ured koordinatora Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine
Ured koordinatora Brĉko Distrikta Bosne i Hercegovine nadleţan je za obavljanje svih aktivnosti s ciljem koordiniranja rada Vijeća ministara i Brĉko Distrikta Bosne i Hercegovine, a u svrhu primjene konaĉne arbitraţne odluke za Brĉko.
Ured koordinatora naroĉito će imati sljedeće nadleţnosti, prava i duţnosti:
1. biti pravodobno informiran o svim sjednicama Vijeća ministara;
2. biti nazoĉan na svim sjednicama Vijeća ministara, Odbora za unutarnju politiku
i Odbora za gospodarstvo;
3. s ciljem realiziranja poslova iz svoje nadleţnosti, imati pristup svim materijalima koji se pripremaju za sjednicu Vijeća ministara, materijalima koje Vijeće ministara prosljeĊuje Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, kao i materijalima koje je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine proslijedila Vijeću ministara;
4. prema ovlasti predsjedatelja Vijeća ministara i predsjedatelja Odbora za unutarnju politiku i Odbora za gospodarstvo, sudjelovati u raspravi na sjednicama Vijeća ministara i obaju odbora o svim toĉkama dnevnog reda koje se odnose na Brĉko Distrikt Bosne i Hercegovine, bez prava sudjelovanja u donošenju odluka;
5. posredstvom predsjedatelja Vijeća ministara predlagati toĉke dnevnog reda iz svoje nadleţnosti za sjednice Vijeća ministara.
Koordinator i osoblje Ureda koordinatora su javni sluţbenici Brĉko Distrikta Bosne i Hercegovine, sukladno zakonu Brĉko Distrikta Bosne i Hercegovine kojim se ureduje status javnih sluţbenika.
Direkcijom rukovodi ravnatelj kojeg imenuje i razrješava Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, sukladno Zakonu o drţavnoj sluţbi u institucijama Bosne i Hercegovine.
Prava i duţnosti predsjedatelja i ĉlanova Vijeća ministara
Predsjedatelj predstavlja Vijeće ministara i odgovoran je za usklaĊivanje rada Vijeća ministara, za usklaĊivanje ustavnih odnosa Vijeća ministara s radom Predsjedništva BiH,
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
74
Parlamentarne skupštine BiH, kao i sa entitetima i Brĉko Distriktom BiH, za osiguravanje suradnje izmeĊu Vijeća ministara i vlada entiteta i niţih razina vlasti, za sazivanje sjednica Vijeća ministara, za predsjedanje sjednicama Vijeća ministara, za dnevni red sjednica Vijeća ministara, za provedbu odluka Vijeća ministara i za rad Direkcije za EU integracije.
Predsjedatelj Vijeća ministara, u suradnji sa svojim zamjenicima, utvrĊuje politiku rada Vijeća ministara, a osobito prioritete i dinamiku u radu Vijeća ministara, i posebno aktivnosti vezane za integriranje Bosne i Hercegovine u EU.
Predsjedatelj Vijeća ministara za svoj rad odgovara Parlamentarnoj skupštini BiH i Predsjedništvu BiH.
Predsjedatelja Vijeća ministara u sluĉaju njegove odsutnosti ili druge vrste sprijeĉenosti da obavlja svoje duţnosti zamjenjuje najmlaĊi od zamjenika predsjedatelja Vijeća ministara. U tom sluĉaju, navedeni zamjenik predsjedatelja ima sva prava i duţnosti predsjedatelja Vijeća ministara.
Ĉlanovi Vijeća ministara osim prava i duţnosti neposrednog rukovoĊenja radom ministarstva i odgovornosti za stanje u oblastima iz djelokruga rada ministarstva, mogu pokretati inicijativu i razmatrati pitanja i utvrĊivati stajališta o pojedinim pitanjima koja nisu iz djelokruga ministarstva kojim rukovode, s tim da se ta pitanja ubrajaju u ustavnu nadleţnost Vijeća ministara.
Odnosi Vijeća ministara i drugih tijela u Bosni i Hercegovini
1. Odnosi sa Parlamentarnom skupštinom Bosne i Hercegovine
Vijeće ministara odgovara za svoj rad Parlamentarnoj skupštini.
Vijeće ministara najmanje jednom godišnje podnosi izvješće Parlamentarnoj skupštini, ukljuĉujući i izvješće o proraĉunu. Parlamentarna skupština moţe zatraţiti da joj Vijeće ministara podnese i izvanredno izvješće o odreĊenom pitanju.
Vijeće ministara Parlamentarnoj skupštini predlaţe zakone i druge akte u okviru svoga djelokruga. Vijeće ministara moţe predloţiti sazivanje sjednice bilo kojeg doma ili radnog povjerenstva domova Parlamentarne skupštine, koje će na takav prijedlog postupati sukladno poslovniku odgovarajućeg doma. Ĉlanovi Vijeća ministara imaju pravo i duţnost sudjelovati na sjednicama domova i radnih povjerenstava Parlamentarne skupštine BiH.
Na pitanja ĉlanova Parlamentarne skupštine postavljena Vijeću ministara, Vijeće ministara daje odgovore, sukladno poslovnicima domova Parlamentarne skupštine i svom poslovniku.
2. Odnosi s drugim tijelima
Vijeće ministara redovito informira Predsjedništvo BiH o odlukama i drugim aktivnostima Vijeća ministara.
Vijeće ministara moţe predloţiti toĉke za dnevni red Predsjedništva i Predsjedništvo
moţe predloţiti toĉke za dnevni red Vijeća ministara. TakoĊer, Predsjedništvo moţe predloţiti sazivanje sjednice Vijeća ministara na kojoj bi se raspravljalo o pitanju od posebne vaţnosti za Predsjedništvo.
Vijeće ministara suraĊuje u okviru svoje nadleţnosti sa izvršnim i zakonodavnim tijelima Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brĉko Distrikta Bosne i
Hercegovine.
1.1.5. ZAKON O MINISTARSTVIMA I DRUGIM ORGANIMA UPRAVE
BOSNE I HERCEGOVINE5
Opće odredbe
Ovaj zakon regulira osnivanje ministarstava i utvrĊuje upravne organizacije, kao i druge institucije Bosne i Hercegovine koje obavljaju poslove uprave iz nadleţnosti BiH,
MATO TADIĆ
75
odreĊuje njihov djelokrug rada, naĉin rukovoĊenja, kao i druga pitanja od znaĉaja za njihovo djelovanje.
Poslove uprave iz nadleţnosti BiH obavljaju: ministarstva, upravne organizacije kao samostalne upravne organizacije, upravne organizacije u sastavu ministarstva, kao i druge institucije BiH osnovane posebnim zakonom ili kojima je posebnim zakonom povjereno obavljanje poslova uprave.
Sastav drţavnih sluţbenika i uposlenika u organima uprave odraţava nacionalnu strukturu stanovništva prema posljednjem popisu stanovništva u BiH.
Ministarstva su tijela uprave koja obavljaju upravne i struĉne poslove iz nadleţnosti BiH u jednom ili više srodnih podruĉja u kojima u cjelini, ili u odreĊenom obujmu, neposredno osiguravaju primjenu zakona i drugih propisa i odgovaraju za njihovo izvršavanje.
Ministarstva pripremaju zakone i druge propise i opće akte iz svog djelokruga, te obavljaju i druge poslove odreĊene posebnim zakonima i drugim propisima.
Upravne organizacije osnivaju se za obavljanje upravnih i struĉnih poslova ĉija priroda i naĉin izvršavanja zahtijevaju posebnu organiziranost i samostalnost u radu.
Upravne organizacije mogu se osnovati kao samostalne upravne organizacije i kao
upravne organizacije u sastavu ministarstava, i imaju svojstvo pravne osobe.
Upravne organizacije mogu se osnovati u sastavu ministarstva ako je zbog meĊusobne povezanosti poslova iz nadleţnosti ministarstva i uprave, odnosno ako je osim odreĊenog stupnja samostalnosti u vršenju poslova iz nadleţnosti uprave potrebno osigurati usmjeravanje i nadzor u obavljanju poslova tih upravnih organizacija u okviru ministarstva.
Upravne organizacije koje su u sastavu ministarstva odgovorne su ministarstvu u ĉijem su sastavu, a samostalne upravne organizacije odgovorne su Vijeću ministara BiH.
Za obavljanje struĉnih, tehniĉkih i dragih poslova za potrebe Vijeća ministara BiH i
tijela uprave mogu se osnovati odreĊene struĉne, tehniĉke i druge sluţbe, kao zajedniĉke
ili samostalne sluţbe koje mogu imati svojstvo pravne osobe, o ĉemu odluĉuje Vijeće
ministara BiH.
5 "Sluţbeni glasnik BiH" br. 5/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06, 88/07, 35/09, 59/09 i 103/09
MATO TADIC
76
Ministarstva, upravne organizacije i sluţbe
Ministarstva Bosne i Hercegovine su: Ministarstvo vanjskih poslova;
Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa;
Ministarstvo komunikacija i prometa; Ministarstvo financija i
trezora; Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice; Ministarstvo
civilnih poslova: Ministarstvo pravde; Ministarstvo sigurnosti;
Ministarstvo obrane.
Ministarstvo vanjskih poslova nadleţno je za: provedbu utvrĊene vanjske politike BiH i radi na razvoju meĊunarodnih odnosa, sukladno stavovima i smjernicama Predsjedništva Bosne i Hercegovine, predlaţe utvrĊivanje stavova o pitanjima od interesa
za vanjskopolitiĉke aktivnosti i meĊunarodni poloţaj BiH, te obavlja druge poslove iz nadleţnosti vanjske politike.
Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa nadleţno je za vanjskotrgovinsku politiku i carinsko-tarifnu politiku BiH, pripremanje ugovora, sporazuma i drugih akata iz oblasti ekonomskih odnosa i trgovine s drugim drţavama; pripremanje bilateralnih i multilateralnih sporazuma i drugih akata vezano za obnovu i rekonstrukciju BiH, odnose s meĊunarodnim organizacijama i institucijama iz oblasti vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, te obavlja druge poslove iz vanjskotrgovinskog i ekonomskog poslovanja.
U sastavu ovog ministarstva kao upravne organizacije su Ured za veterinarstvo BiH,
Uprava Bosne i Hercegovine za zaštitu zdravlja bilja i Ured za usklađivanje i
koordinaciju sustava plaćanja.
Ministarstvo komunikacija i prometa nadleţno je za politiku i reguliranje zajedniĉkih i meĊunarodnih komunikacijskih ureĊaja, meĊunarodni i meĊuentitetski promet i infrastrukturu; pripremanje ugovora, sporazuma i drugih akata iz oblasti meĊunarodnih i meĊuentitetskih komunikacija i prometa, odnose s meĊunarodnim organizacijama iz oblasti meĊunarodnih i meĊuentitetskih komunikacija i prometa, pripremu i izradu strateških i planskih dokumenata iz oblasti meĊunarodnih i meĊuentitetskih komunikacija, prometa, infrastrukture i informacijskih tehnologija, poslove nadzora neometanog transporta u meĊunarodnom transportu, civilno zrakoplovstvo i nadzor zraĉnog prometa i dr.
U sastavu ovog ministarstva su upravne organizacije Direkcija za civilno
zrakoplovstvo Bosne i Hercegovine i Regulatorni odbor ţeljeznica Bosne i Hercegovine.
Ministarstvo financija i trezora nadleţno je za naĉela porezne politike, pristojbi i propisa; odnose s meĊunarodnim i domaćim financijskim institucijama, pripremanje ugovora, sporazuma i drugih akata kojim BiH preuzima zajmovne i druge financijske obveze s drugim zemljama i meĊunarodnim organizacijama, planiranje i upravljanje dugom BiH, izvršavanje meĊunarodnih
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
9©
Sektor za međunarodnu operativnu policijsku suradnju s Interpolom, Europolom, SECl
Centrom i drugim meĊunarodnim organizacijama, sukladno vaţećim sporazumima.
Ministarstvo civilnih poslova nadleţno je za poslove drţavljanstva, upis i evidenciju graĊana, zaštitu osobnih podataka, prijavljivanje prebivališta i boravišta, osobne isprave, putne isprave i postupak evidencije registracije vozila, deminiranje, poslove zdravstva i socijalne skrbi, mirovina, znanosti i obrazovanja, rada i zapošljavanja, kulture i sporta, te za
geodetske, geološke i meteorološke poslove.
financijskih obveza, politiku novog zaduţivanja u zemlji i inozemstvu, pripremu proraĉuna BiH i završnog raĉuna BiH, koordiniranje aktivnosti za osiguranje proraĉunskih sredstava BiH, izvršavanje proraĉuna BiH i staranje o financiranju institucija BiH, voĊenje aktivnosti o sukcesiji imovine bivše SFRJ, bankarske propise koji se odnose na funkcioniranje Centralne banke BiH, upravljanje imovinom u vlasništvu institucija BiH i druge poslove.
U sastavu ovoga ministarstva je Središnja jedinica za usklađivanje Ministarstva
financija i trezora, sa statusom upravne organizacije.
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice nadleţno je za praćenje i provedbu meĊunarodnih konvencija i drugih dokumenata iz oblasti ljudskih prava i temeljnih sloboda, promoviranje i zaštita osobnih i kolektivnih ljudskih prava i sloboda, koordiniranje i pripremu izvješća nadleţnim domaćim tijelima i institucijama i meĊunarodnim institucijama i organizacija o provedbi obveza iz meĊunarodnih konvencija i meĊunarodnih dokumenata, kreiranje i provedba aktivnosti na ispunjavanju obveza BiH glede prijema u euroatlantske integracije, a posebice u svezi s primjenom Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i njezinim protokolima, posebno provedba Aneksa VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i praćenje i nadzor provedbe tog Aneksa.
Ministarstvo pravde nadleţno je za administrativne funkcije vezano za pravosudne ustanove na drţavnoj razini, meĊunarodnu i meĊuentitetsku pravosudnu suradnju (meĊusobna pravna pomoć i kontakti sa meĊunarodnim tribunalom), izradu odgovarajućih zakona i propisa, osiguravanje da zakonodavstvo BiH i njegova provedba na svim razinama budu sukladni obvezama BiH koje proizlaze iz meĊunarodnih sporazuma, suradnju sa Ministarstvom vanjskih poslova i entitetima na izradi meĊunarodnih bilateralnih i multilateralnih sporazuma i drugi poslovi.
Ministarstvo sigurnosti nadleţno je za zaštitu meĊunarodnih granica, unutarnjih graniĉnih prijelaza i reguliranje prometa na graniĉnim prijelazima BiH, sprjeĉavanje i otkrivanje ĉinitelja kaznenih djela terorizma, trgovine drogom, krivotvorenja domaće i strane valute i trgovine ljudima i drugih kaznenih djela sa meĊunarodnim ili meĊuentitetskim elementom, meĊunarodnu suradnju u svim oblastima iz nadleţnosti ministarstva, zaštitu osoba i objekata, prikupljanje i korištenje podataka od znaĉaja za sigurnost BiH, organizaciju i usuglašavanje aktivnosti entitetskih ministarstava unutarnjih poslova i Brĉko Distrikta Bosne i Hercegovine u ostvarivanju sigurnosnih zadataka u interesu BiH, provodi politiku useljavanja i azila BiH i ureĊuje procedure vezano za kretanje i boravak stranaca u BiH, pruţanje podrške policijskim tijelima BiH, ureĊuje procedure i naĉin ustroja sluţbe u svezi sa kretanjem i boravkom stranaca u BiH i druge poslove.
U sastavu ovoga Ministarstva, u svojstvu upravnih organizacija, su: Direkcija za
koordinaciju policijskih tijela BiH, Granična policija Bosne i Hercegovine, Drţavna
agencija za istrage i zaštitu, Agencija za forenzična ispitivanja i vještačenja, Agencija
za školovanje i stručno usavršavanje kadrova, Agencija za policijsku podršku i Sluţba
za poslove sa strancima, ĉija se prava, duţnosti i operativna samostalnost ureĊuju
posebnim zakonima, i Direkcija kao
MATO TADIĆ
78
U sastavu ovog ministarstva su Agencija za identifikacijske isprave, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine i Povjerenstvo za deminiranje u BiH kao samostalne sluţbe ĉija su prava i duţnosti utvrĊeni posebnim propisima.
Ministarstvo obrane nadleţno je za stvaranje i odrţavanje obrambenog kapaciteta kako bi se osigurala zaštita suvereniteta, teritorijalnog integriteta, politiĉke neovisnosti i meĊunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine i svi drugi poslovi u svezi s oruţanim snagama i zaštitom suvereniteta drţave.
Samostalne upravne organizacije
U Bosni i Hercegovini trenutno ima 27 (dvadeset i sedam) samostalnih upravnih organizacija. MeĊutim, ovo sigurno nije konaĉan broj. U drţavi sa ovakvim sloţenim ureĊenjem nije nikakvo ĉudo ovako veliki broj upravnih organizacija, jer kad god se pojavi problem nadleţnosti, odnosno spora o tome ima li drţava nadleţnost nad nekim pitanjem ili, pak, entitet, u pravilu je kompromisno rješenje, tako da se umjesto odgovarajućeg ministarstva uspostavi upravna organizacija.
Samostalne upravne organizacije su:
1. 2.
3 4 5 6 7
8. 9
10. 11
12. 13
14. 15
Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine,
Institut za akreditiranje Bosne i Hercegovine,
Institut za mjeriteljstvo Bosne i Hercegovine,
Institut za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine,
Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine,
Agencija za drţavnu sluţbu Bosne i Hercegovine,
Agencija za unaprjeĊenje inozemnih investicija u Bosni i Hercegovini,
Agencija za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine,
Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine,
Agencija za javne nabave Bosne i Hercegovine,
Agencija za osiguranje u Bosni i Hercegovini,
Agencija za poštanski promet Bosne i Hercegovine,
Agencija za zaštitu osobnih podataka u Bosni i Hercegovini,
Agencija za nadzor nad trţištem Bosne i Hercegovine,
Agencija za antidoping kontrolu Bosne i Hercegovine,
16. Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete Bosne i Hercegovine,
17. Agencija za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine,
18. Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje Bosne i Hercegovine,
19. Agencija za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine,
20. Konkurencijsko vijeće Bosne i Hercegovine,
21. Uprava za neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine,
22. Ured za reviziju institucija Bosne i Hercegovine,
23. Centar za informiranje i priznavanje dokumenata iz podruĉja visokog obrazovanja,
24. Institucija ombudsmana za zaštitu potrošaĉa u Bosni i Hercegovini,
25. Drţavna regulativna agencija za radijacijsku i nuklearnu sigurnost,
26. Ured za razmatranje ţalbi Bosne i Hercegovine i
UPRAVNO 1 RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
79
27. Fond za povratak Bosne i Hercegovine.
RukovoĊenje ministarstvima, upravama, upravnim
organizacijama i sluţbama
RukovoĊenje ministarstvima, upravnim organizacijama i sluţbama, prava, obveze, odgovornost, postavljenje i razrješenje funkcionara i rukovodećih djelatnika utvrĊeni su u Zakonu o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Zakonu o upravi, Zakonu o drţavnoj sluţbi u institucijama Bosne i Hercegovine i posebnim zakonima i propisima kojima se osnivaju upravne organizacije i sluţbe.
Ministarstvom rukovodi ministar u suradnji sa zamjenikom ministra i tajnikom u ministarstvu.
Ministar za svoj rad i stanje u podruĉjima koja su u djelokrugu rada ministarstva odgovoran Vijeću ministara BiH.
Ministar ima jednog zamjenika ministra (osim ministra obrane koji ima dva zamjenika), koji se imenuje na isti naĉin kao i ministar, s tim da ne moţe biti iz istog naroda iz ĉijih redova je biran ministar.
Upravnim organizacijama rukovode ravnatelji, odnosno rukovoditelji ĉiji je naziv odreĊen zakonom ili odlukom o utemeljenju upravne organizacije.
Rukovoditelji upravnih organizacija odgovorni su za svoj rad i stanje u podruĉjima koja su u djelokrugu upravne organizacije tijelu koje ih imenuje na tu duţnost.
Rukovoditelji upravnih organizacija koje su u sastavu ministarstava za svoj rad odgovaraju i ministru koji rukovodi ministarstvom u ĉijem je sastavu upravna organizacija.
Ustroj, program rada i izvješća o radu ministarstava, upravnih organizacija i sluţbi
Unutarnji ustroj ministarstava i upravnih organizacija temelji se na naĉelima utvrĊenim Zakonom o upravi, a utvrĊuje se Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji.
Pravilnik o unutarnjoj organizaciji ministarstava donosi ministar, a upravne organizacije rukovoditelj upravne organizacije. Prije donošenja Pravilnika o unutarnjoj organizaciji ministar, odnosno rukovoditelj upravne organizacije, duţan je pribaviti
mišljenje ministra pravde. Pravilnik o unutarnjoj organizaciji smatra se donesenim kada to svojom odlukom potvrdi Vijeće ministara.
Ministarstva i upravne organizacije duţne su za svaku kalendarsku godinu donijeti Programe rada. Programi rada moraju sadrţavati aktivnosti prema politikama koje utvrde predsjedatelj i zamjenici predsjedatelja Vijeća ministara. Programi rada uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva za financije i trezor o financijskom aspektu programa rada dostavljaju se na potvrdu Vijeću ministara. Ministarstva i upravne organizacije duţni su o svom radu i stanju u upravnim podruĉjima iz svog djelokruga rada za svaku kalendarsku godinu podnijeti izvješće o radu. Izvješće se podnosi Vijeću ministara.
1.1.6. ZAKON O DRŢAVLJANSTVU BOSNE I HERCEGOVINE6 Opće odredbe
Prema Programu pravosudnog ispita na razini Bosne i Hercegovine, ispitna materija iz ovog zakona samo su odredbe koje se odnose na stjecanje i prestanak drţavljanstva, što se ovdje i navodi uz davanje nekoliko općih odredaba iz Zakona o drţavljanstvu.
Svi drţavljani Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske su samim tim i drţavljani BiH. Zakoni o drţavljanstvu koje donose entiteti moraju biti sukladni Ustavu Bosne i Hercegovine i drţavnom zakonu. Promjena drţavljanstva jednog entiteta u drţavljanstvo drugog entiteta nema utjecaja na drţavljanstvo BiH.
Drţavljanin BiH koji ima prijavljeno prebivalište u Brĉko Distriktu Bosne i Hercegovine a koji ima drţavljanstvo jednog od entiteta, ostaje drţavljanin tog entiteta, osim ako na svoj zahtjev ne promijeni svoje entitetsko drţavljanstvo. Drţavljanin BiH koji
UPRAVNO 1 RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
80
nema izjavljeno entitetsko drţavljanstvo a ima prebivalište na teritoriju Brĉko Distrikta, ima pravo da izabere svoje entitetsko drţavljanstvo.
Osobe s prebivalištem u Brĉko Distriktu Bosne i Hercegovine, koje stjeĉu
drţavljanstvo BiH putem naturalizacije, biraju svoje entitetsko drţavljanstvo.
Svi drţavljani BiH uţivaju ista ljudska prava i temeljne slobode kao što je to odreĊeno Ustavom Bosne i Hercegovine i uţivat će zaštitu ovih prava na ĉitavom teritoriju Bosne i
Hercegovine, pod istim uvjetima i bez obzira na njihovo entitetsko drţavljanstvo.
Drţavljani BiH mogu imati drţavljanstvo druge drţave, pod uvjetom da postoji bilateralni sporazum izmeĊu BiH i te drţave kojim se to pitanje ureduje.
6 "Sluţbeni glasnik BiH" br. 4/97, 13/99, 41/02, 6/03, 14/03, 82/05, 43/09 i 76/09
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
81
Stjecanje drţavljanstva Bosne i Hercegovine
Drţavljanstvo BiH, sukladno odredbama ovog zakona, stjeĉe se: podrijetlom,
roĊenjem na teritoriju BiH, usvajanjem, putem naturalizacije i putem meĊunarodnog sporazuma.
1. Stjecanje državljanstva podrijetlom
Dijete roĊeno nakon stupanja na snagu Ustava stjeĉe drţavljanstvo BiH podrijetlom:
1. ĉija su oba roditelja bili drţavljani BiH u vrijeme roĊenja djeteta, bez obzira na
mjesto njegovog roĊenja;
2. ĉiji je jedan roditelj bio drţavljanin BiH u vrijeme roĊenja djeteta i dijete je
roĊeno na teritoriju BiH;
3. ĉiji je jedan roditelj bio drţavljanin BiH u vrijeme djetetovog roĊenja, a dijete je
roĊeno u inozemstvu, ako bi ono inaĉe bilo bez drţavljanstva;
4. roĊeno u inozemstvu, a ĉiji je jedan roditelj bio drţavljanin BiH u vrijeme djetetovog roĊenja, pod uvjetom da do vremena kada napuni 23 godine:
bude registrirano u svrhu evidentiranja drţavljana BiH u nadleţnim organima u BiH u zemlji ili inozemstvu; ima stalno mjesto boravka na
teritoriju BiH.
2. Stjecanje državljanstva rođenjem na teritoriju BiH
Drţavljanstvo BiH bit će dodijeljeno djetetu koje je roĊeno ili naĊeno na teritoriju BiH nakon stupanja na snagu Ustava i ĉija su oba roditelja nepoznata ili nepoznatog drţavljanstva ili bez drţavljanstva, ili ako je dijete bez drţavljanstva.
3. Usvojena djeca
Dijete mlade od 18 godina, koje je u potpunosti usvojio drţavljanin BiH nakon
stupanja na snagu Ustava, stjeĉe drţavljanstvo BiH.
4. Stjecanje državljanstva naturalizacijom
Stranac koji je podnio zahtjev za stjecanje drţavljanstva BiH moţe steći drţavljanstvo naturalizacijom ako ispunjava sljedeće uvjete:
1. da je napunio 18 godina starosti;
2. da ima prijavljeno stalno mjesto boravka na teritoriju BiH najmanje 8 godina prije podnošenja zahtjeva;
3. da poznaje jedan od jezika ustavotvornih naroda BiH;
4. da mu nije izreĉena mjera sigurnosti protjerivanja stranaca iz zemlje ili zaštitna mjera udaljavanja stranaca sa teritorija BiH i daje ova odluka još uvijek na snazi;
5. da nije osuĊivan na izdrţavanje kazne za kaznena djela s predumišljajem na duţe od tri godine u razdoblju od 8 godina od podnošenja zahtjeva;
6. da se odrekne ili na neki drugi naĉin izgubi svoje ranije drţavljanstvo nakon stjecanja drţavljanstva BiH, osim ako se bilateralnim sporazumom
UPRAVNO i RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
82
ne predviĊa drukĉije. Odricanje ili gubitak ranijeg drţavljanstva se neće zahtijevati ako ovo nije dopušteno ili se ne moţe razumno zahtijevati.
5. Stjecanje državljanstva olakšanom naturalizacijom
Braĉni drug drţavljanina BiH - stranac, moţe steći drţavljanstvo BiH pod sljedećim uvjetima:
da je brak trajao najmanje pet godina prije podnošenja zahtjeva i da još uvijek traje u trenutku podnošenja zahtjeva;
da se odrekne ili na neki drugi naĉin izgubi svoje ranije drţavljanstvo nakon stjecanja drţavljanstva BiH, osim ako to nije drukĉije riješeno bilateralnim sporazumom. Odustajanje ili prestanak ranijeg drţavljanstva se ne zahtijeva ako to nije dopušteno ili se ne moţe razumno zahtijevati;
da ima stalno mjesto boravka u najmanje posljednje tri godine na teritoriju BiH.
Dijete mlade od 18 godina, ĉiji je jedan roditelj stekao drţavljanstvo Bosne i Hercegovine, ima pravo dobiti drţavljanstvo BiH naturalizacijom ako ono stalno boravi na teritoriju BiH.
Roditelj koji ima drţavljanstvo BiH moţe traţiti stjecanje drţavljanstva BiH u ime malodobnog djeteta. Ako je dijete starije od 14 godina, zahtijeva se njegov pristanak.
Olakšano stjecanje drţavljanstva imaju i:
1. emigranti koji su se vratili u Bosnu i Hercegovinu;
2. prva i druga generacija potomaka osoba koje su se vratile u Bosnu i
Hercegovinu.
Ako se u pojedinaĉnim sluĉajevima naturalizacija osoba smatra od naroĉite koristi za
Bosnu i Hercegovinu, osoba moţe steći drţavljanstvo bez ispunjavanja svih uvjeta koji su propisani za stjecanje drţavljanstva naturalizacijom.
U svim sluĉajevima gdje ovaj zakon propisuje gubitak ranijeg drţavljanstva osobama koje stjeĉu drţavljanstvo BiH, takvim osobama će biti dopušteno da i dalje zadrţe
drţavljanstvo ranije drţave gdje god je to omogućeno bilateralnim sporazumom izmeĊu BiH i te drţave.
Prestanak drţavljanstva Bosne i Hercegovine
Drţavljanstvo se ne moţe izgubiti ako bi osoba koja je u pitanju time ostala bez drţavljanstva (apatrid).
Drţavljanstvo Bosne i Hercegovine prestaje: po sili zakona, odricanjem, otpustom,
oduzimanjem i meĊunarodnim sporazumom.
1. Prestanak državljanstva po sili zakona
Drţavljanstvo BiH gubi se dobrovoljnim stjecanjem drugog drţavljanstva, ukoliko se drukĉije ne odreĊuje bilateralnim sporazumom zakljuĉenim izmeĊu BiH i te drţave.
MATO TADIĆ
83
1. ako je drţavljanstvo Bosne i Hercegovine steĉeno pomoću prevare, laţnih informacija ili skrivanjem bilo koje relevantne ĉinjenice koja se moţe odnositi na podnositelja zahtjeva;
2. kada drţavljanin BiH vrši dobrovoljnu sluţbu u stranim vojnim snagama unatoĉ pravnoj zabrani takve sluţbe;
3. kada je drţavljanstvo BiH steĉeno nakon stupanja na snagu ovog zakona, bez ispunjenja uvjeta, i kad je drţavljanin osuĊen pravomoćnom presudom suda u BiH, radi poduzimanja radnji kojima se narušavaju ustavni poredak i sigurnost
Drţavljanstvo BiH prestaje djetetu ako nakon potpunog usvajanja stekne drţavljanstvo druge drţave.
2. Odricanje
GraĊanin koji je napunio 18 godina, koji ţivi u inozemstvu i ima drţavljanstvo druge drţave, ili mu je zajamĉeno stjecanje drţavljanstva druge drţave, ima pravo odreći se drţavljanstva BiH.
Djetetu koje ţivi u inozemstvu i ima drţavljanstvo druge drţave ili mu je ono zajamĉeno, prestaje drţavljanstvo BiH odricanjem na zahtjev oba roditelja kojima je drţavljanstvo BiH prestalo odricanjem, ili na zahtjev jednog roditelja kojem je drţavljanstvo prestalo odricanjem, ako je drugi roditelj mrtav ili je izgubio roditeljsko pravo ili je stranac ili osoba bez drţavljanstva ili na zahtjev usvojitelja ako mu je prestalo drţavljanstvo BiH odricanjem i odnos izmeĊu usvojitelja i usvojenog djeteta je odnos potpunog usvojenja. Ako je dijete starije od 14 godina, zahtijeva se njegov pristanak.
3. Otpust
Otpust iz drţavljanstva BiH moţe biti odobren na temelju zahtjeva osobe koja ţivi na teritoriju BiH, a koja ispunjava sljedeće uvjete:
1. da ima 18 godina;
2. da se protiv nje ne vodi kazneni postupak zbog uĉinjenog kaznenog djela za koje se goni po sluţbenoj duţnosti, ili ako je osuĊena na kaznu zatvora u BiH, da tu kaznu izdrţava;
3. da je izmirila sve nuţne doprinose, poreze ili druge zakonske obveze plaćanja utvrĊene pravomoćnim odlukama nadleţnih organa;
4. da je stekla ili joj je zajamĉeno drţavljanstvo druge drţave;
5. da je ispunila svoje vojne obveze.
Djetetu mlaĊem od 18 godina koje je steklo, ili kojem je zajamĉeno stjecanje drţavljanstva druge drţave, i koje još uvijek ţivi na teritoriju BiH, prestaje drţavljanstvo BiH otpustom na zahtjev:
1. oba roditelja ĉije je drţavljanstvo BiH prestalo otpustom;
2. jednog roditelja ĉije je drţavljanstvo BiH izgubljeno otpustom, ako drugi roditelj
nije ţiv, ili su mu oduzeta roditeljska prava, ili je stranac ili osoba bez
drţavljanstva;
3. jednog roditelja, koji izvršava roditeljske duţnosti i ĉije je drţavljanstvo BiH
izgubljeno otpustom a drugi roditelj, koji je drţavljanin BiH, se slaţe;
4. usvojitelja ako mu je drţavljanstvo BiH prestalo otpustom, a odnos izmeĊu usvojitelja i usvojenog djeteta predstavlja odnos potpunog usvojenja.
Ako je dijete starije od 14 godina, zahtijeva se njegov pristanak. 4. Oduzimanje
Drţavljanstvo BiH moţe biti oduzeto u sljedećim sluĉajevima:
UPRAVNO i RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
84
BiH, ili kada je osuĊen radi ĉlanstva u organizaciji koja poduzima takve radnje, pod uvjetom da takve radnje ozbiljno štete vitalnim interesima BiH;
4. kada je drţavljanin osuĊen pravomoćnom presudom suda u BiH za kazneno djelo koje ukljuĉuje krijumĉarenje vatrenog oruţja, eksploziva, radioaktivnog materijala ili narkotiĉkih sredstava i psihogenih supstanci, ili za ilegalni prijevoz i trgovinu materijalima i opremom za proizvodnju oruţja ili dragih sredstava masovnog uništenja; ih ilegalni ulazak u BiH, ostanak ili izlazak iz BiH pojedinaca ili grupa; ili kada organizira ili sudjeluje u trgovini ljudima i krijumĉarenju ljudima, pod uvjetom da takve radnje ozbiljno štete vitalnim interesima BiH;
5. kada je drţavljanin osuĊen pravomoćnom presudom suda u BiH za kazneno djelo koje proizlazi iz aktivnosti koje ozbiljno štete vitalnim interesima BiH.
Datum prestanka
Drţavljanstvo BiH prestaje otpustom, odricanjem ili oduzimanjem danom slanja obavijesti osobi na koju se pravna odluka odnosi.
Ako mjesto prebivanja takve osobe nije poznato ili ne moţe biti potvrĊeno, drţavljanstvo BiH prestaje danom objavljivanja u sluţbenom glasilu BiH. Obavijest će se objaviti i u sluţbenim glasilima entiteta.
1.2. Gradivo i pravni izvori na razini entiteta
A. Federacija Bosne i Hercegovine
1.2.1. ZAKON O ORGANIZACIJI ORGANA UPRAVE U FEDERACIJI BOSNE
I HERCEGOVINE7
Opće napomene
U Programu polaganja pravosudnog ispita na razini drţave nalazi se i ovaj zakon koji je donio Parlament Federacije BiH. U suštini, on je isti kao i Zakon o upravi koji je donijela Parlamentarna skupština BiH. Naime, instituti upravnog prava su isti, a postoje manje razlike koje su uvjetovane, prije svega, podjelom nadleţnosti u Federaciji. Stoga će ovaj zakon biti prezentiran u znatno kraćem obliku i s akcentima na odnose unutar Federacije.
Sto ureĊuje ovaj zakon
Ovim Zakonom se ureĊuju organizacija i naĉin funkcioniranja organa drţavne uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji obuhvaćaju poloţaj, ulogu, ustroj, ovlasti i obveze u vršenju upravnih, struĉnih i drugih poslova, meĊusobne odnose organa uprave i odnos organa uprave prema graĊanima, organima izvršne i zakonodavne vlasti, ombudsmanima, gospodarskim društvima i dragim pravnim osobama, kao i druga pitanja od znaĉaja za organizaciju i rad organa drţavne uprave na svim razinama vlasti u Federaciji.
Organi drţavne uprave Federacije, kantona, grada i općina osnivaju se za vršenje upravnih, struĉnih i drugih poslova koji se zakonom i dragim propisima stavljaju u njihovu nadleţnost.
OdreĊene upravne poslove mogu vršiti i pravne osobe kada im je zakonom, odnosno odlukom općinskog i gradskog vijeća, povjereno vršenje javnih ovlasti, na naĉin predviĊen ovim Zakonom.
Rad organa uprave temelji se na naĉelima zakonitosti, transparentnosti, javnosti, odgovornosti, uĉinkovitosti, ekonomiĉnosti, profesionalnoj nepristranosti i politiĉkoj neovisnosti.
MATO TADIĆ
85
Nadleţnost federalnih i kantonalnih organa uprave i upravnih organizacija utvrĊuje se zakonom kojim se ureduje odreĊena upravna oblast, a nadleţnost općinskih i gradskih
organa uprave utvrĊuje se odlukama općinskog, odnosno
7 "Sluţbene novine Federacije BiH" broj 35/05
MATO TADIĆ
86
gradskog vijeća kojima se ureduju poslovi lokalne samouprave općine, odnosno grada.
Kantonalni, općinski i gradski organi nadleţni su da vrše i upravne i struĉne poslove
koji se federalnim, odnosno kantonalnim zakonom delegiraju ili prenesu na kanton, općinu, odnosno grad.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine vrši koordinaciju, usklaĊivanje i usmjeravanje rada federalnih organa uprave i upravnih organizacija, kao i nadzor nad njihovim radom, sukladno Ustavu Federacije i federalnom zakonu. Za kantonalne organe uprave i upravne
organizacije ulogu koordinatora vrši vlada kantona, dok te ovlasti za općinske, odnosno gradske organe uprave i upravne organizacije vrši općinski naĉelnik, odnosno gradonaĉelnik.
Kontrola zakonitosti upravnih i drugih akata koje donose organi uprave vrši se putem upravnog nadzora, a zakonitost konaĉnih upravnih akata (rješenja) koja donose organi uprave rješavajući upravne stvari u upravnom postupku štiti se u upravnom sporu u nadleţnom sudu.
Poslovi organa uprave
Organi uprave, iz okvira svoje nadleţnosti, vrše sljedeće upravne i struĉne poslove:
1) izvršavaju zakone i druge propise;
2) vrše upravni nadzor nad provedbom zakona i drugih propisa;
3) donose podzakonske propise za provedbu zakona i drugih propisa;
4) pripremaju propise i daju preporuke iz oblasti zakonodavstva;
5) daju odgovore na pitanja organa zakonodavne i izvršne vlasti i pravnih i fiziĉkih osoba, koja se odnose na njihovu nadleţnost;
6) prate stanje u oblastima za koje su osnovani i odgovaraju za stanje u tim
oblastima;
7) obavljaju i druge upravne i struĉne poslove odreĊene zakonom i drugim
propisima.
1. Izvršavanje zakona i drugih propisa
Izvršavanje zakona i drugih propisa organi uprave ostvaruju putem rješavanja upravnih stvari u upravnom postupku i vršenjem struĉnih poslova na naĉin predviĊen zakonom i drugim propisima kojima je regulirana odreĊena upravna oblast.
Federalni organi uprave neposredno izvršavaju federalne zakone i druge federalne propise i osiguravaju izvršavanje federalnih zakona i drugih federalnih propisa kojima su odreĊeni poslovi iz oblasti uprave tim propisima preneseni na vršenje kantonalnim, gradskim i općinskim organima uprave.
Federalni organi uprave neposredno izvršavaju zakone i druge propise Bosne i Hercegovine kojima su odreĊeni poslovi iz oblasti uprave tim propisima preneseni na vršenje Federaciji, te osiguravaju izvršavanje propisa kojima su odreĊeni upravni poslovi povjereni na vršenje kantonalnim ili gradskim ili općinskim organima uprave na teritoriju Federacije.
UPRAVNO 1 RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
10©
Kantonalni organi uprave neposredno izvršavaju kantonalne zakone i druge kantonalne propise, kao i upravne poslove koji se federalnim zakonom ili drugim federalnim propisom, kao i zakonom i drugim propisom Bosne i Hercegovine, povjere na vršenje kantonalnim organima uprave, i osiguravaju izvršavanje kantonalnih zakona i drugih kantonalnih propisa kojima su odreĊeni upravni poslovi preneseni na vršenje općinskim ili gradskim organima uprave na podruĉju kantona.
Općinski, odnosno gradski organi uprave neposredno izvršavaju propise koje donosi općinsko, odnosno gradsko vijeće iz oblasti lokalne samouprave općine, odnosno grada, kao i upravne poslove koji se federalnim, odnosno kantonalnim zakonima i drugim propisima i propisima Bosne i Hercegovine prenesu ili delegiraju na vršenje općinskim ili gradskim organima uprave.
2. Vršenje upravnog nadzora nad provedbom zakona i drugih propisa
Organi uprave upravni nadzor ostvaruju tako što vrše nadzor nad provedbom zakona i drugih propisa, kao i zakonito postupanje organa uprave i pravnih osoba s javnim ovlastima u vršenju poslova iz njihove nadleţnosti.
Upravni nadzor obuhvaća:
1) nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koje donose organi uprave kojima se rješava u upravnim stvarima u upravnom postupku;
2) nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koje donose pravne osobe s javnim ovlastima;
3) inspekcijski nadzor.
Nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koja donose organi uprave, kojima se rješava o upravnim stvarima u upravnom postupku, vrši se putem rješavanja u drugostupanjskom upravnom postupku.
Nadzor nad zakonitošću upravnih i drugih akata koja donose pravne osobe s javnim
ovlastima organi uprave vrše u odnosu na rješavanje o pravima i obvezama graĊana i pravnih osoba koja su zakonom ili odlukom gradskog, odnosno općinskog vijeća, sukladno zakonu, prenesena da o njima odluĉuju pravne osobe s javnim ovlastima.
Inspekcijski nadzor organi uprave, odnosno posebne uprave za inspekcije, vrše tako što ostvaruju neposredan uvid u zakonitost rada, poslovanja i postupanja pravnih osoba i graĊana glede pridrţavanja zakona i drugih propisa, te poduzimaju upravne i druge mjere za koje su ovlašteni zakonom, odnosno propisom gradskog ili općinskog vijeća, kao i kontrolu zakonitog postupanja organa uprave u vršenju upravnih poslova iz njihove nadleţnosti. Inspekcijski nadzor vrše inspekcije organa uprave, kao i inspekcije koje su posebnim zakonom organizirane u okviru posebnih uprava za inspekcije.
3. Donošenje podzakonskih propisa
Organi uprave donose podzakonske propise kada su za to zakonom izriĉito ovlašteni.
UPRAVNO 1 RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
10©
A
MATO TAD1Ć
89
4. Pripremanje propisa i davanje preporuka iz oblasti zakonodavstva
Organi uprave duţni su da, u poslovima iz svoje nadleţnosti, pripremaju zakone i druge propise kada o tome odluĉi organ zakonodavne ili izvršne vlasti, odnosno kada samostalno ocijene da je potrebno donijeti zakon ili drugi propis ili treba izvršiti izmjene i dopune zakona ili drugog propisa iz oblasti za koju su nadleţni.
5. Davanje odgovora na pitanja organa zakonodavne i organa izvršne
vlasti i pravnih i fizičkih osoba
Organi uprave obvezni su pripremati i davati odgovore na pitanja organa zakonodavne, odnosno organa izvršne vlasti, koja se odnose na izvršavanje zakona i drugih propisa iz njihove nadleţnosti.
6. Praćenje stanja u oblastima za koje su organi uprave osnovani i
odgovornost za stanje u tim oblastima
Praćenje stanja u oblastima za koje su organi uprave osnovani odnosi se prvenstveno na stanje izvršavanja zakona i drugih propisa, što se utvrĊuje na temelju podataka koje sami prikupljaju na naĉin predviĊen zakonom ili drugim propisom, kao i podataka koje na njihov zahtjev prikupljaju, obraĊuju i dostavljaju drugi organi i pravne osobe i utvrĊuju stanje i nastale posljedice, te, u svezi s rješavanjem utvrĊenih problema, poduzimaju mjere za koje su ovlašteni. S tim ciljem izraĊuju analitiĉke, informativne i druge materijale koje dostavljaju nadleţnim tijelima.
Povjeravanje javnih ovlasti pravnim osobama na rješavanje
OdreĊeni upravni i struĉni poslovi iz nadleţnosti organa uprave mogu se povjeravati na vršenje pravnim osobama kada je to cjelishodno i kada se time postiţe uĉinkovitije
ostvarivanje odreĊenih prava i obveza graĊana i pravnih osoba.
Povjeravanje javnih ovlasti vrši se federalnim zakonom za upravne i struĉne poslove iz nadleţnosti federalnih organa uprave, a zakonom kantona kada se radi o tim poslovima iz nadleţnosti kantonalnih organa uprave, dok se odlukom gradskog, odnosno općinskog vijeća povjeravanje javnih ovlasti moţe vršiti za odreĊene upravne i struĉne poslove iz
djelokruga lokalne samouprave grada, odnosno općine.
Pravnim osobama s javnim ovlastima ne mogu se povjeravati poslovi inspekcijskog nadzora, osim struĉnih poslova koji su od znaĉaja za vršenje inspekcijskog nadzora kao što su: ekspertize, tehniĉka ispitivanja i si., ili su za vršenje tih poslova potrebna posebna struĉna znanja (tehniĉke i druge struke), ili ako je potrebna primjena znanstvenih ili
posebnih struĉnih metoda koje se mogu osigurati samo posebnom opremom (laboratoriji i dr.), a za koje u organu uprave ne postoje kadrovske, tehniĉke i druge mogućnosti za vršenje tih poslova.
Upravni nadzor nad radom pravnih osoba s javnim ovlastima, u vršenju upravnih poslova koji su preneseni na te pravne osobe, vrše organi uprave iz upravne oblasti i razine vlasti kojoj pripadaju upravni poslovi koji se vrše na
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
90
temelju javnih ovlasti, sukladno ovom i drugom zakonu, odnosno odluci gradskog i općinskog vijeća kojem su te ovlasti povjerene. U ostvarivanju ovih prava mogu: provoditi inspekcijski nadzor, rješavati povodom ţalbi izjavljenih protiv donesenih upravnih akata u vršenju povjerenih javnih ovlasti, davati struĉne naputke i pojašnjenja za primjenu zakona i drugih propisa koji se odnose na vršenje povjerenih javnih ovlasti i poduzimati i druge mjere i vršiti druga prava koja prema zakonu ima drugostupanjski organ uprave u rješavanju upravnih stvari u drugostupanjskom upravnom postupku.
Osnivanje organa uprave i upravnih organizacija
Organi uprave osnivaju se za vršenje upravnih, struĉnih i drugih poslova, a upravne organizacije osnivaju se za vršenje struĉnih i drugih poslova.
1. Organi uprave
Organi uprave osnivaju se na svim razinama vlasti u Federaciji, i to:
1) federalni organi uprave za vršenje upravnih i struĉnih poslova iz nadleţnosti
Federacije,
2) kantonalni organi uprave za vršenje upravnih i struĉnih poslova iz nadleţnosti
kantona,
3) općinski i gradski organi uprave za vršenje upravnih i struĉnih poslova iz
samoupravnog djelokruga općine, odnosno grada.
Organi uprave osnivaju se na naĉin koji osigurava potpuno, uĉinkovito i racionalno vršenje svih upravnih i struĉnih poslova iz okvira nadleţnosti Federacije, odnosno iz nadleţnosti kantona, a u općini i gradu iz okvira lokalne samouprave općine, odnosno grada,
te uĉinkovito ostvarivanje prava i izvršavanje obveza graĊana i pravnih osoba.
2. Upravne organizacije
Upravne organizacije osnivaju se za vršenje struĉnih poslova koji preteţno zahtijevaju primjenu struĉnih i znanstvenih metoda rada i s njima povezanih upravnih poslova.
Upravne organizacije, u pravilu, osnivaju se na razini Federacije i kantona, a iznimno se mogu osnivati i u općini i gradu, općinama s najmanje 50.000 stanovnika, ako za njihovim osnivanjem ima stvarne potrebe i ako postoje poslovi koji se ubrajaju u nadleţnost upravnih organizacija.
Zakonom, odnosno odlukom kojom se vrši osnivanje upravnih organizacija (samostalne ili u sastavu organa uprave) moţe se utvrditi da upravna organizacija ima svojstvo pravne osobe.
Kriteriji za osnivanje organa uprave i upravnih organizacija
Prilikom osnivanja organa uprave, odnosno upravnih organizacija, mora se polaziti od sljedećih kriterija, i to:
1) zajedniĉki kriteriji koji vaţe za Federaciju, kanton, grad i općinu su:
MATO TAD1Ć
91
Federalne upravne organizacije mogu se osnovati kao samostalne federalne upravne organizacije i kao federalne upravne organizacije u sastavu federalnog ministarstva.
Federalni zavod osniva se za vršenje odreĊenih struĉnih i drugih poslova koji preteţno zahtijevaju primjenu struĉnih i znanstvenih metoda rada i s njima povezanih upravnih poslova ĉija priroda i naĉin izvršavanja zahtijevaju organiziranje posebnog organa i njegovu samostalnost u radu.
a) da se broj i vrsta organa uprave i upravnih organizacija osnivaju iskljuĉivo prema obujmu i vrsti upravnih i struĉnih poslova koji su zakonom i drugim propisima stavljeni u nadleţnost organa uprave, odnosno upravnih organizacija;
b) da se isti i sliĉni upravni i struĉni poslovi vrše u okviru jednog organa uprave, odnosno jedne upravne organizacije i tako osigura da se takvi poslovi grupiraju u okviru istog organa uprave, odnosno iste upravne organizacije.
2) posebni kriteriji koji vaţe samo za kanton, grad i općinu su:
a) da se poslovi iz nadleţnosti Federacije koji su federalnim zakonom preneseni na vršenje kantonu, gradu ili općini stave u nadleţnost onog organa uprave, odnosno upravne organizacije koji imaju iste ili sliĉne poslove u svojoj nadleţnosti i tako izbjegne osnivanje posebnih organa za vršenje prenesenih poslova, ako federalnim zakonom nije drukĉije odreĊeno;
b) da broj i vrsta organa uprave i upravnih organizacij a budu prilagoĊeni broju stanovnika i ekonomskoj razvijenosti kantona, gradaiopćine;
c) da se, posebno u općinama s velikim podruĉjem i udaljenosti pojedinih naseljenih mjesta od sjedišta općine, odreĊeni upravni poslovi iz lokalne samouprave općine organiziraju tako da se vrše u mjesnim zajednicama (mjesni uredi), što bi se moglo odnositi osobito na poslove koji se odnose na prijem zahtjeva stranaka, izdavanje uvjerenja i drugih isprava o podacima iz sluţbenih evidencija koje vode općinski organi uprave, ovjeravanje isprava i sliĉni poslovi, što se ureduje odlukom općinskog vijeća.
Osnivanje federalnih organa uprave i federalnih upravnih organizacija
Federalni organi uprave i federalne upravne organizacije osnivaju se i ukidaju i njihov djelokrug utvrĊuje federalnim zakonom o organizaciji i djelokrugu federalnih organa uprave i federalnih upravnih organizacija, sukladno ovom Zakonu.
Federalni organi uprave su federalna ministarstva i federalne uprave. Federalne uprave mogu se osnivati kao samostalne federalne uprave i kao federalne uprave u sastavu federalnog ministarstva.
Federalno ministarstvo osniva se za vršenje upravnih i struĉnih poslova iz nadleţnosti Federacije, iz jedne ili više srodnih oblasti, u kojima federalni organi uprave, u cjelini ili u većem obujmu, neposredno izvršavaju ili osiguravaju izvršavanje federalnih zakona i drugih federalnih propisa i odgovaraju za njihovo izvršavanje.
Federalna uprava osniva se za vršenje odreĊenih upravnih i struĉnih poslova ĉija priroda i naĉin izvršavanja zahtijeva posebnu organiziranost i samostalnost u radu.
Federalne upravne organizacije su federalni zavodi, federalne direkcije i federalne agencije, a mogu se osnivati federalne upravne organizacije i drugog naziva.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
92
Federalna direkcija i federalna agencija osnivaju se za vršenje odreĊenih struĉnih poslova preteţno gospodarskog karaktera i s njima povezanih upravnih poslova ĉija priroda
i naĉin izvršavanja zahtijevaju organiziranje posebnog organa i njegovu samostalnost u radu.
Federalne uprave i federalne upravne organizacije mogu se osnivati u sastavu federalnog ministarstva.
U poslovima iz nadleţnosti federalne uprave, odnosno federalne upravne organizacije, koje se nalaze u sastavu federalnog ministarstva, federalni ministar donosi podzakonske propise i opće akte za izvršavanje federalnih zakona iz tih oblasti i vrši upravni nadzor nad radom te uprave, odnosno organizacije.
U vršenju upravnog nadzora nad radom uprave i upravne organizacije, koje se nalaze u sastavu federalnog ministarstva, federalni ministar ima ovlasti rješavati u upravnom postupku o pravnim lijekovima izjavljenim protiv upravnih akata koje donosi uprava, odnosno upravna organizacija, davati suglasnost na akte uprave, odnosno upravne organizacije, traţiti izvješća i obavještenja o radu uprave, odnosno upravne organizacije u svezi sa izvršavanjem poslova iz njihove nadleţnosti; odrediti izvršenje pojedinih zadataka iz nadleţnosti uprave, odnosno upravne organizacije, i rokove za njihovo izvršenje, te vršiti druge ovlasti koje su mu posebnim zakonom dane u nadleţnost.
Za vršenje odreĊenih upravnih i struĉnih poslova iz nadleţnosti Federacije mogu se u kantonu, gradu i općini osnivati podruĉne jedinice federalnih ministarstava, federalnih
uprava i federalnih upravnih organizacija, kao njihove organizacijske jedinice.
Podruĉne jedinice mogu se osnivati samo pod uvjetom ako je to nuţno radi uĉinkovitijeg ili racionalnijeg vršenja odreĊenih poslova iz nadleţnosti odgovarajućeg federalnog organa ili organizacije.
Podruĉne jedinice Federacije osniva Vlada Federacije na prijedlog federalnih organa.
Osnivanje kantonalnih organa uprave i kantonalnih upravnih organizacija
Kantonalni organi uprave i kantonalne upravne organizacije osnivaju se i ukidaju i njihov djelokrug utvrĊuje kantonalnim zakonom o organizaciji i djelokrugu kantonalnih organa uprave i upravnih organizacija, sukladno federalnom zakonu i kantonalnom zakonu.
Kantonalni organi uprave su kantonalna ministarstva i kantonalne uprave. Kantonalne upravne organizacije su: kantonalni zavodi, kantonalne direkcije i kantonalne agencije.
Kantonalne upravne organizacije mogu se osnivati kao samostalne kantonalne upravne organizacije i kao kantonalne upravne organizacije u sastavu kantonalnog ministarstva.
Osnivanje općinskih organa uprave i općinskih upravnih organizacija
Općinski organi uprave su općinske sluţbe za upravu. Općinske sluţbe za upravu
mogu se osnivati u okviru jedinstvenog općinskog organa uprave.
U općini se mogu, samo izuzetno, osnivati općinski zavodi, općinske direkcije i općinske agencije kao općinske upravne organizacije koje mogu biti samostalne ili u sastavu općinske sluţbe za upravu, ako ima potrebe za osnivanjem tih organizacija.
Općinski organi uprave i općinske upravne organizacije osnivaju se i ukidaju i njihov djelokrug utvrĊuje odlukom općinskog vijeća o organizaciji i djelokrugu općinskih organa uprave i upravnih organizacija, sukladno federalnom zakonu i odgovarajućem zakonu kantona.
Osnivanje gradskih organa uprave i gradskih upravnih organizacija
Gradski organi uprave su gradske sluţbe za upravu. Gradske sluţbe za upravu mogu se
osnivati u okviru jedinstvenog gradskog organa uprave.
MATO TAD1Ć
93
Gradski organi uprave i gradske upravne organizacije osnivaju se i njihov djelokrug utvrĊuje odlukom gradskog vijeća o organizaciji i djelokrugu gradskih organa uprave i upravnih organizacija, sukladno federalnom zakonu i odgovarajućem zakonu kantona.
Unutarnja organizacija organa uprave i upravnih organizacija
Unutarnja organizacija federalnih, kantonalnih, općinskih i gradskih organa uprave i upravnih organizacija utvrĊuje se pravilnikom o unutarnjoj organizaciji.
Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji utvrĊuju se osobito:
1) organizacijske jedinice i njihova nadleţnost;
2) sistematizacija radnih mjesta, koja obuhvaća: nazive radnih mjesta, opis poslova, uvjete za vršenje poslova, vrstu djelatnosti, naziv skupine u koju se ubrajaju poslovi, sloţenost poslova i druge elemente;
3) naĉin rukovoĊenja organom i organizacijskim jedinicama;
4) programiranje i planiranje poslova;
5) ovlasti i odgovornost rukovodećih drţavnih sluţbenika u vršenju poslova;
6) broj pripravnika koji se primaju u radni odnos i uvjeti za njihov prijem;
7) druga pitanja iz nadleţnosti organa uprave.
Unutarnja organizacija uprava, odnosno upravnih organizacija koje se nalaze u sastavu federalnog, odnosno kantonalnog ministarstva, utvrĊuje se kao poseban dio u okviru pravilnika o unutarnjoj organizaciji federalnog, odnosno kantonalnog ministarstva, u ĉijem
se sastavu nalaze.
Pravilnik o unutarnjoj organizaciji organa i organizacija za federalnu razinu donosi rukovoditelj federalnog organa uprave, odnosno federalne upravne organizacije, uz suglasnost Vlade Federacije, za kantonalnu razinu - rukovoditelj kantonalnog organa uprave, odnosno kantonalne upravne organizacije, uz suglasnost vlade kantona, za općinsku - općinski naĉelnik za općinske organe uprave i općinske upravne organizacije, uz suglasnost općinskog vijeća, i za gradsku - gradonaĉelnik za gradske organe uprave i gradske upravne organizacije, uz suglasnost gradskog vijeća.
Vlada Federacije, odnosno kantona, propisuje naĉela za utvrĊivanje unutarnje organizacije federalnih organa uprave i federalnih upravnih organizacija, odnosno kantonalnih, gradskih i općinskih organa uprave.
Struĉne i druge sluţbe
Za vršenje odreĊenih struĉnih, tehniĉkih i drugih poslova za potrebe organa uprave i upravnih organizacija mogu se osnivati struĉne, tehniĉke i druge zajedniĉke ili samostalne sluţbe ili druga tijela koje osnivaju Vlada Federacije, vlada kantona, odnosno općinski naĉelnik ili gradonaĉelnik.
Vlada Federacije moţe osnivati odreĊene sluţbe i druga tijela za suradnju s meĊunarodnim organizacijama, sukladno obvezama preuzetim meĊunarodnim ugovorima, te odrediti njihov djelokrug, ovlasti i odgovornosti.
RukovoĊenje federalnim i kantonalnim ministarstvom
Federalnim, odnosno kantonalnim ministarstvom rukovodi ministar. Ministar predstavlja i zastupa ministarstvo, organizira i osigurava zakonito i uĉinkovito obavljanje svih poslova iz nadleţnosti ministarstva, donosi podzakonske propise i druge opće i pojedinaĉne akte za koje je zakonom ovlašten, poduzima druge mjere za vršenje poslova iz
nadleţnosti ministarstva, te odluĉuje, sukladno zakonu, o pravima, obvezama i odgovornostima drţavnih sluţbenika i namještenika iz radnog odnosa i vrši druge poslove za koje je zakonom i drugim propisima ovlašten.
Ministar je obvezan izvještavati organ izvršne vlasti o stanju u oblasti za koju je ministarstvo osnovano i o izvršavanju zakona i drugih propisa, uputa i smjernica koje utvrdi
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
94
taj organ, kao i o poduzetim mjerama i o radu ministarstva kojim rukovodi, s tim da o tim pitanjima moţe izvještavati i organ zakonodavne vlasti, ako on to zatraţi.
Odgovornost federalnog, odnosno kantonalnog ministra
Ministar je odgovoran ako se u izvršavanju svojih ovlasti i obveza ne pridrţava ustava, zakona i drugih propisa i općih akata, ili ako u okviru svojih nadleţnosti ne osigurava provoĊenje zakona i drugih propisa i općih akata, ili ako zbog drugih razloga postane
nedostojan obnašanja funkcije ministra. U svezi sa odgovornošću, moţe se pokrenuti postupak smjenjivanja, a proceduru provodi organ koji ga je imenovao na tu funkciju.
Ako ministar smatra da nije u mogućnosti uspješno vršiti povjerene mu ovlasti i obveze, odnosno da ne moţe preuzeti odgovornost za njihovo vršenje, ima pravo podnijeti ostavku, koja se podnosi u pisanoj formi.
Federalni ministar podnosi ostavku predsjedniku Federacije Bosne i Hercegovine, a kantonalni ministar ostavku podnosi premijeru vlade kantona. Ministar koji je podnio ostavku ostaje na duţnosti do dana kada nadleţni organ prihvati ostavku.
RukovoĊenje federalnom i kantonalnom upravom i upravnom organizacijom
Radom federalne, odnosno kantonalne uprave i upravne organizacije rukovodi ravnatelj.
Ravnatelj predstavlja i zastupa upravu, odnosno upravnu organizaciju, te organizira i osigurava vršenje svih poslova iz nadleţnosti uprave, odnosno upravne organizacije.
RukovoĊenje općinskim, odnosno gradskim organima uprave i upravnim
organizacijama
Općinski naĉelnik rukovodi svim općinskim sluţbama za upravu i upravnim organizacijama, a gradonaĉelnik svim gradskim sluţbama za upravu i gradskim upravnim organizacijama, te, glede toga, ima ovlasti utvrĊene ustavom, zakonom, statutom općine, odnosno grada i drugim propisima.
Radom općinske, odnosno gradske sluţbe za upravu neposredno rukovodi pomoćnik općinskog naĉelnika, odnosno pomoćnik gradonaĉelnika, s ovlastima koje na njega prenese općinski naĉelnik, odnosno gradonaĉelnik.
Radom općinske, odnosno gradske upravne organizacije rukovodi ravnatelj, sukladno propisu gradskog, odnosno općinskog vijeća kojim se osniva upravna organizacija.
Općinski naĉelnik je obvezan, temeljem ustava, zakona i statuta općine, savjesno i odgovorno obnašati povjerenu mu funkciju i osobno je odgovoran za njezino obnašanje, kao i za rad sluţbi kojima rukovodi.
Rukovodeći drţavni sluţbenici u organima uprave i upravnim organizacijama
Rukovodeći drţavni sluţbenici u organima uprave i upravnim organizacijama na svim razinama vlasti u Federaciji su:
1) ravnatelj samostalne uprave i samostalne upravne organizacije;
2) tajnik organa uprave i upravne organizacije;
3) ravnatelj uprave i upravne organizacije u sastavu organa uprave;
4) pomoćnik rukovoditelja organa uprave i upravne organizacije;
5) glavni federalni i glavni kantonalni inspektori, odnosno glavni općinski
inspektori.
Rukovodeći drţavni sluţbenici pomaţu rukovoditelju organa uprave i upravne organizacije u rukovoĊenju osnovnim organizacijskim jedinicama i
MATO TAD1Ć
95
neposredno vrše poslove utvrĊene zakonom, drugim propisima i pravilnikom o unutarnjoj organizaciji. Radna mjesta rukovodećih drţavnih sluţbenika utvrĊuju se u pravilniku o unutarnjoj organizaciji organa uprave i upravne organizacije.
Rukovoditelji organa drţavne sluţbe mogu imati savjetnike koji nemaju status drţavnog sluţbenika, a ĉija se radna mjesta utvrĊuju u pravilniku o unutarnjoj organizaciji.
Ravnatelja samostalne federalne uprave i samostalne federalne upravne organizacije imenuje Vlada Federacije, a rukovoditelja samostalne kantonalne uprave i samostalne kantonalne upravne organizacije imenuje vlada kantona, sukladno Zakonu o drţavnoj sluţbi.
Rukovodeće drţavne sluţbenike u općinskim i gradskim organima uprave i upravnim organizacijama imenuje općinski naĉelnik, odnosno gradonaĉelnik, sukladno Zakonu o drţavnoj sluţbi.
Rukovoditelj samostalne federalne uprave i samostalne federalne upravne organizacije odgovara Vladi Federacije, a rukovoditelj samostalne kantonalne uprave, odnosno samostalne kantonalne upravne organizacije odgovara vladi kantona.
Rukovodeći drţavni sluţbenici, osim rukovoditelja samostalne uprave i samostalne upravne organizacije, za svoj rad i rad organizacijske jedinice kojom rukovode odgovaraju rukovoditelju organa uprave, odnosno rukovoditelju upravne organizacije.
Rukovodeći drţavni sluţbenici u općinskim i gradskim organima uprave i upravnim organizacijama za svoj rad i rad organa uprave, odnosno rad upravne organizacije kojima rukovode odgovaraju općinskom naĉelniku, odnosno gradonaĉelniku.
Podzakonski propisi koje donose federalni i kantonalni organi uprave i upravne
organizacije
Federalni i kantonalni organi uprave i samostalne upravne organizacije mogu donositi
podzakonske propise iz svoje nadleţnosti s ciljem omogućavanja izvršavanja zakona i drugih propisa za koje su zaduţeni.
Organi uprave i upravne organizacije mogu donositi sljedeće podzakonske propise: pravilnik, kao provedbeni propis i naputak, te instrukciju i naredbu, kao opće akte.
Podzakonske propise donose rukovoditelji organa uprave, odnosno rukovoditelji upravnih organizacija.
Pravilnikom se bliţe razraĊuju pojedine odredbe federalnog, odnosno kantonalnog zakona, radi osiguranja uvjeta za odgovarajuću primjenu tog zakona.
Naputkom se bliţe propisuje naĉin izvršavanja odreĊenih upravnih i struĉnih poslova
koji se odnose na pojedina pitanja utvrĊena zakonom.
Instrukcijom se utvrĊuju pravila i upute o naĉinu vršenja pojedinih upravnih i struĉnih poslova u okviru organa uprave i upravnih organizacija, odnosno pravnih osoba s javnim ovlastima u provedbi i primjeni zakona i drugih propisa.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
96
J
Naredbom se nareĊuje ili zabranjuje postupanje u odreĊenoj situaciji koja ima opći znaĉaj.
Opći akti koje donosi općinski naĉelnik, odnosno gradonaĉelnik
Općinski naĉelnik, odnosno gradonaĉelnik, moţe donositi opće akte za izvršavanje propisa koje donosi općinsko, odnosno gradsko vijeće iz oblasti lokalne samouprave
općine, odnosno grada, kada su za to ovlašteni tim propisima.
Vrste općih akata i naĉin njihovog donošenja ureduju se u statutu općine, odnosno statutu grada.
Pojedinaĉni akti koje donose organi uprave i upravne organizacije
Organi uprave i upravne organizacije, na svim razinama vlasti, u vršenju poslova iz svoje nadleţnosti, koji se odnose na upravno rješavanje i rješavanje o pravima, duţnostima i odgovornosti drţavnih sluţbenika i namještenika iz radnog odnosa, kao i drugim pojedinaĉnim stvarima, donose rješenja, zakljuĉke i druge pojedinaĉne akte predviĊene posebnim propisom.
Pojedinaĉne akte donosi rukovoditelj organa uprave, odnosno upravne organizacije, a u općini - općinski naĉelnik, odnosno u gradu - gradonaĉelnik.
Vršenje poslova iz nadleţnosti organa uprave i upravnih organizacija i radni
odnosi u tim organima i organizacijama
Poslovi koji se ubrajaju u nadleţnost organa uprave i upravnih organizacija
su:
1) poslovi osnovnih djelatnosti,
2) poslovi administrativno-tehniĉkih i pomoćnih djelatnosti (dopunski poslovi
osnovne djelatnosti i poslovi pomoćne djelatnosti).
Vrsta, sloţenost i sadrţaj poslova i uvjeti za njihovo vršenje ureduju se posebnim
federalnim propisom, sukladno federalnom zakonu kojim se ureĊuje radnopravni status drţavnih sluţbenika i namještenika.
Poslove osnovne djelatnosti vrše rukovodeći i ostali drţavni sluţbenici (drţavni
sluţbenici) visoke školske spreme, a dopunske poslove osnovne djelatnosti i poslove
pomoćne djelatnosti vrše namještenici više, srednje i niţe školske spreme.
Poloţaj, prava, duţnosti i odgovornost, kao i plaće i druga materijalna prava iz radnog
odnosa i u svezi s radnim odnosom drţavnih sluţbenika i namještenika u organima uprave i upravnim organizacijama, ureĊuju se posebnim federalnim zakonima o radnopravnom statusu sluţbenika, odnosno namještenika.
Odnos organa uprave prema graĊanima
Organi uprave koji su nadleţni za rješavanje zahtjeva graĊana u prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom postupku, a koji se odnose na ostvarivanje njihovih prava i pravnih interesa ili izvršavanje zakonom predviĊenih obveza, duţni su te zahtjeve rješavati sukladno zakonu i drugim propisima i u rokovima propisanim zakonom.
Drţavni sluţbenici općinskih i gradskih organa uprave koji rješavaju zahtjeve graĊana u upravnom postupku ne smiju od graĊana zahtijevati pribavljanje uvjerenja i drugih javnih isprava o ĉinjenicama o kojima organi uprave te općine, odnosno grada vode sluţbene evidencije, već su drţavni sluţbenici duţni po sluţbenoj duţnosti pribaviti podatke o tim ĉinjenicama.
Za nekorektno ponašanje drţavnih sluţbenika i drugih koji rješavaju o zahtjevu graĊana, graĊani se mogu obratiti prituţbom rukovoditelju organa uprave ili inspekciji.
MATO TADIĆ
97
MeĊusobni odnosi organa uprave
Organi uprave duţni su suraĊivati s organima uprave druge razine vlasti u svim pitanjima koja su od zajedniĉkoga interesa za te organe uprave.
U ostvarivanju meĊusobne suradnje organi uprave na istoj razini vlasti obvezni su jedni drugima dostavljati odreĊene podatke i informacije kojima raspolaţu i do kojih dolaze u vršenju svojih poslova, a koji su potrebni za vršenje poslova iz njihove nadleţnosti, s tim da, prema potrebi, mogu obrazovati zajedniĉka struĉna povjerenstva ili radne skupine za izvršenje odreĊenog zadatka, organizirati savjetovanja i ostvarivati druge oblike meĊusobne suradnje od zajedniĉkog interesa, o ĉemu zajedniĉki odluĉuju rukovoditelji zainteresiranih organa uprave.
Obveza organa uprave da jedni drugima dostavljaju podatke i obavještenja kojima raspolaţu posebno se odnosi na podatke koji su od znaĉaja za ostvarivanje prava i obveze graĊana i pravnih osoba u upravnom postupku.
Odnosi federalnih organa uprave i kantonalnih, općinskih i gradskih organa
uprave
Odnosi federalnih organa uprave i kantonalnih, općinskih i gradskih organa uprave temelje se na obvezama koje svaki od tih organa ima u odnosu na izvršavanje federalnih
zakona i drugih federalnih propisa, kao i meĊunarodnih ugovora koje je zakljuĉila Federacija, odnosno Bosna i Hercegovina.
Federalni organi uprave obvezni su osigurati izvršavanje propisa i ugovora na podruĉju cijele Federacije, te, u tom pogledu, imaju ovlasti prema kantonalnim, općinskim i gradskim organima uprave poduzeti sve one mjere i aktivnosti kojima se osigurava izvršavanje svih poslova drţavne uprave koji su federalnim propisom povjereni na vršenje kantonu, općini ili gradu, kao i zadatke koji proizlaze iz meĊunarodnih ugovora, a kantonalni, općinski i gradski organi uprave su obvezni postupati sukladno tim mjerama i aktivnostima federalnih organa uprave.
U vršenju poslova koji proizlaze iz federalnih zakona i drugih federalnih propisa i meĊunarodnih ugovora za ĉije su vršenje, osim federalnih organa uprave, ovlašteni i
kantonalni, općinski i gradski organi uprave, federalni organi uprave, u okviru svoje nadleţnosti, imaju pravo traţiti od odgovarajućih kantonalnih, općinskih i gradskih organa uprave podatke, spise, dokumentaciju i obavještenja o izvršavanju poslova predviĊenih u tim propisima i meĊunarodnim ugovorima, a ti organi su obvezni dostaviti traţene podatke, spise, dokumentaciju i obavještenja u rokovima koje su odredili federalni organi uprave.
Vlada Federacije će odmah obavijestiti vladu kantona, odnosno općinskog naĉelnika i gradonaĉelnika o dogovoru o rješavanju spornog pitanja, odnosno donijet će odluku kojom će narediti nadleţnom federalnom organu uprave da neposredno izvršava federalni propis i meĊunarodni ugovor dok te poslove ne poĉne vršiti nadleţni kantonalni, odnosno općinski ili gradski organ uprave.
Odnosi kantonalnih organa uprave i općinskih i gradskih organa uprave
Odnosi kantonalnih organa uprave i općinskih i gradskih organa uprave na podruĉju kantona temelje se na obvezama koje svaki od tih organa ima u odnosu na izvršavanje kantonalnih zakona i drugih kantonalnih propisa.
Kantonalni organi uprave obvezni su pratiti stanje i poduzimati potrebne mjere da općinski i gradski organi uprave izvršavaju poslove iz oblasti uprave koji su kantonalnim zakonom povjereni na vršenje općini, odnosno gradu, te u tom pogledu imaju pravo traţiti odreĊene podatke i obavještenja, a općinski i gradski organi uprave duţni su dostavljati te podatke i obavještenja u rokovima koje odredi kantonalni organ uprave.
Ako općinski i gradski organi uprave ne izvršavaju kantonalne zakone i druge propise, kantonalni organ uprave, u ĉiju se nadleţnost ubraja izvršavanje kantonalnog zakona, duţan
MATO TADIĆ
98
je o tome upoznati vladu kantona, kao i općinskog naĉelnika, odnosno gradonaĉelnika radi poduzimanja odgovarajućih mjera.
Odnos organa uprave i upravnih organizacija prema organu izvršne vlasti
Odnos organa uprave i upravnih organizacija prema Vladi Federacije, vladi kantona i općinskom naĉelniku, odnosno gradonaĉelniku, kao organima izvršne vlasti, temelji se na obvezi provoĊenja zahtjeva i smjernica koje, sukladno ustavu i zakonu, utvrdi organ izvršne vlasti za pojedine upravne oblasti, kao i odgovornosti za stanje u oblasti za koju su organi uprave i upravne organizacije osnovani.
S ciljem provoĊenja zakona i drugih propisa u okviru organa uprave i upravnih
organizacija, Vlada Federacije, odnosno vlada kantona i općinski naĉelnik, odnosno gradonaĉelnik, svaki za svoju razinu vlasti, mogu organima uprave i upravnim organizacijama dati upute i smjernice za rad, naloţiti da u odreĊenom roku pripreme odreĊeni propis ili da donesu podzakonski propis ili opći akt iz svoje nadleţnosti, odrediti izvršavanje pojedinih zadataka i utvrditi rok za njihovo izvršenje, odrediti ispitivanje stanja odreĊenih pitanja iz njihove nadleţnosti i podnošenje izvješća sa odgovarajućim
prijedlozima.
Ako se utvrdi da podzakonski propis i opći akti koje je donio rukovoditelj organa uprave ili rukovoditelj samostalne uprave i samostalne upravne organizacije, odnosno općinski naĉelnik i gradonaĉelnik nisu sukladni zakonu, u tom sluĉaju moţe se u Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine pokrenuti postupak za utvrĊivanje zakonitosti tog propisa. (Ovo je propisano u zakonu, ali ne i u Ustavu Federacije, a nadleţnost Ustavnog suda se moţe utvrĊivati samo Ustavom!!!).
Odnos organa uprave i upravne organizacije prema organu zakonodavne vlasti
Organi uprave i upravne organizacije odgovorni su organu zakonodavne vlasti za zakonito, potpuno, uĉinkovito i profesionalno vršenje poslova iz svoje nadleţnosti.
Organi uprave i upravne organizacije imaju ovlasti i obveze organu zakonodavne vlasti podnositi, radi razmatranja, pojedina pitanja iz svoje nadleţnosti i davati preporuke u svezi sa izvršavanjem zakona i drugih propisa.
Organi uprave i upravne organizacije obvezni su, na zahtjev organa zakonodavne vlasti, podnositi izvješće o svom radu, o stanju u odnosnoj oblasti, o izvršavanju zakona i drugih propisa, te odgovarati na pitanja organa zakonodavne vlasti i, sukladno programu rada tog organa, odnosno na njegov zahtjev, pripremati zakone i druge propise, kao i analitiĉke, informativne i druge materijale.
Odnosi organa uprave prema ombudsmanima
Odnos organa uprave prema ombudsmanima temelji se na obvezama organa uprave
utvrĊenim ustavom i zakonom, odnosno propisom gradskog i općinskog vijeća.
Organi uprave obvezni su omogućiti ombudsmanima, na njihov zahtjev, nesmetano ispitivanje njihove djelatnosti, odnosno djelatnosti drţavnih sluţbenika i namještenika organa uprave za koje postoje podaci da su negirali ljudsko dostojanstvo, prava ili slobode, ukljuĉujući provoĊenje etniĉkog progona ili odrţavanje njegovih posljedica.
Organi uprave obvezni su ombudsmanima osigurati sve sluţbene dokumente, ukljuĉujući i tajne dokumente, kao i upravne spise, te osigurati suradnju svakog drţavnog sluţbenika i namještenika, posebno pri pribavljanju potrebnih informacija, dokumenata i spisa.
Organi uprave obvezni su omogućiti ombudsmanu prisutnost pri rješavanju stvari u upravnom postupku.
Odnosi organa uprave i upravnih organizacija prema pravnim osobama
MATO TADIĆ
99
Organi uprave i upravne organizacije, u okviru svoje nadleţnosti, imaju prema pravnim osobama ovlasti i obveze predviĊene zakonom, odnosno propisom gradskog i općinskog vijeća, a osobito glede vršenja prava nadzora nad zakonitošću rada tih pravnih osoba kada su za to ovlašteni zakonom, odnosno propisom gradskog i općinskog vijeća.
Organi uprave i upravne organizacije suraĊuju s pravnim osobama o pitanjima iz svoje nadleţnosti, koja su od znaĉaja za rad organa uprave i upravne organizacije ili su od interesa
za rad te pravne osobe.
Pravne osobe obvezne su, sukladno zakonu, na zahtjev organa uprave i upravne organizacije, dostavljati podatke, informacije i drugu dokumentaciju iz oblasti svoje djelatnosti, ako su ti podaci, informacije i dokumentacija od znaĉaja za vršenje poslova iz nadleţnosti organa uprave, odnosno upravne organizacije.
Odnosi organa uprave i upravnih organizacija prema javnosti
Organi uprave i upravne organizacije obvezni su, na zahtjev pravnih osoba iz oblasti
tiska i drugih sredstava javnog informiranja, pruţati obavještenja i davati podatke o pojedinim pitanjima iz svoje nadleţnosti koja su od neposrednog interesa za rad sredstava javnog informiranja.
Organi uprave i upravne organizacije uskratit će davanje podataka ako podaci
predstavljaju drţavnu, vojnu, sluţbenu ili poslovnu tajnu, što se ĉini na naĉin predviĊen propisima o zaštiti tih tajni.
Odnos organa uprave prema institucijama Bosne i Hercegovine, Brĉko Distrikta
Bosne i Hercegovine i Republike Srpske
Organi uprave i upravne organizacije na svim razinama vlasti u Federaciji duţni su ostvarivati odgovarajuću suradnju s nadleţnim institucijama Bosne i Hercegovine u onim pitanjima koja su zakonom Bosne i Hercegovine dana u nadleţnost Federaciji, kantonu, gradu ili općini, kao i u drugim pitanjima od zajedniĉkog interesa, te se meĊusobno dogovarati o naĉinu vršenja tih poslova.
Sredstva za rad organa uprave i upravnih organizacija
Sredstva za rad organa uprave i upravnih organizacija utvrĊuju se u proraĉunu one
administrativno-teritorijalne jedinice za koju su organi osnovani (Federacija, kanton, grad ili općina).
Prihodi koje organi uprave i upravne organizacije ostvare svojom djelatnošću ĉine proraĉunska sredstva, u pravilu one administrativno-teritorijalne jedinice koja ih je osnovala, i koriste se za namjene utvrĊene zakonom i drugim propisima.
Vlada Federacije, odnosno vlada kantona, i općinski naĉelnik, odnosno gradonaĉelnik, odluĉuju o raspodjeli (davanju) nepokretnih stvari na korištenje organima uprave i upravnim organizacijama, o davanju tih stvari na privremeno korištenje ili u zakup ili na poslugu drugim organima vlasti uz naknadu ili bez naknade, ili o uzimanju na privremeno korištenje ili u zakup ili na poslugu nepokretnih stvari, o ĉemu se donosi posebna odluka, a prava i duţnosti se utvrĊuju ugovorom.
Zajedniĉke odredbe o inspekcijskom nadzoru
Poslove inspekcijskog nadzora koji su organizirani u okviru nadleţnosti organa uprave
vrše inspektori.
Inspektor moţe biti osoba koja ima završenu odgovarajuću visoku školsku spremu,
poloţen struĉni upravni ispit predviĊen za drţavne sluţbenike, odnosno poloţen ispit općeg znanja predviĊen za drţavne sluţbenike organa uprave u Federaciji, ili javni ispit predviĊen za drţavne sluţbenike institucija Bosne i
Hercegovine, te najmanje tri godine radnog staţa nakon završene visoke školske spreme.
MATO TADIĆ
100
Inspektori su drţavni sluţbenici s posebnim ovlastima.
Kada to potreba sluţbe zahtijeva, rukovoditelj organa uprave moţe izuzetno ovlastiti i drugog drţavnog sluţbenika toga organa uprave, koji ispunjava uvjete, da izvrši samo odreĊene poslove inspekcijskog nadzora, odnosno da inspektoru pomogne u vršenju odreĊenog nadzora, o ĉemu se obvezno donosi pisano rješenje.
Inspekcija je samostalna u svom radu i poslove inspekcijskog nadzora vrši prema programu svog godišnjeg rada, a odreĊene inspekcijske preglede moţe izvršiti i na zahtjev rukovoditelja organa uprave.
Inspektor ima iskaznicu kojom dokazuje svoje sluţbeno svojstvo, identitet i ovlasti predviĊene zakonom.
Federalni ministar pravde propisuje oblik i sadrţaj iskaznice, a iskaznicu inspektoru izdaje rukovoditelj organa uprave u ĉijoj je nadleţnosti pojedina inspekcija.
Postupak inspekcijskog nadzora pokreće i vodi inspektor po sluţbenoj duţnosti.
Svaka fiziĉka i pravna osoba ima pravo podnijeti zahtjev ili inicijativu inspektoru da izvrši odreĊeni inspekcijski nadzor i da poduzme upravne mjere za koje je ovlaštena zakonom.
U vršenju inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i obvezu neposredno pregledati poslovne prostorije i druge objekte, proces rada, proizvode i drugu robu, isprave i druge dokumente, te vršiti druge radnje, sukladno svrsi inspekcijskog nadzora (utvrĊivanje identiteta osoba, saslušavanje, uzimanje uzoraka radi analize i si).
U vršenju inspekcijskoga nadzora inspektor je obvezan postupati tako da se ne otkriju podaci koji prema zakonu i drugom propisu predstavljaju sluţbenu ili drugu vrstu tajne.
O svakome inspekcijskom nadzoru inspektor je obvezan sastaviti zapisnik i u njemu navesti ĉinjeniĉno stanje utvrĊeno inspekcijskim nadzorom.
Zapisnik se sastavlja prema pravilima upravnog postupka, a jedan primjerak se dostavlja odgovornoj osobi u organu, odnosno pravnoj osobi kod koje je izvršen inspekcijski nadzor.
Kada se u vršenju inspekcijskoga nadzora utvrdi da je povrijeĊen zakon ili drugi propis ĉije izvršenje nadzire, inspektor ima ovlasti i obvezu naloţiti sljedeće upravne i druge mjere:
1) narediti da se utvrĊeni nedostaci i nepravilnosti otklone u odreĊenom roku;
2) narediti poduzimanje odgovarajućih upravnih radnji koje su pravna osoba, kao i pravna osoba s javnim ovlastima, odnosno organ uprave i upravna organizacija obvezni poduzeti;
3) zabraniti poduzimanje radnji koje smatra da su suprotne zakonu ili drugom propisu nad ĉijim provoĊenjem vrši nadzor;
4) izreći i naplatiti novĉanu kaznu na licu mjesta, ako je za to zakonom ovlašten, o ĉemu se izdaje pisana potvrda;
5) podnijeti zahtjev za pokretanje disciplinske odgovornosti, odnosno prekršaja ili gospodarskog prijestupa, odnosno kaznenu prijavu za kazneno djelo ako su povredom zakona ili drugog propisa uĉinjeni ti prijestupi ili kazneno djelo;
6) poduzeti i druge upravne mjere i radnje za koje je posebnim zakonom i drugim propisom ovlašten.
Upravne i preventivne mjere inspektor nareĊuje donošenjem pisanog rješenja. Odgovorna osoba kod koje je izvršen inspekcijski nadzor ima pravo na rješenje izjaviti ţalbu nadleţnom organu u roku od osam dana od dana prijema rješenja.
Rješenje povodom ţalbe mora se donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema ţalbe.
Rješenje doneseno povodom ţalbe je konaĉno i protiv njega se moţe pokrenuti upravni spor u nadleţnom sudu.
MATO TADIĆ
101
Inspektor je obvezan pratiti provedbu upravnih mjera koje je naloţio rješenjem, pa ako
utvrdi da se nareĊene mjere ne provode na naĉin i u roku kako je rješenjem odreĊeno, obvezan je podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, kao i poduzeti druge mjere za koje je zakonom ovlašten.
Inspektor moţe privremeno oduzeti dokumente i predmete koji u disciplinskom, odnosno prekršajnom ili sudskom postupku mogu posluţiti kao dokaz, o ĉemu je duţan izdati pisanu potvrdu.
Inspektor je duţan poduzimati i odgovarajuće preventivne aktivnosti radi sprjeĉavanja nastupanja štetnih posljedica zbog nedostataka i nepravilnosti u provedbi zakona i drugih propisa ĉije izvršenje nadzire, te, s tim ciljem, ima pravo upozoriti fiziĉke i pravne osobe na obveze iz propisa, ukazati na štetne posljedice koje mogu nastati i predloţiti mjere za otklanjanje njihovih uzroka i druge mjere za koje ocijeni da su potrebne, a fiziĉke i pravne osobe su duţne postupiti sukladno danim preventivnim mjerama inspektora. Preventivne mjere nareĊuju se rješenjem.
Odnos federalne inspekcije prema kantonalnoj i općinskoj inspekciji
Federalna inspekcija suraĊuje s kantonalnom inspekcijom i pruţa joj potrebnu struĉnu
pomoć u svim pitanjima od zajedniĉkog interesa.
Suradnja i struĉna pomoć obvezno se ostvaruju u onim pitanjima u kojima je federalnim zakonom predviĊeno da odreĊene poslove inspekcijskog nadzora na provedbi federalnog zakona vrši kantonalna inspekcija.
Federalna upravna inspekcija
Poslove upravne inspekcije nad izvršavanjem ovoga Zakona i federalnih zakona koji se odnose na radne odnose drţavnih sluţbenika i namještenika u organima uprave i upravnim organizacijama, upravni postupak i posebne upravne postupke ureĊene federalnim propisima i uredsko poslovanje u organima uprave i upravnim organizacijama i pravnim osobama s javnim ovlastima vrši Federalno ministarstvo pravde.
Za federalnog upravnog inspektora moţe se postaviti diplomirani pravnik koji ima poloţen propisani ispit i najmanje tri godine radnog staţa na najsloţenijim upravnopravnim poslovima ili upravnom rješavanju poslije poloţenog navedenog ispita.
Federalni upravni inspektor inspekcijskim nadzorom utvrĊuje ĉinjenice koje se odnose na sljedeća pitanja:
1) poštivanja pravila upravnog postupka prilikom rješavanja zahtjeva graĊana i pravnih osoba u prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom postupku;
2) primjene propisa o drţavnoj upravi koji se odnose na organizaciju i naĉin rada organa uprave i upravnih organizacija (pravilnik o unutarnjoj organizaciji);
3) primjene propisa o radnim odnosima prilikom ostvarivanja prava drţavnih sluţbenika i namještenika iz radnog odnosa u organima uprave i upravnim organizacijama, kao i primjene propisa glede ispunjavanja uvjeta školske spreme i drugih uvjeta sluţbenih osoba koje rade na poslovima upravnoga rješavanja u pravnim osobama s javnim ovlastima;
4) rješavanja upravnih stvari u prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom postupku u propisanim rokovima;
5) pravilnosti primjene pravila postupka koja su ureĊena Zakonom o upravnom postupku;
6) naĉina prikupljanja dokaza u upravnom postupku, a posebice dokaza koji se prema zakonu trebaju pribavljati po sluţbenoj duţnosti;
7) naĉina provedbe administrativnoga izvršenja;
8) pruţanja pravne pomoći graĊanima i pravnim osobama u upravnim postupcima;
9) voĊenja propisane evidencije za prvostupanjski i drugostupanjski upravni postupak;
MATO TADIĆ
102
10) primjene propisa o uredskom poslovanju.
Inspekcijski nadzor federalni upravni inspektori vrše u federalnim, kantonalnim,
gradskim i općinskim organima uprave i upravnim organizacijama i pravnim osobama s javnim ovlastima kojima su te ovlasti povjerene federalnim zakonom.
Federalni upravni inspektor duţan je primjerak zapisnika o izvršenom inspekcijskom nadzoru dostaviti rukovoditelju organa uprave i upravne organizacije, a u gradu i općini gradonaĉelniku, odnosno općinskom naĉelniku, odnosno rukovoditelju pravne osobe s
javnim ovlastima.
Protiv rješenja federalnog upravnog inspektora oni mogu u roku od osam dana od dana prijema rješenja izjaviti ţalbu federalnom ministru pravde, koja odlaţe izvršenje.
Rješenje doneseno povodom izjavljene ţalbe je konaĉno i protiv njega se moţe pokrenuti upravni spor u Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, kada je u pitanju povreda federalnih propisa.
Kantonalna upravna inspekcija
Kantonalna upravna inspekcija organizira se za vršenje inspekcijskog nadzora u
kantonalnim, općinskim i gradskim organima uprave i upravnim organizacijama, i pravnim osobama s javnim ovlastima, koji su u njihovoj nadleţnosti, a to su, prije svega, ovlasti dane kantonalnim zakonima, gradskim i općinskim odlukama, te u pojedinim sluĉajevima federalnih zakona kad je to zakon propisao.
Uredsko i arhivsko poslovanje
Organi uprave i upravne organizacije, kao i pravne osobe s javnim ovlastima i javna
poduzeća i javne ustanove, duţni su voditi uredsko i arhivsko poslovanje u poslovima iz svoje nadleţnosti.
Uredsko poslovanje obuhvaća evidenciju o svim predmetima koji se odnose na upravno rješavanje u prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom postupku i evidenciju o predmetima i drugim aktima koji se rješavaju u okviru vršenja struĉnih i drugih poslova iz nadleţnosti organa, organizacija i pravnih osoba s javnim ovlastima.
Odredbe ovoga ĉlanka odnose se i na uredsko i arhivsko poslovanje organa zakonodavne i izvršne vlasti i njihovih struĉnih i drugih sluţbi i tijela.
Primjenjivanje odredaba ovog zakona na druge organe i sluţbe
Odredbe ovoga Zakona, koje se odnose na unutarnju organizaciju organa uprave, status i ovlasti rukovoditelja organa uprave, rukovodeće drţavne sluţbenike, radne odnose i sredstva za rad organa uprave, shodno se primjenjuju i na struĉne i druge sluţbe organa izvršne vlasti, organa zakonodavne vlasti, ombudsmane, organe sudske vlasti, tuţiteljstva, pravobraniteljstva, ustanove za izvršenje kaznenih sankcija, zatvore i organe za prekršaje Federacije, kantona, grada i općine, ako posebnim zakonom ili drugim propisom nije drukĉije odreĊeno.
Nadzor nad primjenom ovog zakona
Nadzor nad primjenom ovoga Zakona u federalnim, kantonalnim, gradskim i općinskim organima uprave i upravnim organizacijama i pravnim osobama s javnim
ovlastima i poduzimanje odgovarajućih mjera za njegovu pravilnu primjenu vrši Federalno ministarstvo pravde, a u odnosu na sredstva za rad organa uprave i upravnih organizacija nadzor vrši Federalno ministarstvo financija za federalne organe uprave i upravne organizacije, a kantonalno ministarstvo nadleţno za financije za kantonalne organe uprave i upravne organizacije, dok općinski, odnosno gradski organ uprave nadleţan za financije, nadzor vrši za općinske, odnosno gradske organe uprave i upravne organizacije.
1.2.2. ZAKON O VLADI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE8 Opće odredbe
MATO TADIĆ
103
Ovaj zakon je donesen još 1994. godine nakon uspostave Federacije Bosne i Hercegovine. Do sada je imao više izmjena i dopuna koje su uzete u obzir u ovoj knjizi.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je izvršni organ Federacije Bosne i Hercegovine koji vrši izvršnu vlast Federacije, osim onih koje su prema Ustavu Federacije BiH u nadleţnosti predsjednika i dopredsjednika Federacije.
Premijer/predsjednik Vlade Federacije i njegovi zamjenici, ministri i Vlada Federacije u cjelini su za svoj rad odgovorni Parlamentu Federacije, predsjedniku i dopredsjednicima
Federacije. Ministri su odgovorni i premijeru/predsjedniku Vlade Federacije, sukladno Ustavu Federacije.
Vlada Federacije zastupa Federaciju kao pravna osoba, ako Ustavom Federacije i zakonom nije drukĉije odreĊeno. Vlada Federacije upravlja imovinom u vlasništvu Federacije.
Vlada Federacije ureĊuje svoj rad, unutarnju organizaciju, kao i djelokrug i ovlasti sluţbi koje obrazuje.
Sjedište Vlade Federacije je u Sarajevu. Premijer/predsjednik Vlade Federacije i zamjenici premijera/predsjednika Vlade Federacije imaju jedan zajedniĉki podruĉni ured u
Mostaru.
Sastav Vlade
Vladu ĉine: premijer/predsjednik Vlade Federacije koji ima dva zamjenika iz razliĉitih konstitutivnih naroda koji se biraju iz reda ministara i ministri.
Vlada Federacije se sastoji od osam ministara iz reda bošnjaĉkog, pet ministara iz reda hrvatskog i tri ministra iz reda srpskog naroda. Jednog ministra iz reda ostalih moţe imenovati premijer/predsjednik Vlade iz kvote najbrojnijeg konstitutivnog naroda. Jedan od ministara je ministar bez lisnice.
Nakon potpune provedbe Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, najmanje 15% ĉlanova Vlade Federacije mora biti iz jednog konstitutivnog naroda. Najmanje 35% ĉlanova Vlade mora biti iz dva konstitutivna naroda. Jedan ĉlan Vlade mora biti iz reda ostalih.
Predsjednik Federacije, uz suglasnost oba dopredsjednika Federacije, imenuje Vladu Federacije nakon konzultacija s premijerom/predsjednikom Vlade Federacije ili sa kandidatom za tu duţnost. Vlada Federacije je izabrana nakon što je njezino imenovanje potvrdio većinom glasova Zastupniĉki dom Parlamenta Federacije. Svako upraţnjeno mjesto popunjava se istim postupkom.
8 "Sluţbene novine Federacije BiH" br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06
UPRAVNO 1 RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
104
Akti Vlade
Vlada Federacije u ostvarivanju svojih ovlasti utvrĊenih Ustavom Federacije donosi uredbe sa zakonskom snagom, uredbe, odluke, rješenja i zakljuĉke. Vlada Federacije donosi uredbe sa zakonskom snagom sukladno Ustavu Federacije.
Uredbom se ureduju najvaţnija pitanja iz nadleţnosti Vlade Federacije, bliţe ureĊuju odnosi za provedbu zakona, osnivaju struĉne i druge sluţbe Vlade i utvrĊuju naĉela za
unutarnji ustroj federalnih organa drţavne uprave.
Ukoliko Zastupniĉki dom ne potvrdi imenovanje Vlade Federacije, predsjednik Federacije, u suglasnosti sa dopredsjednicima Federacije, a uz konzultaciju sa premijerom
ili kandidatom za tu duţnost, ponovit će procedure.
Premijer/predsjednik Vlade Federacije i njegovi zamjenici, kao i ministri, nakon potvrĊivanja imenovanja u Zastupniĉkom domu Parlamenta Federacije daju sveĉanu izjavu pred predsjedateljem Zastupniĉkog doma Parlamenta Federacije.
Vlada Federacije imenuje i razrješava tajnika Vlade Federacije. Tajnik Vlade Federacije odgovara za svoj rad Vladi Federacije, premijeru/predsjedniku Vlade Federacije i zamjenicima premijera/predsjednika Vlade Federacije.
Prava i duţnosti premijera, zamjenika premijera i ĉlanova Vlade Federacije
Premijer je predsjednik Vlade. On rukovodi radom Vlade i odgovoran je za njezin rad. TakoĊer, osigurava jedinstvo u izvršavanju poslova iz djelokruga Vlade, ostvaruje suradnju s drugim organima Federacije i organima kantona, kao i s drugim organima i organizacijama, usmjerava djelovanje Vlade kao cjeline i ĉlanova Vlade pojedinaĉno, te vrši i druge poslove utvrĊene Ustavom Federacije. Premijer potpisuje akte Vlade Federacije.
Zamjenici premijera/predsjednika Vlade Federacije pomaţu premijeru/predsjedniku Vlade Federacije u obavljanju njegovih poslova. U sluĉaju odsutnosti premijera/predsjednika Vlade Federacije ili u drugim sluĉajevima kada premijer/predsjednik Vlade Federacije nije u mogućnosti obavljati duţnost, zamjenjuje ga jedan od zamjenika premijera/predsjednika Vlade Federacije kojega on odredi. Ako to ne uradi premijer, onda će to uĉiniti predsjednik Federacije uz suglasnost dopredsjednika.
Premijer/predsjednik Vlade Federacije, u okviru svojih ovlasti, moţe pojedine ovlasti prenijeti na svoje zamjenike.
Ĉlanovi Vlade mogu pokrenuti inicijativu za donošenje zakona i drugih propisa, predloţiti razmatranje i pretresanje pojedinih pitanja iz nadleţnosti Vlade, predloţiti utvrĊivanje stavova Vlade, a imaju i druga prava i duţnosti utvrĊene Ustavom.
Naĉin rada Vlade
Vlada Federacije radi na sjednici. Vlada Federacije moţe odluĉivati ako sjednici prisustvuje više od polovice ĉlanova Vlade. Vlada Federacije odluke donosi većinom glasova prisutnih ĉlanova, ako Ustavom Federacije nije drukĉije odreĊeno.
Za davanje prijedloga i mišljenja o pitanjima iz svoje nadleţnosti, Vlada Federacije
moţe osnivati stalna i povremena radna tijela (savjete, urede, komitete, odbore, povjerenstva i dr.).
Za donošenje rješenja u upravnom postupku i odluĉivanje o dragim pojedinim pitanjima iz nadleţnosti Vlade, Vlada Federacije moţe osnovati jedno ili više povjerenstava
ĉije ĉlanove imenuje iz redova ĉlanova Vlade.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
Odlukom se ureĊuju pojedina pitanja ili propisuju mjere Vlade, daje suglasnost ili
potvrĊuju akti drugih organa ili organizacija, te odluĉuje o drugim pitanjima o kojima se ne odluĉuje uredbom.
Rješenjem se odluĉuje o imenovanjima i razrješenjima, kao i o drugim pojedinaĉnim
pitanjima iz nadleţnosti Vlade.
Zaključkom se utvrĊuju stavovi o pitanjima od znaĉaja za provedbu utvrĊene politike, ureĊuju unutarnji odnosi u Vladi i odreĊuju zadaci federalnim organima drţavne uprave i sluţbama Vlade.
Struĉne i druge sluţbe Vlade
Struĉne i druge sluţbe Vlade Republike Bosne i Hercegovine obavljaju struĉne, tehniĉke i druge poslove za Vladu Federacije.
Tajnik Vlade usklaĊuje rad svih struĉnih sluţbi u obavljanju poslova za potrebe Vlade
i odgovoran je za njihov rad.
_________________________ B^^publika^rpska _____________________________
U Programu pravosudnog ispita na razini drţave tri su zakona iz oblasti uprave iz Republike Srpske. To su: Zakon o republiĉkoj upravi, Zakon o inspekciji i Zakon o Vladi Republike Srpske.
Promatrano sa stajališta uprave, odnosno rješenja u organima uprave, odnosno upravnim organizacijama, nema znaĉajnih razlika od zakonskih rješenja danih u dva zakona iz Federacije BiH, tj. Zakona o organizaciji uprave u Federaciji BiH i Zakona o Vladi Federacije BiH, s tim što je u Republici Srpskoj pitanje organizacije organa uprave riješeno kroz dva zakona, a u Federaciji kroz jedan. Instituti upravnog prava su isti. Imajući ovo u vidu, u ovom dijelu će se, u skraćenom obliku, dati prikazi ova tri zakona Republike Srpske.
1.2.3. ZAKON O REPUBLIĈKOJ UPRAVI9
Temeljne odredbe
Temeljne odredbe ovog zakona su iste kao i u odgovarajućem zakonu Federacije BiH, odnosno drţave BiH. Naime, organi uprave i upravne organizacije osnivaju se zakonom, na prijedlog Vlade Republike Srpske, koji usvaja Narodna skupština Republike Srpske. Sve ostale odredbe općeg dijela su iste. TakoĊer se ovim zakonom u ovom dijelu utvrĊuje da su organi uprave dio izvršne vlasti Republike Srpske i da ih ĉine ministarstva i drugi republiĉki organi uprave.
Kontrola rada organa uprave ostvaruje se vršenjem upravnog i drugog nadzora, sudskom kontrolom i drugim oblicima kontrole.
Sudska kontrola zakonitosti pojedinaĉnih upravnih akata organa uprave osigurava se u upravnom sporu.
Pojedini poslovi uprave zakonom se mogu povjeriti jedinicama lokalne samouprave, javnim poduzećima, javnim ustanovama i drugim organizacijama (nositelji javnih ovlasti).
Djelatnost organa uprave temelji se na naĉelima zakonitosti, samostalnosti, odgovornosti, struĉnosti, nepristranosti, politiĉke neutralnosti, efikasnosti, djelotvornosti, pravodobnosti u odluĉivanju, poštivanju stranke i javnosti rada.
Organi uprave
Poslove uprave obavljaju ministarstva, republiĉke uprave i republiĉke upravne organizacije.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
Uprave su organi koji neposredno izvršavaju zakone i druge propise i odluĉuju o pravima i obvezama fiziĉkih i pravnih osoba.
Sekretarijati su organi uprave koji vrše preteţno struĉne poslove, uz mogućnost vršenja odreĊenih upravnih i drugih poslova.
Zavodi su organi uprave koji vrše struĉne i s njima povezane upravne poslove uz primjenu znanstvenih metoda i saznanja.
Direkcije su organi uprave koji vrše preteţno struĉne i s njima povezane upravne poslove.
Agencije su organi uprave koji vrše struĉne i s njima povezane upravne poslove, koji se vrše uz primjenu trţišnih naĉela, odnosno vrše pruţanje usluga i osiguravaju unapreĊivanje i razvoj.
Centri su organi uprave koji obavljaju preteţno struĉne poslove.
Uprave i upravne organizacije mogu, sukladno zakonu, imati svojstvo pravne osobe.
Ministarstva su:
Ministarstvo uprave i lokalne samouprave,
Ministarstvo pravde,
Ministarstvo financija,
Ministarstvo prosvjete i kulture,
Ministarstvo unutarnjih poslova,
Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite,
Ministarstvo obitelji, omladine i sporta,
Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva,
Ministarstvo trgovine i turizma,
Ministarstvo rada i boraĉko-invalidske zaštite,
Ministarstvo prometa i veza,
Ministarstvo znanosti i tehnologije,
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede,
Ministarstvo za prostorno ureĊenje, graĊevinarstvo i ekologiju,
Ministarstvo za izbjeglice i raseljene osobe i
Ministarstvo za ekonomske odnose i regionalnu suradnju.
Republičke uprave su:
1. Republiĉka uprava za geodetske i imovinskopravne poslove,
2. Porezna uprava,
3. Republiĉka uprava za inspekcijske poslove,
4. Republiĉka uprava civilne zaštite,
5. Republiĉki devizni inspektorat i
6. Re
publiĉka
uprava
za igre
na sreću.
Republi
čke
upravne
organiz
acije su:
1. Re
publiĉki
sekretari
jat za
zakonod
avstvo,
2. Ag
encija za
drţavnu
upravu,
3. Ag
encija za
9 "Sluţbeni glasnik RS" br. 118/08 i 11/09
11 27
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
i 28
vode oblasnog rijeĉnog sliva Save,
4. Agencija za vode oblasnog rijeĉnog sliva Trebišnjice,
5. Agencija za šume,
6. Agencija za agrarna plaćanja,
7. Agencija za pruţanje struĉnih usluga u poljoprivredi,
8. Agencija za uzgoj i selekciju u stoĉarstvu,
9. Republiĉki sekretarijat za vjere,
10. Republiĉki zavod za statistiku,
11. Republiĉki pedagoški zavod,
Republiĉki zavod za standardizaciju i metrologiju, Republiĉki centar za
istraţivanje ratnih zloĉina, Republiĉka direkcija za robne rezerve,
Republiĉka direkcija za promet naoruţanja i vojne opreme, Republiĉka
direkcija za civilnu zraĉnu plovidbu,
J
18. Republiĉki zavod za zaštitu kultumo-historijskog i prirodnog nasljeĊa,
19. Republiĉki hidrometeorološki zavod,
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
108
20. Arhiv Republike,
21. Republiĉki zavod za prostorno planiranje,
22. Republiĉki zavod za graĊevinarstvo,
23. Republiĉki zavod za geološka istraţivanja,
24. Centar za pruţanje besplatne pravne pomoći i
25. Zavod za obrazovanje odraslih.
Poslovi uprave
Poslovi uprave su:
voĊenje politike razvoja, praćenje stanja,
normativna djelatnost, izvršavanje zakona
i drugih propisa, vršenje upravnog
nadzora,
odluĉivanje u upravnom postupku o pravima i obvezama sudionika u postupku,
postupanje u prekršajnom postupku,
staranje o javnim sluţbama i ostali struĉni
poslovi uprave.
Organi uprave donose pravilnike, naredbe i uputstva.
Pravilnikom se razraĊuju pojedine odredbe zakona ili propisa Vlade.
Naredbom se nareĊuje ili zabranjuje neko ponašanje u jednoj situaciji koja ima opći znaĉaj.
Uputstvom se odreĊuje naĉin na koji organi uprave i nositelji javnih ovlasti izvršavaju pojedine odredbe zakona ili dragog propisa.
Pravilnici, naredbe i uputstva objavljuju se u "Sluţbenom glasniku Republike Srpske".
Izvršavanje zakona i drugih propisa obuhvaća voĊenje upravnog postupka, donošenje i izvršenje rješenja i drugih pojedinaĉnih akata, poduzimanje upravnih mjera i upravnih radnji, praćenje njihovog izvršavanja, davanje obavijesti, izdavanje struĉnih uputa i instrukcija za rad i pruţanje struĉne pomoći.
Vršenje upravnog nadzora obuhvaća:
a) nadzor nad zakonitošću upravnih akata,
b) nadzor nad zakonitošću i cjelishodnošću rada organa uprave i organa jedinica lokalne samouprave, ustanova i drugih pravnih osoba u vršenju prenesenih, odnosno povjerenih poslova republiĉke uprave i
c) inspekcijski nadzor.
Nadzor nad zakonitošću upravnih akata obuhvaća kontrolu zakonitosti upravnih akata
kojima se na temelju zakona rješava o pravima, obvezama i
pravnim interesima fiziĉkih i pravnih osoba i poduzimanje zakonom propisanih mjera. To obuhvaća:
kontrolu zakonitosti rada i postupanja,
kontrolu i ocjenu efikasnosti, ekonomiĉnosti i efektivnosti,
kontrolu cjelishodnosti organizacije obavljanja poslova i
osposobljenosti drţavnih sluţbenika i namještenika za obavljanje tih
poslova i
o
d
n
o
s
MATO TADIĆ
109
e drţavnih sluţbenika prema strankama. U vršenju
nadzora mogu se poduzeti sljedeće mjere:
a) pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti općih akata,
b) nalaganje izvršavanja utvrĊenih obveza,
c) predlaganje prestanka, odnosno zabrane rada ustanove ili druge pravne osobe i
d) poduzimanje drugih mjera utvrĊenih posebnim propisom.
Inspekcijski nadzor ureduje se posebnim zakonom.
Unutarnja organizacija organa uprave
Unutarnja organizacija i sistematizacija radnih mjesta organa uprave utvrĊuju se ovisno o obujmu, vrsti i sloţenosti poslova i na naĉin kojim se osigurava njihovo efikasno, ekonomiĉno i efektivno izvršenje.
Kriterije za unutarnju organizaciju i sistematizaciju poslova organa uprave (nazivi grupe poslova, sadrţaj tih poslova i uvjeti za njihovo obavljanje) i okvirni broj izvršitelja Vlada odreĊuje uredbom.
Akt o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta donosi rukovoditelj
organa uprave, uz suglasnost Vlade.
UreĊenje organa uprave
Ministarstvom rukovodi ministar, koji ima pomoćnika, tajnika ministarstva i moţe imati do dva savjetnika. Sa savjetnikom se saĉinjava ugovor o njegovom angaţiranju u ministarstvu.
Organom uprave u sastavu ministarstva rukovodi ravnatelj, koji za svoj rad odgovara ministru.
Samostalnom upravom i upravnom organizacijom koja nije u sastavu ministarstva rukovodi ravnatelj, koji za svoj rad odgovara Vladi. Vlada postavlja ravnatelja na pet godina, sukladno zakonu kojim se ureĊuje poloţaj drţavnih sluţbenika.
Poslove iz svog djelokruga samostalna uprava obavlja samostalno. Ravnatelj samostalne uprave donosi propise iz njezinog djelokruga, uz suglasnost Vlade. Samostalnu upravu predstavlja ravnatelj.
Ovlasti prema samostalnim upravama Vlada ostvaruje neposredno.
j
Unutarnji nadzor
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
110
Unutarnji nadzor podrazumijeva nadzor koji organi uprave vrše nad drugim organima
uprave i nositeljima javnih ovlasti u obavljanju povjerenih, odnosno prenesenih poslova republiĉke uprave.
Unutarnji nadzor sastoji se od:
a) nadzora nad radom,
b) inspekcijskog nadzora preko upravne inspekcije i
c) drugih oblika nadzora utvrĊenih zakonom.
Nadzor nad radom organa uprave sastoji se od nadzora nad zakonitošću rada i nadzora nad cjelishodnošću rada organa uprave, te nositelja ovlasti u vršenju povjerenih, odnosno
prenesenih poslova uprave.
Organ uprave ovlašten je da u vršenju nadzora nad radom:
a) zahtijeva izvješća i podatke o radu,
b) utvrdi stanje izvršavanja poslova, upozori na uoĉene nepravilnosti i odredi mjere i rok za njihovo otklanjanje,
c) izdaje instrukcije,
d) naloţi poduzimanje poslova koje smatra potrebnim,
e) pokrene postupak za utvrĊivanje odgovornosti,
f) neposredno izvrši neki posao, ako ocijeni da se drukĉije ne moţe izvršiti zakon ili drugi propis i
g) predloţi Vladi da poduzme mjere za koje je ovlaštena.
Izvješće o radu sadrţi prikaz izvršavanja zakona i drugih propisa, poduzete mjere i njihov uĉinak, te druge potrebne podatke.
Instrukcijom se usmjerava organizacija poslova i naĉin rada uposlenika u organu uprave i nositelju javnih ovlasti u vršenju povjerenih, odnosno prenesenih poslova republiĉke uprave.
Instrukcijom se ne moţe odreĊivati naĉin postupanja i rješavanja u upravnoj stvari.
Sukobi nadleţnosti
Sukob nadleţnosti izmeĊu organa uprave, izmeĊu organa uprave i nositelja javnih ovlasti i izmeĊu nositelja javnih ovlasti rješava Vlada na prijedlog ministarstva nadleţnog za poslove uprave. Sukob nadleţnosti izmeĊu podruĉnih jedinica organa uprave rješava rukovoditelj organa uprave.
O zahtjevu za izuzeće sluţbene osobe u organu uprave rješava rukovoditelj organa uprave. O izuzeću rukovoditelja organa uprave u sastavu ministarstva rješava ministar.
O izuzeću ministra i rukovoditelja samostalne uprave rješava Vlada.
O izuzeću sluţbene osobe kod nositelja javnih ovlasti rješava rukovoditelj nositelja javnih ovlasti.
Odnos organa uprave sa drugim organima i organizacijama
Vlada usmjerava organe uprave u provedbi politike i izvršavanju zakona i drugih propisa, usklaĊuje njihov rad i odreĊuje im rokove za donošenje propisa, ako nisu odreĊeni
zakonom ili drugim propisom.
Vlada je obvezna da na zahtjev organa uprave iskaţe stav prema pitanju iz njegovog djelokruga. Vlada moţe naloţiti organu uprave da prouĉi neko pitanje ili poduzme neki posao i da joj o tome podnese posebno izvješće.
Vlada moţe organizirati posebno koordinaciono tijelo radi usmjeravanja i koordinacije poslova iz djelokruga više organa uprave.
Vlada odreĊuje zadatke koordinacionog tijela, rukovoĊenje koordinacionim tijelom i sva druga pitanja od znaĉaja za rad koordinacionog tijela.
MATO TADIĆ
111
Odnosi organa uprave s Narodnom skupštinom i predsjednikom Republike temelje se na pravima i duţnostima odreĊenim Ustavom, zakonom i drugim propisom.
Organi uprave duţni su Narodnoj skupštini i predsjedniku Republike, posredstvom Vlade, proslijediti obavijesti, pojašnjenja i podatke u svezi s njihovom nadleţnošću.
Odnosi organa uprave s organima jedinica lokalne samouprave u pitanjima iz njihovog izvornog djelokruga temelje se na pravima i duţnostima odreĊenim Zakonom o lokalnoj samoupravi.
Organi uprave duţni su osigurati suradnju s nevladinim organizacijama. Prenošenje i
povjeravanje poslova uprave
Pojedini poslovi uprave, radi njihovog efikasnijeg i ekonomiĉnijeg obavljanja, prenose se zakonom na jedinice lokalne samouprave, javnim ustanovama i drugim pravnim osobama.
Organ uprave kontrolira postupa li organ u vršenju prenesenih, odnosno povjerenih poslova republiĉke uprave sukladno zakonu, upozorava organ kada utvrdi da organ ne postupa sukladno zakonu i predlaţe mjere koje organ treba poduzeti.
Organ uprave odluĉuje povodom ţalbe na pojedinaĉne akte koje u prvom stupnju donose organi u vršenju prenesenih, odnosno povjerenih poslova i vrši druga prava koja prema zakonu ima drugostupanjski organ u upravnom postupku.
Poslovi uprave u svezi s oblikovanjem politike Vlade ne mogu biti povjereni, odnosno preneseni.
Poslovi inspekcijskog nadzora mogu biti povjereni jedino organima jedinica lokalne samouprave.
Javnost rada i odnosi sa graĊanima
Organi uprave duţni su obavještavati javnost o vršenju poslova iz svoga djelokruga, odnosno izvještavati o svom radu putem sredstava javnoga informiranja ili na drugi pogodan naĉin.
Davanje odreĊenih izvješća i podataka moţe se uskratiti samo u sluĉajevima propisanim zakonom.
Organ uprave duţan je u pripremi zakona kojima se ureĊuju prava, obveze i pravni interesi fiziĉkih i pravnih osoba postupiti na naĉin da putem sredstava javnoga informiranja i pozivanjem zainteresiranih subjekata omogući zainteresiranim subjektima da iznesu primjedbe, prijedloge i sugestije.
Organi uprave duţni su omogućiti svim fiziĉkim i pravnim osobama podnošenje prituţbi na njihov rad i rad i odnos uposlenika.
Na podnesenu prituţbu organ uprave duţan je odgovoriti u roku od 15 dana od dana
prijema prituţbe, ako podnositelj prituţbe zahtijeva odgovor.
Drţavni sluţbenici i namještenici
Poslove iz djelokruga organa uprave obavljaju drţavni sluţbenici i namještenici.
Poslove osnovne djelatnosti organa uprave obavljaju drţavni sluţbenici, a poslove u neposrednoj vezi s njima izvršavaju namještenici.
Poslovi osnovne djelatnosti uprave su: normativnopravni i upravni poslovi, praćenje stanja, razvojni i inspekcijski poslovi.
Poloţaj drţavnog sluţbenika ureduje se posebnim zakonom, a namještenika -općim aktom.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
112
1.2.4. ZAKON O UPRAVNOJ INSPEKCIJI10
Opće
odredbe
Kako je već i navedeno, Republika Srpska ima poseban zakon o upravnoj inspekciji, dok je ova nadleţnost organa uprave u Federaciji BiH (i na razini drţave) riješena u okviru organizacionog zakona. MeĊutim, suština rješenja je ista, pa će i ovaj zakon biti izloţen u skraćenom obliku.
Ovim se zakonom ureĊuju organizacija, nadleţnost, naĉin rada, ovlasti, uvjeti za obavljanje poslova, prava, obveze i odgovornosti upravnog inspektora, kao i druga pitanja od znaĉaja za funkcioniranje Upravne inspekcije u Republici Srpskoj.
Poslovi Upravne inspekcije su u djelokrugu Ministarstva za poslove uprave.
Poslove upravne inspekcije vrše glavni upravni inspektor i upravni inspektori.
Upravni inspektori su samostalni u svom radu. Radom Upravne inspekcije rukovodi
glavni upravni inspektor. Glavnog upravnog inspektora postavlja Vlada Republike Srpske na mandat od pet godina.
Za glavnog upravnog inspektora moţe se postaviti osoba koja ima završen pravni fakultet - diplomirani pravnik, poloţen struĉni ispit za rad u upravi i najmanje osam godina radnog iskustva u struci ili pet godina u upravi u tom stupnju obrazovanja.
Upravni inspektor moţe biti osoba koja ima završen pravni fakultet -diplomirani
pravnik, poloţen struĉni ispit za rad u upravi i najmanje pet godina radnog iskustva u upravi u tom stupnju obrazovanja.
Upravni inspektor ima sluţbenu legitimaciju kojom dokazuje svojstvo sluţbene osobe, identitet i ovlast propisanu zakonom. Oblik, izgled, sadrţaj i naĉin izdavanja sluţbene legitimacije propisat će pravilnikom ministar nadleţan za poslove uprave.
Upravni inspektor u obavljanju inspekcijskog nadzora vrši nadzor nad primjenom zakona i drugih propisa kojima se ureduje sustav republiĉke uprave.
Postupak inspekcijskog nadzora upravni inspektor pokreće i vodi po sluţbenoj
duţnosti.
Inspekcijski nadzor provodi se kao:
a) izravni inspekcijski nadzor izravnim uvidom u opće i pojedinaĉne akte
kontroliranog organa kao i u naĉin i uvjete njegovog rada i
b) neizravni inspekcijski nadzor uvidom u dostavljene podatke i
dokumentaciju.
Nakon provedenog inspekcijskog nadzora, upravni inspektor sastavlja zapisnik prema pravilima upravnog postupka, koji mora sadrţavati utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje, utvrĊene
nepravilnosti u primjeni propisa i nedostatke u radu.
Protiv rješenja upravnog inspektora moţe se u roku od osam dana od dana dostave rješenja izjaviti ţalba ministarstvu nadleţnom za poslove uprave.
Ţalba na rješenje ne odgaĊa izvršenje rješenja.
U vršenju inspekcijskog nadzora upravni inspektor moţe sluţbenicima pruţati odgovarajuću struĉnu pomoć.
Upravni inspektor odgovoran je ako:
a) u vršenju nadzora ne poduzme, ne predloţi ili ne odredi mjeru za koju je ovlašten,
b) ne predloţi ili ne pokrene postupak pred nadleţnim organom zbog utvrĊene nezakonitosti, odnosno nepravilnosti i
c) prekoraĉi ovlasti utvrĊene zakonom.
MATO TADIĆ
113
1.2.5. ZAKON O VLADI REPUBLIKE SRPSKE"
Temeljne odredbe
Izvršnu vlast u Republici Srpskoj vrši Vlada Republike Srpske. Vlada je samostalna u okviru svojih nadleţnosti i za svoj rad odgovorna je Narodnoj skupštini Republike Srpske. Sjedište Vlade je u Banjoj Luci.
U vršenju svojih ovlasti Vlada provodi politiku, izvršava zakone i druge propise
Narodne skupštine i odgovorna je za stanje u Republici u svim oblastima iz svoje nadleţnosti.
Vlada zastupa Republiku kao pravna osoba, stara se o zaštiti javnog interesa i u tom smislu vrši prava i duţnosti koje Republika ima kao osnivaĉ javnih sluţbi, drugih organa
i organizacija, ako drugim zakonom nije drukĉije odreĊeno. TakoĊer, Vlada upravlja
imovinom Republike Srpske.
Vlada usklaĊuje i usmjerava rad republiĉkih organa uprave, vrši nadzor nad njihovim radom i obustavlja od izvršenja, ukida ili poništava njihove pojedinaĉne akte koji su
suprotni zakonu ili propisu Vlade.
Sastav Vlade i mandat Vlade
Vladu ĉine predsjednik, dva dopredsjednika i ministri, s tim da predsjednik i dopredsjednici ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda.
Ĉlanove Vlade bira Narodna skupština, poslije svakog konstituiranja i na prijedlog kandidata za predsjednika Vlade, na razdoblje od ĉetiri godine.
Dopredsjednike Vlade, na prijedlog predsjednika Vlade, iz reda ministara bira
Narodna skupština.
Ĉlanovi Vlade ne mogu obavljati poslaniĉku i drugu javnu funkciju, niti profesionalno vršiti drugu djelatnost, osim u oblasti znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja.
Predsjednik Vlade moţe podnijeti ostavku, koju dostavlja predsjedniku Narodne skupštine. Ostavka ili razrješenje predsjednika Vlade povlaĉi ostavku Vlade.
Ministru prestaje mandat prestankom mandata Vlade, izglasavanjem nepovjerenja Vladi, razrješenjem ili ostavkom.
Ministar moţe podnijeti ostavku, koju dostavlja predsjedniku Vlade, a predsjednik Vlade ostavku dostavlja predsjedniku Narodne skupštine.
Narodna skupština na prvoj narednoj sjednici konstatira ministrovu ostavku, ĉime mu prestaje mandat. Ministar ima pravo povući ostavku sve do konstatiranja ostavke.
Za vršenje struĉnih i drugih poslova za potrebe Vlade, formira se Generalno tajništvo Vlade ĉiji se poslovi detaljnije ureduju Poslovnikom o radu Vlade i Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta.
Radom Generalnog tajništva rukovodi i odgovoran je za njegov rad generalni tajnik
Vlade, kojeg na prijedlog predsjednika Vlade imenuje Vlada.
Generalni tajnik stara se o izvršavanju akata Vlade, o pripremi sjednica Vlade i pomaţe predsjedniku Vlade u drugim poslovima Vlade.
Generalnom tajniku mandat prestaje prestankom mandata predsjednika Vlade,
ostavkom ili razrješenjem. Radom sektora u Generalnom tajništvu rukovode pomoćnici generalnog tajnika.
Na uposlenike u Generalnom tajništvu, u pogledu statusa, primjenjuje se Zakon o drţavnim sluţbenicima u Republici Srpskoj.
Kabinet predsjednika Vlade obavlja struĉne i druge poslove za potrebe predsjednika Vlade. Predsjednik Vlade moţe, unutar Kabineta, imenovati savjetnike.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
114
Vlada ima kolegij i njime rukovodi predsjednik Vlade. Kolegij ĉine: predsjednik
Vlade, dopredsjednici Vlade, generalni tajnik i šef Kabineta.
Vlada uredbom osniva sluţbe za struĉne ili tehniĉke poslove za svoje potrebe ili za poslove zajedniĉke za sve ili više republiĉkih organa uprave i propisuje njihovo ureĊenje i djelokrug (ugostiteljski servis, sluţba za zajedniĉke poslove, zrakoplovni servis i si.).
Osnivanje i naĉin rada predstavništava u inozemstvu Vlada regulira posebnom
uredbom.
Radi davanja mišljenja i prijedloga o pitanjima iz nadleţnosti Vlade i usklaĊivanja stavova republiĉkih organa uprave, prije razmatranja nekog prijedloga na sjednici Vlade, Vlada formira stalna ili privremena radna tijela.
Stalna radna tijela formiraju se sukladno Poslovniku o radu Vlade.
Privremena radna tijela formiraju se odlukom i njome se utvrĊuju i njihov zadatak i sastav.
Vlada moţe formirati savjet ili drugo savjetodavno tijelo Vlade, ĉiji se zadaci, sastav i naĉin rada utvrĊuju aktom o njihovom organiziranju.
Naĉin rada i odluĉivanja
O poslovima iz svoje nadleţnosti Vlada radi i odluĉuje na sjednici kojoj prisustvuje većina ĉlanova Vlade. Odluka se donosi većinom glasova svih ĉlanova Vlade.
O podnošenju kolektivne ostavke i prijedlogu Vlade da se pristupi promjeni Ustava Republike, Vlada odluĉuje dvotrećinskom većinom glasova svih ĉlanova Vlade.
Predsjednik Vlade saziva sjednice Vlade, predlaţe dnevni red i predsjedava sjednicama Vlade.
Naĉin rada i odluĉivanja Vlade i njezinih radnih tijela, kao i druga pitanja od znaĉaja za rad Vlade, bliţe se ureduju Poslovnikom Vlade.
Odnosi sa predsjednikom Republike
Vlada, na zahtjev predsjednika Republike, u roku koji on odredi a koji ne moţe biti kraći od 48 sati, izraţava stav prema pojedinim pitanjima od znaĉaja za Republiku i o tome obavještava predsjednika Republike.
Za vrijeme izvanrednoga stanja ili ratnoga stanja, koje proglasi nadleţni organ Bosne i Hercegovine, ako se Narodna skupština ne moţe sastati, Vlada predlaţe predsjedniku
Republike da, nakon što sasluša mišljenje predsjednika Narodne skupštine, donosi uredbe sa zakonskom snagom o pitanjima iz nadleţnosti Narodne skupštine.
Odnosi prema Narodnoj skupštini
Vlada i ĉlanovi Vlade odgovorni su za svoj rad Narodnoj skupštini. Narodna skupština moţe izglasati nepovjerenje Vladi. Prijedlog za izglasavanje nepovjerenja Vladi moţe podnijeti najmanje 20 narodnih poslanika.
Vlada moţe postaviti pitanje svog povjerenja u Narodnoj skupštini. Vlada i svaki njezin ĉlan mogu Narodnoj skupštini podnijeti ostavku.
Vladu u Narodnoj skupštini predstavlja predsjednik Vlade, a moţe i ĉlan Vlade kojega odredi Vlada. Predstavnik Vlade daje odgovore na poslaniĉka pitanja.
Vlada odreĊuje svoje predstavnike za davanje struĉnih i drugih objašnjenja na sjednicama radnih tijela Narodne skupštine prilikom raspravljanja prijedloga zakona i dragih akata i materijala koje je Vlada podnijela Narodnoj skupštini, kao i povodom razmatranja drugih pitanja kada Vlada ocijeni da treba odrediti predstavnike.
MATO TADIĆ
115
Vlada izvještava Narodnu skupštinu o svom radu, a naroĉito o voĊenju politike, izvršavanju zakona, drugih propisa i općih akata, o ostvarivanju plana razvoja i prostornog plana i o izvršavanju proraĉuna Republike.
Vlada podnosi izvješće Narodnoj skupštini kad to Narodna skupština zatraţi ili na vlastitu inicijativu, a najmanje jednom godišnje.
Odnos prema ministarstvima i drugim republiĉkim tijelima uprave
Vlada donosi smjernice i instrukcije za izvršenje zakona, drugih propisa i općih akata koji su obvezujući za ministarstva i druga republiĉka tijela uprave. Smjernice i instrukcije Vlade ne mogu se odnositi na postupanje u upravnim stvarima.
Vlada moţe naloţiti ministarstvu da u odreĊenom roku donese propise ili poduzme
radnju za koju je ovlaštena, ili da podnese izvješće o pojedinim pitanjima s odgovarajućim prijedlozima.
Ministarstva i druga republiĉka tijela uprave jednom godišnje podnose Vladi izvješće o svom radu.
Vlada moţe, do donošenja odluke Ustavnog suda Republike, obustaviti od izvršenja propise, opće i na njima utemeljene pojedinaĉne akte, za koje u vršenju nadzora nad
radom ministarstava ocijeni da su protuustavni ili protuzakoniti i ĉijim bi izvršenjem u materijalnom smislu mogle nastupiti takve štetne posljedice koje su kasnije neotklonjive.
Vlada moţe, do donošenja odluke nadleţnog suda, na prijedlog nadleţnog ministarstva, obustaviti od izvršenja propis, opći ili pojedinaĉni akt organa jedinica lokalne samouprave, javnih poduzeća, ustanova i drugih organizacija, koji vrše javne ovlasti, ako ocijeni da su protuustavni ili protuzakoniti i ozbiljno ugroţavaju javni interes i predstavljaju rizik od nanošenja nepopravljive štete.
Vlada, sukladno zakonu, odluĉuje o odgovornosti rukovodećih drţavnih sluţbenika koje ona imenuje.
Akti Vlade
O pitanjima iz svoje nadleţnosti Vlada donosi uredbe, odluke, smjernice, instrukcije, rješenja, zakljuĉke i druge akte, sukladno zakonu.
Uredbom se bliţe ureĊuju odnosi od znaĉaja za izvršavanje zakona, utvrĊuju naĉela unutarnje organizacije ministarstava i drugih republiĉkih tijela uprave i formiraju struĉne sluţbe Vlade.
Odlukom se propisuju mjere Vlade, osnivaju javne sluţbe i druge organizacije, daje suglasnost ili potvrĊuju opći akti organa ili organizacija, ako je takva suglasnost ili potvrda predviĊena zakonom, obustavljaju od izvršenja akti ministarstava, organa jedinica lokalne samouprave, poduzeća i drugih organa i organizacija koje vrše javne ovlasti i ureĊuju druga pitanja od znaĉaja za obavljanje poslova Vlade.
Smjernicama Vlade usmjerava se i usklaĊuje rad republiĉkih tijela uprave, javnih sluţbi i drugih tijela i organizacija.
Instrukcijama se nalaţe republiĉkim tijelima uprave obvezno poduzimanje odreĊenih mjera i radnji iz njihove nadleţnosti.
Rješenjem se odluĉuje o imenovanjima, postavljenjima i razrješenjima, daje suglasnost ili potvrĊuju pojedinaĉni akti organa i organizacija, ako je takva suglasnost ili
potvrda predviĊena zakonom, u upravnom postupku, poništavaju ili ukidaju propisi ministarstava i drugih republiĉkih tijela uprave i odluĉuje o drugim pojedinaĉnim pitanjima iz nadleţnosti Vlade.
Zaključkom se utvrĊuju stavovi Vlade o pitanjima unutarnje organizacije, metoda rada i odnosa u Vladi i o drugim pitanjima iz nadleţnosti Vlade o kojima se ne odluĉuje drugim aktima.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
116
Javnost rada Vlade
Vlada obavještava javnost o svom radu i o donesenim odlukama, zakljuĉcima i stajalištima, kao i o znaĉajnim pitanjima koja razmatra ili koja će razmatrati, davanjem
saopćenja za javnost i informacija sredstvima javnog informiranja, izdavanjem sluţbenih publikacija, odrţavanjem konferencija za novinare, davanjem intervjua i voĊenjem razgovora ĉlanova Vlade s predstavnicima medija i stvaranjem drugih uvjeta za upoznavanje javnosti s odlukama i radom Vlade.
Vlada, sukladno Poslovniku, odreĊuje koji se podaci i materijali pripremljeni za
razmatranje na sjednici Vlade i njezinih radnih tijela ili iznesenim na tim sjednicama moraju ĉuvati kao tajna, odnosno koji se podaci i materijali mogu objavljivati ili na drugi naĉin stavljati na raspolaganje javnosti tek nakon isteka odreĊenog vremena.
Naĉin osiguranja javnosti sjednica i rada Vlade bliţe se ureĊuje Poslovnikom o radu Vlade.
Vlada je duţna javnosti omogućiti uvid u svoj rad i pristup informacijama od javnoga znaĉaja, sukladno propisima o slobodi pristupa informacijama. Vlada moţe odluĉiti da sjednica Vlade bude otvorena za javnost.
II. RADNO PRAVO
II. 1. Gradivo i pravni izvori na razini države
II.l.l. ZAKON O RADU U INSTITUCIJAMA BOSNE I
HERCEGOVINE12
Što se ureduje ovim zakonom - temeljne odredbe
Ovim zakonom ureduju se prava, obveze, odgovornost, plaće i druge naknade, kao i druga pitanja iz ugovora o radu. Ovim se zakonom regulira radni odnos:
a) uposlenika u institucijama Bosne i Hercegovine i njezinim organima koji nisu drţavni sluţbenici;
b) uposlenika u institucijama Bosne i Hercegovine koji su izriĉito izuzeti iz
Zakona o drţavnoj sluţbi u institucijama Bosne i Hercegovine;
c) uposlenika koji su uposleni u javnim poduzećima Bosne i Hercegovine, udrugama i zakladama Bosne i Hercegovine, meĊuentitetskim korporacijama i drugim institucijama za obavljanje dodatnih nadleţnosti u Bosni i Hercegovini, ako drugim zakonom nije drukĉije odreĊeno.
Ovaj se zakon primjenjuje i na drţavne sluţbenike, ako nije suprotan Zakonu o
drţavnoj sluţbi u institucijama Bosne i Hercegovine.
Uposlenici imaju pravo, prema svom slobodnom izboru, organizirati sindikat. Sindikat se moţe utemeljiti bez ikakvoga prethodnog odobrenja. Zakonita djelatnost sindikata ne moţe se trajno ili privremeno zabranjivati.
Pri zapošljavanju u institucije Bosne i Hercegovine, zabranjen je svaki oblik
diskriminacije.
Prijem u radni odnos
12 "Sluţbeni glasnik B iH" br. 26/04, 7/05, 48/05 i 50/08
MATO TADIĆ
117
Na temelju odluke o potrebi prijema uposlenika, raspisuje se javni oglas koji se
objavljuje najmanje u jednom visokotiraţnom dnevnom listu koji se distribuira na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
118
Javni oglas sadrţi: naziv i sjedište poslodavca, naziv radnog mjesta, opće, posebne i poţeljne uvjete za prijem u radni odnos, odnosno za to radno mjesto, kratak opis poslova i zadataka radnoga mjesta, zasniva li se radni odnos na odreĊeno ili neodreĊeno vrijeme, je li utvrĊen probni rad kao poseban uvjet za zasnivanje radnoga odnosa i trajanje probnoga rada, te rok za podnošenje prijava na raspisani javni oglas. Rok za podnošenje prijava ne moţe biti kraći od osam dana.
Poslodavac imenuje povjerenstvo za izbor kandidata koje razmatra prijave i ocjenjuje kandidate i utvrĊuje ispunjavaju li uvjete dane u oglasu. Poslodavac donosi odluku o prijemu kandidata u radni odnos.
Kada god postoji upraţnjeno radno mjesto, poslodavac će ga pokušati popuniti vanjskim premještajem uposlenika (unutar drţavnih institucija) koji je višak, a koji radi na sliĉnoj poziciji kod drugoga poslodavca.
Postupak prijema uposlenika u radni odnos detaljnije se ureĊuje Pravilnikom o unutarnjem ustroju poslodavca ili drugim aktom poslodavca.
Struktura uposlenika kod poslodavca okvirno odraţava nacionalnu strukturu
stanovništva Bosne i Hercegovine prema posljednjem popisu stanovništva.
Javni oglas se ne raspisuje (interni premještaj) za:
a) uposlenika koji se rasporeĊuje na slobodno radno mjesto kod istoga poslodavca;
b) uposlenika koji se rasporeĊuje na rad od jednoga poslodavca na rad kod drugoga poslodavca na temelju sporazuma poslodavaca i uz suglasnost uposlenika;
c) prijem u radni odnos uposlenika na odreĊeno vrijeme do tri mjeseca kada zbog hitnosti obavljanja poslova nije moguće pravodobno provesti javni oglas;
d) uposlenika koji je proglašen kao višak kod poslodavca gdje je uposlen zbog prestanka rada poslodavca, smanjenja opsega poslova, ukidanja radnoga mjesta i sliĉno;
e) u sluĉaju uposlenika koji je više od dvije godine bio uposlen na odreĊeno vrijeme a vezan je za mandat izabranog zvaniĉnika, a najviše do isteka mandata
izabranog nositelja izvršnih duţnosti.
U radni odnos kod poslodavca moţe se primiti osoba koja ispunjava sljedeće opće uvjete: da ima navršenih 18 godina ţivota; da je drţavljanin Bosne i Hercegovine, što se dokazuje uvjerenjem, ne starijim od šest mjeseci; da protiv nje nije pokrenut kazneni postupak za kazneno djelo za koje je predviĊena kazna zatvora tri i više godina ili da joj nije
izreĉena zatvorska kazna za kazneno djelo poĉinjeno s umišljajem, sukladno kaznenim zakonima u Bosni i Hercegovini; da nije obuhvaćena odredbom ĉlanka IX. stavak 1. Ustava Bosne i Hercegovine (gonjenje i osuda MeĊunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju); da je fiziĉki i psihiĉki sposobna za obavljanje poslova radnoga mjesta na koje se prijavila kod poslodavca.
Osim ovih uvjeta, zakonom i drugim propisom ili Pravilnikom mogu se propisati posebni uvjeti za prijem u radni odnos uposlenika na pojedino radno
MATO TADIĆ
119
Prekidima ugovora o radu ne smatraju se prekidi rada nastali zbog: godišnjega odmora; bolovanja; porodiljskog dopusta; odsutnosti s rada suglasno zakonu ili ugovora o radu; razdoblja izmeĊu otkaza ugovora o radu i dana povratka na radno mjesto na temelju odluke Suda Bosne i Hercegovine ili drugoga organa, suglasno ugovoru o radu i zakonu; plaćene odsutnosti s posla uz suglasnost poslodavca; vremenskoga razdoblja do pet dana izmeĊu ugovora o radu s istim ili drugim poslodavcem.
Probni rad
mjesto (struĉna sprema, radno iskustvo, posebna psihofiziĉka sposobnost, struĉni ispit, rad na raĉunalu, poznavanje stranoga jezika i dr.).
Zakljuĉivanje ugovora o radu
a) Sadržaj ugovora o radu
Na temelju odluke poslodavca o prijemu, izmeĊu uposlenika i poslodavca zakljuĉuje se ugovor o radu.
Ugovor o radu zakljuĉuje se u pisanom obliku. Ugovor o radu sadrţi, osobito, podatke o: nazivu i sjedištu poslodavca; imenu, prezimenu, prebivalištu, odnosno boravištu uposlenika; trajanju ugovora o radu; danu poĉetka rada; mjestu rada; radnom mjestu na kojemu se uposlenik zapošljava i kratak opis poslova; duţini i rasporedu radnoga vremena; odmor tijekom radnoga dana; plaći, dodacima na plaću, drugim naknadama, te razdobljima isplate; trajanju godišnjeg odmora; otkaznim rokovima kojih se moraju pridrţavati uposlenik i poslodavac; druge podatke, prava i obveze u svezi s radom i uvjetima rada utvrĊenim kolektivnim ugovorom.
Prava, obveze i odgovornosti iz radnoga odnosa nastaju na dan kada uposlenik poĉne raditi na temelju zakljuĉenog ugovora o radu.
b) Podaci koji se od uposlenika ne mogu tražiti
Prilikom zakljuĉivanja ugovora o radu poslodavac ne moţe traţiti od uposlenika podatke koji nisu u neposrednoj vezi s naravi radnih aktivnosti koje uposlenik obavlja. Od ţene koja se prijavila na raspisani javni oglas poslodavca ili koja je već uposlena kod poslodavca zabranjeno je traţiti da uradi test za utvrĊivanje trudnoće.
Osobni podaci uposlenika ne mogu se prikupljati, obraĊivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama, osim ako je to odreĊeno zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja
prava i obveza iz radnoga odnosa.
Ugovor o radu na neodreĊeno i odreĊeno vrijeme
Ugovor o radu moţe se zakljuĉiti na neodreĊeno ili odreĊeno vrijeme. Ugovor o radu se, u pravilu, zakljuĉuje na neodreĊeno vrijeme.
Za obavljanje izvanrednih, privremenih ili povremenih poslova ili poslova ĉiji se
opseg privremeno i nepredviĊeno povećao, a koji nisu trajnijega karaktera, kao i radi zamjene duţe vrijeme odsutnog uposlenika, moţe se zakljuĉiti ugovor o radu na odreĊeno
vrijeme dok traju potrebe za obavljanjem tih poslova, odnosno do povratka odsutnog uposlenika, a najduţe dvije godine.
Ako uposlenik izriĉito ili prešutno obnovi ugovor o radu na odreĊeno vrijeme s istim
poslodavcem, odnosno izriĉito ili prešutno zakljuĉi s istim poslodavcem uzastopne ugovore o radu na odreĊeno vrijeme na razdoblje duţe od dvije godine bez prekida, takav ugovor smatrat će se ugovorom o radu na neodreĊeno vrijeme, osim radnog odnosa koji je duţi od dvije godine, ali je vezan za mandat izabranog zvaniĉnika.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
120
Prilikom zakljuĉivanja ugovora o radu moţe se ugovoriti probni rad. Probni rad ne moţe trajati duţe od šest mjeseci.
Ako uposlenik ne zadovolji na probnom radu, poslodavac otkazuje uposleniku ugovor o radu i prije isteka probnog roka na naĉin utvrĊen ovim zakonom, a otkazni rok je 15 dana. Dok je na probnom radu, uposlenik ima prava iz radnog odnosa, koja se odnose na poslove koje uposlenik obavlja tijekom probnoga rada.
Radno vrijeme
Prosjeĉno radno vrijeme uposlenika je 40 sati tjedno. Ugovor o radu moţe se zakljuĉiti i za rad s nepunim radnim vremenom. Uposlenik koji je zakljuĉio ugovor o radu s nepunim radnim vremenom moţe zakljuĉiti više takvih ugovora i na taj naĉin ostvariti puno radno vrijeme, ako to ne šteti interesima poslodavca i ako ne stvara sukob interesa, o ĉemu će poslodavac i uposlenik zakljuĉiti pismeni sporazum.
Uposlenik koji radi s nepunim radnim vremenom ostvaruje sva prava iz radnog odnosa kao uposlenik s punim radnim vremenom, osim prava koja ovise o duţini radnoga vremena (plaća, naknada i si).
U sluĉaju više sile (poţar, potres, poplava i si.), iznenadnoga povećanja obujma posla,
kao i u dragim sliĉnim sluĉajevima nuţne potrebe, uposlenik je, na poslodavĉev zahtjev, obvezan raditi duţe od punoga radnog vremena (prekovremeni rad), a najviše do 10 sati tjedno, a ako traje duţe od tri tjedna, o tome se mora obavijestiti Upravni inspektorat Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine. Uposlenik moţe dragovoljno raditi prekovremeno i to u trajanju od još najviše 10 sati tjedno.
Trudnica ne moţe raditi prekovremeno, a majka s djetetom do tri godine ţivota i samohrani roditelj do šest godina ţivota djeteta moţe raditi prekovremeno, ako da pismenu izjavu o dragovoljnom pristanku na takav rad.
Ako narav posla to zahtijeva, puno radno vrijeme moţe se preraspodijeliti tako da tijekom jednoga razdoblja traje duţe, a tijekom dragoga razdoblja kraće od punoga radnog vremena, s tim da prosjeĉno radno vrijeme ne moţe biti duţe od 40 sati tjedno. Takvo radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom. Noćnim radom smatra se rad u vremenu izmeĊu 22.00 sata naveĉer i 6.00 sati sljedećega dana.
Odmori i odsutnosti s rada a)
Odmori
Uposlenik koji radi puno radno vrijeme ima pravo na odmor tijekom radnoga dana u trajanju od najmanje 30 minuta. Dnevni odmor izmeĊu dva uzastopna radna dana iznosi najmanje 12 sati.
Uposlenik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od najmanje 24 sata neprekidno, a ako
je nuţno da radi na dan svoga tjednog odmora, osigurava mu se jedan slobodan dan u razdoblju odreĊenom prema dogovoru poslodavca i uposlenika.
U svakoj kalendarskoj godini uposlenik ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 18 radnih dana, a najduţe 30 radnih dana. Aktom ili odlukom poslodavca utvrdit će se kriteriji trajanja godišnjega odmora duţeg od 18 radnih dana.
Uposlenik koji se prvi put uposli ili koji ima prekid rada izmeĊu dva radna odnosa duţi od pet dana, stjeĉe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnoga rada.
Ako uposlenik nije imao raniji radni odnos ili je bio prekid preko pet dana, ima pravo na najmanje jedan dan godišnjega odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, suglasno ovome zakonu i ugovoru o radu.
Odsutnost s rada zbog privremene nesposobnosti za rad, porodiljskog dopusta, vojne vjeţbe i druge odsutnosti koja nije uvjetovana voljom uposlenika, ne smatra se prekidom rada.
MATO TADIĆ
121
U godišnji odmor ne uraĉunava se vrijeme privremene nesposobnosti za rad, vrijeme praznika za koje se ne radi, kao i drugo vrijeme odsutnosti s rada koje se uposleniku
priznaje u staţ osiguranja.
Ako je rad organiziran u manje od šest radnih dana u tjednu, pri utvrĊivanju trajanja godišnjega odmora smatra se da je radno vrijeme rasporeĊeno na pet radnih dana, ako zakonom ili ugovorom o radu nije drukĉije ureĊeno.
Godišnji odmor se moţe koristiti u jednom ili dva dijela. Ako uposlenik koristi
godišnji odmor u dva dijela, prvi dio koristi bez prekida u trajanju od najmanje 12 radnih dana u tijeku kalendarske godine, a drugi dio najkasnije do 30. lipnja naredne godine. Uposlenik upoznaje poslodavca o vremenu kada bi ţelio koristiti godišnji odmor, a poslodavac o tome donosi rješenje i odobrava vremensko razdoblje.
Uposlenik ima pravo koristiti jedan dan godišnjega odmora kada god on to ţeli, uz
obvezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegova korištenja.
Uposlenik se ne moţe odreći prava na godišnji odmor, niti mu se moţe uskratiti pravo na godišnji odmor, a ne moţe mu se izvršiti ni isplata naknade umjesto neiskorištenoga godišnjeg odmora.
b) Odsutnosti s rada
Uposlenik ima pravo na odsutnost s rada uz naknadu plaće do pet radnih dana u jednoj kalendarskoj godini - plaćena odsutnost u sluĉaju: stupanja u brak, poroĊaja supruge i teţe bolesti ili smrti ĉlana uţe obitelji.
Ĉlanom uţe obitelji smatra se: braĉni i izvanbraĉni supruţnik, dijete (braĉno, izvanbraĉno, usvojeno, pastorĉe i dijete bez roditelja uzeto na izdrţavanje), otac, majka, oĉuh, maćeha, usvojitelj, djed i baka (po ocu i majci), brat i sestra.
Uposlenik moţe imati pravo na plaćenu odsutnost i u drugim sluĉajevima i za vrijeme utvrĊeno aktom poslodavca, a posebni sluĉajevi moraju biti definirani.
Izuzetno, poslodavac je duţan omogućiti uposleniku odsutnost do šest radnih dana u jednoj kalendarskoj godini radi zadovoljavanja njegovih vjerskih, odnosno tradicijskih ili drugih potreba, s tim da se odsutnost od dva dana koristi uz naknadu plaće - plaćena
odsutnost.
Poslodavac moţe uposleniku, za njegov zahtjev, odobriti odsutnost s rada bez naknade plaće - neplaćena odsutnost, u sluĉajevima i u trajanju utvrĊenom u aktu poslodavca.
Zaštita uposlenika
Poslodavac je duţan omogućiti uposleniku da se upozna s propisima o radnim odnosima i propisima iz podruĉja zaštite na radu u roku od 30 dana od dana stupanja uposlenika na rad.
Poslodavac je duţan osposobiti uposlenika za rad na naĉin koji osigurava zaštitu
ţivota i zdravlja uposlenika, te sprjeĉava nastanak nesreće.
Poslodavac je duţan osigurati potrebne uvjete za zaštitu na radu kojima se osigurava zaštita ţivota i zdravlje uposlenika, kao i svake druge osobe s kojom doĊe u dodir tijekom trajanja ugovora, suglasno zakonu.
Uposlenik ima pravo odbiti raditi na svojemu radnom mjestu ili obavljati svoje uobiĉajene duţnosti ako mu izravno prijeti opasnost po ţivot i zdravlje zbog toga što nisu provedene propisane mjere zaštite na radu i o tome je duţan odmah obavijestiti Upravni inspektorat i poslodavca. U tomu sluĉaju poslodavac moţe uposlenika rasporediti na druge poslove, dok se ne potvrdi da su mjere zaštite na radu na zadovoljavajućem standardu.
Zaštita ţene i materinstva
Poslodavac ne moţe odbiti zaposliti ţenu zbog njezine trudnoće ili joj zbog toga stanja otkazati ugovor o radu, ili je rasporediti na druge poslove.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
122
Ţena za vrijeme trudnoće, odnosno dojenja djeteta, moţe biti rasporeĊena na druge poslove ako je to u interesu njezina zdravstvenog stanja koje je utvrdio ovlašteni lijeĉnik.
Ako poslodavac nije u mogućnosti osigurati rasporeĊivanje ţene, ţena ima pravo na odsutnost s rada uz naknadu plaće. Privremeni raspored ne moţe imati za posljedicu smanjenje plaće ţene, a premjestiti je moţe na druge poslove samo uz njezinu suglasnost.
Za vrijeme trudnoće, poroĊaja i njege djeteta, ţena ima pravo na poroĊajnu odsutnost od dvanaest mjeseci neprekidno. Ţena moţe koristiti kraću poroĊajnu odsutnost, ali ne kraće od 42 dana poslije poroĊaja. Na temelju nalaza ovlaštenog lijeĉnika, ţena moţe otpoĉeti poroĊajnu odsutnost 28 dana prije poroĊaja.
Otac djeteta moţe koristiti neiskorišteno pravo ţene u sluĉaju: smrti majke djeteta, ako majka napusti dijete ili ako je zbog opravdanih razloga sprijeĉena koristiti to pravo.
Nakon isteka poroĊajne odsutnosti, ţena s djetetom do jedne godine ţivota ima pravo raditi polovicu punoga radnog vremena ako dijete, prema nalazima ovlaštene zdravstvene
institucije, zahtijeva intenzivnu njegu.
Ovo pravo moţe koristiti i uposlenik - otac djeteta, ako ţena za to vrijeme radi puno radno vrijeme ili osoba koja se brine o djetetu u sluĉaju smrti oba roditelja, ako roditelji napuste dijete ili ako nisu u stanju brinuti se o djetetu.
Ţena koja nakon korištenja poroĊajne odsutnosti radi puno radno vrijeme ima pravo na odsutnost s posla jednom dnevno u trajanju po sat vremena radi dojenja djeteta, na temelju nalaza ovlaštenog lijeĉnika.
Ovo pravo ţena moţe koristiti do navršene jedne godine ţivota djeteta. Vrijeme odsutnosti raĉuna se u puno radno vrijeme.
Ako ţena rodi mrtvo dijete ili ako dijete umre prije isteka poroĊajne odsutnosti, ima pravo produţiti poroĊajnu odsutnost za onoliko vremena koliko je, prema nalazu ovlaštenog lijeĉnika, potrebno da se oporavi od poroĊaja i psihiĉkoga stanja prouzroĉenog gubitkom djeteta, a najmanje 45 dana od poroĊaja, odnosno od smrti djeteta, i za to vrijeme joj pripadaju sva prava na temelju poroĊajne odsutnosti.
Nakon isteka poroĊajnog dopusta, jedan od roditelja moţe odsustvovati s rada do tri
godine ţivota djeteta, ako je to predviĊeno aktom poslodavca, s tim da za ovo vrijeme prava i obveze iz radnoga odnosa uposlenika miruju.
Za vrijeme korištenja poroĊajne odsutnosti, uposlenik ima pravo na naknadu na ime porodiljske odsutnosti, sukladno vaţećem zakonu.
Jedan od roditelja djeteta s teţim smetnjama u razvoju (teţe hendikepiranog djeteta) ima pravo raditi polovicu punoga radnog vremena u sluĉaju ako se radi o samohranom roditelju, pod uvjetom da dijete nije smješteno u instituciju socijalno-zdravstvenog zbrinjavanja, na temelju nalaza nadleţne zdravstvene institucije. Roditelju ovakvog djeteta ne moţe se promijeniti mjesto rada, ako za to nije dao svoj pismeni pristanak, i ne moţe se narediti da radi noću ili prekovremeno.
Zaštita uposlenika privremeno ili trajno nesposobnog za rad
Uposleniku koji je pretrpio povredu na radu, ili koji je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme dok je privremeno nesposoban za rad poslodavac ne moţe otkazati ugovor o radu neovisno o tome ima li zakljuĉen ugovor o radu na odreĊeno ili neodreĊeno vrijeme.
Povreda na radu, bolest ili profesionalna bolest ne mogu štetno utjecati na ostvarivanje prava uposlenika iz radnoga odnosa. Uposlenik koji je privremeno bio nesposoban za rad
zbog povrede ili povrede na radu, bolesti ili profesionalne bolesti, a za kojega nakon lijeĉenja i oporavka nadleţna zdravstvena institucija ili ovlašteni lijeĉnik utvrdi da je sposoban za rad, ima pravo vratiti se na poslove na kojima je radio prije nastupanja privremene nesposobnosti za rad ili na druge odgovarajuće poslove.
MATO TADIĆ
123
Uposlenik je duţan, u roku od tri dana od dana nastupanja nesposobnosti za rad, pismeno obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, sukladno ugovoru o
radu.
Ako nadleţna zdravstvena institucija ocijeni da kod uposlenika postoji smanjena radna sposobnost ili izravna opasnost od nastanka invalidnosti, poslodavac mu je duţan u pisanom obliku ponuditi druge poslove za koje je uposlenik sposoban.
Dodamo i sveobuhvatno će se razmotriti mogućnosti uposlenika koji je pretrpio povredu na radu ili obolio od profesionalne bolesti glede odgovarajućih oblika obrazovanja, obuke i programa usavršavanja, koji bi mu omogućili reintegraciju njegove radne sposobnosti.
Poslodavac moţe, samo uz prethodnu suglasnost Upravnog inspektorata, otkazati ugovor o radu uposleniku kod kojega postoji smanjena radna sposobnost zbog povrede na radu, invalidnosti ili profesionalne bolesti ili koji je izloţen izravnoj opasnosti od nastanka invalidnosti ili profesionalne bolesti.
Plaće i naknade
a) Plaće
Uposlenik ima pravo na plaću radnoga mjesta na koje je rasporeĊen sukladno ugovoru o radu, koja ovisi o sloţenosti poslova koje obavlja, stupnju struĉne spreme, odgovornosti za izvršenje poslova i drugim kriterijima utvrĊenim odlukom Vijeća ministara ili aktom poslodavca.
Plaće se odreĊuju tako što se osnova za obraĉun plaće mnoţi sa koeficijentom, te se ukupan iznos uvećava za 0,5% za svaku godinu zapoĉetoga radnog staţa, a najviše 20%.
Plaće uposlenika, koji su proraĉunski korisnici, odreĊuje Vijeće ministara, a plaće ostalih uposlenika odreĊuju se aktom poslodavca, ako zakonom nije drukĉije odreĊeno.
Uposlenici imaju pravo na dodatak na osnovnu plaću za: prekovremeni i noćni rad; rad
nedjeljom i praznikom ili nekim drugim danom za koji je zakonom odreĊeno da se ne radi. Zakonom, aktom poslodavca ili ugovorom o radu odreĊuju se razdoblja isplate plaća koji ne mogu biti duţi od 30 dana.
b) Naknade
Uposlenik ima pravo na naknadu plaće za razdoblje u kojem ne radi zbog opravdanih sluĉajeva predviĊenih zakonom i aktom poslodavca (godišnji odmor, privremena nesposobnost za rad zbog bolesti do 30 dana, poroĊajna odsutnost, plaćena odsutnost i
sliĉno).
Uposlenik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo zbog okolnosti za koje uposlenik nije kriv. Uposlenik ima pravo na naknadu za: troškove prijevoza na posao i s posla; prehranu za vrijeme rada; regres za godišnji odmor; sluĉaj smrti uposlenika ili ĉlana njegove uţe obitelji; troškove obrazovanja; jubilarne nagrade; otpremninu pri odlasku u mirovinu.
Uposlenik ima pravo na naknadu troškova u svezi sa sluţbenim putovanjem, kao što su: dnevnice, troškovi prijevoza i sliĉno.
Poslodavac ne moţe, bez suglasnosti uposlenika ili konaĉne odluke nadleţnoga suda, svoje potraţivanje prema njemu naplatiti uskraćivanjem isplate plaće ili nekog njezinog
dijela, uskraćivanjem isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće uposlenika.
Najviše polovica plaće ili naknade plaće uposlenika moţe se prisilno obustaviti radi ispunjenja obveze sudski nareĊenog izdrţavanja, a za ostale obveze moţe se prisilno obustaviti najviše jedna trećina plaće uposlenika.
Obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje za rad
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
124
Poslodavac moţe, suglasno potrebama rada, omogućiti uposleniku obrazovanje, osposobljavanje i usavršavanje za rad.
Uposlenik je obvezan, suglasno svojim sposobnostima i potrebama rada, obrazovati se, osposobljavati i usavršavati za rad, na naĉin kako to poslodavac smatra nuţnim za obavljanje njegovih zadataka na zadovoljavajućem standardu.
Poslodavac je obvezan, prilikom promjena ili uvoĊenja novoga naĉina ili organiziranja rada, omogućiti uposleniku obrazovanje, osposobljavanje ili usavršavanje za rad koje smatra nuţnim za obavljanje njegovih zadataka na zadovoljavajućem standardu.
Naĉin struĉnog obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja za rad uposlenika,
vrijeme trajanja, naknada, obveze uposlenika kao i ostala pitanja utvrĊuju se aktom poslodavca.
Pripravnici i volonteri
Odredbe ovoga zakona, koje se odnose na prijem uposlenika u radni odnos, primjenjuju se i na prijem pripravnika. Nakon provedene procedure prijema pripravnika, poslodavac zakljuĉuje ugovor o radu s pripravnikom. Ugovor o radu s pripravnikom
zakljuĉuje se na odreĊeno vrijeme, a najduţe godinu dana, osim ako zakonom nije drukĉije regulirano.
Ako je struĉni ispit ili radno iskustvo utvrĊeno zakonom ili Pravilnikom o radnim odnosima, ili drugim pravilnikom, uvjet za obavljanje poslova odreĊenog zanimanja, poslodavac moţe osobu koja završi školovanje za takvo zanimanje primiti na struĉno
osposobljavanje za samostalan rad, bez zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad).
Razdoblje volonterskog rada raĉuna se u pripravniĉki staţ i u radno iskustvo kao uvjet za rad na odreĊenim poslovima. Volonterski rad moţe trajati najduţe godinu dana. Osobi se, za vrijeme obavljanja volonterskog rada, osigurava odmor tijekom rada pod istim uvjetima kao i za uposlenika u radnom odnosu i prava temeljem osiguranja za sluĉaj povrede na radu i profesionalne bolesti, suglasno propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju.
Struĉni ispit
Uposlenik koji ima visoku, višu ili srednju struĉnu spremu i kojemu je poslodavac duţan ponuditi ugovor o radu na neodreĊeno vrijeme, a koji nema poloţen struĉni upravni ispit, duţan ga je poloţiti u roku od šest mjeseci od dana zakljuĉenja ugovora o radu, a ako
ga ne poloţi, prestaje mu ugovor o radu.
Disciplinska odgovornost
a) Povrede službene dužnosti
Uposlenik će disciplinski odgovarati za povredu jedne ili više sluţbenih duţnosti propisanih zakonom kada je povreda rezultat njegove osobne krivnje. Povrede sluţbenih duţnosti mogu biti teţe i lakše. Teže povrede sluţbenih duţnosti su: vršenje radnje koja je definirana kao kazneno djelo protiv sluţbene duţnosti, ili drugo kazneno djelo, odnosno prekršaj kojim se nanosi šteta ugledu poslodavca, što ĉini uposlenika nepodobnim za rad kod poslodavca; odavanje drţavne, vojne i sluţbene tajne, odnosno povreda propisa o ĉuvanju tih tajni; zloupotreba ili prekoraĉenje sluţbenih ovlasti; neizvršavanje ili nesavjesno i nemarno vršenje povjerenih poslova; bavljenje djelatnostima kojima se onemogućava ili oteţava graĊanima ili drugim osobama da ostvaruju svoja prava kod poslodavca; bavljenje djelatnostima ili radom koji je izravno ili neizravno opreĉan interesima poslodavca; uzrokovanje poslodavcu veće materijalne štete na imovini ili aktivi namjerno ili iz krajnje nepaţnje, neopravdan izostanak s posla više od dva dana u mjesecu; kršenje pravila radne discipline; nepravodobno i neuredno izvršavanje povjerenih poslova; neprimjereno ponašanje prema graĊanima, suradnicima i drugim osobama u obnašanju sluţbene duţnosti.
MATO TADIĆ
125
Pravilnikom o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti uposlenika utvrĊuju se lakše
povrede sluţbene duţnosti.
Odgovornost za izvršenje kaznenoga djela, odnosno prekršaja, ne iskljuĉuje disciplinsku i materijalnu odgovornost uposlenika, pod uvjetom da takvo djelo istodobno predstavlja i povredu sluţbene duţnosti.
b) Disciplinski postupak
Svaki uposlenik moţe poslodavcu podnijeti disciplinsku prijavu protiv bilo kojeg uposlenika, kako bi inicirao disciplinski postupak. Prijava mora biti potpisana, obrazloţena i, po mogućnosti, potkrijepljena dokazima. Na temelju podnesene prijave, poslodavac ili osoba koju on odredi odluĉuje o pokretanju disciplinskog postupka protiv uposlenika.
Pokretanje disciplinskog postupka za lakšu povredu sluţbene duţnosti zastarijeva za
šest mjeseci od dana ĉinjenja, odnosno saznanja za povredu i poĉinitelja, a za teţu povredu sluţbene duţnosti za 12 mjeseci od dana ĉinjenja, odnosno saznanja za povredu, odnosno poĉinitelja.
Prvostupanjsko disciplinsko povjerenstvo imenuje poslodavac, na odreĊeno razdoblje, koje ne moţe biti duţe od ĉetiri godine, a ono se sastoji od predsjednika i dva ĉlana i isto toliko zamjenika. Poslodavac ne moţe biti u disciplinskom povjerenstvu.
Prvostupanjsko disciplinsko povjerenstvo provodi disciplinski postupak na naĉin i sukladno postupku reguliranom Pravilnikom o disciplinskoj odgovornosti. Povjerenstvo izriĉe disciplinske kazne propisane Pravilnikom o disciplinskoj odgovornosti.
Svi disciplinski postupci moraju biti praviĉni i transparentni. Uposlenik mora biti pravodobno obaviješten o navodima o povredi sluţbene duţnosti, te o dokazima koji to potkrepljuju. Uposlenik, takoĊer, ima pravo na pismeni odgovor ili usmenu izjavu koja će se pismeno evidentirati, pravo na praviĉno i javno saslušanje u razumnom roku pred tijelima koja se uspostavljaju ovim zakonom, zatim privilegiju protiv samoinkriminiranja i pojavljivanja na svakom saslušanju, pravo obrane protiv optuţbi preko pravnog zastupnika, kojeg bira prema svom izboru, te pravo na ţalbu protiv svake štetne odluke disciplinskog povjerenstva utemeljenog prema ovom zakonu.
Disciplinske kazne
Zbog teže povrede sluţbene duţnosti uposleniku se mogu izreći sljedeće disciplinske
kazne: pismena opomena; pismeni ukor; kaznena suspenzija s radnog mjesta i plaće u
razdoblju od dva dana do trideset dana; degradiranje na niţe radno mjesto; prestanak radnoga odnosa.
Za lakšu povredu sluţbene duţnosti uposleniku se moţe izreći disciplinska kazna:
pismena opomena ili pismeni ukor.
Uposlenik protiv kojega je pokrenut disciplinski postupak zbog teţe povrede sluţbene duţnosti moţe se suspendirati do konaĉnosti disciplinskog postupka, što u svakom konkretnom sluĉaju ocjenjuje poslodavac. Za vrijeme suspenzije uposlenik ima pravo na 70% plaće koju je ostvario u mjesecu koji je prethodio suspenziji.
Protiv odluke o suspenziji uposlenik ima pravo ţalbe drugostupanjskom disciplinskom povjerenstvu u roku od 8 dana od dana prijema odluke. Ţalba uloţena na odluku o suspenziji ne odgaĊa izvršenje odluke o suspenziji.
Protiv odluke prvostupanjskog disciplinskog povjerenstva uposlenik i poslodavac
imaju pravo uloţiti ţalbu drugostupanjskom disciplinskom povjerenstvu u roku od osam dana od dana prijema odluke.
Drugostupanjsko disciplinsko povjerenstvo imenuje poslodavac, a sastoji se od predsjednika i ĉetiri ĉlana i isto toliko zamjenika. Poslodavac ne moţe biti u drugostupanjskom disciplinskom povjerenstvu.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
126
Drugostupanjsko disciplinsko povjerenstvo provodi postupak i donosi odluku sukladno Pravilniku o disciplinskoj odgovornosti. Poslodavac izvršava konaĉne odluke
disciplinskog povjerenstva.
Svi pokrenuti disciplinski postupci obustavljaju se u sluĉaju ako je protiv uposlenika
pokrenut kazneni postupak zbog istih razloga.
U sluĉaju da uposlenik bude osloboĊen optuţbi, bit će vraćen na svoje radno mjesto i
njegov osobni dosje ne smije sadrţavati nikakvu informaciju o kaznenom postupku ili relevantnoj preventivnoj suspenziji.
U sluĉaju da optuţbe budu odbaĉene protiv uposlenika, poslodavac moţe pokrenuti disciplinski postupak zbog istih ĉinjenica.
Poslodavac će uposlenika odmah suspendirati s duţnosti u sluĉaju ako je: pokrenut kazneni postupak protiv uposlenika za djelo uĉinjeno na duţnosti; ako je uposlenik u pritvoru, odnosno kad je kazneni postupak pokrenut protiv uposlenika za djelo za koje je
predviĊena kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina; ili je uposlenik uhićen u ĉinjenju kaznenog djela za koje je predviĊena kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina.
U sluĉaju suspenzije, uposlenik prima 60% plaće koju je ostvario u mjesecu koji je prethodio suspenziji.
Naknada štete
Uposlenik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili krajnjom nepaţnjom prouzroĉi štetu poslodavcu, duţan je tu štetu nadoknaditi. Ako štetu prouzroĉi više uposlenika, svaki uposlenik odgovara za dio štete koju je prouzroĉio.
Ako se za svakog uposlenika ne moţe utvrditi dio štete koju je on prouzroĉio, smatra se da su svi uposlenici podjednako odgovorni i štetu nadoknaĊuju u jednakim dijelovima. Ako je više uposlenika prouzroĉilo štetu kaznenim djelom s umišljajem, za štetu odgovaraju solidarno.
Uposlenik koji na radu ili vezano za rad, namjerno ili iz krajnje nepaţnje, nanese štetu trećoj osobi i ako je štetu naknadio poslodavac, obvezan je naknaditi poslodavcu iznos naknade koji je isplaćen trećoj osobi.
Visinu priĉinjene štete, okolnosti pod kojima je ona nastala, namjeru ili krajnju nepaţnju uposlenika koji je priĉinio štetu, kao i ostale okolnosti, utvrĊuje prvostupanjsko
povjerenstvo za štete.
Prvo stupanj sko povjerenstvo za štete imenuje poslodavac na mandatno razdoblje ne duţe od ĉetiri godine, a ono se sastoji od predsjednika i dva ĉlana i isto toliko zamjenika.
Protiv odluke prvostupanjskog povjerenstva za štete, uposlenik i poslodavac imaju
pravo uloţiti ţalbu drugostupanjskom povjerenstvu za štete.
Drugostupanjsko povjerenstvo za štete imenuje poslodavac na mandatno razdoblje koje ne moţe biti duţe od ĉetiri godine, a sastoji se od predsjednika i ĉetiri ĉlana i isto toliko zamjenika.
Naĉin i postupak rada prvostupanjskog i drugostupanjskog povjerenstva za štete,
donošenje odluke, izvršenje odluke, uvjeti smanjenja ili oslobaĊanja uposlenika od obveze naknade prouzroĉene štete i ostalo reguliraju se Pravilnikom o disciplinskoj odgovornosti.
Ako uposlenik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je duţan uposleniku naknaditi štetu prema općim propisima obveznog prava.
Prestanak ugovora o radu
a) Način prestanka ugovora o radu
Ugovor o radu moţe prestati na više naĉina. Zakon izriĉito navodi sljedeće naĉine: pismenim sporazumom izmeĊu poslodavca i uposlenika; kada uposlenik navrši 65 godina
MATO TADIĆ
127
ţivota i 20 godina staţa osiguranja ili 40 godina staţa osiguranja, neovisno o godinama ţivota; danom dostave pravomoćnog rješenja od nadleţnog organa o utvrĊivanju gubitka potpune nesposobnosti za rad; otkazom poslodavca, odnosno uposlenika; istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na odreĊeno vrijeme; ako uposlenik bude osuĊen na izdrţavanje kazne zatvora u trajanju duţem od tri mjeseca - danom stupanja na izdrţavanje kazne zatvora; ako uposleniku bude izreĉena mjera sigurnosti, odgojna ili zaštitna mjera u trajanju duţem od tri mjeseca - poĉetkom primjene te mjere; konaĉnom odlukom disciplinskog povjerenstva kojom je izreĉena mjera prestanka radnog odnosa; odlukom Suda Bosne i Hercegovine koja ima za posljedicu prestanak radnoga odnosa; u sluĉaju viška radne snage; u sluĉaju neopravdanog izostanka s posla duţe od pet radnih dana; ako uposlenik ne poloţi struĉni ispit u utvrĊenom roku; ako uposlenik ne zadovolji na probnom radu; ako se utvrdi da je uposlenik prilikom zasnivanja radnoga odnosa dostavio krivotvorene dokumente.
Uposlenik prekida radni odnos: od trenutka kada je potvrĊen kao kandidat za javnu duţnost za koju se izbor vrši izravno ili neizravno u bilo kojemu zakonodavnom organu vlasti i na bilo kojoj razini vlasti; od trenutka kada je imenovan na duţnost u bilo kojemu izvršnom organu vlasti na bilo kojoj razini vlasti.
b) Otkaz ugovora o radu
Poslodavac moţe otkazati ugovor o radu uposleniku uz propisani otkazni rok u sluĉaju: prestanka potrebe za obavljanjem odreĊenog posla zbog ekonomskih, tehniĉkih ili organizacijskih razloga ili kada zaposlenik nije u mogućnosti izvršavati svoje obveze iz ugovora o radu.
Poslodavac moţe otkazati ugovor o radu uposleniku, bez obveze poštivanja otkaznoga roka, u sluĉaju kada je zaposlenik odgovoran za teţi prijestup ili za teţu povredu sluţbene duţnosti. Ugovor o radu ne moţe se otkazati uposleniku bez prethodnog pismenog upozorenja uposleniku.
Kolektivnim ugovorom ili Pravilnikom o radu mogu se utvrditi vrste prijestupa ili
povreda radnih obveza. Uposlenik moţe otkazati ugovor o radu bez davanja predviĊenog otkaznog roka u sluĉaju da je poslodavac odgovoran za prijestup ili povredu obveza iz ugovora o radu, a koji su takve naravi da ne bi bilo utemeljeno oĉekivati od uposlenika da nastavi radni odnos kod poslodavca.
Ugovor o radu moţe se otkazati u roku od 15 dana od dana saznanja za ĉinjenicu zbog koje se daje otkaz, odnosno od dana prijema prethodnog pismenog upozorenja.
Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu zbog ponašanja ili rada uposlenika, obvezan
je omogućiti uposleniku da iznese svoju obranu.
U sluĉaju otkazivanja ugovora o radu, poslodavac je duţan, u sluĉaju spora pred Sudom Bosne i Hercegovine, dokazati postojanje razloga za otkaz.
c) Oblik i trajanje otkaznoga roka
Otkaz se daje u pisanom obliku, a moţe ga dati poslodavac i uposlenik. Poslodavac je
obvezan, u pisanom obliku, obrazloţiti otkaz uposleniku. Otkazni rok ne moţe biti kraći od 15 dana u sluĉaju da uposlenik otkazuje ugovor o radu, niti kraći od 30 dana u sluĉaju da poslodavac otkazuje ugovor o radu.
U sluĉaju daje uposlenik zateĉen u vršenju kaznenoga djela, poslodavac mu moţe odmah otkazati ugovor o radu.
Ako uposlenik, na poslodavĉev zahtjev, prestane s radom prije isteka propisanoga otkaznog roka, poslodavac je obvezan isplatiti mu naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao daje radio do isteka otkaznoga roka. Ako Sud Bosne i Hercegovine utvrdi da je otkaz nezakonit, moţe poslodavca obvezati da vrati uposlenika na posao, na njegov zahtjev, na poslove na kojima je radio ili druge odgovarajuće poslove, isplati mu naknadu plaće u visini plaće koju bi uposlenik ostvario da je radio, nadoknadi mu štetu, ili isplati uposleniku:
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
128
naknadu plaće u visini plaće koju bi uposlenik ostvario daje radio; naknadu na
ime pretrpljene štete;
otpremninu na koju uposlenik ima pravo sukladno poslodavĉevom aktu ili ugovoru o radu;
druge naknade na koje uposlenik ima pravo sukladno poslodavĉevom aktu ili ugovoru o radu.
Prava i obveze iz radnog odnosa uposlenika
a) Odlučivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa
Uposlenik ima sva prava i obveze iz radnog odnosa utvrĊene ovim zakonom, odlukom Vijeća ministara, kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili drugim aktom poslodavca ih kolektivnom ugovoru, sukladno zakonu. O pravima i obvezama uposlenika iz prethodnoga stavka odluĉuje poslodavac ili druga ovlaštena osoba, odnosno organ, sukladno zakonu i aktima poslodavca.
b) Zaštita prava iz radnoga odnosa
Uposlenik koji smatra damu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnoga odnosa moţe zahtijevati od poslodavca ostvarivanje toga prava. Poslodavac je obvezan riješiti zahtjev pismeno, u roku od 30 dana od dana kada je zahtjev podnesen.
Uposlenik moţe podnijeti tuţbu pred Sudom Bosne i Hercegovine zbog povrede prava
iz radnog odnosa. Zastarjelost nastupa u roku od jedne godine od dana dostave odluke kojom je povrijeĊeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava iz radnoga odnosa.
Rješavanje nastaloga radnog spora stranke u sporu mogu sporazumno povjeriti arbitraţi.
Apsolutna zastara potraţivanja iz radnoga odnosa je tri godine od dana nastanka potraţivanja.
Stavljanje uposlenika na raspolaganje
Uposlenik moţe biti stavljen na raspolaganje u sluĉaju ukidanja poslodavca ili u sluĉaju kada se pravilnikom poslodavca, zbog bilo kojih razloga, ukine radno mjesto, te u drugim sluĉajevima odreĊenim zakonom.
Ako je pravilnikom poslodavca ukinuto radno mjesto, uposlenik koji je radio na tom radnom mjestu se, bez javnog oglasa, postavlja na drugo upraţnjeno radno mjesto koje odgovara njegovoj struĉnoj spremi kod drugoga poslodavca na istoj razini.
Uposlenik koji ne bude postavljen na drugo radno mjesto, stavlja se na raspolaganje na vrijeme od: dva mjeseca, do navršenih 15 godina radnoga staţa; ĉetiri mjeseca, do navršenih od 15 do 25 godina radnoga staţa; šest mjeseci, preko navršenih 25 godina radnoga staţa.
Odluku o stavljanju uposlenika na raspolaganje donosi poslodavac. Za vrijeme trajanja raspolaganja, uposlenik ima pravo na plaću u visini koju bi ostvario kao da radi kod poslodavca.
Vrijeme provedeno na raspolaganju i otkaznom roku smatra se kao vrijeme provedeno u radnom odnosu.
Pravilnik o radu
Poslodavac donosi pravilnik o radu kojim se ureĊuju plaće, organizacija rada i druga pitanja znaĉajna za uposlenika i poslodavca, sukladno zakonu. O donošenju pravilnika o radu poslodavac se konzultira sa sindikatom i on se objavljuje na oglasnoj ploĉi poslodavca.
Kolektivni ugovor
MATO TADIĆ
129
Kolektivni ugovor moţe se zakljuĉiti za odreĊenu djelatnost jednoga ili više poslodavaca ili udruge poslodavaca. Na strani uposlenika kod zakljuĉivanja kolektivnog
ugovora moţe biti sindikat, ili više sindikata, a na strani poslodavca moţe biti jedan ili više poslodavaca ili udruga poslodavaca.
Kolektivni ugovor zakljuĉuje se u pisanom obliku. Kolektivnim ugovorom ureĊuju se prava i obveze stranaka koje su ga zakljuĉile, te prava i obveze iz radnoga odnosa, ili u svezi s radnim odnosom, sukladno zakonu i drugim propisima.
Reprezentativni sindikat
Pojam "reprezentativni sindikat" oznaĉava sindikat registriran na razini Bosne i Hercegovine, ili dva i više sindikata koji zajedniĉki nastupaju, ĉije ĉlanstvo ĉini većina uposlenika jednoga poslodavca u sjedištu poslodavca. Reprezentativni sindikat moţe zastupati uposlenike jednog ili više poslodavaca.
Reprezentativni sindikat uposlenika, sukladno zakonu, ima pravo: biti konzultiran
prije donošenja općeg akta koji se tiĉe radnoga statusa i plaća njegovih ĉlanova; pratiti postupa li poslodavac sukladno ovom zakonu i drugom propisu koji se tiĉe radnih odnosa; prijaviti svaku povredu propisa iz prethodne toĉke Upravnom inspektoratu; pomagati i zastupati uposlenika na njegov zahtjev u sluĉajevima povrede njegovih prava, disciplinskog postupka ili postupka za naknadu štete.
Reprezentativni sindikat potvrĊuje Vijeće ministara na prijedlog Ministarstva pravde. Protiv negativne odluke moţe se izjaviti ţalba Sudu BiH.
Štrajk
Svaki reprezentativni sindikat ima pravo, sukladno Zakonu o štrajku i drugim propisima koji su na snazi, pozvati na štrajk i provesti ga u svrhu zaštite i ostvarivanja ekonomskih i socijalnih prava i interesa uposlenika, ako je sporno pitanje upućeno poslodavcu, ako je istekao rok od 15 dana od dana kada je sporno pitanje upućeno poslodavcu, ako do toga dana nije riješeno sporno pitanje, ako je poslodavcu dana pismena obavijest o poĉetku štrajka najkasnije 48 sati unaprijed.
Iznimno, uposlenik ne moţe sudjelovati u štrajku ako se radi o uposleniku s kojim je postignut sporazum da se sporno pitanje riješi arbitraţom ili ako se radi o uposleniku koji je uposlen u osnovnim sluţbama ili sluţbi odrţavanja.
Sudjelovanjem u štrajku uposlenik ne vrši povredu sluţbene duţnosti. Uposlenik ne moţe biti ni na koji naĉin prisiljavan da sudjeluje u štrajku.
Nadzor nad primjenom propisa o radu
Upravni nadzor i inspekciju nad primjenom ovoga zakona i na temelju njega donesenih propisa i akata vrši Upravni inspektorat. Odluke Upravnog inspektorata donose
se samostalno.
Upravni inspektorat moţe: vršiti pregled općih i pojedinaĉnih akata, evidenciju i drugu dokumentaciju; saslušati i uzeti izjave uposlenika, poslodavca ili predstavnika reprezentativnog sindikata; izvršiti kontrolu radnoga mjesta i drugih prostorija poslodavca; uzeti uzorke robe i drugih stvari radi analize, ekspertize i sliĉno; poduzeti i druge mjere i radnje predviĊene zakonom.
Protiv rješenja Upravnog inspektorata poslodavac i uposlenik mogu uloţiti ţalbu
Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine u roku od 15 dana od dana prijema rješenja. Odluka Ministarstva iz prethodnog stavka je konaĉna i obvezujuća, ali se protiv nje moţe podnijeti tuţba Upravnom odjelu Suda Bosne i Hercegovine.
AJio poslodavac ili uposlenik ne isprave povredu, Upravni inspektorat ima pravo
pokrenuti sudski postupak u Upravnom odjelu Suda Bosne i Hercegovine, ili u nadleţnoj instituciji ili organu.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
130
Rješavanje nastaloga radnog spora stranke u sporu mogu sporazumno povjeriti arbitraţi.
Apsolutna zastara potraţivanja iz radnoga odnosa je tri godine od dana nastanka potraţivanja.
Stavljanje uposlenika na raspolaganje
Uposlenik moţe biti stavljen na raspolaganje u sluĉaju ukidanja poslodavca ili u sluĉaju kada se pravilnikom poslodavca, zbog bilo kojih razloga, ukine radno mjesto, te u drugim sluĉajevima odreĊenim zakonom.
Ako je pravilnikom poslodavca ukinuto radno mjesto, uposlenik koji je radio na tom radnom mjestu se, bez javnog oglasa, postavlja na drugo upraţnjeno radno mjesto koje odgovara njegovoj struĉnoj spremi kod drugoga poslodavca na istoj razini.
Uposlenik koji ne bude postavljen na drugo radno mjesto, stavlja se na raspolaganje na vrijeme od: dva mjeseca, do navršenih 15 godina radnoga staţa; ĉetiri mjeseca, do navršenih od 15 do 25 godina radnoga staţa; šest mjeseci, preko navršenih 25 godina radnoga staţa.
Odluku o stavljanju uposlenika na raspolaganje donosi poslodavac. Za vrijeme trajanja raspolaganja, uposlenik ima pravo na plaću u visini koju bi ostvario kao da radi kod
poslodavca.
Vrijeme provedeno na raspolaganju i otkaznom roku smatra se kao vrijeme provedeno
u radnom odnosu.
Pravilnik o radu
Poslodavac donosi pravilnik o radu kojim se ureduju plaće, organizacija rada i druga
pitanja znaĉajna za uposlenika i poslodavca, sukladno zakonu. O donošenju pravilnika o radu poslodavac se konzultira sa sindikatom i on se objavljuje na oglasnoj ploĉi poslodavca.
Kolektivni ugovor
Kolektivni ugovor moţe se zakljuĉiti za odreĊenu djelatnost jednoga ili više poslodavaca ili udruge poslodavaca. Na strani uposlenika kod zakljuĉivanja kolektivnog ugovora moţe biti sindikat, ili više sindikata, a na strani poslodavca moţe biti jedan ili više poslodavaca ili udruga poslodavaca.
Kolektivni ugovor zakljuĉuje se u pisanom obliku. Kolektivnim ugovorom ureduju se prava i obveze stranaka koje su ga zakljuĉile, te prava i obveze iz radnoga odnosa, ili u svezi s radnim odnosom, sukladno zakonu i drugim propisima.
Reprezentativni sindikat
Pojam "reprezentativni sindikat" oznaĉava sindikat registriran na razini Bosne i
Hercegovine, ili dva i više sindikata koji zajedniĉki nastupaju, ĉije ĉlanstvo ĉini većina uposlenika jednoga poslodavca u sjedištu
II.1.2. ZAKON O DRŢAVNOJ SLUŢBI U INSTITUCIJAMA BOSNE I
HERCEGOVINE13
Opće odredbe
Ovim zakonom ureduje se pravni status drţavnih sluţbenika u ministarstvima, samostalnim upravnim organizacijama i upravnim organizacijama u sastavu ministarstava, kao i drugim institucijama Bosne i Hercegovine utemeljenim posebnim zakonom ili kojima je posebnim zakonom povjereno obavljanje upravnih poslova.
Zapošljavanje i unapreĊenje profesionalne karijere drţavnog sluţbenika temelji se na javnom natjeĉaju i profesionalnoj sposobnosti.
MATO TADIĆ
131
Struktura drţavnih sluţbenika u drţavnoj sluţbi okvirno odraţava nacionalnu strukturu stanovništva Bosne i Hercegovine prema posljednjem popisu stanovništva.
Drţavna sluţba osigurava poštivanje i primjenu naĉela zakonitosti; transparentnosti i javnosti; odgovornosti; efikasnosti i ekonomiĉnosti; profesionalnosti i nepristranosti.
Izuzeće u primjeni - na koga se ne odnosi zakon
Ĉlanovi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, ĉlanovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Vijeće ministara, ministri i zamjenici ministara, ĉlanovi Stalnog komiteta za vojna pitanja, suci Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, suci Suda Bosne i Hercegovine, ombudsman Bosne i Hercegovine, glavni tuţitelj, zamjenici glavnog tuţitelja i tuţitelji Bosne i Hercegovine, pravobranitelj i zamjenici pravobranitelja Bosne i Hercegovine, ĉlanovi Visokog sudbenog i tuţiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine, ĉlanovi Izbornoga povjerenstva Bosne i Hercegovine, profesionalne vojne osobe u institucijama Bosne i Hercegovine, guverner i viceguverneri Centralne banke Bosne i Hercegovine, generalni revizor i zamjenici generalnog revizora Ureda za reviziju financijskog poslovanja institucija Bosne i Hercegovine nisu drţavni sluţbenici i njihov se pravni status ureĊuje drugim propisima. TakoĊer, tajnici domova Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i tajnik Zajedniĉke sluţbe Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine nisu drţavni sluţbenici.
Ovaj se Zakon primjenjuje na drţavne sluţbenike diplomatske i konzularne sluţbe i graniĉne sluţbe. Vijeće ministara moţe, uz prethodno pribavljeno mišljenje Agencije za drţavnu sluţbu, odluĉiti da se pojedinim odredbama zakona drukĉije reguliraju pitanja vezana za diplomatsko-konzularnu sluţbu.
Ovaj zakon ne primjenjuje se na osobe zaposlene u Centralnoj banci BiH, Uredu ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine i Drţavnoj agenciji za istrage i zaštitu.
13 "Sluţbeni glasnik BiH" br. 12/02, 19/02, 8/03, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04. 48/05, 32/07, 50/08 i 43/09
MATO TAOIĆ
132
Radna mjesta u drţavnoj sluţbi
Drţavni sluţbenik se postavlja na jedno od sljedećih radnih mjesta: rukovodeći
državni službenici: tajnik i tajnik s posebnim zadatkom; pomoćnik ministra; pomoćnik
ravnatelja i glavni inspektor.
Ostali državni službenici su: šef unutarnje organizacijske jedinice; struĉni savjetnik; viši struĉni suradnik; struĉni suradnik.
Tajnik i tajnik s posebnim zadatkom
Tajnik obavlja poslove rukovodnog karaktera i koordinira rad sektora. Odgovoran je
za korištenje financijskih, materijalnih i ljudskih potencijala dodijeljenih odreĊenoj instituciji. Tajnik za svoj rad i upravljanje odgovara rukovoditelju institucije.
Tajnik s posebnim zadatkom obavlja poslove rukovodnog karaktera i odgovoran je za obavljanje posebnih zadataka utvrĊenih odlukom Vijeća ministara ili drugim propisima. Na tajnika s posebnim zadatkom primjenjuju se isti uvjeti kao i za tajnika, osim ako zakonom nije drukĉije utvrĊeno. Tajnik s posebnim zadatkom za svoj rad i upravljanje odgovara Vijeću ministara, odnosno instituciji koja ga je imenovala.
Tajnik s posebnim zadatkom, koji je prethodno imao status drţavnoga sluţbenika, vraća se na isto ili sliĉno radno mjesto ako bi izgubio svoj posebni zadatak u sljedećim sluĉajevima: nepravilnog postavljenja; nezadovoljavajućeg probnoga rada; završetka posebnoga zadatka; dobrovoljne ostavke s pozicije.
Tajnika s posebnim zadatkom imenuje institucija, na odreĊeno razdoblje koje nije
duţe od pet godina. Najduţe razdoblje postavljenja na isto radno mjesto je deset godina. Sva se radna mjesta tajnika s posebnim zadatkom objavljuju na javnom natjeĉaju za zapošljavanje. Posebnim zadatkom utvrĊuju se duţnosti i ciljevi koje tajnik treba ispuniti.
Pomoćnik ministra, pomoćnik ravnatelja i glavni inspektor
Pomoćnik ministra obavlja poslove rukovodnog karaktera unutar temeljne organizacijske jedinice, odnosno sektora, i odgovoran je za korištenje financijskih, materijalnih i ljudskih potencijala dodijeljenih temeljnoj organizacijskoj jedinici.
Pomoćnik ravnatelja upravlja odreĊenim podruĉjem rada ili odreĊenom organizacijskom jedinicom i obavlja druge poslove iz odreĊenoga podruĉja koje mu odredi ravnatelj.
Glavni inspektor neposredno organizira i upravlja radom inspektorata u odreĊenome podruĉju inspekcijskog nadzora.
Za svoj rad i upravljanje pomoćnik ministra, pomoćnik ravnatelja i glavni inspektor
odgovaraju rukovoditelju institucije.
Šef unutarnje organizacijske jedinice
Šef unutarnje organizacijske jedinice obavlja sloţenije poslove i odgovoran je za
korištenje financijskih, materijalnih i ljudskih potencijala dodijeljenih
UPRAVNO i RAPNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
133
1
é
unutarnjoj organizacijskoj jedinici. Šef unutarnje organizacijske jedinice za svoj rad i
upravljanje odgovara pomoćniku ministra, odnosno tajniku, ako u danoj instituciji nema pomoćnika ministra.
Struĉni savjetnik i viši struĉni suradnik
Struĉni savjetnik je drţavni sluţbenik ĉija duţnost podrazumijeva odgovornost, visok stupanj struĉnosti i neovisnosti u odreĊenim oblastima rada u okviru organizacijske jedinice.
Viši struĉni suradnik obavlja odgovorne poslove u odreĊenoj organizacijskoj jedinici.
Duţnosti drţavnog sluţbenika
Drţavni sluţbenik izvršava zadatke predviĊene opisom radnog mjesta i primjenjuje i osigurava poštivanje ustavnopravnoga poretka i zakona u Bosni i Hercegovini. Naredbu koja je suprotna zakonu takoĊer će izvršiti, ali će prije toga upozoriti izdavatelja naredbe, a o tome obavijestiti i višeg pretpostavljenog, a moţe traţiti i pismeni nalog za izvršenje. Nije duţan izvršiti naredbu koja predstavlja kazneno djelo.
Drţavni sluţbenik se u vršenju svojih duţnosti rukovodi općim interesom i mora pokazati potpunu nepristranost u radu. Drţavni sluţbenik duţan je ponašati se i postupati sukladno Kodeksu za drţavne sluţbenike, koji usvaja Vijeće ministara na prijedlog Agencije.
Prava drţavnog sluţbenika
Ono što je najveća novina vezano za ovaj zakon jeste stalni status drţavnog sluţbenika, tj. da ne podlijeţe reimenovanju. Time se ţeli postići veća profesionalnost i neovisnost o politiĉkom utjecaju na drţavne sluţbenike, koji su se do sada postavljali ih smjenjivali ovisno o politiĉkoj strukturi koja je bila na vlasti. Sada drţavni sluţbenik ima pravo na stalni radni odnos do stjecanja uvjeta za mirovinu, osim ako ovim zakonom nije drukĉije utvrĊeno, na odsutnost utvrĊenu zakonom, kao i na nastavak rada na istom ili sliĉnom radnom mjestu nakon isteka odsutnosti, kao i sva druga primanja koja proizlaze iz radnog odnosa.
Vijeće ministara donosi propis kojim ureĊuje uvjete i naĉin zaštite fiziĉkog i moralnog integriteta drţavnog sluţbenika u obavljanju duţnosti, ukljuĉujući i propisivanje prekršaja u sluĉaju povrede tog propisa.
Nespojivosti s duţnostima drţavnoga sluţbenika
Drţavni sluţbenik ne smije obavljati duţnost, aktivnost ili biti na poziciji koja dovodi
do sukoba interesa s njegovim sluţbenim duţnostima, a naroĉito: dodatnu aktivnost za koju se plaća naknada, u roku od dvije godine od dana razrješenja s duţnosti ne moţe se zaposliti kod poslodavca kojem je bio redovni pretpostavljeni; s nekom izbornom funkcijom na izravnim ili neizravnim izborima. Ako ne uspije na izborima, vraća se na isto ili sliĉno radno mjesto najkasnije u roku od mjesec dana. Drţavni sluţbenik ne moţe biti ĉlan upravnih i drugih odbora politiĉkih stranaka i ne smije slijediti instrukcije politiĉkih stranaka.
MATO TADIĆ
134
Prava i obveze savjetnika
Savjetniku se ne garantira sigurnost uţivanja pozicije. Tijelo koje ga je imenovalo
moţe ga razriješiti duţnosti u bilo koje vrijeme, na prijedlog ovlaštenog predlagaĉa. Mandat savjetnika ne moţe biti duţi od mandata osobe koju savjetuje i ne moţe se njegov status preinaĉiti u poziciju drţavnog sluţbenika.
Ako drţavni sluţbenik, s izuzetkom drţavnih sluţbenika na poziciji tajnika, odnosno pomoćnika ministra, bude imenovan na poziciju savjetnika, smatrat će se daje u odsutnosti
od trenutka kada je imenovan. U tom sluĉaju, drţavni sluţbenik na poziciji tajnika, odnosno pomoćnika ministra, podnosi ostavku na mjesto u drţavnoj sluţbi.
Ovakav drţavni sluţbenik, s izuzetkom drţavnih sluţbenika na poziciji tajnika, odnosno pomoćnika ministra, vraća se na isto ili sliĉno radno mjesto najkasnije u roku od mjesec dana od kada prestaje njegovo imenovanje.
Savjetnik daje ostavku od trenutka kada je potvrĊena njegova kandidatura za izbornu poziciju ili od trenutka kada je imenovan na poziciju u bilo kojem zakonodavnom ili izvršnom tijelu na bilo kojoj razini vlasti u Bosni i Hercegovini.
Upraţnjena mjesta - interno oglašavanje
Ako u instituciji postoji upraţnjeno mjesto drţavnoga sluţbenika, institucija prvo interno oglašava to radno mjesto. Institucija razmatra moţe li se to radno mjesto popuniti internim premještajem drţavnoga sluţbenika zaposlenog na sliĉnom radnom mjestu u instituciji, odnosno prvo moţe interno oglasiti to mjesto.
Ako ovakav interni premještaj nije moguć, Agencija pokušava popuniti upraţnjeno radno mjesto eksternim premještajem prekobrojnog sluţbenika koji je na sliĉnoj poziciji u drugoj instituciji.
Ako ovakav eksterni premještaj nije moguć, upraţnjeno se mjesto oglašava putem
javnoga natjeĉaja koji se provodi sukladno zakonu.
Izuzetno, u sluĉaju kada je osnovana nova institucija Bosne i Hercegovine na temelju prijenosa nadleţnosti sa entiteta na Bosnu i Hercegovinu ili kada Bosna i Hercegovina, sukladno Ustavu, preuzme nadleţnosti koje su do tada obavljali entiteti, upraţnjeno mjesto se moţe popuniti putem internog ili eksternog premještaja drţavnog sluţbenika iz
odgovarajućeg organa drţavne sluţbe/uprave entiteta u tu instituciju Bosne i Hercegovine ili putem otvorenog javnog natjeĉaja.
Interni oglas se objavljuje najmanje osam (8) dana prije krajnjeg roka za prijave u instituciji u kojoj se upraţnjeno mjesto pojavilo. Interni oglas sadrţi: opis upraţnjenoga radnog mjesta; opis vrste natjeĉaja; popis najvaţnijih oblasti natjeĉaja; spisak potrebnih
dokumenata, rok i mjesto njihovog podnošenja; posebne akademske i profesionalne uvjete za radno mjesto koje se popunjava; druge uvjete koji se mogu smatrati primjerenim za odgovarajuće radno mjesto.
Javno oglašavanje
Agencija oglašava upraţnjeno mjesto. Javni oglas se objavljuje najmanje trideset dana od krajnjega roka za prijave u trima domaćim sredstvima javnoga
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
135
priopćavanja koja su dostupna na cijelome teritoriju Bosne i Hercegovine, te na sluţbenoj Internet-stranici Agencije.
U tekstu javnoga natjeĉaja naznaĉuje se krajnji rok prijave, koji ne moţe biti kraći od 21 dana od dana upućivanja teksta natjeĉaja instituciji.
Institucija je obvezna objaviti natjeĉaj u dnevnim listovima u roku ne duţem od sedam dana od dana primitka teksta oglasa od Agencije.
Agencija moţe poništiti objavljeni oglas na obrazloţen zahtjev institucije najkasnije do dostavljanja rezultata izbornoga procesa, odnosno liste uspješnih kandidata Agenciji, pri ĉemu se ista radna mjesta ne mogu ponovno oglašavati u razdoblju od jedne godine od dana objave oglasa.
Opći uvjeti za postavljenje drţavnog sluţbenika
Da bi bila postavljena na mjesto drţavnog sluţbenika, osoba mora ispunjavati sljedeće opće uvjete: daje drţavljanin Bosne i Hercegovine; daje starija od 18 godina; da ima univerzitetsku diplomu i druge obrazovne ili akademske kvalifikacije najmanje VII. stupnja struĉne spreme, odnosno visoko obrazovanje prvog, drugog ili trećeg ciklusa bolonjskoga sustava studiranja, što se utvrĊuje propisom kojim se ureĊuju poslovi osnovnih djelatnosti i pomoćno-tehniĉki poslovi i uvjeti za njihovo obavljanje u tijelima uprave institucija Bosne i Hercegovine; da je zdravstveno sposobna za vršenje odreĊenih poslova predviĊenih ovom pozicijom; da je regulirala vojnu obvezu sukladno zakonu; da nije otpuštena iz drţavne sluţbe kao rezultat disciplinske mjere na bilo kojoj razini vlasti u Bosni i Hercegovini u roku od tri godine prije dana objave upraţnjenoga radnog mjesta u "Sluţbenom glasniku BiH"; imati uvjerenje da se protiv nje ne vodi kazneni postupak i da nije obuhvaćena odredbom ĉlanka IX. 1 Ustava Bosne i Hercegovine; da nije navršila zakonom propisanu dobnu granicu za umirovljenje, odnosno da nije ostvarila pravo na osobnu mirovinu po bilo kojoj osnovi; da su prema njoj prestale pravne posljedice osude za kazneno djelo nasilja u obitelji, izreĉene pravomoćnom sudskom presudom, sukladno kaznenim zakonima.
Povjerenstvo za izbor - ostavka i diskvalifikacija ĉlana povjerenstva
Agencija imenuje posebna povjerenstva za izbor koja su nepristrana u provedbi javnoga natjeĉaja. Na naĉin utvrĊen podzakonskim aktima, povjerenstvo za izbor ĉini najmanje pet ĉlanova, od kojih su najmanje dva ĉlana drţavni sluţbenici iz institucije na koju se javni natjeĉaj odnosi i koji imaju akademsko i profesionalno iskustvo u oblastima obuhvaćenim procesom javnoga natjeĉaja, dok se ostala tri ĉlana imenuju s liste eksperata koju utvrdi Agencija.
Ako postoji sukob interesa koji se odnosi na ĉlana povjerenstva za izbor, taj ĉlan daje ostavku na ĉlanstvo u povjerenstvu.
Svaki prijavljeni kandidat moţe traţiti i dobiti od Agencije imena ĉlanova povjerenstva za izbor. Svaki prijavljeni kandidat moţe od Odbora drţavne sluţbe za ţalbe zatraţiti diskvalifikaciju bilo kojeg ĉlana i povjerenstva za izbor, odnosno izuzeće pojedinog ĉlana.
MATO TADIĆ
136
Javni natjeĉaj - izborni proces
Agencija utvrĊuje karakter i sadrţaj javnoga natjeĉaja. Javni natjeĉaj sadrţi javni ispit
i struĉni ispit. Vijeće ministara, na prijedlog Agencije, podzakonskim aktom utvrĊuje naĉin i program polaganja ispita.
Povjerenstvo za izbor provjerava i bira kandidate na temelju profesionalnih sposobnosti procijenjenih putem javnoga natjeĉaja, koji je identiĉan za sve kandidate koji se prijavljuju za isto radno mjesto. Takav javni natjeĉaj odrţava se najmanje 30 dana nakon krajnjega roka za prijave. Podzakonski akti odreĊuju sustav dodjele bodova za svakog
kandidata. Agencija objavljuje rezultate javnoga natjeĉaja i pismeno obavještava sve kandidate o rezultatima koje su postigli.
Postavljenje drţavnog sluţbenika
Državnog službenika postavlja Agencija, sukladno rezultatu koji je kandidat postigao u izbornom procesu.
Rukovodeće državne službenike imenuje nadležna institucija, sukladno prethodno pribavljenom mišljenju Agencije, s liste uspješnih kandidata koji su prošli javni natjeĉaj. Ukoliko se ne izvrši imenovanje u roku od 30 dana od dana njihova prijema, ako posebnim propisom nije odreĊen kraći rok, Agencija će po sluţbenoj duţnosti postaviti, odnosno imenovati najuspješnijeg kandidata.
Akt o postavljenju sadrţi: ime i prezime drţavnoga sluţbenika; naziv institucije u kojoj je drţavni sluţbenik postavljen; naziv radnog mjesta i platni razred.
Postavljeni drţavni sluţbenik preuzima duţnost polaganjem prisege vjernosti. Tekst prisege utvrĊuje Agencija. Potpisani tekst prisege sastavni je dio osobnoga dosjea drţavnoga sluţbenika.
Ako postavljeni drţavni sluţbenik neopravdano ne preuzme duţnost, tijelo koje gaje postavilo poništit će rješenje o postavljenju u roku od 15 dana od dana predviĊenog za preuzimanje duţnosti. U tom sluĉaju se ta osoba suspendira od sudjelovanja na javnim natjeĉajima za zapošljavanje drţavnih sluţbenika u institucijama u razdoblju od dvije godine od pravomoćnosti akta o poništenju.
Ako u instituciji postoji upraţnjeno radno mjesto drţavnog sluţbenika koje je sukladno potrebama rada potrebno hitno popuniti, a interna popuna radnog mjesta nije moguća, institucija moţe popuniti to radno mjesto zapošljavanjem osoba sukladno Zakonu
o radu u institucijama Bosne i Hercegovine u statusu uposlenika.
Radni odnos na odreĊeno vrijeme moţe trajati najduţe devet mjeseci, osim u sluĉaju bolovanja ili porodiljskog dopusta drţavnog sluţbenika, ali ne duţe od dvije godine.
Institucija je obvezna zatraţiti od Agencije suglasnost za popunu radnog mjesta, a
Agencija je duţna dostaviti odgovor najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja zahtjeva. Ovo se ne odnosi na rukovodeće drţavne sluţbenike.
Probno razdoblje
Nakon preuzimanja duţnosti, drţavni sluţbenik prolazi razdoblje probnoga rada. Razdoblje probnoga rada drţavnog sluţbenika obuhvaća razdoblje uvoĊenja
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
137
u posao i razdoblje obavljanja duţnosti i ukupno traje dvanaest mjeseci, osim ako ovim
zakonom nije drukĉije utvrĊeno.
Neposredno nadreĊeni drţavni sluţbenik odreĊuje se kao supervizor odgovoran za davanje ocjene rada na kraju probnoga razdoblja. Ocjenjivanje probnoga rada tajnika i pomoćnika ministra vrše ministar i zamjenici ministra.
Ako je ocjena rada zadovoljavajuća, institucija nadleţna za postavljenje potvrĊuje postavljenje drţavnog sluţbenika, a ako je nezadovoljavajuća, institucija razrješuje duţnosti drţavnog sluţbenika, kojem prestaje radni odnos bez prava na otpremninu. Protiv rješenja o razrješenju drţavni sluţbenik ima pravo podnijeti ţalbu Odboru za ţalbe u roku od osam dana od dana primitka rješenja.
Iznimno, rukovoditelj institucije, na obrazloţen zahtjev drţavnog sluţbenika, moţe produţiti probni rad za još šest mjeseci.
Ocjena rada i unapreĊenje drţavnog sluţbenika
Ocjena rada drţavnog sluţbenika podrazumijeva nadzor i ocjenu njegovog vršenja
duţnosti utvrĊenih radnim mjestom za vrijeme trajanja sluţbe. Drţavni sluţbenik ravnopravno suraĊuje tijekom danog razdoblja s njemu izravno nadreĊenim. Ocjenu rada rukovodećih drţavnih sluţbenika utvrĊuje rukovoditelj institucije.
Ocjenu rada tajnika i pomoćnika ministra u Vijeću ministara utvrĊuju ministar i zamjenik ministra na prijedlog tijela nadleţnog za postavljenje. Tajnika na posebnom zadatku u Vijeću ministara utvrĊuje Vijeće ministara na prijedlog tijela nadleţnog za postavljenje.
Izravno nadreĊeni ocjenjuje rad svih drţavnih sluţbenika najmanje svakih šest mjeseci. Ocjena rada temelji se na rezultatima postignutim u realizaciji poslova predviĊenih opisom radnog mjesta i ciljevima koje za dano razdoblje utvrdi izravno nadreĊeni.
Rezultati ocjene rada uzimaju se u obzir prigodom unapreĊenja i internih premještaja. Svi drţavni sluţbenici imaju nesmetan pristup ocjenama svojeg rada, koje se nalaze u osobnom dosjeu, imaju mogućnost u odgovarajućem vremenskom roku priloţiti pismene informacije uz ocjenu svojeg rada i mogućnost da od Odbora za ţalbe zatraţe preispitivanje svojeg predmeta.
Ako je ocjena rada negativna, drţavni sluţbenik, s ciljem poboljšanja situacije, prolazi kroz poseban program koji uz konzultacije s njim odredi njegov izravno nadreĊeni.
Ako su dvije uzastopne ocjene rada negativne, Agencija, uz pribavljeno mišljenje nadleţne institucije, razrješava duţnosti drţavnog sluţbenika. Ako su dvije uzastopne ocjene rada negativne za rukovodeće drţavne sluţbenike, nadleţna ih institucija razrješava, nakon pribavljenog mišljenja Agencije. Drţavni sluţbenik moţe od Odbora za ţalbe traţiti preispitivanje razrješenja.
UnapreĊenje drţavnog sluţbenika na više radno mjesto u istoj ili u dragoj instituciji Bosne i Hercegovine obavlja se iskljuĉivo putem internoga ili javnoga natjeĉaja.
MATO TADIĆ
138
UnapreĊenje drţavnog sluţbenika u višu kategoriju temelji se na pozitivnoj ocjeni rada i o njemu odluĉuje tijelo nadleţno za njegovo postavljenje.
Interni i eksterni premještaj
Interni premještaj drţavnog sluţbenika na sliĉno radno mjesto, sukladno potrebama sluţbe, provodi rukovoditelj institucije. Eksterni premještaj drţavnog sluţbenika na sliĉno radno mjesto u drugoj instituciji, sukladno potrebama rada, na prijedlog, odnosno uz suglasnost rukovoditelja institucija provodi Agencija.
Interni premještaj s radnog mjesta drţavnog sluţbenika na sliĉno radno mjesto u istoj instituciji moţe biti dobrovoljan ili nametnut drţavnom sluţbeniku, sukladno objektivno utvrĊenim potrebama drţavne sluţbe.
Za dobrovoljni premještaj nuţno je postojanje upraţnjenoga radnog mjesta. Ovo se upraţnjeno radno mjesto popunjava putem internog oglašavanja i na temelju odgovarajućih zasluga drţavnog sluţbenika koji se prijavio za radno mjesto.
Agencija pravilnikom propisuje uvjete i naĉin obavljanja internih i eksternih
premještaja drţavnih sluţbenika, uz prethodno pribavljenu suglasnost Vijeća ministara.
Prijem drţavnog sluţbenika u sluĉaju kada je osnovana nova institucija na
temelju prijenosa ili preuzimanja nadleţnosti iz entiteta
Kada se osniva nova institucija na temelju prijenosa ili preuzimanja nadleţnosti, tad će se odluĉiti hoće li se radno mjesto popuniti putem internog ili eksternog premještaja drţavnog sluţbenika ili putem otvorenog javnog natjeĉaja. Institucija Bosne i Hercegovine moţe odluĉiti da provede bilo koji od ovih postupaka istodobno ili jedan za drugim.
U ovom sluĉaju Agencija za drţavnu sluţbu imenuje povjerenstvo za izbor koje provodi postupak izbora kandidata za novo radno mjesto, odnosno mjesta u nareĉenoj instituciji Bosne i Hercegovine, koje ima drukĉiji sastav od onog u redovnim sluĉajevima. Naime, povjerenstvo ĉini pet ĉlanova, dva su iz institucije, jedan iz Agencije za drţavnu sluţbu, jedan iz Agencije za drţavnu upravu Republike Srpske i jedan iz Agencija za drţavnu sluţbu Federacije Bosne i Hercegovine. Nakon provedenog postupka i preporuke povjerenstva, izabrani drţavni sluţbenici premještaju se ili postavljaju u instituciju Bosne i Hercegovine i na njih se primjenjuju odredbe ovog zakona.
Agencija za drţavnu sluţbu detaljnije ureĊuje postupak premještaja ili postavljenja drţavnih sluţbenika.
Da bi drţavni sluţbenik mogao biti izabran za premještaj ili postavljenje, on mora
ispunjavati i dodatne uvjete utvrĊene Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji institucije
Bosne i Hercegovine.
Izravno preuzimanje drţavnih sluţbenika
Drţavni sluţbenik koji ima taj status sukladno zakonima Federacije Bosne i Hercegovine ili Republike Srpske i koji ispunjava opće uvjete propisane ovim
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
139
zakonom i posebne akademske i profesionalne uvjete za radno mjesto koje se popunjava, moţe biti preuzet u instituciju Bosne i Hercegovine bez oglašavanja, odnosno natjeĉaja po bilo kojoj osnovi.
Drţavni sluţbenik moţe biti izravno preuzet iskljuĉivo na sliĉno radno mjesto. Agencija pravilnikom propisuje radna mjesta koja se smatraju sliĉnima, a pri tome vodi raĉuna o odredbama ovoga zakona i entitetskih zakona kojima se ureduje materija kojom se definiraju statusna pitanja drţavnih sluţbenika.
O izravnom preuzimanju drţavnog sluţbenika sklapa se sporazum izmeĊu institucije BiH u koju se drţavni sluţbenik preuzima i entitetskog tijela drţavne sluţbe, odnosno uprave iz kojeg se drţavni sluţbenik preuzima, uz prethodno pribavljenu suglasnost drţavnog sluţbenika. Na sporazum daju suglasnost Agencija i nadleţna agencija entiteta, nakon što utvrde da drţavni sluţbenik ispunjava propisane uvjete za preuzimanje.
Sukladno sporazumu i dostavljenim dokazima o ispunjavanju uvjeta, drţavnog sluţbenika postavlja Agencija, a rukovodećeg drţavnog sluţbenika imenuje nadleţna institucija, sukladno ovome zakonu.
Drţavnog sluţbenika iz institucije Bosne i Hercegovine moţe preuzeti tijelo drţavne sluţbe, odnosno uprave entiteta.
Prekobrojnost
Prekobrojnost nastaje iskljuĉivo kao posljedica reorganizacije ili smanjenja obujma poslova institucije. Agencija proglašava drţavnog sluţbenika prekobrojnim na prijedlog institucija. Drţavni sluţbenik koji je proglašen prekobrojnim iskljuĉivo se rasporeĊuje na sliĉno upraţnjeno radno mjesto drţavnoga sluţbenika u drugoj instituciji.
Ukoliko je to nemoguće, drţavnom sluţbeniku koji je proglašen prekobrojnim nudi se prijevremeno umirovljenje, a ako ni to nije moguće, tijelo nadleţno za postavljenje razrješava duţnosti prekobrojnog drţavnog sluţbenika. Drţavni sluţbenik koji je proglašen prekobrojnim ima pravo na otpremninu. U sluĉaju da se oglasi upraţnjeno sliĉno radno mjesto u roku od godinu dana od dana razrješenja s duţnosti, drţavni sluţbenik ima prednost prilikom ponovnog zaposlenja u drţavnoj sluţbi. U sluĉaju razrješenja s duţnosti nastalog uslijed prekobrojnosti, razriješeni drţavni sluţbenik ima pravo na otpremninu u visini iznosa šestomjeseĉne plaće. Visina ove otpremnine povećava se na 12 mjeseci kod drţavnih sluţbenika koji imaju najmanje 15 godina radnog staţa.
Kriteriji za utvrĊivanje plaća
Drţavni sluţbenik ima pravo na plaću koja odgovara radnome mjestu drţavnoga sluţbenika. Polazna osnova za obraĉun plaće za sve drţavne sluţbenike u institucijama je ista i utvrĊuje je Vijeće ministara.
Drţavni su sluţbenici svrstani u šest platnih razreda: prvi platni razred su struĉni suradnici, drugi platni razred su viši struĉni suradnici, treći platni razred su struĉni savjetnici, ĉetvrti platni razred su rukovoditelji organizacijskih jedinica,
MATO TADIĆ
140
peti platni razred su pomoćnici ministara i šesti platni razred su tajnici i tajnici s posebnim zadatkom.
Koeficijente koji se odnose na platne razrede i unutar platnih razreda utvrĊuje Vijeće
ministara.
Obraĉun plaća i plaćena odsutnost
Plaća se odreĊuje tako da se osnovica pomnoţi sa koeficijentom platnoga razreda i poveća za dodatak radi unapreĊenja, te ukupan iznos poveća po osnovi radnoga staţa.
Drţavni sluţbenik koji je unaprijeĊen ima pravo na povećanje plaće u iznosu najviše do 30% od visine plaće utvrĊene za to radno mjesto. Vijeće ministara utvrĊuje iznose povećanja plaća. Plaća se povećava za 0,5% za svaku zapoĉetu godinu radnog staţa, a najviše do 20%.
Drţavni sluţbenik ima pravo na naknadu plaće do visine jedne plaće za vrijeme godišnjeg odmora i plaćene odsutnosti i za prvih 30 dana odsutnosti s posla zbog bolesti ili invalidnosti.
Ostale naknade
Drţavni sluţbenik ima pravo na naknadu za: troškove prijevoza na posao i s posla; prehranu za vrijeme rada; regres za godišnji odmor; u sluĉaju smrti drţavnog sluţbenika ili ĉlana njegove uţe obitelji; troškove selidbe iz mjesta stalnoga prebivališta u mjesto gdje ima sluţbeni stan i nazad; troškove za obrazovanje; jubilarne nagrade; otpremninu pri odlasku u mirovinu.
Rukovodeći drţavni sluţbenici ĉije je mjesto prebivališta udaljeno više od 60 kilometara od mjesta obavljanja sluţbenih zaduţenja imaju pravo na naknadu troškova odvojenog ţivota i smještaja u mjestu rada.
Visina naknade utvrĊuje se aktom institucije Bosne i Hercegovine, odnosno Vijeća
ministara.
Odsutnost i godišnji odmor
Drţavni sluţbenici od prvog do trećeg platnog razreda imaju pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana i na plaćenu odsutnost od pet dana u jednoj kalendarskoj godini.
Drţavni sluţbenici od ĉetvrtoga do šestoga platnog razreda imaju pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 25 radnih dana i na plaćenu odsutnost od pet dana u jednoj kalendarskoj godini.
Godišnji odmor za drţavne sluţbenike u duţem trajanju od predviĊenog moţe se utvrditi podzakonskim aktom.
Neplaćena odsutnost i rad sa kraćenim radnim vremenom
Podzakonskim aktom utvrĊuju se uvjeti sukladno kojim drţavni sluţbenik moţe uzeti neplaćenu odsutnost, i kada se moţe duţnost drţavnog sluţbenika
UPRAVNO i RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
141
obavljati sa kraćenim radnim vremenom. Tajniku s posebnim zadatkom ne dopušta se rad sa skraćenim radnim vremenom.
Struĉno obrazovanje i usavršavanje
Drţavni sluţbenici su obvezni neprestano raditi na svom struĉnom obrazovanju i usavršavanju. Drţavni sluţbenik ima pravo i obvezu sudjelovati na savjetovanjima i drugim
oblicima obrazovnih aktivnosti.
O sudjelovanju drţavnih sluţbenika na savjetovanjima i drugim oblicima obrazovnih aktivnosti odluĉuje rukovoditelj institucije, odnosno osoba odreĊena podzakonskim aktom.
O sudjelovanju drţavnih sluţbenika na savjetovanjima i drugim oblicima obrazovnih aktivnosti koje organizira Agencija, uz prethodno pribavljeno mišljenje institucije, konaĉnu odluku donosi Agencija.
Sudjelovanje drţavnih sluţbenika na savjetovanjima i drugim oblicima obrazovnih
aktivnosti pravo je i obveza svakog drţavnog sluţbenika, koje institucija ne moţe onemogućiti, osim u opravdanim sluĉajevima vezanim za trenutne obveze institucije.
Planiranje, uvjete, naĉin i postupak odreĊivanja sudjelovanja drţavnih sluţbenika na savjetovanjima i drugim oblicima njihova obrazovanja koje organizira Agencija, kao i odreĊivanje posebnih kredita za to, utvrĊuje se odlukom Agencije.
Prestanak radnog odnosa drţavnog sluţbenika
Drţavnom sluţbeniku prestaje radni odnos u drţavnoj sluţbi u sljedećim sluĉajevima: dobrovoljnog istupanja iz drţavne sluţbe; ispunjavanja zakonski propisane starosne dobi za umirovljenje; trajne nesposobnosti da obavlja svoje radne duţnosti zbog zdravstvenoga stanja, pod uvjetom da drţavni sluţbenik nije u stanju biti premješten na drugo odgovarajuće radno mjesto u drţavnoj sluţbi; gubitka drţavljanstva Bosne i Hercegovine; stjecanja drţavljanstva druge drţave suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i njezinim zakonima; prekobrojnosti; isteka razdoblja na koji je tajnik s posebnim zadatkom postavljen, u sluĉajevima kada tajnik na posebnom zadatku nije prije postavljenja bio drţavni sluţbenik; odbijanje polaganja prisege i/ili potpisivanja teksta prisege; nezadovoljavajućeg probnog razdoblja; dvije uzastopno negativne ocjene rada; ako je osuĊen za kazneno djelo i zbog izdrţavanja kazne zatvora mora biti odsutan s rada u drţavnoj sluţbi duţe od 6 mjeseci; na temelju izreĉene disciplinske mjere prestanka radnog odnosa u drţavnoj sluţbi, u sluĉaju sporazuma s institucijom na dan postignut u sporazumu, u sluĉaju jednostranog otkaza uz otkazni rok od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, trajne radne nesposobnosti; neopravdan izostanak s posla neprekidno duţe od pet radnih dana; upućivanje na izdrţavanje zatvorske kazne u trajanju duţem od šest mjeseci, ukoliko se utvrdi da je prilikom zasnivanja radnog odnosa dao neistinite podatke, i kada navrši 65 godina ţivota i najmanje 20 godina staţa osiguranja ili kada navrši 40 godina staţa osiguranja neovisno o godinama ţivota.
MATO TADIĆ
142
Drţavni sluţbenik razriješen duţnosti ne moţe biti primljen u drţavnu sluţbu tri godine od dana razrješenja.
Postupak za prestanak radnog odnosa
Drţavnog sluţbenika razrješava Agencija, uz pribavljeno mišljenje nadleţne institucije. Rukovodeće drţavne sluţbenike razrješava tijelo nadleţno za postavljenje, uz pribavljeno mišljenje Agencije.
Drţavni sluţbenik moţe traţiti od Odbora za ţalbe preispitivanje odluke o razrješenju.
Nepravilna postavljenja
Odbor će ukinuti odluku o imenovanju, odnosno postavljenju drţavnog sluţbenika koji je postavljen suprotno odredbama ovoga Zakona.
Vijeće ministara posebnom odlukom, na prijedlog Agencije, propisuje uvjete i
postupak u sluĉaju postavljenja protivnog odredbama ovoga Zakona.
Disciplinska odgovornost
Drţavni sluţbenik se moţe smatrati disciplinski odgovornim zbog kršenja sluţbenih duţnosti utvrĊenih ovim Zakonom, nastalih kao rezultat njegove krivnje.
Povrede sluţbenih duţnosti mogu biti:
a) izvršenje radnji koje predstavljaju kazneno djelo protiv sluţbene duţnosti ili drugo kazneno djelo, odnosno prekršaj kojim se nanosi šteta ugledu drţavne sluţbe, što djelatnika ĉini nepodobnim za rad u drţavnoj sluţbi;
b) odavanje drţavne, vojne i sluţbene tajne, odnosno povreda propisa o ĉuvanju tih tajni;
c) zloupotrebe i prekoraĉenja sluţbenih ovlasti;
d) neizvršavanje ili nesavjesno i nemarno vršenje povjerenih poslova i zadataka;
e) odbijanje izvršenja zakonitih nareĊenja neposrednog pretpostavljenog;
f) namjerno kršenje odredaba ovoga Zakona ih drugoga propisa Bosne i Hercegovine u obavljanju sluţbe ili u svezi sa sluţbom, ili kršenje Kodeksa za drţavne sluţbenike;
g) bavljenje djelatnostima ili radom koji su suprotni interesima drţavne sluţbe;
h) prouzrokovanje veće materijalne štete namjerno ili iz krajnje nepaţnje;
i) neopravdan izostanak s posla;
j) kršenje pravila radne discipline u drţavnoj sluţbi; k) nepravodobno i
neuredno izvršenje povjerenih poslova i zadataka u drţavnoj sluţbi;
1) neprimjereno ponašanje prema graĊanima, suradnicima i drugim osobama u
vršenju drţavne sluţbe ili u svezi sa sluţbom;
UPRAVNO i RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
143
Kada se pokrene postupak, institucija u kojoj je drţavni sluţbenik zaposlen suspendirat će ga u sluĉajevima: ako je protiv drţavnog sluţbenika pokrenut kazneni postupak za kazneno djelo za koje se izriĉe kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina;
ako je drţavni sluţbenik zateĉen u poĉinjenju kaznenog djela za koje se izriĉe kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina; ako postoje ozbiljni razlozi koji ukazuju na poĉinjenje kaznenog djela.
m) diskriminacija, te nasilje po osnovi spola ili spolne orijentacije, uznemiravanje po osnovi spola i seksualno uznemiravanje, kao i svaki drugi oblik diskriminacije, sukladno zakonu.
Odgovornost za izvršenje kaznenih djela i prekršaja ne iskljuĉuje disciplinsku odgovornost drţavnog sluţbenika, pod uvjetom da takvo djelo istodobno predstavlja povredu duţnosti.
Disciplinski postupak
Drţavni sluţbenici i zaposlenici institucija imaju pravo protiv drţavnog sluţbenika za kojeg postoji pretpostavka daje poĉinio prekršaj podnijeti zahtjev za disciplinski postupak tijelu nadleţnom za postavljanje. Ova prava pripadaju ministru i zamjenicima ministra.
Prilikom primanja zahtjeva za disciplinski postupak protiv drţavnog sluţbenika, tijelo nadleţno za postavljanje izdaje, nakon prijema informacije, pismenu potvrdu osobi koja je zahtjev predala, a istodobno se pismena potvrda šalje i Agenciji.
S ciljem posredovanja u rješavanju spora, u postupak se ukljuĉuje ombudsman koji izraĊuje izvješće i dostavlja ga osobi koja je zahtjev predala, osobi protiv koje je zahtjev predat i tijelu nadleţnom za postavljanje.
Rukovoditelj organa nakon provedenog postupka izriĉe disciplinske mjere pismene opomene ili pismeni ukor, a u sluĉaju da smatra da drţavni sluţbenik zbog uĉinjene povrede duţnosti zasluţuje stroţu mjeru, predmet će proslijediti Agenciji, uz prethodno pribavljeno mišljenje tijela nadleţnog za postavljenje.
Postupak za utvrĊivanje disciplinske odgovornosti drţavnog sluţbenika za povrede radnih duţnosti provodi se sukladno naĉelima kaznenog postupka, ako ovim zakonom nije drukĉije odreĊeno.
Protiv akta o pokretanju disciplinskog postupka ne moţe se uloţiti ţalba. Protiv konaĉne odluke o izreĉenoj disciplinskoj mjeri pismene opomene ili pismenog ukora ne moţe se voditi upravni spor.
Disciplinske mjere
U sluĉaju kada drţavni sluţbenik uĉini povredu sluţbene duţnosti, izriĉu se sljedeće disciplinske mjere: pismena opomena; pismeni ukor; smanjenje plaće do 10% u trajanju od jednog do tri mjeseca; degradiranje na niţu kategoriju u opsegu istoga radnog mjesta; suspenzija prava sudjelovanja na natjeĉajima u drţavnoj sluţbi u institucijama BiH u razdoblju od najviše dvije godine; smanjenje plaće od 15% do 30% u trajanju od tri do šest mjeseci; degradiranje na neposredno niţe radno mjesto i prestanak radnog odnosa u drţavnoj sluţbi.
Preventivna suspenzija
Kada se protiv drţavnoga sluţbenika donese naredba o provedbi istrage za kaznena djela korupcije ili kaznena djela protiv sluţbene i druge odgovorne duţnosti, ih se drţavni sluţbenik nalazi u pritvoru, institucija u kojoj je drţavni sluţbenik zaposlen odmah suspendira drţavnoga sluţbenika.
MATO TADIĆ
144
Za rukovodne drţavne sluţbenike suspenziju izriĉe tijelo nadleţno za postavljenje. U sluĉaju preventivne suspenzije, drţavni sluţbenik koji je suspendiran prima puni iznos
plaće.
Jedinica za implementaciju zakona i ombudsman
Svaka institucija osniva jedinicu koja je zaduţena za implementaciju odredaba ovoga zakona. Jedinica u instituciji osigurava upravljanje osobljem institucije i vodi dosje za svakog drţavnog sluţbenika, te osigurava da svaki drţavni sluţbenik koji obavlja duţnosti u instituciji ima nesmetan pristup svom administrativnom dosjeu. Jedinica institucije
usklaĊuje aktivnosti institucije i suraĊuje s Agencijom.
U sluĉaju osnivanja nove institucije na razini Bosne i Hercegovine, Vijeće ministara, ili druga odreĊena institucija, Agenciji dostavlja operacijski plan kadrovske popune u toj instituciji. Agencija je duţna, najkasnije 15 dana od dana primitka operacijskog plana kadrovske popune novoosnovane institucije, objaviti prvi javni natjeĉaj za popunu odnosne institucije.
Ombudsman pomaţe u realizaciji i poštivanju naĉela utvrĊenih u ovom zakonu, te djeluje kao posrednik u pitanjima koja se odnose na status drţavnoga sluţbenika.
Svi drţavni sluţbenici i zaposlenici institucije biraju na mjesto ombudsmana jednog drţavnog sluţbenika. Ombudsman ne smije biti ĉlan tijela nadleţnog za postavljenje u
instituciji u kojoj obavlja svoju duţnost. Ista osoba moţe biti postavljena za ombudsmana dvije ili više institucije. Izbor ombudsmana potvrĊuje tijelo nadleţno za postavljenje.
Agencija za drţavnu sluţbu
Ovim se zakonom osniva Agencija kao samostalna upravna organizacija sa svojstvom pravne osobe. Ravnatelj Agencije nalazi se na radnom mjestu tajnika s posebnim zadatkom, a bira se na razdoblje od pet godina.
Agencija osigurava: realizaciju procesa zapošljavanja drţavnih sluţbenika na zahtjev institucija; pomaţe institucijama u realizaciji njihove kadrovske politike, organizacijskog razvoja kao i pri uspostavi informacijskog sustava upravljanja ljudskim potencijalima; obuku i razvitak drţavne sluţbe; podnosi godišnje izvješće o radu i plan rada za narednu godinu Vijeću ministara na odobravanje; provodi ankete u okviru institucija na zahtjev
Vijeća ministara.
Odbor drţavne sluţbe za ţalbe
Odbor drţavne sluţbe za ţalbe je, sukladno ovom zakonu i njegovim podzakonskim aktima, odgovoran za razmatranje svih konaĉnih odluka, poduzetih ili propuštenih radnji institucije i/ih Agencije, koje se odnose na status drţavnih sluţbenika i to na zahtjev drţavnog sluţbenika na kojeg se sporna odluka, poduzeta ili propuštena radnja odnosi, tj. institucije gdje sluţbenik obavlja svoju duţnost ili Agencije.
Odbor saslušava podnositelja ţalbe, ako je to primjereno situaciji poziva svjedoke i eksperte, kada se to smatra nuţnim; traţi i dobiva sve relevantne informacije od nadleţnih tijela.
Odluke Odbora moraju biti donesene na zakonskim osnovama i pravilno i potpuno utvrĊenom ĉinjeniĉnom stanju. Odluke Odbora su konaĉne i podlijeţu svakom preispitivanju od nadleţnog suda, sukladno zakonima BiH. TakoĊer, one će se dostaviti podnositelju u roku od osam dana od dana donošenja.
Vijeće ministara osniva Odbor koji se sastoji od tri ĉlana.
Neovisno povjerenstvo za izbor kandidata, koje imenuje Vijeće ministara, bira ĉlanove Odbora, na temelju njihovoga radnog iskustva i demonstrirane sposobnosti da obavljaju duţnost u Odboru. Vijeće ministara imenuje ĉlanove Odbora na rok od ĉetiri godine s mogućnošću ponovnog izbora.
UPRAVNO i RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
145
Ĉlan Odbora je neovisan i nepristran; nije na javnoj duţnosti na koju je izabran izravno ili neizravno, odnosno nije imenovan na radno mjesto u bilo kojem zakonodavnom ili izvršnom tijelu na bilo kojoj razini vlasti u Bosni i Hercegovini.
Ĉinom imenovanja ĉlanovi Odbora ostvaruju beneficije na temelju statusa koji odgovara statusu tajnika. Podzakonskim aktima koje usvoji Vijeće ministara dalje se regulira status ĉlanova Odbora.
Rok za izjavljivanje ţalbe je 30 dana, a samo iznimno je osam dana, a rok za podnošenje tuţbe sudu je 15 dana. Sud preispituje odluke Odbora sukladno Zakonu o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine.
Ţalba Odboru protiv akata o postavljenju, imenovanju, premještaju ili razrješenju drţavnog sluţbenika ne odlaţe njihovo izvršenje.
Protiv konaĉnih odluka Odbora, koje se odnose na postupak javnog natjeĉaja ili su u
svezi s postupkom javnog natjeĉaja, radi zaštite prava prijavljenih kandidata, moţe se voditi upravni spor.
11.2. Gradivo i pravni izvori na razini entiteta
A. FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
II.2.1. ZAKON O RADU14
Opće
napomene
Ovaj zakon je u suštini isti kao i Zakon o radu u institucijama BiH, s tim što se taj zakon ograniĉava na institucije BiH, a ovaj zakon regulira pitanja radnopravnih odnosa na razini Federacije BiH u privrednim društvima i općenito pravnim osobama. Stoga, cijenim da ga ne treba detaljno izlagati jer su instituti i standardi u ovom zakonu isti kao i u Zakonu o radu u institucijama BiH, mada će se neke odredbe ponoviti. Tako se ovim zakonom ureduje sklapanje ugovora o radu, radno vrijeme, plaće, prestanak ugovora o radu, ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa, sklapanje kolektivnih ugovora, mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova i druga pitanja iz radnog odnosa, dakle, sve ono što i drţavnim zakonom, samo što drţavni zakon ne podrazumijeva gospodarska društva nego institucije drţave, odnosno ona gospodarska društva koja imaju javne ovlasti.
Radni odnos se zasniva sklapanjem ugovora o radu izmeĊu poslodavca i uposlenika.
Poslodavac je fiziĉka ili pravna osoba koja uposleniku daje posao na temelju ugovora o
radu.
Uposlenik je fiziĉka osoba koja je uposlena na temelju ugovora o radu.
Uposlenik-ţena ima pravo i na posebnu zaštitu za vrijeme trudnoće, poroda i
majĉinstva.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu mogu se utvrditi povoljnija prava od prava utvrĊenih ovim zakonom, ako zakonom nije drukĉije predviĊeno. Pitanja iz oblasti radnih odnosa ureduju se i propisom kantona.
Ugovor o radu sklapa se u pisanom obliku. Ako poslodavac sa uposlenikom ne sklopi ugovor o radu u pisanom obliku ili mu u roku od 15 dana od dana poĉetka rada ne uruĉi pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, smatra se da je sa uposlenikom sklopio ugovor o
radu na neodreĊeno vrijeme.
Ugovor o radu ne moţe se sklopiti s osobom koja nije navršila 15 godina ţivota. Malodobnik ne smije sklopiti ugovor o radu za obavljanje poslova koji mogu ugroziti njegovo zdravlje, ćudorednost ili razvoj.
14 "Sluţbene novine Federacije BiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03
MATO TADIĆ
146
Smatra se da invalidna osoba koja je osposobljena za obavljanje odreĊenih poslova ima zdravstvenu sposobnost za obavljanje tih poslova. Osoba izmeĊu 15 i 18 godina ţivota moţe se uposliti pod uvjetom da od ovlaštenog lijeĉnika ili nadleţne zdravstvene ustanove pribavi potvrdu kojom dokazuje da ima opću zdravstvenu sposobnost za obavljanje tih poslova.
Ako su zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu odreĊeni posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu moţe sklopiti samo osoba koja ispunjava te uvjete.
Prilikom sklapanja ugovora o radu moţe se ugovoriti probni rad. Probni rad ne moţe
trajati duţe od šest mjeseca. Ako je ugovoren probni rad, otkazni rok iznosi najmanje sedam dana.
Ugovor o radu na neodreĊeno i odreĊeno vrijeme
Ugovor o radu sklapa se na neodreĊeno vrijeme i na odreĊeno vrijeme.
Ugovor o radu koji ne sadrţi podatak glede trajanja smatrat će se ugovorom o radu na neodreĊeno vrijeme.
Ugovor o radu na odreĊeno vrijeme ne moţe se sklopiti za razdoblje duţe od dvije godine.
Ako uposlenik izriĉito ili prešutno obnovi ugovor o radu na odreĊeno vrijeme s istim poslodavcem, odnosno izriĉito ili prešutno sklopi s istim poslodavcem uzastopne ugovore o radu na odreĊeno vrijeme za razdoblje duţe od dvije godine bez prekida, takav ugovor smatrat će se ugovorom o radu na neodreĊeno vrijeme, ako kolektivnim ugovorom nije drukĉije odreĊeno.
Ugovor o radu sklapa se na neodreĊeno vrijeme, ako ovim zakonom nije drukĉije odreĊeno.
Prekidom ugovora o radu ne smatraju se prekidi nastali zbog godišnjeg odmora, bolovanja i porodiljskog dopusta, dopusta s rada sukladno zakonu, kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu ili ugovoru o radu, dopust s posla uz poslodavĉevu suglasnost.
Ugovor o radu moţe se sklopiti na odreĊeno vrijeme u sluĉajevima: sezonskih
poslova,
zamjene privremeno odsutnog uposlenika,
rada na odreĊenom projektu,
privremenog povećanja obujma poslova, i
drugim sluĉajevima utvrĊenim kolektivnim ugovorom.
Ugovor o radu sklopljen na odreĊeno vrijeme prestaje istekom roka utvrĊenog tim ugovorom za svaki pojedinaĉni sluĉaj.
Sadrţaj sklopljenog ugovora o radu
Ugovor o radu sklapa se u pismenom ili usmenom obliku. Ugovor o radu u pismenom obliku sadrţi, naroĉito, podatke o: nazivu i sjedištu poslodavca, imenu i prezimenu, prebivalištu, odnosno boravištu uposlenika, trajanju ugovora o radu,
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
147
danu otpoĉinjanja rada, mjestu rada, radnom mjestu na koje se uposlenik upošljava i kratak opis poslova, duţini i rasporedu radnog vremena, plaći, dodacima na plaću, naknadama, te
razdobljima isplate, trajanju godišnjeg odmora, otkaznim rokovima kojih su se duţni pridrţavati uposlenik i poslodavac i druge podatke u svezi s uvjetima rada utvrĊenim kolektivnim ugovorom.
Ako poslodavac ne sklopi ugovor o radu s uposlenikom u pisanom obliku, duţan je uposleniku uruĉiti pisanu izjavu koja sadrţi sve podatke iz ugovora.
Ako poslodavac ne uruĉi pismenu izjavu o ugovoru o radu na odreĊeno vrijeme, takav ugovor smatrat će se ugovorom sklopljenim na neodreĊeno vrijeme, ako to nije drukĉije utvrĊeno kolektivnim ugovorom, ili ako poslodavac dokaţe da je ugovor o radu bio sklopljen na odreĊeno vrijeme.
Ako se uposlenik upućuje na rad u inozemstvo, prije odlaska uposlenika u inozemstvo
mora se postići pisana suglasnost glede sljedećih uvjeta ugovora: trajanju rada u inozemstvu, valuti u kojoj će se isplaćivati plaća i drugim primanjima u novcu i naturi na koja uposlenik ima prava za vrijeme boravka u inozemstvu, uvjetima vraćanja u zemlju i dr. Ako se uposlenik upućuje na rad u inozemstvo, sklapa se pisani ugovor o radu prije odlaska uposlenika u inozemstvo.
Podaci koji se ne mogu traţiti
Prilikom sklapanja ugovora o radu poslodavac ne moţe traţiti od uposlenika podatke koji nisu u neposrednoj svezi s naravi radnih aktivnosti koje uposlenik obavlja.
Osobni podaci uposlenika ne mogu se prikupljati, obraĊivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama, osim ako je to odreĊeno zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa.
Prijem pripravnika
Poslodavac moţe zakljuĉiti ugovor o obavljanju pripravniĉkog staţa sa pripravnikom na onoliko vremena koliko traje pripravniĉki staţ propisan za zanimanje na koje se odnosi. Ugovor se zakljuĉuje u pisanome obliku. Presliku ugovora poslodavac dostavlja nadleţnoj sluţbi za upošljavanje u roku od pet dana od dana njegovog zakljuĉivanja radi ubiljeţbe i nadzora.
Pripravnikom se smatra osoba sa završenom srednjom ili višom školom, odnosno fakultetom, koja prvi put zasniva radni odnos u tom zanimanju, a koja je, prema zakonu, obvezna poloţiti struĉni ispit ili joj je za rad u zanimanju potrebno prethodno radno iskustvo.
Tijekom obavljanja pripravniĉkog staţa pripravnik ima pravo na novĉanu naknadu u
iznosu najmanje 80% od najniţe plaće. Poslodavac i pripravnik mogu se dogovoriti i o većem iznosu novĉane naknade, ovisno o struĉnoj spremi pripravnika.
Poslodavac osigurava pripravnika za sluĉaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, a zdravstveno osiguranje osigurava nadleţna sluţba za upošljavanje.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ÌSPITA
148
Pripravnik ima pravo na odmor tijekom radnoga dana, dnevni odmor izmeĊu dva
uzastopna radna dana i tjedni odmor, te godišnji odmor.
Nakon završenog pripravniĉkog staţa, pripravnik polaţe struĉni ispit, sukladno zakonu, propisu kantona ili pravilniku o radu.
Volonterski rad
Ako je struĉni ispit ili radno iskustvo, utvrĊeno zakonom ili pravilnikom o radu, uvjet za obavljanje poslova odreĊenog zanimanja, poslodavac moţe osobu koja završi školovanje za takvo zanimanje primiti na struĉno osposobljavanje za samostalan rad, bez
zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad).
Ugovor sa volonterom zakljuĉuje se u pisanome obliku. Presliku ugovora poslodavac dostavlja nadleţnoj sluţbi za upošljavanje u roku od pet dana od dana zakljuĉenja ugovora radi ubiljeţbe i nadzora.
Volonterski rad moţe trajati onoliko vremena koliko je prema zakonu propisano
trajanje osposobljavanja za odreĊeno zanimanje. Trajanje volonterskog rada ubraja se u pripravniĉki staţ i radno iskustvo kao uvjet za rad na odreĊenim radnim mjestima ili za polaganje struĉnog ispita.
Volonter ima pravo na zdravstveno osiguranje kako je to utvrĊeno propisima za
neuposlene osobe.
Volonter ima pravo na odmor u tijeku radnog dana, dnevni odmor izmeĊu dva uzastopna radna dana i tjedni odmor.
Radno vrijeme
Puno radno vrijeme uposlenika traje najduţe 40 sati tjedno. Ugovor o radu moţe se sklopiti i za rad sa nepunim radnim vremenom.
Uposlenik koji je sklopio ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom moţe sklopiti
više takvih ugovora kako bi na taj naĉin ostvario puno radno vrijeme.
Uposlenik koji radi sa nepunim radnim vremenom ostvaruje sva prava iz radnog odnosa kao i uposlenik sa punim radnim vremenom, osim prava koje ovisi o duţini radnog vremena (plaća, naknada i si.), sukladno kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu ili
ugovoru o radu.
Na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite na radu, nije moguće zaštititi uposlenika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost uposlenika.
Pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava na temelju rada i u svezi sa radom,
skraćeno radno vrijeme izjednaĉava se sa punim radnim vremenom. Nije dopušten prekovremeni rad malodobnog uposlenika.
Trudnica, majka, odnosno posvojitelj sa djetetom do tri godine ţivota, i samohrani roditelj, odnosno posvojitelj s djetetom do šest godina ţivota, moţe raditi prekovremeno ako da pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad.
Ako narav posla to zahtijeva, puno radno vrijeme moţe se preraspodijeliti tako da tijekom jednog razdoblja traje duţe, a tijekom drugog razdoblja kraće od
«SATO TADIĆ
149
punog radnog vremena, s tim da prosjeĉno radno vrijeme ne moţe biti duţe od 52 sata
tjedno, a za sezonske poslove najduţe 60 sati tjedno.
Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, prosjeĉno radno vrijeme tijekom kalendarske godine ili drugog razdoblja odreĊenog kolektivnim ugovorom ne moţe biti duţe od 40 sati u tjednu. Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, takvo radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.
Rad u vremenu izmeĊu 22 sata uveĉer i 6 sati ujutro idućeg dana, a u poljoprivredi
izmeĊu 22 sata uveĉer i 5 sati ujutro, smatra se noćnim radom, ako za odreĊeni sluĉaj
zakonom, propisom kantona ili kolektivnim ugovorom nije drukĉije odreĊeno.
Zabranjen je noćni rad ţena u industriji. Zabrana se ne odnosi na ţene koje obavljaju rukovodeće i tehniĉke poslove i ţene uposlene u zdravstvenoj ili socijalnoj sluţbi, kao i na poslodavce koji upošljavaju samo ĉlanove svoje obitelji.
Uposlenici - ţeni moţe se narediti noćni rad u industriji u sluĉaju zaštite interesa Federacije Bosne i Hercegovine, ako je dobivena suglasnost federalnog ministra nadleţnog za rad nakon prethodnog konzultiranja sa sindikatom, poslodavcem ili više poslodavaca, odnosno udrugom poslodavaca.
Ţeni se moţe narediti noćni rad i bez prethodne suglasnosti, ako je takav rad prijeko potreban zbog više sile ili sprjeĉavanja kvara na sirovinama.
Zabranjen je noćni rad malodobnih uposlenika. Za malodobne uposlenike u industriji, rad u vremenu izmeĊu 19 sati uveĉer i 7 sati ujutro idućeg dana smatra se noćnim radom.
Za malodobne uposlenike koji nisu uposleni u industriji, rad u vremenu izmeĊu 20 sati uveĉer i 6 sati ujutro idućeg dana smatra se noćnim radom.
Iznimno, malodobni uposlenici privremeno mogu biti izuzeti od zabrane noćnog rada u sluĉaju havarija, više sile i zaštite interesa Federacije, na temelju suglasnosti nadleţnog tijela kantona.
Odmori
Uposlenik koji radi puno radno vrijeme ima pravo na odmor u tijeku radnog dana u trajanju od najmanje 30 minuta. Iznimno, moţe se odobriti odmor od jedan sat u jednom danu u tjednu, ali to ne ulazi u radno vrijeme.
Naĉin i vrijeme korištenja odmora ureĊuju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Uposlenik ima pravo na dnevni odmor izmeĊu dva uzastopna radna dana u trajanju od najmanje 12 sati neprekidno. Uposlenik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od najmanje 24 sata neprekidno, a ako je prijeko potrebno da radi na dan svog tjednog odmora, osigurava mu se jedan dan u razdoblju odreĊenom prema dogovoru poslodavca i uposlenika. Uposleniku se ne moţe uskratiti pravo na odmor u tijeku rada, dnevni odmor i tjedni odmor.
Uposlenik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 18 radnih dana. Malodobni uposlenik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 24 radna dana.
MATO TADIĆ
150
Uposlenik koji radi na poslovima na kojima se, uz primjenu mjera zaštite na radu, nije moguće zaštititi od štetnih utjecaja, ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 30 radnih dana.
Uposlenik koji se prvi put uposli ili koji ima prekid rada izmeĊu dva radna odnosa duţi od osam dana, stjeĉe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada.
Ako uposlenik nije stekao pravo na godišnji odmor, ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, sukladno kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i ugovoru o radu.
Dopust sa rada zbog privremene nesposobnosti za rad, majĉinstva, vojne sluţbe i drugog dopusta koji nije uvjetovan voljom uposlenika, ne smatra se prekidom rada.
Trajanje godišnjeg odmora duţe od najkraćeg propisanog ovim ili drugim zakonom, ureĊuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
U trajanje godišnjeg odmora ne ubraja se vrijeme privremene nesposobnosti za rad, vrijeme blagdana u koje se ne radi, kao i drugo vrijeme dopusta s rada koje se uposleniku priznaje u staţ osiguranja.
Ako je rad organiziran u manje od šest radnih dana u tjednu, pri utvrĊivanju trajanja godišnjeg odmora smatra se daje radno vrijeme rasporeĊeno na šest radnih dana, ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukĉije ureĊeno.
Godišnji odmor moţe se koristiti u dva dijela. Ako uposlenik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio koristi bez prekida u trajanju od najmanje 12 radnih dana u tijeku kalendarske godine, a drugi dio najkasnije do 30. lipnja naredne godine.
Uposlenik ima pravo koristiti jedan dan godišnjeg odmora kad on to ţeli, uz obvezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegovog korištenja.
Uposlenik se ne moţe odreći prava na godišnji odmor. Uposleniku se ne moţe uskratiti pravo na godišnji odmor, niti mu se izvršiti isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora.
Dopust sa rada
Uposlenik ima pravo na dopust sa rada uz naknadu plaće do sedam radnih dana u
jednoj kalendarskoj godini - plaćeni dopust u sluĉaju: sklapanja braka, poroda supruge, teţe
bolesti i smrti ĉlana uţe obitelji, odnosno domaćinstva.
Ĉlanom uţe obitelji smatraju se: supruţnici, odnosno izvanbraĉni supruţnici, dijete (braĉno, izvanbraĉno, posvojeno, pastorĉe i dijete bez roditelja uzeto na uzdrţavanje), otac, majka, oĉuh, maćeha, usvojitelj, djed i baka (po ocu i majci), braća i sestre. Uposlenik ima pravo na plaćeni dopust i u drugim sluĉajevima i za vrijeme utvrĊeno propisom kantona, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
151
Poslodavac moţe uposleniku, na njegov zahtjev, odobriti dopust s rada bez naknade
plaće - neplaćeni dopust.
Iznimno, poslodavac je obvezan omogućiti uposleniku dopust do ĉetiri radna dana u jednoj kalendarskoj godini glede zadovoljavanja njegovih vjerskih, odnosno tradicijskih potreba, s tim da se dopust od dva dana koristi uz naknadu plaće - plaćeni dopust.
Za vrijeme dopusta prava i obveze uposlenika koji se stjeĉu na radu i na temelju rada miruju.
Zaštita uposlenika
Poslodavac je duţan omogućiti uposleniku da se upozna s propisima o radnim odnosima i propisima iz oblasti zaštite na radu u roku od 30 dana od dana stupanja
uposlenika na rad.
Poslodavac je duţan osposobiti uposlenika za rad na naĉin koji osigurava zaštitu ţivota i zdravlja uposlenika, te sprjeĉava nastanak nesreće.
Poslodavac je duţan osigurati potrebne uvjete za zaštitu na radu kojima se osigurava
zaštita ţivota i zdravlja uposlenika, sukladno zakonu.
Uposlenik ima pravo odbiti da radi ako mu neposredno prijeti opasnost po ţivot i zdravlje zbog toga što nisu provedene propisane mjere zaštite na radu i o tome je duţan odmah obavijestiti inspekciju rada kantona.
Zaštita malodobnika, ţena i majĉinstva
Malodobnik ne moţe raditi na naroĉito teškim fiziĉkim poslovima, radovima pod zemljom ili pod vodom, ni na ostalim poslovima koji bi mogli štetno i sa povećanim rizikom utjecati na njegov ţivot i zdravlje, razvoj i ćudorednost, s obzirom na njegove psihofiziĉke osobine.
Ţena ne moţe biti uposlena na poslovima pod zemljom (u rudnicima), osim u sluĉaju ako je uposlena na rukovodnom mjestu koje ne zahtijeva fiziĉki rad ili u sluţbama zdravstvene i socijalne skrbi, odnosno ako ţena mora provesti izvjesno vrijeme na obuci
pod zemljom ili mora povremeno ulaziti u podzemni dio rudnika radi obavljanja zanimanja koje ne ukljuĉuje fiziĉki rad.
Poslodavac ne moţe odbiti da uposli ţenu zbog njezine trudnoće, ili joj zbog tog stanja otkazati ugovor o radu, ili je rasporediti na druge poslove. Ţena za vrijeme trudnoće, odnosno dojenja djeteta, moţe biti rasporeĊena na druge poslove ako je to u interesu njezinog zdravstvenog stanja koje je utvrdio ovlašteni lijeĉnik.
Za vrijeme trudnoće, poroda i njege djeteta, ţena ima pravo na porodiljski dopust od
jedne godine neprekidno. Na temelju nalaza ovlaštenog lijeĉnika, ţena moţe otpoĉeti porodiljski dopust 45 dana prije poroda, a obvezno 28 dana prije poroda.
Ako ţena bez svoje krivnje, na temelju nalaza ovlaštenog lijeĉnika, ne koristi porodiljski dopust 28 dana prije poroda, ima pravo te dane iskoristiti poslije poroda.
MATO TADIĆ
152
Iznimno, ţena, na temelju svog pisanog zahtjeva, moţe koristiti kraći porodiljski
dopust, ali ne kraći od 42 dana poslije poroda.
Otac djeteta, odnosno posvojitelj, moţe koristiti neka od porodiljskih prava ako majka napusti dijete ili ako je zbog opravdanih razloga sprijeĉena koristiti to pravo.
Nakon isteka porodiljskog dopusta, ţena sa djetetom najmanje do jedne godine ţivota ima pravo raditi polovicu punog radnog vremena, a za blizance, treće i svako sljedeće dijete
ima pravo raditi polovicu punog radnog vremena do navršene dvije godine ţivota djeteta, ako propisom kantona nije predviĊeno duţe trajanje ovog prava. Pravo moţe koristiti i uposlenik - otac djeteta, ako ţena za to vrijeme radi u punom radnom vremenu.
Nakon isteka godine dana ţivota djeteta, jedan od roditelja ima pravo raditi polovicu punog radnog vremena do tri godine ţivota djeteta, ako je djetetu, prema nalazu nadleţne zdravstvene ustanove, potrebna pojaĉana briga i njega.
Pravo moţe koristiti i posvojitelj, odnosno osoba koja se brine o djetetu u sluĉaju smrti oba roditelja, ako roditelji napuste dijete ili ako se ne mogu brinuti o djetetu.
Ţena koja nakon korištenja porodiljskog dopusta radi puno radno vrijeme ima pravo na stanku s posla dva puta dnevno u trajanju po sat vremena radi dojenja djeteta, na temelju nalaza ovlaštenog lijeĉnika, do jedne godine djeteta.
Ako ţena rodi mrtvo dijete ili ako dijete umre prije isteka porodiljskog dopusta, ima pravo produţiti porodiljski dopust za onoliko vremena koliko je, prema nalazu ovlaštenog lijeĉnika, potrebno da se oporavi od poroda i psihiĉkog stanja uzrokovanog gubitkom djeteta, a najmanje 45 dana od poroda, odnosno od smrti djeteta, za koje vrijeme joj pripadaju sva prava na temelju porodiljskog dopusta.
Jedan od roditelja moţe odsustvovati sa rada do tri godine ţivota djeteta, ako je to predviĊeno kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. Za vrijeme odsustva sa rada prava i obveze iz radnog odnosa miruju.
Za vrijeme korištenja porodiljskog dopusta, kao i dopusta, uposlenik ima pravo na naknadu plaće, sukladno zakonu.
Za vrijeme rada sa polovicom punog radnog vremena, uposlenik ima za polovicu punog radnog vremena za koje ne radi pravo na naknadu plaće, sukladno zakonu.
Jedan od roditelja djeteta s teţim smetnjama u razvoju (teţe hendikepiranog djeteta) ima pravo raditi polovicu punog radnog vremena u sluĉaju da se radi o samohranom
roditelju ili da su oba roditelja uposlena, pod uvjetom da dijete nije smješteno u ustanovu socijalno-zdravstvenog zbrinjavanja, na temelju nalaza nadleţne zdravstvene ustanove.
Roditelju, koji koristi pravo, pripada pravo na naknadu plaće, sukladno zakonu. Roditelju, koji koristi pravo, ne moţe se narediti da radi noću, prekovremeno i ne moţe mu se promijeniti mjesto rada, ako za to nije dao svoj pisani pristanak.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
153
Zaštita uposlenika privremeno ili trajno nesposobnog za rad
Uposleniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme dok je privremeno nesposoban za rad, poslodavac ne moţe otkazati ugovor o radu. U ovim sluĉajevima, poslodavac ne moţe uposleniku otkazati ugovor o radu koji je
sklopljen sukladno ovom zakonu i na odreĊeno vrijeme.
Ozljeda na radu, bolest ili profesionalna bolest ne moţe štetno utjecati na ostvarivanje
prava uposlenika iz radnog odnosa.
Uposlenik koji je privremeno bio nesposoban za rad zbog ozljede ili ozljede na radu,
bolesti ili profesionalne bolesti, a za kojega nakon lijeĉenja i oporavka nadleţna zdravstvena ustanova ili ovlašteni lijeĉnik utvrdi daje sposoban za rad, ima pravo vratiti se na poslove na kojima je radio prije nastupanja privremene nesposobnosti za rad ili na druge odgovarajuće poslove.
Uposlenik je duţan, u roku od tri dana od dana nastupanja nesposobnosti za rad, obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad.
Ako nadleţna ustanova ocijeni da kod uposlenika postoji smanjena radna sposobnost ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, poslodavac mu je duţan u pisanom obliku ponuditi druge poslove za koje je uposlenik sposoban.
Uposlenik koji je pretrpio ozljedu na radu ili obolio od profesionalne bolesti ima prednost pri struĉnoj naobrazbi, osposobljavanju i usavršavanju koje organizira poslodavac.
Poslodavac moţe, samo uz prethodnu suglasnost vijeća uposlenika, otkazati ugovor o radu uposleniku kod kojega postoji smanjena radna sposobnost ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti.
Plaće i naknade plaće
Plaće uposlenika utvrĊuju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu utvrĊuje se najniţa plaća, te uvjeti i naĉin
njezinog usklaĊivanja.
Poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ili pravilnik o radu ne moţe uposleniku obraĉunati i isplatiti plaću manju od plaće utvrĊene kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Uposlenik ima pravo na povećanu plaću za oteţane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad, te za rad nedjeljom i blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom odreĊeno da se ne radi, sukladno kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i ugovoru o radu.
Uposlenik ima pravo na naknadu plaće za razdoblje u kojem ne radi zbog opravdanih razloga predviĊenih zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu (godišnji odmor, privremena nesposobnost za rad, porodiljski dopust, plaćeni dopust i
si.).
Uposlenik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo zbog okolnosti za koje uposlenik nije kriv (viša sila, privremeni zastoji u proizvodnji i si.), sukladno kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i ugovoru o radu.
UPRAVNO 1 RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
154
Naknada štete
Uposlenik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepaţnje uzrokuje štetu poslodavcu, duţan je štetu naknaditi. Ako štetu uzrokuje više uposlenika, svaki uposlenik odgovara za dio štete koju je uzrokovao. Ako je više uposlenika uzrokovalo štetu kaznenim djelom s umišljajem, za štetu odgovaraju solidarno.
Ako uposlenik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je duţan uposleniku naknaditi štetu prema općim propisima obveznoga prava.
Naĉin prestanka ugovora o radu
Ugovor o radu prestaje: smrću uposlenika, sporazumom poslodavca i uposlenika, kad uposlenik navrši 65 godina ţivota i 20 godina staţa osiguranja, odnosno navrši 40 godina staţa osiguranja, ako se poslodavac i uposlenik drukĉije ne dogovore, danom dostavljanja pravomoćnog rješenja o utvrĊivanju gubitka radne sposobnosti, otkazom poslodavca, odnosno uposlenika, istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na odreĊeno vrijeme, ako uposlenik bude osuĊen na izdrţavanje kazne zatvora u trajanju duţem od tri mjeseca - danom stupanja na izdrţavanje kazne, ako uposleniku bude izreĉena mjera sigurnosti, odgojna ili zaštitna mjera u trajanju duţem od tri mjeseca - poĉetkom primjene te mjere i odlukom nadleţnog suda koja ima za posljedicu prestanak radnog odnosa.
Otkaz ugovora o radu i trajanje otkaznog roka
Poslodavac moţe otkazati ugovor o radu uposleniku uz propisani otkazni rok ako je takav otkaz opravdan iz gospodarskih, tehniĉkih ili organizacijskih razloga, ili uposlenik nije u mogućnosti izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa.
Poslodavac moţe otkazati ugovor o radu u sluĉajevima ako se, s obzirom na veliĉinu,
kapacitet i gospodarsko stanje poslodavca i mogućnosti uposlenika, ne moţe osnovano oĉekivati od poslodavca da zaposli uposlenika na druge poslove ili da ga obrazuje, odnosno osposobi za rad na drugim poslovima.
Poslodavac moţe otkazati ugovor o radu uposleniku, bez obveze poštivanja otkaznog roka, u sluĉaju da je uposlenik odgovoran za teţi prijestup ili za teţu povredu radnih obveza iz ugovora o radu, a koji su takve naravi da ne bi bilo osnovano oĉekivati od poslodavca da nastavi radni odnos.
Uposlenik moţe otkazati ugovor o radu bez davanja predviĊenog otkaznog roka u sluĉaju da je poslodavac odgovoran za prijestup ili povredu obveza iz ugovora o radu, a koji su takve naravi da ne bi bilo osnovano oĉekivati od uposlenika da nastavi radni odnos.
Ugovorna strana koja otkaţe ugovor o radu ima pravo od strane koja je kriva za otkaz traţiti naknadu štete koja je nastala neobavljanjem preuzetih obveza iz ugovora o radu.
Poslodavac, samo uz prethodnu suglasnost sindikata, moţe otkazati ugovor o radu sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja njegove duţnosti i šest mjeseci nakon obavljanja te duţnosti.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
155
Otpremnina se utvrĊuje kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, s tim da se ne moţe utvrditi u iznosu manjem od jedne trećine prosjeĉne mjeseĉne plaće isplaćene uposleniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Iznimno, poslodavac i uposlenik mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade.
Odluĉivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa
Otkazni rok ne moţe biti kraći od sedam dana u sluĉaju da uposlenik otkazuje ugovor o radu, ni kraći od ĉetrnaest dana u sluĉaju da poslodavac otkazuje ugovor o radu. Otkazni rok poĉinje teći od dana uruĉenja otkaza uposleniku, odnosno poslodavcu. Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu moţe se utvrditi duţe trajanje otkaznog
roka.
Ako uposlenik, na poslodavĉev zahtjev, prestane s radom prije isteka propisanog otkaznog roka, poslodavac je obvezan da mu isplati naknadu plaće i prizna sva ostala prava kao daje radio do isteka otkaznog roka.
Ako sud utvrdi da je otkaz nezakonit, moţe poslodavca obvezati da: vrati uposlenika na posao, na njegov zahtjev, na poslove na kojima je radio ili druge odgovarajuće poslove i isplatiti mu naknadu plaće u visini plaće koju bi uposlenik ostvario daje radio i naknaditi mu štetu, ili isplati uposleniku naknadu plaće u visini plaće koju bi uposlenik ostvario da je radio, naknadu štete za pretrpljenu štetu; otpremninu na koju uposlenik ima pravo sukladno zakonu, kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu ili ugovoru o radu; druge naknade na koje uposlenik ima pravo sukladno zakonu, kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu ili ugovoru o radu.
Program zbrinjavanja viška uposlenika
Poslodavac koji upošljava više od 15 uposlenika, a koji u razdoblju od naredna tri mjeseca ima namjeru glede gospodarskih, tehniĉkih ili organizacijskih razloga za više od 10% uposlenika otkazati ugovore o radu, ali najmanje petorici uposlenika, duţan se konzultirati s vijećem uposlenika, a ako kod poslodavca nije utemeljeno vijeće uposlenika, sa sindikatom koji predstavlja najmanje 10% uposlenika.
Program sadrţi: razloge nastanka viška uposlenika, broj i kategoriju uposlenika koji će se pojaviti kao višak, mogućnost promjene u tehnologiji i organiziranju rada s ciljem
zbrinjavanja viška uposlenika, mogućnost upošljavanja uposlenika na druge poslove, mogućnost pronalaţenja uposlenja kod drugog poslodavca, mogućnost prekvalifikacije ili dokvalifikacije uposlenika, mogućnost skraćivanja radnog vremena.
Obveza konzultiranja glede ovoga zakona temelji se na aktu u pismenom obliku koji je pripremio poslodavac i zapoĉinje najmanje 30 dana prije davanja obavijesti o otkazu uposlenicima na koje se odnosi.
Ako u razdoblju od jedne godine od otkazivanja ugovora o radu poslodavac namjerava uposliti uposlenike s istim kvalifikacijama i stupnjem struĉne spreme, prije upošljavanja drugih osoba ponudit će uposlenje onim uposlenicima ĉiji su ugovori o radu otkazani.
Otpremnina
Uposlenik koji je s poslodavcem sklopio ugovor o radu na neodreĊeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada, osim ako se ugovor otkazuje zbog kršenja obveze iz radnog odnosa ili ako uposlenik ne ispuni obveze iz ugovora o radu, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se odreĊuje u ovisnosti o duţini prethodnog neprekidnoga trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem.
MATO TADIĆ
156
O pravima i obvezama uposlenika iz radnog odnosa odluĉuje, sukladno ovom zakonu, kolektivnom ugovoru i drugim propisima, poslodavac ili druga ovlaštena osoba odreĊena statutom ili aktom o osnivanju.
U ostvarivanju pojedinaĉnih prava iz radnog odnosa uposlenik moţe zahtijevati ostvarivanje tih prava kod poslodavca, pred nadleţnim sudom i drugim tijelima, sukladno ovom zakonu.
Zaštita prava iz radnog odnosa
Uposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa moţe zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava, a moţe traţiti zaštitu povrijeĊenog prava i pred nadleţnim sudom.
Uposlenik moţe podnijeti tuţbu pred nadleţnim sudom glede povrede prava iz radnog odnosa u roku od jedne godine od dana dostave odluke kojom je povrijeĊeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava iz radnog odnosa.
Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, sukladno zakonu, moţe se predvidjeti postupak mirnog rješavanja radnog spora, u kojem sluĉaju rok za podnošenje zahtjeva nadleţnom sudu teĉe od dana okonĉanja ovog postupka.
Rješavanje nastalog radnog spora stranke u sporu mogu sporazumno povjeriti
arbitraţi. Kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom ureĊuju se sastav, postupak i
druga pitanja znaĉajna za rad arbitraţe.
Apsolutna zastara potraţivanja iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka potraţivanja, ako zakonom nije drukĉije odreĊeno.
Pravilnik o radu
Poslodavac koji upošljava više od 15 uposlenika donosi i objavljuje pravilnik o radu,
kojim se ureĊuju plaće, organiziranje rada i druga pitanja znaĉajna za uposlenika i poslodavca, sukladno zakonu i kolektivnom ugovoru.
O donošenju pravilnika o radu poslodavac se obvezno konzultira s vijećem uposlenika, odnosno sindikatom. Pravilnik se objavljuje na oglasnoj ploĉi poslodavca, a stupa na snagu osmog dana od dana objave.
Vijeće uposlenika, odnosno sindikalni povjerenik mogu od nadleţnog suda zatraţiti da nezakoniti pravilnik o radu ili neke njegove odredbe proglasi nevaţećima.
Vijeće uposlenika
Uposlenici kod poslodavca koji redovito upošljava najmanje 15 uposlenika imaju pravo utemeljiti vijeće uposlenika, koje će ih zastupati kod poslodavca u zaštiti njihovih prava i interesa.
Ako kod poslodavca nije utemeljeno vijeće uposlenika, sindikat ima obveze i ovlasti koje se odnose na ovlasti vijeća uposlenika, sukladno zakonu.
Vijeće uposlenika osniva se na zahtjev najmanje 20% uposlenika ili sindikata.
Kolektivni ugovor
Kolektivni ugovor moţe se sklopiti za teritorij Federacije, za podruĉje jednog ili više kantona, odreĊenu djelatnost, jednoga ili više poslodavaca.
Na strani uposlenika kod sklapanja kolektivnog ugovora moţe biti sindikat ili više sindikata, a na strani poslodavca moţe biti poslodavac, više poslodavaca ili udruga poslodavaca.
Ako je u pregovaranju i sklapanju kolektivnog ugovora zastupljeno više sindikata, odnosno više poslodavaca, o sklapanju kolektivnog ugovora mogu pregovarati samo oni
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
157
sindikati, odnosno poslodavci koji imaju ovlast od svakog pojedinaĉnog sindikata, odnosno poslodavca, sukladno njihovim statutima.
Kolektivni ugovor moţe se sklopiti na neodreĊeno ili odreĊeno vrijeme. Kolektivni ugovor sklapa se u pisanom obliku.
Ako kolektivnim ugovorom nije drukĉije odreĊeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen, kolektivni ugovor primjenjivat će se do sklapanja novoga kolektivnog ugovora.
Kolektivnim ugovorom ureduju se prava i obveze strana koje su ga sklopile, te prava i obveze iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, sukladno zakonu i drugim propisima. Kolektivnim ugovorom ureduju se i pravila o postupku kolektivnog pregovaranja, sastav i naĉin postupanja tijela ovlaštenih za mimo rješavanje kolektivnih radnih sporova.
Kolektivni ugovor je obvezan za strane koje su ga sklopile, kao i za strane koje su mu naknadno pristupile.
Sklopljeni kolektivni ugovori, te njegove izmjene i dopune, za teritorij Federacije ili za podruĉje dva ili više kantona, dostavljaju se federalnom ministarstvu nadleţnom za rad, a svi ostali kolektivni ugovori dostavljaju se nadleţnom tijelu kantona.
Kolektivni ugovor moţe se otkazati na naĉin i pod uvjetima predviĊenim tim kolektivnim ugovorom. Otkaz kolektivnog ugovora obvezno se dostavlja svim ugovornim stranama.
Strane kolektivnog ugovora mogu pred nadleţnim sudom zahtijevati zaštitu prava iz kolektivnog ugovora.
Mirenje i arbitraţa
U sluĉaju spora o sklapanju, primjeni, izmjeni ili dopuni, odnosno otkazivanju kolektivnog ugovora ili drugog sliĉnog spora vezanog za kolektivni ugovor (kolektivni radni spor), ako strane nisu dogovorile naĉin mirnog rješavanja spora, provodi se postupak
mirenja. Mirenje provodi mirovno vijeće.
Mirovno vijeće moţe biti utemeljeno za teritorij Federacije, odnosno za podruĉje kantona. Mirovno vijeće za teritorij Federacije sastoji se od tri ĉlana, i to: predstavnika poslodavaca, sindikata i predstavnika kojega izaberu strane u sporu s liste koju utvrĊuje federalni ministar, a utemeljuje se za razdoblje od dvije godine.
Utemeljenje mirovnog vijeća za podruĉje kantona, njegov sastav, naĉin rada i druga pitanja koja se odnose na rad tog mirovnog vijeća, ureĊuju se propisom kantona.
Strane u sporu mogu prihvatiti ili odbiti prijedlog mirovnog vijeća, a ako ga prihvate, prijedlog ima pravnu snagu i uĉinak kolektivnog ugovora.
O ishodu i rezultatima mirenja strane u sporu, u roku od tri dana od dana završetka mirenja, obavještavaju federalno ministarstvo, odnosno nadleţno tijelo kantona, sukladno propisu kantona.
Strane u sporu mogu rješavanje kolektivnog radnog spora sporazumno povjeriti
arbitraži. Imenovanje arbitara i arbitraţnog vijeća i druga pitanja u svezi s arbitraţnim
postupkom ureĊuju se kolektivnim ugovorom ili sporazumom strana.
Arbitraţa svoju odluku temelji na zakonu, drugom propisu, kolektivnom ugovoru i na praviĉnosti. Arbitraţna odluka mora biti obrazloţena, osim ako strane u sporu ne odluĉe drukĉije. Protiv arbitraţne odluke ţalba nije dopuštena. Arbitraţna odluka ima pravnu snagu i uĉinak kolektivnog ugovora.
Štrajk
Sindikat ima pravo pozvati na štrajk i provesti ga u svrhu zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih prava i interesa svojih ĉlanova. Štrajk se moţe organizirati samo sukladno Zakonu o štrajku, pravilima sindikata o štrajku i kolektivnom ugovoru.
MATO TADIĆ
158
Štrajk ne moţe zapoĉeti prije okonĉanja postupka mirenja predviĊenog ovim zakonom, odnosno prije provedbe drugog postupka mirnog rješavanja spora o kojem su se strane sporazumjele.
Uposlenik ne moţe biti stavljen u nepovoljniji poloţaj od drugih uposlenika zbog organiziranja ili sudjelovanja u štrajku. Uposlenik ne moţe biti ni na koji naĉin prisiljavan da sudjeluje u štrajku.
Gospodarsko-socijalno vijeće
S ciljem promicanja i usklaĊivanja gospodarske i socijalne politike, odnosno interesa
uposlenika i poslodavaca, te poticanja sklapanja i primjene kolektivnih ugovora i njihovog usklaĊivanja s mjerama gospodarske i socijalne politike, moţe se utemeljiti gospodarsko-socijalno vijeće.
Gospodarsko-socijalno vijeće moţe se utemeljiti za teritorij Federacije, odnosno podruĉje kantona. Gospodarsko-socijalno vijeće temelji se na trostranoj suradnji Vlade Federacije, odnosno vlade kantona, sindikata i poslodavaca.
Gospodarsko-socijalno vijeće utemeljuje se sporazumom zainteresiranih strana i njime se ureduju sastav, ovlasti i druga pitanja od znaĉaja za rad ovog vijeća.
Nadzor nad primjenom propisa o radu
Nadzor nad primjenom ovoga zakona i na temelju njega donesenih propisa obavlja federalni, odnosno kantonalni inspektor rada. Ako se radi o poduzeću ili ustanovi od interesa za Federaciju, nadzor obavlja federalni inspektor rada, sukladno zakonu.
U provedbi nadzora inspektor rada ima ovlasti utvrĊene zakonom i na temelju zakona donesenih propisa. Uposlenik, sindikat, poslodavac i vijeće uposlenika mogu od inspektora rada zahtijevati provedbu inspekcijskog nadzora.
Radna knjiţica
Radna knjiţica je javna isprava. Radnu knjiţicu izdaje općinski organ uprave nadleţan za poslove rada.
Federalni ministar donosi propis o radnoj knjiţici i tim propisom se ureĊuju: sadrţaj, postupak izdavanja, naĉin upisivanja podataka, postupak zamjene i izdavanja novih radnih knjiţica, naĉin voĊenja registra izdanih radnih knjiţica, oblik i naĉin izrade, kao i druga pitanja predviĊena propisom o radnoj knjiţici.
Na dan kada poĉne raditi, uposlenik poslodavcu predaje radnu knjiţicu, o ĉemu poslodavac uposleniku izdaje pisanu potvrdu. Na dan prestanka ugovora o radu, poslodavac je duţan vratiti uposleniku radnu knjiţicu, a uposlenik vraća poslodavcu potvrdu. Vraćanje radne knjiţice ne moţe se uvjetovati potraţivanjem koje poslodavac eventualno ima prema uposleniku.
U potvrdi se ne mogu unositi podaci koji bi uposleniku oteţavali sklapanje novog ugovora o radu.
Privremeni i povremeni poslovi
Za obavljanje privremenih i povremenih poslova moţe se sklopiti ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova, pod uvjetima:
1. da su privremeni i povremeni poslovi utvrĊeni u kolektivnom ugovoru ih u pravilniku o radu,
2. da privremeni i povremeni poslovi ne predstavljaju poslove za koje se sklapa ugovor o radu na odreĊeno ili neodreĊeno vrijeme, sa punim ili nepunim radnim vremenom, i da ne traju duţe od 60 dana u tijeku kalendarske godine.
Osobi koja obavlja privremene i povremene poslove osigurava se odmor u tijeku rada pod istim uvjetima kao i za uposlenike u radnom odnosu, kao i druga prava, sukladno
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
159
propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju. Za obavljanje ovih poslova sklapa se
ugovor u pisanom obliku. Ugovor sadrţi: vrstu, naĉin, rok obavljanja poslova i iznos naknade za obavljeni posao.
Utjecaj vojne sluţbe na radni odnos
Uposleniku za vrijeme sluţenja vojnog roka i sluţenja u priĉuvnom statusu miruju prava i obveze iz radnog odnosa.
Uposlenik koji nakon završetka vojne sluţbe ţeli nastaviti rad kod istog poslodavca,
duţan ga je o tome obavijestiti u roku od 30 dana od dana prestanka vojne sluţbe, a poslodavac je duţan primiti uposlenika na rad u roku od 30 dana od dana obavijesti uposlenika.
Uposlenika je poslodavac duţan rasporediti na poslove na kojima je radio prije stupanja u vojnu sluţbu ili na druge odgovarajuće poslove, osim ako je prestala potreba za obavljanjem tih poslova zbog gospodarskih, tehniĉkih ili organizacijskih razloga.
Ako zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova poslodavac ne moţe vratiti uposlenika na rad, duţan mu je isplatiti otpremninu, s tim da se prosjeĉna plaća dovede na
razinu plaće koju bi uposlenik ostvario da je radio.
Ako uposleniku prestane radni odnos prema ovoj osnovi, poslodavac ne moţe u roku od godinu dana zaposliti drugu osobu koja ima istu kvalifikaciju ili isti stupanj struĉne spreme. Prava utvrĊena ovim zakonom u svezi s vojnom sluţbom imaju i osobe na sluţbi u priĉuvnom sastavu policije.
Prava zastupnika - izaslanika i duţnosnika
Uposleniku izabranom, odnosno imenovanom na neku od javnih duţnosti, u tijela Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, tijela kantona, grada i općine, te uposleniku izabranom na profesionalnu funkciju u sindikatu, prava i obveze iz radnog odnosa na njegov zahtjev miruju, a najduţe ĉetiri godine od dana izbora, odnosno imenovanja.
Kaznene odredbe
Za nepoštivanje pojedinih odredaba ovog zakona predviĊene su prekršajne kazne i to za pravnu osobu-poslodavca u rasponu od 1.000,00 do 10.000,00 KM, a za fiziĉku osobu -
odgovornu osobu od 500,00 do 2.500,00 KM.
II.2.2. ZAKON O DRŢAVNOJ SLUŢBI U FEDERACIJI BOSNE I
HERCEGOVINE15
Uvodne napomene
Ovakav zakon, pod istim nazivom i sa istim naĉelima, odnosno pravnim institutima, a koji se odnose na drţavne sluţbenike u institucijama pravnog sustava, postoji na razini drţave. Normalno, on regulira radnopravni status drţavnih sluţbenika u organima uprave drţave, a ovaj zakon u Federaciji BiH, pod istim imenom, regulira pitanje drţavnih sluţbenika u institucijama Federacije, kantona, općina i gradova. Stoga, nema potrebe sve ponavljati. Naime, ovdje će biti izloţena samo neka rješenja iz ovog zakona i to, prije svega, u odnosu na primjenu u kantonu, općini i gradu. Ukazat će se i na neke druge specifiĉnosti s
obzirom na ustroj Federacije BiH, kao i odluke Ustavnog suda Federacije BiH u odnosu na ocjenu ustavnosti nekih odredaba ovog zakona. Sve ostalo je isto kao i u drţavnom zakonu, tako da kandidat, bez obzira na to gdje će polagati pravosudni ispit ili eventualno struĉni ispit, moţe koristiti rješenja navedena u drţavnom zakonu.
15 "Sluţbene novine Federacije BiH" br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06 i 77/06
MATO TADIĆ
160
Tako je u odnosu na ĉlanak 1. ovog zakona, Ustavni sud Federacije BiH, u predmetu U-27/09, dana 20. travnja 2010. godine donio presudu kojom: "UtvrĊuje se da odredba ĉlanka 1. stavak 1. Zakona o drţavnoj sluţbi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Sluţbene novine Federacije BiH", broj 29/03, 23/04, 39/04,54/04, 67/05 i 8/06) u dijelu koji glasi: "kantona, grada i općine" nije u suglasnosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine". Naime, ovaj zakon je, po mišljenju Ustavnog suda, suprotno Ustavu Federacije BIH, regulirao pitanja vezana za drţavnu sluţbu i za kantone, gradove i općine, iako to nije nadleţnost Federacije, nego naprotiv kantona, a nije sporazumno prenesena na Federaciju.
Razmjerna zastupljenost
U organima drţavne sluţbe Federacije, kantona, gradova i općina, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalima, kao i graĊani Bosne i Hercegovine, bit će razmjerno zastupljeni.
Kao ustavno naĉelo, takva razmjerna zastupljenost bazirat će se na popisu stanovništva iz 1991. godine, dok se Aneks 7 u cijelosti ne provede, izuzev u organima drţavne sluţbe
općina ĉiji su pojedini dijelovi prema Davtonskom sporazumu i odlukama visokog predstavnika pripali drugome entitetu ili drugoj općini. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je 19. listopada 2006. godine donio PRESUDU kojom je utvrdio: "...da ĉlanak 2. stavak 2. Zakona o drţavnoj sluţbi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Sluţbene novine Federacije BiH" br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05 i 8/06), u dijelu kojim je
propisano: "izuzev u organima drţavne sluţbe općina ĉiji su pojedini dijelovi, prema Dejtonskom sporazumu i prema odlukama Visokog predstavnika, pripali drugom entitetu ili drugoj općini.", nije u suglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine".
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine i vlade kantona nadziru zastupljenost drţavnih sluţbenika u organima drţavne sluţbe.
Zakonska naĉela
Drţavna sluţba osigurava poštivanje i primjenu sljedećih naĉela: zakonitost; transparentnost i javnost; odgovornost; uĉinkovitost i ekonomiĉnost; profesionalna nepristranost; politiĉka neovisnost.
Izuzeće u primjeni ovog zakona - tko nije drţavni sluţbenik
Ĉlanovi Parlamenta Federacije, predsjednik i dopredsjednici Federacije, ĉlanovi Vlade Federacije, suci Ustavnog suda Federacije, suci Vrhovnog suda Federacije i federalni tuţitelji nisu drţavni sluţbenici i njihov radnopravni status se ureĊuje drugim propisima.
Ĉlanovi kantonalne vlade, ĉlanovi skupština kantona, suci kantonalnih sudova i kantonalni tuţitelji nisu drţavni sluţbenici i njihov radnopravni status se ureduje drugim propisima.
Ĉlanovi općinskih vijeća, općinski naĉelnik svake općine i suci općinskih sudova nisu drţavni sluţbenici i njihov radnopravni status se ureduje drugim propisima.
Ĉlanovi gradskih vijeća i gradonaĉelnici nisu drţavni sluţbenici i njihov radnopravni status se ureduje drugim propisima. Osobe uposlene kao savjetnici nositelja duţnosti iz ovoga ĉlanka nisu drţavni sluţbenici.
Ovaj zakon se ne primjenjuje na revizore uposlene u Uredu za reviziju Federacije Bosne i Hercegovine, pripadnike policije i oruţanih snaga.
Radna mjesta u drţavnoj sluţbi
Drţavni sluţbenik se postavlja na jedno od sljedećih radnih mjesta:
a) Rukovodeći državni službenici:
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
161
Rukovoditelj samostalne uprave i samostalne ustanove; tajnik organa drţavne sluţbe; rukovoditelj uprave i ustanove koje se nalaze u sastavu ministarstva; pomoćnik rukovoditelja organa drţavne sluţbe; glavni federalni i glavni kantonalni inspektori.
b) Ostali državni službenici
Šef unutarnje organizacijske jedinice; inspektori; struĉni savjetnik; viši struĉni suradnik; struĉni suradnik.
Glavni federalni i glavni kantonalni inspektori i inspektori
Glavni federalni i glavni kantonalni inspektori rukovode poslovima koji se odnose na inspekciju nad provedbom federalnih zakona, odnosno kantonalnih zakona, drugih propisa i općih akata koji se ubrajaju u njihovu nadleţnost.
Prilikom obavljanja inspekcije glavni federalni inspektori ostvaruju suradnju s nadleţnim kantonalnim, odnosno gradskim i općinskim inspektorima, koja se odnosi na pitanja od zajedniĉkog interesa za obavljanje inspekcije, te im pruţaju potrebnu struĉnu pomoć.
Inspektori obavljaju poslove koji se odnose na inspekcijski nadzor nad primjenom zakona i drugih propisa donesenih na temelju zakona i radom organa drţavne sluţbe, sukladno zakonu.
Struĉni savjetnik, viši struĉni suradnik i struĉni suradnik
Struĉni savjetnik je drţavni sluţbenik ĉija duţnost podrazumijeva odgovornost, visok stupanj struĉnosti i neovisnosti u odreĊenim podruĉjima rada u okviru organizacijske jedinice.
Viši struĉni suradnik je drţavni sluţbenik koji obavlja struĉne poslove u odreĊenoj organizacijskoj jedinici.
Struĉni suradnik je drţavni sluţbenik specijaliziran za obavljanje odreĊenog podruĉja rada.
Prava drţavnog sluţbenika
Prava državnog službenika, nespojivosti s dužnostima državnog službenika, prava i
obveze savjetnika, te odlučivanje o pravima i dužnostima državnih službenika, regulirani
su isto kao u državnom zakonu.
Popuna upraţnjenog radnog mjesta
Popuna upražnjenog radnog mjesta državnog službenika u tijelu državne službe vrši
se na jedan od načina za koji se odluči rukovoditelj tijela državne službe. To može biti:
interni premještaj državnog službenika, sporazumno preuzimanje dužnosti državnog
službenika iz drugog tijela državne službe, interno oglašavanje, popuna upražnjenih
radnih mjesta s liste prekobrojnih, ili, pak, javno oglašavanje, sa istim načelima kao u
državnom zakonu.
Također, opći uvjeti za postavljenje državnog službenika, povjerenstva za izbor i
javni natječaj su, u biti, isti kao u državnom zakonu.
Izborni postupak
Izborni postupak, postavljanje drţavnog sluţbenika, probno razdoblje, ocjena rada, napredovanje i promicanje, interno oglašavanje, unapreĊenje i prekobrojnost, pripravnici, radni odnos na neodreĊeno, odnosno odreĊeno vrijeme, isti su kao i u drţavnom zakonu.
Kriteriji za utvrĊivanje plaća
MATO TADIĆ
162
Polazni temelj za obraĉun plaća drţavnim sluţbenicima dogovaraju sindikat, Vlada Federacije i vlade kantona.
Koeficijente koji se odnose na platne razrede i unutar platnih razreda utvrĊuje Vlada Federacije za federalne organe drţavne sluţbe, vlada kantona za kantonalne organe drţavne sluţbe, a općinsko i gradsko vijeće za drţavne sluţbenike općine, odnosno gradske drţavne sluţbenike, sukladno radnim mjestima u drţavnoj sluţbi.
Plaća se odreĊuje tako što se osnovica pomnoţi sa koeficijentom platnog razreda i ukupan iznos uveća na temelju radnoga staţa.
Drţavni sluţbenik koji u posljednje dvije uzastopne godine bude ocijenjen ocjenom najmanje "iznimno uspješan" ima pravo na povećanje plaće u iznosu najviše do 20% od visine plaće utvrĊene za to radno mjesto, s tim što takvim povećanjem ne prelazi plaću narednog platnog razreda. Drţavni sluţbenik koji u posljednje dvije uzastopne godine dobije ocjenu najmanje "uspješan" ima pravo na povećanje plaće u iznosu najviše do 10% od plaće utvrĊene za to radno mjesto, dok drţavni sluţbenik koji u posljednje dvije uzastopne godine bude ocijenjen najmanje ocjenom "zadovoljava" ima pravo na povećanje plaće u iznosu najviše do 5% od visine plaće utvrĊene za to radno mjesto.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
163
MATO TADIĆ
164
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
165
MATO TADIĆ
166
Agencije. Nakon Odluke Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 20. travnja 2010. godine u pogledu ustavnosti ĉlana 1. ovog Zakona, a što je naprijed elaborirano, jasno
je da će i ovaj dio doţivjeti promjene.
Odbor drţavne sluţbe za ţalbe
Vlada Federacije osniva Odbor drţavne sluţbe za ţalbe (Odbor za ţalbe) koji se sastoji od tri ĉlana. Javni natjeĉaj za popunu slobodnih radnih mjesta u Odboru za ţalbe oglašava se u tri visokotiraţna dnevna lista koji se distribuiraju na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine, najmanje jedan mjesec prije roka za predaju molbi.
Neovisno povjerenstvo za izbor kandidata, koje imenuje Vlada Federacije, bira ĉlanove Odbora za ţalbe, na temelju njihovog radnog iskustva i demonstrirane sposobnosti da obavljaju duţnost u Odboru za ţalbe.
Vlada Federacije imenuje ĉlanove Odbora za ţalbe na rok od ĉetiri godine s
mogućnošću ponovnog izbora. Ĉinom imenovanja ĉlanovi Odbora za ţalbe ostvaruju prava iz radnog odnosa na temelju statusa koji odgovara statusu tajnika.
Odbor za ţalbe, sukladno ovom zakonu i podzakonskim propisima, odluĉuje u drugom stupnju o svim ţalbama koje se uloţe na rješenja rukovoditelja organa drţavne sluţbe, o
ţalbama koje se uloţe na odluke disciplinskog povjerenstva i o ţalbama koje se uloţe na odluke ravnatelja Agencije.
Namještenici
Poslovi koje obavljaju namještenici, kategorije u okviru radnih mjesta namještenika u organima drţavne sluţbe, kao i kategorije plaća ureĊuju se posebnim zakonom.
Vrste, opseg i stupanj sloţenosti i opis poslova namještenika ureĊuju se pravilnikom o unutarnjoj organizaciji, koji donosi rukovoditelj organa drţavne sluţbe. Naĉela utvrĊena ovim zakonom koja se odnose na postavljenje, unaprjeĊenje, prekobrojno osoblje, disciplinsku odgovornost i prestanak radnog odnosa drţavnih sluţbenika, utvrĊena ovim zakonom, shodno se mogu primjenjivati i na namještenike.
Primjena ovog zakona na druge organe i sluţbe
Odredbe ovoga zakona, koje se odnose na drţavne sluţbenike u organima drţavne
sluţbe, shodno se primjenjuju i na drţavne sluţbenike koji taj status imaju u struĉnim i drugim sluţbama organa zakonodavne vlasti, organa izvršne vlasti, ombudsmanima, organima sudske vlasti, tuţiteljstvima, pravobraniteljstvima, ustanovama za izvršenje kaznenih sankcija, zatvorima i organima za prekršaje Federacije, kantona, grada i općina, ako posebnim zakonom nije drukĉije odreĊeno.
II.2.3. ZAKON O MIROVINSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU1
Opće
napomene
Ovaj zakon je u programu pravosudnog ispita i na razini drţave i na razini entiteta. MeĊutim, ispitivaĉi iz ovog gradiva ograniĉavaju se samo na neke institute iz ovog zakona, prije svega vrste mirovina i prava koja proistiĉu iz mirovinsko-invalidskog osiguranja. Stoga će se prezentiranje ovog zakona ograniĉiti samo na onaj dio koji se ispituje na pravosudnom ispitu, a ne i na procedure koje provodi institucija mirovinsko-invalidskog osiguranja u procesu ostvarivanja prava iz ovog zakona. Naime, to je nuţno da poznaje samo manji broj pravnih struĉnjaka koji rade na ostvarivanju ovih prava graĊana.
Ovim zakonom ureĊuju se: stjecanje, ostvarivanje i prestanak prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, tko se smatra osiguranikom, mirovinski staţ, osiguravanje sredstava
1 "Sluţbene novine Federacije BiH" br. 29/98, 49/00, 32/01, 61/02, 73/05. 59/06 i 4/09
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
167
za mirovinsko i invalidsko osiguranje i druga pitanja u svezi sa mirovinskim i invalidskim osiguranjem. Sukladno ovome zakonu, obveznim mkovmskim i invalidskim osiguranjem osiguranicima se osiguravaju prava za sluĉaj invalidnosti, smrti, starosti i fiziĉke onesposobljenosti. Na dobrovoljno mirovinsko i invalidsko osiguranje mogu se osigurati osobe koje nisu obvezno osigurane.
Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja
Ova prava podrazumijevaju:
pravo na starosnu mirovinu, pravo
na invalidsku mirovinu, pravo na
obiteljsku mirovinu,
prava osiguranika s promijenjenom radnom sposobnošću i pravo po osnovi fiziĉke onesposobljenosti.
Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja su neotuĊiva, osobna i materijalna i ne mogu se prenositi na druge osobe. Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja ne mogu zastarjeti. Prava nastala prema ovom zakonu ne mogu se oduzeti, smanjiti ili ograniĉiti, izuzev sluĉajeva utvrĊenih zakonom, osim dospjelih a neisplaćenih mirovina i novĉanih naknada u sluĉajevima i pod uvjetima utvrĊenim Zakonom.
Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja se ostvaruju prema propisima o upravnom postupku.
Osiguranici
Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja obveznim mirovinskim i invalidskim osiguranjem osiguravaju i ostvaruju:
1. uposlenici na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine, kao i drugi uposlenici koji se osiguravaju prema posebnim propisima u Federaciji
Bosne i Hercegovine, te uposlenici u institucijama Bosne i Hercegovine s prebivalištem u Federaciji Bosne i Hercegovine;
2. profesionalne vojne osobe u Oruţanim snagama Bosne i Hercegovine;
3. uposlenici organa unutarnjih poslova;
4. uposlenici u sudskoj policiji i kazneno-popravnim ustanovama;
5. izabrani ili imenovani nositelji javne ili druge društvene funkcije na teritoriju Federacije koji za taj rad primaju plaću;
6. uposlenici koji su u radnom odnosu na teritoriju Federacije, a koji su upućeni na rad u inozemstvo;
7. drţavljani Bosne i Hercegovine - Federacije Bosne i Hercegovine, koji su zasnovali radni odnos u organizaciji koja obavlja djelatnost u inozemstvu;
8. izabrani ili imenovani nositelji javne ili druge društvene funkcije u organima Bosne i Hercegovine, ako zakonom Bosne i Hercegovine nije drukĉije odreĊeno.
Drţavljani Federacije koji nisu obuhvaćeni obveznim mirovinskim i invalidskim
osiguranjem mogu sebi i ĉlanovima svoje obitelji dobrovoljnim osiguranjem osiguravati prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, pod uvjetima i u obujmu utvrĊenim ovim zakonom.
Stjecanje i ostvarivanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja
Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja stjeĉu se za sluĉaj: starosti, invalidnosti,
smrti i fiziĉke onesposobljenosti.
Invalidnost i invalidska mirovina
MATO TADIĆ
168
Invalidnost, u smislu ovog zakona, postoji kada osiguranik zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju prouzrokovanih povredom na radu, profesionalnom bolešću,
povredom izvan rada ili bolešću, a koje se ne mogu otkloniti lijeĉenjem ili mjerama medicinske rehabilitacije, postane potpuno nesposoban za obavljanje poslova radnog mjesta na koje je bio rasporeĊen i koje je obavljao prije nastanka invalidnosti.
Promijenjena radna sposobnost postoji kada osiguranik moţe da radi puno radno vrijeme na drugim poslovima koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihofiziĉkim sposobnostima, sa ili bez prekvalifikacije, odnosno dokvalifikacije.
Gubitak radne sposobnosti kod osiguranika postoji kada ne moţe da obavlja ni poslove promijenjene radne sposobnosti.
Povredom na radu, u smislu ovog zakona, smatra se povreda osiguranika prouzrokovana neposrednim i kratkotrajnim mehaniĉkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, kao i povreda prouzrokovana naglim promjenama poloţaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je takva
povreda uzroĉno vezana za vršenje poslova svog radnog mjesta. Povredom na radu smatra se i povreda koju osiguranik pretrpi na redovnom putu od stana do mjesta rada ili obratno, na putu poduzetom radi izvršavanja poslova i na putu poduzetom radi stupanja na rad. Povredom na radu smatra se i bolest osiguranika koja je nastala neposredno i kao iskljuĉiva posljedica nekog nesretnog sluĉaja ili više sile za vrijeme obavljanja poslova svog radnog mjesta ili u svezi s njima.
Profesionalna bolest, u smislu ovog zakona, jeste odreĊena bolest prouzrokovana duţim neposrednim utjecajem procesa i uvjeta rada na poslovima koje je osiguranik obavljao na svom radnom mjestu. Profesionalne bolesti i radna mjesta na kojima se te bolesti pojavljuju, kao i uvjeti pod kojima se smatraju profesionalnim bolestima, utvrĊuje nositelj osiguranja, uz prethodno pribavljeno mišljenje odgovarajućih struĉnih i znanstvenih organizacija, uz suglasnost Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.
Invalid rada, u smislu ovog zakona, jeste osiguranik koji po osnovi invalidnosti ostvaruje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja.
Osiguranici kod kojih nastane invalidnost, ovisno o promijenjenoj radnoj sposobnosti, razvrstavaju se u dvije kategorije invalidnosti:
u I kategoriju invalidnosti razvrstavaju se osiguranici kod kojih nastane gubitak
radne sposobnosti,
u II kategoriju invalidnosti razvrstavaju se osiguranici sa promijenjenom
radnom sposobnošću.
Osiguranik kojem je utvrĊena I kategorija invalidnosti stjeĉe pravo na invalidsku mirovinu:
ako je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću, bez obzira na duţinu mirovinskog staţa; ako je invalidnost prouzrokovana povredom izvan rada ili bolešću, pod uvjetom da je prije nastanka invalidnosti imao navršen mirovinski staţ koji mu pokriva najmanje jednu trećinu razdoblja od navršenih najmanje 20 godina ţivota do dana nastanka invalidnosti, raĉunajući radni vijek na pune godine.
Starosna mirovina
Osiguranik stjeĉe pravo na starosnu mirovinu kada navrši 65 godina ţivota i najmanje 20 godina mirovinskog staţa. Osiguranik stjeĉe pravo na starosnu mirovinu kada navrši 40 godina mirovinskog staţa, bez obzira na godine ţivota.
Osiguraniku kojem se staţ osiguranja raĉuna s uvećanim trajanjem starosna granica za stjecanje prava na mirovinu smanjuje se razmjerno stupnju uvećanja staţa.
Obiteljska mirovina
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
169
Obiteljsku mirovinu mogu ostvariti sljedeći ĉlanovi obitelji: braĉni
drug;
djeca roĊena u braku, izvan braka, usvojena, pastoread koju je osiguranik izdrţavao, unuĉad i druga djeca bez roditelja koju je osiguranik izdrţavao do svoje smrti. Obiteljsku mirovinu moţe ostvariti i braĉni drug iz razvedenog braka, ako mu je sudskom odlukom utvrĊeno pravo na izdrţavanje.
Ĉlanovi obitelji stjeĉu pravo na obiteljsku mirovinu ako je umrli osiguranik ispunjavao
jedan od sljedećih uvjeta:
ispunio uvjete za starosnu mirovinu;
po osnovi ostvarenog staţa stekao uvjete za invalidsku mirovinu; bio korisnik
starosne ili invalidske mirovine.
Ako je smrt osiguranika nastala kao posljedica povrede na radu ili profesionalne bolesti, ĉlanovi obitelji stjeĉu pravo na obiteljsku mirovinu bez obzira na duţinu mirovinskog staţa osiguranika.
Udovica stjeĉe pravo na obiteljsku mirovinu ako ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:
1. ako je do smrti braĉnog druga navršila 45 godina ţivota;
2. ako je do smrti braĉnog druga ili u roku od jedne godine od dana smrti braĉnog druga postala potpuno nesposobna za privreĊivanje;
3. ako je poslije smrti braĉnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na obiteljsku mirovinu po tom braĉnom drugu, a udovica vrši roditeljske duţnosti
prema toj djeci. Udovica koja u tijeku trajanja i korištenja prava po toj osnovi postane potpuno nesposobna za privreĊivanje zadrţava pravo na obiteljsku mirovinu, dok postoji takva nesposobnost. Udovica koja u tijeku trajanja prava na obiteljsku mirovinu navrši 45 godina ţivota zadrţava trajno pravo na obiteljsku mirovinu.
Pravo na obiteljsku mirovinu ima udovica i kada je dijete osiguranika roĊeno 300 dana poslije njegove smrti, s tim što ovo pravo pripada od dana smrti osiguranika.
Udovac stjeĉe pravo na obiteljsku mirovinu ako ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:
1. ako je do smrti braĉnog druga navršio 60 godina ţivota;
2. ako je do smrti braĉnog druga ili u roku od jedne godine od dana smrti braĉnog
druga postao potpuno nesposoban za privreĊivanje;
3. ako je poslije smrti braĉnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na
obiteljsku mirovinu po tom braĉnom drugu, a udovac vrši roditeljske duţnosti
prema toj djeci.
Dijete stječe pravo na obiteljsku mirovinu i moţe to pravo koristiti do navršenih 15 godina ţivota. Dijete starije od 15 godina ţivota zadrţava, odnosno stjeĉe pravo na obiteljsku mirovinu ako je na redovnom školovanju. Pravo na obiteljsku mirovinu pripada za vrijeme trajanja redovnog školovanja, a najkasnije do navršenih 25 godina ţivota.
Dijete koje postane potpuno nesposobno za samostalan ţivot i rad do navršenih godina ţivota do kojih se djeci osigurava pravo na obiteljsku mirovinu ima pravo na obiteljsku mirovinu za sve vrijeme dok takva nesposobnost traje. Dijete koje tijekom trajanja i korištenja prava na obiteljsku mirovinu, a prije navršenih 25 godina ţivota, postane trajno i potpuno nesposobno za samostalan ţivot i rad, zadrţava pravo na obiteljsku mirovinu.
Obiteljska mirovina se odreĊuje od starosne ili invalidske mirovine koja bi osiguraniku pripadala u momentu smrti, odnosno od mirovine koja je korisniku mirovine pripadala u momentu smrti.
Ako pravo na obiteljsku mirovinu imaju razvedeni braĉni drug i braĉni drug iz novog braka osiguranika, odnosno korisnika mirovine, odreĊuje se jedna obiteljska mirovina u visini koja pripada jednom ĉlanu obitelji. Ta mirovina se dijeli na jednake dijelove.
MATO TADIĆ
170
Zajamĉena mirovina i najniţa mirovina
Osiguranicima koji su ostvarili mirovinu u visini od 85% od mirovinske osnove ili osiguranicima koji su ostvarili starosnu mirovinu sa 40 godina mirovinskog staţa i invalidsku mirovinu sa 35 godina mirovinskog staţa i osiguranicima koji su ostvarili invalidsku mirovinu po osnovi invalidnosti prouzrokovane povredom na radu ili profesionalnom bolešću osigurava se zajamĉena mirovina koja ne moţe biti manja od 80%.
Novĉana naknada za fiziĉku onesposobljenost
Fiziĉka onesposobljenost postoji kada je osiguranik pretrpio gubitak, ozbiljnu povredu ili znaĉajnu onesposobljenost organa ili dijelova tijela što pogoršava prirodnu aktivnost organizma i zahtijeva veći napor za zadovoljavanje ţivotnih potreba, bez obzira na to je li na taj naĉin prouzroĉena invalidnost ili ne.
Pravo na novĉanu naknadu zbog fiziĉke onesposobljenosti stjeĉe osiguranik ĉija je fiziĉka onesposobljenost u iznosu od najmanje 30% nastala kao rezultat povrede na radu ili bolesti prouzrokovane radom.
Osiguranik ima pravo na novĉanu naknadu od momenta nastupanja fiziĉke onesposobljenosti ukoliko je zahtjev za naknadu podnesen u roku od šest mjeseci od dana nastupanja fiziĉke onesposobljenosti. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka predviĊenog razdoblja, osiguranik ima pravo na novĉanu naknadu od prvog dana u mjesecu nakon podnošenja zahtjeva kao i retroaktivno za šest mjeseci.
Ako je osiguranik za isti sluĉaj fiziĉke onesposobljenosti stekao pravo na novĉanu naknadu i na osnovi ovog zakona i na osnovi drugih propisa, u tom sluĉaju moţe, prema vlastitom izboru, koristiti bilo koju od ove dvije osnove za naknadu.
Prava invalida II kategorije invalidnosti
Osiguranik kod kojega je utvrĊena II kategorija invalidnosti ima pravo da bude rasporeĊen na drugo odgovarajuće radno mjesto, odnosno pravo na odgovarajuće zaposlenje, prekvalifikaciju, odnosno dokvalifikaciju, kao i pravo na odgovarajuće novĉane naknade u svezi sa korištenjem tih prava. Osiguranik kod kojega je utvrĊena II kategorija
invalidnosti ima pravo na:
1. rasporeĊivanje ili zaposlenje na drugom odgovarajućem poslu;
2. prekvalifikaciju, odnosno dokvalifikaciju do navršene 55. godine ţivota.
Mirovinski staţ
Mirovinski staţ, na temelju kojega se stjeĉu i ostvaruju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, obuhvaća:
1. vrijeme provedeno u osiguranju od dana stupanja na snagu ovog zakona, a koje se raĉuna u staţ osiguranja,
2. vrijeme navršeno do stupanja na snagu ovog zakona, koje se raĉuna u mirovinski staţ prema propisima koji su vaţili do stupanja na snagu ovog zakona, ako ovim zakonom nije drukĉije odreĊeno. Mirovinski staţ ostvaren u bivšim republikama Socijalistiĉke Federativne Republike Jugoslavije i u Zavodu za mirovinsko i invalidsko osiguranje vojnih osiguranika do 6. oţujka 1992. godine uzet će se u obzir drţavljanima Bosne i Hercegovine na teritoriju Federacije za ostvarivanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, a mirovina će se odrediti prema staţu ostvarenom u Federaciji, ako meĊunarodnim ugovorom nije drukĉije ureĊeno, odnosno na temelju reciprociteta. Osiguranik koji samo prema staţu ostvarenom u Federaciji ne ispunjava uvjete za stjecanje prava na mirovinu prilikom odreĊivanja mirovine smatrat će se da ispunjava minimalne uvjete utvrĊene ovim zakonom i prema tim uvjetima utvrdit će se visina mirovine. Staţ osiguranja kod razliĉitih nositelja mirovinskog i invalidskog osiguranja u Federaciji i Republici Srpskoj priznavat će se sukladno ugovoru zakljuĉenom izmeĊu navedenih subjekata Pri
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
171
ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, koja pripadaju osiguraniku na temelju mirovinskog staţa, u staţ osiguranja se uraĉunava samo vrijeme za koje je uplaćen doprinos.
Staţ osiguranja koji se raĉuna s efektivnim trajanjem
U staţ osiguranja sa efektivnim trajanjem raĉuna se vrijeme s punim radnim vremenom na temelju kojega je bio obvezno osiguran na mirovinsko i invalidsko osiguranje.
Pod punim radnim vremenom podrazumijeva se i vrijeme koje zaposlenik provede u radnom odnosu sa skraćenim radnim vremenom koje se, u smislu propisa o radu, smatra punim radnim vremenom. U staţ osiguranja raĉuna se i vrijeme provedeno u radnom odnosu s nepunim radnim vremenom, u trajanju koje odgovara ukupnom broju sati takvog rada ostvarenog za pojedine godine, obraĉunatog na puno radno vrijeme, i kada je radno vrijeme ostvareno u dva ili više radnih odnosa.
U staţ osiguranja uraĉunava se i vrijeme koje je osiguranik proveo na profesionalnoj rehabilitaciji, na prekvalifikaciji, odnosno dokvalifikaciji, pod uvjetom da su uplaćeni doprinosi za mirovinsko i invalidsko osiguranje.
U staţ osiguranja raĉuna se vrijeme koje je u tijeku trajanja radnog odnosa osiguranik
proveo:
1. na odsustvu bez naknade plaće najviše do 30 dana u jednoj kalendarskoj godini;
2. za vrijeme udaljenja sa rada (suspenzija) najviše do 30 dana, ako je zbog izreĉene disciplinske mjere prestao radni odnos;
3. u pritvoru najviše do 30 dana, osim ako je kazneni postupak bio pravomoćnom odlukom obustavljen ili ako je osiguranik bio osloboĊen optuţbe ili optuţba bila odbijena, ali ne zbog nenadleţnosti suda;
4. na izdrţavanju kazne zatvora najviše do 30 dana.
Osiguraniku sa promijenjenom radnom sposobnošću u staţ osiguranja raĉuna se vrijeme ĉekanja na prekvalifikaciju, odnosno dokvalifikaciju, te vrijeme ĉekanja na odgovarajuće zaposlenje, dok prima odgovarajuću naknadu.
U staţ osiguranja raĉuna se vrijeme za koje je osiguranik bio prijavljen na dobrovoljno osiguranje za koje je vrijeme uplaćen doprinos.
Staţ osiguranja s uvećanim trajanjem
Osiguranicima koji rade na naroĉito teškim i za zdravlje štetnim radnim mjestima na kojima poslije navršavanja odreĊenih godina ţivota ne mogu uspješno da obavljaju svoju profesionalnu djelatnost, staţ osiguranja raĉuna se s uvećanim trajanjem. Stupanj uvećanja staţa osiguranja ovisi o teţini i štetnosti rada, odnosno o prirodi posla, a stupanj uvećanja staţa osiguranja moţe iznositi najviše 50%.
Kao radna mjesta na kojima se staţ osiguranja raĉuna sa uvećanim trajanjem mogu se utvrditi radna mjesta na kojima se stjeĉu sljedeći uvjeti:
1. da u svezi sa obavljanjem poslova na radnom mjestu postoje znatniji štetni utjecaji na zdravstveno stanje i radnu sposobnost radnika, i uz to što su primijenjene sve opće i posebne mjere zaštite na radu, sukladno propisima o zaštiti na radu, kao i druge mjere koje mogu utjecati na otklanjanje i smanjivanje štetnih utjecaja;
2. da se poslovi na radnom mjestu pod teškim i za zdravlje štetnim uvjetima obavljaju neposredno pored izvora štetnih utjecaja neprekidno u tijeku procesa rada.
Radna mjesta na kojima se staţ osiguranja raĉuna u uvećanom trajanju i stupanj
uvećanja staţa osiguranja utvrĊuje Vlada Federacije na prijedlog:
MATO TADIĆ
172
federalnog ministra unutarnjih poslova za zaposlene u Federalnom ministarstvu unutarnjih poslova;
federalnog ministra pravde za zaposlene u sudskoj policiji i kazneno-popravnim ustanovama.
Radna mjesta na kojima se staţ osiguranja raĉuna u uvećanom trajanju i stupanj uvećanja staţa osiguranja za zaposlene u kantonalnom ministarstvu unutarnjih poslova utvrĊuje vlada kantona na prijedlog kantonalnog ministra unutarnjih poslova.
Radna mjesta na kojima se staţ osiguranja raĉuna u uvećanom trajanju i stupanj uvećanja staţa osiguranja za vojne osiguranike, deminere, uposlene u sudskoj policiji, kazneno-popravnim ustanovama, uposlene u zrakoplovstvu i drugim institucijama Bosne i
Hercegovine utvrĊuju se posebnim propisima.
Poseban staţ
Vojnicima koji su sudjelovali u pripremama za obranu Bosne i Hercegovine, odnosno koji su sudjelovali u obrani Bosne i Hercegovine kao pripadnici Armije Republike Bosne i
Hercegovine, odnosno Hrvatskog vijeća obrane i organa unutarnjih poslova, suglasno propisima koji su se na njih odnosili prije stupanja na snagu ovog zakona, u mirovinski staţ, kao poseban staţ u dvostrukom trajanju, raĉuna se vrijeme koje su proveli u pripremama za obranu, odnosno u odbrani Bosne i Hercegovine u razdoblju od 18. rujna 1991. godine do 23. prosinca 1995. godine.
Osobama koje su pravomoćnom presudom osuĊene zbog kaznenog djela ratnog
zloĉina poseban staţ se ne raĉuna u mirovinski staţ.
Postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pokreće se na zahtjev osiguranika. Postupak za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu pokreće se na zahtjev ĉlana obitelji umrlog osiguranika, odnosno korisnika prava. Postupak za ocjenu
radne sposobnosti po osnovi invalidnosti pokreće se na zahtjev osiguranika ili nadleţnog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite.
Za odluĉivanje o pravu na obiteljsku mirovinu, poslije smrti korisnika, nadleţan je nositelj osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine ukoliko je na dan smrti korisnika vršio isplatu mirovine.
Kada je za rješavanje o pravu iz mirovinskog i invalidskog osiguranja potrebno utvrditi invalidnost i potpunu nesposobnost za privreĊivanje, nositelj osiguranja donosi rješenje o pravima sukladno ĉinjenicama utvrĊenim na temelju nalaza, ocjene i mišljenja Instituta za medicinsko vještaĉenje.
Nalaz, ocjena i mišljenje struĉnog organa obvezno podlijeţu kontroli, pri ĉemu se nalaz, ocjena i mišljenja mogu potvrditi, odnosno preinaĉiti.
Pravomoćno rješenje o ostvarivanju prava iz mirovinskog invalidskog osiguranja moţe se izmijeniti novim rješenjem ako je pravomoćnim rješenjem povrijeĊen zakon na štetu korisnika prava.
U postupku za ostvarivanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja osigurava se zaštita prava osiguranika i korisnika prava u okviru nositelja osiguranja. Osiguranik,
odnosno osobe koje imaju pravo na jedan od vidova mirovine, mogu tuţbom pred nadleţnim sudom pokrenuti postupak protiv obveznika obraĉuna i uplate doprinosa ukoliko ne uplate doprinos za mirovinsko i invalidsko osiguranje.
Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja stjeĉu se i dospijevaju danom ispunjenja uvjeta propisanih ovim zakonom, s tim što se pravo na mirovinu moţe ostvariti samo poslije prestanka osiguranja.
Mirovina se isplaćuje od dana ispunjenja uvjeta propisanih za stjecanje mirovine, ako je zahtjev podnijet u roku od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta, a ako je zahtjev podnijet nakon isteka tog roka, od dana podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unazad.
Dospjela novĉana primanja proistekla iz ostvarenog prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja zastarijevaju u roku od šest mjeseci od dana dospjelosti.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
173
Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja prestaju smrću korisnika prava, s tim što se mirovina isplaćuje za cijeli mjesec u kojem je korisnik mirovine umro. Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja prestaju ako se naknadno utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje tih prava.
Udovica mlada od 45 godina ţivota, odnosno udovac mlaĊi od 60 godina ţivota, stupanjem u novi brak gubi pravo na obiteljsku mirovinu, osim ako je to pravo steĉeno ili je postojalo zbog potpune nesposobnosti za privreĊivanje.
Osiguranik sa promijenjenom radnom sposobnošću koji je stekao pravo na odgovarajuće zaposlenje sa ili bez prekvalifikacije, odnosno dokvalifikacije, gubi pravo na odgovarajuću novĉanu naknadu ako bez opravdanog razloga:
1. ne stupi na prekvalifikaciju, odnosno dokvalifikaciju ili prekine zapoĉetu
prekvalifikaciju, odnosno dokvalifikaciju;
2. odbije da radi na odgovarajućem radnom mjestu koje mu je osigurano.
Prava steĉena po osnovi invalidnosti traju dok postoji to stanje. Ako osiguranik, odnosno korisnik mirovine ispuni uvjete za stjecanje prava na dvije ili više mirovina sukladno ovom zakonu, moţe koristiti samo jednu mirovinu, prema vlastitom izboru.
U sluĉaju izdrţavanja kazne dugotrajnog zatvora zbog kaznenog djela protiv ustavnog poretka Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava, ĉlanovima obitelji osuĊene osobe vrši se isplata mirovine do visine obiteljske mirovine koja im pripada sukladno zakonu.
Prava steĉena sukladno ovom zakonu prestaju kada u tijeku korištenja prava prestanu postojati uvjeti za stjecanje i ostvarivanje prava, u sluĉajevima i pod uvjetima koji su utvrĊeni ovim zakonom.
Osiguranje sredstava za mirovinsko i invalidsko osiguranje
Obveznici, osnovica, stopa doprinosa, naĉin obraĉunavanja i uplate doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje i druga pitanja u svezi s plaćanjem ovih doprinosa ureĊuju se propisima o doprinosima.
S ciljem pravilnog evidentiranja podataka bitnih za ostvarivanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, nositelj osiguranja vrši kontrolu toĉnosti podataka u smislu propisa o matiĉnoj evidenciji o osiguranicima i korisnicima prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja.
Nadzor nad provedbom zakona vrši ministarstvo nadleţno za rad i socijalnu politiku, a inspekcijski nadzor vrši federalna inspekcija rada, odnosno upravna inspekcija, u okviru svoga djelokruga rada, sukladno propisima koji reguliraju ovu materiju.
Kaznene odredbe
Za prekršaje propisane ovim zakonom propisane su kazne za pravne osobe, odnosno poslodavca u rasponu od 2.000,00 do 10.000,00 KM, a za fiziĉke osobe, odnosno odgovorne osobe kod poslodavca od 50,00 do 500,00 KM.
B. REPUBLIKA SRPSKA
IL2.4. ZAKON O RADU17
Uvodne napomene - temeljne odredbe
Ovaj zakon je u svojim glavnim odrednicama isti ili vrlo sliĉan Zakonu o radu u Federaciji BiH, pa stoga neće biti detaljno prezentiran jer je dovoljno proĉitati glavne odredbe istog zakona iz Federacije. Ipak, neke će se stvari ponoviti.
Kao i odgovarajući zakon u Federaciji BiH, i ovaj zakon ureĊuje pitanja naĉina i
postupka zakljuĉivanja ugovora o radu izmeĊu radnika i poslodavaca, radno vrijeme radnika, odmore i odsustva, plaĉe i naknade po osnovi rada, zaštitu prava iz radnog odnosa,
MATO TADIĆ
174
osnivanje i udruţivanje sindikata i poslodavaca, zakljuĉivanje i primjenu kolektivnih ugovora, rješavanje sporova izmeĊu radnika i poslodavca, uĉešće radnika i sindikata u
zaštiti prava radnika, prestanak ugovora o radu, nadzor nad primjenom zakona i druga prava i obveze koji nastaju po osnovi radnog odnosa na teritoriju Republike Srpske. Prava i obveze iz radnog odnosa nastaju danom kada radnik, na temelju ugovora o radu, stupi na rad kod poslodavca
Radnikom se smatra osoba koja je zaposlena na temelju ugovora o radu. Poslodavcem
se smatraju poduzeće, ustanova, banka, organizacija za osiguranje, udruţenje, agencija, zadruga i svaka druga pravna i fiziĉka osoba koja radniku, na temelju ugovora o radu, daje zaposlenje.
Odgovarajuće odredbe ovog zakona primijenit će se i na radnike zaposlene u organima drţavne uprave, pravosuĊa, unutarnjih poslova, carinske sluţbe i u drugim drţavnim organima i organizacijama, ukoliko drugim zakonom nije drukĉije odreĊeno.
Pri zapošljavanju je zabranjen svaki oblik diskriminacije. Radnici imaju pravo, prema svom slobodnom izboru, organizirati sindikat i u njega se uĉlaniti, sukladno statutu i pravilima sindikata. Poslodavci imaju pravo, prema svom slobodnom izboru, organizirati odgovarajuća udruţenja poslodavaca i u njih se uĉlaniti, sukladno statutu i pravilima tih udruţenja. Sindikat i udruţenja poslodavaca osnivaju se bez ikakve prethodne suglasnosti bilo kojeg drţavnog organa.
Radnici, odnosno poslodavci slobodno odluĉuju o svom istupanju iz sindikata, odnosno iz udruţenja poslodavaca.
Zakonita djelatnost sindikata i udruţenja poslodavaca ne moţe se trajno niti privremeno zabraniti. Sindikalne organizacije upisuju se u registar sindikalnih organizacija,
koji propisuje i vodi ministarstvo nadleţno za poslove rada.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu bliţe se ureduju prava
po osnovi rada, obujam prava i naĉin i postupak njihovog ostvarivanja. Kolektivnim
ugovorom smatra se onaj kolektivni ugovor koji je obvezujući za poslodavca i radnike koji
su kod njega zaposleni, a u ĉijem je zakljuĉivanju poslodavac neposredno sudjelovao ili je
ovlastio drugog poslodavca da to uĉini u njegovo ime, ili je naknadno pristupio kolektivnom
ugovoru. Pravilnikom o radu smatra se pravilnik o radu kojeg je donio poslodavac.
Ugovorom o radu smatra se ugovor na temelju kojega se izmeĊu radnika i poslodavca
zasniva radni odnos.
Pravilnik o radu duţan je donijeti svaki poslodavac koji ima više od 15 uposlenih radnika. Pravilnik o radu objavljuje se na prikladan naĉin kod poslodavca, kako bi se svim radnicima omogućilo da se upoznaju sa sadrţajem pravilnika. Poslodavac koji nije duţan donijeti pravilnik, jer ima broj radnika manji od 15, neposredno primjenjuje odredbe ovog zakona.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu ne moţe se odrediti manji obujam prava radnika od onoga koji je odreĊen ovim ili drugim zakonom, ako to nije izriĉito predviĊeno zakonom, ali se mogu odrediti povoljnija prava.
Uvjeti za zakljuĉivanje ugovora o radu i drugo
Uvjeti za zaključivanje ugovora o radu, vrste i trajanje ugovora o radu, forma i
sadržaj ugovora o radu, podaci koji se ne mogu tražiti niti koristiti, probni rad, dopunsko
osposobljavanje, stručno obrazovanje i usavršavanje, rad pripravnika, te volonterski rad
uređeni su na isti način kao u zakonu Federacije BiH.
Obavljanje poslova kućnog pomoćnog osoblja i obavljanje poslova ravnatelja
Ova pitanja nisu posebno obraĊena u zakonu Federacije BiH, te su zbog toga ovdje u cijelosti iznesena.
Ugovor o radu moţe se zakljuĉiti radi obavljanja poslova kućnog pomoćnog osoblja.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
175
Ovakvim ugovorom moţe se ugovoriti isplata dijela plaće i u naturi, pod kojom se podrazumijeva osiguranje stanovanja i ishrane. Vrijednost dijela davanja u naturi mora se
obvezno izraziti u novcu, a isplata u novcu ne moţe biti manja od 50% ugovorene plaće. Ovakvi ugovori se registriraju u nadleţnom organu lokalne uprave.
Ugovor o radu moţe se zakljuĉiti radi obavljanja poslova ravnatelja kod poslodavca radi zasnivanja radnog odnosa. Ovakav ugovor moţe se zakljuĉiti na neodreĊeno ili odreĊeno vrijeme. MeĊusobna prava, obveze i odgovornosti ravnatelja koji nije zasnovao radni odnos i poslodavca ureĊuju se posebnim ugovorom. Ugovor s ravnateljem zakljuĉuje u ime poslodavca organ upravljanja. Odredbe ovog ĉlanka primjenjuju se i na ravnatelje, predsjednike i rukovoditelje udruţenja, fondacija i organizacija, ako posebnim propisima nije drukĉije odreĊeno.
Radno vrijeme, odmori i odsustva
Puno radno vrijeme radnika, nepuno radno vrijeme, prekovremeni rad radnika,
preraspodjela radnog vremena, noćni rad i dopunski rad uređeni su na isti način kao i u
zakonu Federacije BiH.
Dnevni odmor u tijeku radnog vremena, dnevni odmor između dva uzastopna radna
dana, tjedni odmor, godišnji odmor, plaćeno odsustvo i neplaćeno odsustvo uređeni su na
isti način kao i u zakonu Federacije BiH.
Plaće i naknade
Plaće, naknada plaća, zaštita plaće i naknada isto su uređeni kao u zakonu
Federacije BiH.
Odgovornost za povredu obveza iz ugovora, naknada materijalne štete i zabrana
diskriminacije, kao i zabrana konkurencije poslodavcu, također su uređeni na istim
načelima kao u zakonu Federacije BiH.
Zaštita radnika i zaštita prava radnika
O pravima i obvezama radnika iz radnog odnosa, sukladno zakonu, kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i ugovoru o radu, odluĉuje poslovodni organ poslodavca (ravnatelj) ili druga osoba odreĊena statutom ili aktom o osnivanju.
Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa moţe podnijeti zahtjev poslodavcu da mu osigura ostvarivanje tog prava. Zahtjev se moţe podnijeti u roku od 30 dana od dana saznanja za povredu prava, a najkasnije u roku od tri mjeseca od dana uĉinjene povrede. Zahtjev za zaštitu prava radnik moţe podnijeti poslodavcu u pismenom obliku ili usmeno. Poslodavac je duţan odluĉiti o zahtjevu radnika u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, a ako u tom roku ne odluĉi, smatrat će se da je zahtjev prihvaćen.
Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa moţe podnijeti tuţbu nadleţnom sudu za zaštitu tog prava. Pravo na podnošenje tuţbe nije uvjetovano prethodnim obraćanjem radnika poslodavcu za zaštitu prava. Tuţbu za zaštitu prava radnik moţe podnijeti u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najkasnije u roku od tri godine od dana uĉinjene povrede.
Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu moţe se predvidjeti postupak sporazumnog rješavanja spornih pitanja izmeĊu radnika i poslodavca. Radnik i poslodavac mogu sporno pitanje iznijeti pred arbitražu. Sastav arbitraţe i postupak pred arbitraţom ureĊuju se kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu. Odluka arbitraţe o spornom pitanju konaĉna je i obvezujuća za radnika i poslodavca.
Neovisno o postupku za zaštitu prava koji je pokrenuo kod poslodavca, nadleţnog suda ili pred arbitraţom, radnik moţe traţiti zaštitu prava kod nadleţnog inspektora rada.
Ako se istodobno najmanje 10 radnika, ili najmanje 10% od ukupnog broja zaposlenih radnika, obratilo poslodavcu za zaštitu prava iz radnog odnosa, poslodavac je duţan da
MATO TADIĆ
176
zatraţi i razmotri mišljenje savjeta radnika, ili sindikata, ako kod poslodavca nije uspostavljen savjet radnika.
Zaštita na radu, posebna zaštita malodobnih radnika, posebna zaštita žene i materinstva, posebna zaštita bolesnih i invalidnih radnika i privremena spriječenost za rad uređeni su na isti način kao i u zakonu Federacije BiH.
Vijeće radnika, prestanak ugovora o radu i drugo
Vijeće radnika (uposlenika), prestanak ugovora o radu, otkaz ugovora o radu koji daje poslodavac, udaljenje radnika s rada, otkaz ugovora o radu koji daje radnik, otkazni rok, otkazivanje ugovora o radu s ponudom zaključivanja ugovora pod izmijenjenim uvjetima, program zbrinjavanja viška radnika i otpremnina uređeni su na isti način kao i u Federaciji BiH.
Reprezentativnost sindikata
Sindikat se smatra reprezentativnim:
ako je osnovan i djeluje na naĉelima sindikalnog organiziranja i djelovanja;
ako je neovisan o drţavnim organima i poslodavcima;
ako se financira preteţno iz ĉlanarine i drugih vlastitih izvora;
ako ima potreban broj ĉlanova na temelju pristupnica;
ako je upisan u registar sukladno zakonu i drugim propisima.
Reprezentativnim sindikatom kod poslodavca smatra se većinski sindikat u koji je uĉlanjeno ne manje od 20% zaposlenih od ukupnog broja zaposlenih kod poslodavca.
Reprezentativnim sindikatom u grani ili djelatnosti smatra se većinski sindikat u koji je uĉlanjeno ne manje od 20% od ukupno zaposlenih u toj grani ili djelatnosti. Reprezentativnim sindikatom na razini Republike Srpske smatra se većinski sindikat u koji je uĉlanjeno ne manje od 20% od ukupno zaposlenih u Republici, prema podacima Republiĉkog zavoda za statistiku.
Reprezentativnost udruţenja poslodavaca
Udruţenje poslodavaca smatra se reprezentativnim: ako je
upisano u registar sukladno zakonu; ako ima potreban broj
zaposlenih kod poslodavaca; ako ima 20% ĉlanova
udruţenja poslodavaca.
Reprezentativnim udruţenjem poslodavaca, u smislu ovog zakona, smatra se udruţenje poslodavaca u koje je uĉlanjeno ne manje od 20% poslodavaca od ukupnog broja poslodavaca u privrednim granama ili djelatnostima na razini Republike, pod uvjetom da ti poslodavci zapošljavaju ne manje od 20% zaposlenih od ukupnog broja zaposlenih u privrednim granama ili djelatnostima na razini Republike.
Preispitivanje utvrĊene reprezentativnosti
Sindikat, poslodavci i udruţenje poslodavaca mogu podnijeti nakon godinu dana zahtjev za preispitivanje utvrĊene reprezentativnosti, ukoliko smatraju da su promijenjene ĉinjenice na temelju kojih je utvrĊena reprezentativnost. Preispitivanje reprezentativnosti sindikata kod poslodavca, utvrĊene rješenjem poslodavca, odnosno ministra, pokreće se na zahtjev poslodavca ili na zahtjev drugog sindikata kod tog poslodavca. Zahtjev za preispitivanje moţe podnijeti i granski sindikat u koji je uĉlanjen sindikat kod poslodavca. Zahtjev za preispitivanje reprezentativnosti sindikata na razini Republike, grane ili djelatnosti moţe da podnese sindikat osnovan na istoj razini sindikata ĉija se reprezentativnost preispituje. Zahtjev za preispitivanje reprezentativnosti udruţenja poslodavaca na razini Republike, grane ili djelatnosti moţe da podnese udruţenje poslodavaca osnovano na razini udruţenja poslodavaca ĉija se reprezentativnost preispituje.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
177
Poslodavac je duţan, u roku od osam dana od dana prijema zahtjeva, dostaviti zahtjev sindikatu ĉija se reprezentativnost preispituje, radi dokazivanja postojeće reprezentativnosti, sukladno ovome zakonu. Sindikat je duţan, u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva, dostaviti poslodavcu dokaze o ispunjavanju uvjeta reprezentativnosti.
Reprezentativni sindikat i reprezentativno udruţenje poslodavaca sudjeluju u procesu kolektivnog pregovaranja, socijalnom dijalogu i konzultacijama s partnerima na razini svog organiziranja i djelovanja.
Rješenje o reprezentativnosti i o gubitku reprezentativnosti sindikata na razini
Republike, grane ili djelatnosti, kao i rješenje o reprezentativnosti i o gubitku reprezentativnosti udruţenja poslodavaca, objavljuju se u "Sluţbenom glasniku Republike Srpske".
Kolektivni ugovor
Kolektivnim ugovorima bliţe se ureduju obujam i naĉin ostvarivanja prava i obveze iz radnog odnosa, sukladno zakonu i drugim propisima, postupak kolektivnog ugovaranja,
sastav i naĉin rada tijela ovlaštenih za mirno rješavanje kolektivnih sporova izmeĊu radnika i poslodavaca, meĊusobni odnosi sudionika u zakljuĉivanju kolektivnih ugovora, te druga pitanja od znaĉaja za ureĊivanje odnosa izmeĊu radnika i poslodavaca.
Kolektivni ugovor se moţe zakljuĉiti za teritorij Republike, za odreĊenu grupaciju ili granu djelatnosti, te za jednog ili više poslodavaca. Kolektivnim ugovorom ne moţe se
odrediti manji obujam prava od onog koji je odreĊen zakonom. Granskim kolektivnim ugovorom ne moţe se odrediti manji obujam prava radnika od onog koji je odreĊen općim kolektivnim ugovorom, niti se pojedinaĉnim kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu moţe odrediti manji obujam prava radnika od onog koji je odreĊen granskim kolektivnim ugovorom.
Sudionici u zakljuĉivanju kolektivnog ugovora na razini Republike, kojim se utvrĊuju
osnove za bliţe ureĊivanje prava i obveza radnika po osnovi rada, su:
Vlada Republike Srpske, asocijacija sindikata organizirana na razini Republike
koja okuplja najveći broj ĉlanova sindikata,
udruţenje poslodavaca organizirano na razini Republike ĉiji poslodavci zapošljavaju najveći broj radnika.
Kolektivni ugovor zakljuĉuje se u pismenom obliku. Kolektivni ugovor moţe se zakljuĉiti na neodreĊeno ili odreĊeno vrijeme. Ako u kolektivnom ugovoru nije naznaĉeno vrijeme trajanja, smatrat će se da je zakljuĉen na neodreĊeno vrijeme. Svaka strana u zakljuĉivanju kolektivnog ugovora moţe otkazati kolektivni ugovor. Ako kolektivnim ugovorom nije drukĉije odreĊeno, otkazni rok ne moţe biti kraći od 30 dana.
Rješavanje sporova
U sluĉaju spora u zakljuĉivanju i primjeni kolektivnog ugovora, ili kada jedan ili više sudionika u njegovom zakljuĉivanju otkaţe ugovor, te u sluĉaju potrebe za njegovom izmjenom ili dopunom, sudionici u zakljuĉivanju kolektivnog ugovora sporazumno rješavaju sporno pitanje, a ako do toga ne doĊe, spor se iznosi pred mirovno vijeće. Mirovno vijeće sastoji se od tri ĉlana, od kojih po jednog ĉlana imenuju ministarstvo nadleţno za poslove rada, većinski sindikat organiziran na razini Republike i asocijacija poslodavaca koja okuplja većinu poslodavaca na teritoriju Republike.
Ako strane u sporu prihvate usuglašen prijedlog mirovnog vijeća o spornom pitanju u svezi sa primjenom kolektivnog ugovora, prijedlog ima pravnu snagu i obvezuje sudionike o zakljuĉivanju kolektivnog ugovora. Ako mirovno vijeće ne postigne suglasnost o prijedlogu za rješenje spornog pitanja, ili ako strane u sporu ne prihvate usuglašen prijedlog mirovnog vijeća, smatrat će se da mirenje nije uspjelo.
MATO TADIĆ
178
Sudionici u zakljuĉivanju kolektivnog ugovora mogu sporno pitanje povjeriti arbitraţi. Sastav arbitraţe, njezine ovlasti, te naĉin rada i odluĉivanja ureĊuju se kolektivnim
ugovorom ili posebnim sporazumom strana u sporu.
Arbitraţa odluĉuje u okviru predmeta spora, a sukladno zakonu i kolektivnom ugovoru. Arbitraţa je duţna svoju odluku obrazloţiti. Odluka arbitraţe o spornom pitanju je konaĉna i protiv nje nije dopuštena ţalba.
Sudionici u zakljuĉivanju kolektivnog ugovora mogu pred nadleţnim sudom ostvarivati zaštitu svojih prava koja proizlaze iz kolektivnog ugovora, osim onih pitanja u kojima postoji konaĉna odluka arbitraţe.
Ekonomsko-socijalno vijeće, ostvarivanje prava na štrajk, mirovanje prava iz radnog odnosa, radna knjižica i nadzor nad primjenom propisa riješeni su uglavnom na isti način kao i u zakonu Federacije BiH.
Kaznene odredbe
Novĉanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00 konvertibilnih maraka kaznit će se za prekršaj poslodavac, a fiziĉka-odgovorna osoba kaznom u iznosu od 100.00 do 1.000.00 KM.
II.2.5. ZAKON O DRŢAVNIM SLUŢBENICIMA18
Uvodne
napomene i temeljne odredbe
U Federaciji BiH zakon koji regulira ova pitanja zove se Zakon o drţavnoj sluţbi u Federaciji BiH, ali, osim razliĉitog naziva, ima veoma malo razlika u stvarnom pravnom ureĊenju pitanja koja se odnose na drţavne sluţbenike i namještenike. Stoga će i ovaj zakon ovdje biti dat u kraćem prikazu, mada će se neka pitanja ponoviti.
I ovim zakonom ureĊuju se radnopravni status drţavnih sluţbenika u organima uprave
Republike Srpske; prava i duţnosti; radna mjesta drţavnih sluţbenika; upošljavanje i popunjavanje upraţnjenih radnih mjesta; ocjenjivanje i napredovanje; struĉno osposobljavanje i usavršavanje i struĉni ispit; pripravnici i volonteri u republiĉkim organima uprave; disciplinska i materijalna odgovornost; prestanak radnog odnosa; zaštita prava iz radnog odnosa; kadrovski plan; voĊenje centralne evidencije; druga prava iz radnog odnosa i status i nadleţnost Odbora drţavne uprave za ţalbe.
Poslove iz djelokruga republiĉkih organa uprave obavljaju drţavni sluţbenici i namještenici kao uposlenici bez statusa drţavnoga sluţbenika.
Drţavni sluţbenik je osoba s visokom struĉnom spremom koja je uposlena u organu republiĉke uprave i koja obavlja poslove osnovne djelatnosti organa republiĉke uprave, a izuzetno to moţe biti i sa višom struĉnom spremom.
Poslovi osnovne djelatnosti republiĉkih organa uprave su: normativno-pravni poslovi; izvršavanje zakona i drugih propisa; odluĉivanje u upravnom postupku; inspekcijski nadzor i ostali struĉni poslovi republiĉkih organa uprave.
Namještenik je osoba koja je uposlena u republiĉkom organu uprave i koja obavlja
administrativne, raĉunovodstveno-financijske ili pomoćno-tehniĉke poslove ĉije je obavljanje potrebno radi obavljanja poslova iz djelokruga republiĉkih organa uprave.
Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na uposlenike u struĉnoj sluţbi Vlade Republike Srpske i Pravobraniteljstva Republike Srpske, ako posebnim zakonom nije
drukĉije ureĊeno.
Prava i duţnosti poslodavca vrši rukovoditelj republiĉkog organa uprave.
Prilikom obavljanja poslova drţavni sluţbenici su duţni pridrţavati se naĉela profesionalnosti, nepristranosti, odgovornosti, poštenja, transparentnosti, efikasnosti i ekonomiĉnosti, sukladno kodeksu ponašanja drţavnog sluţbenika.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
179
Na prava i duţnosti drţavnih sluţbenika, koji nisu ureĊeni ovim zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovor.
Prava drţavnih sluţbenika
Prava drţavnih sluţbenika u naĉelu su riješena na isti naĉin kao i u zakonu Federacije BiH, s tim da postoje i neke manje razlike. Jedna od tih razlika odnosi se na pravo na plaćeno odsustvo, pa taj dio dajemo u cijelosti.
Drţavni sluţbenik ima pravo na plaćeno odsustvo u tijeku jedne kalendarske godine u sluĉajevima:
a) sklapanja braka - pet radnih dana,
b) roĊenja djeteta - pet radnih dana,
c) smrti ĉlana uţe obitelji - pet radnih dana,
d) smrti ĉlana šire obitelji - dva radna dana,
e) teţe bolesti ĉlana uţe obitelji - tri radna dana,
f) preseljenja u drugi stan - dva radna dana i
g) polaganja struĉnog ispita - jedan radni dan.
Drţavni sluţbenik ima pravo na neplaćeno odsustvo radi;
a) obavljanja neodloţnih osobnih i obiteljskih poslova, koje je duţan obrazloţiti u svom zahtjevu,
b) pripremanja i polaganja ispita na fakultetu, drugoj obrazovnoj, znanstvenoobrazovnoj ili znanstvenoistraţivaĉkoj ustanovi ili postdiplomskom studiju,
c) posjete ĉlanu uţe obitelji koji ţivi u inozemstvu,
d) struĉnog ili znanstvenog usavršavanja u inozemstvu i
e) njege teško oboljelog ĉlana uţe obitelji.
Neplaćeno odsustvo moţe trajati do tri mjeseca, osim u sluĉajevima struĉnog ili znanstvenog usavršavanja u inozemstvu, koje moţe trajati do jedne godine.
Dužnosti državnih službenika, nespojivost i sukob interesa su riješeni na isti način
kao i u zakonu Federacije BiH.
Radna mjesta drţavnih sluţbenika
Ovaj zakon pravi razliku izmeĊu rukovodećih drţavnih sluţbenika koje postavlja
Vlada i drţavnih sluţbenika za koja je nadleţan rukovoditelj organa, sukladno ovom zakonu. Rukovodeće drţavne sluţbenike (pomoćnik ministra, tajnik ministarstva, rukovoditelj republiĉke uprave, republiĉke upravne organizacije, njihovi zamjenici i pomoćnici, glavni republiĉki inspektor, tajnik u Agenciji) postavlja Vlada na temelju javnog natjeĉaja, na prijedlog Agencije za drţavnu upravu, na razdoblje od pet godina.
Radna mjesta drţavnih sluţbenika u republiĉkim organima uprave su:
a) pomoćnik ministra, tajnik ministarstva, rukovoditelj republiĉke uprave i republiĉke upravne organizacije,
b) zamjenik i pomoćnik rukovoditelja republiĉke uprave, republiĉke upravne organizacije, glavni republiĉki inspektor i tajnik u Agenciji,
c) inspektor,
d) interni revizor,
e) struĉni savjetnik,
f) rukovoditelj unutarnje organizacijske jedinice,
g) viši struĉni suradnik i
h) struĉni suradnik.
U vjetiza upošljavanje i zasnivanje radnog odnosa i postupak izbora riješeni su na
isti način kao u zakonu Federacije Bili, uz neznatne i nebitne razlike.
MATO TADIĆ
180
Popunjavanje upraţnjenih radnih mjesta
Popunjavanje upraţnjenih radnih mjesta drţavnih sluţbenika vrši se iz reda uposlenika, i to:
a) aktom o postavljenju vršitelja duţnosti do 90 dana,
b) internim oglašavanjem,
c) napredovanjem u sluţbi,
d) rasporeĊivanjem i
e) premještanjem.
Akt o postavljenju vršitelja duţnosti na razdoblje do 90 dana donosi Vlada u sluĉaju
razrješenja drţavnog sluţbenika, bez provedbe postupka javnog natjeĉaja.
Upraţnjeno radno mjesto drţavnog sluţbenika moţe se popuniti i putem internog oglasa. Objava internoga oglasa vrši se na oglasnoj ploĉi republiĉkog organa uprave i na Internet-stranici Vlade, odnosno Agencije.
Upraţnjeno radno mjesto drţavnog sluţbenika moţe se popuniti i napredovanjem u sluţbi. Drţavni sluţbenik napreduje premještajem na neposredno više radno mjesto drţavnog sluţbenika i prelaskom u viši platni razred.
Osnova za napredovanje drţavnog sluţbenika je ocjena rada, postojanje slobodnog radnog mjesta i radno iskustvo potrebno za napredovanje.
Drţavni sluţbenik moţe biti privremeno rasporeĊen u istom republiĉkom organu uprave na radno mjesto koje odgovara njegovoj struĉnoj spremi, bez njegove suglasnosti, zbog potreba posla ili povećanog obujma poslova, a najduţe šest mjeseci u tijeku dvije godine.
Drţavni sluţbenik moţe biti privremeno upućen u drugi republiĉki organ uprave u istom mjestu rada, na radno mjesto koje odgovara njegovoj struĉnoj spremi, bez njegove suglasnosti, zbog potreba posla ili povećanog obujma poslova, ako se o tome sporazumiju rukovoditelji tih organa.
Trajanje radnog odnosa, razrješenje postavljenih državnih službenika, ocjenjivanje
i napredak državnih službenika, stručno osposobljavanje i usavršavanje, te stručni ispit
za rad u upravi riješeni su na isti način.
Pripravnici i pripravnički staž, kao i volonteri, riješeni su također na isti način.
Odgovornost drţavnih sluţbenika
Drţavni sluţbenik moţe odgovarati disciplinski i materijalno.
Kaznena, odnosno prekršajna odgovornost ne iskljuĉuje disciplinsko kaţnjavanje za isto djelo koje je bilo predmet kaznenog, odnosno prekršajnog postupka, bez obzira na to je li drţavni sluţbenik osloboĊen kaznene, odnosno prekršajne odgovornosti.
Disciplinska i materijalna odgovornost, kao i prestanak radnog odnosa, na isti su
način ili s nebitnim razlikama riješeni u zakonu Federacije BiH i Republike Srpske, s tim
što se novčana kazna,prema ovom zakonu, može izreći u rasponu od 20 do 30% od plaće i
to u trajanju od šest mjeseci.
Prava drţavnih sluţbenika pri promjeni u organizaciji organa uprave
Promjena u organizaciji republiĉkog organa uprave moţe uslijediti u sluĉaju: ukidanja republiĉkog organa uprave ili njegovog razdvajanja ili spajanja sa drugim republiĉkim organom uprave, promjene nadleţnosti i promjene u njegovoj unutarnjoj organizaciji.
Ako republiĉki organ uprave bude ukinut, a njegov djelokrug poslova ne preuzme nijedan republiĉki organ uprave, drţavni sluţbenici iz ukinutog republiĉkog organa uprave postaju nerasporeĊeni.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
181
Ako drugi ili novi organ uprave preuzima poslove ili dio poslova iz nadleţnosti ukinutog republiĉkog organa uprave, preuzima i drţavne sluţbenike koji su radili na preuzetim poslovima, rješenjem koje donosi rukovoditelj republiĉkog organa uprave koji preuzima djelokrug poslova republiĉkog organa uprave koji se ukida.
U sluĉaju razdvajanja ili spajanja dva ili više republiĉkih organa uprave u novi republiĉki organ uprave, svi drţavni sluţbenici imaju status nerasporeĊenih do donošenja novog pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, a poslije se drţavni sluţbenici rasporeĊuju na odgovarajuća radna mjesta.
Ako se drţavni sluţbenik koji je ostao nerasporeĊen u roku od tri mjeseca ne rasporedi na radno mjesto koje odgovara njegovoj struĉnoj spremi u istom ili drugom republiĉkom organu uprave, proglašava se viškom na temelju kriterija koje donosi Vlada, na prijedlog Agencije, te uz pribavljeno mišljenje nadleţnog sindikata.
Drţavnom sluţbeniku koji je proglašen viškom pripada pravo na:
a) dokup staţa, sukladno Zakonu o mirovinsko-invalidskom osiguranju ili
b) otpremninu, sukladno Posebnom kolektivnom ugovoru za uposlenike u organima uprave.
Odluĉivanje o pravima i duţnostima drţavnih sluţbenika
O pravima i duţnostima drţavnog sluţbenika rješenjem odluĉuje rukovoditelj organa, ako ovim zakonom nije drukĉije odreĊeno. Pri odluĉivanju o pravima i duţnostima drţavnog sluţbenika primjenjuju se pravila općeg upravnog postupka, ako ovim ili posebnim zakonom nije drukĉije odreĊeno.
Drţavni sluţbenik ima pravo podnijeti prigovor i u sluĉaju kada rukovoditelj organa u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva ne odluĉi o pravu ili obvezi na koje se zahtjev odnosi.
Ako rukovoditelj organa u utvrĊenom roku ne odluĉi o podnesenom prigovoru ili ako drţavni sluţbenik nije zadovoljan odlukom povodom podnesenog prigovora, drţavni
sluţbenik se moţe obratiti Odboru za ţalbe, u roku od 15 dana od dana prijema, odnosno isteka roka u kojem je trebalo odluĉiti o podnesenom prigovoru.
Rješenje Odbora je konaĉno i protiv njega se moţe, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja, pokrenuti spor pred nadleţnim sudom.
Drţavni sluţbenik se moţe za zaštitu svojih prava obratiti sindikatu.
Centralni registar kadrova i planiranje upošljavanja drţavnih sluţbenika
Naĉin izrade i sadrţaj kadrovskog plana utvrdit će Agencija.
Republiĉki organi uprave mogu osnovati posebnu unutarnju organizacijsku jedinicu za voĊenje kadrovske politike ili sistematizirati posebno radno mjesto.
Agencija putem Centralnog registra kadrova vodi centralnu kadrovsku evidenciju, koja sluţi za upravljanje kadrovima i drugim potrebama u oblasti radnih odnosa.
Centralna kadrovska evidencija vodi se kao informatiĉka baza podataka.
Republiĉki organi uprave duţni su dostaviti podatke za centralnu kadrovsku evidenciju u roku od osam dana od dana nastanka podataka.
Podaci upisani u centralnu kadrovsku evidenciju dostupni su rukovoditeljima i drugim
osobama koje odluĉuju o pravima i duţnostima drţavnih sluţbenika i upravnim inspektorima.
Svaki drţavni sluţbenik ima pravo na uvid u one podatke iz centralne kadrovske evidencije koji se na njega odnose.
Odredbe ovog zakona o podacima koji se upisuju u centralnu kadrovsku evidenciju o drţavnim sluţbenicima primjenjuju se i na namještenike.
MATO TADIĆ
182
Odbor drţavne uprave za ţalbe
Odbor ima status neovisnoga organa ĉije su nadleţnosti utvrĊene ovim zakonom. Odbor ima predsjednika i dva ĉlana. Predsjednika i ĉlanove Odbora imenuje Vlada na temelju javnog natjeĉaja na razdoblje od ĉetiri godine s mogućnošću ponovnog izbora.
Predsjednik, ĉlanovi Odbora i ostali uposlenici nemaju status drţavnoga sluţbenika, a prava iz radnoga odnosa ostvaruju sukladno općem propisu o radu.
Pravila postupka i naĉin odluĉivanja povodom ţalbe ureĊuju se poslovnikom koji
donosi Odbor, a objavljuje se u "Sluţbenom glasniku Republike Srpske".
Sukladno ovom zakonu i podzakonskim propisima, Odbor odluĉuje u drugom stupnju o ţalbama koje se odnose na statusna pitanja drţavnih sluţbenika, i to na zahtjev:
a) drţavnog sluţbenika,
b) sudionika javnog natjeĉaja i
c) republiĉkog organa uprave u kojem drţavni sluţbenik obavlja svoju duţnost
Pod statusnim pitanjem drţavnog sluţbenika podrazumijeva se zasnivanje radnog odnosa, rasporeĊivanje, ocjenjivanje, napredovanje, disciplinska i materijalna odgovornost i prestanak radnog odnosa.
Odluke Odbora su konaĉne i protiv njih se moţe pokrenuti spor pred nadleţnim sudom.
Namještenici
Radna mjesta namještenika reguliraju se uredbom Vlade. Za popunu slobodnog radnog mjesta namještenika potrebno je da je radno mjesto utvrĊeno pravilnikom i da je njegovo popunjavanje sukladno donesenom kadrovskom planu.
O pravima i duţnostima namještenika rješenjem odluĉuje rukovoditelj organa.
Namještenik ima pravo na plaću, naknade i druga primanja prema zakonu kojim se
ureĊuju plaće za drţavne sluţbenike.
Na prava i duţnosti namještenika primjenjuju se opći propisi o radu, kolektivni ugovor i odredbe koje se odnose na prava i duţnosti drţavnih sluţbenika, dio koji se odnosi na ocjenjivanje, dio koji se odnosi na struĉno usavršavanje i osposobljavanje, dio koji se odnosi na odgovornost drţavnih sluţbenika, prestanak radnog odnosa, prava pri promjeni organizacije organa uprave, planiranja i upravljanja kadrovima u organima uprave, te centralni registar iz ovog zakona.
Nadzor nad primjenom ovog zakona i kaznene odredbe
Nadzor nad provedbom ovog zakona vrši ministarstvo nadleţno za poslove uprave putem upravne inspekcije.
Poslovi nadzora odnose se na usklaĊenost pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta sa zakonom i podzakonskim propisima, zakonitost provedbe internog oglasa i javnog natjeĉaja, zakonitost rasporeĊivanja, premještaja i napredovanja drţavnih sluţbenika, pravodobnost i pravilnost dostavljanja podataka koji se upisuju u Centralni registar drţavnih sluţbenika (kadrova), usklaĊenost popunjavanja radnih mjesta s kadrovskim planom, kao i na druga pitanja u svezi s radnim odnosom u republiĉkim organima uprave.
Novĉanom kaznom od 500,00 do 1.500,00 KM kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u republiĉkom organu uprave.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
183
II.2.6. ZAKON O MIROVINSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU2
Uvodne
napomene - temeljne odredbe
2 "Sluţbeni glasnik RS" br. 106/05. 20/07, 113/07, 33/08, 1/09, 71/09, 106/09 i 118/09
Doprinosi za mirovinsko i invalidsko osiguranje
Sredstva za ostvarivanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja osiguravaju se
uplatom doprinosa i iz drugih izvora utvrĊenih ovim zakonom, a osnovice i stopa za
obraĉun doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje utvrĊuju se zakonom. Obveznik je
duţan doprinos za mirovinsko i invalidsko osiguranje uplatiti za sve zaposlene radnike -
osiguranike, prilikom isplate plaća i drugih primanja po osnovi rada na koja se, sukladno
zakonu, plaća doprinos.
Fond vodi evidenciju i vrši kontrolu obraĉunavanja i plaćanja doprinosa za mirovinsko i
invalidsko osiguranje.
Mirovinski staţ - staţ osiguranja i staţ sa uvećanim trajanjem
U staţ osiguranja raĉuna se vrijeme koje je osiguranik proveo poslije navršene 15. godine
ţivota u obveznom i dobrovoljnom osiguranju, kao i staţ koji je dokupljen sukladno zakonu.
Staţ osiguranja s uvećanim trajanjem raĉuna se osiguranicima koji su radili puno radno
vrijeme:
1) sa tjelesnim oštećenjem od najmanje 70%;
2) kao vojni invalidi od 1 do VI grupe;
3) kao civilni invalidi rata od I do VI grupe;
4) kao slijepa osoba, osoba oboljela od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih
oboljenja, paraplegije, cerebralne i djeĉje paralize i multiple skleroze, kao i osiguraniku koji
je ostvario novĉanu naknadu za pomoć i njegu za vrijeme trajanja radnog odnosa, bez obzira
na postotak tjelesnog oštećenja. Ovakav staţ se raĉuna kao staţ od 15 mjeseci.
Staţ osiguranja s uvećanim trajanjem raĉuna se i osiguraniku koji radi na naroĉito teškim i
za zdravlje štetnim radnim mjestima, ili u odreĊenim djelatnostima na naroĉito teškim
poslovima i na poslovima na kojima poslije navršavanja odreĊenih godina ţivota osiguranik
ne moţe uspješno obavljati svoju profesionalnu djelatnost. Stupanj uvećanja staţa
osiguranja ovisi o teţini štetnosti rada, odnosno prirodi posla, i moţe iznositi najviše do
50%.
Poseban staţ
U poseban staţ u dvostrukom trajanju raĉuna se:
1) pripadniku oruţanih snaga bivše SFRJ - vrijeme uĉešća u oruţanim sukobima na
teritoriju Hrvatske poslije 17. kolovoza 1990. godine;
2) pripadniku Vojske Republike Srpske i pripadniku Ministarstva unutarnjih poslova
Republike Srpske - vrijeme neposredne ratne opasnosti i ratnog stanja na teritoriju Bosne i
Hercegovine poslije 4. kolovoza 1991. godine;
3) pripadniku Vojske i pripadniku Ministarstva unutarnjih poslova bivše Republike Srpske
Krajine - vrijeme uĉešća u oruţanim sukobima na teritoriju bivše SFRJ poslije 4. kolovoza
1991. godine, pod uvjetom da imaju prebivalište na teritoriju Republike;
4) graĊaninu Republike - vrijeme uĉešća u antifašistiĉkoj i oslobodilaĉkoj borbi tijekom 20.
stoljeća kao pripadniku srpske, crnogorske, Vojske u
otadţbini i Jugoslavenske vojske. Ovim osobama raĉuna se u poseban staţ u dvostrukom
trajanju i vrijeme provedeno u zarobljeništvu, kao i vrijeme provedeno na lijeĉenju i
medicinskoj rehabilitaciji zbog posljedica bolesti ili povreda zadobivenih u oruţanim
sukobima i zarobljeništvu.
Dokup staţa
Za osiguranika koji ne ispunjava uvjete propisane za ostvarivanje prava za starosnu
mirovinu, poslodavac, odnosno sam osiguranik, moţe dokupiti nedostajući staţ, ako tim
staţem ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na mirovinu, a najviše tri godine. Dokup staţa
moţe se vršiti godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. U mirovinski staţ
MATO TADIĆ
184
raĉuna se samo ono vrijeme dokupljenog staţa za koje su obveze po toj osnovi uplaćene u
cijelosti.
Matiĉna evidencija
Zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske vodi matiĉnu evidenciju o
osiguranicima, obveznicima uplate doprinosa i korisnicima prava iz mirovinskog i
invalidskog osiguranja.
Matiĉna evidencija ustrojava se i vodi prema jedinstvenim metodološkim naĉelima,
unošenjem podataka u matiĉnu evidenciju prema Jedinstvenom kodeksu zaporki, koji
donosi Fond.
Struĉna sluţba Fonda je obvezna, godinu dana prije ispunjenja uvjeta za stjecanje prava na
starosnu mirovinu, obavijestiti pismeno osiguranika, na njegov zahtjev, o ĉinjenicama
relevantnim za ostvarivanje tog prava, radi uvida o registriranim podacima u matiĉnoj
evidenciji.
Fond je duţan osiguraniku, na njegov zahtjev, izdati uvjerenje o podacima unesenim u
matiĉnu evidenciju. Ovo uvjerenje ima karakter javne isprave.
Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja i uvjeti za njihovo ostvarenje
Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, prema ovom zakonu, su:
1) za sluĉaj starosti - starosna mirovina;
2) za sluĉaj invalidnosti - invalidska mirovina, prekvalifikacija ili dokvalifikacija i
rasporeĊivanje, odnosno zaposlenje na drugom odgovarajućem poslu, kao i pravo na
novĉanu naknadu po osnovi korištenja prava na prekvalifikaciju, dokvalifikaciju ili
rasporeĊivanja, odnosno zapošljavanja na drugom odgovarajućem poslu, ili po osnovi
ĉekanja na rasporeĊivanje, odnosno zaposlenje na drugom radnom mjestu;
3) za sluĉaj smrti osiguranika, odnosno korisnika osobne mirovine -obiteljska mirovina.
Starosna mirovina, uvjeti za stjecanje prava na starosnu mirovinu
Pravo na starosnu mirovinu stjeĉe osiguranik kad navrši 65 godina ţivota i najmanje 20
godina staţa osiguranja. Osiguranik koji nema 20 godina staţa
osiguranja stjeĉe pravo na starosnu mirovinu kad navrši 65 godina ţivota i najmanje 25
godina mirovinskog staţa. Osiguranik koji navrši 40 godina staţa osiguranja stjeĉe pravo na
starosnu mirovinu, bez obzira na godine ţivota. Osiguranik kojem je utvrĊen poseban staţ u
dvostrukom trajanju stjeĉe pravo na starosnu mirovinu kad navrši 40 godina mirovinskog
staţa, bez obzira na godine ţivota. Izuzetno od uvjeta za stjecanje prava na starosnu
mirovinu, osiguranik -ţena, ako to zahtijeva, stjeĉe pravo na starosnu mirovinu kad navrši
60 godina ţivota i najmanje 20 godina staţa osiguranja ili kad navrši 35 godina staţa
osiguranja, bez obzira na godine ţivota.
Osiguranik koji je proveo najmanje 15 godina efektivnog rada na naroĉito teškim i za
zdravlje štetnim poslovima stjeĉe pravo na starosnu mirovinu pod uvjetom daje navršio 55
godina ţivota i najmanje 30 godina mirovinskog staţa.
Prava po osnovi invalidnosti - pojam invalidnosti
Invalidnost, u smislu ovog zakona, postoji kada se utvrdi da je kod neke osobe, zbog trajnih
promjena u zdravstvenom stanju prouzrokovanih povredom na radu, profesionalnom
bolešću, povredom izvan rada ili bolešću, koje se ne mogu otkloniti lijeĉenjem ili mjerama
medicinske rehabilitacije, nastao gubitak ili smanjenje sposobnosti za rad na radnom mjestu
na koje je bila rasporeĊena na dan ocjenjivanja radne sposobnosti.
Smanjenje sposobnosti za rad postoji kada osiguranik s radnim naporom koji ne ugroţava
njegovo zdravstveno stanje moţe, sa ili bez prekvalifikacije ili dokvalifikacije, raditi na
drugom radnom mjestu sa punim radnim vremenom.
Gubitak sposobnosti za rad kod osiguranika postoji kad se utvrdi da osiguranik trajno nije
sposoban za svoj posao niti za drugi posao s punim radnim vremenom, sa ili bez
prekvalifikacije ili dokvalifikacije.
Povreda na radu
Povredom na radu smatra se svaka povreda osiguranika prouzrokovana neposrednim i
kratkotrajnim mehaniĉkim, fiziĉkim ili kemijskim djelovanjem, povreda prouzrokovana
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
185
Kao i prethodna dva zakona, i ovaj će biti izloţen u skraćenoj verziji zbog dva razloga: prvo, ispitivaĉi ispituju iz ovog zakona samo dio koji se odnosi na vrste mirovine i vrste
mirovinskog staţa, a drugo, instituti su isti kao i u zakonu Federacije BiH.
Kao i u zakonu Federacije, i ovim zakonom ustanovljava se obvezno mirovinsko i invalidsko osiguranje i ureĊuju prava i obveze po osnovi tog osiguranja. Ovim zakonom ustanovljava se i mogućnost da se osobe koje nisu obuhvaćene obveznim osiguranjem
osiguraju na mirovinsko i invalidsko osiguranje, tzv. dobrovoljno osiguranje.
Obvezno osiguranje
Osiguranicima, u smislu ovog zakona, smatraju se osobe koje su obvezno osigurane na mirovinsko i invalidsko osiguranje u Fondu, te osobe kojima je, sukladno ovom zakonu, priznato svojstvo osiguranika u dobrovoljnom osiguranju. Obvezno su osigurani na mirovinsko i invalidsko osiguranje:
1) osobe u radnom odnosu;
2) osobe koje samostalno obavljaju zanatsko-poduzetniĉku djelatnost;
3) osobe koje obavljaju vjersku duţnost ili vjersku sluţbu.
Dobrovoljno osiguranje
Osoba koja obavlja poljoprivrednu djelatnost kao jedino ili glavno zanimanje i osoba koja nije obvezno osigurana na mirovinsko i invalidsko osiguranje moţe se dobrovoljno osigurati na mirovinsko i invalidsko osiguranje, ako:
1) na dan podnošenja zahtjeva za prijem na osiguranje ima navršenih najmanje 15
godina ţivota;
2) ima opću zdravstvenu sposobnost;
3) ima prebivalište na teritoriju Republike.
UtvrĊivanje svojstva osiguranika
Svojstvo osiguranika u mirovinskom i invalidskom osiguranju utvrĊuje Fond, i to: na
temelju prijave osiguranja koju podnosi poslodavac; na temelju prijave osiguranja koju podnosi organizacija za zapošljavanje; na temelju prijave osiguranja koju podnosi osiguranik; na temelju prijave osiguranja koju podnosi nadleţni organ vjerske zajednice; na temelju zahtjeva za prijem u osiguranje, prijave osiguranja i odgovarajućih dokaza o ispunjavanju uvjeta za stjecanje svojstva osiguranika koju podnosi osoba za koju se utvrĊuje
svojstvo osiguranika.
Prijava osiguranja za utvrĊivanje svojstva osiguranika podnosi se u roku od osam dana od dana stjecanja osnove prema kojoj se osigurava.
naglim promjenama poloţaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama
fiziološkog stanja organizma, ako je takva povreda uzroĉno vezana za obavljanje poslova na
odreĊenom radnom mjestu, odnosno za djelatnost po osnovi koje povrijeĊena osoba ima
svojstvo osiguranika prema ovom zakonu. Povredom na radu smatra se i povreda koju
osiguranik pretrpi na redovnom putu od stana do mjesta rada i obratno, na putu poduzetom
radi stupanja na posao koji mu je osiguran, odnosno radi obavljanja djelatnosti po osnovi
koje je osiguran.
S povredom na radu izjednaĉena je povreda;
1) zadobivena za vrijeme sudjelovanja u oruţanim sukobima na teritoriju Bosne i
Hercegovine pripadnika Vojske Republike Srpske i pripadnika Ministarstva unutarnjih
poslova Republike, kao i druge povrede i oboljenja koja su nastala kao posljedica vršenja
poslova i zadataka u oblasti obrane i uvjeta ţivota u zarobljeništvu.
UPRAVNO 1 RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
186
MATO TADIĆ
MATO TADIC
188
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
189
2) koju su graĊani Republike kao pripadnici Jugoslavenske armije zadobili za
vrijeme oruţanih sukoba na teritoriju Hrvatske.
Profesionalne bolesti
Profesionalne bolesti, u smislu ovog zakona, odreĊene su bolesti koje su kod
osiguranika nastale kao posljedica duţeg neposrednog utjecaja procesa rada i uvjeta rada na odreĊenim poslovima ili djelatnostima. Listu profesionalnih bolesti i poslova na kojima se te bolesti pojavljuju i uvjete pod kojima se smatraju profesionalnim bolestima utvrĊuje ministarstvo nadleţno za poslove mirovinskog i invalidskog osiguranja.
Ocjenjivanje radne sposobnosti
UtvrĊivanje invalidnosti i drugih osnova za stjecanje i ostvarivanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja vrše organi vještaĉenja Fonda.
Organe vještaĉenja Fonda, naĉin i postupak vještaĉenja i kontrole utvrĊuje Fond općim aktom, sukladno zakonu.
Invalid rada, prema ovom zakonu, osiguranik je koji je na temelju invalidnosti stekao pravo na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju ili pravo na rasporeĊivanje na drugi odgovarajući posao, odnosno zaposlenje prema preostaloj radnoj sposobnosti ili pravo na invalidsku mirovinu.
Prava po osnovi preostale sposobnosti za rad
Osiguranik kod kojeg postoji preostala sposobnost za rad ima pravo:
1) na rasporeĊivanje na odgovarajuće radno mjesto, odnosno pravo na odgovarajuće zaposlenje;
2) na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju;
3) na odgovarajuće novĉane naknade, sukladno ovom zakonu.
Ova prava osigurava poslodavac i to do stjecanja uvjeta za mirovinu ili rasporeĊivanja prekvalifikacijom na drugo radno mjesto.
Invalidska mirovina - uvjeti za stjecanje prava
Pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik:
1) kod kojeg je nastao gubitak sposobnosti za rad, gubitak sposobnosti za obavljanje djelatnosti po osnovi kojom je osiguran ili gubitak sposobnosti za privreĊivanje;
2) kod kojeg je utvrĊena preostala sposobnost za rad, uz prethodnu prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju, ali mu se ne osigura pravo na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju zato što je na dan nastanka invalidnosti stariji od 55 godina ţivota.
Obiteljska mirovina - ĉlanovi obitelji koji stjeĉu pravo na obiteljsku mirovinu
U sluĉaju smrti osiguranika ili korisnika starosne i invalidske mirovine, pravo na obiteljsku mirovinu, pod uvjetima utvrĊenim ovim zakonom, stjeĉu:
1) udovica, odnosno udovac;
2) razvedeni supruţnik, ako mu je odlukom suda utvrĊeno pravo na izdrţavanje;
3) dijete, roĊeno u braku ili izvan braka, usvojeno dijete ili pastorĉe;
4) otac i majka, oĉuh i maćeha, usvojitelj osiguranika ili korisnika osobne mirovine, koje je osiguranik ili korisnik osobne mirovine izdrţavao do svoje smrti;
5) dijete bez oba roditelja ili dijete koje ima jednog ili oba roditelja koji su potpuno i trajno nesposobni za rad, koje je osiguranik ili korisnik osobne mirovine izdrţavao do svoje smrti. Ĉlanovi obitelji koji su pravomoćnom presudom osuĊeni za umišljajno kazneno djelo lišavanja ţivota osiguranika ili korisnika
MATO TADIC
190
osobne mirovine ne mogu steći pravo na obiteljsku mirovinu po osnovi njihove smrti.
Obiteljskim domaćinstvom smatraju se supruţnici i njihova djeca (roĊena u braku i izvan braka, usvojena i pastorĉad), otac i majka, oĉuh i maćeha, usvojitelj i usvojenik.
Ĉlan obitelji umrlog osiguranika ili korisnika osobne mirovine stjeĉe pravo na obiteljsku mirovinu:
1) ako je osiguranik na dan smrti ispunjavao uvjete propisane ovim zakonom za
stjecanje prava na starosnu ili invalidsku mirovinu;
2) ako je umrli na dan smrti bio korisnik osobne mirovine.
Udovica stjeĉe pravo na obiteljsku mirovinu:
1) ako je na dan suprugove smrti navršila 45 godina ţivota;
2) ako je na dan suprugove smrti bila potpuno nesposobna za privreĊivanje ih ako je takva nesposobnost nastala u roku jedne godine od dana suprugove smrti;
3) ako je poslije suprugove smrti ostalo jedno ili više djece koja ispunjavaju uvjete za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu po tom suprugu, a udovica obavlja roditeljske duţnosti prema toj djeci. Ako udovici pravo na obiteljsku mirovinu prestane prije navršene 45. godine ţivota, moţe ponovno ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu kad navrši 45 godina ţivota.
Udovica koja do suprugove smrti nije navršila 45 godina ţivota, ali je imala navršenih 40 godina ţivota, stjeĉe pravo na obiteljsku mirovinu kad navrši 45 godina ţivota, a prije ako postane potpuno nesposobna za privreĊivanje.
Udovac stjeĉe pravo na obiteljsku mirovinu:
1) ako je na dan suprugine smrti navršio 55 godina ţivota;
2) ako je na dan suprugine smrti bio potpuno nesposoban za privreĊivanje, ili ako je takva nesposobnost nastala u roku jedne godine poslije suprugine smrti;
3) ako je poslije suprugine smrti ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na obiteljsku mirovinu po tom suprugu, a udovac obavlja roditeljsku duţnost prema toj djeci.
Ako udovcu pravo na obiteljsku mirovinu prestane prije navršene 55. godine ţivota, moţe ponovno ostvariti pravo kad navrši 55 godina ţivota. Udovac koji u tijeku korištenja prava po ovoj osnovi navrši 55 godina ţivota zadrţava trajno pravo na obiteljsku mirovinu.
Udovac koji do suprugine smrti nije navršio 55 godina ţivota, ali je imao navršenih 50 godina ţivota, stjeĉe pravo na obiteljsku mirovinu kad navrši 55 godina ţivota.
Udovac koji je do suprugine smrti ili do prestanka prava na obiteljsku mirovinu navršio 50 godina ţivota stjeĉe pravo na obiteljsku mirovinu prije navršenih 55 godina ţivota ako postane potpuno nesposoban za privreĊivanje.
Pravo na obiteljsku mirovinu stjeĉe i supruţnik iz razvedenog braka, ako mu je pravomoćnom sudskom odlukom utvrĊeno pravo na izdrţavanje. Pravo na obiteljsku mirovinu stjeĉe ĉlan obitelji koji nije u radnom odnosu, odnosno koji nije poduzetnik.
Dijete stjeĉe pravo na obiteljsku mirovinu i pravo mu pripada do navršene 15. godine ţivota, a ako je na redovnom školovanju, za sve vrijeme školovanja, ali najkasnije do navršene 26. godine ţivota. U vrijeme sluţenja vojnog roka djetetu se isplaćuje 50% mirovine.
Obiteljska mirovina odreĊuje se:
1) poslije smrti osiguranika - od invalidske mirovine koja bi osiguraniku pripadala za sluĉaj gubitka sposobnosti za rad;
2) poslije smrti korisnika osobne mirovine - od mirovine koja je umrlom pripadala na dan smrti.
Pravo na osobnu i obiteljsku mirovinu pripada od dana kada su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava koji su propisani ovim zakonom. Ako je zahtjev za ostvarivanje prava na
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
191
starosnu i obiteljsku mirovinu podnesen nakon ispunjenja uvjeta za ostvarivanje prava, pravo na isplatu mirovine pripada od dana podnošenja zahtjeva, ako je podnositelj ispunjavao uvjete za stjecanje prava na taj dan. Izuzetno, pravo na isplatu mirovine pripada od dana smrti osiguranika ili korisnika osobne mirovine, ako je zahtjev za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu podnesen u roku od 60 dana od dana smrti.
Pokretanje postupka za ostvarivanje prava iz mirovinskog ili invalidskog
osiguranja
Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja moţe ostvariti osoba kojoj je, prema
odredbama ovog zakona, utvrĊeno svojstvo osiguranika.
Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja koja osigurava Fond ostvaruju se na naĉin utvrĊen ovim zakonom i propisima o općem upravnom postupku. Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja koja osigurava poslodavac ostvaruju se na naĉin utvrĊen općim aktom poslodavca, sukladno propisima o radnim odnosima i ovom zakonu.
Postupak za ostvarivanje prava na starosnu i invalidsku mirovinu pokreće se na zahtjev osiguranika. Zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu moţe se podnijeti nakon prestanka osiguranja. Postupak za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu pokreće se na zahtjev ĉlana obitelji umrlog osiguranika, odnosno ĉlana obitelji umrlog korisnika osobne mirovine. Postupak za utvrĊivanje mirovinskog staţa pokreće se na zahtjev osiguranika, odnosno korisnika mirovine, kao i na zahtjev ĉlana obitelji umrlog osiguranika, odnosno korisnika mirovine. Postupak za ostvarivanje prava na starosnu ili invalidsku mirovinu i za utvrĊivanje mirovinskog staţa pokreće se i na zahtjev osobe koja smatra da ispunjava uvjete za ostvarivanje prava utvrĊenih ovim zakonom, ako je osoba imala svojstvo osiguranika prema ranijim propisima.
Ponovno utvrĊivanje mirovine
Korisniku starosne ili invalidske mirovine koji zasniva radni odnos ili otpoĉne obavljati djelatnost po osnovi koje je obvezno osiguran odredit će se, na njegov zahtjev, novi iznos mirovine prema novoj mirovinskoj osnovi i ukupnom mirovinskom staţu, pod uvjetom da je naknadno navršeni staţ osiguranja duţi od godine dana.
Korisniku mirovine koji podnese zahtjev za izmjenu ranijeg rješenja o pravu, na temelju ĉinjenica koje su nastupile poslije donošenja rješenja o priznavanju prava na mirovinu, pravo pripada od prvog dana narednog mjeseca kad je korisnik mirovine podnio zahtjev za pokretanje postupka.
Isplata po osnovi prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja
Mirovina i ostala novĉana primanja iz mirovinskog i invalidskog osiguranja utvrĊuju se u mjeseĉnom iznosu i isplaćuju se unazad, u tekućem mjesecu za protekli mjesec. Dospjela primanja koja nisu mogla biti isplaćena zbog okolnosti koje je prouzrokovao korisnik primanja ne mogu se naknadno isplatiti.
Fond je obvezan korisniku prava isplaćivati mirovinu, bez obzira na mjesto prebivališta ili boravka. Isplata mirovine u inozemstvo vrši se sukladno odredbama
meĊunarodnih sporazuma o socijalnom osiguranju, a u sluĉaju kad sporazum nije zakljuĉen, isplata se vrši prema naĉelu reciprociteta.
Korisnik prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja obvezan je, u roku od osam dana, prijaviti svaku ĉinjenicu koja je od utjecaja na korištenje ili obujam prava. Korisnik mirovine kojem se mirovina isplaćuje izvan Republike, bez obzira na naĉin isplate, obvezan je na kraju kalendarske godine dostaviti Fondu potvrdu o ţivotu.
Prestanak prava
Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja prestaju smrću korisnika prava, s tim što se mirovina koja pripada za mjesec u kojem je nastupila smrt korisnika mirovine isplaćuje ĉlanovima obitelji umrlog za cijeli mjesec. Prava iz mirovinskog i invalidskog
MATO TADIC
192
osiguranja prestaju i u sluĉaju kad se naknadno utvrdi da nisu bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava.
Ĉlanu obitelji kod kojeg u tijeku korištenja prava na obiteljsku mirovinu zbog nastalih promjena više ne postoje uvjeti za korištenje prava, pravo na obiteljsku mirovinu prestaje od
dana nastale promjene, bez obzira na to kad je pokrenut postupak. Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja prestaju i na zahtjev korisnika prava, od prvog narednog dana nakon podnošenja zahtjeva za prestanak prava, bez obzira na razlog, ako u zahtjevu nije naveden datum za prestanak prava.
Pravo na obiteljsku mirovinu prestaje udovici mladoj od 45 godina, odnosno udovcu mlaĊem od 55 godina ţivota, koji stupe u brak, izuzev ako pravo na obiteljsku mirovinu nisu ostvarili zbog potpune nesposobnosti za privreĊivanje.
Postupak za rješavanje i zaštita prava
O pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja i o utvrĊivanju mirovinskog staţa
odluĉuje Fond.
U postupku ostvarivanja prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja u Fondu se osigurava dvostepenost. Protiv prvostupanjskog rješenja moţe se izjaviti ţalba organu odreĊenom općim aktom Fonda. Ţalba ne odlaţe izvršenje rješenja, izuzev u sluĉaju kad se ţalbom pobija utvrĊena invalidnost i opasnost od nastanka invalidnosti. Protiv rješenja Fonda donesenog povodom ţalbe, te rješenja donesenog u vršenju revizije, moţe se podnijeti tuţba nadleţnom sudu u roku od 30 dana od dana dostavljanja rješenja.
Organi i struĉna sluţba Fonda
Organi Fonda su upravni odbor, nadzorni odbor i ravnatelj.
Fondom upravlja Upravni odbor. Upravni odbor Fonda sastoji se od devet ĉlanova,
ukljuĉujući i predsjednika. Pet ĉlanova Upravnog odbora imenuje se iz reda osiguranika, a ĉetiri iz reda korisnika mirovine.
Nadzor nad radom i poslovanjem Fonda vrši Nadzorni odbor. Nadzorni odbor Fonda sastoji se od tri ĉlana, ukljuĉujući i predsjednika. Dva ĉlana Nadzornog odbora imenuju se iz reda osiguranika, a jedan iz reda korisnika mirovine.
Ravnatelj Fonda zastupa i predstavlja Fond u odnosima sa trećim osobama, rukovodi radom i poslovanjem Fonda i radom struĉne sluţbe Fonda, odgovara za zakonitost rada Fonda i obavlja druge poslove, sukladno zakonu i Statutu Fonda. Za ravnatelja Fonda moţe biti imenovan diplomirani pravnik ili diplomirani ekonomista s pet godina radnog iskustva na rukovodećim poslovima. Ravnatelja Fonda imenuje i razrješava Vlada putem javnog natjeĉaja, prema postupku propisanom zakonom. Imenovanje ravnatelja Fonda vrši se na vrijeme od ĉetiri godine.
Predsjednika i ĉlanove Upravnog odbora i predsjednika i ĉlanove Nadzornog odbora Fonda imenuje i razrješava Vlada putem javnog natjeĉaja. Imenovanje se vrši na vrijeme od
ĉetiri godine, s tim da mogu biti razriješeni i prije isteka vremena na koje su imenovani.
Kaznene odredbe
Za prekršaje iz ovog zakona pravna osoba se moţe kazniti u iznosu od 2.000,00 do 15.000,00 KM, a odgovorna fiziĉka osoba od 100,00 do 3.000,00 KM.
MATO TADIĆ
¡3? 2̂ 3
PROGRAM PRAVOSUDNOG ISPITA
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
I. UPRAVNO PRAVO
1.1. ZAKON O ORGANIZACIJI ORGANA UPRAVE U FEDERACIJI
BOSNE I HERCEGOVINE
Ovaj zakon je obrađen u dijelu državnog programa pod točkom 1.2.1., pa upućujem
na taj tekst.
1.2. ZAKON O UPRAVNOM POSTUPKU3
Uvodne napomene i opće odredbe
U drţavnom programu je predstavljen Zakon o upravnom postupku na razini drţave, pod toĉkom 1.1.2., koji je u suštini isti kao i ovaj, s tim daje ovaj zakon prilagoĊen ureĊenju Federacije BiH, pa, budući da su instituti isti, samo će se dati kraći pregled ovog federalnog zakona, a u svemu ostalom upućujem na dio teksta obraĊen pod toĉkom 1.1.2. drţavnog programa.
Ovaj zakon regulira postupanje organa uprave Federacije Bosne i Hercegovine i organa uprave kantona, kao i gradskih i općinskih sluţbi za upravu i drugih organa kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjujući propise, rješavaju o pravima, obvezama ili pravnim interesima graĊana, pravnih osoba ili drugih stranaka. Kantoni mogu donositi dopunska pravila sukladno ovom zakonu.
Pojedina pitanja postupka za odreĊenu upravnu oblast mogu se samo izuzetno
federalnim zakonom urediti drukĉije nego što su ureĊena ovim zakonom.
Načela postupka su ista kao i u državnom zakonu. Stvarna i
mjesna nadleţnost
Stvarna i mjesna nadleţnost je nešto drukĉija s obzirom na sloţeno ureĊenje
Federacije BiH. Ona se, u biti, u upravnom postupku odreĊuje prema propisima kojima se ureduje odreĊena upravna oblast ili prema propisima kojima se odreĊuje nadleţnost pojedinih organa.
Mjesna nadleţnost se odreĊuje prema federalnim propisima kojima su ureĊene federalne jedinice (kantoni) Federacije, kao i prema propisima o teritorijalnoj podjeli općina i prema propisima o organizaciji federalnih i kantonalnih organa uprave, odnosno prema gradskim i općinskim propisima o organizaciji gradskih i općinskih sluţbi za upravu.
Za rješavanje u upravnim stvarima u prvom stupnju stvarno je nadleţan federalni i kantonalni organ uprave, odnosno gradska i općinska sluţba za upravu, ako zakonom ili odlukom gradskog, odnosno općinskog vijeća nije odreĊena nadleţnost drugog organa.
Federalni organi uprave rješavaju u prvom stupnju u onim upravnim stvarima iz iskljuĉive nadleţnosti Federacije i zajedniĉke nadleţnosti Federacije i kantona, koje su federalnim zakonom stavljene u nadleţnost tih organa, osim pitanja koja su federalnim
3 "Sluţbene novine Federacije BiH" br. 2/98 i 48/99
MATO TADIĆ
¡3? 2̂ 3
zakonom prenesena na kantonalne organe uprave, odnosno gradske i općinske sluţbe za upravu, kao i u upravnim stvarima iz nadleţnosti kantona koje su zakonom kantona prenesene na federalne organe uprave.
Kantonalni organi uprave rješavaju u prvom stupnju u upravnim stvarima koje su kantonalnim zakonom stavljene u nadleţnost kantonalnih organa uprave i u upravnim stvarima koje su federalnim zakonom prenesene na kantonalne organe uprave.
Gradske, odnosno općinske sluţbe za upravu rješavaju u prvom stupnju u upravnim stvarima iz oblasti uprave i samouprave koje su statutom grada, odnosno općine i propisom gradskog, odnosno općinskog vijeća stavljene u nadleţnost gradskih, odnosno općinskih sluţbi za upravu, kao i u upravnim stvarima koje su federalnim i kantonalnim zakonom prenesene u nadleţnost tih sluţbi.
Mjesna nadleţnost se odreĊuje:
1) u stvarima koje se odnose na nekretninu - prema mjestu gdje se nekretnina nalazi;
2) u stvarima koje se odnose na djelatnost nekog organa, poduzeća (društva), ustanove ili druge pravne osobe - prema mjestu njihovog sjedišta. U stvarima koje se odnose na djelatnost poslovnih jedinica pravnih osoba, nadleţnost se odreĊuje prema sjedištu poslovne jedinice;
3) u stvarima koje se odnose na voĊenje radnje ili na profesionalnu djelatnost pojedinih osoba koja se obavlja ili se ima obavljati u odreĊenom mjestu -prema sjedištu radnje, odnosno prema mjestu gdje se djelatnost obavlja;
4) u ostalim stvarima - prema prebivalištu stranke. Kad postoji više stranaka, nadleţnost se odreĊuje prema stranci prema kojoj je zahtjev upravljen. Ako stranka nema prebivalište u Federaciji, nadleţnost se odreĊuje prema mjestu njezinog boravišta, a ako nema ni boravišta, onda prema mjestu njezinog posljednjeg prebivališta, odnosno boravišta u Federaciji.
Ako se mjesna nadleţnost ne moţe odrediti prema nekom od navedenih kriterija, ona
se odreĊuje prema mjestu gdje je nastao povod za voĊenje postupka.
U stvarima koje se odnose na brod ili zrakoplov, ili u kojima je povod za voĊenje postupka nastao na brodu ili zrakoplovu, mjesna nadleţnost se odreĊuje prema matiĉnoj luci broda, odnosno matiĉnom pristaništu zrakoplova.
Ako bi istodobno bila mjesno nadleţna dva ili više organa, nadleţan je onaj organ koji
je prvi pokrenuo postupak, ali se mjesno nadleţni organi mogu sporazumjeti koji će od njih voditi postupak.
Svaki mjesno nadleţni organ izvršit će na svom podruĉju one radnje postupka koje ne trpe odlaganje.
Svaki organ pazi po sluţbenoj duţnosti u tijeku cijelog postupka na svoju stvarnu i mjesnu nadleţnost.
Sukob nadleţnosti
Sukobe nadleţnosti u upravnom postupku izmeĊu organizacijskih jedinica federalnih organa uprave koje se nalaze izvan sjedišta federalnog organa uprave, a osnovane su sa zadatkom da obavljaju odreĊene upravne poslove iz nadleţnosti federalnog organa uprave,
rješava federalni organ uprave iz ĉije nadleţnosti obavljaju poslove te organizacijske jedinice.
Sukob nadleţnosti u upravnom postupku na razini Federacije rješava:
1) izmeĊu federalnih organa uprave, izmeĊu federalnih organa uprave i federalnih ustanova, kao i izmeĊu federalnih ustanova - Vlada Federacije Bosne i Hercegovine;
2) izmeĊu organa uprave dva ili više kantona - Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine;
MATO TADIĆ
¡3? 2̂ 3
3) izmeĊu institucija koje imaju javne ovlasti s podruĉja dva ili više kantona, kao i sukobe nadleţnosti izmeĊu tih institucija i federalnih organa uprave -Vrhovni sud Federacije;
4) izmeĊu federalnih organa uprave i federalnih ustanova i kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova, kao i federalnih i kantonalnih institucija koje imaju javne ovlasti - Vrhovni sud Federacije.
Sukobe nadleţnosti u upravnom postupku izmeĊu vlada dva ili više kantona, odnosno
izmeĊu Vlade Federacije i vlade kantona, rješava Vrhovni sud Federacije.
Sukob nadleţnosti u upravnom postupku u kantonu rješava:
1) izmeĊu kantonalnih organa uprave, izmeĊu kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova, kao i izmeĊu kantonalnih ustanova - vlada kantona;
2) izmeĊu kantonalnih institucija koje imaju javne ovlasti i kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova - najviši sud kantona.
Sukob nadleţnosti u upravnom postupku u općini rješava:
1) izmeĊu općinskih sluţbi za upravu, izmeĊu općinskih sluţbi za upravu i općinskih ustanova, kao i izmeĊu općinskih ustanova - općinski naĉelnik;
2) izmeĊu općinskih sluţbi za upravu dvije ili više općina - najviši sud kantona;
3) izmeĊu institucija koje imaju javne ovlasti s podruĉja dvije ili više općina, kao i sukobe nadleţnosti izmeĊu tih institucija i općinskih sluţbi za upravu - najviši sud kantona;
4) izmeĊu općinskih naĉelnika dvije ili više općina, odnosno izmeĊu općinskog naĉelnika i vlade kantona - najviši sud kantona.
Sukob nadleţnosti u upravnom postupku u gradu rješava:
1) izmeĊu gradskih sluţbi za upravu, izmeĊu gradskih sluţbi za upravu i gradskih ustanova, kao i izmeĊu gradskih ustanova - gradonaĉelnik;
2) izmeĊu gradskih sluţbi za upravu i općinskih sluţbi za upravu - najviši sud kantona;
3) izmeĊu gradskih institucija koje imaju javne ovlasti, kao i sukobe nadleţnosti izmeĊu tih institucija i gradskih sluţbi za upravu i gradskih ustanova - najviši sud kantona.
Posebni sluĉajevi dostavljanja pismena
a) Dostavljanje pismena zakonskom zastupniku i punomoćniku
Ako više stranaka imaju zajedniĉkog zakonskog zastupnika ili punomoćnika u istom predmetu, dostavljanje se za sve njih vrši tom zakonskom zastupniku, odnosno punomoćniku. Ako stranka ima više punomoćnika, dovoljno je da se dostavljanje izvrši samo jednom od njih.
b) Dostavljanje pismena punomoćniku za primanje pismena
Stranka moţe ovlastiti odreĊenu osobu kojoj se imaju vršiti sva dostavljanja za nju. Kad stranka pismeno obavijesti o toj ovlasti organ koji vodi postupak, taj organ je obvezan sva dostavljanja vršiti ovom punomoćniku (punomoćnik za primanje pismena).
Punomoćnik za primanje pismena duţan je svaki akt bez odgaĊanja poslati stranci.
Dostavljanjem pismena punomoćniku za primanje pismena smatra se da je dostavljanje izvršeno stranci kojoj je pismeno imalo biti dostavljeno.
U pismenu koje se dostavlja punomoćniku za primanje pismena oznaĉit će se sve
osobe za koje se dostavljanje vrši.
c) Dostavljanje pismena organima vlasti, poduzećima (društvima),
ustanovama i drugim pravnim osobama
MATO TADIĆ
¡3? 2̂ 3
Dostavljanje pismena organima vlasti, poduzećima (društvima), ustanovama i drugim
pravnim osobama vrši se predajom pismena sluţbenoj osobi, odnosno osobi odreĊenoj za primanje pismena tih organa, odnosno pravnih osoba, ako za pojedine sluĉajeve nije drukĉije propisano.
d) Dostavljanje pismena ostalim osobama
Fiziĉkim osobama i pravnim osobama u inozemstvu, kao i stranim drţavama, meĊunarodnim organizacijama i osobama u Federaciji koje uţivaju diplomatski imunitet,
dostavljanje pismena se obavlja preko organa uprave nadleţnog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine, ako meĊunarodnim ugovorima nije drukĉije odreĊeno.
Drţavljanima Federacije koji se nalaze u inozemstvu dostavljanje izvoda iz matiĉnih knjiga, svjedodţaba, diploma, uvjerenja, potvrda i drugih pismena izdanih na zahtjev stranke moţe se obavljati neposredno. Dostavljanje ovih i drugih pismena moţe se obavljati
i preko diplomatskih i konzularnih predstavništava Bosne i Hercegovine u inozemstvu.
Vojnim osobama, pripadnicima policije, osobama zaposlenim u suhozemnom, rijeĉnom, pomorskom i zraĉnom saobraćaju dostavljanje pismena se moţe vršiti i preko njihove komande, odnosno organa ili pravne osobe u kojima su zaposleni, a osobama lišenim slobode dostavljanje pismena se vrši preko uprave ustanove u kojoj se nalaze.
e) Dostavljanje pismena javnim priopćenjem
Ako se radi o osobi ili više osoba koje organu nisu poznate ili koje se ne mogu odrediti, dostavljanje pismena će se izvršiti javnim priopćenjem na oglasnoj ploĉi organa koji je pismeno izdao. Smatra se daje dostavljanje pismena izvršeno poslije isteka 15 dana od dana isticanja priopćenja na oglasnoj ploĉi, ako organ koji je pismeno izdao ne odredi duţi rok. Osim objavljivanja na oglasnoj ploĉi, organ moţe objaviti priopćenje u novinama, odnosno drugim sredstvima javnog informiranja ili na koji drugi uobiĉajeni naĉin.
j) Odbijanje prijema pismena
Ako osoba kojoj je pismeno upućeno, odnosno odrasli ĉlan njegovog domaćinstva, bez zakonskog razloga odbije da primi pismeno, ili to uĉini osoba zaposlena u organu, poduzeću (društvu), ustanovi ili drugoj pravnoj osobi ili u odvjetniĉkom uredu, odnosno ako to uĉini osoba koju su za prijem pismena odredili naselje, grupa osoba i dr., dostavljaĉ će pismeno ostaviti u stanu ili radnom mjestu gdje je ta osoba zaposlena ili će pismeno pribiti na vrata stana ili prostorije gdje je zaposlena. To će se zabiljeţiti na dostavnici.
g) Promjena stana
Kad stranka ili njezin zakonski zastupnik u tijeku postupka promijene svoje prebivalište ili stan, duţni su o tome odmah obavijestiti organ koji vodi postupak.
Ako oni to ne uĉine, a dostavljaĉ i nakon istraţivanja ne moţe saznati kuda su se odselili, organ će odrediti da se sva daljnja dostavljanja pismena u postupku za tu stranku vrše pribijanjem pismena na oglasnoj ploĉi organa koji vodi postupak.
Rokovi i povrat u prijašnje stanje
Rokovi i povrat u prijašnje stanje riješeni su isto kao u državnom zakonu. Skraćeni
postupak
Organ moţe po skraćenom postupku riješiti stvar neposredno:
1) ako je stranka u svom zahtjevu navela ĉinjenice ili podnijela dokaze na podlozi kojih se moţe utvrditi stanje stvari, ili ako se to stanje moţe utvrditi na podlozi općepoznatih ĉinjenica ili ĉinjenica koje su organu poznate;
MATO TADIĆ
¡3? 2̂ 3
2) ako se stanje stvari moţe utvrditi na podlozi sluţbenih podataka kojima organ raspolaţe, a nije potrebno posebno saslušanje stranke radi zaštite njezinih prava, odnosno pravnih interesa;
3) u sluĉaju kad je propisom predviĊeno da se stvar moţe riješiti na podlozi ĉinjenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvrĊuju, ali su ĉinjenice ili okolnosti uĉinjene vjerojatnim, a iz svih okolnosti proizlazi da se zahtjevu stranke ima udovoljiti;
4) kad je rijeĉ o poduzimanju u javnom interesu hitnih mjera koje se ne mogu odgaĊati, a ĉinjenice na kojima rješenje treba biti utemeljeno su utvrĊene ili bar uĉinjene vjerojatnim.
Posebni ispitni postupak
Posebni ispitni postupak se provodi kad je to potrebno radi utvrĊivanja ĉinjenica i okolnosti koje su znaĉajne za razjašnjenje stvari ili radi davanja strankama mogućnosti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese.
Tijek ispitnog postupka odreĊuje, prema okolnostima pojedinog sluĉaja, sluţbena osoba koja vodi postupak, pridrţavajući se odredaba ovog zakona i propisa koji se odnose na stvar o kojoj je rijeĉ.
Stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku i, radi ostvarenja cilja postupka, davati potrebne podatke i braniti svoja prava i zakonom zaštićene interese, a sluţbena osoba je obvezna to omogućiti.
Stranka moţe iznositi ĉinjenice koje mogu utjecati na rješenje stvari i pobijati toĉnost navoda koji se ne slaţu s njezinim navodima. Ona ima pravo da sve do donošenja rješenja dopunjuje i objašnjava svoje tvrdnje, a ako to ĉini poslije odrţane usmene rasprave, duţna je da opravda zbog ĉega to nije uĉinila na raspravi.
Dokazivanje
Ĉinjenice na podlozi kojih se donosi rješenje utvrĊuju se dokazima.
Kao dokazno sredstvo upotrijebit će se sve što je podesno za utvrĊivanje stanja stvari i što odgovara pojedinom sluĉaju, kao što su: isprave, odnosno mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcija te kopije, svjedoci, izjava stranke, vještaci, uviĊaj.
Rješenje - organ koji donosi rješenje
Na podlozi ĉinjenica utvrĊenih u postupku, organ nadleţan za rješavanje donosi rješenje o stvari koja je predmet postupka.
Kad o stvari rješava kolegijalni organ, on moţe rješavati kad je prisutno više od polovine njegovih ĉlanova, a rješenje donosi većinom glasova prisutnih ĉlanova, ako zakonom ili drugim propisima nije odreĊena naroĉita većina.
Glede rješavanja upravne stvari u okviru organa izvršne vlasti, primjenjuju se odredbe ovog zakona, ako posebnim propisima koji ureduju ta pitanja o kojima rješenje donosi organ izvršne vlasti nije drukĉije odreĊeno.
Zakljuĉak
Zakljuĉkom se odluĉuje o pitanjima koja se tiĉu postupka, kao i u onim pitanjima u
kojima je ovim zakonom predviĊeno da se donosi zakljuĉak, i drugim pitanjima u svezi s provedbom postupka, a koja se ne rješavaju rješenjem.
Pravni lijekovi - redovni pravni lijek - ţalba
Protiv rješenja donesenog u prvom stupnju stranka ima pravo ţalbe.
MATO TADIĆ
¡3? 2̂ 3
Tuţitelj, pravobranitelj i drugi organi, kad su zakonom ovlašteni, mogu izjaviti ţalbu
protiv rješenja kojim je povrijeĊen zakon u korist pojedinaca ili pravne osobe, a na štetu javnog interesa.
Pravo ţalbe protiv prvostupanjskih rješenja federalnih organa uprave i federalnih ustanova ureduje se federalnim zakonom iz odgovarajuće upravne oblasti.
Pravo ţalbe protiv prvostupanjskih rješenja kantonalnih organa uprave i ustanova, koja se donose na temelju zakona kantona, ureduje se zakonom kantona iz odgovarajuće upravne oblasti.
Protiv rješenja domova Parlamenta Federacije i zakonodavnog tijela kantona, odnosno
gradskog i općinskog vijeća, kao i rješenja Vlade Federacije i vlade kantona, donesenog u prvom stupnju, ne moţe se izjaviti ţalba.
Ako protiv prvostupanjskih rješenja iz ovog ĉlanka ţalba nije dopuštena, neposredno se moţe pokrenuti upravni spor u nadleţnom sudu.
Ţalba mora biti dopuštena protiv svih prvostupanjskih rješenja u kojima je zakonom iskljuĉen upravni spor.
Nadleţnost organa za rješavanje o ţalbi
Ako je u prvostupanjskom upravnom postupku rješavano na temelju statuta ili propisa općinskog vijeća, u okviru iskljuĉivih prava i duţnosti općine, o ţalbi protiv tih rješenja u
drugom stupnju rješava općinski organ odreĊen statutom općine, odnosno organ
odreĊen propisom općinskog vijeća.
Ako je u prvostupanjskom upravnom postupku rješavano na temelju statuta ili propisa gradskog vijeća, u okviru iskljuĉivih prava i obveza grada, u drugom stupnju protiv tih rješenja rješava gradski organ iz odgovarajuće upravne oblasti odreĊen statutom grada, odnosno organ odreĊen propisom gradskog vijeća.
Protiv prvostupanjskih rješenja općinskog naĉelnika i gradonaĉelnika, odnosno općinskih i gradskih sluţbi za upravu, koja su u upravnom postupku donesena na temelju kantonalnog zakona ili drugog kantonalnog propisa, u drugom stupnju rješava nadleţni kantonalni organ iz odgovarajuće upravne oblasti, ako kantonalnim zakonom nije utvrĊena
nadleţnost drugog organa.
Protiv prvostupanjskih rješenja općinskog naĉelnika i gradonaĉelnika, odnosno općinskih i gradskih sluţbi za upravu, koja su u upravnom postupku donesena na temelju federalnog zakona ili drugog federalnog propisa, u drugom stupnju rješava nadleţni federalni organ uprave iz odgovarajuće upravne oblasti, ako federalnim zakonom nije utvrĊena nadleţnost drugog organa.
O ţalbi protiv prvostupanjskih rješenja kantonalnih organa uprave i ustanova donesenih na temelju zakona i drugih propisa kantona rješava nadleţni organ kantona odreĊen zakonom kantona.
O ţalbi protiv prvostupanjskih rješenja kantonalne uprave, odnosno kantonalne ustanove, koje se nalaze u sustavu kantonalnog organa uprave, rješava kantonalni organ uprave u ĉijem se sastavu nalazi ta uprava, odnosno ustanova
O ţalbi protiv prvostupanjskih rješenja organizacijskih jedinica kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova, koje su osnovane izvan sjedišta kantonalnog organa uprave i kantonalne ustanove, sa zadatkom da obavljaju odreĊene upravne poslove iz nadleţnosti kantonalnog organa uprave i kantonalne ustanove, rješava kantonalni organ uprave i kantonalna ustanova kojoj pripada ta organizacijska jedinica.
O ţalbi protiv prvostupanjskih rješenja kantonalnih organa uprave i kantonalnih ustanova donesenih na temelju federalnih zakona i drugih federalnih propisa rješava nadleţni federalni organ uprave, odnosno federalna ustanova iz odgovarajuće upravne oblasti.
MATO TADIĆ
¡3? 2̂ 3
O ţalbi protiv prvostupanjskih rješenja federalne uprave, odnosno federalne ustanove, koje se nalaze u sastavu federalnog organa uprave, rješava federalni organ uprave u ĉijem se sastavu nalazi ta uprava, odnosno ustanova.
O ţalbi protiv prvostupanjskih rješenja organizacijskih jedinica federalnih organa uprave i federalnih ustanova, koje su osnovane izvan sjedišta federalnog organa uprave i federalne ustanove, sa zadatkom da obavljaju odreĊene upravne poslove iz nadleţnosti federalnog organa uprave i federalne ustanove, rješava federalni organ uprave i federalna ustanova kojima pripada ta organizacijska jedinica.
O ţalbi protiv prvostupanjskih rješenja federalnih organa uprave i federalne ustanove
rješava federalni organ odreĊen federalnim zakonom.
O ţalbi protiv prvostupanjskog rješenja koje donosi poduzeće (društvo), ustanova ili
druga pravna osoba rješava organ odreĊen statutom, odnosno drugim općim aktom tih pravnih osoba, ako zakonom nije propisano da o ţalbi rješava drugi organ.
O ţalbi protiv prvostupanjskog rješenja institucije koja ima javne ovlasti rješava organ odreĊen statutom te institucije, ako zakonom kojim je dana javna ovlast nije propisano da o ţalbi rješava organ uprave, odnosno drugi organ.
Ţalba protiv rješenja se podnosi u roku od 15 dana, ako zakonom nije drukĉije
odreĊeno. Rok za ţalbu za svaku osobu i za svaki organ kojima se rješenje dostavlja raĉuna se od dana dostavljanja rješenja.
U ţalbi se mora navesti rješenje koje se pobija, te naziv organa koji ga je donio, broj i datum rješenja. Dovoljno je da ţalitelj u ţalbi izloţi u kojem je pogledu nezadovoljan rješenjem, ali ţalbu ne mora posebno obrazloţiti.
U ţalbi se mogu iznositi nove ĉinjenice i novi dokazi, ali je ţalitelj duţan obrazloţiti
zbog ĉega ih nije iznio u prvostupanjskom postupku.
Ţalba se neposredno predaje ili šalje poštom organu koji je donio prvostupanjsko rješenje.
Radprvostupanjskog organa povodom žalbe, rješavanje drugostupanjskog organa,
žalba kad prvostupanjsko rješenje nije doneseno u zakonskom roku (šutnja
administracije), rok za donošenje rješenja povodom žalbe i dostavljanje
drugostupanjskog rješenja isto su uređeni kao u državnom zakonu.
Izvanredni pravni lijekovi
Obnova postupka: Ovaj pravni lijek je isto uređen kao i u državnom zakonu.
Osobiti sluĉajevi poništavanja, ukidanja i mijenjanja rješenja
Mijenjanje i poništavanje rješenja u svezi s upravnim sporom, zahtjev za zaštitu
zakonitosti, poništavanje i ukidanje rješenja prema pravu nadzora, ukidanje i mijenjanje pravomoćnog rješenja uz pristanak ili na zahtjev stranke, izvanredno ukidanje rješenja i proglašavanje rješenja ništavnim riješeni su na isti način kao i u državnom zakonu.
Pitanja izvršenja rješenja i zaključka su isto riješena kao i u državnom zakonu.
Mjere za provoĊenje zakona
Mjere za provoĊenje ovog zakona djelomiĉno su iste kao i u drţavnom zakonu, meĊutim, postoji strukturalna razlika zbog sloţenog ureĊenja Federacije BiH.
Institucije koje imaju javne ovlasti ne mogu u upravnom postupku koji one vode same primjenjivati prisilne mjere privoĊenja ili dovoĊenja, nego će se ta institucija obratiti kantonalnom organu uprave nadleţnom za poslove opće uprave, radi primjene te prinudne mjere, ako federalnim, odnosno kantonalnim zakonom nije odreĊen drugi organ. Na traţenje institucije koja ima javne ovlasti, taj kantonalni organ je ovlašten primijeniti predviĊenu prisilnu mjeru privoĊenja, odnosno dovoĊenja, ako se utvrdi daje to nuţno radi provedbe postupka. Nadleţni organ je duţan odgovoriti u roku od pet dana, a ako to ne
MATO TADIĆ
¡3? 2̂ 3
uĉini, organ-javna institucija koja je traţila pomoć uloţit će prigovor Federalnom ministarstvu pravde u roku od osam dana od isteka roka od pet dana.
Ovaj organ duţan je odluĉiti o prigovoru u roku od tri dana od prijema prigovora.
Osobe koje rade u organima Federacije, odnosno kantona, polaţu struĉni ispit prema federalnim propisima koji se odnose na polaganje struĉnog ispita sluţbenika federalnih organa uprave.
Rukovoditelji federalnih i kantonalnih organa uprave, a u gradu -gradonaĉelnik i u općini - općinski naĉelnik, odnosno rukovoditelji institucija koje imaju javne ovlasti, odgovorni su za pravilnu i dosljednu primjenu ovog zakona, a naroĉito su odgovorni da se upravne stvari rješavaju u zakonom propisanim rokovima.
Nadleţna upravna inspekcija ima pravo zahtijevati pokretanje postupka odgovornosti u nadleţnom organu protiv rukovoditelja organa uprave, odnosno rukovoditelja institucije
koja ima javne ovlasti, koji propuste vršenje duţnosti iz ovog zakona.
U gradu je gradonaĉelnik, a u općini općinski naĉelnik obvezan jedanput godišnje podnijeti pismeno izvješće gradskom, odnosno općinskom vijeću o rješavanju upravnih stvari u upravnom postupku u okviru svih gradskih, odnosno općinskih sluţbi za upravu.
Kantonalni organi uprave i upravne ustanove obvezni su da godišnje izvješće 0 rješavanju upravnih stvari u upravnom postupku iz svoje nadleţnosti podnesu kantonalnoj vladi, a federalni organ uprave i federalne ustanove izvješće podnose Vladi Federacije.
Federalni ministar pravde propisuje, po potrebi, obrasce za pozive, dostavnice, nareĊenja za privoĊenje, odnosno dovoĊenje, zapisnike, zapisnike u vidu knjiga, kao i za druge akte u upravnom postupku za potrebe federalnih organa uprave i federalnih ustanova i federalnih institucija koje imaju javne ovlasti.
Rukovoditelj kantonalnog organa uprave nadleţnog za opću upravu propisuje, po potrebi, obrasce za potrebe kantonalnih organa uprave i upravnih ustanova, kantonalnih institucija koje imaju javne ovlasti i za gradske i općinske sluţbe za upravu.
Nadzor nad provoĊenjem zakona i kaznene odredbe
Nadzor nad provoĊenjem ovog zakona u federalnim organima uprave i federalnim ustanovama i drugim federalnim organima, u federalnim institucijama koje imaju javne ovlasti i u kantonalnim organima uprave i gradskim i općinskim sluţbama za upravu, u pitanjima u kojima ti organi, sluţbe i institucije u upravnom postupku rješavaju o upravnim stvarima na temelju federalnog zakona ili drugog federalnog propisa, vrši Federalno ministarstvo pravde.
Nadzor nad provedbom ovog zakona u kantonalnim organima uprave i kantonalnim ustanovama, i drugim kantonalnim organima, u gradskim i općinskim sluţbama za upravu, kao i institucijama koje vrše javne ovlasti na temelju kantonalnog zakona, u pitanjima u kojima organi, sluţbe i institucije u upravnom postupku rješavaju o upravnim stvarima na temelju kantonalnog zakona 1 drugog kantonalnog propisa, kao i propisa općinskog i gradskog vijeća, vrši kantonalni organ uprave nadleţan za poslove pravosuĊa.
Ovaj zakon propisuje niz prekršaja za nepoštivanje pojedinih odredaba ovog zakona. Prekršajna novĉana kazna se kreće u rasponu od 1.000,00 do 8.000,00 KM za pravne osobe, odnosno institucije, a od 150,00 do 1.200,00 KM za odgovornu fiziĉku osobu u instituciji ili pravnoj osobi.
1.3. ZAKON O UPRAVNIM SPOROVIMA4
Uvodne
napomene i temeljne odredbe
4 "Sluţbene novine Federacije BiH" broj 9/05
MATO TADIĆ
¡3? 2̂ 3
U drţavnom programu se nalazi Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (1.1.3). Ovaj zakon regulira pitanje pokretanja upravnog spora pred Sudom BiH u odnosu na akte institucija BiH, dok Zakon o upravnim sporovima u Federaciji BiH regulira pitanje pokretanja upravnog spora u okviru Federacije BiH, protiv akata institucija Federacije, odnosno kantona, grada i općine. Instituti su isti, ali je razlika u nadleţnim sudovima za postupanje povodom tuţbe u upravnom sporu. Stoga, da se ne bi ponavljao, ovaj zakon će ovdje biti izloţen u skraćenoj verziji, a za sve što nije ovdje izloţeno upućujem na isti drţavni zakon koji je obraĊen u drţavnom programu pod toĉkom 1.1.3. Dakle, radi ostvarivanja sudske zaštite prava graĊana, gospodarskih i drugih društava, ustanova i drugih pravnih osoba u Federaciji Bosne i Hercegovine, kantonu, gradu i općini, te radi osiguranja zakonitosti, sudovi u upravnim sporovima odluĉuju o zakonitosti akata kojima organi uprave i sluţbe za upravu u općini i gradu, odnosno gospodarska i druga društva, ustanove i druge pravne osobe koje imaju javne ovlasti, rješavaju o pravima i obvezama pojedinaca i pravnih osoba u pojedinaĉnim upravnim stvarima.
Pravo pokretanja upravnoga spora ima pojedinac ili pravna osoba ako smatra da joj je upravnim aktom povrijeĊeno koje pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na Zakonu, te pod istim uvjetima pojedinac ili pravna osoba koji su sudjelovali u upravnom postupku radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa (zainteresirana osoba).
Upravni spor moţe pokrenuti i nadleţni pravobranitelj kada je upravnim aktom povrijeĊen Zakon na štetu Federacije, kantona, grada ili općine koju on, prema zakonu, zastupa, kao i u drugim sluĉajevima odreĊenim ovim Zakonom.
Upravni spor moţe pokrenuti i ombudsman, a i intervenirati u postupku koji je u tijeku kad u obavljanju poslova iz svoje nadleţnosti naĊe da su upravnim aktom povrijeĊeni ljudsko dostojanstvo, prava i slobode pojedinca zajamĉeni Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i instrumentima navedenim u aneksu toga Ustava.
Presude sudova donijete u upravnim sporovima obvezne su.
Nadleţnost suda u upravnim sporovima
Upravne sporove rješava kantonalni sud, i to prema sjedištu prvostupanjskoga tijela, odnosno njegove organizacijske jedinice.
U upravnim sporovima sudi sudac pojedinac. Iznimno, u sloţenim predmetima upravnoga spora sudi se u vijeću od tri suca, o ĉemu odluĉuje predsjednik vijeća za upravne sporove.
Sukob nadleţnosti izmeĊu kantonalnih sudova glede rješavanja upravnoga spora
rješava Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine.
Upravni spor - akti protiv kojih se on moţe voditi
Upravni spor moţe se voditi samo protiv upravnoga akta kojim je nadleţno tijelo rješavalo o izvjesnom pravu ili obvezi pojedinca ili pravne osobe u kojoj upravnoj stvari.
Upravni spor moţe se pokrenuti protiv upravnoga akta koji je donijet u drugom stupnju ili protiv prvostupanjskoga upravnog akta, ako Zakonom nije dopuštena ţalba na taj akt u upravnome postupku.
Upravni spor se moţe pokrenuti i kada nadleţno tijelo o zahtjevu, odnosno o ţalbi stranke nije donijelo odgovarajući upravni akt u upravnome postupku, i da se stranka prethodno pisano obratila nadleţnoj upravnoj inspekciji koja u roku od 30 dana nije
postupila povodom njezinog zahtjeva.
Upravni spor se ne moţe voditi:
1) protiv akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana izvan upravnoga spora;
2) protiv akata donesenih u stvarima o kojima se prema izriĉitoj odredbi Zakona ne moţe voditi upravni spor;
MATO TADIĆ
¡3? 2̂ 3
3) u stvarima o kojima izravno, na temelju ustavnih ovlasti, odluĉuju domovi Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ili predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine i jedan od dopredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno zakonodavno tijelo kantona, osim kada je nadleţno tijelo pri donošenju upravnoga akta prekoraĉilo granice svoje nadleţnosti ih upravni akt nije donijelo izravno na temelju ustavnih ovlasti.
Tuţena strana u upravnome sporu je tijelo ĉiji se upravni akt pobija.
Tuţba, u pravilu, ne sprjeĉava izvršenje upravnoga akta protiv kojega je podnijeta. Na zahtjev tuţitelja, tijelo nadleţno za provedbu izvršenja pobijanog upravnog akta odgodit će izvršenje do donošenja sudske odluke, ako bi izvršenje nanijelo tuţitelju štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije protivna javnome interesu, niti bi se odgodom nanijela veća nenaknadiva šteta protivnoj stranci. Uz zahtjev za odgodom mora se priloţiti dokaz o podnijetoj tuţbi. Povodom svakog zahtjeva nadleţno tijelo mora donijeti rješenje najkasnije u roku od tri dana od primitka zahtjeva za odgodom izvršenja.
O odgodi izvršenja upravnoga akta protiv kojega je podnijeta tuţba moţe odluĉiti i nadleţni sud kojem je tuţba podnijeta, ako to pisano zatraţi tuţitelj. Ovaj zahtjev tuţitelj moţe podnijeti samo ako prethodno nije traţio odgodu izvršenja rješenja u organu uprave.
Postupak povodom upravnog spora
Upravni spor pokreće se tuţbom. Tuţba se podnosi u roku od 30 dana od dana dostave upravnoga akta stranci koja podnosi tuţbu, a ako im akt nije dostavljen, tuţbu mogu podnijeti u roku od 60 dana od dana dostave upravnoga akta stranci u ĉiju je korist upravni akt donijet.
Tuţba se predaje nadleţnome sudu izravno ili mu se šalje poštom preporuĉeno, a moţe se izjaviti i u zapisniku u nadleţnom sudu ili ma kojem drugom sudu.
Ako u upravnome postupku drugostupanjsko tijelo nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom odreĊenom kraćem roku donijelo rješenje povodom ţalbe stranke protiv prvostupanjskoga rješenja, a ne donese ga ni povodom zahtjeva upravne inspekcije kojoj se stranka obratila, stranka moţe pokrenuti upravni spor kao da joj je ţalba odbijena.
Na isti naĉin stranka moţe postupiti i kada, povodom njezinog zahtjeva, prvostupanjsko tijelo u upravnome postupku nije donijelo rješenje protiv ĉijeg akta zakonom nije dopuštena ţalba.
Ako u upravnome postupku prvostupanjsko tijelo protiv ĉijeg je akta ţalba dopuštena nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom odreĊenom kraćem roku donijelo rješenje povodom zahtjeva, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostupanjskome tijelu. Protiv rješenja drugostupanjskoga tijela stranka moţe pokrenuti upravni spor, a moţe ga pokrenuti i ako drugostupanjsko tijelo ne donese rješenje u propisanome roku.
U tuţbi se ne mogu iznositi nove ĉinjenice i predlagati novi dokazi, osim ako nesumnjivo ukazuju na to da je ĉinjeniĉno stanje oĉito drukĉije od onoga koje je utvrĊeno u upravnome postupku i pod uvjetom da tuţitelj pruţi dokaze o tome kako ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predloţiti do okonĉanja upravnoga postupka. Svaka stranka
duţna je dokazati ĉinjenice na koje se poziva.
Za odbacivanje tuţbe ili obustavu postupka vrijede ista pravila kao u drţavnom zakonu.
O upravnim sporovima sud rješava nejavno, po sucu pojedincu ili u sjednici.
Ako stranka u sporu zatraţi da prisustvuje nejavnome rješavanju ili da se u predmetu odrţi javna rasprava, sud je duţan izvijestiti stranke i zainteresirane osobe, ako ih ima, o datumu nejavnoga rješavanja i njihovu pravu da tome rješavanju prisustvuju, odnosno odrţati usmenu raspravu javno.
Sud, u pravilu, rješava spor na podlozi ĉinjenica koje su utvrĊene u upravnome
postupku. Zakonitost pobijanog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tuţbe i pri tome je vezan razlozima tuţbe.
MATO TADIĆ
¡3? 2̂ 3
Ako sud povodom zahtjeva iz tuţbe utvrdi daje pobijani upravni akt ništavan, poništit će ga, a ako su razlozi ništavnosti sadrţani i u prvostupanjskome upravnom aktu, poništit će i taj akt.
Kada odluĉuje u vijeću, sud donosi presudu, odnosno rješenje većinom glasova sudskoga vijeća. O vijećanju i glasovanju vodi se posebni zapisnik, koji potpisuju svi
ĉlanovi vijeća i zapisniĉar. Vijećanje i glasovanje obavlja se bez prisutnosti stranaka.
Sud rješava spor presudom. Presudom se tuţba uvaţava ili odbija kao neutemeljena.
Ako se tuţba uvaţava, presudom se upravni akt poništava i rješava upravna stvar, ili će sud presudom uvaţiti tuţbu, poništiti upravni akt i odrediti u kojem će smislu nadleţno
tijelo donijeti rješenje. Ako sam rješava, takva presuda u svemu zamjenjuje poništeni upravni akt.
U sluĉajevima u kojima se ne odluĉuje presudom, sud donosi rješenje.
Presuda, odnosno rješenje sadrţi: oznaĉenje suda, broj i datum, uvod koji obuhvaća ime i prezime predsjednika vijeća, ĉlanova vijeća, odnosno suca pojedinca i zapisniĉara, oznaĉenje stranaka i njihovih zastupnika, kratko oznaĉenje predmeta spora i dan kada je
presuda, odnosno rješenje donijeto, izreku i obrazloţenje. Izreka mora biti odvojena od obrazloţenja. U presudi se moraju ocijeniti svi navodi tuţbe.
Izvornu presudu, odnosno rješenje potpisuju predsjednik vijeća i zapisniĉar, odnosno sudac pojedinac ako je donio odluku bez nazoĉnosti stranaka ili nejavno. Presuda, odnosno rješenje se izdaje strankama u ovjerenu prijepisu.
Protiv odluke donijete u upravnome sporu ne moţe se izjaviti ţalba.
Zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke i postupak povodom
zahtjeva
Protiv pravomoćne odluke kantonalnoga suda donijete u upravnome sporu stranka moţe podnijeti zahtjev za izvanrednim preispitivanjem sudske odluke Vrhovnome sudu Federacije ili kantonalnom sudu.
Vrhovnome sudu Federacije stranka moţe podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje zbog povrede federalnoga zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnoga zakona o postupku, koja je mogla biti od utjecaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda.
Kantonalnom sudu stranka moţe podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnoga zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnoga zakona o postupku, koja je mogla biti od utjecaja na rješenje stvari.
Zahtjev za izvanredno preispitivanje ne moţe se podnijeti zbog povrede pravila
postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje.
Zahtjev se moţe podnijeti u roku od 30 dana od dana dostave stranci sudske odluke protiv koje se podnosi zahtjev. O zahtjevu za izvanredno preispitivanje odluĉuje nadleţni sud u vijeću od tri suca.
Zahtjev sadrţi oznaĉenje sudske odluke ĉije se preispitivanje predlaţe, kao i razloge i obujam u kojem se predlaţe preispitivanje te odluke. Nadleţan je onaj sud koji je inaĉe nadleţan za postupanje u ovoj upravnoj stvari.
Kantonalnom sudu protiv ĉije odluke je podnijet zahtjev tuţeno tijelo duţno je, na njegov zahtjev, najkasnije u roku od osam dana dostaviti sve spise predmeta koje je kantonalni sud duţan proslijediti Vrhovnome sudu Federacije u roku od tri dana po primitku predmeta, ako je zahtjev podnijet tome sudu.
Nadleţni sud presudom odbija ili uvaţava zahtjev. Presudom kojom zahtjev uvaţava nadleţni sud moţe ukinuti ili preinaĉiti sudsku odluku protiv koje je podnijet zahtjev.
Ako Vrhovni sud Federacije ukine sudsku odluku, predmet vraća kantonalnom sudu ĉija je odluka ukinuta, a ako kantonalni sud ukine sudsku odluku predmet vraća vijeću,
MATO TADIĆ
¡3? 2̂ 3
odnosno sucu pojedincu ĉija je odluka ukinuta. Taj sud, odnosno vijeće ili sudac pojedinac duţni su izvesti sve postupovne radnje, raspraviti pitanja na koja im je ukazao nadleţni sud i donijeti odgovarajuću odluku.
Ponavljanje postupka
Postupak okonĉan presudom ili rješenjem nadleţnoga suda ponovit će se na zahtjev stranke:
1) ako stranka dozna za nove ĉinjenice ili nade ili stekne mogućnost upotrijebiti nove dokaze na temelju kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju da su te
ĉinjenice, odnosno dokazi bih iznijeti ili upotrijebljeni na raspravi u ranijem sudskom postupku;
2) ako je do odluke suda došlo uslijed kaznenoga djela suca ili uposlenika suda, ili je odluka isposlovana prijevarnom radnjom zastupnika ili punomoćnika stranke, njegova protivnika ili protivnikova zastupnika ili punomoćnika, a takva je radnja kazneno djelo;
3) ako je odluka utemeljena na presudi donesenoj u kaznenoj ili graĊanskoj stvari, a
ta je presuda kasnije ukinuta drugom pravomoćnom sudskom odlukom;
4) ako je isprava na kojoj se temelji sudska odluka laţna ih laţno preinaĉena, ili ako je svjedok, vještak ili stranka, prilikom saslušanja pred sudom dao laţan iskaz, a odluka suda se temelji na tom iskazu;
5) ako stranka naĊe ili stekne mogućnost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom upravnom sporu;
6) ako stranci, odnosno zainteresiranoj osobi nije bila dana mogućnost
sudjelovanja u upravnome sporu.
Ponavljanje će se dopustiti samo ako stranka, bez svoje krivnje, nije bila u stanju te okolnosti iznijeti u ranijem postupku.
Ponavljanje postupka moţe se traţiti najkasnije u roku od 30 dana od dana kada je stranka doznala za razlog ponavljanja. Ako je stranka doznala za razlog ponavljanja prije okonĉanja postupka u sudu, ali taj razlog nije mogla upotrijebiti u tijeku postupka,
ponavljanje se moţe traţiti u roku od 30 dana od dana dostave sudske odluke. Nakon proteka pet godina od pravomoćnosti sudske odluke ponavljanje se ne moţe traţiti.
Ponavljanje postupka pokreće se tuţbom. O tuţbi za ponavljanje postupka rješava sud koji je donio odluku na koju se odnosi razlog za ponavljanje postupka, i to sudac pojedinac koji nije sudjelovao u donošenju te odluke.
U tuţbi se mora naroĉito navesti:
1) presuda ili rješenje donijeto u postupku ĉije se ponavljanje traţi;
2) zakonski temelj ponavljanja i dokazi, odnosno okolnosti koje ĉine vjerojatnim
postojanje toga temelja;
3) okolnosti iz kojih proizlazi daje tuţba podnijeta u zakonskome roku i ĉime se to
dokazuje;
4) u kojem smislu i u kojem opsegu se predlaţe izmjena presude, odnosno rješenja
donesenog u postupku ĉije se ponavljanje traţi.
O tuţbi za ponavljanje postupka sudac pojedinac odluĉuje bez odrţavanja rasprave.
Sud će odbaciti tuţbu rješenjem ako utvrdi da je tuţbu podnijela neovlaštena osoba ili da tuţba nije pravodobna ili da stranka nije uĉinila barem vjerojatnim postojanje zakonskoga temelja za ponavljanje.
Nakon isteka roka za odgovor na tuţbu, sud presudom rješava o tuţbi za ponavljanje
postupka.
Ako se ponavljanje postupka dopusti, stavit će se izvan snage ranija sudska odluka u cijelosti ili djelomiĉno. Ranije postupovne radnje na koje ne utjeĉu razlozi ponavljanja postupka neće se ponavljati. Presudom kojom se ponavljanje postupka dopušta riješit će se i
MATO TADIĆ
¡3? 2̂ 3
o glavnoj stvari. Protiv odluke suda donijete povodom tuţbe za ponavljanje postupka mogu se podnijeti pravni lijekovi.
Pravne lijekove moţe podnositi i ombudsman kada u obavljanju poslova iz svoje nadleţnosti nade da su sudskom odlukom povrijeĊeni ljudsko dostojanstvo, prava i slobode utvrĊeni Ustavom Federacije i instrumentima aneksa tog Ustava.
Postupak zaštite sloboda i prava pojedinca zajamĉenih Ustavom Federacije BiH
Pojedinac ĉija su prava ili temeljne slobode zajamĉeni Ustavom Federacije i instrumentima aneksa tog Ustava povrijeĊeni konaĉnim pojedinaĉnim aktom nadleţnoga tijela, ima pravo zahtijevati zaštitu tih prava i sloboda u nadleţnom sudu, sukladno ovome Zakonu, ako nije osigurana druga sudska zaštita.
O zahtjevima za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamĉenih Ustavom Federacije
rješava kantonalni sud.
Podnošenje zahtjeva za zaštitu sloboda i prava zajamĉenih Ustavom Federacije, kao i rješavanje tog zahtjeva u okviru suda, obavlja se sukladno slobodnoj primjeni odredaba ovoga Zakona koje se odnose na upravni spor. O zahtjevima sud odluĉuje rješenjem.
Pojedinac ĉija su prava i slobode povrijeĊeni podnosi zahtjev nadleţnome
kantonalnom sudu. U zahtjevu za zaštitu zbog nezakonite radnje navodi se: radnja, mjesto i vrijeme kada je ona uĉinjena, tijelo, odnosno pravna osoba kod koje je ta radnja uĉinjena, podaci o sluţbenoj osobi, odnosno odgovornoj osobi koja je touĉinila, dokazi o tome, kao i zahtjev za otklanjanjem zapreke ili ograniĉenja slobode ili prava koje se pobija nezakonitom radnjom. Zahtjev zbog nezakonite radnje moţe se podnijeti sve dok radnja traje.
O zahtjevu za zaštitu zbog nezakonite radnje odluĉuje kantonalni sud.
Sud povodom zahtjeva postupa hitno i na naĉin kojim se, ĉuvajući temeljna naĉela postupka, sudska odluka ima donijeti ĉim prije, a najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva.
Kada sud nade daje zahtjev utemeljen, donijet će rješenje kojim će zabraniti daljnje
ĉinjenje nezakonite radnje. U protivnome, odbit će zahtjev rješenjem.
Protiv ovakvog rješenja ne moţe se izjaviti ţalba, ali se moţe podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnome sudu Federacije u roku od osam dana od dana dostave rješenja stranci.
Kaznene odredbe
Novĉanom kaznom u iznosu od 1.500,00 KM do 5.000,00 KM kaznit će se za prekršaj institucija koja ima javne ovlasti ako povrijedi pojedine odredbe ovog zakona, a odgovorna fiziĉka osoba kaznit će se za prekršaj u iznosu od 200,00 do 800,00 KM.
1.4. ZAKON O FEDERALNIM MINISTARSTVIMA I DRUGIM TIJELIMA
FEDERALNE UPRAVE5
5 "Sluţbene novine Federacije BiH" br. 58/02, 19/03, 38/05, 2/06, 8/06, 61/06 i 52/09
9. Federalno ministarstvo zdravstva,
10. Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti
11. Federalno ministarstvo kulture i sporta,
12. Federalno ministarstvo trgovine,
13. Federalno ministarstvo prostornog ureĊenja,
14. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva,
15. Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta.
16. Federalno ministarstvo okoliša i turizma.
Ustavni sud Federacije BiH donio je presudu U-29/09 od 28. rujna 2010. godine, kojim je
utvrdio da odredbe ĉlanka 15. i 16. ovog Zakona nisu sukladne Ustavu Federacije BiH. Radi
MATO TADIĆ
¡3? 2̂ 3
Temeljne odredbe
Ovim zakonom osnivaju se federalna ministarstva, federalne uprave i federalne upravne organizacije, utvrĊuje njihov djelokrug i ureĊuju druga pitanja od znaĉaja za njihovu organizaciju i funkcioniranje. Poslove uprave iz okvira nadleţnosti Federacije vrše federalna ministarstva, federalne uprave i federalne upravne organizacije.
Federalna ministarstva su:
1. Federalno ministarstvo unutarnjih poslova - Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova,
2. Federalno ministarstvo pravde,
3. Federalno ministarstvo financija - Federalno ministarstvo finansija,
4. Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije,
5. Federalno ministarstvo prometa i komunikacija,
6. Federalno ministarstvo rada i socijalne politike,
7. Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica,
8. Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata -Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida oĊbrambeno-oslobodilaĉkog rata,
se o odredbama koje se odnose na Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti i Federalno
ministarstvo kulture i sporta.
U sastavu Federalnoga ministarstva unutarnjih poslova nalazi se Federalna uprava policije
koja vrši operativne poslove policije iz nadleţnosti Federalnoga ministarstva unutarnjih
poslova utvrĊene posebnim zakonom.
U sastavu Federalnog ministarstva pravde nalazi se Zavod za javnu upravu koji vrši struĉne
i druge poslove iz nadleţnosti Federacije koji se odnose na: utvrĊivanje unutarnje
organizacije federalnih ministarstava i drugih tijela federalne uprave s ciljem unapreĊenja
njihovog rada i organizacije i osiguranja uĉinkovitog rukovoĊenja; uvoĊenje suvremenih
tehniĉkih metoda i sredstava rada u organe i tijela uprave (informatiĉko-dokumentacijski
sustav); ureĊivanje naĉina ostvarivanja prava i duţnosti sluţbenika i namještenika iz radnih
odnosa, plaća i drugih naknada u općim aktima ministarstva i drugih tijela federalne uprave,
te suradnja sa nadleţnim sindikatom u odnosu na rješavanje tih pitanja.
U sastavu Federalnog ministarstva financija - Federalnog ministarstva finansija su: Porezna
uprava, Carinska uprava i Financijska policija.
Porezna uprava vrši upravne i druge struĉne poslove utvrĊene zakonom.
Carinska uprava vrši upravne i druge struĉne poslove utvrĊene zakonom.
Financijska policija vrši upravne i druge struĉne poslove utvrĊene zakonom.
U sastavu Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije su Zavod za mjeriteljstvo
i Federalna direkcija za namjensku industriju.
U sastavu Federalnog ministarstva prometa i komunikacija su Federalna direkcija za
civilno zrakoplovstvo - Federalna direkcija za civilnu avijaciju i Federalna direkcija
za izgradnju, upravljanje i odrţavanje autocesta.
U sastavu Federalnog ministarstva zdravstva je Federalna uprava za zaštitu od zračenja
i radijacijsku sigurnost.
U sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta - Federalno ministarstvo kulture i športa
nalazi se Zavod za zaštitu spomenika.
U sastavu Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva nalaze se
Federalna uprava za šumarstvo i Federalni zavod za zaštitu bilja u poljoprivredi.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA
MATO TADIĆ
208
Samostalne federalne uprave su:
1. Federalna uprava civilne zaštite,
2. Federalna uprava za geodetske i imovinskopravne poslove,
3. Federalna uprava za inspekcijske poslove.
Samostalne federalne upravne organizacije su:
1. Federalni zavod za statistiku,
2. Federalni hidrometeorološki zavod,
3. Arhiv Federacije,
4. Federalni zavod za programiranje razvoja
5. Federalna direkcija robnih rezervi,
6. Federalni zavod za agropedologiju,
7. Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo,
8. Federalni agromediteranski zavod Mostar,
9. Federalni zavod za geologiju.
Upravne organizacije imaju svojstvo pravne osobe, ako posebnim zakonom nije
drukĉije odreĊeno.
Sjedište federalnih ministarstava, uprava i upravnih organizacija
Sjedište federalnih ministarstava, federalnih uprava i federalnih upravnih organizacija
je u Sarajevu. Izuzetno, sljedeća federalna ministarstva i federalne upravne organizacije imaju sjedište u Mostaru:
Federalno ministarstvo trgovine,
Federalno ministarstvo prometa i komunikacija,
Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije,
Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti,
Federalno ministarstvo kulture i sporta.
Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta.
Federalni agromediteranski zavod Mostar.
RukovoĊenje federalnim ministarstvima, upravama i upravnim organizacijama
RukovoĊenje federalnim ministarstvima, federalnim upravama i federalnim upravnim organizacijama vrši se na naĉin predviĊen Zakonom o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Unutarnja organizacija federalnih ministarstava, federalnih uprava i federalnih upravnih organizacija utvrĊuje se pravilnikom o unutarnjoj organizaciji, koji priprema i podnosi Vladi Federacije na suglasnost rukovoditelj ministarstva (ministar), rukovoditelj samostalne uprave ili upravne organizacije.
1.5. ZAKON O VLADI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Obrađen u dijelu
državnog programa pod točkom 1.2.2.
1.6. ZAKON O DRŢAVLJANSTVU BOSNE I HERCEGOVINE Obrađen u dijelu
državnog programa pod točkom 1.1.6.
1.7. ZAKON O VIJEĆU MINISTARA BOSNE I HERCEGOVINE Obrađen u dijelu
državnog programa pod točkom 1.1.4.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA ______________________
209
II. RADNO PRAVO
ILI.ZAKON ORADU
Obrađen u dijelu državnog programa pod točkom 11.2.1.
II.2.ZAKON O MIROVINSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU Obrađen u dijelu
državnog programa pod točkom 11.23.
1.3. ZAKON O DRŢAVNOJ SLUŢBI FEDERACIJE BOSNE I
HERCEGOVINE
Obrađen u dijelu državnog programa pod točkom 11.2.2.
1.4. ZAKON O NAMJEŠTENICIMA U ORGANIMA DRŢAVNE
SLUŢBE U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE6
Što se ureĊuje ovim zakonom - temeljne odredbe
Ovim Zakonom se ureĊuju radnopravni status namještenika u organima drţavne uprave Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, grada i općina, poslovi koje obavljaju namještenici, plaće, naknade i druga prava, duţnosti i odgovornosti iz radnog odnosa i druga pitanja koja se odnose na radnopravni status namještenika u organima drţavne sluţbe u Federaciji.
Na radnopravni status namještenika u organima drţavne sluţbe primjenjuje se Zakon o radu i drugi opći propisi o radu i kolektivni ugovori, osim u pitanjima koja su ureĊena ovim
Zakonom.
Namještenici organa drţavne sluţbe imaju pravo, prema svom slobodnom izboru, organizirati sindikat, te se u njega uĉlaniti, sukladno statutu ili pravilima tog sindikata, kao što imaju pravo sukladno zakonu štrajkati.
Tko su namještenici - poslovi namještenika
Namještenici su osobe koje obavljaju poslove iz nadleţnosti organa drţavne sluţbe
koji su funkcionalno povezani sa poslovima osnovne djelatnosti iz nadleţnosti tih organa utvrĊenih propisom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i koji neposredno doprinose mogućnosti pravilnog i uĉinkovitog obavljanja poslova osnovne djelatnosti u cijelosti. To su, ustvari, dopunski poslovi osnovne djelatnosti i poslovi pomoćne djelatnosti.
Dopunski poslovi osnovne djelatnosti odnose se na odreĊene
struĉno-operativne, informacijsko-dokumentacijske,
raĉunovodstveno-materijalne i administrativno-tehniĉke poslove, a poslovi pomoćne
djelatnosti odnose se na operativno-tehniĉke i pomoćne poslove.
Vlade kantona mogu svojim propisom utvrditi dopunske poslove osnovne djelatnosti i poslove pomoćne djelatnosti iz nadleţnosti kantonalnih, gradskih i općinskih organa drţavne sluţbe, koji nisu obuhvaćeni propisom Federacije.
Radna mjesta namještenika s opisom poslova i uvjetima za njihovo vršenje utvrĊuju se
u pravilniku o unutarnjem ustroju organa drţavne sluţbe.
6 "Sluţbene novine Federacije BiH" br. 49/05 i 16/08
MATO TADIĆ
210
Duţnosti i prava namještenika su u suštini ista kao i kod drţavnih sluţbenika.
Odluĉivanje o pravima i duţnostima namještenika
O pravima, duţnostima i odgovornostima namještenika iz radnog odnosa odluĉuje rukovoditelj organa drţavne sluţbe, osim kada je ovim Zakonom ili drugim propisima utvrĊeno da o nekom pitanju odluĉuje drugi organ, s tim što o pravima, duţnostima i odgovornostima namještenika u općinskim i gradskim organima drţavne sluţbe odluĉuje općinski naĉelnik, odnosno gradonaĉelnik.
Rješenjem se odluĉuje o pravima, duţnostima i odgovornostima namještenika, a za donošenje i dostavljanje rješenja namješteniku primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o upravnom postupku.
Protiv rješenja namještenik ima pravo, u roku od 15 dana od dana primitka rješenja, uloţiti ţalbu Odboru drţavne sluţbe za ţalbe iz Zakona o drţavnoj sluţbi. Rješenje Odbora
za ţalbe doneseno povodom ţalbe je konaĉno.
Protiv rješenja Odbora donesenog povodom ţalbe moţe se pokrenuti upravni spor u nadleţnom sudu u roku od 30 dana od dana primitka tog rješenja.
Medijator drţavne sluţbe predviĊen Zakonom o drţavnoj sluţbi djeluje kao posrednik u svim pitanjima koja se odnose na radnopravni status namještenika.
RasporeĊivanje i postavljenje namještenika na radno mjesto
Rukovoditelj organa drţavne sluţbe rješenjem rasporeĊuje i postavlja namještenika na odgovarajuće radno mjesto za koje ispunjava sve uvjete utvrĊene u pravilniku o unutarnjem ustroju organa drţavne sluţbe.
Kada u organu drţavne sluţbe postoji upraţnjeno radno mjesto namještenika,
rukovoditelj tog organa prvo razmatra moţe li se na to radno mjesto premjestiti
namještenik koji se nalazi na sliĉnom radnom mjestu u okviru organa drţavne sluţbe. Taj
premještaj se moţe izvršiti prema potrebi sluţbe ili na zahtjev namještenika.
Prilikom odluĉivanja o premještanju namještenika na upraţnjeno radno mjesto u obzir se uzimaju ocjene rada koje je namještenik dobivao na radnom mjestu na kojem se nalazi, kao i njegovo ukupno zalaganje i rezultati rada koje je postigao na svom radnom mjestu. O premještanju se donosi rješenje.
Odluĉivanje o prijemu namještenika u radni odnos
O potrebi prijema namještenika u radni odnos odluĉuje rukovoditelj organa drţavne sluţbe, u okviru potreba i slobodnih radnih mjesta namještenika utvrĊenih u pravilniku o unutarnjem ustroju organa drţavne sluţbe.
Prilikom odluĉivanja o prijemu novih namještenika u radni odnos, rukovoditelj organa drţavne sluţbe obvezan je voditi raĉuna da prijemom osigura razmjernu zastupljenost konstitutivnih naroda: Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih u organu drţavne sluţbe, koja se temelji na popisu stanovništva iz 1991. godine, dok se Aneks 7 u potpunosti ne provede.
Popuna upraţnjenog radnog mjesta putem internog oglašavanja
Popuna upraţnjenog radnog mjesta u organu drţavne sluţbe se prvo vrši putem
preuzimanja namještenika iz drugog organa drţavne sluţbe o ĉemu se objavljuje interni oglas.
Interni oglas objavljuje rukovoditelj organa drţavne sluţbe. Oglas se objavljuje na oglasnim ploĉama svih organa drţavne sluţbe ili na drugi pogodan naĉin koji osigurava upoznavanje zainteresiranih kandidata sa oglasom. Pravo prijavljivanja na ovaj oglas imaju namještenici iz organa drţavne sluţbe svih razina vlasti u Federaciji.
Oglas ostaje otvoren najmanje 10 dana od dana objavljivanja.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA ______________________
211
Popuna upraţnjenog radnog mjesta putem javnog oglašavanja
Ako se upraţnjeno radno mjesto namještenika ne moţe popuniti putem internog
oglasa, onda se popuna tog radnog mjesta vrši putem javnog oglašavanja.
Javni oglas objavljuje se u najmanje tri razliĉita dnevna lista koja se distribuiraju na cijelom podruĉju Federacije.
Javni oglas sadrţi opće uvjete iz ovog Zakona i posebne uvjete utvrĊene u Pravilniku o unutarnjem ustroju organa drţavne sluţbe za radno mjesto koje se popunjava.
Rok prijave na javni oglas ne moţe biti kraći od 15 dana raĉunajući od dana objavljivanja oglasa.
U radni odnos u organ drţavne sluţbe na radno mjesto namještenika moţe biti primljena osoba koja ispunjava sljedeće opće uvjete:
1) da je drţavljanin Bosne i Hercegovine,
2) da je punoljetna,
3) da ima opću zdravstvenu sposobnost za vršenje poslova radnog mjesta,
4) da ima vrstu i stupanj školske naobrazbe potrebne za vršenje poslova radnog
mjesta prema Pravilniku o unutarnjem ustroju organa drţavne sluţbe,
5) da u posljednje dvije godine od dana objavljivanja javnog oglasa nije otpuštena
iz organa drţavne sluţbe kao rezultat disciplinske kazne na bilo kojoj razini
vlasti u Federaciji, odnosno Bosni i Hercegovini,
6) da nije obuhvaćena odredbom ĉlanka IX 1. Ustava Bosne i Hercegovine (da
osobu nije kaznio MeĊunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju).
Za rad na pomoćno-tehniĉkim i pomoćnim poslovima u organu drţavne sluţbe, radni
odnos moţe zasnovati i osoba sa navršenih 15 godina ţivota.
Rukovoditelj organa drţavne sluţbe odluĉuje o prijemu namještenika u radni odnos sa liste kandidata koji ispunjavaju sve uvjete iz javnog oglasa. Namještenik stupa na posao nakon što rješenje o prijemu u radni odnos postane konaĉno.
Kandidati koji nisu primljeni u radni odnos, a ispunjavaju sve uvjete javnog oglasa, predstavljaju priĉuvnu listu uspješnih kandidata i ta se lista ĉuva do isteka probnog rada za primljenog kandidata i koristi se pod uvjetima da se donese rješenje o prestanku radnog odnosa primljenog namještenika.
Kandidat koji nije primljen u radni odnos ima pravo, nakon primitka obavijesti o izboru primljenih kandidata, na obavijest, odnosno rješenje o prijemu u radni odnos, izjaviti ţalbu Odboru za ţalbe u roku od osam dana od dana prijema rješenja, odnosno obavijesti. Rješenje Odbora za ţalbe doneseno povodom ţalbe je konaĉno.
Odredbe Zakona o drţavnoj sluţbi koje se odnose na izvanjski premještaj drţavnih
sluţbenika u organ drţavne sluţbe primjenjuju se i na namještenike u organima drţavne sluţbe.
Probni rad
Namještenici koji se primaju u radni odnos putem javnog oglasa podlijeţu obvezi probnog rada koji traje tri mjeseca.
Neposredni rukovoditelj jedinice prati rad namještenika tijekom trajanja probnog rada i daje ocjenu o njegovim struĉnim sposobnostima koje je pokazao na probnom radu. Ocjena se daje pisano i mora biti obrazloţena.
Ocjena rada moţe biti zadovoljavajuća ili nezadovoljavajuća.
Ako je ocjena zadovoljavajuća, rukovoditelj organa drţavne sluţbe donosi rješenje
kojim potvrĊuje postavljenje namještenika na radno mjesto, a ako je ocjena nezadovoljavajuća, u tom sluĉaju se donosi rješenje o prestanku radnog odnosa tog namještenika. To rješenje se donosi uz prethodno dobavljeno mišljenje sindikata, ako su
MATO TADIĆ
212
namještenici tog organa drţavne sluţbe organizirani u sindikat, a ako nije ĉlan sindikata, dobavlja se mišljenje medijatora drţavne sluţbe.
Iznimno se namješteniku ĉiji je probni rad ocijenjen nezadovoljavajućom ocjenom moţe, na njegov zahtjev i uz dobavljeno mišljenje sindikata, odnosno medijatora drţavne sluţbe, produţiti probni rad za još tri mjeseca sa utvrĊenim zahtjevima koje namještenik treba ispuniti tijekom produţenog probnog rada, o ĉemu rukovoditelj organa drţavne sluţbe
donosi rješenje.
U sluĉaju kada se donese rješenje o prestanku radnog odnosa namještenika jer nije zadovoljio na probnom radu, rukovoditelj organa drţavne sluţbe prima u radni odnos sljedećeg kandidata s priĉuvne liste i tog kandidata postavlja na to radno mjesto. Primljeni namještenik podlijeţe probnom radu.
Radni odnos na odreĊeno vrijeme
Za obavljanje izvanrednih ih privremenih ili povremenih poslova ili poslova ĉiji se obujam privremeno i nepredviĊeno povećao, a koji nisu trajnije prirode, zasniva se radni odnos na odreĊeno vrijeme, u razdoblju od najduţe dvije godine, dok traju potrebe za obavljanjem tih poslova. Ovi poslovi postoje onda kada njihovo vršenje po svojoj prirodi traje odreĊeno vrijeme i kada zbog toga ne postoje uvjeti da se za obavljanje tih poslova otvori radno mjesto za radni odnos na neodreĊeno vrijeme u Pravilniku o unutarnjem ustroju organa drţavne sluţbe.
Ako u organu drţavne sluţbe postoji upraţnjeno radno mjesto namještenika na kojem se prema opisu poslova tog radnog mjesta obavljaju privremeni ili povremeni poslovi, u tom se sluĉaju za obavljanje tih poslova ne moţe zasnovati radni odnos na odreĊeno vrijeme.
Radni odnos na odreĊeno vrijeme se moţe zasnovati i u sluĉaju zamjene odsutnog namještenika koji traje do povratka odsutnog namještenika na posao.
Struĉni ispit
Namještenici koji se nalaze na radnim mjestima na kojima se obavljaju dopunski
poslovi osnovne djelatnosti podlijeţu obvezi polaganja struĉnog ispita.
Namještenici više školske naobrazbe iz organa drţavne sluţbe na svim razinama vlasti u Federaciji i namještenici srednje školske naobrazbe iz federalnih i kantonalnih organa drţavne sluţbe, struĉni ispit polaţu pred povjerenstvom kojeg imenuje federalni ministar pravde, a namještenici srednje školske naobrazbe iz općinskih i gradskih organa drţavne sluţbe, struĉni ispit polaţu pred povjerenstvom kojeg imenuje rukovoditelj kantonalnog organa uprave nadleţnog za poslove uprave.
Struĉni ispit se sastoji iz provjere znanja iz podruĉja koja su potrebna za obavljanje poslova iz nadleţnosti organa drţavne sluţbe koji se odnose na poslove namještenika.
Ocjena rada
Rad namještenika podlijeţe radnom ocjenjivanju svake godine i obvezno se vrši u sijeĉnju za prethodnu kalendarsku godinu, s tim da se ne ocjenjuju namještenici koji su u kalendarskoj godini radili manje od šest mjeseci.
Ocjena rada temelji se na rezultatima rada koje namještenik postigne u ostvarivanju poslova predviĊenih opisom radnog mjesta na kojem se nalazi i ciljevima koje je za dano
vremensko razdoblje utvrdio rukovoditelj organa drţavne sluţbe.
Ocjena rada moţe biti ne zadovoljava, zadovoljava, uspješan i naročito uspješan.
Nezadovoljavajuća ocjena mora biti posebno obrazloţena.
Rukovoditelj organa drţavne sluţbe utvrĊuje ocjenu rada rješenjem, na prijedlog neposredno nadreĊenog rukovoditelja jedinice, a ako jedinica ne postoji, ocjenu rada rukovoditelj daje samostalno. Ocjena rada se utvrĊuje prema rezultatima rada koje je
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA ______________________
213
namještenik postigao u tijeku godine pravodobnim, pravilnim, zakonitim i struĉnim obavljanjem svih poslova svog radnog mjesta.
Primjerak rješenja o ocjeni rada ulaţe se u osobni dosje namještenika, a drugi primjerak dostavlja namješteniku.
Namješteniku koji je u posljednje dvije uzastopne godine dobio ocjenu rada ne
zadovoljava, prestaje radni odnos u organu drţavne sluţbe, o ĉemu se donosi rješenje. To rješenje donosi se uz prethodno dobavljeno mišljenje sindikata, odnosno medijatora drţavne sluţbe.
Pripravnici
Osoba koja se prvi put zapošljava nakon završene škole prima se u radni odnos u organ drţavne sluţbe u svojstvu pripravnika radi struĉnog osposobljavanja za samostalan rad u struci.
Prijem pripravnika u radni odnos vrši se putem javnog oglasa. Pripravnik se prima u radni odnos na razdoblje trajanja pripravniĉkog staţa koji za pripravnike srednje školske naobrazbe iznosi šest mjeseci, a za pripravnike više školske naobrazbe devet mjeseci i još tri mjeseca po isteku staţa u kojem pripravnik polaţe struĉni ispit.
Pripravnik koji uspješno poloţi struĉni ispit postavlja se bez javnog oglasa na radno mjesto namještenika svoje struke, ako u organu drţavne sluţbe ima upraţnjeno odgovarajuće radno mjesto namještenika, i ako postoji potreba za popunom tog radnog mjesta, a ako ne postoji takvo radno mjesto, tom pripravniku prestaje radni odnos u organu drţavne sluţbe, o ĉemu rukovoditelj organa drţavne sluţbe donosi posebno rješenje.
Prekobrojnost
Prekobrojnost namještenika moţe nastati kao posljedica preustroja ili smanjenja poslova organa drţavne sluţbe ili njihovog ukidanja, a koji se nakon tih promjena ne mogu
rasporediti na odgovarajuće radno mjesto namještenika u organu drţavne sluţbe koji je preuzeo poslove organa koji je zbog tih promjena prestao sa radom.
Rukovoditelj organa drţavne sluţbe proglašava namještenika prekobrojnim, sukladno ovom Zakonu i kolektivnom ugovoru, uz prethodno dobavljeno mišljenje sindikata, a ako namještenici nisu organizirani u sindikat, u tom se sluĉaju mišljenje dobavlja od medijatora drţavne sluţbe.
Radnopravni status namještenika koji je proglašen prekobrojnim rješava se na sljedeći naĉin, i to:
1) rasporedom na sliĉno radno mjesto u okviru istog organa drţavne sluţbe, ako
postoji upraţnjeno takvo radno mjesto,
2) premještanjem u drugi organ drţavne sluţbe iste ili razliĉite razine vlasti na isto
ili sliĉno radno mjesto, ako postoji upraţnjeno takvo radno mjesto,
3) ukoliko premještanje nije moguće, namješteniku se nudi prijevremeno
umirovljenje sukladno zakonu, ako takva mogućnost postoji,
4) ukoliko prijevremeno umirovljenje nije moguće, rukovoditelj organa drţavne
sluţbe donosi rješenje o prestanku radnog odnosa prekobrojnog namještenika.
Namještenik za kojega je doneseno rješenje o prestanku radnog odnosa ima pravo na otpremninu i na naknadu za sluĉaj nezaposlenosti, sukladno zakonu kojim je ureĊeno pitanje nezaposlenosti.
Plaće namještenika i povećanje plaće po osnovi rezultata rada, plaće za vrijeme
godišnjeg odmora, plaćenog dopusta i bolovanja
Namještenik ima pravo na plaću utvrĊenu za radno mjesto za koje je postavljen.
MATO TADIĆ
214
Osnovna plaća namještenika utvrĊuje se tako što se polazna osnovica za plaću pomnoţi sa koeficijentom platnog razreda u koji je rasporeĊeno radno mjesto namještenika i povećava po osnovi radnog staţa namještenika, sukladno kolektivnom ugovoru.
Polazna osnovica za obraĉun plaća namještenika u svim organima drţavne sluţbe svih razina vlasti u Federaciji je jedinstvena, a ĉini je polazna osnovica za obraĉun plaća drţavnih sluţbenika koja se utvrĊuje na naĉin propisan Zakonom o drţavnoj sluţbi.
Koeficijente za platne razrede namještenika utvrĊuju sljedeći organi, i to:
1) za namještenike iz federalnih organa drţavne sluţbe utvrĊuje Vlada Federacije na usuglašen prijedlog federalnog ministra pravde i federalnog ministra financija;
2) za namještenike iz kantonalnih organa drţavne sluţbe utvrĊuje vlada kantona na usuglašen prijedlog rukovoditelja kantonalnog organa drţavne sluţbe nadleţnog za poslove uprave i za poslove financija;
3) za namještenike iz općinskih, odnosno gradskih organa drţavne sluţbe utvrĊuje općinsko, odnosno gradsko vijeće na prijedlog općinskog naĉelnika, odnosno gradonaĉelnika.
Namještenik stjeĉe pravo na povećanje plaće svake kalendarske godine pod sljedećim uvjetima, i to: kada u prethodnoj godini bude ocijenjen ocjenom "osobito uspješan" ima pravo na povećanje plaće u iznosu od 5% do 10% od visine osnovne plaće radnog mjesta na koje je postavljen; kada u prethodnoj godini bude ocijenjen ocjenom "uspješan" ima pravo na povećanje plaće do 5% od osnovne plaće utvrĊene za to radno mjesto.
Za namještenike koji rade na radnim mjestima na kojima se obavljaju poslovi kod kojih postoje posebni uvjeti rada koji su štetni za zdravlje moţe se utvrditi pravo na poseban dodatak u visini do 20 % od osnovice.
Namještenik ima pravo na punu plaću za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta i za prvih 42 dana odsutnosti sa posla zbog bolesti ili invalidnosti kao i za vrijeme suspenzije, ako posebnim zakonom ili kolektivnim ugovorom za pojedine od tih sluĉajeva nije drukĉije odreĊeno.
Pravilnik o plaćama i naknadama
Rukovoditelj organa drţavne sluţbe je obvezan donijeti pravilnik o plaćama i naknadama. Pravilnik se donosi sukladno ovom Zakonu, podzakonskim propisima i kolektivnom ugovoru.
Namještenik ima pravo na naknadu za:
1) troškove prijevoza na posao i s posla,
2) ishranu za vrijeme rada,
3) regres za godišnji odmor,
4) sluĉaj teţe bolesti namještenika ili ĉlana njegove uţe obitelji ih za sluĉaj smrti ĉlana uţe obitelji i namještenika kada naknada pripada ĉlanovima njegove obitelji,
5) troškove za edukaciju,
6) jubilarne nagrade,
7) otpremninu pri odlasku u mirovinu.
Uvjeti za ostvarivanje naknada utvrĊuju se propisom Vlade Federacije koji se za ove naknade donosi za drţavne sluţbenike na temelju Zakona o drţavnoj sluţbi. Visinu naknada kolektivnim ugovorom ugovaraju sindikat, Vlada Federacije i vlade kantona.
Pravo na otpremninu u sluĉaju prekobrojnosti
Kada namješteniku prestane radni odnos zbog prekobrojnosti, pripada mu pravo na otpremninu koja iznosi:
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA ______________________
215
1) za radni staţ manji od šest godina - šest njegovih plaća ostvarenih na radnom mjestu u organu drţavne sluţbe u kojem se nalazi na radu u trenutku prestanka radnog odnosa,
2) za radni staţ duţi od šest godina - otpremnina se povećava za još šest mjeseĉnih plaća, s tim da se to povećanje raĉuna pojedinaĉno za svaku narednu navršenu kalendarsku godinu.
Za namještenike koji imaju više od 12 godina radnog staţa otpremnina iznosi 12 njegovih plaća koje je ostvario u organu drţavne sluţbe u kojem se nalazi na radu.
Otpremnina iz ovog ĉlanka se isplaćuje odmah kada rješenje o prestanku radnog odnosa zbog prekobrojnosti postane konaĉno.
Radno vrijeme, godišnji odmor, plaćeni i neplaćeni dopust
Radno vrijeme namještenika u organima drţavne sluţbe iznosi 40 sati u tjednu, a rasporeĊuje se na najmanje pet radnih dana. Raspored radnog vremena namještenika je isti kao radno vrijeme drţavnih sluţbenika u organima drţavne sluţbe.
Namještenik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 18, a najviše 30 radnih dana, s tim što se duţina godišnjeg odmora svakog
namještenika, sukladno kolektivnom ugovoru, utvrĊuje pravilnikom o radnim odnosima organa drţavne sluţbe.
Duţinu i raspored korištenja godišnjeg odmora utvrĊuje rukovoditelj organa drţavne sluţbe, a koristi se na temelju rješenja koje donosi taj rukovoditelj.
U duţinu godišnjeg odmora se ne uraĉunavaju dani tjednog odmora (subota i nedjelja) i dani drţavnih blagdana i bolovanja, osim ako subota prema rasporedu tjednog radnog
vremena predstavlja radni dan.
Namještenik ima pravo na plaćeni dopust do sedam radnih dana u jednoj kalendarskoj godini, koji se moţe koristiti pod uvjetima utvrĊenim kolektivnim ugovorom.
Namještenik ima pravo na neplaćeni dopust u trajanju i pod uvjetima utvrĊenim
kolektivnim ugovorom.
Disciplinska odgovornost - zajedniĉke odredbe
Namještenici disciplinski odgovaraju za povredu sluţbene duţnosti.
Odgovornost za izvršenje kaznenog djela ili prekršaja ne iskljuĉuje disciplinsku odgovornost, pod uvjetom da takvo djelo istodobno predstavlja povredu sluţbene duţnosti. OslobaĊanje od kaznene odgovornosti, odnosno prekršaja ne predstavlja oslobaĊanje od odgovornosti za povredu sluţbene duţnosti, ako je izvršeno djelo zakonom propisano kao povreda sluţbene duţnosti.
Namještenik odgovara disciplinski za povrede sluţbene duţnosti utvrĊene ovim ih drugim zakonom ili podzakonskim propisom Vlade Federacije, odnosno propisom vlade kantona.
Povrede sluţbene duţnosti
Povrede sluţbene duţnosti mogu biti lake i teške. Lake
povrede službene dužnosti su:
1) uĉestalo kašnjenje na posao ili raniji odlazak sa posla bez odobrenja,
2) napuštanje posla tijekom radnog vremena bez odobrenja ili zbog neopravdanih razloga,
3) neuredno ĉuvanje spisa, podataka ili druge povjerene dokumentacije,
4) neopravdan izostanak sa posla dva dana uzastopice ili tri dana tijekom jednog mjeseca,
MATO TADIĆ
216
5) nepriopćavanje organima drţavne sluţbe o sprijeĉenosti dolaska na posao duţe od jednog dana bez opravdanih razloga.
Teške povrede službene dužnosti namještenika predstavljaju povrede sluţbene duţnosti utvrĊene za drţavne sluţbenike u Zakonu o drţavnoj sluţbi.
Disciplinske mjere, disciplinske kazne i disciplinski postupak
Za poĉinjene povrede sluţbene duţnosti namješteniku se mogu izreći sljedeće disciplinske mjere i disciplinske kazne, i to:
1) za lake povrede sluţbene duţnosti izriĉu se disciplinske mjere:
opomena, javna
opomena.
2) za teške povrede sluţbene duţnosti izriĉu se disciplinske kazne:
globa u iznosu do 40% od osnovne plaće namještenika u razdoblju do šest mjeseci,
suspenzija prava na povećanje plaće u razdoblju od najviše dvije godine,
prestanak radnog odnosa u organu drţavne sluţbe.
Disciplinski postupak protiv namještenika zbog povrede sluţbene duţnosti pokreće se na zahtjev rukovoditelja organa drţavne sluţbe. Zahtjev se podnosi onda kada rukovoditelj organa drţavne sluţbe dozna ili doĊe do podataka da je namještenik poĉinio povredu sluţbene duţnosti.
Svaki namještenik koji raspolaţe podacima da je odreĊeni namještenik poĉinio povredu sluţbene duţnosti moţe podnijeti prijavu za pokretanje disciplinskog postupka i ona mora biti obrazloţena. Prijava se podnosi rukovoditelju organa drţavne sluţbe.
Zahtjev za pokretanjem disciplinskog postupka podnosi se prvostupanjskom disciplinskom povjerenstvu. Uz zahtjev se prilaţu i dokazi, ako se s njima raspolaţe.
Pokretanje i voĊenje disciplinskog postupka protiv namještenika zastarijeva u
rokovima koji su predviĊeni za pokretanje i voĊenje disciplinskog postupka protiv drţavnih sluţbenika na temelju Zakona o drţavnoj sluţbi.
Prvostupanjski i drugostupanjski disciplinski postupak za disciplinsku odgovornost namještenika provodi se shodnom primjenom pravila disciplinskog postupka koja su utvrĊena propisom Vlade Federacije za disciplinsku odgovornost drţavnih sluţbenika na temelju Zakona o drţavnoj sluţbi.
Izricanje disciplinskih kazni Disciplinske
kazne se izriĉu rješenjem.
Zakljuĉkom se obustavlja postupak, odbacuje prijedlog za pokretanje postupka zbog povrede sluţbene duţnosti i odluĉuje o drugim radnjama koje se tiĉu disciplinskog postupka.
Na prvostupanjsku odluku (rješenje i zakljuĉak) prvostupanjskog povjerenstva moţe se izjaviti ţalba drugostupanjskom disciplinskom povjerenstvu. Ţalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana primitka rješenja, odnosno zakljuĉka. Rješenje drugostupanjskog povjerenstva donesenog povodom ţalbe je konaĉno.
Rukovoditelj organa drţavne sluţbe izvršava konaĉna rješenja donesena u disciplinskom postupku. Sredstva od globa izreĉenih u disciplinskom postupku se unose u proraĉun iz kojeg se financiraju organi drţavne sluţbe.
Organi za voĊenje disciplinskog postupka
Prvostupanjsko povjerenstvo, koje rukovoditelj organa drţavne sluţbe imenuje rješenjem, vodi prvostupanjski disciplinski postupak zbog povrede sluţbene duţnosti, uz dobavljeno mišljenje sindikata, odnosno medijatora drţavne sluţbe, ako u organu drţavne sluţbe nije organiziran sindikat.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA ______________________
217
Prvostupanjsko povjerenstvo ima predsjednika i dva ĉlana koji se imenuju na razdoblje od dvije godine. Povjerenstvo odluĉuje u punom sastavu, a odluke donosi većinom glasova.
Drugostupanjski postupak vodi drugostupanjsko povjerenstvo. Drugostupanjsko povjerenstvo imenuje Vlada Federacije za namještenike iz federalnih organa drţavne sluţbe, a vlade kantona za namještenike iz kantonalnih, općinskih i gradskih organa drţavne sluţbe, na razdoblje od dvije godine.
Drugostupanjska povjerenstva nadleţna su, i to:
1) drugostupanjsko povjerenstvo koje imenuje Vlada Federacije nadleţno je rješavati povodom ţalbi namještenika iz federalnih organa drţavne sluţbe koje se izjave na prvostupanjska rješenja, odnosno zakljuĉke koje donose prvostupanjska povjerenstva iz federalnih organa drţavne sluţbe,
2) drugostupanjsko povjerenstvo koje imenuje vlada kantona nadleţno je rješavati povodom ţalbi namještenika iz kantonalnih, općinskih i gradskih organa drţavne sluţbe, koje se izjave na prvostupanjska rješenja koja donose prvostupanjska povjerenstva iz kantonalnih, gradskih i općinskih organa drţavne sluţbe.
Kazneni postupak
Ako se protiv namještenika pokrene kazneni postupak na temelju istih ĉinjenica koje su predviĊene za disciplinsku odgovornost, svi pokrenuti disciplinski postupci protiv tog
namještenika se suspendiraju (obustavljaju) do okonĉanja kaznenog postupka.
Ukoliko se namještenik u kaznenom postupku oslobodi odgovornosti:
1) vraća se na svoje ranije radno mjesto i njegov osobni dosje ne smije sadrţavati informacije o kaznenom postupku niti podatke o preventivnoj suspenziji u svezi sa tim postupkom,
2) disciplinske kazne se ne mogu poduzeti na temelju istih ĉinjenica prema kojima je namještenik osloboĊen u kaznenom postupku.
Ukoliko se optuţba za kazneno djelo namještenika odbije, disciplinski postupak se
moţe poduzeti na temelju istih ĉinjenica.
Ukoliko se namještenik protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak proglasi krivim i osudi, u tom sluĉaju ĉinjenice koje je utvrdio nadleţni sud obvezuju organ drţavne sluţbe, odnosno disciplinsko povjerenstvo koje vodi disciplinski postupak protiv tog namještenika.
Preventivna suspenzija
Ako se protiv namještenika pokrene kazneni postupak, rukovoditelj organa drţavne sluţbe je obvezan tog namještenika odmah suspendirati u sluĉajevima:
1) ako se protiv namještenika pokrene kazneni postupak za kazneno djelo
poĉinjeno u vršenju sluţbene duţnosti,
2) ako se namještenik nalazi u pritvoru.
Ako se protiv namještenika pokrene kazneni postupak, rukovoditelj organa drţavne
sluţbe moţe tog namještenika suspendirati u sluĉajevima:
1) ako je protiv namještenika pokrenut kazneni postupak za kazneno djelo za koje se prema zakonu moţe izreći kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina,
2) ako je namještenik zateĉen u izvršenju kaznenog djela za koje se prema zakonu moţe izreći kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina,
3) ako postoje dokazi koji ukazuju na izvršenje kaznenog djela.
Prava namještenika u sluĉaju preventivne suspenzije su:
1) namještenik koji je suspendiran prima puni iznos svoje plaće,
2) disciplinski postupak se suspendira sve dok se ne donese pravomoćna presuda
nadleţnog suda.
MATO TADIĆ
218
Suspendiranje namještenika se vrši rješenjem koje donosi rukovoditelj organa drţavne sluţbe po sluţbenoj duţnosti.
Protiv rješenja namještenik ima pravo izjaviti ţalbu drugostupanjskom povjerenstvu u roku od osam dana od dana primitka rješenja. Izjavljena ţalba ne odlaţe izvršenje rješenja.
Drugostupanjsko povjerenstvo je obvezno odluĉiti o ţalbi najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka ţalbe. Rješenje drugostupanjskog povjerenstva doneseno povodom ţalbe je konaĉno.
Odgovornost za materijalnu štetu
Namještenik je obvezan nadoknaditi materijalnu štetu koju, u svezi s vršenjem
sluţbenog posla, poĉini namjerno ili iz krajnje nepaţnje.
Odgovornost za materijalnu štetu rješava se na naĉin i pod uvjetima koji su propisani za materijalnu odgovornost drţavnih sluţbenika u Zakonu o drţavnoj sluţbi.
Prestanak radnog odnosa
Namješteniku prestaje radni odnos u organu drţavne sluţbe u sljedećim sluĉajevima, i
to:
1) pisanim sporazumom izmeĊu namještenika i rukovoditelja organa drţavne sluţbe - na dan utvrĊen sporazumom,
2) namještenikovim dobrovoljnim pisanim otkazom - na dan utvrĊen u otkazu, s tim da taj dan ne moţe biti predviĊen u roku kraćem od sedam dana od dana podnošenja otkaza, ukoliko se ne dogovori drukĉije sa rukovoditeljem organa drţavne sluţbe,
3) kod radnog odnosa na odreĊeno vrijeme - istekom posljednjeg dana roka koji je utvrĊen za rad na odreĊeno vrijeme, ako se namještenik i rukovoditelj organa drţavne sluţbe ne sporazumiju o ranijem prestanku radnog odnosa,
4) navršavanjem godina ţivota propisanih zakonom, odnosno navršavanjem 40 godina mirovinskog staţa,
5) gubitkom drţavljanstva Bosne i Hercegovine - na dan pravomoćnosti rješenja o gubitku tog drţavljanstva,
6) stjecanjem drţavljanstva druge drţave protivno Ustavu Bosne i Hercegovine i njezinim zakonima - na dan pravomoćnosti akta o stjecanju tog drţavljanstva,
7) nezadovoljavajućom ocjenom probnog rada - na dan konaĉnog rješenja o prestanku radnog odnosa po toj osnovi,
8) dvije uzastopne negativne ocjene rada - na dan konaĉnog rješenja o prestanku radnog odnosa po toj osnovi,
9) ako je osuĊen za kazneno djelo i zbog izdrţavanja kazne zatvora mora biti odsutan s rada duţe od šest mjeseci - na dan stupanja na izvršenje kazne zatvora,
10) na temelju izreĉene disciplinske kazne prestanka radnog odnosa u organu drţavne sluţbe - na dan kada rješenje o disciplinskoj kazni postane konaĉno,
11) kad nadleţni organ mirovinsko-invalidskog osiguranja utvrdi daje trajno i potpuno nesposoban za rad - na dan kada akt o trajnoj nesposobnosti postane konaĉan,
12) kada se utvrdi da je prilikom prijema u radni odnos ili u tijeku trajanja radnog odnosa u organu drţavne sluţbe podnio laţne ili krivotvorene javne isprave ili dao laţne izjave - na dan kada se utvrdi da su te isprave laţne ili krivotvorene, odnosno izjave laţne.
O prestanku radnog odnosa zbog bilo kojeg razloga donosi se rješenje. Rješenje o prestanku radnog odnosa donosi rukovoditelj organa drţavne sluţbe. Protiv rješenja o prestanku radnog odnosa moţe se, u roku od 15 dana od dana primitka rješenja, uloţiti ţalba Odboru za ţalbe. Uloţena ţalba odlaţe izvršenje rješenja. Rješenje Odbora za ţalbe doneseno povodom ţalbe je konaĉno.
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA ______________________
219
Nadzor nad primjenom zakona i kaznene odredbe
Upravni nadzor nad primjenom ovog Zakona vrši Federalno ministarstvo pravde, s tim
da nadzor nad odredbama ovog Zakona koje se odnose na plaće i naknade vrši Federalno ministarstvo financija.
Primjena ovog zakona na druge organe i sluţbe
Odredbe ovog Zakona shodno se primjenjuju i na namještenike koji taj status imaju u struĉnim i drugim sluţbama organa zakonodavne vlasti, organima izvršne vlasti, ombudsmanima, organima sudske vlasti, tuţiteljstvima, pravobraniteljstvima, ustanovama za izvršenje kaznenih sankcija, zatvorima i organima za prekršaje na svim razinama vlasti u Federaciji, ako posebnim zakonom nije drukĉije odreĊeno.
Kršenjem pojedinih odredaba ovog zakona ĉini se prekršaj za koji rukovoditelj organa moţe biti kaţnjen novĉanom kaznom u iznos od 800,00 do 3.000,00 KM.
PRILOZI
1. Izvod iz Programa pravosudnog ispita na razini Bosne i Hercegovine iz Upravnog i
Radnog prava "Sluţbeni glasnik BiH" broj 50/10
UPRAVNO PRAVO
A) GRADIVO I PRAVNI IZVORI
1. Gradivo i pravni izvori na razini drţave
1.1. Zakon o upravi ("Sluţbeni glasnik BiH" br. 32/02 i 102/09),
1.2. Zakon o upravnom postupku ("Sluţbeni glasnik BiH" br. 29/02,12/04, 88/07 i 93/09),
1.3. Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine ("Sluţbeni glasnik BiH" br. 19/02, 88/07 i 83/08),
1.4. Zakon o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine ("Sluţbeni glasnik BiH" br. 30/03, 42/03, 81/06, 76/07, 81/07, 94/07 i 24/08),
1.5. Zakon o ministarstvima i drugim tijelima uprave Bosne i Hercegovine ("Sluţbeni glasnik BiH" br. 5/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06, 88/07, 35/09, 59/09 i 103/09),
1.6. Zakon o drţavljanstvu Bosne i Hercegovine ("Sluţbeni glasnik BiH" br. 13/99, 41/02,6/03,14/03,82/05,43/09 i 76/09) - samo odredbe o stjecanju i prestanku drţavljanstva.
2. Gradivo i pravni izvori na razini entiteta
2.1. Zakon o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovini ("Sluţbene novine Federacije BiH" broj 35/05),
2.2. Zakon o republiĉkoj upravi ("Sluţbeni glasnik RS" br. 118/08 i 11/09),
2.3. Zakon o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Sluţbene novine Federacije BiH" br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06),
2.4. Zakon o Vladi Republike Srpske ("Sluţbeni glasnik RS" broj 118/08),
2.5. Zakon o upravnoj inspekciji ("Sluţbeni glasnik RS" broj 1/09).
Napomena: U dijelu koji se odnosi na gradivo i pravne izvore iz entiteta, ispitivaĉ je duţan prilagoditi pitanja propisima koji su vaţeći na teritoriju s kojega dolazi kandidat ili gdje je obavio praksu kao uvjet za polaganje pravosudnog ispita.
B) PRIJEDLOG LITERATURE
1. Dr. Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku, OSCE, 2002. godina,
2. Dr. Petar Kunić, Upravno pravo - opći i posebni dio, Pravni fakultet Banja Luka,
MATO TADIĆ
220
3. Prema izboru kandidata.
RADNO PRAVO
A) GRADIVO I PRAVNI IZVORI
1. Gradivo i pravni izvori na razini drţave
1.1. Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine ("Sluţbeni glasnik BiH" br. 26/04, 7/05 i 48/05),
1.2. Zakon o drţavnoj sluţbi u institucijama Bosne i Hercegovine ("Sluţbeni glasnik BiH" br. 12/02, 19/02, 8/03, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, 48/05, 2/06, 32/07,43/09 i 8/10).
2. Gradivo i pravni izvori na razini entiteta
2.1. Zakon o radu ("Sluţbene novine Federacije BiH" br. 43/99, 32/00 i 29/03),
2.2. Zakon o radu - preĉišćeni tekst ("Sluţbeni glasnik RS" broj 55/07),
2.3. Zakon o drţavnoj sluţbi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Sluţbene novine Federacije BiH" br. 29/03,23/04,39/04, 54/04, 67/05, 8/06 i 77/06),
2.4. Zakon o drţavnim sluţbenicima ("Sluţbeni glasnik RS" broj 118/08),
2.5. Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Sluţbene novine Federacije BiH"
br. 29/98,49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09),
2.6. Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju - preĉišćeni tekst ("Sluţbeni glasnik
RS" br. 106/05, 20/07, 113/07, 33/08, 1/09, 71/09, 106/09 i 118/09). Napomena: U
dijelu koji se odnosi na gradivo i pravne izvore iz entiteta, ispitivaĉ je duţan prilagoditi
pitanja propisima koji su vaţeći na teritoriju s kojega dolazi kandidat ili gdje je obavio
praksu kao uvjet za polaganje pravosudnog ispita.
B) PRIJEDLOG LITERATURE
1. Prema izboru kandidata,
2. Izvod iz Programa pravosudnog ispita na razini Federacije Bosne i Hercegovine
iz Upravnog i Radnog prava "Sluţbene novine Federacije BiH", broj 47/10
UPRAVNO PRAVO
A) GRADIVO I PRAVNI IZVORI
1. Zakon o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Sluţbene
novine Federacije BiH", broj 35/05),
2. Zakon o upravnom postupku ("Sluţbene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 48/99),
3. Zakon o upravnim sporovima ("Sluţbene novine Federacije BiH", broj 9/05),
4. Zakon o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave ("Sluţbene novine Federacije BiH", br. 58/02,19/03,38/05,2/06,8/06 i 61/06),
5. Zakon o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Sluţbene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03 i 2/06 i 8/06),
6. Zakon o drţavljanstvu Bosne i Hercegovine ("Sluţbeni glasnik BiH", br. 4/97, 13/99, 41/02, 6/03, 14/03 i 82/05) - samo odredbe o stjecanju i prestanku drţavljanstva Bosne i Hercegovine i
7. Zakon o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine ("Sluţbeni glasnik BiH", br. 30/03, 42/03, 81/06, 76/07,81/07, 94/07 i 24/08).
B) PRIJEDLOG LITERATURE
1. Komentar Zakona o upravnom postupku, dr. Pero Krijan, OSCE, 2002. godine
2. Komentar Zakona o upravnim sporovima, dr. Pero Krijan, OSCE, 2002. godine i
UPRAVNO I RADNO PRAVO PREMA PROGRAMU PRAVOSUDNOG ISPITA ______________________
221
3. Po izboru kandidata.
RADNO PRAVO
A) GRADIVO I PRAVNI IZVORI
1. Zakon o radu ("Sluţbene novine Federacije BiH", br. 43/99, 32/00 i 29/03),
2. Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Sluţbene novine Federacije BiH", br. 29/98, 49/00, 32/01,73/05, 59/06 i 4/09 ) - samo odredbe o vrsti mirovina, uvjetima stjecanja i vrste staţa,
3. Zakon o drţavnoj sluţbi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Sluţbene novine Federacije BiH", br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05 i 8/06) i
4. Zakon o namještenicima u organima drţavne sluţbe u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Sluţbene novine Federacije BiH", broj 49/05),
B) PRIJEDLOG LITERATURE
Po izboru kandidata.
