8/15/2019 Marx i Engels - Njemačka Ideologija

1/24

.1

l

;

l

BIBLI01EKA VELIKI

MISLIOCI

GLAVNI RADOVI \iARXA I ENGELSA

Predgovor

ADOLF D R G I C E V I Ć

premio

FERDO BIS

GL VNI

R DOVI

M RX ENGELS

riredili

ADOLF D R G I Č E V I Ć

VJEKOSLAV MIKECIN

MOMIR N I K I Ć

STVARNOST

ZAGREB

.

.

·

.

l

8/15/2019 Marx i Engels - Njemačka Ideologija

2/24

298

KARL MARX l FRIEDRICH ENGELS

Kao što

za

Rudolpha svi

ljud·

t · .

se

po ovim dvema u t v r đ e ·m Ids OJe na

stanovištu dobra

l zla i ocenjuju

m

pre

stavama tako d B ·

gove svi stoje na stanovištu Kr t k T • gospo ma

auera

1 dru-

raju u apstraktna stanovišta.

l l

e II mase. Ah oba stvarne ljude pretva-

Napisano krajem 1844. godine.

O ~ J a V l J e l o 1845. godine pod naslovom

Dk e. hezlzge Familie

oder

ritik der

ztzschen Kritik.

Preveo Svetomir R i s t i ć

168-170)

K RL M RX

FRIEDRICH

ENGELS

NJEMACKA IDEOLOGIJA

PREDGOVOR

299

Ljudi

su

dosad

neprestano stvarali krive predodžbe o samima sebi, o

tome što su, l što bi trebalo da budu. Svoje odnose u r e đ i v a l i su prema

svojim predodžbama o bogu, o normalnom

č o v j e k u

itd. Proizvodi njihove

glave

prerasli

su njihovu glavu. Oni, tvorci, poklekli su pred

svojim

tvore

vinama. Oslobodimo

ih

utvara,

imaginarnih

b i ć a

pod jarmom kojih

oni

kržljave. Pobunimo se protiv ove vladavine misli. N a u č i m o

ih da

ove izmi

šljotine zamijene mislima koje odgovaraju suštini č o v j e k a - kaže jedan,

da

se

prema njima

odnose

k r i t i č k i

- govori drugi ,

da ih

sebi izbiju iz glave

dod je

t r e ć i

i p o s t o j e ć a

stv rnost

se srušiti.

Ove bezazlene i djetinjaste fantazije č i n e jezgru novije mladohegelovske

filozofije, koju u N j e m a č k o j ne d o č e k u j e samo publika s

užasom

i straho

poštovanjem nego i sami ilozo ski h roji govore sa s v e č a n o m s v i j e š ć u o

njenoj

s v j e t s k o p r e v r a t n i č k o j opasnosti i z l o č i n a č k o j bezobzirnosti. Prvi

svezak ove publikacije ima svrhu da raskrinka ove ovce koje se

smatraju

vukovima, i koje

takvima

drže, i

da

pokaže kako

one svojim

filozofskim ble

janjem

samo ponavljaju predodžbe

n j e m a č k i h

g r a đ a n a kako hvalisanja

ovih filozofskih t u m a č a samo

odražavaju

mizeriju

stvarnog

n j e m a č k o g sta

nja.

Ona

ima svrhu da blamira i diskreditira filozofsku

borbu

sa sjenama

stvarnosti, koja tako pristaje s a n j a l a č k o m i pospanom n j e m č k o m narodu.

Jedan

odvažan č o v j e k uobrazio je

jednom da

se

ljudi utapljaju

u vodi

samo

zato

što

su

bili

opsjednuti

mišlju o težini.

Kad bi

ovu

predodžbu

izbili

sebi

iz glave na taj

n a č i n što bi

je proglasili praznovjernom l religioznom,

onda bi bili izvan svake

opasnosti

od utapljanja. Cijelog svoga života pobi

jao

je iluziju o težini, o č i j i m

mu

je

štetnim

posljedicama svaka

statistika

dostavljala

mnogobrojne

nove dokaze. Ovaj junak bio

je

tip novih njema

č k i h revolucionarnih filozofa.

Ovaj prvi dio

» N j e m a č k e

ideologije« preveden

je

prema: Knrl Marx F r i e d ~

rich Engels »His torisch-kritische Gesamtausgabe« Er ste Abteilung Band 5

Marx·

Engels Verlag, Berlin 1932.

8/15/2019 Marx i Engels - Njemačka Ideologija

3/24

Prva stranica Marxova rukopisa

N j e m a č k e

i eologije iz 1845-1846. g

NJEMACKA

IDEOLOGIJA

3 1

PRVI

DIO

FEUERBACH

uprotnost

m a t e r i j a l i s t i č k o g i i d e a l i s t i č k o g s h v a ć a n j a

Kako javljaju n j e m a č k i ideolozi, N j e m a č k a je posljednjih

godina

izvr

šila besprimjeran prevrat. Proces raspadanja Hegelova

sistema

koji

je

p o č e o sa Straussom razvio

s

u svjetsko previranje u koje su u v u č e n e sve

»sile prošlosti«. U o p ć e m kaosu stvorene su snažne države da bi uskoro

zatim

opet

propale,

trenutno

su izronili heroji da bi

opet

od

hrabrijih

m o ć n i j i h

suparnika

bili b a č e n i u

tamu.

To je

bila

revolucija, prema

kojoj

je

Francuska revolucija

d j e č j a

igra, to je bila svjetska borba prema kojoj

borbe dijadoha izgledaju sasvim s i ć u š n e . S n e č u v e n o m žurbom jedni su

principi potiskivali druge, jedni heroji misli zbacivali druge, za

tri

je go

dine

1842-1845)

u

N j e m a č k o j

bilo

o č i š ć e n o

više nego

ranije za

tri

s t o l j e ć a .

Sve se to,

kako

se p r i č a dogodilo u

oblasti

č i s t e

misli.

Radi se u svakom s l u č a j u o jednom interesantnom d o g a đ a j u : o procesu

truljenja apsolutnog duha. Kada je ugasnula

posljednja iskra

života, raspali

su se r a z l i č i t i sastavni dijelovi ovog caput mortuuma stupili su u nove veze

i stvorili nove supstancije. Filozofski industrijalci

koji

su dosad živjeli

od

eksploatacije apsolutnog duha bacili su s sada na nove veze. Svaki se s

n a j v e ć o m

m o g u ć o m

m a r l j i v o š ć u bavio prodajom onog dijela koji mu je

pripao. To nije moglo p r o ć i bez konkurencije. Ona je u p o č e t k u

v o đ e n a

p r i l i č n o

g r a đ a n s k i

i solidno. Kasnije, kad je n j e m a č k o tržište

bilo

z a s i ć e n o

a roba i pored svega truda nije našla odziv na

svjetskom tržištu

cijeli

posao

je po n j e m č k o m o b i č a j u bio

pokvaren

t v o r n i č k o m škart proizvodnjom,

pogoršanjem kvaliteta, falsificiranjem sirovina,

krivotvorenjem etiketa

fik

tivnim kupnjama prevarama s mjenicama i kreditnim sistemom lišenih

svake realne osnove. Konkurencija

s

pretvorila u o g o r č e n u borbu koju

nam

sada

slave i

konstruiraju

kao

prevrat od

svjetsko-historijskog

z n a č e n j a

kao

p r o i z v o đ a č a

golemih rezultata i d o s t i g n u ć a .

Da bi se pravilno ocijenilo ovo filozofsko šarlatanstvo koje č a k u gru

dima uvaženog

n j e m a č k o g g r a đ a n i n a p o b u đ u j e

ugodan nacionalni o s j e ć a j

da bi postala o č i g l e d n a

s i ć u š n o s t

i lokalna o g r a n i č e n o s t cijelog ovog mla

dohegelovskog

pokreta

a osobito da bi se pokazao t r a g i k o m i č a n kontrast

i z m e đ u stvarnih nastojanja ovih heroja i iluzija o ovim nastojanjima po

trebno

je da se cijela ova galama pogleda jednom sa

stajališta koje

se nalazi

izvan N j e m a č k e .

1

lešina

8/15/2019 Marx i Engels - Njemačka Ideologija

4/24

302

K RL M RX I FRIEDRICH EXGELS

A. IDEOLOGIJA U O P ć E OSOBITO N J E M A ć K A

N j e m a č k a kritika nije sve do

svojih

najnovijih napora napustila

tlo

filozofije. Daleko

od

toga

da istražuje

svoje

o p ć e - f i l o z o f s k e pretpostavke,

sva su njena pitanja izrasla na tlu jednog o d r e đ e n o g filozofskog sistema i

to

- Hegelova.

Ne

samo u

njenim

odgovorima nego

je

u

samim njenim

pitanjima ležala mistifikacija. Ova zavisnost

od

Hegela razlog

je

što nijedan

od

ovih novijih

k r i t i č a r a nije n pokušao

da

dade obuhvatnu kritiku

Hege·

lova sistema, iako svaki od njih tvrdi da

je

Hegela prevladao. Njihova pole·

mika protiv Hegela i m e đ u s o b n o o g r a n i č a v a se na to da svaki izdvaja

jednu

stranu

Hegelova

sistema

i

ovu onda upravlja kako protiv

cijelog sistema,

tako i protiv onih strana koje su drugi izdvojili. U p o č e t k u su izdvajali č i s t e ,

nepatvorene

Hegelove kategorije kao što su supstancija i samosvijest, zatim

su

profanirali te kategorije svjetov nim imenima kao npr. rod jedini

vjek itd.

Cijela n j e m a č k a filozofska kritika od Straussa do Stirnera o g r a n i č a v a

se na kritiku

religioznih

predodžbi. Kao polazna

t a č k a

služila

je

stvarna

religija i prava teologija. U toku daljnjeg razvitka r a z l i č i t o se o d r e đ i v a l o

što

je

religiozna svijest religiozna predodžba. Napredak

se

sastojao u

tome

što

su

to

tobožnje v l a d a j u ć e m e t a f i z i č k e , p o l i t i č k e ,

pravne, moralne i

druge

p r e d o ~ b e t a k o đ e r subsumirane pod

sferu

religioznih l teoloških pre·

dodžb1;

što je

p o l i t i č k a ,

pravna,

moralna

svijest

t a k o đ e r

proglašena religi

oznom

l

teološkom s v i j e š ć u , a

p o l i t i č k i ,

pravni,

moralni

č o v j e k , u posljcd·

njoj instanci » Č o v j e k u o p ć e «

proglašen

religioznim. Vlast religije se pre ·

postavljala. Malo pomalo, svaki

je

v l a d a j u ć i odnos bio proglašen religijskim

. odnosom i p r e o b r a ć e n u kult - u kult prava,

kult

države itd. Svagdje se

imalo posla samo s dogmama vjerovanjem u dogme. Svijet

je

u

sve

v e ć o j

mjeri kanoniziran, dok ga napokon p r e č a s n i sveti Max nije en bloc proglasio

svetim time mogao o k o n č a t i s

njime jednom

zauvijek.

, Starohegelovci su sve shvatili č i m

je

to bilo svedeno na jednu Hegelovu

l ~ g i č k u kategoriju. Mladohegelovci

su

sve kritizirali

p o d m e ć u ć i

svemu reli·

gwzne predodžbe,

l su pak

sve proglašavali teološkim. Mladohegelovci

su

.s7.

slaga_li

sa. starohegelovcima u vjeri

da

u p o s t o j e ć e m svijetu vladaju reli·

giJa:. O J m o v ~ ,

o p ć e

.. Samo se jedni bore protiv te vladavine kao protiv uzur·

paciJe,

dok

Je drugi slave kao zakonitu.

S obzirom na to da mladohegelovci

smatraju

predodžbe, misli, pojmove

u o p ć e

proizvode svijesti koju

su

oni sami osamostalili pravim okovima

ljudi upravo kao što ih starohegelovci proglašuju pravim vezama ljudskog

društva, to

je

razumljivo

da

mladohcgelovci treba da sc

bore

jedino

protiv

ovih iluzija svijesti.

B u d u ć i da su prema

njihovoj fantaziji odnosi ljudi,

cjelokupno njihovo djelovanje, njihovi okovi i ograde proizvodi njihove

svijesti, to mladohegelovci

postavljaju

konzekventno na njih

moralni

zah·

tjev

da

svoju sadašnju svijest zamijene s ljudskom k r i t i č k o m

l

e g o i s t i č k o m

s v i j e š ć u i da na taj n a č i n odstrane svoje ograde. Ovaj zahtjev za izmjenom

svijesti svodi se

na

zahtjev

d r u g a č i j e interpretacije

p o s t o j e ć e g a , tj. da se

ono prizna p o m o ć u jedne druge interpretacije.

Mladohegclovski ideolozi

su

usprkos svojim tobože »svjetskopotresnim« frazama n a j v e ć i konzervativci.

N J Đ I A C K A

IDEOLOGIJ

303

N a j m l a đ i

m e đ u

njima našli

su

pravi izraz za svoju djelatnost t v r d e ć i da

se

bore

samo protiv »fraza« Oni samo zaboravljaju da samim ovim frazama

ne suprotstavljaju ništa osim fraza, i da ne pobijaju

stvarni

svijet

ako

se

bore samo protiv

fraza toga svijeta. Jedini rezultati do kojih

je

mogla do

vesti

ova

kritika bila su

neka, i k tome

još jednostrana,

historijsko-religijska

objašnjenja o k r š ć a n s t v u ; sve ostale njihove tvrdnje predstavljaju samo

daljnja ukrašavanja njihove pretenzije da

su

ovim b e z n a č a j n i m objašnje

njima

pružili svjetsko-historijska

o t k r i ć a .

Nijednom

od ovih filozofa nije u o p ć e palo na pamet da postavi pitanje

o vezi

n j e m a č k e

filozofije s

n j e m a č k o m s t v a r n o š ć u

o vezi njihove

kritike

s njihovom vlastitom materijalnom okolinom.

Pretpostavke

s

kojima mi p o č i n j e m o nisu

proizvoljne,

nisu

dogme, to

su stvarne pretpostavke od kojih se može apstrahirati samo u

mašti

To

su

stvarne individue, njihova

djelatnost

i njihovi

materijalni

~ i v o t n i uvjeti

kako

z a t e č e n i , tako

i njihovim vlastitim djelovanjem stvorem. Ove

pretpo-

stavke mogu se, dakle, konstatirati č i s t o empirijskim putem.

Prva je pretpostavka cijele _ljudske ~ i s t o r i _ i e , naravno, e g z i _ s t e : c ~ j a živih

ljudskih individua. Prvo č i n j e m č n o stanJe

koje

treba konstatirati Jest, da·

kle, tjelesna organizacija ovih individua i

njihov

time.

_dat

? d . n o ~

prem:'

ostaloj prirodi. Mi se ovdje, naravno, ne mož_emo b _ a v i ~ I m f ~ 1 č k r m _sv_oJ·

stvima

samih

ljudi, niti prirodnim uvjetima koje su ljudi zatekli, geoloskim,

oro-hidrografskim,

k l i m a t ~ k i m .

i drugim _ o d : ? s i ~ a . S v a ~ ?

p i ~ ~ j e

~ i s t o r i j e

mora polaziti od ovih pnrodnih osnova 1 nJihovih modifikaCIJa, koje su u

toku historije nastale d j e l a t n o š ć u ljudi.

Ljude možemo razlikovati

od

životinja

po

svijesti, religiji

l po

č e m u

god h o ć e m o . Oni

sami

s e p o č i n j u ;azlikovati ~ ? . život nja o n d ~ .

kad p o č :

u

proizvoditi sredstva

za Život - to Je ~ o r a k koJI

e

UVJetovan

n J I ~ ? v o m

_ Je:

esnom

organizacijom. Time

što

prmzvode

SVOJa sredstva

za

ZIVOt ljudi

proizvode

indirektno

i

sam materijalni

život

N a č i n

na

koji ljudi proizvode sredstva za život zavisi prije svega

od

stanja samih sredstava za

život, onih koja su z a t e č e n a i onih koja treba da

budu reproducirana. Ovaj

n a č i n

proizvodnje ne

treba promatrati

samo sa

stajališta da

je

on reprodukcija

f i z i č k e

egzistencije individua. Ne,

on

je

što

više

v e ć

jedan

o d r e đ e n i

n a č i n djelovanja ovih individua, o d r e đ e n i n a č i n

života. Kako individue ispoljavaju svoj život,

takve jesu.

To

što

one jesu

poklapa

se s njihovom proizvodnjom, kako s tim

:to

proizvode,

tako

i s

tim

kako proizvode. Sto

su

individue, to zavisi, dakle, od materijalnih uvjeta

njihove proizvodnje.

Ova proizvodnja

nastaje

tek umnožavanjem stanovništva. Ono

opet

pretpostavlja m e đ u s o b n i odnos

individua. Oblik toga

odnosa

uvjetovan

je

opet proizvodnjom.

M e đ u s o b n i odnosi r a z l i č i t i h

nacija

zavise od toga koliko

je svaka od

njih

razvila svoje proizvodne snage podj elu rada unutrašn ji s a o b r a ć a j .

8/15/2019 Marx i Engels - Njemačka Ideologija

5/24

3 4

K RL M RX I fRIEDRICH ENGELS

Ovaj stav

je o p ć e n i t o

priznat. Ali

ne

samo

odnos

jedne

nacije prema

drugoj

nego i

cjelokupna unutrašnja

r a š č l a n j e n o s t

te

nacije zavisi

od

stupnja

razvitka njene proizvodnje i njenog unutrašnjeg i vanjskog s a o b r a ć a j a . Ko-

liko su razvijene proizvodne snage jedne nacije, pokazuje n a j o č i g l e d n i j e

stupanj do kojeg je razvijena podjela rada. Svaka nova proizvodna snaga

- ukoliko nije samo kvantitativno proširenje dosad v e ć poznatih proizvod·

nih

snaga npr.

k r č e n j e

novih

zemalja),

p o v l a č i

za

sobom daljnje

usavrša·

vanje podjele rada.

Podjela

rada unutar jedne nacije

dovodi

najprije do

odvajanja indu·

strijskog i t r g o v a č k o g

rada od z e m l j o r a d n i č k o g

a samim

tim

i

do

razdva·

janja grada i sela i do

suprotnosti

njihovih interesa. Daljnji njegov razvitak

dovodi do razdvajanja t r g o v a č k o g i

industrijskog

rada. Uslijed podjele rada

razvijaju se istovremeno unutar tih r a z l i č i t i h grana opet r a z l i č i t e grupe

individua, koje z a j e d n i č k i djeluju u ovoj l onoj grani rada. M e đ u s o b n i

odnos ovih pojedinih

grupa

uvjetovan je

n a č i n o m

organizacije zemljorad·

n i č k o g

industrijskog i t r g o v a č k o g

rada

patrijarhat, ropstvo, staleži, klase).

U uzajamnim

odnosima

m đ u r a z l i č i t i m nacijama kod razvijenijeg saobra

ć a j a pokazuju

se isti

odnosi.

R a z l i č i t i razvojni stupnjevi podjele rada isto su toliko r a z l i č i t i oblici

vlasništva, tj. svaki stupanj podjele rada o d r e đ u j e i uzajamni odnos indi·

vidua u vezi s materijalom

o r u đ e m

proizvodima rada.

Prvi je oblik vlasništva plemensko vlasništvo. Ono odgovara nerazvije

nom stupnju proizvodnje

na kojem

narod živi

od

lova ribolova s t o č a r s t v a

l

u

najboljem

s l u č a j u

od

zemljoradnje. U ovom posljednjem

s l u č a j u

ona

pretpostavlja veliku masu n e o b r a đ e n o g zemljišta. Podjela rada na ovom je

stupnju još veoma malo razvijena i o g r a n i č a v a sc

na

daljnje proširenje

prirodne podjele rada, koja postoji u porodici. Društveno u r e đ e n j e ograni·

č a v a

se stoga na proširenje porodice: patrijarhalne poglavice plemena

n j i ~ 1 ~

p o d r e đ e n i č l a n o v i

plemena, napokon robovi. Latentno ropstvo u porodici

razvija

se

tek postupno umno.lavanjem stanovništva potreba

te

proširiva

njem vanjskog s a o b r a ć a j a zatim rata t r g o v a č k e razmjene.

Drugi oblik vlasništva je a n t i č k o o p ć i n s k o i državno vlasništvo, koje

nastaje osobito ujedinjenjem više plemena u

jedan

grad

putem

ugovora l

osvajanja, pri

č e m u

ropstvo ostaje i dalje. Uporedo s

o p ć i n s k i m

vlasništvom

razvija

se v e ć pokretno,

a

kasnije

i nepokretno privatno vlasništvo, ali kao

odstupanje od norme, kao oblik koji je p o d r e đ e n

o p ć i n s k o m

vlasništvu.

G r a đ a n i države posjeduju m o ć samo u svojoj zajednici nad svojim robo

vima koji rade i v e ć su zbog toga vezani

na

oblik o p ć i n s k o g vlasništva. To

je

z a j e d n i č k o

privatno vlasništvo aktivnih g r a đ a n a države, koji su primorani

da

nasuprot robovima

ostanu

u ovom prirodno nastalom udruženju. Stoga

cjelokupno

u r e đ e n j e

društva koje

se

na tome osniva a s njim i

m o ć

naroda

propada

u istoj mjeri u kojoj se osobito razvija nepokretno vlasništvo. Po-

djela

rada

je v e ć razvijenija. Nalazimo v e ć suprotnost i z m e đ u grada i sela,

kasnije suprotnost m e đ u državama koje reprezentiraju gradske i seoske

interese a unutar samih gradova suprotnost i z m e đ u industrije pomorske

trgovine. Klasni odnos i z m e đ u g r a đ a n a i robova potpuno je razvijen.

NJEM CK IDEOLOGIJ

3 5

Ovom cjelokupnom s h v a ć a n j u historije č i n i se

p r o t i v r j e č i

č i n j e n i c a

osvajanja. Dosad su p o k r e t a č k u snagu historije vidjeli u nasilju ratu

p l j a č k i razbojništvu itd. Mi se ovdje možemo o g r a n i č i t i samo na glavne

t a č k e i uzeti samo najupadljiviji

2

s l u č a j

- razaranje jedne stare civilizacije

od strane jednog barbarskog naroda i ponovo stvaranje novog društvenog

u r e đ e n j a koje za tim slijedi. Rim i barbari, feudalizam i Galija, i s t o č n o ·

rimski

imperij i Turci). Kod

barbarskog n a r o d a - o s v a j a č a sam rat predsta·

vlja još kao što

je

ranije napomenuto regularan

n a č i n

odnosa koji se

utoliko ž e š ć e eksploatira ukoliko prirast stanovništva, pri tradicionalnom

primitivnom

n a č i n u

proizvodnje koji je za njih jedino

m o g u ć

sve više

stvara potrebu za novim proizvodnim sredstvima. U Italiji naprotiv bilo je

uslijed koncentracije zemljišnog posjeda koja je bila izazvana ne samo

prekupom i zaduživanjem, nego još i nasljedstvom,

jer

su uslijed velikog

razvrata i rijetkih brakova stari naraštaji postepeno izumirali a njih ov po

sjed je pripao nekolicini, te uslijed pretvaranja ovog obradivog zemljišta u

pašnjake koje je izazvano kako o b i č n i m i danas još v a ž e ć i m ekonomskim

uzrocima tako još i uvozom žita o p l j a č k a n o g dobivenog u obliku danka

odakle je proizašla pomanjkanje konzumenata za talijansko žito), slobodno

stanovništvo gotovo i š č e z l o robovi su

t a k o đ e r

neprestano izumirali i bilo

je potrebno

da ih se

neprestano zamjenjuje drugima. Ropstvo je ostalo baza

cjelokupne proizvodnje. Plebejci koji su se nalazili

i z m e đ u

robova i slobod

nih nisu se

nikada

uzdigli iznad

lumpenproletarijata.

U o p ć e

Rim

nije

ni

kada izašao iz

stadija

grada, a njegova veza s provincijama bila je gotovo

i s k l j u č i v o p o l i t i č k a

koja je naravno mogla biti i prekinuta

p o l i t i č k i m

d o g a đ a j

ima.

Razvitkom

privatnog

vlasništva

nastaju ovdje

najprije isti

odnosi koje

ć e m o ponovo n a ć i kod modernog privatnog vlasništva samo u proširenoj

mjeri. S jedne strane koncentracija privatnog vlasništva koja je u Rimu

p o č e l a vrlo rano dokaz: Licinijcv zemljišni zakon), veoma se brzo razvijala

p o č e v š i od g r a đ a n s k i h ratova, a osobito

pod

vladavinom careva; s druge

strane, u vezi s tim, pretvaranje sitnih plebejskih seljaka u proletarijat, koji,

uslijed svoga

p o l o v i č n o g

položaja i z m e đ u

i m u ć n i h g r a đ a n a

i robova, nije

imao samostalnog razvitka.

T r e ć i

oblik

je

feudalno

l staleška

vlasništvo. Ako

je antika proizašla

iz grada i njegova malog p o d r u č j a srednji je vijek proizašao iz sela Ovu

promjenu ishodišne

t a č k e

uvjetovalo je z a t e č e n o rijetko i preko velike

zemljišne površine raštrkano stanovništvo koje

o s v a j a č i

nisu

mnogo

uve

ć a i .

Nasuprot

G r č k o j i Rimu feudalni razvitak p o č i n j e

na

mnogo prostra-

nijem terenu, koji je

bio

pripremljen rimskim osvajanjima i proširenjem

agrikulture,

koje je

u

p o č e t k u

bilo s

njima

povezano. Posljednja s t o l j e ć a

propalog rimskog carstva i

osvajanje toga

carstva

od strane samih barbara

u n i . ~ t i l o

je masu

~ ~ o i z v o d n i h _ s n a ~ a ; o b r a đ i v a n j e

.zemlje bilo

je

opalo, indu

striJa propala usliJed pomanJkanJa p r o đ e trgovma

zamrla

l nasilno pre

kinuta, gradsko i seosko stanovništvo se smanjilo. Ovi z a t e č e n i odnosi

njima uvjetovani n a č i n organizacije osvajanja razvili su pod utjecajem

1

MEGA: upadljiv

20 Glavni

radovi Marxa Engelsa

8/15/2019 Marx i Engels - Njemačka Ideologija

6/24

3 6

KARL MARX l FRIEDRICH ENGELS

germanskog vojnog u r e đ e n j a feudalno vlasništvo. S l i č n o plemenskom i

o p ć i n s k o m

vlasništvu

ono

se

opet

osniva

na

zajednici kojoj se,

m e đ u t i m ne

suprotstavljaju robovi kao u a n t i č k o m svijetu nego sitni seljaci - kmetovi

kao neposredno

p r o i z v o đ a č k a

klasa. Istovremeno, s

potpunom

izgradnjom

feudalizma

nastaje

i

suprotnost

prema gradovima.

Hijerarhijska r a š č l a n j e ·

nost zemljišnog posjeda i s njim povezane naoružane družine dale su pie·

m i ć i m a nad

kmetovima. Ova

feudalna r a š č l a n j e n o s t bila

je

isto

tako

jedno udruženje protiv p o d r e đ e n e p r o i z v o đ a č k e klase kao i

a n t i č k o o p ć i n ·

sko vlasništvo,

samo

je

oblik

udruženja

i

odnos

prema

neposrednim

proiz

v o đ a č i m a bio r a z l i č i t ,

jer

su

postojali r a z l i č i t i

proizvodni odnosi.

Ovom feudalnom u r e đ e n j u zemljišnog posjeda odgovaralo je u grado-

vima

korporativno vlasništvo, feudalna organizacija zanata. Vlasništvo se

ovdje sastojalo uglavnom u radu svakog pojedinca. Nužnost udruživanja

protiv udruženog

r a z b o j n i č k o g

plemstva,

potrebe z a j e d n i č k i h

tržišnih pro

storija u ono vrijeme kada j industrijalac bio istovremeno i trgovac

r a s t u ć a konkurencija

odbjeglih

kmetova

koji su pridolazili u rascvjetale

gradove, feudalno u r e đ e n j e cijele zemlje, sve je

to

prouzrokovalo

cehove;

postupno u š t e đ e n i mali kapital pojedinih zanatlija i njihov stabilan broj

pri

r a s t u ć e m

stanovništvu razvili su

sistem

p o m o ć n i k a majstora (kalfa) i

u č e n i k a , što je u

gradu

dovelo do s l i č n e hijerarhije kao i na selu.

Glavni oblik vlasništva

za vrijeme

feudalne epohe

sastojao

se, dakle, s

jedne strane iz zemljišnog posjeda i uza

nj

prikovana kmetovskog rada, i s

druge strane, iz vlastitog rada s

malim

kapitalom,

koji

je vladao radom

p o m o ć n i k a majstora.

R a š č l a n j e n o s t

ovih

dvaju oblika

vlasništva bilo

je

uslovljeno o g r a n i č e n i m proizvodnim

odnosima

- nedovoljnom i grubom

o b r ~ d o m zemlje zanatskom industrijom. U vrijeme cvjetanja feudalizma

'odjela

rada bila

je

b e z n a č a j n a .

U svakoj zemlji

postojala je suprotnost

I Z ~ e đ u g;ada

sela, staleška r a š č l a n j e n o s t bila je vrlo oštro izražena, aJi

os1m

podJele

na

kneževe, plemstvo,

s v e ć e n s t v o

i seljake na selu,

te

majstore,

p ~ m o ć ~ i k e

majstora u č e n i k e , a zatim uskoro i najamne radnike u gradu

mJe bilo neke z n a č a j n i j e

podjele rada.

U

zemljoradnji je ta

podjela bila

otež:ma

p ~ r c e l i r a n o m obradom

zemlje,

pored

koje je nikla k u ć n a industrija

samih

selJaka; u

industriji, rad

u

pojedinim zanatima

nije u o p ć e

bio

podije

J j ~ n , . a

m e đ u njima samima

veoma malo. Podjela na

industriju

i trgovinu

bila Je

z a t e č e n a

u

starijim

gradovima, u novijim se razvila

tek

kasnije, kada

su g ~ a d o v i stupili u m e đ u s o b n i odnos.

Ujedinjavanje v e ć i h oblasti u feudalne kraljevine bilo je potrebno kako

agrarnom

plemstvu,

tako

i gradovima. Stoga

je

svagdje

na

č e l u

organizacije

v l a d a j u ć e klase, plemstva, stajao monarh.

.

Stanje

je dakle s l i j e d e ć e : o d r e đ e n e individue, koje na o d r e đ e n i

n a č i n

prmzvode,

stupaju

u

o d r e đ e n e društvene p o l i t i č k e

odnose. Empirijsko

p r ~ m ~ t r a n j e

mora

empirijski, bez svake mistifikacije i spekulacije, u svakom

p o J e d m a č n o m s l u č a j u pokazati povezanost

društvenog

i p o l i t i č k o g r a š č l a

njivanja sa proizvodnjom. Društveno u r e đ e n j e i država stalno proizlaze iz

životnog procesa

o d r e đ e n i h

individua; ali ovih individua,

ne

takvih, kakvi

bi mogli izgledati u svojim ili t u đ i m predodžbama, nego kakvi su u

stvar-

nosti

tj.

kako djeluju

i

materijalno

proizvode, dakle,

kako djeluju

u odre-

NJE \1ACKA IDEOI OGIJA

3 7

đ e n i m materijalnim okvirima pretpostavkama i uvjetima nezavisnim od

njihove samovolje.

Proizvodnja ideja, predodžbi, s v i j e s t ~ . p r ~

je

svega se

' ? e p ? s r e d ~ o .

pre

p i s materijalnom

d j e l a t n o š ć u

i matenplmm

o ~ n o s o m .

I J ~ d • . - ~ e z 1 ~ 0 ~ 1

stvarnog

života. P r e d o č i v a n j e ,

mišljenje

i duhovni odnosi lJUdi po;avlJUJU

se ovdje još kao neposredan izliv njiliova m a ~ e r i j ~ l n o g

o ~ n ? š e n J a s t o

vrijedi i

za duhovnu

proizvodnju,

kako se ona

IspolJaV"; u. JeZiku 'oht1ke:

zakona, morala, religije, metafizike itd. jednog '?ar?da: Ljud•.

su p r o ~ z v o đ a č ~

svojih predodžbi,

ideja

itd:•. ali

s t ~ a r n i ,

~ j e l a t m

IJu.di,

~ a k v 1

su

U V J e t ~ v a m

o d r e đ e n i m

razvitkom

SVOJih

pro1zvodmh snaga 1 nJima _ o d g ~ v a r a J U Ć ~ ~

odnosa do njegovih najudaljenijih; f o r n ; a c ~ j ~ .

S ~ i j e s t

ne

m . o : ~

m ~ a d a b1h

nešto drugo do svjestan

bitak,

a b1tak lJUdi Je nJihov

stvarm

z1votm proces.

Ako se u svakoj ideologiji ljudi i njihovi o d n o ~ i

p ~ j ~ v l j u j u

o b ; n u ~ i

g l " ; ~ a č k e

kao u cameri obscuri onda ovaj fenomen prmzlazt

sto

tako

h ~ s t O n J S k o g

procesa njihova života, kao š ~ o . obrnutost p r e , ~ m e t a na m r e ž n J a Č l

oka

pro

izlazi iz njihova neposredno f i Z I Č k o g procesa ZIVOta

Sasvim suprotno n j e m a č k o j filozofiji, koj_a silazi s ne?a na zemlju,

ni

se ovdje

penjemo sa

zemlje

na

nebo. To

z n a č i da

ne polazimo

od o n o g ~ sto

ljudi kažu, uobražavaju, p r e d o č u j u , niti

od

r e č e n i h , mišljenih, uob;azemh

i p r e d o č e n i h ljudi, da bismo odatle stigli do t j e l ~ s n i l i l j ~ d i ; mi J?Olaz•;no

stvarno djelatnih ljudi, a iz stvarnog procesa nJihova

ZIVOta

p n k a z ~ J e m ? l

razvoj ideološkili refleksa i

odjeke

toga životnog procesa:. I m a ~ ~ o v 1 t e slike

u mozgu ljudi nužni su sublimati materijalnog procesa njihova z 1 v ~ t a , veza-

nog za materijalne pretpostavke koji

s

dade ustanoviti

p o m o ć ~

t ; _ k u s t ~ a :

Moral, religija, metafizika i ostala ideologija i njima o d g ~ v a r a J ~ C l

obh_c•

svijesti

ne

mogu

dalje zadržati

privid svoje samostalnosll. O ' ? ~ nemaJU

historije, nemaju razvitka, nego ljudi koji razvijaju svoju maten;alnu pro

izvodnju i svoj materijalni odnos mijenjaju zajedno s ovom

SVOJ

8/15/2019 Marx i Engels - Njemačka Ideologija

7/24

3 8 KARL MARX l FRIEDRICH ENGELS

historije, nemaju nikakve vrijednosti. One mogu poslužiti

samo

tome da

olakšaju s r e đ i v a n j e historijskog materijala da n a z n a č e redoslijed pojedinih

njegovih slojeva. Ali one, za razliku od filozofije, nipošto ne daju neki recept

l shemu

pod koju

se mogu

svrstati historijske

epohe. Naprotiv,

t e š k o ć a

p o č i n j e tek

tada kad se

pristupi promatranju

i

svrstavanju

materijala, bilo

iz neke prošle epohe, bilo iz

sadašnjosti kad

se

pristupi stvarnom

prikazi·

vanju. Uklanjanje ovih t e š k o ć a uvjetovano je pretpostavkama koje se ovdje

ne mogu nikako dati, jer one proizlaze tek iz studija stvarnog procesa života

i aktivnosti individua svake epohe. Mi ć e m o ovdje i z v u ć i neke

od

tih apstrak·

cija, kojima

ć e m o

se poslužiti protiv ideologije, a onda ć e m o ih objasniti

na

historijskim primjerima.

l ] istorija

I m a j u ć i posla s Nijemcima, koji nemaju nikakvih pretpostavki, mo-

ramo p o č e t i s

konstatacijom prve

pretpostavke svake ljudske egzistencije,

a prema tome i cijele historije, naime, s pretpostavkom da ljudi moraju

imati

m o g u ć n o s t

da žive da

i

mogli »stvarati historiju«,3 Ali za život su

prije svega potrebni hrana i

p i ć e

stan odijelo i još štošta drugo.• Prvo

historijsko djelo

jest

dakle, proizvodnja

sredstava

za zadovoljenje ovih po-

treba, proizvodnja samog

materijalnog

života, i

to

je uistinu historijsko

djelo, osnovni uvjet cijele historije,

koji mora

biti

ispunjavan

svakog dana

i

svakog sata, danas kao

i

prije hiljade

godina,

da

i

se ]judi samo

održali

na životu. Cak ako

je

osjetilnost svedena kao

kod

svetog Bruna na toljagu,

na minimum,

ona

pretpostavlja

djelatnost

za proizvodnju

te

toljage. Dakle,

primarno kod

svakog

s h v a ć a n j a

historije jest

to

da se ova osnovna

č i n j e n i c a

promatra u cjelokupnom svom z n a č e n j u i opsegu i da joj se

dopusti

da

d o đ e do svoga prava. Kao što je poznato, Nijemci to nikada

nisu

č i n i l i i

zbog toga

nikada nisu

imali zemaljsku osnovu

za historiju pa

prema tome

nikada

niti jednog h i s t o r i č a r a . Francuzi i Englezi, iako su krajnje jedno

strano shvatili vezu te

č i n j e n i c e s

takozvanom historijom, osobito tako dugo

dok su

bili na vlasti

p o l i t i č k e

ideologije, u č i n i l i su ipak makar prve poku

šaje da historiografi

dadu

m a t e r i j a l i s t i č k u bazu na

taj

n a č i n što

su

napisali

najprije

historiju g r a đ a n s k o g društva, trgovine i

industrije.

Druga

č i n j e n i c a

sastoji

se

u tome da sama prva zadovoljena potreba,

aktivnost zadovoljavanja i v e ć s t e č e n o o r u đ e zadovoljavanja vodi novim

potrebama

- i ovo p r o i z v o đ e n j e novih potreba prvo je

historijsko

djelo.

Ovdje

je

v e ć

odmah jasno

u

č e m u

se

sastoji

velika

historijska mudrost

Nijemaca, koji smatraju da

se

tamo gdje

im

ponestane pozitivni materijal

i gdje se ne raspravlja o teološkim,

p o l i t i č k i m

i literarnim besmislicama ne

d o g a đ a

nikakva historija nego samo »prethistorijsko vrijeme«, a da nam,

m e đ u t i m , u o p ć e ne

objašnjavaju

- kako se zapravo dolazi iz ovog besmisla

s U visini neprecrtanog teksta koji ovdje p o č i n j e napisao je Marx u desni stu·

pac: historija.

U visini ove r e č e n i c e zabilježio je Marx u desni stupac: Hegel. Gcološki hidro

grafski itd. odnosi, Ljudska tjelesa, Potreba, rad.

NJEMACKA IDEOLOGIJA

3 9

»prethistorije« u pravu historiju - iako se na drugoj strani

njihova

histo

rijska spekulacija osobito baca na tu »prethistoriju« zbog toga što vjeruju

da je tu sigurna od napada »grubih č i n j e n i c a « , a istovremeno može dati

punu slobodu svom spekulativnom nagonu da proizvede i obori hiljade

hipoteza.

- T r e ć i odnos,

koji

se ovdje odmah od samog p o č e t k a u k l j u č u j e u

historijski razvitak,

sastoji

se u

tome

da ljudi koji svakodnevno ponovo

stvaraju svoj vlastiti život

p o č i n j u stvarati

druge ljude, razmnožavati se -

odnos

i z m e đ u

muškarca

i

žene, roditelja

i

djece,

porodica

Ova porodica,

koja je u p o č e t k u

jedini društveni

odnos, postaje kasnije, kad umnožene

potrebe proizvode nove društvene odnose, a

p o v e ć a n i

broj ljudi nove po

trebe, p o d r e đ e n i društveni odnos (izuzevši N j e m a č k u , i mora se onda tre

tirati

i prikazivati prema

p o s t o j e ć i m

empirijskim č i n j e n i c a m a a ne prema

•pojmu porodice«, kako se to

o b i č a v a

u

N j e m a č k o j . •

Uostalom, ove tri strane

društvene djelatnosti

ne

treba

shvatiti kao

tri r a z l i č i t a stupnja

nego

baš

kao

tri

strane,

l

da

i

Nijemcima bilo jasno - kao tri »momenta«, koji

su

istovremeno postojali od samog p o č e t k a historije i

prvih

ljudi i

koji

se

u historiji još uvijek

pokazuju.

Proizvodnja života, kako vlastitog

p o m o ć u rada

tako i t u đ e g p o m o ć u

r a đ a n j a ,

pojavljuje

se v e ć odmah kao

dvostruki

o dn os - s jedn e strane kao

prirodni, a s druge strane kao društveni odnos - društveni u tom smislu

što

se pod tim razumijeva z a j e d n i č k o djelovanje više individua, bez obzira

pod kakvim uvjetima, na

koji

n a č i n i zbog koje svrhe. Odavde proizlazi da

je

o d r e đ e n i n a č i n

proizvodnje

ili

industrijski stupanj stalnu povezan s od

r e đ e n i m n a č i n o m

z a j e d n i č k o g

djelovanja ili s društvenim stupnjem, a ovaj

n a č i n

z a j e d n i č k o g

djelovanja sam je jedna »proizvodna snaga«, da k o l i č i n a

ljudima

dostupnih proizvodnih snaga uvjetuje društveno stanje, te dakle

»historiju č o v j e č a n s t v a « treba stalno i z u č a v a t i i

o b r a đ i v a t i

u vezi s histori

jom industrije i razmjene. Isto

je

tako

jasno

da

je

u

N j e m a č k o j

n e m o g u ć e

napisati takvu historiju

jer

Nijemcima nedostaje

ne

samo sposobnosti shva

ć a n j a

i materijal nego i »Osjetilna izvjesnost«, a s one strane Rajne

se o

tim

stvarima ne može

s t e ć i

nikakvo iskustvo, jer

se

tamo ne

d o g a đ a

više nikakva

Gradnja k u ć a . Sasvim je razumljivo da kod divljaka svaka porodica ima

s ~ o j u

p e ć i n u

ili

ko1ibu, kao što kod nomada svaka ima svoj odvojeni šator. Ovo odvoJen?

k u ć n o gospodarstvo postaje samo

još

nužnije daljnjim razvitkom privatnog ~ 1 a s r u -

štva. Kod z e m l j o r a d n i č k i h naroda z a j e d n i č k o k u ć a n s t v o je isto tako n e m o ~ e kao

i z a j e d n i č k a

obrada zemlje. Veliki napredak je bila izgradnja gradova: U sVIm. dosa

dašnjim periodima bilo je medutim n e m o g u ć e odvajati ukidanje odvojenih p n ~ ~ e d ~

od ukidanja privatnog vlasništva

v e ć

i zbog toga što za to nisu postojali matenJalni

uvjeti. Uspostavljanje z a j e d n i č k o g k u ć n o g gospodarstva pretpostavlja razvitak m a ~

šinerije, iskorištavanje prirodnih snaga

i

mnogih drugih proizvodnih snaga - npr.

vodovoda, plinskog osvjetljen ja, parnog grijanja itd., uklanjanje { suprotnos t)

i z m e đ u

grada

i

sela. Bez tih uvjeta

z a j e d n i č k a

privreda ne bi sa svoje strane bila

nova proizvodna snaga, bila bi lišena svake materijalne baze, o s n i v a j u ć i se samo na

teoretskoj osnovi tj. bila bi č i s t a lud?rija

i

dovela bi s a ~ o do m a n ~ s t i r s ~ ~ g gosp ?:

darstva. Sto je bilo

m o g u ć e ,

pokazuJe se u

koncentraCIJI

u g ~ a d o v 1 m a t z g ~ a d n p

z a j e d n i č k i h k u ć a za pojedine o d r e đ e n e svrhe {zatvori, kasarne ttd.).

Da

se .t;ktdanje

odvojene privrede ne može odvajati od ukidanja porodice, to se razumiJe samo

po sebi.

8/15/2019 Marx i Engels - Njemačka Ideologija

8/24

310

K RL M RX I FRIEDRICH ENGELS

historija. Od samog p o č e t k a dakle, pokazuje se m a t e r i j a l i s t i č k a povezanost

m đ u

ljudima,

koja

je uvjetovana

potrebama

i

n a č i n o m

proizvodnje i

koja

je stara koliko i ljudi

sami

- p ov ez an os t, koja

stalno

prima nove oblike i

daje, dakle, »historiju«, i

č i n i

izlišnom bilo kakvu

p o l i t i č k u

l religijsku

besmislicu koja bi

još

posebno vezivala ljude.

- Tek sada kad smo razmotrili v e ć č e t i r i momenta č e t i r i strane prvo

bitnih historijs kih odnosa nalazim o da

č o v j e k

ima »Svijest«.6 Ali nju

nema od samog p o č e t k a kao » Č i s t u « svijest. »Duh« im

od

p o č e t k a na sebi

to

prokletstvo da

je

»prožet«

materijom koja

se ovdje pojavljuje

u obliku

pokretnih

slojeva zraka, tonova - ukratko, u obliku jezika. Jezik

je star

koliko i svijest - jezik i j st

p r a k t i č k a stvarna

svijest

koja

postoji i za

druge ljude, pa t a k o đ e r i za mene samog, a jezik nastaje kao i svijest tek

iz potrebe, iz nužde

s a o b r a ć a j a

s drugim ljudima. Tamo gdje postoji odnos

on postoji za mene životinja se ne

»o nosi«

ni prema č e m u u o p ć e se ne

odnosi. Za životinju ne postoji

njen

odnos prema drugima kao odnos. Svijest

je, dakle, od

samog

p o č e t k a

društveni

proizvod i

ostaje

to dokle god ljudi

u o p ć e budu postojali. Svijest je, naravno, najprije samo svijest o

najbližoj

osjetilnoj okolini svijes t o o g r a n i č e n o j povezanosti s drugim osobama

stvarima izvan individue koja postaje svjesna sebe; to

je

istovremeno svijest

o

prirodi

koja

se

u p o č e t k u

suprotstavlja

č o v j e k u kao

potpuno

t u đ a sve

m o ć n a

nedostupna sila prema kojoj se ljudi odn ose sasvim životinjski

koja im imponira kao stoci; to je dakle č i s t o životinjska svijest prirode

(prirodna religija).

To se odmah ovdje vidi: Ova prirodna religija ili

ovo

o d r e đ e n o odno·

šenje prema prirodi uvjetovano je društvenim oblikom i obratno. Ovdje se,

kao i svagdje, ispoljava

identitet prirode

i č o v j e k a i tako da

o g r a n i č e n o

odnošenje ljudi prema prirodi uvjetuje njihovo

m e đ u s o b n o

o g r a n i č e n o

odnošenje

a

njihovo m e đ u s o b n o o g r a n i č e n o odnošenje - njihovo ograni

č e n o odnošenje prema prirodi, upravo zbog toga što je priroda još jedva

historijski modificirana

a

s druge strane javlja se svijest o nužnosti da

č o v j e k stupi u vezu s okolnim individuuama,

p o č e t a k

svijesti o tome da

č o v j e k

u o p ć e

živi u

društvu.

Ovaj

p o č e t a k

je isto

tako

životinjski kao i sam

društveni život na ovome stupnju on

je č i s t a

svijest stada a č o v j e k se

ovdje razlikuje od ovna samo

po

tome

što

mu

njegova

svijest zamjenjuje

instinkt l što je njegov instinkt svjestan. Ova ovnovska

l

plemenska svijest

posti že svoj daljnji razvitak usavršavanje

p o v e ć a n o m

proizvodnjom

umnožavanjem potreba umnožavanjem stanovništva koje

je

temelj onih

prvih dviju.

S

time se istovremeno razvija podjela rada,

koja

prvobitno

nije

bila ništa drugo nego podjela rada u spolnom aktu, a zatim podjela rada

koja

se

vrši sama po

sebi

l

»po

prirodi« p o m o ć u

prirodnih sklonosti npr.

tjelesna snaga),

potreba,

s l u č a j n o s t i itd.,

itd.

Podjela rada postaje stvarno

6

Na ovoj visini napisao je Marx u desnom stupcu: Ljudi imaju historiju jer

moraju

proizvo iti

svoj život to na

o d r e đ e n i n a č i n :

to je uvjetovano njihovom

f i z i č k o m

organizacijom; t a k o đ e r kao i njihova svijest.

7

U ovoj visini Marx je zabilježio u desnom stupcu a da tu bilješku nije o z n a č i o

oznakom umetanja jer

je

opet sve precrtao ovo:

Svijest se razvija unutar stvarnog historjskog razvitka. Podjelom rada nastupa.

NJEM CK IDEOLOGIJ

3

podjela

tek od trenutka kad nastupi

podjela

materijalnog i duhovnog rada.•

P o č e v š i

od

toga

trenutka,

svijest

može

stvarno uobraziti da je

ona

nešto

drugo nego svijest o p o s t o j e ć o j praksi, da može stvarno nešto predstavljati,

a da

ne

predstavlja

ništa stvarno

- od toga trenutka svijest se može

emancipirati

od svijeta i p r i j e ć i na

stvaranje

» č i s t e « teorije, teologije, filo

zofije, morala itd. Ali, ako i ta teorija, teologija, filozofija, moral itd. d o đ u

u p r o t i v r j e č n o s t s p o s t o j e ć i m odnosima, to se može dogoditi

samo

zbog

toga što su p o s t o j e ć i društveni odnosi došli u p r o t i v r j e č n o s t s p o s t o j e ć i m

proizvodnim snagama -

što

se uostalom u jednom

o d r e đ e n o m

n a c i o n a l ~

nom krugu odnosa može dogoditi i zbog toga što p r o t i v r j e č n o s t nije

nastala

u

tom

nacionalnom krugu nego

i z m e đ u

ove

nacionalne svijesti

i

prakse u-

gih nacija, tj. i z m e đ u nacionalne i o p ć e svijesti jedne nacije•.

Uostalom sasvim je svejedno što svijest sama

p o č i n j e

z

č i t a v o g ovog

s m e ć a mi dobivamo s mo jed n rezultat da ova tri momenta proizvodna

snaga, društveno stanje i svijest mogu i moraju stupiti

m e đ u s o b n o

u pro-

t i v r j e č n o s t i jer podjela rada č i n i m o g u ć i m upravo stvarnim, da d u h o v n ~

i materijalna djelatnost - da užitak i rad, proizvodnja i potrošnja -

pn-

padnu r a z l i č i t i m individuama, a m o g u ć n o s t da ne d o đ u u p r o t i v r j e č n o s t leži

samo u tome da se podjela rada ponovo ukine. Uostalom, razumije se samo

po sebi da su »Utvare« »Spone«

»Više

b i ć e « »pojam« »dvoumljenje« samo

i d e a l i s t i č k i

duhovni izraz, predod žba prividno osamljene individue, pre

dodžba o sasvim empirijskim

okovima

i ogradama

unutar

kojih se k r e ć e

n a č i n

proizvodnje života i s

njim

vezani oblik odnosa.

S podjelom rada u kojoj

su

date sve te p r o t i v r j e č n o s t i a koje se opet

sa svoje strane

osnivaju

na

prirodnoj

podjeli rada u porodici i

odvajanju

društva u p o j e d i n a č n e m e đ u s o b n o suprotstavljene porodice - data je

istovremeno i

raspodjela

i

to

kako

kvantitativno,

tako i kvalitativno

nejed:

naka raspodjela rada i njegova proizvoda, dakle, vlasništvo, koje

ima

SVOJ

zametak, svoj prvi oblik

v e ć

u samoj porodici, gdje su

žena

i djeca

robovi

tnuškarca. Robovanje u porodici, naravno, još vrlo surovo i latentno, prvo

je vlasništvo, koje, uostalom,

v e ć ovdje

savršeno odgovara definiciji mo

dernih

ekonomista, prema

kojoj

je ono raspolaganje t u đ o m radnom sna

gom.

Uostalom, podjela rada i privatno vlasništvo i d e n t i č n i su izrazi -

jednom se u

odnosu

na djelatnost iskazuje

ono isto

što i u drugom s obzi

rom

na

proizvod te djelatnosti.

Dalje,

podjelom

rada istovremeno je data i p r o t i v r j e č n o s t i z m e đ u inte

resa

p o j e d i n a č n e

individue l

p o j e d i n a č n e

porodice i z a j e d n i č k o g interesa

svih individua koje

m e đ u s o b n o

s a o b r a ć a j u ;

doduše, taj

z a j e d n i č k i

interes

ne postoji samo u predodžbi kao

» O p ć i «

nego najprije u zbiljnosti kao me

đ u s o b n a zavisnost individua, m e đ u

kojima je podijeljen

rad. I

napokon

nam podjela r a đ a pruža odmah prvi primjer o tome da dokle god se

ljudi

8

U ovoj visini napisao

je

Marx u desni stupac bez znaka umetanja: Prvi oblik

ideologa popovi poklapa se

U visini ove r e č e n i c e napisao je Marx u desni stupac: Religija; onda je

t o ~ e

dodao:

»

ideologi jom kao takvom« pa je

r i j e č

religija odvojio zagradom od sliJe

d e ć i h r i j e č i umetnuo: Nijemci - tako da bilješka sada glasi:

Religija. Nijemci s ideologijom kao takvom.

8/15/2019 Marx i Engels - Njemačka Ideologija

9/24

312

KARL MARX I FRIEDRICH ENGELS

~ m l a z e u d . r u ~ t v u k o j ~ se s t i h ~ j n o razvija, dokle god, dakle, postoji rascjep

I Z m e đ u

~ O J e d m a č n o g .

• . ? P ~ e g

m t ~ r e s a , dokle god djelatnost nije podijeljena

d o b r o v o l j n ~ nego stihiJSki, vlastito č o v j e k o v o djelo postaje njemu t u đ a j

s u ~ r o t s t a ~ l j e n a

sila, koja

ga podjarmljuje umjesto

da

on njome

vlada.

Nmme,. se. rad . o č i n j e dijeliti,

svatko

ima jedan o d r e đ e n i , i s k l j u č i v i

k.rug d J ~ l a t n o ~ t J k OJI n a m e ć e iz kojeg ne može

i z a ć i ;

on

je

lovac,

nbar, 1h

pastir, 1h k n t 1 č k 1 k r i t i č a r , i mora to ostati ako ne želi izgubiti

sredst.va za život - dok u

k o m u n i s t i č k o m

društvu, u

kojemu

nije svatko

o g r a m č e n na jedan i s k l j u č i v i krug

djelovanja

nego se može obrazovati u

s ~ a k o j ,

~ i l o kojoj ~ r a n i ; društvo .re.gulira o p ć u proizvodnju i

baš

na taj na·

mem

. o m ~ g u ć u J e da danas Č i m m ovo, a sutra ono, da jutrom lovim,

popodne

nbanz:t. u v e č e

da

s t o č a r i m ,

da iza

jela

kritiziram, kako

mi je

upravo

u g o d ~ o , a.

da

mkada

ne postanem

lovac, ribar, pastir

ili

k r i t i č a r . Ovo č v r s t o

u t v r đ i v a n J e društvene d j ~ l a t n o s t i , ova konsolidacija našeg vlastitog proiz.

v o d ~

u ne u p r : d ~ e t n ~ silu nad nama, koja i z m i č e našoj kontroli, koja se

kosi s nas1m oceklvanJima, poništava naše r a č u n e , to

je

jedan od glavnih

momenata u dosadašnjem

historijskom

razvitku i baš iz

te

p r o t i v r j e č n o s t i

p o s ~ b n o g i z a j e d n i č k o g interesa prima z a j e d n i č k i interes

samostalan

oblik

VIdu

države,

odijeljen od

stvarnih p o j e d i n a č n i h

i z a j e d n i č k i h interesa, a

x s t o v r ~ m e n o

u obliku iluzorne zajednice, ali uvijek

na

realnoj bazi veza koje

'osto)e

u

svakom. ? r o d i č n o m

i

plemenskom

konglomeratu; veza po mesu

l

.krvi, Jeziku,

podjeh

rada u v e ć e m razmjeru i ostalim interesima - a oso

b ~ t o

ka? što ć e m o kasnije pokazati,

na osnovu

interesa klasa v e ć uvjetova

~ i h

podjelom

~ a d a ,

koj.e

se

izdvajaju iz svake takve gomile ljudi,

od

kojih

edna

vlada

SVIma

drugima. Odatle slijedi da sve borbe

unutar

države, borba

~ m e đ 1 ; 1

det;Jokracije, aristokracije i monarhije, borba za izborno pravo itd.

Itd.,

nisu

~ ~ š . t ~ drugo

do

iluzorni oblici u kojima

se

vode stvarne

m e đ u s o b n e

borbe r a z l i č i t i ~

k l ~ s a

(o č . e m u n j e m a č k i t e o r e t i č a r i nemaju ni pojma, uspr·

k ? ~

tome što •m Je u » N j e m a č k o - f r a n c u s k i m godišnjacima« i »Svetoj poro

d ~ c i ~ dato dosta uputstava); dalje slijedi da svaka klasa koja teži vlasti ako

n J e z ~ n a

~ l a s t

t a k o đ e r uvjetuje, kao što

je

to s l u č a j kod proletarijata, uki·

d a n J ~ J e l ~ k . u p n o g

starog oblika društva i vlasti

u o p ć e , mora najprije

osvopt• p o h t i ~ k u vlast zato. da bi svoj

interes

opet predstavila kao

o p ć e ,

na

što

Je u

_Prvi m o m ~ n a t pnmorana.

Upravo zbog toga što individue traže

s ~ m ~ SV?J poseban mteres - koji se za njih ne poklapa s njihovim zajed·

m č k i m

Interesom,

u o p ć e ono o p ć e n i t o ,

iluzorni oblik zajednice -

to

oni

smatraju da im je ovaj o p ć i interes » t u đ i « i od njih

»nezavisan

8/15/2019 Marx i Engels - Njemačka Ideologija

10/24

314

KARL MARX I FRIEDRICH ENGELS

Komunizam za

nas nije

sta · k · b

prema kome stvarnost treba da

: ~ e u p ; J e / r e

da

_bude

u s p o s t a ~ I j e n o , ideal

pokret

koji ukida

sadašn.

e sta . ay J ~ · I nazivamo komunizam stvarni

p o s t o j e ć i h pretpostavki. D o s t a l ~ ~ ~ u ;;:ti ~ ~ ~ a . : o k r e t ~ proizlaze

iz

sada

snage o d s j e č e n e od kapitala i l i od' mo sa z n a č a v a n a

društvena organizacija

č i n i bazu države i ostale

i ~ e a p l ~ m t z : č v k o

nJe

l

s a o b r a ć a n j u

i

koja u sva vremena

IS I e superstrukture.

[2.] O proizvodnji svijesti

Empirijska

je č i n j e n i c a

dosad š ·

h

..

latnosti do svjetsko-histori ske d. a UJe .'ston e da. su P:

8/15/2019 Marx i Engels - Njemačka Ideologija

11/24

316

KARL MARX I FRIEDRICH ENGELS

što su filozofi p r e d o č i vali ka t . . • .

žavali i pobijali- realna o s n ~ v : s ~ ~ ~ a a ~ C I J U « ,

»sushnu č ~ w j e k a «

što

su o b a ~

·nje kao •samosvijest« i •.

d"

. ' .J ~ o g t.oga

- ~ t o se

tl filozof

bune

protiv

vanjima

i utjecajima na r l z ~ i ~ ~ r · l . m d _ n a J m a n J e DIJe ometana u svojim djelo-

O .

JU

.

r e v o l u ~ i ~ : ~ ~ ~ o ~ ; e ~ t ~ o J r j : i

; • z i ~ ~ ~ ~ - geneJ"cija . o d l u ~ _ u j u ~ a . k o đ e r da li

i l i ne da obori osnov'u eno. l l

~ r a

a u histOriJU, biti dovoljno jak

menti totalnog prevrata

s : ; a p o s t ? J ~ Ć e g ,

l ako nisu dati ovi materijalni elc·

s druge stvaran·e . , rme,

~ J e

ne strane

p o s t o j e ć e

proizvodne

snage

a

pojedinih u v j e t ~ d ~ ~ ~ ~ : š ~ J ~ ~ ~ ~ : o ~ ~ r n e

mase koja n e ć e

ustati samo

proiiv

; i o ~ : ; ; ~ e ~ ; i o ; ~ · · ~ ~ ~ ~ ~ ~ • t j e _ I o k u p n ~ d j : l a ~ ~ ~ ~ t i ~ r ~ ~ \ ~ j ~ e s e d ~ ~ ~ d ~ ~ i ~ a l ~ r ~ ~ ~

t i č k i razvitak s;svird ' ~ e , kako .t? ~ o k ~ z u j e

historija

komunizma, za prak·

puta.

sveJe no da h Je tde1a toga prevrata i z r e č e n a

v e ć

stotinu

Svako

dosadašnje

s h v a ć a n j e

hi

t . .

T .

ovu stvarnu bazu historije

T . . s

OriJe II I Je

u

potpunosti zanemarivala

nepovezanim s historijski•

I I JU

Je

smatra

o

samo

n e č i m

sporednim,

sasvim

prema

mjerilu koje

l • m p r o ~ e s o m .

Stoga

historiju treba

uvijek

pisati

nehistorijskau,

a

h i s ~ ~ j ~ : a n k

nJe;

s ~ v a r n a

pr_oizvodnj_a

života

izgleda

kao

života, sasvim iznad svijet a. o ao

ne

to što Je odvoJeno od

z a j e d n i č k o g

Odnos ljudi prema

prirodi

na ta" . . . • . . ..

stvara

suprotnost

i z m e đ u p . d . / / e n ~ . m Jskljucen IZ hJstonJe,

č i m e

se

historiji vidjeti

samo burne

nro

e

l

Ist?:IJe.

Ova .

o n c e n t r ~ c i j a

mogla

je

u

ligijske i u o p ć e teori"ske bo d r z ? v n o - ~ ? h l l č k e akCIJe u p r a v l j a č a i države, re

rala

je dijeliti iluziju] te

e p o ~ b e

s p e c ~ a l ? o

kod

svake

historijske

epohe mo

č i s t o • p o l i t i č k i m • ili »religij=k·

pr.

a J.edna _epoha uo bra zi da je

o d r e đ e n a

samo

oblici

njenih

stvarnih

m o ~ m « n : o t i v ~ ? 1 a , ~ ~ k o su ~ r e l i g i j a «

i »politika«

braženje«, »predodžba«

ovih

o va, J?JC":

I ~ t o n c a : ~ s v a J a

ov_o mnijenje.

» -

se

u jedino o d r e đ u " u ć u i ak . d r e đ ~ m h IJ_Ud o SVOJOJ stvarnoJ praksi

pretvara

di. Ako primitivni ~ b l i k u

k h ~ n u

Silu koJa.

o v l a ~ a v a

i o d r e đ u j e praksu tih Iju·

jaca izaziva kastinsko u r e đ e ~ J . e m

se

. a l a z ~ p o ~ J e ~ a .

rad:'

. ~ ? d " g i p ~ a n a i Indi·

da

je

kastinsko

u r e đ e n j e t u ~ J I . h o ~ O J d r ~ a v J l rehg JI, h l s t o n č a r vjeruje

oblik. Dok

se

Francuzi i Ea ". ota Je prmzvela taj

primitivni društveni

stvarnosti naJ"bliža Nij"em _ng ezk d ~ z e makar p o l i t i č k e iluzije, koja

je

ipak

·z

. • '

ct se

recu

u

p o d r u č J

•. t d h . . ..

1 UZIJU eme p o k r e t a č k o m

s .

..

u

»Cis og

u

a« 1

religiJsku

sljednja

je konzekvencija c 7 ~ 1 ~ m _htstonJe. _ H e g ~ l o v a f lozofija

historije po

• n a j č i š ć e g izraza« u kojoj s ~ n J ~ ? J a č k e h t ~ t o n o g r a f t J e , dovedena do svog

sima, nego

o

č i s t i ~

mislima

~ e .

ra

I o

s t v ~ r m m ,

č a k

niti o

p o l i t i č k i m

interc

od kojih

jedna

guta drugu { O J ~ s : ot;da l svetom Bruni č i n e kao red

misli,

na

raJu

I š č e z a v a u >>samosvijesti«, a još konze-

15 U izdanju po kojem smo · ·

lung. Band

5

Berlin

1932)

nalaz.prevodih

( M a r x - ~ n g c l s ,

Gcsamtausgabe,

Erste

Abtei-

h

. h

l"

h ' · -I se

na

ovom

mjestu

( t 28)

· 'k ·

sc

IC

t IC « (prahistorijska) dok . d . - . s TI.Jcmac 1 1zraz »Urf e-

Mayer (KrOner erla

Lei

l se u IZ

anJU

koJe

su pnpremili S.

Landshut i

J . ~ P .

(nehistorijska).

u f r a ~ c u s l f o ~ P ~ r j ~ v ~ J ~ t ? m ID

Jestu nalazi »ungcschichtlich«

~ l r x ,

tome

VI)

nalazimo na str

186

. » , · god .. (Oe':lvres completes dc Karl

nJska), a u ruskom prijevodu

1933 .. ndtant pas

lustonquc

. . .« (dakle, nehisto

TOM

IV,

; ) T ~ e n nepahrif CTp 29)

. go ., (K.

Mapx::c-

8/15/2019 Marx i Engels - Njemačka Ideologija

12/24

318

KARL

MARX I FRIEDRICH ENGELS

spominju

stvarne historijske

d o g a đ a j e ,

č a k ni stvarne zahvate politike u

historiju,

nego

umjesto

toga

daju p r i č u osnovanu

ne na

i z u č a v a n j i r n a

nego

na konstrukcijama

i

literarnim naklapanjima, kako

se to dogodilo sv. Bruni

u njegovoj

sada

zaboravljenoj

historiji 18. s t o l j e ć a .

Ovi hvalisavi i naduveni

trgovci mislima,

koji vjeruju da

su

beskrajno

uzvišeni iznad svih nacional·

nih predrasuda, u praksi su, dakle, mnogo nacionalniji nego pivski filistri

koji

sanjaju

o

jedinstvu

N j e m a č k e .

Djela

drugih naroda

u o p ć e

ne prizna

vaju za historijska, oni žive u N j e m a č k o j , prema j e m a č k o j i za N j e m a č k u ;

oni

pretvaraju pjesmu

o

Rajni

u

duhovnu pjesmu

i zauzimaju Elsass i

Lothringen na taj n a č i n što umjesto francuske države kradu francusku

filozofiju, a umjesto francuskih provincija gcrmaniziraju francuske mis1i.

Gospodin Venedey je kozmopolit

prema

sv. Bruni i Maxu, koji u svjetskoj

vlasti teorije

proklarniraju svjetsku

vlast

N j e m a č k e .

Iz ovih razlaganja

se

t a k o đ e r

pokazuje

kako se Feuerbach

jako

vara

kada sebe (»Wigands Vierteljahrsschrift«, 1845, Bd. 2.) proglašava komu

nistom

p o m o ć u

kvalifikacije

» Č o v j e k

u o p ć e « ,

p r e t v a r a j u ć i tu

oznaku u pre

dikat č o v j e k a »kao takvog«,

kad

vjeruje, dakle, da r i j e č komunist, koja u

p o s t o j e ć e m

svijetu

o z n a č u j e pripadnika jedne o d r e đ e n e

revolucionarne

partije, može pretvoriti opet u golu kategoriju. Cijela Feuerbachova deduk

cija, s obzirom na m e đ u s o b n i odnos ljudi, teži samo tome da dokaže kako

ljudi

trebaju

i

kako

su

uvij k

trebali jedan drugoga. On želi da ustanovi

svijest

o toj

č i n j e n i c i ,

on, dakle, želi, kao

ostali t e o r e t i č a r i , samo

da iznese

pravu

svijest o jednoj

p o s t o j e ć o j

č i n j e n i c i ,

dok

je pravom komunistu stalo

do toga da ovo

p o s t o j e ć e

sruši. Uostalom,

mi potpuno

priznajemo

da

Feuerbach, t e ž e ć i

da

proizvede svijest

upravo

ove

č i n j e n i c e ,

ide tako daleko,

dokle

jedan t e o r e t i č a r

u o p ć e može

i ć i ,

a

da ne prestane biti t e o r e t i č a r

i

fi-

lozof.

K a r a k t e r i s t i č n o je,

m e đ u t i m ,

da

sveci

Bruno

i Max

stavljaju

Feuer

bach_ovu J?redodžbu o komunistu odmah na mjesto pravog komunista, što

se d j e l o m t č n o d o g a đ a i zbog toga

da

bi t a k o đ e r i komunizam mogli pobijati

kao »duh od duha•, kao filozofsku kategoriju, kao doraslog protivnika, a

sv.

Bruno još

i iz p r a g m a t i č k i h interesa. Kao primjer

priznanja

i krivog

s ~ v ~ ć ~ n j a p o s t ? j e ć e g , što je Feuerbachu još uvijek

z a j e d n i č k o

s našim pro

ttvmc•ma, p o d s J e Ć a m o na mjesto u »Filozofiji b u d u ć n o s t i • gdje

on

dokazuje

da je bitak jedne stvari l

č o v j e k a

istovremeno i n j e g o ~ a suština, da su

o . d r e đ e n i .

o ~ n ? s i egzistencije, n a č i n života i

djelatnost jedne

životinjske ili

l j u d ~ k e

m d l V l ~ U ~

ono u č e m u se njegova »SUština« o s j e ć a zadovoljena.

Ovdje

se

svakt tzuzetak

s h v a ć a

i s k l j u č i v o kao nesretan

s l u č a j ,

kao nenor·

malnost

koja

se

ne može promijeniti. Ako

se

dakle,

milijuni

proletera ne

o ~ j e ć a j ~

zadovoljni u svojim uvjetima života,

ako

njihov »bitak« ( . . . . )

nJihoVOJ

· - u stvarnosti i za p r a k t i č k e materijaliste, tj. komu·

18

»Wigandov

t r o m j e s e č n i k « ,

1845, sv. 2.

•

1

' Smisap r . r i j ~ I a ~ ~ koj o v d j ~ _ n ~ d o s t a j e bio bi otprilike s l i j e d e ć i : Ako

njih ?v

»bitak« p r o t i v n j e Č I njihoVOj ( »sushm«, onda je to svakako abn onnalnost ali

ruje

n ~ s r e t a n s ~ u č a j . Historijska č i n j e n i c a koja se osniva na sasvim o d r e đ e n i m dru.štve

mm

odnosn la·. F e ~ c r b ~ c h . zadovolja":a

da tu

č i n j e n i c u konstatira; on interpretira

samo

p o s t o j e Ć I

osjetm SVIjet, prema llJemu

se

odnosi kao

t e o r e t i č a r

dok) u stvar

nosti Primjedba n j e m a č k o g i z d a v a č a .

NJEM CK IDEOLOGIJA

319

niste, stvar

je

u tome da

se

revolucionira p o s t o j e ć i svijet, da

se

. z a t e č e ~ e

stvari

p r a k t i č k i

zahvate i izmijene. Ako.

se. kod F e u e r b ~ c ~ a .

kat.kad s':'srecu

takvi pogledi, oni

nikada

ne prelaze p O J e d m a č n e slutnJe I l ~ a J U

na . ' ? J e g a \ ~

o p ć e

gledište i suviše

malo utjecaja, da bi ih mi

ovdje mogli

d r u g a Č I J e uz_et1

u obzir nego kao klice sposobne za razvitak. Feuerbachovo » s h v ~ ć a n J e «

osjetilnog svijeta

o g r a n i č a v a

se s

jed?

e

strane na. prosto

J?rornatran.Je toga

svijeta a s druge samo na prosti

osjet

on gavan o

» Č O V J e k u «

umJesto o

» S t v a ~ i m

historijskim ljudima«, »Covjek« je realiter »Nijemac«.

U.

pn•orn

s l u č a j u , kod promatranja osjetilnog svijeta,

on

se nužno sukobljava sa

stvarima koje p r o t i v r j e č e

njegovoj svijesti i njegovu

o s j e ć a j u , koje naru·

šavaju

od njega

pretpostavljenu

h ~ r r n o n i j u svih ~ i j _ e l o v a o s j e ~ i l n o g svijeta,

a osobito harmoniju č o v j e k a s pnrodom

2

•

Da b1

Ih

odstramo," m o ~ a

tražiti u t o č i š t e u

dvostrukom

opažanju,

i z m e đ u

profanog opazanJa koje

sagledava samo ono

što

»je

jasno

kao dan« i jednog . v šeg, f i l o z _ o f ~ k ~ g opa·

žanja, koje sagledava »pravu suštinu« stvari. On

ne v1d1

.kako

~ s j e t i ~ m S V I J ~ t

koji ga okružuje nije neka

s t ~ a r

n e p . ~ s r : d n o

data od

V J e č ~ o s t . ' , koJa

ostaje

uvijek ista, nego

je

proizvod

mdustnje

1

d r u š t ~ e n o g s t ~ n J ~ : t to.

u torne

smislu

da

je

on

historijski proizvod, rezultat djelatnosti ~ I J e l ~ g ~ I z a ~ o k o

ljenja od kojih je

svako

stajalo na p l e ć i m a prethodnoga

dalje I Z g r a đ i v a l o

n j e g o ~ industriju i s a o b r a ć a j , te modificiralo s o c i j ~ I . n i

p o r e d ~ ~ p r e ~ a

promijenjenim potrebama.

Cak

su

mu i

pred'?eti

naJJed?ostavm]e, •?SJe

tilne izvjesnosti«

dati

društvenim

razvitkom 1

t r g o v a č k i m s a o b r a Ć a J e m .

Trešnja je, kao i gotovo sve v o ć k e , kao. što je P?'?ato, p r e s ~ đ e n a ? našu

zonu

tek prije

nekoliko s t o l j e ć a z a h v a l j u j u ć i trgovmt t ~ ~ o .da Je

OVOJ

Feuer·

bachovoj »osjetilnoj izvjesnosti«

data tek p o m o ć u

akciJe Jednog

o d r e đ e n o g

društva

u

o d r e đ e n o

vrijeme.

Uostalom, u ovom s h v a ć a n j u stvari, kada se one sma.traju. o ~ a k v i m ~

kakve stvarno

jesu

i

kako

su

se

dogodile, svaki duboko rntsa?m.

f t l ? z o f ~ ~ ~

problem sasvim se jednostavno razrješava - kako se .to

~ a l J e JOŠ

Jasm]e

po ka za ti - u

jednu empirijsku č i n j e n i c u . Npr.

važno

pttan]e

o

odnosu

. č o -

vjeka

prema

prirodi, (ili pak, kako Bruno kaže (str.

110

•

» ~ u p r o t n o s t t .

u

prirodi i

historiji«, kao

da su to

dvije,

jedna

druge.

o d t ] e ~ ] e n ~ »stvan':

kao da č o v j e k nema uvijek

pred

sobom histort]sku pnrodu t pnrodnu ht·

stariju), pit"anje iz kojeg su proizašla sva » n e d o k u č i v o visoka .djela« o » S ~ P :

stanciji«

i

»samosvijesti«, to

se

pitanje raspada .samo po s_ebl k a ~ ..

se

U ~ _ I d t

da je

mnogo slavljeno »jedinstvo

č o v j e k a

i

pnrode«

u

mdustrt]l U V l J ~ ~

postojalo i

da

je

d m g a č i j e

postojalo

u svakoj epohi,

v ~ ć

prema.

v e ć e m

th

manjem razvitku industrije, isto tako kao i »borba« Č ' V J e k a s. p n r o d o ~

razvitka njegovih proizvodnih snaga na o d g o v a r a j u ć o J o ~ n o v t .

I n ~ u s t n ] a

t

trgovina, proizvodnja

i

razmjena

potreba. za

živ_ot, ~ V J e . t U J U , _sa

svoJe

s ~ r ~ n e

i uvjetovani su opet u n a č t n u svoga djelovanJa dtstnbuCIJOID orgamzlra

njem

r a z l i č i t i h

društvenih

klasa, i tako

onda

dolazi

do

toga da

Feuerbach

N.

B. Nije greška što Feuerbach ono

o č i g l e d n o ,

osjetilni privid

- ~ o j i _ j ~

ustanovljen t a č n i j i m istraživanjem osjetilne č i n j e n i c e - podre' uje

~ s j e t n o )

zbilj

nosti, nego u tome što u krajnjoj instanciji ne mo/.c i z a ć i

na

kraj s osjetnošcu a

da

je ne promatra » O č i m a « , tJ. » n a o č a r i m a « filozofa

8/15/2019 Marx i Engels - Njemačka Ideologija

13/24

320

KARL MARX I

fRIEDRICH

ENGELS

vidi ~ " ; n c ~ c s t e r u samo t ~ o ; n i c e

i . ~ t r . o ) e v e , gdje

bi

se prije

sto godina

moglt

VIdjt;ti sa.mo

kolovrati .1

r";zbOji,

.1 1

da otkriva u

Campagna

di Roma

~ a n : o p ~ Š n j a . k e 1 m . o č v _ a r e , gdje bi za Vrijeme Augusta našao

samo

vinograde

1 vile rimski ' . k a p 1 ~ a h s t a

..

Feuerb";ch govori osobito o

opažanju

prirodne

nauke, spommje tajne koje

su

o č i g l e d n e samo oku

f i z i č a r a

i k e m i č a r a · aJi

gdje bi bila prirodna nauka

bez

industrije i trgovine? I sama ova » Č i , s t a «

prirodna nauka dobiva svoju svrhu kao i svoj materijal tek trgovinom

i

1 n ~ u ~ t r ~ j o m , .osjetilnor;t d j e l a t n o ~ ć u ljudi. Ova djelatnost ovaj neprekidni

o_sJetllm

;:ad 1 stvaranJe, ova prmzvodnja, do takvog je stupnja osnova osje-

t i l ~ I O g SVIjeta,

kako

o:' sada

p o s ~ ? j i , da

bi Feuerbach zatekao ogromnu pro

~ J e n u

ne saJ?O u t;nrodnom SVlJetu nego uskoro ne bi našao ni cijelo č a .

V j e č a ~ s t v o , m _ v l a s t i t ~ m o g u ć n o ~

opažanja,

štoviše, niti

svoju vlastitu

egzi

s t : n c ~ j U , kad _bi

ova

? j e l a t n o ~ t bila

prekinuta ma

i za

jednu

godinu. Svakako,

P I ? o n ~ t vanJske p ~ I r o d e tome ostaje i razumije se, sve je to nepri-

mjenljiVO

na

prvob1tne,

ushjed generatio

aequivoca" proizvedene ljude; ali

ovo razlikovanje ima samo

utoliko

smisla, ukoliko

č o v j e k a

promatramo kao

nešto što je r a z l i č i t o od prirode. Uostalom, ova priroda koja prethodi ljud

skoj

historiji, nije priroda u

kojoj

živi Feuerbach, to je priroda koja danas

n i g ~ ~ e više

. ~ e

postoji, izuzevši možda na australskim koraljnim ostrvima

novijeg pOrijekla, dakle, ne postoji

ni

za

Feuerbacha.

Feuerbach

ima

svakako

veliku

prednost pred

» č i s t i m «

materijalistima

što

u v i đ a

kako

je

i

č o v j e k

»osjetilni

predmet«;

ali, bez

obzira

na

to

što ga

n s h v a ć a samo kao »Osjetilni predmet«, a ne kao »osjetilnu djelatnost«,

jer se. i o ~ d j e ~ r ž i teorije i ne razmatra

ljude

u

datoj društvenoj

vezi, pod

p o s t o j e Ć i m

Životmm

uvjetima, koji

su ih u č i n i l i onim što

jesu,

on nikada

ne dolazi

do djelatnih ljudi,

koji stvarno egzistiraju, nego ostaje

kod

apstrakcije » Č o v j e k « i

o g r a n i č a v a se samo

na priznanje »Stvarnih individu-

alnih,

t j ~ l e s . n i h

ljudi« u oblasti osjeta, tj. on ne poznaje druge »lludske od

nose«, » C O ~ J e k a prema

č o v j e k u «

osim ljubavi i prijateljstva, i to idealizirano.

On daje u o p ć e kritiku sadašnjih životnih odnosa. On, dakle,

nikada

ne

dolaZI do toga da osjetilni

svijet shvati

kao

cjelokupnu,

živu,

osjetilnu

dje-

l tnost indiv du_a .koji s a č i n j a v a j u , i stoga je primoran, kada npr. umjesto

z ~ r a v 1 h l j u d ~

~ 1 d 1

gomilu skrofuloznih,

radom

iscrpljenih i

s u š i č a v i h

bijed

mka, da p n b J ; g a v ~ »višem opažanju« i »idealnom i z j e d n a č e n j u u

r o d u ~ < ,

d a ~ l e pa?a I d e a h z ~ m upravo

tamo

gdje k o m u n i s t i č k i materijalist vidi

nuznost I UJedno UVjet za preobražaj kako industrije, tako i društvenog

poretka.

Ukoliko je Feuerbach materijalist, kod njega se historija

ne

zbiva, a

~ k ? l i k o

_uzi ma

obzir

historiju, on nije

materijalist. Kod njega

se

materi

j ~ h z a m I histOriJa potpuno razilaze, što se,

uostalom, v e ć

iz

r e č e n o g a

objaš

nJava.

Hist?rija nije ništa drugo do slijed

pojedinih

generacija, od kojih svaka

ek_sploatira m ~ t e r i j a l e , kapitale, proizvodne snage koje

su

joj

predane

od

svih prethodmka, stoga, dakle, produžava s jedne strane n a s l i j e đ e n u dje

latnost pod sasvim izmijenjenim okolnostima a s

druge

strane, s potpuno

:t

R a đ a n j e koje se vrši samo od sebe.

NJEMACKA IDEOLOGIJA 321

izmijenjenom d j e l a t n o š ć u oblikuje stare okolnosti, što

se spekulativno

dade

tako obrnuti da

se

kasnija historija u č i n i svrhom

ranije,

da

se

npr.

o t k r i ć u

Amerike stavi u

osnovu svrha da

olakša

pobjedu

francuske revolucije, č i m e

onda

historija

s t j e č e

svoju osobitu svrhu i

postaje

»Osoba

pored drugih

osoba« (kao što

su

ovdje: »Samosvijest«, »kritika«, »jedini«, itd.), dok je

ovo, što se o z n a č a v a r i j e č i m a » o d r e đ e n j e < < , »svrha«, »klica((, »ideja

izvodnjom i

raspodjelom misli

svoga vremena;

da

su dakle,

njihove

misli

v l a d a j u ć e

misli epohe.

Npr.

u vrijeme i u zemlji u

kojoj

sc

prepiru oko

vlasti

kraljevska sila, aristokracija i buržoazija, gdje

je,

dakle, vlast podijeljena,

kao

v l a d a j u ć a

misao pokazuje se doktrina o podjeli vlasti, koju tada i z r i č u

kao » v j e č n i zakon«,

Podjela rada, koju

smo v e ć prije zatekli kao jednu od glavnih sila dosa

dašnje

historije, ispoljava

se

sada i u

samoj

v l a d a j u ć o j klasi kao podjela

duhovnog i

materijalnog

rada, tako da unutar te

klase

jedan njen dio istupa

u svojstvu mislilaca te klase (njeni aktivni konceptivni ideolozi, koji č i n e

glavnim

izvorom svoje prehrane stvaranje iluzija te klase

o

samoj sebi),

21

Gl< vni

rado\ i ~ r x a i Engelsa

8/15/2019 Marx i Engels - Njemačka Ideologija

14/24

322

KARL MARX I FRIEDRICH ENGELS

ok

se

d':llgi prema t ~ m

~ i s l ~ m a

i i l ~ z i j a m a drže više pasivno i receptivna,

Jer su o n ~ u.

s t ~ ~ r ~ o s t ~ ~ k t i v n i

~ l a n o v i te klase i imaju manje vremena za to

da s ~ v a r a j u I . l ~ Z I J e 1 mtsh o s a ~ u m a sebi. Unutar te klase može se ovaj njihov

r ~ ~ C J e p razv1t1 ~ a k

do

stanovite s u p r o t n o ~ t i i neprijateljstva ovih dvaju

d J j e l o ~ a , m e đ u t u n on otpada

sam

po

sebi kod svakog

p r a k t i č k o g

sukoba

k ~ d a Je

k asa

s a ? ~

ugrožen_a, a

tada i š č e z a v a

i

privid

kao

da v l a d a j u ć e

misll

ntsu m1sh vladajuce klase kao da

one

imaju neku

r a z l i č i t u

od

m o ć i

te

. klase.

~ o s . t o j ~ n j e

revolucionarnih misli u

o d r e đ e n o j

epohi pretpostavlja

vec.

o s t ~

JanJe

] ~ c t n ;

. ~ e v o l u c i o n a r n e

klase, o

č i j i m

je

pretpostavkama

v e ć

ramje receno naJnUZDIJe.

. Ako se sada: ~ r i s h v a ć a n j u historijskog toka, misli v l a d a j u ć e klase od-

VOJe

od

te

vladajuce klase,

ako

im se prida samostalnost i ako se ostane kod

t o g ~

da

s? ': j e d ~ o j

epohi vladale ove i one misli, ne

b r i n u ć i

se za uvjete

p r m z v ~ ~ n J e

1 ~ r m z v o đ a č e tih misli, ako, dakle, izostavimo individue i svjet

s k ~ priltke k o ~ e

se

nalaze u osnovi misli, onda se može npr.

r e ć i ,

da su u

V n J e ~ . e , kad

JC ': adaJa aristokracija, vladali pojmovi

č a s t i ,

vjernosti itd.,

za. ';Jeme vladavme buržoazije pojmovi slobode,

jednakosti

itd. Sama vla

~ a J U C . a kl.asa to p r o ~ j c č n ? , t ~ k o i uo?ražava. Ovo

s h v a ć a n j e

historije, koje

Je z a J ~ c t n ; č k o S V I ~ h 1 s t o n č a n m a osobito od 18. s t o l j e ć a , nužno se s p o t a ć i

na po av1

UVIJek

.vlad.aju

s ve apstraktnije

misli, tj. misli koje sve više

pnmaJu obhk o p ć _ e m t o s t J . Nmme, svaka nova klasa koja stupa na mjesto

p r ~ t h o d : e

v l ~ ~ a j u c e klase primorana je, v e ć i zato da bi provela svoj cilj,

~ n k ~ z a t J

SVO

m ~ . e r e s ~ a ?

z a j e d n i č k i

interes svih č l a n o v a društva, tj. idealno

tzrazeno:

a

s ~ O J i m

mtshma dade oblik

o p ć e n i t o s t i ,

da ih prikaže kao jedino

~ a z u m n e opce

v a ž ~ ć e .

Klasa koja izaziva prevrat, u samom p o č e t k u ne

Istupa

~ a o k.lasa, vec zbog toga

što

se

suprotstavlja

jednoj

klasi,

nego kao

zastupmc":

C J e l ~ k ? p ~ o g .

društva, ona se

javlja

kao cjelokupna masa

društva

nasuprot

J e d ~ O J

J ~ d ~ n o J :

v l a d a j u ć o j

klasi.2' Ona to može

jer

je njen interes

u p o č e t ~ u . zmsta JO s

VIŠe

povezan sa z a j e d n i č k i i n interesom svih ostalih

n e v l ~ ~ a J u ć i h klasa,

JCf

se pod

pritiskom dosadašnjih

odnosa još nije mogao

~ a z v i t l ~ a o . p ~ s ~ b n i interes jedne posebne klase. Njena pobjeda koristi stoga

I mnogim Individuama ostalih klasa, koje ne dolaze na vlast, ali samo utoliko

što o n ~

sada

stavlja te individue u položaj da se uzdignu do v l a d a j u ć e klase.

~ a d a

Je

f r ~ n c u s k a bu.ržoazija oborila vladavinu aristokracije, o m o g u ć i l a je

t.Ime

mnogim proletenma da se uzdignu iznad proletarijata, ali samo uko

llko su postali buržuji. Stoga svaka nova klasa ostvaruje svoju vladavinu

samo na široj osnovi nego što je bila osnova dotad

v l a d a j u ć e

klase, uslijed

č e g a

se kasnije razvija utoliko oštrije i dublje

i

suprotnost

i z m e đ u

nevia

d a j u ć e i s.ada v l a d a j u ć e klase.

I

jednim i drugim je uvjetovano

to

da je

borba, koJa

se

mora voditi protiv ove nove

v l a d a j u ć e

klase, opet usmjerena

k o d l u č n o j , radikalnijoj negaciji dosadašnjih društvenih prilika nego što su

to

mogle

u č i n i t i

sve dosadašnje klase koje su težile k vlasti.

•

2

 

U ov?j visini napisao je Marx

u

desni stupac: ( o p ć e n i t o s t odO ovora l klasi

~ r o t t v s t ~ l c z . ~ : 2 k ; ; m k u ~ c n . c i j i , svjetskom s a o b r a ć a j u itd., 3 velikoj ini v l a d a j u ć e

~ I a s e , 4.

t UZIJI

.ctr:ustvemh m teresa. U p o č e t k u je ova iluzija istinita, 5. Obmanjivanju

Ideolog a podJeli rada).

NJEMACKA IDEOLOGIJA

323

Cijeli ovaj privid, kao da

je

vladavina o d r e đ e n e

klase

samo vladavina

stanovitih misli, prestaje, naravno, sam po sebi č i m vladavina klasa prestane

u o p ć e da bude oblik društvenog u r e đ e n j a , č i m , dakle, ne bude više potrebno

da

se posebni interes pokazuje

kao

o p ć i , ili

» O p ć e «

kao v l a d a j u ć e .

Pošto su

jednom

v l a d a j u ć e misli odijeljene

od

v l a d a j u ~ i h

i n d ~ v i d u a

• a

prije svega

od

odnosa

koji

proizlaze iz datog

~ t u p ~ ) . a n a č m a p r m . z v o d ~ J : •

i pošto je na taj n a č i n

ostvaren rezultat da

u histonJI stalno

vladaju

m1sh,

vrlo je lako iz ovih

r a z l i č i t i h

misli apstrahirati »misao«, ideju itd., kao da

vladaju u historiji, i time sve

te

pojedine misli i pojmove shvatiti k ~ o »samo

o d r e đ e n j a «

pojma

koji se razvija

u

historiji.

Onda

je

t a k o đ e r

pnrodno

da

se svi odnosi

m e đ u

ljudima mogu izvesti iz pojma

č o v j e k a ,

iz

p r e d o č e n o g

č o v j e k a ,

iz suštine

č o v j e k a ,

iz

č o v j e k a .

To je spekulativna filozofija i

č i n i l a .

Hegel

sam

priznaje

na

kraju »Filozofije historije«

da

je

»razmatrao

kreta

nje samoga pojma« i da je u historiji prikazao »istinsku teodiceju« (p. 446 .

Sada je opet

m o g u ć e

ponovo

se

vratiti na p r o i z v o đ a č e » p o j ~ a « ,

r;a

t : o ~ e t l ~

č a r e ,

ideologe i filozofe, i tada se dolazi do rezultata da su filozofi, m • _ s l ~ o c .

kao takvi, od uvijek vladali u

historiji

- rezultat,

koji

je, kak_o S f : ~ v l d j e ~ l ,

t a k o đ e r izrekao v e ć Hegel. Dakle, č i t a v

majstorluk-

da_se u h 1 s t o ~ ~ J I d?kaz-;

vrhovna vlast

duha

(hijerarhija kod Stirnera) - svod• se na shjedeca

t

napora.

l Misli onih koji vladaju iz empirijskih razloga, pod empirijskim uvje

tima i kao materijalne individue, moraju se odijeliti od

tih v l a d a j u ć i h

indi

v i d u ~

i samim tim priznati u hi