MARIJANSKO SVETIŠTE NA ŠIROKOM BRIJEGU - · PDF fileMARIJANSKO SVETIŠTE NA ŠIROKOM BRIJEGU Lubina, P. ... 2 Sv. Bonaventura, Legenda maior IX, 3. Usp. 2 Toma Čelanski, 198; Aračić,

69

Širokom BrijeguSto godina nove crkve na

MARIJANSKO SVETIŠTE NA ŠIROKOM BRIJEGU

Lubina, P.Sažetak: U članku autor prikazuje širokobriješko Gospino svetište u Hercegovini i njegovo značenje za tamošnji puk. Da bi se mogao pravo shvatiti i vrednovati nastanak i razvoj širo-kobriješkoga Gospina svetišta, autor upućuje na marijansko obilježje franjevačke duhov-nosti kojoj je izvorište sami utemeljitelj Reda sv. Franjo Asiški, koji je osobitom ljubavlju ljubio bl. Djevicu Mariju i mjesta njoj posvećena do te mjere da je u crkvici sv. Marije Anđe-oske na neki način prepoznao uosobljenu Majku Gospodinovu. Kraj te se crkvice nastanio, kod nje braću okupljao i Majku Isusovu za zaštitnicu svome Redu izabrao. Taj marijanski duh prenio je i na svoje duhovne sinove koji i danas prednjače u promicanju štovanja presvete Bogorodice. Slijedeći povijesni tijek, autor pokazuje kako su franjevci vodili duhovnu skrb o hercego-vačkom kraju i koliko su truda uložili dok su napokon 23. srpnja 1846. počeli graditi prvu Gospinu crkvu i samostan na Širokom Brijegu i time zapravo udarili temelje današnjoj Her-cegovačkoj franjevačkoj provinciji. Uz crkvu i samostan podignuta je pučka škola, a onda i gimnazija. Tako Široki Brijeg postaje vjersko, kulturno i narodno središte zapadne Herce-govine. Puk se na njemu okuplja rado oko svoje Gospe, posebno za blagdane Velike i Male Gospe. Od g. 1975. mladi kršćani hodočaste Gospi na Brijeg u posljednju subotu u mjesecu srpnju. Tu se jačaju u vjeri, krijepe u nadi i griju u kršćanskoj ljubavi. Što to svetište znači za puk toga kraja i šire najbolje se može vidjeti tijekom devetnice Velikoj Gospi kad svi putovi vode na Brijeg. Širokobriješko Gospino svetište izraz je stoljetne pobožnosti hercegovač-koga vjerničkog puka prema Gospi.

Ključne riječi: crkva, svetište, Gospa, pobožnost, štovanje, franjevci.

Podatci o autoru: Lubina, P.[etar], Marija, vjerski list za Marijine štovatelje, Trg Gaje Bulata 3, 21000 Split, Hrvatska, [email protected]

fra Petar Lubina

70 POVIJEST

THE MARIAN SANCTUARY IN ŠIROKI BRIJEG

Lubina, P.Abstract: In this article, the author presents the holy place of Our Lady in Široki Brijeg, Herzegovina, and its signifi cance for local people. In order to understand and value the creation and development of Our Lady’s shrine in Široki Brijeg in a proper way, the au-thor refers to the Marian characteristic of the Franciscan spirituality whose source was the founder of the Order himself. Namely, St. Francis of Assisi cherished with special love Blessed Virgin Mary and sites devoted to Her to such an extent that he somehow identi-fi ed the embodied Mother of Lord in the small church of Angelic Holy Mary. It is near that church that he settled down, gathered brothers and chose Mother of Jesus as the protec-tor of his Order. He passed that Marian spirit also on his spiritual sons who even nowadays set an example in promoting admiration for the Most Holy Mother of God.Following the course of history, the author demonstrates how the Franciscans took spir-itual care of the Herzegovinian area and how much eff ort they made until they eventually, on 23 July 1846, started building the fi rst church and monastery of Our Lady in Široki Brijeg and, by doing so, actually laid the foundation of the present Herzegovinian Franciscan province. Along with the church and monastery, an elementary school and gymnasium were also built. In that way, Široki Brijeg became the religious, cultural and national center of Western Herzegovina. People gladly gather around their Lady there, especially on holi-days of Nativity of Virgin Mary and Assumption of Virgin Mary. Since 1975, young Christians make their pilgrimages to Our Lady in Brijeg on the last Saturday in July. That is where they strengthen their faith, refresh their hope and warm themselves in Christian love. What that shrine means for the people of that area and wider is best possible to see during novena for Assumption of the Virgin Mary, when all ways lead to Brijeg. The holy place of Our Lady in Široki Brijeg is the expression of the centuries-old devotion of Herzegovinian religious people towards Our Lady.

Key words: church, holy place, Lady, piety, admiration, Franciscans.

Author’s data: Lubina, P.[etar], Marija, The religious publication for Mary’s admirers, Trg Gaje Bulata 3, 21000 Split, Croatia, [email protected]

71


UvodSvaki govor o Širokomu Brijegu kao Gospinu svetištu moramo započeti sa sv. Franjom Asiškim, utemeljiteljem i duhovnim ocem čuvara toga svetišta. Bez poznavanja lika sv. Franje, osobi-to njegova odnosa prema bl. Djevici Mariji, teško ćemo razumjeti nastanak i razvoj širokobriješkog svetišta i shva-titi njegovo značenje za duhovni život i opstanak hrvatskih katolika hercego-vačkog kamenjara.

Iako u spisima sv. Franje ne nalazi-mo sustavnog nauka o bl. Djevici Mari-ji, možemo naći dovoljno bogoslovskog sadržaja koji nam daje uvid u Franjin stav prema Majci Gospodinovoj.1 Kao dijete svoga vremena, Franjo je prihva-ćao sve što je ondašnja Crkva vjerovala i učila o Majci Isusovoj. To je utkao u svoju duboko življenu duhovnost, svag-dano napajanom molitvom i razmatra-njem, kroz koje je otkrivao jedinstvenu Marijinu ulogu i mjesto u Kristovu dje-lu spasenja.

Krist je bio središte života i pobožno-sti sv. Franje. No, Franjo se odlikovao i osobitom pobožnošću prema bl. Djevi-ci Mariji. Budući da je “Gospodina veli-

1 Udovičić, J., Sveti Franjo i blažena Djevica Marija u: Sveta Marija, Radovi simpozija o štovanju bl. Djevice Marije u Provinciji Pre-svetog Otkupitelja, Služba Božja, Makarska 1990., 55-66. Lubina, P., Marijanska Hrvat-ska, Marija, Split, 1995., 289-290 i 397.

čanstva učinila našim bratom”,2 Marija je imala jedinstveno mjesto u Franjinoj duhovnosti pa ju je ljubio “neizrecivom ljubavlju”. Za Franju je, naime, utjelov-ljenje Sina Božjega bilo jedan od teme-lja duhovnog života. Budući da Marija “prije svega slušanjem začinje, nosi u sebi i rađa Božju Riječ”,3 najuže je po-vezana s Bogom, posebno pak s Otku-piteljem ljudskog roda. Budući da je Gospodina nosila u svome “presvetom krilu”,4 Franjo je nalagao svojoj braći da je dostojno hvale i štuju.

Sv. Franjo gajio je i poseban odnos prema mjestima i crkvama posvećenim bl. Djevici Mariji. U njegovu životu i duhovnom rastu osobito mjesto zau-zima crkvica sv. Marije Anđeoske kraj Asiza. Nakon obraćenja, u nju je češće navraćao i dovodio svoju prvu braću, tu je crkvicu svojim rukama popra-vio, kraj nje se stalno nastanio i u njoj preminuo. Svojoj je braći “pripovije-dao kako mu je Bog objavio da blažena Djevica između ostalih crkava, koje su njoj na čast sagrađene u svijetu, tu cr-kvu ljubi posebnom ljubavlju. Zato ju

2 Sv. Bonaventura, Legenda maior IX, 3. Usp. 2 Toma Čelanski, 198; Aračić, D., Marija u duhovnosti Franje Asiškoga u: Marija 19 (1981) 10, 289-292.

3 Rotzer, A., - Matura, T., Živjeti Evanđelje s Franjom Asiškim, Zagreb, 1984., 126.

4 Sv. Franjo, Pismo općem saboru braće u: Spi-si sv. Franje, Jukić, Sarajevo, 1974., 47.

fra Petar Lubina

72 POVIJEST

je svetac više ljubio nego ostale”.5 Za nj ona “nije bila samo jednostavna crkvi-ca koju je on s toliko ljubavi popravio, nego sama Marijina osoba, prisutna u tom svetištu, okružena anđelima”.6 Kraj Gospe od Anđela Franjo se osjećao u Gospinoj nazočnosti. Gospu je hvalio i slavio, njoj u čast hvale pjevao. Taj stav prenosio je i na svoju braću i želio da ga u tome nasljeduju. Zbog toga je Maj-ku Gospodinovu izabrao za Zaštitnicu Reda. Uz Molitvu Gospodnju, poticao ih je neka mole i Zdravomariju, a i neka razmatraju i o Marijinim radostima. Najdraži mu je marijanski blagdan bio Uznesenje Marijino na koji se priprav-ljao 40-dnevnim postom.7

Crkvica sv. Marije Anđeoske postala je središte iz kojega je rastao i razvijao se Franjevački red. Franjo je želio da njegova duhovna braća to sveto mje-sto “smatraju vrijednim svake časti”.8 Pobožnost prema Gospi utkana je tako duboko u život i rad Franjinih duhov-nih sinova, od osnutka Reda do danas. Ubrzo će tako oni postati jedni od naj-gorljivijih promicatelja marijanske po-

5 2 Toma Čelanski 19.6 Aračić, D., Marija u duhovnosti Franje Asiš-

koga, 289.7 Sv. Bonaventura, Legenda maior IX, 3. Toga

su dana svi morali biti veseli, pa je Franjo članove Trećeg reda oslobađao od obveze posta ako bi taj blagdan u taj dan pao.

8 1 Toma Čelanski 106; usp. Sv. Bonaventura, Legenda maior II, 8.

božnosti, u narodima i krajevima kamo ih Providnost bude vodila. Po Franjinu uzoru i Široki Brijeg postat će središte iz kojega će rasti i razvijati se zajedni-ca hercegovačkih franjevaca, a taj rast i razvoj bit će protkan marijanskom du-hovnošću koja u širokobriješkom sve-tištu nalazi svoju izlaznu točku i svoje središte, kako ćemo to vidjeti u nastav-ku ovoga izlaganja.

Kolijevka hercegovačkih franjevaca

Na hercegovačkim prostranstvima du-hovni sinovi sv. Franje Asiškoga nazočni su gotovo od kraja XIII. stoljeća. Vjerni idealima svoga Utemeljitelja, nastojali su ne samo za sebe živjeti nego i biti od koristi svome narodu. S njime su dijelili tegobe i radosti svagdanjeg života, bilo to za krvave prošlosti otomanskog zu-luma ili novije vrijeme u doba bezbož-ne komunističke strahovlade. Fratri su narodu na neki način bili i otac i majka, učitelj i tješitelj, učili ga vjeri u Boga i u pobožnosti prema Gospi, koju su na-slijedili od svoga duhovnog oca... Gospi su u čast gradili crkve i kapele, podizali oltare, naručivali za njih Gospine kipo-ve i slike, oko njih okupljali narod Božji, utvrđivali ga u vjeri, podržavali u nadi i rasplamsavali u kršćanskoj ljubavi.

Nakon što u drugoj polovini XV. st. bosansko-hercegovački vjernici gube

73


svoje državljanstvo, započinju za njih teška vremena - četiri stotine godina osmanlijskog zuluma. Padom Hercego-vine pod Turke vjerski, a time i nacio-nalni život na tom području bijaše veo-ma ugrožen. Srušena je i ranokršćanska Gospina crkva uz Mostarsko blato. Bez obzira na to, kršćanski je puk zaslugom franjevaca, sačuvao vjeru u Boga i po-božnost prema bl. Djevici Mariji. Vje-rovao je i pouzdavao se u Božju pomoć i Marijin zagovor. Franjevci su bili uvi-jek uza svoj narod. Nisu ga ostavljali ni u najtežim trenutcima, ni onda kad se umiralo “za krst časni i slobodu zlatnu”. Oduvijek je hercegovački fratar bio na-rodni čovjek. Iz naroda ponikao, s nji-me živio i radio, dijelio radosti i nade, žalosti i tjeskobe svagdanjeg života. S torbom o ramenu obilazio je od groblja do groblja, okupljao kršćanski puk, no-vorođene krštavao, mladence vjenča-vao, stare i bolesne na susret s Bogom spremao, okupljenima u ispovijedi i mi-snim slavljima nudio otajstva kršćanske okrjepe, propovijedajući ih hrabrio i ulijevao im nadu u sretniju budućnost. Pastorizirao je tako i širokobriješki kraj iz mostarskog samostana, dok on nije g. 1563. srušen. Nastavio je duhovnu skrb na tom području do g. 1700. iz za-ostroškoga, a do g. 1843. iz kreševskoga, sutješkoga i fojničkog samostana.

Nakon što je g. 1833. politički odi-jeljena Hercegovina od Bosne, među franjevcima rodom iz Hercegovine do-zrijevala je zamisao da osnuju zasebnu zajednicu, kako bi bili bliži narodu od kojega su potekli i u njemu očuvali vje-ru i nacionalnu svijest.9 Sastaju se tako g. 1840. i ozbiljno razmišljaju o pasto-ralnom radu u rodnom kraju i o grad-nji samostana u Hercegovini. Nakon ogromnih poteškoća oko dobivanja do-puštenja za gradnju samostana, herce-govački franjevci napuštaju 19. svibnja 1844. Kreševo i Bosnu te se smještaju na Čerigaju, čime nastaje prekretnica u životu toga kraja.10 No ni Čerigaj neće biti duga vijeka, jer na njemu nisu našli pogodna prostora ni za gradnju samo-stana, ni crkve. Uskoro ga napuštaju i sele se na Široki Brijeg, gdje se nasta-njuju u sjeni stoljetnoga hrasta i gdje će podignuti crkvu i samostan u čast Maj-ci Isusovoj.11

9 Nikić, A., Gradnja crkve i samostana na Širokom Brijegu - počeci hercegovačke fra-njevačke zajednice u: Kačić 13/1981., 191-225; Lubina, P., Marijanska Hrvatska, 399-403; Marić, A., Povijesne prilike u doba dolaska franjevaca u Hercegovinu u: Naša ognjišta 27 (1997) 1-2, 18.

10 Nikić, A., Gradnja crkve i samostana na Ši-rokom Brijegu - počeci hercegovačke franje-vačke zajednice, 207; Široki Brijeg, Metković 1971.; Šematizam Franjevačke provincije Uznesenja bl. Dj. Marije u Hercegovini 1977., Mostar, 1977., 73-81.

11 Usp. Fra Bakula, P., Kratka povijest franje-

fra Petar Lubina

74 POVIJEST

Ni sa smještajem na Širokom Brije-gu nije išlo tako lako. Od Ahmet-age Kurta iz Mostara kupe franjevci taj brežuljak u čijem se podnožju Ugrova-ča spaja s rijekom Lišticom i dadu se na traženje odobrenja za izgradnju crkve i samostana. Uz dušobrižnički rad, grad-nja crkve i samostana bila im je glavna briga. Oko toga uložili su mnogo truda i muke. Konačno je odobrenje stiglo od crkvenih vlasti iz Rima 6. veljače 1844., a od državnih vlasti - sultana Abdul-Medžida - napisano u Carigradu iz-među 13. i 20. listopada 1845. i prosli-jeđeno hercegovačkom veziru Ali-paši Rizvanbegoviću iz Stoca, koji odobrava gradnju 5. siječnja 1846., a mostarski kadija Muhamed Emin to isto čini 13. siječnja 1846. Time je napokon dobi-veno odobrenje za gradnju prve crkve i samostana u Hercegovini nakon tur-skog zuluma.12

Nakon što su dobili potrebna dopu-štenja, franjevci se daju na izgradnju planiranih zdanja. Budući da je hercego-vački kamenjar oduvijek bio škrt, vjerni svojoj karizmi, obratili su se dobrotvo-

vaca u Bosni i Hercegovini u: Fra Bakula, P., Izabrana djela, I., Mostar-Veljaci, 1995., 74.

12 Nikić, A., Gradnja crkve i samostana na Širokom Brijegu - počeci hercegovačke fra-njevačke zajednice, 214-215; Basler, Đ., Fra-njevački samostan Široki Brijeg u: Gospino svetište Široki Brijeg, Franjevački samostan Široki Brijeg i Turistkomerc Zagreb, Zagreb, 1984., 5.

rima diljem svijeta za pomoć. Dok su se jedni zaputili preko Rima u prošnju po Italiji i drugim krajevima, ostali fra-njevci pripravljali su materijal za grad-nju.13 Konačno su na Širokom Brijegu, 283 godine nakon što su Osmanlije po-rušile sve samostane i crkve u zapadnoj Hercegovini, položeni temelji prvoj cr-kvi i franjevačkom samostanu u Herce-govini. Učinio je to 23. srpnja 1846. prvi hercegovački biskup fra Rafo Barišić (†1863).14 Taj događaj drži se prekret-nicom u vjerskoj i kulturnoj povijesti zapadne Hercegovine.

Najprije je građena crkva. Njezinu su veličinu točno propisale osmanlijske vlasti - nepunih 20 m duga i nešto više

13 Nikić, A., Gradnja crkve i samostana na Ši-rokom Brijegu - počeci hercegovačke franje-vačke zajednice, 217-219.

14 O tome je svjedočio i tekst uklesan na kame-noj ploči ponad samostanskih vrata, koji su g. 1945. otukli partizani: “Odcijepljeni od Bo-sne, bez kruha i krova, bogati samo nadom u Boga, ovi samostan sa crkvom iz temelja dne 23. srpnja 1846. pod okriljem Uznešenja Gospina na nebo, franjevci hercegovački podigoše.” Usp. Fra Bakula, P., Kratka povi-jest franjevaca u Bosni i Hercegovini, 74 i 79. - Fra Rafo Barišić rodom iz Oćevije u Bosni, bio je naslovni biskup azotski i prvi apostol-ski vikar u Hercegovini, od 1947. godine. Za-služan je za osamostaljenje hercegovačkih franjevaca, a umro je u 67. godini života i 32. biskupstva 14. kolovoza 1863. na Širokom Brijegu, gdje je i pokopan. - Usp. Nikić, A., Lučonoše naše vjere i uljudbe - Mrtvoslovnik hercegovačkih fratara, Franjevačka knjižni-ca i arhiv Mostar, Mostar, 2004., 423.

75


od 10 m široka. Fra Petar Bakula naba-vio je g. 1863. za nju dva zvona. Dobive-no je g. 1870. odobrenje za zvonik. Za-vršetkom njegove gradnje g. 1871. kraj crkve i prijenosom zvona u nj završila je gradnja staroga širokobriješkog sa-mostana i crkve.15

Nova širokobriješka crkva

Širokobriješka crkva i samostan preži-vjeli su jedinstvena vremena. Slavna je i bolna njihova povijest. U malo su se dana na tom mjestu zbili važni doga-đaji. Tek što su dovršili uređenje crkve, franjevci su trebali misliti na njezino proširenje, na gradnju veće. Katolički se živalj, naime, množio, a trebalo je pokazati i zahvalnost Gospi za višesto-ljetnu zaštitu.16

a) Gradnja crkveOdluka o gradnji nove crkve pala je 1863. godine.17 Trebala je to biti trobrod-

15 Franjevci tako nisu samo vjerovjesnici u her-cegovačkom puku nego i revni prosvjetitelji, a Široki Brijeg postaje s njima narodno, “kul-turno-prosvjetno središte i duhovno-vjersko žarište zapadne Hercegovine i krajeva koji je dodiruju”. Usp. Nikić, A., Gospa u Hercego-vini. Marijin Brijeg u: Marija 16 (1978) 1, 25.

16 Šematizam Franjevačke provincije Uznese-nja bl. Dj. Marije u Hercegovini 1977., Mo-star, 1977., 80-81.

17 Basler, Đ., Franjevački samostan Široki Bri-jeg, 6-8.

na građevina u stilu talijanskog baroka (48,2x21,8 m), s kupolom iznad glavnog oltara i dvama zvonicima. No, za pothvat nije bilo dovoljno sredstava, a ni gradite-lja nije bilo lako naći za to iznimno dje-lo. Stoga je taj plan propao. U sanjarenju oko gradnje nove crkve prošlo je pede-setak godina. Napokon su se franjevci s pukom, pouzdajući se u Božju pomoć i Gospin zagovor, upustili u pustolovi-nu. Dali su se na gradnju velebne crkve, jedne od najmonumentalnijih crkava u hrvatskim krajevima. Provedba toga za-vjeta u djelo zapala je fra Didaka Bunti-ća (†1922.).18 Stara je crkva srušena, a na njezinu mjestu 20. lipnja 1905. postavljen je kamen temeljac za novu. Blagoslovio ga je mostarski biskup fra Paškal Buco-njić (†1910.).19 Novo zdanje (50x26 m) od bijelosivoga briješkog vapnenca u stilu

18 Obnašao je službe defi nitora, profesora i di-rektora gimnazije na Širokom Brijegu, a bio je i provincijal. Velikan koji je ušao u legen-du ne samo u Hercegovini nego i u cijelom hrvatskom narodu. Umro 3. veljače 1922. od kapi u 51. godini života. Usp. Nikić, A., Fra Didakova skrb za Hercegovinu, Mostar 2000; Nikić, A., Lučonoše naše vjere i uljud-be - Mrtvoslovnik hercegovačkih fratara, 179; Spomenica fra Didaka Buntića, Mostar, 1978.

19 Rodom iz Drinovaca. Mostarsko-duvanjski biskup i administrator mrkanjsko-trebinjske biskupije, umro 8. prosinca 1910. u 77. godi-ni života i 31. godini biskupstva i pokopan u Mostaru. Usp. Nikić, A., Lučonoše naše vjere i uljudbe - Mrtvoslovnik hercegovačkih frata-ra, 556.

fra Petar Lubina

76 POVIJEST

kasnoromaničke trobrodne bazilike, po nacrtu graditelja M. Davida, pomalo je raslo i napokon stavljeno pod krov 1911. godine. Srednja lađa odijeljena je od bočnih masivnim kamenim stupovima, “ponosom našega hrvatskog naroda” (fra Didak Buntić).20 Stupovlje je u romanič-kom stilu. Svodovi srednje lađe preina-čeni su g. 1938. prema nacrtu graditelja Stjepana Podhorskoga (†1945.), pa je tim zahvatom izmijenjena prvotna zamisao, prema kojoj je strop trebao biti drven i ravan. Pročelje sa strana rese 32 m visoki zvonici. Sjeverni je dograđen g. 1927., a južni je završen tek 1969. godine.

Tako je konačno završeno ogromno trobrodno zdanje, svetište Gospe Ši-rokobriješke, koje kao da se spustilo iz nebeskog plavetnila na širokobriješki brežuljak.

b) Poratna obnova svetištaVihor II. svjetskog rata nanio je teške rane i crkvi i samostanu. Godina 1945. Širokom Brijegu zasjenila je svaki po-gled u budućnost. Mjesto je izgubilo svoje ime, u samostanu je ugašeno 29 života. Crkva je opustošena. Udarena je 296 puta topovskim granatama, od čega je pročelje bilo veoma iznakaženo. Dapače, dvije godine nakon završetka Drugoga svjetskog rata, u veljači i ožuj-

20 Nikić, A., Gospa u Hercegovini. Marijin Bri-jeg u: Marija 16 (1978) 1, 25.

ku 1947., otučen je natpis nad ulazom u samostan, skinut je kućni broj i spaljene su matične knjige. Uništeni su također ostatci pismohrana, muzeja, knjižnica i školskih kabineta. Partizanski zločinci htjeli su zatrti sve katoličko i hrvatsko, nisu se mogli pomiriti s drukčijim nazo-rom na svijet i život....21 Poslije tih stra-danja, širokobriješka crkva i samostan postali su poseban znak hercegovačkog krša, a tako i svjetionik vjere, nade i do-moljublja. Ne samo onima koji su ostali u domovini nego i onima koji su se po svijetu raspršili.

Gospin Brijeg

Nas ovdje posebno zanima Široki Brijeg kao Gospino svetište. “Nazivom svetište označuje se crkva ili drugo sveto mjesto kamo mnogobrojni vjernici, iz osobita razloga pobožnosti, hodočaste s odobre-njem mjesnog ordinarija” (kan. 1230).22 Tako, naime, Zakonik kanonskog prava defi nira svetište. “Pjesma od kamena”, koja se s dvama zvonicima kraj pročelja izdiže na Širokom Brijegu, glavno je ma-rijansko svetište zapadne Hercegovine. U nj hodočaste brojni vjernici toga kraja iz pobožnosti. Bilo da se Gospi preporu-

21 Szabo, A., Široki Brijeg u: Naša ognjišta 34 (2004) 3, 28; Marić, A., Povijesne prilike u doba dolaska franjevaca u Hercegovinu u: Naša ognjišta 27 (1997) 1-2, 18.

22 Zakonik kanonskog prava, Glas Koncila, Za-greb, 1988., 537.

77


če u potrebi, bilo da joj iskažu zahvalnost za isprošenu milost. Privlači ih zavjetni kip Gospe Širokobriješke, cilj brojnih Marijinih pobožnika. Vitki je to lik Bo-gorodice, na nebo uznesene, duge kose, uzdignuta pogleda prema nebeskim vi-sinama, u bijeloj haljini. Na prsima po-država plavi plašt koji se spušta niz nje-zina leđa. Stoji na oblaku koji podržava anđeoski zbor. Nisu ga uspjeli uništiti za pljačke o završetku II. svjetskog rata. Rad je to talijanskog majstora iz sredine XIX. stoljeća, a izražava stoljetnu po-božnost i ljubav vjernih hercegovačkih katolika prema Isusovoj Majci.

a) Blagdan Velike GospeGospi na Široki Brijeg vjernici hodoča-ste posebno za blagdan Velike Gospe. Tada se, od rane zore, na Brijegu oku-plja najviše Marijinih poklonika. Velika Gospa blagdan je o kojemu vjernici i hodočasnici slave ono najviše što je Ma-rija mogla postignuti, njezinu konačnu proslavu u nebu. To je ono za čim če-zne srce svakoga Isusova sljedbenika. Stoga je sasvim razumljivo da je taj blagdan omiljen i među hercegovačkim pukom. Iz godine u godinu u zapadno-hercegovačkom kraju ponavlja se isti prizor. Postom23 i molitvom pojedinci i obitelji pripravljaju se za taj blagdan, tijekom devetnice, osobito na uočnicu i na blagdan pješače bosonogi u svetište, pomiruju se sa svojim Bogom u sakra-mentu ispovijedi, blaguju Kruh Života sa zajedničkog oltara, zajedno pjevaju i mole, na golim koljenima obilaze oko Gospina kipa...24

23 Posti se dvanaest dana. Usp. Široki Brijeg u: Marija 16 (1978) 8, 306.

24 Stignu tada brojni umorni, prašnjavih i kr-vavih nogu... Usp. Široki Brijeg u: Marija 4 (1966) 6, 270; 13 (1975) 8, 303; 16 (1978) 8, 306. Pojedinci znaju pješice prevaliti i po 30 kilometara. Kamenitim stazama i asfaltnim putovima migolje tih dana kolone hodoča-snika prema Gospinu Brijegu. Najviše žene, osobito majke. Njima na srcu leži obitelj, posebno budućnost djece. U jednoj ruci po-državaju skute haljine, u drugoj im je kru-nica. Na usnama je tihi šapat. Pogled uprt u budućnost - zavjet je to koji se obnavlja! Za

fra Petar Lubina

Zavjetni kip Širokobriješke Gospe

78 POVIJEST

Velika Gospa, 1983.

79


Izniman je doživljaj uočnice blagda-na Velike Gospe. Od davnina toga dana gotovo svi putovi vode na Široki Brijeg. Nakon demokratskih promjena, u ka-sno popodne u molitvi i pjesmi tisuće vjernika prate Gospin kip iz središta grada do svetišta.25 Doći bos na Brijeg, obići ili “oblisti” oko kipa na golim ko-ljenima, puziti na koljenima crkvenim kamenom popločanim predvorjem, ispovjediti se i sudjelovati u misnom slavlju - nakana je svih koji Gospi na Brijeg dolaze, bilo da u Hercegovini stalno žive, bilo da za te blagdane pri-stižu iz drugih krajeva domovine i tu-đine. Takvi se prizori osobito mogu vi-djeti kroz devetnicu Velikoj Gospi, kad su hodočašća u svetište najbrojnija, i za blagdane Velike i Male Gospe. Čim se među Hercegovcima spomene blagdan

sebe, za muža, za djecu... Dok još nije bilo osobnih automobila, znali su

Gospi na Brijeg dolaziti iz pojedinih župa ili krajeva organizirano autobusima u nedjelje koje prethode blagdanu Velike Gospe, kako bi se smanjila gužva na sam blagdan. Usp. Široki Brijeg u: Marija 11 (1973) 9, 410. -

Tijekom devetnice Velikoj Gospi dolaze vjer-nici širokobriješke župe iz različitih naselja po već uhodanu rasporedu. Prije podne ispo-vijed je starih i bolesnih, a popodne vjernika iz dotičnog mjesta, kada zajedno s ostalima sudjeluju na večernjem misnom slavlju. - Usp. MSM, Proslava Velike Gospe na širokom Brijegu u: Sveta baština 7 (1989) 8, 14.

25 Usp. Kurevija, V., Široki Brijeg - Velika Gos-pa u: Naša ognjišta 29 (1999) 9, 24.

Velike Gospe, svatko pomišlja odmah na širokobriješko svetište.26

b) Susret kršćanske mladežiČuvari širokobriješkog svetišta doš-li su na pastoralno korisnu zamisao: povezati mlade vjernike uz svetište i u isto vrijeme odgojiti zdrave kršćanske obitelji. Tim projektom širokobriješka Crkva gradi svoju budućnost na onima koji će sutra biti nositelji Crkve i druš-tva. Zbog toga širokobriješko svetište osobitu skrb posvećuje mladim vjerni-cima. Od g. 1975. svake godine posljed-nje srpanjske subote svetište organizira molitveni susret za njih. Već je postao tradicionalan, a na njemu se okupljaju srednjoškolci i studenti.27 Počelo je to g. 1973. svečanošću oproštaja od Širokoga Brijega pred polazak na studij i u voj-sku, da bi preraslo u svečanost mladih, mnogo širih razmjera. Slegne se u taj

26 U zadnje vrijeme za blagdan Velike Gospe Širokobriježani upriličuju malonogometni turnir. Posebno priznanje dodjeljuje se dvje-ma prvoplasiranim momčadima - nošenje velikoga Gospina kipa u svečanoj procesiji ulicama grada na uočnicu blagdana Velike Gospe od crkvice u gradu do svetišta na Brijegu, nakon koje slijedi večernja misa. A okupi se u toj prigodi i preko deset tisuća vjernika iz domovine i tuđine.

27 Treći susret kršćanske mladeži pod geslom “Nada” održan je 6. kolovoza 1977. na blag-dan Preobraženja, a okupilo se oko 1700 mladića i djevojaka iz 25 župa. Usp. Široki Brijeg u: Marija 15 (1977) 8, 308.

fra Petar Lubina

80 POVIJEST

dan pred Gospinim nogama ne samo mladež iz Hercegovine sa svojim dušo-brižnicima nego i iz udaljenijih krajeva, cijele Crkve u Hrvata. I iz tuđine, kao iz Amerike, Kanade, Australije, onda Italije i Švicarske, pa Hrvati iz Mađar-ske, Bačke... Brojni hodočaste bosonogi i pješice.

Redovito se susret odvija pod odre-đenim geslom, a sastoji se od pokor-ničkog bogoslužja i euharistijskog slav-lja. Propovijeda obično u toj prigodi posebno pozvan gost propovjednik. U popodnevnim satima upriliči se za-bavno-glazbeni program, predavanje, predstava ili fi lm, izložba ili pak kon-cert duhovne glazbe.28

28 Od g. 1975. u parkiralište pretvorena zele-no-siva ledina Bakamuša, kupljena nekoć od muslimanskih posjednika Bakamovića pa po njima tako i prozvana (usp. A. Nikić, Gradnja crkve i samostana na Širokom Bri-jegu - počeci hercegovačke franjevačke za-jednice, 220; usp. Široki Brijeg u: Marija 13 (1975) 8, 303; 15 (1977) 8, 308 i 18 (1980) 10, 302; MSM, Hodočašće mladih na Širokom Brijegu u: Sveta baština 7 (1989) 8, 6.), pod-no samostana procvate različitim bojama odijela mladih i autobusa već prije početka slavlja. Odatle slavlje redovito i započinje ophodom u crkveno dvorište. U prigodi de-mokratskih promjena neočekivano mnoštvo mladih vjernika okupilo se iz tolikih hrvat-skih krajeva 28. srpnja 1990., kad je, zajed-no s biskupom Pavlom Žanićem (†2000.), slavlje predvodio i propovijedao kard. Fra-njo Kuharić (†2002.). Mladenačkom skupu i okupljenu puku uputio je za taj susret prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i pri-godno pismo, a pročitao ga je na početku

Hodočašće mladeži g. 1993. pripre-mano je u prostorijama širokobriješ-kog svetišta trodnevnim molitvenim i odgojnim zborovanjem pod vodstvom fra Joze Zovke. I kasnije je nastavljena priprema za hodočašće mladeži moli-tvenim zborovanjem.29

Nakon Domovinskog rata (1991.-1995.), a hodočastile su i prije rata, Gospi na Brijeg u znak zahvalnosti za sačuvane živote dolaze i hercegovačke školske sestre franjevke. Upriliče one svoje hodočašće svake godine u subo-tu najbližu 18. svibnja, danu kada su sa svojim “ostatkom” g. 1992. pred nasrt-ljivim napadačem uspjele iznijeti žive glave iz Potoka kraj Mostara.30 Gospi-nu pomoć i zaštitu osjetila je svaka od njih, a Gospin Brijeg obnavlja im duh, osvježuje misli i srce upravlja na nove pothvate u vinogradu Gospodnjem.

Kod Gospe Širokobriješke držana su brojna zborovanja hercegovačkih kato-lika i franjevaca. Tu je, među ostalim, biskup Pavao Žanić (†2000.) predvodio

bogoslužja biskup P. Žanić. To hodočašće kao da je bilo sastavni dio ondašnjih druš-tvenih promjena. - Usp. MSM, Hodočašće mladih na Široki Brijeg u: Sveta baština 9 (1990) 9, 15; Mladi na Brijegu u: Marija 28 (1990) 10, 300.

29 Leko, I., Hodočašće mladeži na Široki Brijeg u: Naša ognjišta 29 (1999) 9, 13.

30 Mikulić, M., Mnogo treba ljubiti ljubav ono-ga koji nas je mnogo ljubio u: Naša ognjišta 30 (2000) 7-8, 30-31.

81


za blagdan Velike Gospe 1988. i završe-tak Marijanske godine za hercegovačke biskupije.

c) Simbolika širokobriješkog svetištaŠirokobriješko Gospino svetište uzdiže se na brijegu. Što ono hercegovačkim katolicima i hodočasnicima znači, može nam najbolje objasniti svetopisamska slika marijanskog sadržaja. Evanđelje, naime, spominje Majku Isusovu u brdi-ma, u “judejskom gorju”. Nakon navje-štenja u Nazaretu, Duh Božji potaknuo ju je neka krene u “judejsko gorje”. Pod svoje srce upravo je primila Sina Bož-jega i tako postala “prvo ‘svetohranište’ u povijesti”.31 Kreće tako s Isusom Eli-zabeti u pohode (Lk 1, 39-56) i ostaje s njome oko tri mjeseca. Bila joj je pri ruci u danima već poodmakle trudno-će. Usrećivala ju je svojom nazočnošću i pomoću. A Elizabeta je to nagradila za-nosnim usklikom, koji će se ponavljati do svršetka svijeta: “Najblagoslovljenija si ti među ženama! I blagoslovljen plod utrobe tvoje! Odakle onda meni to da majka Gospodina moga dolazi k meni? Jer čim pozdrav tvoj dođe do mojih uši-ju, od veselja mi dijete zaigra u utrobi. Blago onoj koja povjerova da će se is-puniti što joj je rečeno od Gospodina!” (Lk 1,42-45).

31 Ivan Pavao II., Okružnica Ecclesia de Eucha-ristia, 55.

Za svoga pohoda Elizabeti, Marija je zapravo “prva misionarka”. Elizabeti je donijela Isusa i na taj način učinila da se kraljevstvo Božje počinje širiti na zemlji. U tomu poslu ona je u službi svoga Sina koji je došao Radosnu vijest navijestiti siromasima (Lk 4, 18). Zbog dolaska spasenja, zbog Božjeg zahvata u korist odabranog naroda, zbog nje-gova spasenja čitavom ljudskom rodu, i Marija klikće iz dubine duše: “Veliča duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome!” (Lk 1, 46-47). Taj kliktaj, počevši od prve zajednice kršćana do dana današ-njega, odjekuje svom Zemljom, ta riječ blagoslova još uvijek se razliježe u svim mjestima i krajevima gdje se službenici Crkve sastaju na Večernju molitvu.

Na tolikim bregovima i uzvišicama diljem kugle zemaljske, pa i Lijepe naše, uzdižu se crkve i svetišta. Iako je Marija “Kraljica svih Hrvata, svakog kraja gdje Hrvati žive, ona je u svakom kraju iza-brala jedan brijeg, jedno mjesto - da tu i odatle dijeli svoju pomoć svima, a naj-više onim najbjednijima i najzaplakani-jima.”32 Da im bude pri ruci u potrebi, kao nekoć Elizabeti u judejskom gorju. Na krajnjemu hrvatskom Sjeveroisto-ku imamo tako Tekije, u ravničarskoj

32 Šilić, R., U okrilju Majke - Propovijedi o bl. Djevici Mariji, Sveta Baština, Duvno, 1989., 163.

fra Petar Lubina

82 POVIJEST

Slavoniji Voćin, u Hrvatskom Zagorju Mariju Bistricu, u Istri i kvarnerskom primorju Trsat, na hrvatskom Jugu Sinj, u Bosni Olovo, a “u nas u Herce-govini to je ovdje na Širokom Brijegu”.33 Na njemu se nastanila Majka Gospodi-nova, pa je to kuća Marijina. U nju oku-plja ona Božje sinove i kćeri i stoji im na raspolaganju, širi među njima kršćan-sku ljubav i Božje milosrđe, preko nje Bog obilno dijeli darove svome puku. Marijin zaljubljenik i jedan od najpo-znatijih propovjednika svoga vremena fra Rufi n Šilić (†1985.),34 koji je više puta propovijedao i u širokobriješkomu sve-tištu, duboko je uvjeren u to kad kaže: “Kao na prvi dan našega spasenja, na prvu Blagovijest, i danas kao da se Maj-ka Božja penje u Gorje i dolazi i ovdje i na druge bregove i svetišta. Kao i onda i ovdje hiti da širi kršćansku ljubav i Božje milosrđe. Kao onda tako i danas uvijek njezine svetkovine izazovu poto-ke suza radosnica, rijeke milosti opro-

33 Isto, 163.34 Fra Šilić, R., rođen je 29. prosinca 1911. u

Trešnjevici u župi Konjic, a bio je doktor bogoslovlja, profesor, bogoslovac i pisac, duhovnik časnih sestara, tajnik i defi nitor hercegovačke franjevačke provincije i pro-vincijal. Tražen i rado slušan propovjednik. Umro je 15. lipnja 1985. u 74. godini u Blan-kenau u Njemačkoj i pokopan 19. lipnja na groblju Šoinovac u Mostaru. Usp. Nikić, A., Lučonoše naše vjere i uljudbe - Mrtvoslovnik hercegovačkih fratara, 352.

štenja grijeha... Ljudi se nikada ne vrate žalosni i neutješeni, jer su susreli Majku svoga Boga i taj ih susret usreći...”35

U Marijinu pomoć osvjedočio se i širokobriješki puk, koji je preživio ne-daće II. svjetskog rata i još teža vreme-na bezbožnog režima po njegovu zavr-šetku. Nije se odvajao od svoje Gospe. Zabrinuta za spasenje braće svoga Sina, Gospa je uvijek među sljedbenicima svoga Sina. U najkritičnijim trenutcima zrači ljubavlju, donosi mir, stvara slogu i razumijevanje, ulijeva novi zanos i za-mah za život i rad. Tako je i u široko-briješkom svetištu Majka Gospodino-va liječila i izliječila rane tolikima. To je svetište poput majčinskog zagrljaja u koji Gospa okuplja raspršenu djecu Božju, krijepi ugrožene i žalosne, tješi ih i liječi, upućuje ih na svoga Sina, uli-jeva im nadu u bolju i svjetliju buduć-nost. Širokobriješko svetište svjetionik je kršćanske čovjekoljubivosti u svjetlu kojega padaju sve ograde i nestaju gra-nice koje dijele. U riječi Božjoj koja im se u njemu nudi, hercegovački katoli-ci nalaze smisao i za braću u potrebi, jer ih ona utvrđuje u vjeri da su djeca istoga Oca i da ih okuplja zajednička Majka. Gospino svetište na Širokomu Brijegu na neki je način socijalni ured ljubavi Boga našega, u kojemu je Mari-

35 Isto, 163-164.

83


ja glavna suradnica. Zato je iz dna srca ljube i štuju, rado joj dolaze i pred njom iznose svoje nevolje i potrebe.36

Hercegovački katolik u Gospi prepo-znaje “Božje ministarstvo za socijalnu skrb i osiguranje”, a u njezinu svetištu na Brijegu “ured i ispostavu” u kojemu je ona “ruka preko koje Bog dijeli svo-je darove i dovodi do Boga”.37 Zamisli-te, “kad bi ovaj naš Široki Brijeg otvo-rio arhiv milosti i utjehe koje su ovdje podijeljene!

Čudom bismo se čudili tko je sve ov-dje molio i tko je izmolio! Ne bismo vje-rovali kakve su sve boli ovdje liječene i kakve sve izliječene! Snebivali bismo se kakve su sve molitve uslišane, iz kakvih su sve usta i srdaca izvirale. A isto tako kakve su sve molitve ostale neuslišane, jer Bog ne gleda samo u prazne džepo-ve nego vidi i u punim srcima. Ona zna čija vjera može izdržati i čija snaga neće posustati.”38

U Majci Isusovoj hrvatski čovjek her-cegovačkog kamenjara tražio je i nalazio dobru Majku, prepoznao moćnu Zago-vornicu i vjernu Pomoćnicu. Širokobri-ješko Gospino svetište za to je ponajbo-lje svjedočanstvo. Široki Brijeg zapravo je Gospin brijeg, brdo blaženstva Mari-jinih hodočasnika koji u život provode

36 Isto, 165.37 Isto, 219.38 Isto, 219.

Radosnu vijest koju je navijestio Isus iz Nazareta. Iako kao svetište nema dugu tradiciju, u njemu se osjeća Gospina nazočnost, a vjernici u njemu nalaze osobitu bliskost Majke Isusove. Tu ona upućuje hodočasnike i pobožnike svo-me Sinu: “Što vam god rekne, učinite!” (Iv 2, 5). Po djelovanju Božjeg Duha, ona na Brijegu podiže klonule, tješi žalosne, odmara umorne, mekša otvrdnule.

Širokobriješko Gospino svetište izraz je stoljetne pobožnosti vjerničkoga her-cegovačkog puka prema svojoj Gospi. On ju je prihvatio i čitavim bićem za-volio. Ljubav prema njoj nosi u dubini svoga bića i s koljena na koljeno prenosi na novi naraštaj. Živi ona tako i danas u srcu toga puka. A pod okriljem Mariji-nim osjeća se narod Božji velikom Bož-jom obitelju ne samo onih koje veže ista vjera nego i isti rod, i jezik. Molio se i moli puk Briškoj Gospi, njoj je hodoča-stio i hodočasti. Zato se u srcu hercego-vačkoga katolika, i onoga u domovini i onoga u tuđini, duboko krije jedna veli-ka želja: vratiti se još jednom na Brijeg i vidjeti svoju Brišku Gospu.

Teološko značenje širokobriješkog svetišta

Teško je dokučiti što su imala na umu braća franjevci u trenutku kad su odluči-vali o osnivanju provincije, o gradnji sa-mostana i crkve na Širokom Brijegu. Iz

fra Petar Lubina

84 POVIJEST

onoga što je nastalo nakon njihove odlu-ke, može se zaključiti da su željeli svojoj zajednici dati marijansko usmjerenje. To dolazi do izražaja u nazivu provincije i u “naslovu” crkve koju su kanili podignuti na Širokom Brijegu. I jedno i drugo ma-rijanski je usmjereno. Provinciju koju su osnivali stavili su pod okrilje bl. Djevice Marije na nebo uznesene. Prvu crkvu koju su gradili posvetili su jednako tako na nebo Uznesenoj.

Posve je razumljivo da je na tu od-luku utjecao primjer njihova Utemelji-telja, sv. Franje Asiškoga, koji je - kao što sam u uvodu naglasio - gajio izvan-rednu pobožnost prema Majci Isuso-voj. Druga činjenica, koja je vjerojatno utjecala na njihove dalekosežne odluke, bila je protkana ondašnjim kretanjima u Katoličkoj Crkvi. Riječ je o takozvanom “asumpcionističkom pokretu” koji se u ono vrijeme silno zalagao da se istina o Marijinu uznesenju na nebo proglasi dogmom sveopće Crkve.

Franjina marijanska duhovnost usmjerena je na Mariju Anđeosku, Gospu u društvu anđela i anđelima okruženu. Zbog časti i zasluga Krista otkupitelja, Bog ju je obdario izvan-rednim darovima. Po završetku njezina zemaljskog života pridružio ju je slavi uskrsnuloga Krista. Po ondašnjemu te-ološkom shvaćanju te odlike odgovara-le su anđeoskom dostojanstvu. U zboru anđela i svetaca bl. Djevica Marija di-onik je one slave koju je Krist obećao onima koji budu slušali njegovu riječ: “Oče, htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom, da pro-matraju slavu koju si mi dao” (Iv 17, 24). Tu Gospu od Anđela, koja je za sv. Fra-nju Asiškoga značila početak njegove družbe, hercegovački franjevci ugradili su u početak svoje zajednice. Zbog toga je posve razumljivo da su prvu crkvu koju su sagradili posvetili, po primjeru svoga Utemeljitelja, bl. Djevici Mari-ji. Nisu je nazvali Gospom od Anđela

Bosonogi hodočasnici Obilaženje na koljenima oko Kipa

85


nego Marijom na nebo uznesenom, jer su to zapravo dva oblika jedne te iste stvarnosti: proslava Majke Božje.

Zašto su se hercegovački franjevci opredijelili upravo za Marijino Uznese-nje? Taj izbor vjerojatno je bio uvjetovan “asumpcionističkim pokretom” u Kato-ličkoj Crkvi koji je krajem XVIII. i po-četkom XIX. st. zahvatio posebno juž-noeuropske zemlje s kojima su franjevci u hrvatskim krajevima bili dobro pove-zani. Upravo dok su fratri sanjali o grad-nji crkve na Širokom Brijegu, rimskoj središnjici pristizale su brojne zamolbe da papa, ovlašću koju je primio od Isusa Krista, proglasi istinom vjere Marijinu proslavu na nebu. Molbe su se temelji-le na suglasnosti katoličkog svijeta, na onomu što su bogoslovci nazvali “sensus fi delium”. Ako narod Božji po čitavomu svijetu vjeruje i ispovijeda da je bl. Dje-vica Marija uznesena na nebo dušom i tijelom, onda je ta istina objavljena, ona počiva na izvorima Objave, sadržana je “uključno” u Svetom pismu i Predaji.

Pri svojoj odluci prvi hercegovač-ki franjevci polazili su od činjenične stvarnosti koju su osjećali i zapažali u vjeri onoga puka koji im je Providnost povjerila. A taj narod vjerovao je u Gospino konačno proslavljenje. Odav-na je Crkva 15. kolovoza slavila svet-kovinu Marijina Usnuća (dormitio) ili Uznesenja, kako se blagdan na Zapadu

zvao. Osluškujući bilo svoga naroda, franjevci su bili uvjereni da u Crkvi po-stoji vjera u konačnu proslavu Majke Isusove. Znali su da je to vjera Crkve, one Crkve koja ne može “zastraniti” u pitanjima vjere i morala, jer je Duh Sveti vodi i prosvjetljuje. Duh Gospod-nji nadahnjuje i vjernike i franjevce pri toj odluci, koja će na pastoralnom po-lju uroditi mnogovrsnim plodovima na dobro hercegovačkog puka.

Odluka i izbor otaca provincije svje-doči o bogoslovskom i pastoralnom usmjerenju onoga vremena. Riječ je i o brizi za duhovno dobro naroda Božje-ga, o napretku katoličke vjere, o ugledu Crkve u oporbi s modernizmom. Točno stotinu godina prije opće konzultacije koju je o shodnosti proglašenja dogme uznesenja proveo Pio XII. (1946.), her-cegovački franjevci uvidjeli su priklad-nost i duhovnu korist te istine. Zbog toga su prvu crkvu koju su podigli i prvi samostan koji su zasnovali posvetili uznesenju bl. Djevice Marije na nebo. Dogmatski pravorijek koji se dogodio više od stotinu godina nakon gradnje prvoga širokobriješkog svetišta (1846.-1950.) bio je za franjevce i njihove vjer-nike priznanje onoga što su stoljećima ispovijedali u vjeri, slavili u bogoslužju i predstavljali u crkvenoj umjetnosti.

U vremenu gradnje i nastanka sve-tišta, njegovi čuvari nisu mogli pred-

fra Petar Lubina

86 POVIJEST

vidjeti sve bogoslovsko i pastoralno značenje Marijina uznesenja za čitavu Crkvu i za svakoga pojedinog vjernika. U ono vrijeme nije se mogla prozreti primjerna učinkovitost toga pravorije-ka. Marijina proslava na nebu rezultat je njezine životne povezanosti s Kri-stom, plod je njezine uloge u Božjem djelu spasenja. Gospina proslava na-govješćuje proslavu otkupljenog čovje-čanstva. U Mariji na nebo uznesenoj Crkva prepoznaje svoje konačno odre-dište: biti s Bogom i u Bogu. Sv. Pavao tvrdi da će svi uskrsnuti, prvina Krist, a zatim oni koji su njegovi (usp. 1 Kor 15, 20; 1 Sol 4, 16). Marija spada među one koji su Kristovi, i to na jedinstven i neponovljiv način. U Božjem programu spasenja ona je izabrana da daruje ze-maljski život Vječnoj Riječi koja je radi našega spasenja postala čovjekom.

U Djevici na nebo uznesenoj Bog je pokazao što će zapravo biti Crkva na kra-ju vremena, “bez ljage i bore, sveta i neo-kaljana” (Ef 5, 27). Proslavljena kod Boga, Marija je znak i zalog proslave Crkve kao zajednice i svakog otkupljenika napose. Što je Marija ostvarila, to Crkva želi po-stići. U njoj je Bog, na neki način, prete-kao sveopće uskrsnuće, koje iščekuju oni što vjeruju u Krista. S njom se dogodilo ono što je Bog pripravio svima onima koji vrše njegovu volju, slušaju njegovu Riječ i opslužuju je te iščekuju njegov slavni

dolazak. Sve su to dostignuća II. vatikan-skoga sabora i bogoslovskog nauka koji se nakon toga razvio. U razradbi te istine i u njezinoj prikazbi širokobriješkim vjer-nicima i hodočasnicima novi će čuvari svetišta uložiti svoje teološko znanje i pa-storalno umijeće.39

Zaglavak

Na završetku ovog prikaza vratimo se mišlju još jednom na početke široko-briješkoga svetišta i pokušajmo otkriti poruku koju su graditelji crkve i svetišta htjeli ostaviti narodu Božjem u Herce-govini. Ispaćenom puku šturog kame-njara franjevci su na Širokom Brijegu ostavili poruku nade, nade u bolji život, u blagoslovljeniju sutrašnjicu. A tomu je zalog i Marijina proslava na nebu. Kako nam Predaja svjedoči, i život Nazaret-ske Djevice bio je protkan patnjama i tjeskobama. Patnja i muka prati životni put hercegovačkog kršćanina. No, ni te patnje ne mogu se usporediti sa slavom koju nam je Bog pripravio. Upravo je tu Marija znak one nade koja ne vara, jer je Bog vjeran svojim obećanjima. Ta nada temelji se na Kristu, središnjoj točki oko

39 Više o dogmi Marijina uznesenja usp. Ne-djeljko Ančić, A., Na nebo uznesena u: An-cilla Domini. Zbornik Fra Pavla Melade, Kačić, Split 2000., 215-228, s brojnom lite-raturom, posebno iz njemačkog jezičnog područja.

87


koje se vrti sav kršćanski život i u kojem taj život nalazi svoj smisao.

Jedna od glavnih sastavnica franjevač-ke bogoslovske misli jest kristocentri-zam. Isus Krist u središtu je sve spasenj-ske povijesti, od stvaranja do svršetka svijeta. On je središte i izvršitelj djela ot-kupljenja. U tom djelu njegova je majka Marija imala nezamjenjivu ulogu. Kao što je Marijina nada bila kristocentrič-na, takva je bila nada onih koji su gradili širokobriješko svetište, takva bi trebala biti i nada onih koji ga danas vode. Taj “kristocentrizam nade” zahtijeva pria-njanje uz osobu Onoga na komu se te-melji sva nada, a to je Krist Gospodin i njegov poziv da se u nj postavi sva nada i pouzdanje, a da se napuste ljudske si-gurnosti i varave nade.

U širokobriješkom svetištu kršćanska nada poprima duhovna svojstva i ozna-ke. Za turskog zuluma nada je hrabrila podjarmljene kršćane. Franjevci su kri-jepili tu nadu i povezivali je s Marijom, Zorom spasenja, s onom koja je nakon duga iščekivanja otvorila vrijeme milosti i donijela svijetu Spasitelja. I za bezbož-ne komunističke strahovlade, kad je bilo teško biti katolicima i Hrvatima, široko-briješki franjevci ulijevali su nadu svo-mu preplašenu, ali ne i beznadnu puku. I danas, kad nam je Providnost udijelila živjeti u konzumističkomu i sekulari-ziranu svijetu, širokobriješka poruka

upućuje nas na nenavezanost na ovoze-maljska dobra. Svoju nadu poput Ma-rije, koja je pralik vjernika koji se nada, stavimo u Gospodina, jer se njegova ljubav, po Duhu Svetomu, razlila u na-šim srcima. Tu nadu Gospa i danas širi u svomu širokobriješkom svetištu i poziva hodočasnike da i oni, zajedno sa svojim predvoditeljima, budu čuvari i svjedoci te nade u Kristu. Po Marijinu primjeru, Kristovi i Franjini sljedbenici, širokobri-ješki franjevci i hodočasnici pozvani su širiti ozračje nade i tu nadu svjedočiti onima s kojima dolaze u susret. Oni koji žive od Kristove nade pozvani su buditi nadu u onima koji traže da se, usprkos svim poteškoćama i protivštinama, od-luče za kršćansku nadu, jer Bog je ljubio svakoga od nas i predao svoga Sina za nas (usp. Gal 2, 20).

Po Mariji je Bog pripravio dolazak svoga Sina. Po Gospi na Širokom Brije-gu pripravlja i danas svoj dolazak u srca onih koji ga traže i nalaze u sjeni toga svetišta. Nazaretska Djevica nada je i zora spasenja čitavom svijetu, pa i po-božnom hodočasniku koji se, pun nade, uspinje Gospi na Brijeg. Posvećena Du-hom Svetim, odjevena nadom koja ne vara, ona je pralik svoj Crkvi u vjeri, nadi i ljubavi. Na Brijegu ona s nama moli da Duh Gospodnji ispuni naša srca nadom u vječni život. Gospa Širokobriješka znak je pouzdane nade narodu Božjem

fra Petar Lubina

88 POVIJEST

na putu prema vječnoj domovini, znak nade svima onima koji dolaze u njezino svetište da u Bogu, nadi koja ne vara, nađu smisao svoga života.

MARIENWALLFAHRTSORT ŠIROKI BRIJEG

Zusammenfassung

Es waren die Franziskaner, die seit ihrer Ankunft in Herzegowina im 13. Jh. die geistliche Betreuung der Bevölkerung übernahmen und sich für eine gan-zheitliche Förderung der Menschen unter der ottomanischen und kommu-nistischen Herrschaft einsetzten. Als Nachfolger des Franziskus von Assi-si waren sie auch der Mutter Jesu mit besonderer Liebe zugetan und haben ihre Frömmigkeit unter dem anver-trauten Volk verbreitet. Zur Ehre der Muttergottes haben sie Kirchen und Kapellen errichtet, Marienstatuen und Gnadenbilder aufgestellt. In Madonnas Nähe haben sie die Menschen im Glau-ben gestärkt, ihnen Mut und Hoff nung gespendet.

Die Marienkirche von Široki Brijeg, die der Marienhimmelfahrt gewidmet ist, gilt als der bekannteste Marienwall-fahrtsort in ganz Herzegowina. Dieses Heiligtum besitzt eine besondere Anzi-ehungskraft für die Gläubigen und hat

eine symbolkräftige Bedeutung für die Kroaten Herzegowinas. Das kommt be-sonders anlässlich des hohen Festes Ma-riahimmelfahrt und der vorangehenden Novene sowie zur Feier der Geburt Ma-rias zum Tragen. Unzählige Gläubige, ermüdet und belastet von schwierigen Lebensumständen, ziehen zur Madonna auf den Berg, um bei ihr Trost und Schu-tz zu suchen, um von Gott Vergebung zu erbitten und seine Freundschaft wi-eder zu erlangen. Besondere Aufmer-ksamkeit erfahren die jungen Christen, die hier ihr Glaubenstreff en jedes Jahr am letzten Samstag im Juli veranstalten.

Die Grundsteinlegung für die erste Kirche auf dem Široki Brijeg wurde am 23. Juli 1846 vollzogen und vom ersten Bischof Herzegowinas, dem Franziska-nerpater Rafo Barišić (†1863) gesegnet. Da die Kirche nach den Vorschriften der ottomanischen Herrscher gebaut werden musste, war sie für die relativ große katholische Gemeinde zu klein. Deshalb wurde 1863 beschlossen, eine neue Kirche zu bauen. Dies konnte erst 1905 mit dem Segen des Franziskaner-bischofs Paškal Buconjić (†1910) erfol-gen. Die neue jetzige Kirche wurde dann 1911 im Rohbau fertig gestellt. Im zwei-ten Weltkrieg wurde sie stark beschädi-gt, und die Sanierungsarbeiten konnten erst 1959 in Angriff genommen werden. Der Umbau des Innenraumes und die

89


Gestaltung der Umgebung erfolgten 1975. Die kommunistische Diktatur hat die Errichtung von zwei Kirchtürmen, die als Zeichen der katholischen und kroatischen Zugehörigkeit des Široki Brijeg gelten sollten, stets verhindert.

Das Marienheiligtum auf dem Široki Brijeg, dessen geistliche Wurzeln tief in die Geschichte reichen, ist Ausdruck einer Jahrhunderte währenden Marien-frömmigkeit des kroatischen Volkes in Herzegowina. Dieses Volk hielt fest an dem Glauben an Gott und erkannte in der Mutter Jesu auch die eigene Mutter, die treue Beschützerin und mächtige Helferin. Die Liebe und Ehre zu ihr hat das gläubige Volk von Generation zu Generation weiter gegeben, sowohl in der Heimat, als auch in der Fremde.

Literatura

Udovičić, J., Sveti Franjo i blažena Dje-vica Marija u: Sveta Marija, Radovi simpozija o štovanju bl. Djevice Mari-je u Provinciji Presvetog Otkupitelja, Služba Božja, Makarska, 1990.

Lubina, P., Marijanska Hrvatska, Mari-ja, Split, 1995.

Aračić, D., Marija u duhovnosti Franje Asiškoga u: Marija 19 (1981.) 10.

Rotzer, A., - Matura T., Živjeti Evanđelje s Franjom Asiškim, Zagreb, 1984.

Aračić, D., Marija u duhovnosti Franje Asiškoga.

Nikić, A., Gradnja crkve i samostana na Š. Brijegu - počeci hercegovačke fra-njevačke zajednice u: Kačić 13/1981.

Lubina, P., Marijanska Hrvatska.Marić, A., Povijesne prilike u doba dola-

ska franjevaca u Hercegovinu u: Naša ognjišta 27 (1997.).

fra Petar Lubina

Hodočašće mladeži, 1984.Hodočašće mladeži, 1977.

90 POVIJEST

Nikić, A., Gradnja crkve i samostana na Širokom Brijegu - počeci hercegovač-ke franjevačke zajednice, 207; Široki Brijeg, Metković 1971.; Šematizam Franjevačke provincije Uznesenja bl. Dj. Marije u Hercegovini 1977., Mo-star, 1977.

Bakula, fra P., Kratka povijest franjeva-ca u Bosni i Hercegovini u: Fra Petar Bakula, Izabrana djela, I., Mostar-Ve-ljaci, 1995.

Nikić, A., Gradnja crkve i samostana na Širokom Brijegu - počeci hercegovačke franjevačke zajednice.

Basler, Đ., Franjevački samostan Široki Brijeg u: Gospino svetište Široki Bri-jeg, Franjevački samostan Široki Bri-jeg i Turistkomerc Zagreb, Zagreb, 1984., 5.


Bakula, fra P., Kratka povijest franjevaca u Bosni i Hercegovini.

Nikić, A., Lučonoše naše vjere i uljudbe - Mrtvoslovnik hercegovačkih fratara, Franjevačka knjižnica i arhiv Mostar, Mostar, 2004.

Nikić, A., Gospa u Hercegovini. Marijin Brijeg u: Marija 16 (1978.) 1.

Basler, Đ., Franjevački samostan Široki Brijeg.

Nikić, A., Fra Didakova skrb za Hercego-vinu, Mostar, 2000.

Nikić, A., Lučonoše naše vjere i uljudbe - Mrtvoslovnik hercegovačkih fratara, 179; Spomenica fra Didaka Buntića, Mostar, 1978.

Nikić, A., Lučonoše naše vjere i uljudbe - Mrtvoslovnik hercegovačkih fratara.

Nikić, A., Gospa u Hercegovini. Marijin Brijeg u: Marija 16 (1978.) 1.

Szabo, A., Široki Brijeg u: Naša ognjišta 34 (2004.) 3.

Marić, A., Povijesne prilike u doba dola-ska franjevaca u Hercegovinu u: Naša ognjišta 27 (1997.) 1-2.

Kurevija, V., Široki Brijeg - Velika Gospa u: Naša ognjišta 29 (1999.) 9.


Leko, I., Hodočašće mladeži na Široki Brijeg u: Naša ognjišta 29 (1999.) 9.

Mikulić, M., Mnogo treba ljubiti ljubav onoga koji nas je mnogo ljubio u: Naša ognjišta 30 (2000.) 7-8.

Ivan Pavao II., Okružnica Ecclesia de Eucharistia.

Šilić, R., U okrilju Majke - Propovijedi o bl. Djevici Mariji, Sveta Baština, Duv-no, 1989.

Nikić, A., Lučonoše naše vjere i uljudbe - Mrtvoslovnik hercegovačkih fratara.

Ančić, N. A., Na nebo uznesena u: Anci-lla Domini. Zbornik Fra Pavla Mela-de, Kačić, Split, 2000.

Znanstveno-stručni skup / The scientifi c-expert symposiumSto godina nove crkve na Širokom Brijegu / One hundred years of the new church in Široki Brijeg20. lipnja 1905. - 20. lipnja 2005. / 20 June 1905 - 20 June 2005

Zbornik radova / Proceedings

Nakladnik / Published byFranjevački samostan Široki BrijegTh e Franciscan Monastery Široki Brijeg

Za nakladnika / For the publisherfra Branimir Musa

Uredništvo / Editorial boarddr. Ivo Čolakfra Vendelin Karačićdr. Antun Karaman

Urednik / Editordr. Ivo Čolak

Fotografije / PhotosKruno Hrkać i drugi

Lektor / Language editorfra Vendelin Karačić

Prijevod na engleski / English translationGoran ŠamoDanijela KožulIvana Medić

Raunalna obrada i prijelom / Computer processing and layoutDamir ZadroBožo Penavić, prof.

Tisak / Printed byFram-Ziral, Mostar

Naklada / Edition1500 primjeraka / 1500 copies

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

726.54(497.6 Široki Brijeg)”1905/2005”(091)

ZNANSTVENO-stručni skup Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu (2005) Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu : 1905.-2005. / Znanstveno-stručni skup Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu, 20 lipnja 2005 ; [prijevod na engleski, English translation Goran Šamo, Danijela Kožul, Ivana Medić ; fotografi je, photos Kruno Hrkać i drugi]. - Široki Brijeg : Franjevački samostan ; Mostar : Građevinski fakultet Sveučilišta, 2006. - 555 str. : ilustr.

Tekst na uporedo hrv. i engl. jeziku. - “... skup, koji je održan ... 20. lipnja 2005. ...” -> Proslov. - Bibliografi ja i bilješke uz tekst

ISBN 9958-9170-4-1

COBISS.BH-ID 15229702

Documents

MARIJANSKO SVETIŠTE NA ŠIROKOM BRIJEGU - · PDF fileMARIJANSKO SVETIŠTE NA ŠIROKOM BRIJEGU Lubina, P. ... 2 Sv. Bonaventura, Legenda maior IX, 3. Usp. 2 Toma Čelanski, 198; Aračić,