Marc Bloch FEUDALNO DRUŠTVO napisao Miroslav Brandt

Marc BlochFEUDALNO DRUŠTVO

Preveo i pogovor napisao Miroslav Brandt

Golden marketing, Zagreb, 2001., 515 str.

Hrvatskoj ~itateljskoj publici pruà se veli-ko zadovoljstvo ponovnim izdavanjem knji-ge Marca Blocha Feudalno dru{tvo koju jepreveo i pogovor napisao Miroslav Brandt,a izdao Golden marketing iz Zagreba. MarcBloch bio je jedan od najve}ih povjesnikaXX. stolje}a. U svojim opisima povijestisocijalnoga i mentalnog razvoja srednjo-vjekovlja te teorijskim prinosom osvjetlja-vanju toga doba ostvario je golem utjecajna dru{tvene znanosti u cjelini, pogotovona komparativnu povijest, historijsku geo-grafiju, ekonomiku i sociologiju, koje ~e-sto njegov rad upotrebljavaju kao obrazacuspje{ne znanstvene analize. On nije biosamo izniman znanstvenik nego i aktivanborac za demokratsko dru{tvo i slobodukoji je ostavio neizbrisiv trag ne samo u me-dijevalistici i cjelokupnoj povijesnoj znano-sti nego i u ostvarivanju dru{tva oslobo-|enoga ugnjetavanja i nepravde.

Ro|en je u Lyonu 1886. godine. Na-kon studija povijesti u Parizu, Leipzigu iBerlinu predavao je u Montpellieru i Ami-ensu. Nakon zavr{etka sudjelovanja u Pr-vom svjetskom ratu, 1919. je postao profe-sorom srednjovjekovne povijesti na Sveu-~ili{tu u Strasbourgu, a 1929. je bio osni-va~, zajedno s Lucienom Febvreom, utje-cajnoga povijesnog ~asopisa Annales d'his-toire economique et sociale (koji izlazi i danaspod nazivom Annales Economies, Sociétés, Ci-vilisations). U brojnim ~lancima obja{nja-vao je i isticao va`nost ekonomskoga sus-tava i vjerovanja u odre|ivanje povijesnih

zbivanja. Kasnije je postao profesorom e-konomske povijesti na pari{koj Sorbonni.Ve}ina njegova znanstvenoga istraìvanjasrednjovjekovlja usmjerena je na odnos ipovezanost slobode i njezina ograni~ava-nja. Izbijanjem Drugoga svjetskog rata pri-klju~io se francuskoj vojsci, a nakon njezi-na brzog poraza razmatrao je uzroke ne-uspjeha i gubitka slobode. Kada je Petain sNijemcima potpisao primirje, Bloch je znaoda mu kao @idovu ne preostaje mnogo vre-mena. Poku{ao se preseliti u SAD, ali nijeuspio te se s obitelji smjestio u provincijigdje je postao jedan od vo|a Pokreta ot-pora. Nijemci su ga uhvatili, mu~ili i, za-jedno s 27 drugih domoljuba, strijeljali uljeti 1944.

Vrlo lijepa pri~a o njegovu ìvotu izna~enju iznesena je u njegovoj biografijiA Life in History autora Carole Finka (izda-va~ Cambridge University Press, 1989.). Bio-grafija temeljena na privatnim pismima izapisima te drugim, dosad neobjavljenim,dokumentima slijedi Blochov ìvot u dobaTre}e republike. Pod dubokim utjecajemmra~nih zbivanja tada{nje Francuske: ra-tova, antisemitizma i totalitarizma, on jepostao otjelovljenje hrabrosti i dosljedno-sti te, sigurno, kako nagla{ava Sir KeithThomas u The Observeru, jedan od intelek-tualnih heroja XX. stolje}a i najzna~ajnijihosoba svojega vremena. Osim te knjige,najzna~ajnija su mu djela Les Rois thauma-turges, 1924., Les Caracteres originaux de l'his-toire rurale française, 1931. te posthumno sku-pljeni zapisi Apologie pour l'histoire (1952.)u kojima je izloìo svoje vi|enje konceptapovijesti. Napisao je i osvrte na ratove L'E-trange Défaite (ûdan poraz) i Souvenirs deguerre 1914-1915 (Sje}anja iz rata 1914-1915)te zbirku ~lanaka i eseja Mélanges.

Naznake svojega kapitalnog radaFeudalno dru{tvo iznio je 1928. u eseju Pourune histoire comparée des sociétés européennes(Doprinos komparativnoj povijesti europskih dru-{tava) u kojem je objasnio da povjesni~ariusporedbom raznih dru{tava mogu potvr-diti ili pobiti zadane pretpostavke, a ne tra-ì univerzalna obilje`ja. Knjigu Feudalno dru-{tvo (La Société feodale) napisao je 1939.-40.,a iza{la je poslije rata. To je djelo uvelikeu~inak sveukupnog povijesnog obuhva}a-

501

DRU[. ISTRA@. ZAGREB RECENZIJEGOD. 11 (2002), I PRIKAZIBR. 2-3 (58-59),STR. 501-525

nja i interdisciplinarnog pristupa (Febvre).Ve} je naslov instruktivan, jer Bloch nijestudirao feudalnu povijest, ve} feudalnodru{tvo. [tivo zapo~inje ispitivanjem o-kruènja Starog kontinenta po~etkom sred-njega vijeka, a nakon toga istraùje men-talnu klimu ljudi feudalnoga doba, prijeprelaska na politi~ke i dru{tvene instituci-je koje su spajale ljude onoga vremena. U-mnogome je svojim radom nagovijestiodjelovanje suvremenih povjesni~ara, po-put Fernanda Braudela i Roberta Darnto-na.

Njegovo opisivanje srednjega vije-ka gotovo je posve oslobo|eno povijesnihli~nosti, ali njegov rad zbog toga nikako nemoè biti izloèn kritikama, jer je to znan-stveni pristup povijest koji se odmaknuood tradicionalnoga izlaganja politi~ko-his-torijskih zbivanja. Kritizirati Feudalno dru-{tvo zbog zapostavljanja povijesnih veli~i-na posve je neutemeljeno, poput kritikeupu}ene apstraktnom slikarstvu zbog ne-postojanja figuracije.

Feudalno dru{tvo je prepuno malihslika koje ne svjedo~e samo o iznimnoj Blo-chovoj erudiciji ve} jednako pokazuju i ra-zli~iti mentalitet ljudi feudalnog doba. Naprimjer, on nagla{ava feudalnu nesposob-nost to~noga odre|ivanja pravnih postu-paka vezanih uz dvoboje. U zoru se namjestu dvoboja pojavio samo jedan od pro-tivnika. Nakon odre|enoga ~ekanja, u de-vet sati on zahtijeva od sekundanata i svje-doka priznanje da se njegov protivnik nijeukazao na bojnom polju. Zakonski, traì-telj je u pravu, ali, na nesre}u, nitko nijesiguran je li to~no devet sati. Svjedoci sesavjetuju sa sve}enicima kojima bi mjere-nje vremena trebalo biti bliè, jer su na-vikli izvr{avati jutarnju molitvu. Nakon du-ga~kih rasprava, sudionici se nikako nisumogli sloìti koliko je sati, pa stoga Blochisti~e posvema{nju razliku onoga doba od

suvremenoga u kojemu se mnoge stvari,poput mjerenja vremena ili prostora, drèposve jednostavnima i op}eprihva}enima.

U toj velikoj i opse`noj knjizi po-drobno se opisuju zbivanja u kontinental-noj Europi (posebice Francuskoj) i Engle-skoj te u Japanu, a gotovo se uop}e nespominju @idovi. Autor je to o~ito uradiosli~no kao {to su uradili njegovi suvreme-nici Paul Vinogradoff i Johan Huizinga ko-ji su u svojim djelima posve}enim sred-njem vijeku vrlo slabo obradili ulogu i zna-~enje @idova. S druge strane, njegov idol,Henri Pirenne vrlo je op{irno razmatraoulogu @idova u trgovini, financijama i po-slovnoj suradnji sa [panjolskom i zemlja-ma Mediterana. Summerfield Baldwin pod-sje}a da su @idovi bili u Zapadnoj Europi,uz sve}enstvo, jedini pismeni ljudi, pa suimali utjecaj na razvoj poslovanja i finan-cija, ali i odlu~uju}u ulogu u ostvarivanjumnogih znanstvenih i tehni~kih dostignu-}a. Te{ko je jednozna~no odgovoriti na pi-tanje za{to su izostavljeni iz Blochova o-pusa i nikad se ne}e mo}i dobiti pouzdanodgovor na to. Mogu}a obja{njenja moglabi biti da on nije drào njihovu ulogu pre-vi{e zna~ajnom, a s druge strane, mo`daje utjecao i njegov stav da se osje}ao ro-doljubivim Francuzom koji je slu~ajno bioìdovskog podrijetla. Povijesna je ironijada je, nakon dono{enja Statuta des Juifs, ulistopadu 1940. godine, kojim je vlada izVichyja zabranila javno djelovanje @ido-va, svjetski poznat povjesni~ar Bloch izgu-bio i privremeno mjesto na Sveu~ili{tu uStrasbourgu te ponovno postao samo obi-~an @idov. Heroj iz dva rata i vitez Legije~asti, sin sveu~ili{noga profesora i branite-lja Strasbourga te unuk ratnoga heroja tre-bao je za ostvarivanja gra|anskih pravapribaviti dopu{tenje generala Petaina. Blochje morao podnijeti dokaz da je njegova o-bitelj imala "iznimnih zasluga" za Francu-sku. U izdanom dopu{tenju (ukupno ih jebilo deset tijekom cijeloga rata) Petain jenaglasio njegove zasluge u slavljenju fran-cuskih kraljeva, tuma~enju ruralne povi-jesti i feudalnoga dru{tva, ali niti jednomrije~i nije spomenuo njegov rad na razvo-ju metoda komparativne povijesti, eko-nomske historije ili Annales. No, niti po-


502

loàj izuzetoga @idova kojemu je dodije-ljen status po~asnog katolika, nije Blochapo{tedio strelja~kog stroja nakon nekolikogodina.

Vrlo je {iroko podru~je interesa ko-je on izlaè u Feudalnom dru{tvu: od uvjetaìvota i duhovne klime, nastanka i razvo-ja vazalnih odnosa, legalnih institucija unjihovu {irem kulturolo{kom okru`ju, svedo klase i upravljanja ljudima. Koliko godnam se to doba ~ini dalekim, ono je uveli-ke povijesna odrednica suvremenoga dru-{tva, a u njemu gotovo nije postojala insti-tucija dràve. U dru{tvenom je razvoju ta-ko napravljen puni krug. Danas smo svje-doci toga da dràve moraju redefiniratisvoju ulogu, odnosno {to manje se mije-{ati u gospodarstvo, a {to vi{e osigurati u-~inkovit institucionalni i zakonski okvir ra-zvoja. Zbog tih, kao i mnogih zanimljivo-sti kojima knjiga obiluje sigurno }e izaz-vati zasluènu pozornost ~itatelja.

Predrag Bejakovi}

Ulrich BeckPRONALA@ENJEPOLITI^KOGAPrilog teoriji refleksivnemodernizacije

Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2001.,278 str.

Suvremena je civilizacija obiljeèna proce-sima koji se razlikuju od onih na kojima serazvila. Naime, dogodio se prijelaz od mo-derne prema postmodernoj. [to on stvar-no jest ili, bolje formulirano, {to }e taj pri-jelaz donijeti, pitanje je kojim se mnogiteoreti~ari bave, ostavljaju}i uvijek prosto-

ra dodacima za ono {to jo{ nije, ali je mo-gu}e. Knjiga Ulricha Becka, Pronalaènjepoliti~koga – Prilog teoriji refleksivne moder-nizacije, predstavlja zna~ajan prilog u de-{ifriranju novoga stanja. Za to je potreb-no, isti~e Beck, izgraditi potpuno nov rje~-nik dru{tvenoga i politi~koga, jer stari jerje~nik moderne u kojem prevladava mje-{avina kapitalizma, demokracije, pravnedràve, nacionalne i vojne suverenosti –prevladan. Stoga je postavljen zadatak pro-nalaènja politi~koga (24).

Navikli smo razlikovati povijesna raz-doblja prema napretku, i tehnolo{kom idemokratskom. U tom je smislu svako no-vo stolje}e bilo naprednije, vi{e obe}ava-ju}e. No, kraj je dvadesetoga stolje}a tune{to poremetio. Naviknuti na red i pore-dak moderne, iznena|eni smo neo~eki-vanom manifestacijom kaoti~nosti i nere-da. Ono "ili-ili" XIX. stolje}a potisnuto jeonim "i" s kraja dvadesetoga. To je zna~iloopro{taj s redom i navje{taj neodre|enos-ti i nabujale kaoti~nosti. êrnobil je, navo-di Beck, navijestio dru{tvo globalnoga ri-zika, pad je Berlinskog zida ozna~io krajpodjele Istok – Zapad (18).

Globalizacija je pokazala nedostat-nim dosada{nje oblike lokalne i nacional-ne demokracije te je postavljen zadatak pro-nalaènja oblika globalne demokracije. Ta-kvo je traènje politi~koga pro{irilo politi-ku iz svijeta politi~ara po pozivu na cijelodru{tvo. To je zna~ilo i {irenje osje}aja ne-sigurnosti i prijetnja kada se shvatilo daona sigurnost jasno}e "ili-ili" moderne vi{ene vrijedi. Globalizacija je polarizirala jav-nost na slijepe sljedbenike svega novoga,koji prihva}aju spajanje do ju~er nespoji-vog (ili-ili kao i) i na one koji sve to do-vode u pitanje ne vide}i u stvarnosti novapravila, koji jo{ uvijek nacionalnu dràvudrè sredi{njim politi~kim subjektom.Kaìmo rije~ima D. Helda i A. McGrewa,dvojba se pokazuje kao sukobljavanje glo-balista i skeptika. Nastupilo je vrijeme smje-ne epoha: epohu moderne, kao dominira-ju}e industrijsku, zamijenila je epoha re-fleksivne moderne koja poziva na prona-laènje politi~koga (19).

503


U osam dijelova ove knjige Beck ra-zlaè teoriju refleksivne modernizacije tena primjerima promijenjenoga dru{tvenogìvota pokazuje da je rije~ o pristupu "mo-dernizacija potkopava modernizaciju". U-obi~ajilo se ve} govoriti o ulasku u epohurizika koja nam svakodnevno predstavljaneèljene posljedice industrijalizacije, ali,isto tako, i sve teè kontrolirane posljedi-ce. Dok se moderna di~ila dràvom bla-gostanja, sada je nastupilo post-blagodat-no vrijeme, vrijeme potkopane moderne,ali i klasi~ne uloge dràve. Beck isti~e dase dràva moè povu}i sa svih onih po-dru~ja u kojima postoje organizirani inte-resi u kojima se gra|ani mogu sna}i bezvanjskoga tutora. Dràvi, pak, ostaju krup-niji zadatci, oni koje je skrivila moderni-zacijom, to su "... pitanja poput ekologije,razvoja tehnike, dijelom i odnosa mu{ka-raca i èna, a prije svega siroma{enje tre-}eg svijeta" (33).

Dru{tvo rizika Beck prikazuje kao"... razvojnu fazu modernog dru{tva u ko-joj se socijalni, politi~ki, ekolo{ki i indivi-dualni rizici koje je izazvala dinamika ino-vacije sve vi{e otimaju institucijama kon-trole i osiguranja industrijskog dru{tva"(41). Na djelu je refleksivna modernizacijakao samosukobljavanje industrijskoga dru-{tva s vlastitim u~incima, kao otvaranje o-~iju nad onim {to se uzimalo kao razumlji-vo (konsenzus o napretku, apstrakcija odekolo{kih posljedica i opasnosti, optimi-zam kontrole), {to se danas shva}a oduvi-jek upitnim.

Dru{tvo je rizika tako, uz postoje}isukob oko raspodjele dru{tvenihdobara (do-hodak, radna mjesta, socijalna sigurnost),na povr{inu iznijelo novi sukob – sukoboko dru{tveno lo{eg (posljedice nuklear-ne i kemijske tehnologije, geneti~koga is-traìvanja, ugroàvanja okoli{a, vojnoga

naoruàvanja i sve ve}ega osiroma{enja ~o-vje~anstva koje ìvi izvan zapadnoga in-dustrijskog dru{tva). Sve to dru{tveno lo-{e nije uvijek neplanirana posljedica. Na-protiv, ono je ~esto proizvod odluke poli-ti~koga vrha kako bi se ostvarila ekonom-ska i tehni~ka korist koja opet ima poli-ti~ko zna~enje. Kad se pokazalo da starinormativni sustavi zakazuju, da je nu`noprihvatiti rizik kao pitanje {to ne valja ~i-niti da bi se opstalo, nastupilo je vrijemerefleksivne moderne koja trijezni upozor-bom: grije{iti nije individualna privilegija,to je sudbina svih nas." (39)

Weberova je interpretacija genezekapitalizma rabila puritansko shva}anje ra-da kao puta u sigurnost spasenja, kao po-tvr|ivanje predestiniranosti u djelima. Tekje nerad bio put u neizvjesnost i tu je poje-dinac riskirao. No, Beck isti~e da je rizikpostracionalni pojam. Rizik je upravo po-sljedica onoga, kaìmo u Weberovu duhu,djelovanja radi sigurnosti. Rizik kao ne-gacija sigurnosti je, dakle, neèljeni proi-zvod potrebe za sigurno{}u, on je upozo-renje {to ne valja ~initi i, kao takav, umrt-vljuje potrebu za bilo kojim djelovanjem.Jer, carstvo je neizvjesnoga u dru{tvu ri-zika zamijenilo mehanizme i institucije pot-pune kontrole industrijskoga dru{tva i dr-àve blagostanja. Reakcija na neizvjesnostbila je u demokratiziranju prava na kriti-ku. To pravo uzimaju razli~ite dru{tveneskupine, vo|ene razli~itim interesima (~e-sto partikularnoga dosega), {to opet dru-{tvo razjedinjuje.

Sve to potvr|uje kraj moderne i u-laènje u jo{ bezimenu epohu koju Beck i-menuje refleksivnom modernizacijom, e-pohu koja je svojevrsno stvarala~ko samo-uni{tenje industrijske epohe (65). Ono {toje krasilo dru{tvo moderne, {to se uzima-lo kao esencijalno za socijalnu stabilnost ikapitalisti~ki progres, izgubilo se u dru-{tvu rizika. Dok je povjerenje, upozoravaF. Fukuyama, bilo pogonsko gorivo razvo-ja kapitalizma, ali, isto tako, i temeljna vri-jednost obitelji i svega {to je nazivano so-cijalni kapital, sve dotada se moglo govo-riti o solidarnosti i socijalnoj dimenziji po-


504

litike. Neplanirana posljedica industrijskemodernizacije postala je socijalnom ne-jednako{}u, zao{travanjem socijalnih od-nosa, siroma{tvom i osamljivanjem, ras-padom obitelji kao jo{ jedinoga uto~i{tazajedni{tva, bliskosti, intime i ljubavi.Krivac za to je, isti~e autor, nestajanje na-de koja je bila polagana u trajni privrednirast i sigurnost radnih mjesta. "Ukratko,industrijska moderna zastarijeva, njezinavjera u racionalnost, njezina tehni~ka ma-gija gubi svoju mo}, sekularizira se; i po-javljuje se jedna druga moderna, ~ije su kon-ture nejasne, jer u njoj vlada ono i, nje-gove dileme i vi{ezna~nosti. To je porukakoja mnoge zbunjuje i iritira" (68).

Potvr|uje se u stvarnosti da ìvimou svijetu druk~ijem nego {to mislimo. @i-vimo u svijetu onoga "i", a pona{amo sekao da smo jo{ uvijek u svijetu onoga "ili--ili". Ta je Beckova deskripcija svakodnevi-ce na tragu Sartreove konstatacije da smonavikli ìvjeti u "lo{oj vjeri", tj. biti ono {tonismo, a ne biti ono {to jesmo. êsto je ta"lo{a vjera" izraz napora ~ovjeka da umis-li bolji svijet, da stvori iluziju sigurnosti ukojoj }e prepoznati sebe. Jer, ono "i" za-brinjavaju}e je upravo zbog svoje nejas-no}e, zbog doga|anja mimo do ju~er va-è}ih pravila, zbog toga {to sve postaje mo-gu}e, a ni{ta sigurno.

Modernizacija je po~ivala na inova-ciji, a inovacija je prouzro~ila revoluciju,revoluciju usputnih posljedica koja ru{i vla-daju}e pojmove ili ih ~ini "tupima, nijemi-ma i gluhima". Ako stara pravila vi{e nevrijede, a nova jo{ nisu izgra|ena, gdjetraìti oslonac, prema ~emu se orijentirati?Ho}e li to dovesti do uni{tenja zapadnogasvijeta ili do revizije i reforme ciljeva in-dustrijske moderne? – pita se autor. Onmisli da refleksivna modernizacija otvara

putove druk~ije moderne – protumoder-ne koja se, kao dru{tvo rizika, pokazuje udinamici koju proizvode nacionalizam, ma-sovno siroma{tvo, religijski fundamenta-lizam razli~itih smjerova i religija, eko-nomske krize, ekolo{ke krize, ratovi i re-volucije, izvanredna stanja izazvana veli-kim nesre}ama i drugo (77).

Klasi~no industrijsko dru{tvo nijedanas u opasnosti od klasne borbe. Njego-ve konture rastvara ona snaga koja ga je ioblikovala, dakle modernizacija. Nastavakmodernizacije postupno bri{e klasnu soci-jalnu stratifikaciju, zamjenjuju}i je oblici-ma individualizacije socijalne nejednako-sti. Postalo je jasno da se socijalni poloàj ina~in ìvota ne moè vi{e odre|ivati pri-padanjem makroskupini. Profesionaliza-cija i umreàvanje u proizvodnji je danaspotisnulo funkcionalnu diferencijaciju i na-domjestilo je funkcionalnom koordinaci-jom. Nestalo je politi~ko-ideolo{ke podje-le lijevo – desno, vani – unutra. Svijet setehnolo{ki pretvara u cjelinu, ali ideolo{kise jo{ uvijek demokracija misli kao nacio-nalna demokracija.

Jo{ je moderna pokazala da je pri-sutan nerazmjer u brzom napretku na e-konomskoj razini i vrlo sporom na politi-~koj. U ekonomskom pogledu svijet je po-stao jedinstvena, sveobuhvatna sfera dje-lovanja, dok je politi~ki i dalje rascjepkanna nacionalne dràve. Moderna je razvilanacionalnu demokraciju prema unutrauniformiranjem i harmonizacijom etni~-kih skupina, a prema van se odnosila is-klju~ivanjem, stvaranjem vanjskoga ne-prijatelja zbog kojega se konstruiraju pri-jetnje i ratovi, a iznutra asimilacije i pro-tjerivanja (125-6). Takva vrsta suprotstav-ljanja ukinuta je globalnim procesom in-dividualizacije. Ono {to je nekada bilo stra-no preko no}i postaje doma}e, kako Sim-mel kaè "lutalica koji danas do|e, a sutraostane".

No, krupna je zapreka po~etku ì-vljenja onoga "i" u naslije|u moderne, pai cijele povijesti. Naime, naviknuti smo napostojanje neprijatelja, na opasnosti kojesu iza svakoga ugla. U dosada{njoj povi-

505


jesti, kaè Beck, neprijatelja nikada nijenedostajalo. Neprijatelj je bio resurs kojimoderna nije potro{ila, ve} ga je daljeproizvodila. Ta "uspje{na dru{tvena kon-strukcija predod`be o neprijatelju" poka-zala se ~vrstim vezivnim tkivom vojske idemokracije. Demokracije kao vladavinenaroda stvorile su narodnu vojsku, op}uvojnu obvezu, nacionalni osje}aj za umi-ranjem i ubijanjem u ratu (130-32).

Nacionalna je demokracija, dakle,narod objedinila u predod`bama o nepri-jatelju i ratu, nesigurnosti i obrani. Vojskaje tako davala mo} demokraciji, a demo-kracija legitimitet vojsci. Neoliberalna kon-cepcija, o kojoj govore P. Berger, M.Novak, F. Fukuyama, L. Thurow i drugi,izvla~i pojedinca iz tih okova nacionalnedemokracije te ga ponovno ~ini politi~kimbi}em. Beck }e re}i da je individualizacijazna~ila rastvaranje industrijske moderne ipostavljanje pojedinca u situaciju da saminscenira i kroji svoju biografiju (154). Pri-tom je uvijek na djelu "subpolitika" kao o-blikovanje dru{tva odozdo. Subpolitika da-je nadu ~ak i u okolnostima vrlo oko{talepoliti~ke strukture. Pa i kada gra|ani od-bijaju politiku, kada su njome zasi}eni,oni djeluju subpoliti~ki upravo tim odbija-njem.

U posljednja je dva stolje}a subpo-litizacija bila prisutna u tri teme i tri vrstepokreta: mirovnom, ènskom i ekolo{kom.Takozvana gra|anska inicijativa sve je gla-snija u zagovaranju civilnoga dru{tva. Svo-jevrsna moda civilnosti pro{irila se u svedemokracije, pa i one nastale tek raspa-dom socijalizma. Mi smo danas naviknutina djelovanje tzv. tre}ega sektora koji bitrebao upravo u ovoj sferi subpoliti~kogabiti korektiv oko{tavanja politi~kih struk-tura. Stoga je Beckova analiza povratka po-

jedinca u politiku aktualna i u tranzicij-skim dru{tvima koja imaju nedostatno is-kustvo industrijske moderne.

Modernizacija je neizbje`na. Onaje proces koji ide svojoj zreloj dobi. Njomevlada zakon tehni~ko-ekonomske inovaci-je koji je nedodirljiv i nemilosrdan, isti~eBeck. "Ma{inerija modernizacije koja po-kre}e svijet dio je onostranosti u ovostra-nome, tehni~ki Bog – ili vrag! – modernekojega se moè voljeti, protiv kojega semoè buniti, ali se samo jedno ne moè:isklju~iti ili reprogramirati taj podivljaliljudski stroj" (175). [to je spiritus movens te-hni~kom napretku, gdje je inspiracija ino-vacijama? Dakako, ~ovjek je ovdje nezao-bilazan, njegov osje}aj za ekonomsku ko-rist i u~inkovitost, ali i ponesenost tehni-~kim djelom. To se moè potencirati do be-smisla. Naime, autor upozorava da razvojtehnike ne vodi u njezinu autonomiju, ve}u njezinu programiranu nezrelost: tehni-ka postaje li{ena vlastitoga smisla, njezinise pronalasci pretvaraju u opasnosti kojese ne mogu kontrolirati. "Geneti~ka te-hnologija i humana genetika preobraà-vaju ~ak i zakone ljudskog ìvota. Tko to~ini? Tehni~ari? Politi~ari? Industrija? Jav-nost? Pitajte ih, i odgovor }e biti poput O-disejeva: nitko" (188). H. Arendt je reklada je na djelu ni~ija vlast. Mi smo danassvjesniji no ikad prije da je dru{tvo rizikau prvi plan izbacilo tehnolo{ki imperativ –ovisnost o stru~njacima. "Jer znanost, kaèBeck, ve} odavno nije iskustvena znanost;ona je vi{e znanost podataka, metoda iproizvo|enja" (192).

U takvim se okolnostima i politikamora druk~ije shva}ati. On razlikuje poli-tiku koja se vodi pravilima i politiku kojamijenja pravila. One se ~esto isprepli}u iimaju razli~it utjecaj. Primjer na kojemu seovo doga|a je moderna dràva: s jednestrane odumire, s druge se mora ponovnoprona}i. Odumiranje plus pronalaènjejednako je metamorfoza dràve. Dràvapoput zmije odbacuje staru koù klasi~nihzada}a i razvija novu koù globalnih za-da}a (212). Dràva je prestala biti hijerar-hijski koordinator i tvorevina suverenosti.


506

Ona dobiva novu ulogu pregovaranja i pri-premanja pozornice. Ona vi{e nije u sta-nju kontrolirati i neutralizirati ratove kaoprije. Jer, tehnika potencirana u genetikudanas je rodno mjesto vjerskih ratova isvih sukoba oko identiteta. Tehnika je ini-cirala globalizaciju, globalizacija, pak, eli-minira tradicionalne subjekte politike (na-cionalne dràve) i name}e globalna rje{e-nja. A ona uvijek pobu|uju dvojbu.

Na pitanje u kakvom dru{tvu ìvi-mo, Beck odgovara: u moderni koja po-~inje sumnjati u samu sebe, koja }e u~initidvojbu mjerilom i graditeljem svojega sa-moograni~avanja i promjene same sebe.Dvojbe osloba|aju (246). Beckova je za-vr{nica knjige inspirirana Montaigneovimshva}anjem dvojbe, jer je svjestan da jesve mogu}e i ni{ta sigurno. Tek znanje o-tvara prostor dvojbi: "Dvojba koja ne po-tje~e iz neznanja nego iz ve}eg znanja, izdaljnjeg pitanja, najsigurniji je pobjednikmoderne. Svi su poku{aji pobune protivnje i bijega u nove izvjesnosti osu|eni naneuspjeh, pa tako i svi moderni, industrij-ski, bili to poku{aji trì{ta, tehnike ili zna-nosti" (251).

Knjiga je argumentirano ukaziva-nje na zastarjelosti kojima je dana{nja civi-lizacija jo{ uvijek obiljeèna, a kojih semora osloboditi. Bilo da je rije~ o zastar-jelosti institucija, politi~kih shema suve-reniteta i nacionalnih demokracija, ili, pako zastarjeloj svijesti koja se u novim pri-likama jo{ uvijek oslanja na stare autori-tete, suvremeno se dru{tvo odre|uje glo-balizacijskim u~incima. Beck to prihva}akao protumodernu koja se naj~e{}e nomi-nira dru{tvom rizika. Dvojba kao izraz o-preza, ali i znanja o neplaniranim poslje-dicama nezaustavljive "ma{inerije moder-nizacije" moè se shva}ati kao potvrda ne-mo}i ili kao potvrda mudrosti. U duhu

moderne (ili-ili) bilo bi – odlu~iti se zajedno ili drugo. Refleksivna modernizaci-ja, pak, priklanja se onom "i" kao otvore-noj mogu}nosti. Iako je te{ko iz naviknu-tosti na red i sigurnost moderne prihvatitineizvjesnost i kaos postmoderne, Beckovanas knjiga prizemljuje argumentima za{toje to danas na{a stvarnost.

Antun [undali}

HRVATSKI PSIHO-SOCIJALNI PROGRAM:PETOGODI[NJAISKUSTVA U RADUSA SUDIONICIMAI STRADALNICIMADOMOVINSKOG RATA

Uredili Z. Knezovi}, B. Gogi},D. Kocijan-Hercigonja

MHBDR, Zagreb, 2001., 497 str.

Knjiga Hrvatski psihosocijalni program nas-tala je kao rezultat dugogodi{njega rada iiskustva stru~njaka diljem Hrvatske u pru-ànju psihosocijalne pomo}i ratnim stra-dalnicima. U prvom dijelu ukratko se izla-è teorijska utemeljenost Hrvatskoga psiho-socijalnog programa (PSP), njegovi ciljevii metode te razvoj programa u tri faze: rat-noj, poratnoj i mirnodopskoj. Program jeteorijski zacrtan u skladu s modificiranomMaslowljevom teorijom hijerarhije potre-ba i u skladu s idejom rehabilitacije u za-jednici te s projektima pruànja psihosoci-jalne pomo}i koje su provodile najva`nijesvjetske organizacije. U sadràjnom smis-lu nastojao je zahvatiti biomedicinsku,psiholo{ku, socijalnu i duhovnu sferu po-treba osobe u obitelji. Organizacija je bilavrlo fleksibilna i omogu}avala je dobru ko-ordinaciju strate{ke ili vladine razine i ope-rativno-terenske ili ùpanijske razine te mo-gu}nost komunikacije korisnika s obje ra-zine. Posebna je vrijednost toga programa{to se velikim dijelom temelji na hrvatsko-

507


mu iskustvu psihosocijalne rehabilitacijeu kriznim situacijama koje su razni stru-~njaci stjecali pruàju}i nesebi~nu pomo}ratnim stradalnicima od po~etka agresijena Republiku Hrvatsku. Nakon {to je za-po~eo 1995. godine, ostao je fleksibilan i usvoje izmjene ugradio iskustva u poratnoji mirnodopskoj fazi. U skladu s na~elimarehabilitacije u zajednici, tretman u okvi-ru PSP programa provodi se u stacionar-nim savjetovali{tima, ali i uz pomo} mo-bilnih ekipa. Tijekom rata i neposredno na-kon rata mobilne ekipe dolazile su u ku}ei privremena prebivali{ta ratnih stradalni-ka i u najteìm uvjetima i tako {irile svojedjelovanje na najugroènije dijelove po-pulacije. Uz pruànje psihosocijalne pomo-}i, kontinuirano se radi i na edukaciji stru~-njaka, a oja~an je i evaluacijsko-istraìva-~ki rad. Na taj se na~in tim programom po-diè ukupna razina kvalitete skrbi o rat-nim stradalnicima.

Drugo, najve}e i najva`nije poglav-lje govori o iskustvima iz primjene Nacio-nalnoga psihosocijalnog programa. On jeprimjenjivan na razini ùpanijskih cen-tara za psihosocijalnu pomo}, regionalnihcentara za psihotraumu i na razini Nacio-nalnog centra za psihotraumu. Iskustva sterena su njegova sr` i imaju najve}e zna-~enje. Urednici kaù da valja imati na u-mu realne okolnosti vremena i prostora ukojima je ''ro|en, prohodao i proìvio svo-je prvo djetinjstvo'' taj kompleksan pro-gram za pomaganje ''normalnim ljudimau abnormalno te{kim situacijama''. U sva-koj ùpaniji prikaz po~inje kratkim uvo-dom u kojem je opisan njegov razvojniput. Nakon toga navode se metode pru-ànja psihosocijalne pomo}i na terenu iokolnosti u kojima se rad odvijao te po-daci o korisnicima i broju intervencija po

godinama. Time se reprezentira raznoli-kost primijenjenih PSP metoda i ono {to jespecifi~no za pojedinu ùpaniju. Vi{e od25 koautora ove knjige prikazuje svoja i-skustva i situaciju s terena. Svaki dio pri-kaza rada po ùpanijama sadrì tako|erprikaz primjera iz prakse, tj. spektar tipi~-nih ìvotnih pri~a ratnih stradalnika. Te ì-votne pri~e oslikavaju sloènost problemas kojima su se susretali ratni stradalnici injihove pote{ko}e u poslijeratnom razdo-blju te su potresni svjedoci jednoga te{kogvremena. Uz to, one ìvo oslikavaju radstru~njaka i probleme s kojima su se sus-retali, a predstavljaju i djelomi~nu kvalita-tivnu evaluaciju njihova rada. U PSP cen-trima rade stru~njaci razli~itih profila (psi-holog, psihijatar, lije~nik op}e prakse, so-cijalni radnik, defektolog, pravnik...). Onipruàju individualna psihologijska savje-tovanja, skupni psihosocijalni tretman, prav-nu pomo}, provode razne programe, pri-mjerice programe prevencije samouboj-stva, duhovne pomo}i, pomo}i pomaga~i-ma, poticanja tolerancije i rje{avanja suko-ba, ja~anja poduzetni~kih inicijativa i sa-mozapo{ljavanja itd... Centri ~esto organi-ziraju tribine, informiraju, a organiziraju irehabilitaciju, kineziterapiju, {portsko-re-kreativne, kulturno-umjetni~ke, klupske ak-tivnosti. Ostvarili su dobru suradnju s u-drugama stradalnika rata, lokalnim i dr-àvnim organizacijama i tijelima vlasti tetako pridonijeli umreàvanju i kvaliteti ì-vota ratnih stradalnika u njihovim lokal-nim zajednicama. Tisu}e djece i odraslihbile su u individualnim ili skupnim tret-manima PSP centara.

Broj intervencija po godinama u raz-nim ùpanijama je dosta visok i u 2000.godini, a u nekim okru`jima i vrlo visok.Jednim dijelom, to se moè objasniti bo-ljom ekipirano{}u, njihovim sustavnijim ikvalitetnijim radom, ali sigurno je da supotrebe za pruànjem psihosocijalne po-mo}i jo{ dosta visoke. U~inci ratnih trau-ma pokazuju se godinama nakon rata, o-sobito ako su poja~ani neprimjerenim o-kolnostima ìvljenja. Kako je to slu~aj i unas, pokazuju iskustva navedena u ovoj


508

knjizi koja su zorno potkrijepljena pri~a-ma ratnih stradalnika. Niz okolnosti, pri-mjerice nezaposlenost, nerije{en status, ma-terijalni, stambeni i obiteljski problemi, i-zostanak socijalne potpore u okolini izra-zito nepovoljno utje~u na procese psiho-socijalne adaptacije na civilni ìvot brani-telja. Uzmemo li u obzir posljedice sekun-darne traumatizacije, tj. ~injenicu da, uprosjeku, uz primarno traumatiziranu o-sobu (naj~e{}e PTSP) ìve jo{ tri ili ~etiri~lana obitelji, dugoro~na i sustavna po-mo} potrebna je tisu}ama ljudi. Na potre-bu da se taj program nastavi ukazuju i i-skustva stru~njaka koji rade u PSP centri-ma ("Mislili smo kako dolaze bolja vreme-na i da je teì dio posla iza nas. Danas, ra-de}i s osobama koje pate od ratnog PTSP--a vidimo kako smo se tada, ipak, varali.").Stoga se u tre}oj, mirnodopskoj, fazi PSPprograma planira stalno pratiti populacijuratnih stradalnika te razviti preventivno--rehabilitacijski nacionalni program poli-valentnih Centara za mentalno zdravlje.To poglavlje zavr{ava prikazom rada Na-cionalnoga centra za psihotraumu. Nacio-nalni centar pruà vrhunsku specijalizi-ranu psiholo{ko-psihijatrijsku pomo}, te-rapijske i dijagnosti~ke postupke, konti-nuiranu edukaciju i koordinaciju aktivno-sti na podru~ju ~itave Republike Hrvat-ske, a razvio je i zna~ajnu istraìva~ku dje-latnost.

Na kraju knjige ukratko se iznoseprvi podaci o uspje{nosti PSP programa ko-ji ukazuju na to da se uspjelo amortiziratitrajnije i masovnije posljedice ratnoga stresa.

Brojni koautori ove knjige o svojimiskustvima ponekad govore gotovo pjes-ni~ki, nastoje}i donekle oslikati svoja bo-gata iskustva koja se ne mogu saèti su-hoparnim stru~nim jezikom. U ratnom ra-zdoblju radili su s brojnim stradalnicima u

malim ekipama s malo iskustva i puno do-bre volje ("I sami traumatizirani, kao ne-posredni svjedoci i sudionici Domovin-skog rata, u pilot-program psihosocijalnepomo}i u{li smo s upravo fascinantnommotivacijom."). Zbog obilnosti posla mo-bilne intervencije bile su rje|e, ali spomi-nju se kao neprocjenjiva iskustva ("Nismomogli ni slutiti da se tako u~inkovito moèpruàti psihosocijalna pomo} ~ak i usredseoskog dvori{ta ili na stepenicama ispredku}e."). Oni tako|er svjedo~e o velikom u-zajamnom povjerenju korisnika i pomaga-~a kao osoba koje su, iako u razli~itom in-tenzitetu, dijelile sli~na iskustva i razu-mjele jedne druge ("Uvijek je bilo tu`nih ite{kih pri~a. înilo nam se kako je ljudskapatnja beskrajna. Tisu}e sli~nih pri~a osta-ti }e zapisane u svakom od nas." "^lanovina{eg kluba hrvatskih branitelja lije~enihod PTSP-a izabrali su na~elo 'ôvjek je ~o-vjeku lijek' za moto svoga djelovanja."). I-skustva stru~njaka koji su radili na terenusvjedo~e i o njihovoj velikoj moralnoj od-govornosti ("Imaju}i na pameti da se 'slo-boda ne prodaje ni za kakva blaga' samo-organiziraju se stru~njaci razli~itih profilau cilju prevencije i edukacije gra|ana zamogu}e 'nenadane situacije'." "Ako dru-{tvo zaboravi na osobe s 'oìljcima na du{i'mi }emo ih na to uporno podsje}ati. Pod-sje}at }emo ih na odgovornost svih za hu-manu sudbinu onih koji su sve nas u te{-kim vremenima branili od zla, nepravde iagresije."). Iskustva stru~njaka, me|utim,ukazuju na to da je i njima pomo} potreb-na, kako bi se sprije~io sindrom pregorije-vanja, tj. sekundarni traumatski stres u po-maga~a zbog izloènosti te{kim iskustvi-ma ratnih stradalnika. Valja uzeti u obzirto da su i pomaga~i bili izloèni ratnimiskustvima, a suosje}anje sa stradalnicimapoja~ava njihovu ranjivost i izloènost se-kundarnoj traumatizaciji. Stje~e se dojamda je, zbog silne potrebe brojnih stradalni-ka za psihosocijalnom pomo}i, izostala pot-pora u smislu ''pomo}i pomaga~ima'', {tobi valjalo {to vi{e razvijati u daljnjem raz-doblju.

509


Knjiga pruà ìvotni, sveobuhva-tan prikaz sloènosti tehnika pruànja psi-hosocijalne pomo}i ratnim stradalnicima injihovim obiteljima u okviru zajednice ukojoj ìve. Govori o te{kom ratnom i posli-jeratnom razdoblju koje je ujedno razdo-blje rada s puno entuzijazma, kreativnos-ti, suradnje, slobode i raznovrsnosti u dje-lovanju. Ona je dragocjena jer prikazujespecifi~no hrvatsko iskustvo te tako pred-stavlja vrijedan dokument jednoga vreme-na. Posebno je va`no u dana{nje vrijemeistaknuti da je PSP program uspje{no funk-cionirao u prvoj, najteòj fazi, iako su ma-terijalno-tehni~ki resursi bili minimalni. O-no {to je bilo 'gorivo' ili pogon cijeloga pro-grama altruisti~na je motivacija stru~njakakoji su u njemu sudjelovali, njihovo ljud-sko suosje}anje s ratnim stradalnicima tevisoke moralne vrednote i èlja da rade zadobrobit drugih ljudi. To se najbolje vidi izprikaza iskustava rada u raznim ùpanija-ma. Iako govore najvi{e o svojem poslu isvojim korisnicima, stru~njaci neizravnopuno govore o sebi, o velikoj po`rtvovno-sti, humanosti i motivaciji za pomaga~kirad. Zato je neobi~no va`no da je i taj a-spekt njihova rada zabiljeèn, jer }e, uzsva stru~na iskustva, sluìti kao ''vodi~'' bu-du}im mladim stru~njacima u njihovu radu.

Knjiga }e biti korisna u edukaciji stu-denata psihologije, medicine, socijalnoga ra-da, defektologije i drugih pomaga~kih zva-nja te stru~njacima sli~noga profila, jer }ese oni, naàlost, jo{ duè vrijeme u svojemsvakodnevnom radu susretati s posljedi-cama ratnih trauma.

Zora Raboteg-[ari}

Peter M. SengePETA DISCIPLINAPrincipi i praksau~e}e organizacije

Mozaik knjiga, biblioteka "Dijalog", Zagreb,2001., 398 str.

Promjene u okolini poduze}a poti~u pro-mjene u svim podru~jima njegova djelova-nja. Pritisci izvana imaju implikacija ne sa-mo na veli~inu nego i na strukturu. Takose organizacije redizajniraju i redimenzio-niraju. U tim uvjetima poduze}a morajuprona}i nove na~ine unaprje|enja svojihsposobnosti u rje{avanju problema, pa sto-ga sve va`nije postaje znanje kojim raspo-laù. Iz toga proizlazi i potreba stalnoga u-~enja koja mora omogu}iti prilagodbu po-duze}a na promjene interne i eksterne o-koline. Kako bi poduze}e moglo opstati,mora razviti sposobnost reakcije i sposob-nost u~enja. Jedino }e u~enje dugoro~nobiti prava i trajna konkurentna prednost.Na toj se osnovi razvija nov koncept orga-nizacije – organizacija koja u~i ili learningorganisation. Odlu~uju}i prinos stvaranjuove koncepcije objavljivanje je knjige Pe-tera M. Sengea The Fifth Discipline: The Artand Practice of Learning Organisation.

Naslov prvoga dijela, a posebno pod-naslov "Dajte mi dovoljno dugu polugu …i jednom }u rukom pomaknuti svijet" napo~etku ukazuju da nije rije~ o ud`be-niku, ve} nekonvencionalnoj knjizi suvre-menoga usmjerenja koja predstavlja od-mak i kretanje prema naprijed od postoje-}ega znanja. Autor problemu pristupa iz-daleka, filozofskim razmatranjem odnosadijela i cjeline, odnosno jedne od najve}ihzapreka u suvremenu rje{avanju proble-ma, nemogu}nosti da vidimo cjelinu. Na-suprot tome problemi se ra{~lanjuju i timelak{e pronalaze rje{enja, ali takva rje{enjanisu trajna, jer ne uzimaju u obzir cjelinui njezine karakteristike. Autor odmah dovo-di u vezu ovaj problem s predmetom pi-sanja – u~e}om organizacijom. Tek kad se


510

uspijemo rije{iti iluzije o svijetu kao spojunepovezanih snaga, mo}i }emo stvoriti "u-~e}e organizacije". On tako svojim djelomnastoji razbiti te iluzije i odmah definira po-jam u~e}e organizacije kao organizacije ukojoj ljudi neprestano razvijaju svoje mo-gu}nosti kako bi do{li do rezultata kojedoista èle, u kojoj se njeguju novi i otvo-reni modeli mi{ljenja, u kojoj su kolektiv-ne te`nje slobodne i ljude neprestano u~ekako u~iti zajedno. Autor navodi i kratkuevoluciju prema u~e}oj organizaciji – kaologi~an slijed organizacije koja }e ispunitivi{e ~ovjekove potrebe po{tovanja i samo-aktualizacije. Prvo, uvodno poglavlje ta-ko|er navodi pet sastavnih dijelova, od-nosno disciplina u~e}e organizacije kojesvojim me|udjelovanjem stvaraju u~e}eorganizacije. To su sustavno razmi{ljanje,osobno usavr{avanje, mentalni modeli,gradnja zajedni~ke vizije i ekipno u~enje.U tom poglavlju autor se ve} opredjeljujeza najva`niju disciplinu, sustavno razmi-{ljanje – ~ime zaokruùje to poglavlje iuspje{no postavlja glavne obrise pojma u-~e}e organizacije. Sustavno razmi{ljanjedrì petom disciplinom, jer je to disciplinakoja integrira ostale discipline, spaja ih ukoherentno tijelo teorije i prakse. Navodi isvrhu pisanja knjige – ona je namijenjenau~enicima, osobito onima koje zanimapraksa kolektivnoga u~enja. Menadè-rima bi ta knjiga pak trebala pomo}i urazvijanju posebnih vje{tina, sposobnostii disciplina koje mogu stvoriti u~e}u orga-nizaciju.

U prvom, kao i u svim kasnijim po-glavljima autor poseè za primjerima, broj-nim analogijama, primjerice analogiji okuhanoj àbi, ~esto i izvan ekonomije ilidru{tvenih znanosti, u cilju {to plasti~nije-ga dokazivanja na~ela ili ideja koje iznosi,

{to uvelike pridonosi nekonvencionalnompristupu. Primjerima i usporedbama s or-ganskim svijetom ukazuje na ~injenicu daje i poslovanje "ìvo", odnosno ima svojerazvojne i ìvotne cikluse. Na primjeru pri-~e "pivska igra" case study se kao nit vodiljaprovla~i kroz cijeli tekst, a autor dokazujekako smo svi zato~enici vlastita na~ina ra-zmi{ljanja, {to je posljedica prevelike ana-litike i ra{~lambe kojoj smo skloni. Tako seiz toga primjera, vrijednoga pozornosti,mogu izvu}i korisne pouke o filozofiji po-slovanja. Glavna je teza pivske igre da su-stavi sami ~esto izazivaju krize, odnosnone ~ine to uvijek ~imbenici izvana koje smoskloni okriviti ako do|e do neuspjeha. Ta-kve unutarnje krize sustava opet su po-sljedica premale integriranosti sustava i ne-dostatne spoznaje svrhe cjeline.

Autor u cijelom tekstu pokazuje zna-~ajnu sposobnost razumijevanja procesa isustava u~enja. Ne ukazuje samo na po-trebu u~enja nego svoje dubinsko razumi-jevanje biti u~enja i u~e}e organizacije po-kazuje i identificiranjem nesposobnosti u-~enja. I nesposobnosti u~enja navedenesu neformalnim stilom i jezikom.

Suvremenost knjige odraàvaju broj-ni primjeri tvrtka, citati poznatih poslov-nih ljudi, umetnuti dijalozi – {to zna~ajnopridonosi i razumijevanju i jednostavnos-ti izloènoga teksta. Neformalnom stilu pri-donosi i povremena uporaba prvoga licajednine, {to ukazuje na to da je knjiga pri-nos na podru~ju istraìvanja fenomena u-~e}e organizacije, a ne ud`benik. U tekstuje nagla{ena interdisciplinarnost i lako}akojom autor spaja i povezuje podru~ja e-konomije, psihologije i sociologije. Kako jeupravo interdisciplinarnost osnova u~e}eorganizacije, govori i odlu~uju}a va`nostupravo takvoga pristupa u formiranju us-pje{ne ekipe.

Najva`niji dio knjige je onaj koji o-bra|uje i najva`niju disciplinu – sustavnorazmi{ljanje. Iako je naziva petom, ovadisciplina ima klju~no i vode}e mjesto uformiranju u~e}ih organizacija, na {toukazuje naslov knjige. Autor u izlaganju i-ma obrnut pristup od uobi~ajenoga. Naj-

511


prije obra|uje najva`niju, kako bi se kas-nije pozabavio ostalim disciplinama. Me-|utim, po~etak poglavlja ipak nije primje-reno zapo~et. Tako na po~etku drugogapoglavlja ne upoznaje ~itatelje s predme-tom pisanja toga poglavlja, {to dovodi dozbunjenosti, posebno ako se uzme u obzirda je sustavno razmi{ljanje ranije nazivaoprvom disciplinom, a sad je naziva petom.Zato je manje pomnom ~itatelju nu`no vra-titi se na prvo, uvodno poglavlje, kako bina po~etku drugoga shvatio da je rije~ u-pravo o sustavnom razmi{ljanju, nazva-nom petom disciplinom. Tako naziv petadisciplina postaje fraza koja se moè iden-tificirati s u~e}om organizacijom, odnosnopojmom kojim se treba voditi pri konstru-iranju takvih organizacija. Autor posebnorazra|uje zakonitosti pete discipline, ali i-zraàva ih kao ìvotne istine, odnosno po-uke s primjerima iz ìvota, ~esto uspo-stavljaju}i jednakost izme|u poduze}a igospodarstva s organskim sustavima, na-gla{avaju}i ispravnu tezu da su jediniceoba sustava – ljudi.

U sljede}em poglavlju drugoga di-jela detaljnije se bavi sustavnim razmi{lja-njem. Nagla{ava va`nosti cjeline, odnos-no holizma (engl. whole), {to povezuje s ri-je~i health i iznosi tezu da je nezdravost na-{ega dana{njeg svijeta proporcionalna na-{oj nesposobnosti da ga gledamo kao cje-linu. U suvremenom pristupu lije~enju ta-ko|er se moè uo~iti holisti~ki pristup, ~i-me se pojedini simptomi i stanja gledaju ume|uovisnosti s ostalim funkcijama u or-ganizmu. Samo holisti~kim pristupom mo-gu}e je izlije~iti organizam, ali i efikasnorije{iti probleme razli~itih sustava, {to zaposljedicu ima dugoro~niju stabilnost. Su-stavno razmi{ljanje je disciplina za spo-znavanje cjeline. To je skup na~ela koja po-

vezuju podru~ja tako razli~ita kao {to suprirodne i dru{tvene znanosti ili strojar-stvo i menad`ment. Ono je danas potreb-nije nego ikad, jer smo zatrpani kompleks-no{}u. Bez sustavnog razmi{ljanja nemani poticaja ni na~ina da se discipline u~e-nja integriraju kad ih se po~ne primjenji-vati. Bit discipline sustavnog razmi{ljanjaje, tako, u promjeni razmi{ljanja, uvi|a-nja me|usobnih odnosa, a ne linearnihveza uzroka i posljedica i uvi|anja proce-sa promjena. Najbolji, iako najbolniji pri-mjer postojanja potrebe za sustavnim ra-zmi{ljanjem je utrka u naoruànju izme-|u SAD-a i SSSR-a. Ne samo da autor pri-mjer vrlo jasno i koncizno elaborira, negocijeli proces predo~uje i odgovaraju}im, jed-nostavnim dijagramima. Problematiku o-bja{njava i drugim primjerima u okviru uo-~avanja uzro~nih krugova koji, iako mo-`da suvi{ni ipak dokazuju da je ~ovjek tekdio povratne sprege sustava, a ne, kako se~esto sam vidi, sredi{te aktivnosti. Na tajna~in mijenja se shva}anje pa postajemosvjesni da svatko dijeli odgovornost za pro-bleme u sustavu. Detaljiziranje je nedo-statak i sljede}eg poglavlja. Obrascima uprirodi autor ukazuje na ~injenicu da sesustavno razmi{ljanje u u~e}im organiza-cijama primjenjuje tek kad menadèri po-~nu razmi{ljati pomo}u sustavnih arhe-tipova. On razra|uje dva primjera arheti-pova. Izneseni obrasci ipak obiluju redun-dancijama i nedostatnim generalizacijama,bez konkretnoga obja{njenja primjera {toje odlika poglavlja – na~elo poluge.

Tre}i dio knjige bavi se sredi{njimdisciplinama u~e}e organizacije. Iako knji-ga pretendira neformalnom izri~aju i pris-tupu, ipak nedostaje uvod kojim bi se u-kazalo na predmet ovog dijela i sintetizi-ralo sve discipline. Tim poglavljem ukazu-je se na bit organizacije koja u~i, a to je po-jedinac koji u~i jer organizacije u~e samopreko pojedinaca. Individualno u~enje nejam~i organizacijsko u~enje, ali bez njeganema ni organizacijskoga u~enja. Tako senaglasak stavlja na najva`niji element sus-tava – ~ovjeka. Osobnom usavr{avanju pri-


512

stupa se kao disciplini za koju je potrebnaosobna vizija. Ono nije ne{to {to se posje-duje. To je proces, odnosno doìvotna dis-ciplina. Ljudi s visokom razinom osobno-ga usavr{avanja duboko su svjesni svoje-ga neznanja, a opet i duboko samouvje-reni. Na taj na~in autor na vrlo sofisticiranna~in povezuje psihologiju ~ovjeka s nje-govom sposobno{}u za u~enje koja je nu-`na u u~e}oj organizaciji. U~e}e organiza-cije omogu}it }e tako|er razvijanje spo-sobnosti koje mnogi drè "iznimnima", akoje zapravo svi posjedujemo. Za uspje-{no u~enje navodi ~ak i vje`be za po~etaku~enja i individualno, osobno usavr{ava-nje. Ukazuje i na vezu osobnoga usavr{a-vanja i pete discipline te putokaz vo|amau poticanju osobnoga usavr{avanja.

Na sli~an na~in obra|ene su i preo-stale discipline u~e}e organizacije, mental-ni modeli, zajedni~ka vizija i ekipno u~e-nje s brojnim analogijama, primjerima tvrt-ka koje ukazuju na potrebne prakti~ne po-slovne vje{tine. Posebno je pohvalno po-vezivanje svake od navedenih disciplina snajva`nijom, petom – sustavnim razmi{-ljanjem.

Valja istaknuti poglavlje u kojem au-tor elaborira pojam zajedni~ke vizije i nje-zino zna~enje za konstruiranje u~e}e or-ganizacije. Zajedni~ka vizija tako nije ide-ja. To je snaga u srcima ljudi koja ima doj-mljivu mo}, a moè biti nadahnuta ide-jom. Kad se razvije i zadobije potporu vi{eosoba, prestaje biti apstrakcijom i postajeopipljivom. Zajedni~ka vizija je krucijalnova`na za u~e}u organizaciju. Ona daje cilji energiju za u~enje. Adaptivno u~enje jemogu}e i bez vizije, ali stvarala~ko u~enjejavlja se tek onda kad ljudi nastoje u~initine{to {to im je doista va`no. Zajedni~ka vi-zija u korporaciji mijenja odnos ljudi pre-

ma tvrtki. Tvrtka tako od "njihove" posta-je "na{om". Ona stvara zajedni~ki iden-titet, zajedni~ki osje}aj svrhe u organizaci-ji. Organizacije koje èle izgraditi zajedni-~ku viziju neprestano poti~u svoje ~lano-ve da razvijaju svoje osobne vizije. Akoljudi nemaju vlastite vizije, mogu se samo"potpisati" pod tu|u. Rezultat toga nije po-sve}enost, nego udovoljavanje. S drugestrane, ljudi s jakim osje}ajem za osobnismjer mogu se udruìti kako bi stvorili ~vr-stu sinergiju za postizanje onoga {to ja imi doista èlimo.

Zajedni~ka vizija je najja~a povez-nica ekipa koje, uz postojanje zajedni~kevizije i svrhe, postiù najbolje rezultate. E-kipe i ekipno u~enje su najefikasniji na~inrje{avanja problema, osnova i temelj sva-koga projekta. Karakteristika u~e}ih ekipanije odsutnost defenzivnosti nego na~insuo~avanja s njom. Ekipa posve}ena u~e-nju mora biti posve}ena ne samo izricanjuistine o onomu {to se doga|a "vani" negoi onomu {to se doga|a "unutra", u ekipi.Uz osloba|anje defenzivnosti, osloba|ajuse i uvid i energija i stoje na raspolaganjuza izgra|ivanje zajedni~koga razumijeva-nja i napredovanja prema onomu {to ~la-novi ekipe zaista èle ostvariti. Postizanjevisokoga stupnja ekipnog u~enja zahtije-va i vje`banje, posebno vje`banje dijalo-ga, jer samo na taj na~in ekipni kvocijentinteligencije zaista i postaje ve}i od kvoci-jenta inteligencije pojedinaca. Autor navo-di i korisne vje`be koje mogu pridonijetiskladnijem i efikasnijem funkcioniranju e-kipnog rada i ekipnog u~enja.

Ekipnom i svakom drugom u~enjunajvi{e smetaju krute autoritarne hijerar-hije koje ~ak sprje~avaju u~enje jer ne u-spijevaju potaknuti ni duh, ni entuzija-zam, ni znanje ljudi u organizaciji. Iz tog}e razloga u~e}e organizacije biti sve vi{e"lokalizirane" organizacije koje }e maksi-malni stupanj snage i autoriteta razvijati{to dalje od vrhovnoga centra korporacije.Lokalnost zna~i premje{tanje odluka na ni-è stupnjeve hijerarhije. Razvijanje lokal-nosti ne zna~i da u~e}u organizaciju nitkone kontrolira ako nema kontrole. One su

513


pod nadzorom lokalnih menadèra kojiprovode neprekidne analize radi pobolj-{anja procesa rada. Istodobno razvijaju in-strumente za poticanje u~enja i razvoja za-jedni~ke vizije i zajedni~kih mentalnih mo-dela. Kako bi bila uspje{na, lokalnost mo-ra lokalne menadère poticati na riskira-nje, a ono se, kako autor slikovito navodi,poti~e opra{tanjem. Pravo opra{tanje po-drazumijeva i zaboravljanje. Ono podra-zumijeva i pomirenje koje popravlja od-nose koje je pogre{ka poremetila. U~e}eorganizacije znaju pravi razlog provo|e-nje opra{tanja, jer u~initi pogre{ku – ve}je dostatna kazna.

Najva`niji cilj organizacije je perma-nentno u~enje. U~iti se moè na razli~itena~ine, primjerice poku{ajima i pogre{ka-ma. Postupak se svodi na djelovanje, pro-matranje posljedica vlastitih postupaka iprilago|avanje. No, "u~enje djelovanjem"uspijeva samo dok su povratne informaci-je o na{im postupcima brze i nedvosmis-lene. U sloènom se sustavu posljedicena{ih postupaka ne vide odmah i nisu ne-dvosmislene. Naj~e{}e su od nas udaljeneu prostoru i vremenu. Iako najbolje u~imoiz iskustva, ono ipak ukazuje na nespo-sobnost u~enja, jer nikad ne iskusimo po-sljedice svojih najva`nijih odluka. Najva-`nija su tehnologija u~e}e organizacije, za-to, mikrosvjetovi. Oni zbijaju prostor i vri-jeme tako da omogu}uju eksperimenti-ranje i u~enje kad su posljedice na{ih od-luka daleko u budu}nosti i u udaljenim di-jelovima organizacije. Mnogi ekipni semi-nari sluè kao mikrosvjetovi i predstavlja-ju sigurnu platformu za istraìvanje novihposlovnih zamisli, bez rizika koje povla~iizravna primjena tih zamisli. Autor ukazujena i razra|uje tri mikrosvijeta: u~enje za bu-du}nost, uo~avanje skrivenih strate{kih pri-lika i otkrivanje neiskori{tene snage poluge.

Najva`nije ideje i smisao krije po-sljednje poglavlje pretposljednjega dijelas naslovom Nova zada}a vo|a. To poglavljeukazuje i na razlog za{to su u~e}e organi-zacije rijetke, odnosno za{to sporo nasta-ju, iako se drè zna~ajnom inovacijom. Ra-zlog je upravo u vo|enju. Ljudi ne razu-miju vrstu posve}enosti koja je potrebnada bi se izgradila takva organizacija. U~e-}e organizacije zahtijevaju nov na~in gle-danja na vo|enje, a promjene gledanja ~e-sto su dugotrajne, unato~ op}em prihva-}anju ideje o potrebi konstruiranja takvihorganizacija. Tradicionalne predod`be ovo|ama kao posebnim ljudima koji odre-|uju smjer, istupaju u vremena krize, do-nose odlu~uju}e odluke i motiviraju zapo-slene duboko su ukorijenjene u na{em in-dividualisti~kom i nesustavnom svjetona-zoru. Tradicionalno poimanje vo|enja te-melji se na pretpostavci o ljudskoj slabosti,nedostatku osobne vizije i nesposobnostida se ovlada snagama promjene. Novi po-gled na vo|enje u u~e}im organizacijamausmjerava se na suptilnije zadatke. U u-~e}oj organizaciji vo|e su konstruktori, po-sluìtelji i u~itelji. Odgovorni su za gra-|enje organizacija u kojima ljudi nepre-stano pove}avaju svoje sposobnosti zarazumijevanje kompleksnosti, pobolj{ava-nje vizije i pobolj{anja zajedni~kih mental-nih modela. Uloga vo|e koji je, mogli bi-smo re}i, primus inter pares, jest kao ulogakonstruktora broda. Beskorisno je biti vo-|a organizacije koja je lo{e konstruirana.Konstrukcija je ~esto zanemarena katego-rija vo|enja, a konstruktorima se odajemalo priznanja. Razlog je u tome {to ulo-ga konstrukcije djeluje u pozadini. Dana-{nji napori konstruktora pokazat }e dje-lotvornost tek u dalekoj budu}nosti. Naj-va`niji dio konstruiranja u ulozi vo|e uu~e}oj organizaciji odnosi se na integrira-nje vizije, vrijednosti i svrhe, mentalnihmodela i sustavnog razmi{ljanja, odnosnona integriranje svih disciplina u~enja. Za-to se sustavno razmi{ljanje, osobno usavr-{avanje, mentalni modeli, izgra|ivanje za-jedni~ke vizije i ekipno u~enje mogu naz-vati i disciplinama vo|enja i disciplinamau~enja. Prirodni, pravi vo|e u~e}ih orga-


514

nizacija nisu zbog toga ni{ta drugo negonajbolji u~enici.

Tek kad se usvoji ova promjena gle-danja na ulogu vo|e, u~e}e organizacijeprerast }e razinu "dobre, ali nejasne ideje".Bez promjene u stajali{tu, discipline u~e-nja ostat }e tek zbirke pomagala i tehnikakoje mo`da i rje{avaju probleme, ali ne stva-raju ni{ta uistinu novo. Zato upravo ovopoglavlje ima najve}u, odnosno pragma-ti~nu va`nost za svaku organizaciju, po-slovnu ili neku drugu koja ima pretenzijepostati u~e}om i tako pove}ati svoju efi-kasnost. To poglavlje, iako najva`nije, i-pak nije dobilo primjereno sredi{nje mje-sto u knjizi. Moè se uo~iti da ipak nedo-staje i razrada utjecaja i korelacije koncep-ta u~e}e organizacije na ostale funkcije me-nad`menta, posebno upravljanje ljudskimpotencijalima. Osim toga, autor ne razra-|uje izviruju}u strategiju kao posljedicuimplementacije koncepta u~e}e organiza-cije.

Unato~ povremenim redundancija-ma, ponekoj nedostatnoj konkretizaciji iz-nesenih primjera, povremenom preveli-kom interferiranju s filozofijom, {to udalja-va od osnovne tematike i ne pridonosipragmatizmu iznesenoga, knjiga ima ve-liku, mo`da ~ak revolucionarnu va`nostza transformaciju organizacija u organiza-cije budu}nosti, iskorjenjivanje zastarjelihi prevladanih ideja i shva}anja, odnosnopromjenu mi{ljenja koje }e doista dovestido boljitka iznutra. Autor na nov i origi-nalan na~in promatra problem, primjenju-je holisti~ki pristup i s lako}om povezujemnoga podru~ja suvremenoga ìvota, ru-{e}i granice i grade}i mostove izme|unjih. Na taj na~in ukazuje da pravo shva-}anje svijeta, a time i poslovanja, ovisi u-pravo o na{oj sposobnosti da vidimo cje-

linu, "the big picture", kako bismo se navrijeme izmijenili, transformirali, prila-godili, opstali, odnosno zdravo ìvjeli. Onfenomen u~e}e organizacije ne samo pro-matra sa svih aspekata nego nudi i prak-ti~na rje{enja koja su primjerena rje{ava-nju problema s kojima se suo~avaju svi ko-ji rade na stvaranju organizacije koja u~i.Time izloèno {tivo ima dragocjenu vrijed-nost za mnoge stru~njake i profile, od e-konomista, do psihologa, sociologa, inè-njera i ostalih. Autor navodi svoj konceptu~e}e organizacije razra|uju}i njezinediscipline. Knjiga, iako nije ud`benik, pre-tendira na znanstveni prinos, pa joj s togaspekta ipak nedostaju teorijske generali-zacije. Pisac nedostatno obra|uje karak-teristike u~e}e organizacije. Vrijedan je iprinos u obja{njenju rije~i metanoja, rije~ikoja u zapadnoj kulturi najpreciznije opi-suje {to se doga|a u u~e}oj organizaciji, azna~i promjenu ili pomak u mi{ljenju. U-pravo ta rije~ mogla bi se izabrati kao po-jam koji najbolje odraàva pojavu organi-zacije koja u~i. Knjigu tako karakteriziraiznimna aktualnost i vrijednost. Ona pred-stavlja ne{to zaista novo, ali i nov pogledna ve} postoje}e, daje snaàn poticaj du-bokim promjenama u mnogim organiza-cijama, {to je ~ini jednom od najva`nijihknjiga na podru~ju organizacije i mena-d`menta. Me|utim, kako pretendira naprinos na ovom podru~ju, autor se trebaovi{e koncentrirati na primjere koji ukazu-ju na va`nost u~e}e organizacije, i na po-duze}a i na neprofitne organizacije.

Brojni primjeri, analogije i plasti~niopisi ukazuju na njezinu nekonvencional-nost, a dopadljivosti pridonose i vrlo finoi upe~atljivo dizajnirane korice. Autorovstil odlikuje se logi~no{}u, lako}om i jas-no}om. Jezik je tako prilago|en {iroj po-pulaciji, ~ime pridonosi popularizaciji idejeorganizacije koja u~i. Djelo oboga}uje i su-stavno kazalo te brojne bilje{ke na krajuteksta kojima se citira literatura, ali i nudedodatna obja{njenja. To je prvi naslov ubiblioteci "Dijalog" Dru{tva za organizacij-sko u~enje Hrvatske.

Nata{a Rup~i}

515


Josip Jovi}SUDBONOSCIPoliti~ki presjekHrvatske XX. stolje}a

Verbum, Biblioteka Posebna izdanja, 2,Split, 2000., 232 str.

Hrvatsku su povijest, tj. povijest hrvatskedràve i hrvatskoga naroda u proteklomXX. stolje}u obiljeìli sloèni, kad{to vrlodramati~ni povijesno-politi~ki i dru{tve-no-gospodarstveni procesi, pra}eni – po-naj~e{}e – korjenitim politi~ko-teritorijal-nim mijenama koje su, pak, umnogome u-vjetovale i odredile razvoj i sliku hrvatskedràve i hrvatskoga nacionalnog bi}a. Utim su zbivanjima, na sebi svojstven na-~in, sudjelovali brojni, vi{e ili manje zna-~ajni, pa i sudbonosni, akteri – od politi-~ara, znanstvenika, vojnika, preko umjet-nika do crkvenih velikodostojnika. Svakiod sudionika, bez obzira na svoju etni~kuili vjersku pripadnost, ideolo{ku opredije-ljenost ili socijalnu pripadnost, dao je svojprinos hrvatskoj povijesti tijekom XX. sto-lje}a. U tom su smislu, svakako, najista-knutije mjesto zauzimali politi~ari, jer suna svojevrstan na~in upravo politi~ki pro-cesi i doga|aji odredili razvoj hrvatskoganaroda, hrvatskoga dru{tva i hrvatske dr-àve u proteklome stolje}u.

Poku{avaju}i na po~etku novoga ti-su}lje}a dati saèti politi~ki presjek Hrvat-ske u XX. stolje}u, istaknuti hrvatski novi-nar i publicist, Josip Jovi}, je u svojoj, ne-tom tiskanoj knjizi Sudbonosci (Verbum, Split,2000.), svojevrsnim povijesnim, politi~kim,intelektualnim, pa i psiholo{kim portreti-ma, petorice istaknutih politi~kih aktera, po-ku{ao odgovoriti na pitanja – kako je u

predgovoru knjige naglasio novinar Zo-ran Vukman – "Jesu li povijesne osobe klju-~ni kreatori zbivanja, jesu li njihove ulogeodlu~uju}e za sudbine naroda, ili su oneprodukt okolnosti, ljudi izba~eni na povr-{inu, na vrh vala igrom usuda?" Drugimrije~ima: koliko su povijesne osobe vla-dale zbivanjima, utjecale na njih, pa ih i u-smjeravale u vremenu njihova djelovanja,a koliko su zbivanja ome|ila ili ograni~ilapostupanja, stavove i djelovanje tih oso-ba? Zakora~iv{i u XXI. stolje}e, autor je dr-ào opravdanim prikazati "inventuru" po-liti~ke povijesti Hrvatske u XX. stolje}u, è-le}i time zaokruìti povijesnu sliku Hrvat-ske u posljednjem stolje}u drugoga tisu}-lje}a, ali i ocijeniti neke od najva`nijihnositelja povijesnoga, posebice politi~ko-ga ìvota i razvoja hrvatske dràve i hr-vatskoga naroda u istome razdoblju.

Tako je Jovi}, primjenjuju}i iznim-no zanimljiv, naizgled vrlo jednostavan me-todolo{ki pristup, "portretirao" petoricu vr-lo istaknutih aktera povijesno-politi~kih zbi-vanja u Hrvatskoj tijekom XX. stolje}a –Frana Supila, Stjepana Radi}a, Antu Pave-li}a, Josipa Broza Tita i Franju Tu|mana.To su osobe koje su, svaka u svojem vre-menu politi~koga ili dràvni~kog djelova-nja, bitno utjecale na politi~ku i nacional-nu sudbinu hrvatskoga naroda i hrvatskedràve. Stoga je njihova uloga u suvreme-noj hrvatskoj povijesti XX. stolje}a, daka-ko, nezanemariva, pa i sudbonosna.

Autor nije imao pretenzije prikaza-ti cjelovitu sliku politi~ke povijesti hrvat-ske dràve u pro{lome stolje}u. To je, vje-rojatno, danas jo{ uvijek nemogu}e, oso-bito ako imamo na umu da su prijelomnidoga|aji uspostave dana{nje Republike Hr-vatske tek netom svr{eni, a mnogi su pro-cesi u tom smislu jo{ uvijek u tijeku. Me-|utim, to nikako nije razlogom da se, ide-olo{ki neoptere}eno te argumentima i do-kumentima poduprto, ne progovori o, vje-rojatno, najdramati~nijem i najteèm raz-doblju hrvatske povijesti.

Valja, svakako, naglasiti da je Jovi-}ev pristup ra{~lambi (sudbonosne) ulogeSupila, Radi}a, Paveli}a, Tita i Tu|mana uhrvatskoj povijesti XX. stolje}a na crti dr-àvotvorne politike i hrvatske nacionalne


516

samosvijesti. On zapravo traì "dràvo-tvornu poveznicu" koja bi pomogla jasni-jem promi{ljanju djelovanja svakoga odprikazane petorice aktera politi~kih zbiva-nja. Time, iznose}i osnovne ~injenice i kro-nolo{ki vrednuju}i politi~ke procese u Hr-vatskoj tijekom XX. stolje}a, poku{ava od-govoriti na odre|ene kontroverzije kojesu se o ulozi Supila, Radi}a, Paveli}a, Titai Tu|mana, u znanstvenoj i publicisti~kojliteraturi, kao i {iroj javnosti, pojavljivale.

Knjigu zapo~inje saètim pregledomhrvatske povijesti, utemeljuju}i na ~inje-nicama dokaze o hrvatskoj samobitnosti inacionalnoj samosvijesti, o hrvatskom na-cionalnom identitetu te o stoljetnim hr-vatskim dràvnopravnim nastojanjima,ali i o pote{ko}ama, problemima i ograni-~enjima u njihovu ostvarenju me|u koji-ma se tijekom XX. stolje}a osobito isti~evelikosrpska ideologija i nacionalna politi-ka srpske dràve od konca XVIII. stolje}a.

Geografski smje{taj Hrvatske je vr-lo sloèn, {to je stolje}ima uzrokovalo di-nami~an, a dijelom i vrlo buran razvoj hr-vatske dràve, po~ev{i od doseljenja Hr-vata na ove prostore do dana{njih dana. Ugeopoliti~kom i geostrate{kom smisluHrvatska je smje{tena u prostoru na koje-mu su se stolje}ima, a ~ine to i danas, u-kr{tale, preplitale, proìmale, suo~avale,ali, naàlost, i sukobljavale silnice kr{}an-skoga i islamskoga svijeta, zapadne i isto-~ne civilizacije ("Domovina Hrvata je po-pri{tem stalnog su~eljavanja i sukobljava-nja Istoka i Zapada", napisat }e Josip Jo-vi}), srednjoeuropske, mediteranske i bal-kanske povijesne, politi~ke, vjerske i kul-turne ba{tine. Unato~ geografskoj, povije-sno-politi~koj, pa i civilizacijskoj pripadno-sti europskom zapadu, Hrvatska je stolje-}ima imala rubna i grani~na obilje`ja, jersu se na njezinim dràvnim i etni~kim me-|ama silovito sudarala carstva, ideologije,

kulture, vjere i civilizacije. Stolje}ima suhrvatskim prostorima prolazile osvaja~kei "oslobodila~ke" vojske, stolje}ima su na-silno crpljena i otimana hrvatska prirodnai ljudska dobra, otkidani (amputirani) di-jelovi hrvatskoga teritorija, protjerivano hr-vatsko stanovni{tvo, nasilno koloniziraninehrvati, zatirana hrvatska ba{tina, ospo-ravana narodnosna, vjerska, jezi~na i kul-turna osobitost i nacionalni identitet. Sto-lje}ima su za hrvatsku dràvu i hrvatski na-rod vladale iznimno nepovoljne geopoli-ti~ke, povijesne i vojne okolnosti koje su,najve}ma, sputavale ili u cijelosti onemo-gu}avale svaki, pa i manje ozbiljan poku-{aj oìvotvorenja hrvatske dràvotvorneideje, tj. uspostavu ili obnovu hrvatske dr-àvne samostalnosti i neovisnosti.

U kolopletu sloènih i nepovoljnihme|unarodnih okolnosti svojom se dugo-trajno{}u i agresivno{}u osobito isticao ve-likosrpski imperijalisti~ki program terito-rijalne ekspanzije srpske dràve na nesrp-ske etni~ke i dràvne prostore koji je svojtragi~ni vrhunac doìvio upravo u posljed-njem desetlje}u XX. stolje}a, iako ga – vi{eili manje – moèmo identificirati u svimgodinama i desetlje}ima protekloga sto-lje}a, osobito u razdoblju tzv. prve ili mo-narhisti~ke Jugoslavije (1918.-1941.) te u ra-zdoblju Drugoga svjetskog rata i pora}a. Svelikosrpskoga stajali{ta koje je, zapravo,podupirala slu`bena srbijanska politika ti-jekom cijeloga XX. stolje}a, svako isticanjehrvatske dràvnosti, odnosno svako nas-tojanje za uspostavom samostalne hrvat-ske dràve, bilo je pra}eno otvorenim pri-jetnjama da }e Srbija uzeti (amputirati) di-jelove hrvatskih povijesnih, dràvnih i et-ni~kih prostora. Zapravo, Hrvatska se po-sljednjih dvije stotine godina, a posebice uXX. stolje}u, nalazila pod sna`nim utjeca-jem velikosrpskih i velikosrbijanskih teri-torijalnih posezanja za njezinim pros-torom, {to je imalo dalekose`ne, ponajvi{enegativne posljedice za dru{tveni, politi-~ki, demografski, gospodarstveni, kultur-ni i civilizacijski ìvot i razvoj hrvatskoganaroda i hrvatske dràve. Posljednje se o-sobito o~itovalo u iznimno velikim ljud-skim i materijalnim stradanjima i razaranji-

517


ma koja su prili~no okrnjila hrvatsko na-cionalno bi}e u domovini te uru{ila gospo-darstvenu snagu hrvatskoga prostora. Jo{od stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata iSlovenaca 1918. godine, Srbi su svaki obliki ustroj jugoslavenske dràvne zajednicedràli samo pro{irenom ili velikom Srbi-jom.

Me|utim, unato~ tim nepovoljnimokolnostima, Hrvati su se, kako kaè JosipJovi}, "odràli kao poseban kulturno-povi-jesni i politi~ki subjektivitet". To se, premanjegovu mi{ljenju, ima "... zahvaliti jezikui pismenosti, bri`no njegovanim mitovi-ma, krvavim otporima, `rtvama i strada-njima, pripadnosti Rimokatoli~koj crkvi teneprekidnom postojanju kakve-takve po-liti~ke individualnosti...".

U takvim okolnostima stalnih pose-zanja za hrvatskim prostorom, ali i ne-prekinutih nastojanja brojnih hrvatskih mu-èva za oìvotvorenjem samostalne hrvat-ske dràve, djelovala su petorica, kako au-tor isti~e, hrvatskih sudbonosaca – FranSupilo, Stjepan Radi}, Ante Paveli}, JosipBroz Tito i Franjo Tu|man.

Za Franu Supila on }e napisati da je"...najsna`nija hrvatska politi~ka figura skraja devetnaestoga i po~etka dvadesetogstolje}a, koja }e udariti temelje narodnesudbine u prvoj polovici stolje}a, a mo`dai u ~itavom stolje}u", a za Stjepana Radi}ada je prvi "...hrvatski politi~ar koji je uspiona jasnom nacionalnom programu ujedi-niti ~itav nacionalni politi~ki korpus...". Naobojicu su u odre|enim razdobljima zna-~ajno utjecali jugoslavenstvo i (sve)slaven-stvo, ~ak su i aktivno radili na stvaranjuJugoslavije (Supilo), odnosno sudjelovaliu politi~kom ìvotu monarhisti~ke jugo-slavenske dràve (Radi}). Me|utim, vrlobrzo su spoznali da je jedinstvena jugo-slavenska dràva za Srbe bila samo para-van za stvaranje velike Srbije. Stvaranjem

Kraljevine SHS 1918. godine (od 1929. Kra-ljevine Jugoslavije), Hrvati su do{li u izni-mno nepovoljan politi~ki i nacionalni po-loàj. U upravno-teritorijalnom smislu hr-vatski je dràvni, etni~ki i povijesni pros-tor, osnivanjem oblasti i kasnije banovina,bio posve rascjepkan. U cijelosti su biladokinuta i najmanja, pa i simboli~na, obi-lje`ja hrvatske dràvnosti i nacionalne pri-padnosti. Zbog isticanja svojega hrvatstvamnogi su Hrvati bili zatvarani, proganja-ni, a niti broj likvidiranih nije malen. Ukona~nici, osnutkom monarhisti~ke Jugo-slavije Hrvatska je, nakon vi{e od tisu}ugodina, izgubila svoj dràvnopravni sta-tus, utopiv{i se pritom u velikoj Srbiji. Ne-tom po osnutku Kraljevine SHS, Hrvati suuvidjeli srpski hegemonizam koji je vodiok ugroàvanju ne samo nacionalne nego ibiolo{ke opstojnosti hrvatskoga naroda. Su-pilo se nedugo prije smrti (1917.), a prijestvaranja Jugoslavije, odrekao jugoslaven-ske ideje, a Radi} je, unato~ svojemu de-klariranom mirotvorstvu, izgubio ìvot ubeogradskoj skup{tini (1928.), u nasiljukoje je postalo temeljnim sredstvom ostva-renja velikosrpskih nacionalnih interesa.

Za razliku od Supila i Radi}a kojisu, prema Jovi}evu mi{ljenju, na neki na-~in bili sanjari, ustinu pravi dràvnici subili Paveli}, Tito i Tu|man. Ante Paveli} je,zajedno sa svojim usta{ama, u burnim idramati~nim zbivanjima na po~etku Dru-goga svjetskog rata uspio stvoriti Nezavi-snu Dràvu Hrvatsku. Me|utim, izrazitonepovoljne me|unarodne okolnosti (svjet-ski rat), slijepa vezanost uz gubitnike uratu (Njema~ka), podani~ki odnos premaItaliji te neracionalna i gubitni~ka unutar-nja politika (osobito prema @idovima, Sr-bima i Muslimanima), rezultirale su gublje-njem dràvne neovisnosti na koncu rata,ali i golemom, blajbur{kom nacionalnomtragedijom.

Josip Broz Tito je nesumnjivo biovelika povijesna li~nost, svjetski dràvnik,ali i jugoslavenski komunist koji je, radisvojih osobnih interesa i zbog vje{tog ba-lansiranja izme|u unitaristi~kog i federa-listi~kog koncepta ure|enja zemlje, potis-kivao i sustavno sputavao rje{avanje ne-prestano tinjaju}ih nacionalnih problema,


518

osobito u odnosu izme|u Hrvata i Srba.Unato~ vladavini komunista, socijalisti~kaJugoslavija bila je do kraja proèta srp-skim hegemonizmom koji je desetlje}imanagrizao njezine temelje. Tito, prema mi-{ljenju autora, nije bio hrvatski politi~arpoput Supila, Radi}a ili Paveli}a. On je bioza Jugoslaviju, ali ne unitaristi~ku nego fe-derativnu, {to je na odre|en na~in oslabi-lo okove velikosrpskoga imperijalizma i da-lo zamah bu|enju hrvatske nacionalne svi-jesti i dràvotvorne misli koje je uslijedilou desetlje}u nakon Titove smrti.

Jo{ za vrijeme Titova ìvota, a oso-bito nakon njegove smrti 1980. godine, o-ja~ala su unutarjugoslavenska neslaganjau najva`nijim politi~kim, dru{tvenim, na-cionalnim i gospodarskim pitanjima. Tito-vom smr}u oslobodilo se velikosrpstvo kaoduh iz boce i prijetilo je pregaziti sve onekoji bi mu se nastojali oduprijeti. Pojavilase te`nja za jo{ izraènijom unitarizacijomJugoslavije, posve u funkciji osnaènja srp-ske hegemonije, {to je za posljedicu imaloaktiviranje obrambenoga mehanizma ne-srpskih naroda koji su oslobo|enje od srp-ske hegemonije vidjeli isklju~ivo u dràv-nom osamostaljenju. Globalnim raspadomkomunizma u Europi, raspadom nekih vi-{enacionalnih, biv{ih komunisti~kih, zema-lja, poput ê{koslova~ke i SSSR-a, ru{e-njem Berlinskoga zida i ujedinjenjem Nje-ma~ke, raspadom blokovskoga sustava naeuropskom istoku, stvoren je op}i politi~kiokvir u kojemu je evoluirala jugoslaven-ska politi~ka kriza koja je neminovno mo-rala rezultirati raspadom dràve, jer su nju,ionako, na okupu dràli samo komuni-sti~ka ideologija i jugoslavenski represivnisustav. Ali, ona je rezultirala i velikosrp-skom agresijom na Sloveniju, Hrvatsku iBosnu i Hercegovinu. U takvom se politi-~kom okviru pojavio Franjo Tu|man kojije, na programu svehrvatske pomirbe te

na jedinstvu domovinske i iseljene Hrvat-ske, uspio pokrenuti dràvotvorni pokreti program koji je, u sloènim, pa i nena-klonjenim me|unarodnim i unutarnjimokolnostima, stvorio samostalnu i neovis-nu hrvatsku dràvu. Franji Tu|manu Jo-vi} je posvetio najvi{e prostora, {to je, do-nekle, i razumljivo jer je njegov suvreme-nik. Istodobno, prema njemu je i najkri-ti~niji, mo`da i vi{e nego {to je trebalo.

On, izme|u ostaloga, pi{e: "Svakabi objektivna povijesna analiza pokazalada je proces osamostaljenja Hrvatske u eu-ropskim uvjetima raspada komunizma ikomunisti~kog sustava zemalja, posebiceu uvjetima sve ve}eg me|usobnog udalja-vanja ~lanica biv{e Jugoslavije, bio neiz-bjeàn. Tako|er je nezaobilazna ~injenicakako je dr. Franjo Tu|man u tom procesusvojom voljom, odlu~no{}u i ukupnim ì-votom odigrao klju~nu ulogu". Istodobno,kriti~ki prosu|uje najva`nije negativne as-pekte Tu|manova politi~kog i dràvni~-kog djelovanja. Njih saìmlje u autoritar-nom modelu vladanja zemljom, brojnimincidentima, nesnalaènju u vanjskopoli-ti~kim opredjeljenjima, neopreznom pot-pisivanju razli~itih me|unarodnih obveza(Haa{ki sud, Daytonski sporazum, Pakt ostabilnosti), stvaranju svojevrsnoga kulta li~-nosti, razvoju divljeg kapitalizma, uni{ta-vanju banaka, katastrofalnoj gospodarstve-noj politici te pojavi duboke moralne, ma-terijalne i duhovne krize.

Me|utim, unato~ vlastitim slabosti-ma, pogrje{kama i lutanjima, valja prizna-ti da je Hrvatska nastajala, branila se i ra-zvijala najve}ma u neprijateljskom okru-ènju. Jovi} jasno i nedvosmisleno isti~eda "sve slabosti, sav kriminal, svi lopovlu-ci, sve gluposti vladaju}ih ne zna~e kakonije bilo djelovanja s neprijateljskih pozi-cija, kako nema i dalje tendencija, ideja,ljudi, stranaka i pokreta i u zemlji i u svi-jetu, koje se nikada nisu pomirile iz ra-zli~itih razloga i zbog razli~itih poticaja s i-dejom nezavisne hrvatske dràve. Napro-tiv, takve tendencije nisu zanemarive (...)Ovisno o motivima razli~iti su i krajnji ci-ljevi dijelom negativne svjetske politike pre-ma Hrvatskoj, oni se kre}u od ideje ogra-

519


ni~enog suvereniteta (...) do, u krajnjoj iekstremnoj varijanti, potpunog brisanja hr-vatske dràve s politi~ke karte Europe".

On donosi vrlo kratku, ali, ~ini mise, najsveobuhvatniju "ocjenu" Tu|mano-va politi~kog rada, pi{u}i: "Tu|manova supostignu}a neprolazna, proma{aji nisu ne-popravljivi".

Kako bismo u cijelosti vrednovali o-vu knjigu, nu`no je ukazati i na odre|enepogrje{ke. One su uglavnom faktografskei, ~ini se, nenamjerne. Iznijet }u samo ne-koliko primjera: Hrvatska je vlada uputilaMemorandum feldmar{alu Alexanderu 4.svibnja 1945., a ne 4. lipnja kako stoji uknjizi (str. 123). Autor iznosi kako je hr-vatska vlada traìla od Paveli}a organizi-ranje otpora pri koncu rata, za {to su bili ivojni zapovjednici (str. 124). Me|utim, izsvjedo~enja generala Vjekoslava Luburi}a(koje je objavljeno u knjiziOperation Slaugh-terhouse, izdanja 1970., 1995.) vidljivo je ka-ko su se vode}i hrvatski generali tada sla-gali s napu{tanjem zemlje, bez pruànjaotpora, za {to je bilo i objektivnih razloga.Kardinal Alojzije Stepinac je umro po~et-kom 1960. godine, a ne 1962. kako stoji uknjizi (str. 146). Nakon Titove smrti, pred-sjednik Predsjedni{tva SFRJ se rotirao sva-ke, a ne svake druge godine (str. 165). UBorovu Selu je 2. svibnja 1991. godine mu-~ki, iz zasjede ubijeno dvanaest, a ne jeda-naest hrvatskih policajaca (str. 183). Na dvamjesta u knjizi (str. 126 i 144) Jovi} baratabrojkom od pedeset tisu}a stradalih hrvat-skih vojnika i civila tijekom blajbur{ke tra-gedije. On, dodu{e, isti~e kako se procjenekre}u i do dvjesto tisu}a, ali ne spominjeda se u najdokumentiranijoj knjizi o blaj-bur{koj tragediji hrvatskoga naroda (tomHrvatskom holokaustu) – Operation Slaugh-terhouse iznosi procjena o vi{e od pola mili-juna ubijenih i nestalih Hrvata, za {to ne-ma potvrde samo u brojnim iskazima svje-

doka i preìvjelih nego i u otkrivenim ma-sovnim ubijali{tima i grobi{tima diljem Slo-venije i Hrvatske (Tezno, Jazovka, Ko~ev-ski Rog...).

Nema sumnje da su hrvatsku povi-jest tijekom XX. stolje}a odre|ivale i us-mjeravale sloène povijesne okolnosti, ime|unarodne i unutarnje, ali je, tako|er,neosporno da su zbivanja uvelike bila kre-irana radom istaknutih osoba, posebice po-liti~ara. Bez njih bi hrvatska politi~ka po-vijest u proteklom stolje}u bila posvedruk~ija.

Jovi}eva knjiga Sudbonosci nije sa-mo hvalevrijedan predloàk, metodolo{kiobrazac kako valja promatrati i tuma~itisuvremenu hrvatsku povijest, poglavito nje-zine aktere, nego i znanstveno-publicisti-~ko upori{te daljnjim istraìvanjima. Au-tor je, kao vrstan analiti~ar, na hrvatskojdràvotvornoj crti poku{ao povezati pe-toricu, vjerojatno najistaknutijih povijes-nih i politi~kih osoba XX. stolje}a u Hr-vatskoj. Na taj je na~in poku{ao, na po-ne{to druk~iji – rekli bismo suvremeniji iza ~itatelja pristupa~niji – na~in interpreti-rati neka zbivanja i neke sudionike i svje-doke tih zbivanja u Hrvatskoj tijekom XX.stolje}a. Time, dakako, nije iscrpio niti sveteme, a osobito ne sve povijesne akterepoliti~kih zbivanja, ali je otvorio put o-nima koji bi ga htjeli slijediti.

Draèn @ivi}

PREDVI\ANJATrideset velikih umovao budu}nosti

Uredila Sian Griffits

Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2000.,368 str.

Svjedo~e}i svakodnevno novim doga|a-njima u podru~ju znanosti (presadnja pr-voga umjetnog srca ili kartografiranje ljud-skoga genoma), rapidnom razvoju tehno-logije te upravo galopiraju}im kretanjimana ekonomskom i dru{tvenom planu (ra-


520

stu}a globalizacija, antiglobalizacijski pro-svjedi, prijetnja totalnoga terorizma), svje-sni smo neizbje`nih promjena koje namto donosi. No, znamo li kakve }e one biti?I s kakvim implikacijama na ljudsku rasu?

Knjiga Predvi|anja: Trideset velikih u-mova o budu}nosti nudi nam mogu}nost za-viriti u budu}nost. Ta uzbudljiva knjiga u-vodi nas u fascinantni svijet budu}nostirazmi{ljanjima 30 svjetski istaknutih misli-telja.

Veli~ine kao {to su Umberto Eco, Ar-thur C. Clarke, J. K. Galbraith, Noam Chom-sky, Sherwood Rowland, Susan Green-field, ali i mnogi drugi, govore {to oni mi-sle da }e se dogoditi. Promi{ljaju}i budu}-nost sa svojega podru~ja djelovanja, od-govaraju koje znanstveno dostignu}e uXXI. st. osobno najvi{e prièljkuju, ali i po-ku{avaju odrediti stupanj ostvarivosti i ka-rakter nadolaze}ih promjena. Ho}e li onebiti postojane i progresivne, utemeljenena ve} postoje}im ~injenicama ili }e se do-goditi poneki dramati~ni obrat? Kako ka-è kemi~ar Carl Djerrassi, odgovori u XXI.st. ne}e biti crno-bijeli. îni se da }e najve-}u ulogu odigrati na~in na koji }e ljudi od-govoriti na te izazove budu}nosti.

Knjiga je podijeljena u 30 malih po-glavlja, svako jeposve}enopojedinomznan-stveniku i njegovu radu i prognozi za XXI.st. Ve}ina njih radi iskorak iz svojega po-dru~ja te interdisciplinarno gleda u budu}-nost, proìmaju}i prirodu i dru{tvo. Upra-vo to za sljede}ih 100 godina predvi|a ko-gnitivni znanstvenik Steven Pinker, kad upoglavlju Slagalica se slaè kaè da "temelj-na podjela izme|u humanisti~kih i prirod-nih znanosti postaje suvi{nom poput pod-jele na nebesku i zemaljsku sferu" (str. 231).Predvi|anja se temelje na analizi budu}no-sti kroz prizmu velikih eksperimenata kojisu u tijeku.

Tih pet eksperimenata globalnogakaraktera ~iji }e rezultati biti zna~ajni zacijelo ~ovje~anstvo su: populacijski ekspe-riment, globalno zagrijavanje, razvoj te-hnologije, usmjerena evolucija i tzv. ukla-panje, odnosno zaokruèna vizija o svemu{to nas okruùje, uklju~uju}i i nas same.

Prvi eksperiment op}eg zna~enja jeeksplozija stanovni{tva te sva popratnadru{tvena kretanja. Pove}anje populacijeu ovom stolje}u dovelo je do brojke od go-tovo {est milijardi ljudskih bi}a. Ponekamjesta na svijetu ve} su prenapu~ena – tose osobito odnosi na zemlje u razvoju zakoje je specifi~an brz i velik porast stanov-ni{tva. S druge strane, stanovni{tvo viso-korazvijenih zemalja postaje sve starije. Ka-kvi su demografski trendovi za XXI. st.?

Moèmo govoriti o podjeli na "geri-jatrijski" i "pedijatrijski" svijet, isti~e CarlDjerrassi, iznose}i svoje sumnje u pogle-du novih revolucionarnih pristupa kontro-li plodnosti (kao {to je 60-ih bilo njegovootkri}e popularne pilule), jer se sva farma-ceutska istraìvanja provode u nezainte-resiranom "gerijatrijskom" svijetu. Djerra-ssi drì da su za kontrolu populacije ipaknajva`nije dru{tvene politike pojedinih ze-malja, a ne farmaceutske intervencije. Ke-mi~ar Sherwood Rowland predvi|a broj-ku od devet milijarda stanovnika do 2050.godine, a zatim stagnaciju i opadanje. Stim se slaè i Francis Fukuyama, sociolog--istraìva~ koji predvi|a dramati~an pad fer-tiliteta u zapadnim zamljama, {to }e rezul-tirati nedostatkom radne snage u budu}-nosti. Jedna od alternativa je uvoz radni-ka, {to }e za posljedicu imati kulturno ra-znolikiju Europu, ali ponegdje i plodnotlo za etni~ke i rasne netrpeljivosti.

Fukuyama tako|er predvi|a nekezanimljive kombinacije dru{tvenih kreta-nja. Zbog starenja stanovni{tva na Zapa-du, ali i stalne feminizacije politi~koga ì-vota, moglo bi do}i do promjena naravipolitike. Nenasilna politi~ka rje{enja (zasukobe su odgovorni mladi mu{karci) i u-brzani trend globalizacije vjerojatno }e sma-njiti broj ratova. Njih }e nadvladati trì{nonadmetanje. No, da ne bi sve ostalo na op-

521


timisti~nim predvi|anjima, ovaj ideologliberalne demokracije (poznata je njegovateza o "kraju povijesti" kao trijumfu libe-ralne demokracije) nudi upravo zastra{u-ju}u viziju. Kao mogu}e otpore takvoj glo-balizaciji predvi|a, izmedu ostalog, "reak-cije poput one Ramzija Yousefa koji je po-ku{ao di}i u zrak toranj Svjetskog trgovin-skog centra iz ressentimenta protiv Sjedi-njenih Dràva" (str. 143). Stra{no proro~an-stvo se ispunilo, no bilo bi vrlo grubo te-roristi~ki napad islamskih fanatika na SADusporediti s borbom protiv globalizacije.Ostaje tek ~injenica da se Fukuyamina te-orija o "kraju povijesti" tako|er uru{ila 11.9. 2001.

No, kakvo dru{tvo u budu}nosti vi-de drugi dru{tveni znanstvenici?

Jedan od najve}ih izazova bit }eupravo stvaranje i odràvanje demokrat-skoga okru`ja, drì filozof Daniel Dennet,i iako se odre|ene opasnosti ne mogu i-zbje}i kao fanatizam svake vrste, on mislida }e ljudi u tome ipak uspjeti.

Optimisti~an je i nigerijski pisac Chi-nua Achebe. Kaè da nas povijest ipak ne-~emu nau~i i da u tome leì nada. Jedanod vode}ih mislitelja Afrike smatra da treba-mo razmi{ljati o tome {to moèmo u~initiza sebe. "Znakovi su tu sve vrijeme, ali nji-ma treba znati dobro upravljati" (str. 34).On vjeruje da }e nigerijski narod, u novomdemokratskom dru{tvu, to znati u~initi.

Radikalna ameri~ka feministkinjaAndrea Dworkin èli pak novu vrstu su-vereniteta za ène u XXI. st., tzv. Novi Jeru-zalem za ène, kompariraju}i suverenostza ènska tijela s dràvnim suverenitetomkakav je izborio, primjerice, Izrael. Opti-misti~na je u pogledu sna`nijega otporaèna, osobito u zemljama u razvoju, iakojo{ uvijek ne vjeruje u potpuno dokidanjemo}i patrijarhata.

Poznati ekonomist J. K. Galbraithpoprili~no je skepti~an prema pozitivnimdru{tvenim trendovima za XXI. st. Njego-vo slavno predvi|anje dru{tva u kojemu}e bogati biti sve bogatiji, a siroma{ni svesiroma{niji, po~elo se ostvarivati jo{ u pro-{lom stolje}u.

U XXI. st. siroma{tvo i dalje ostajeproblem koji najvi{e zaokuplja Galbraitha.On je u svojim imperativima decidiran: ne-jednakost se mora smanjiti, siroma{ni na-rodi trebaju ne samo na{e suosje}anje ve}i na{u pomo} i u~inkovito djelovanje. Kri-tizira korporacijsku mo} i utjecaj koji da-nas ima osobito MMF, za koji kaè da "tre-ba postojati, ali u suosje}ajnijem, dru{-tveno jednakijem obliku" (str. 156). No, naj-ve}om opasno{}u koja nam prijeti drì mo-gu}nost nuklearne katastrofe.

Ve}ina ljudi je svjesna te opasnosti,no vrlo je lako zanemaruje. A spoznajatakvoga kataklizmi~nog scenarija za bu-du}nost trebala bi cijelo ~ovje~anstvo po-taknuti na hitno djelovanje.

Drugi globalni eksperiment, koji ta-ko|er zahtijeva brzo i kvalitetno rje{enjejer ugroàva cijeli planet, je problem glo-balnoga zatopljenja. Ono je ve} po~elo isamo je pitanje vremena kad }e nastupitiozbiljne klimatske promjene. Znanstveni-ci drè da bi se budu}e promjene klimemogle dogoditi iznenada, a uzrokovat }eih isklju~ivo ljudska djelatnost.

Uporaba fosilnih goriva u industri-ji i prometu rezultira stvaranjem stakleni-~kih plinova koji su izravni krivci za glo-balno zatopljenje, ali i za veliko one~i{}enjezraka-smog. Sherwood Rowland, kemi~arkoji je prvi upozorio na {tetnost aerosol-skih sprejeva za ozonski omota~, danas u-pozorava na ovaj problem.

On predvi|a da }e XXI. st. po~eti stri glavna globalna atmosferska problema:smanjivanjem stratosferskog ozona, efek-tom staklenika s pripadaju}im globalnimzagrijavanjem i gradskim i prigradskimsmogom. Posljedice bi mogle biti razorne– otapanje leda na Antarktiku, nestanaktropskih {uma… Problem je, drì Row-land, {to ljudi jo{ uvijek takva upozorenja


522

ne shva}aju dosta ozbiljno da bi ne{to ipoduzeli. Protokol iz Kyota pokazao je dapitanje globalnoga zagrijavanja vi{e po-staje politi~ki, a manje znanstveni pro-blem. Podsjetimo. Taj me|unarodni spo-razum predvi|a smanjenje emisije stakle-ni~kih plinova za 5,2 posto do 2012. go-dine. No, SAD, kao najve}i svjetski zaga-|iva~ (25 posto ukupne emisije), ne èle ra-tificirati taj sporazum, opravdavaju}i to bri-gom za ameri~ko gospodarstvo. A "indus-trije fosilnih goriva financiraju mo}ne lo-bije i skupine", kaè Rowland (str. 241).Stoga kao vjerojatno rje{enje ne vidi ogra-ni~avanje izgaranja fosilnih goriva ve} po-ku{aj "spremanja" ugljikova dioksida na-kon izgaranja. Drì da }e takav na~in kojinaziva sekvestracijom biti univerzalnapraksa u dvadeset i prvom stolje}u.

Rezultati globalnog zagrijavanja o-visit }e i o ishodu tre}ega globalnog eks-perimenta o kojemu se govori u Predvi|a-njima – razvoju tehnologije.

Ve} nam je danas suvremena teh-nologija toliko nu`na da nam njezini proi-zvodi olak{avaju svakodnevicu. Dvadesetprvo stolje}e, smatraju znanstvenici, po-kazat }e svu snagu i mogu}nosti tehnolo-{koga napretka. A one su nebrojene: sve-mirska istraìvanja Saturna, otkri}e ìvotana Jupiteru, lanac Hiltonovih orbitalnih ho-tela, otkri}e umjetne inteligencije… jer bu-du}nost }e definitivno biti kozmi~ka. Takoza XXI. st. predvi|a slavni Arthur C. Clarkekoji, kad govori o budu}nosti, kaè za se-be da je ekstrapolator, ne prorok.

Dale Spender, spisateljica, vjerujeda budu}nost pripada ra~unalima. Op~i-njena Internetom, misli da se nepisme-nost danas o~ituje kao kompjutorska ne-pismenost, a posljedica je neimanje infor-macija. One tako postaju povlastica ma-njine, pa u budu}nosti moramo teìti da

pristup informacijama postane temeljnoljudsko pravo.

Kiberpsiholog Sherry Turkle ra~u-nala promatra kao relacijske objekte. Zbogna{e sve ve}e "intimnosti" s njima, ali i svirtualnim ku}nim ljubimcima poput Ta-magochija ili digitalnih lutaka kao Furbi, skojima razvijamo osobni odnos, predvi|ada }emo u budu}nosti nau~iti puno vi{e onaravi takve privrènosti strojevima. No,{to ako strojevi uskoro postanu bolji odljudi, apsolutno u svemu, i preuzmu svi-jet? Kevin Warwick, profesor kibernetike,misli da }e ljudska rasa uskoro biti zastar-jela poput dinosaura. U sredi{tu njegovazanimanja je razbijanje barijera izme|u~ovjeka i stroja pomo}u tehnologije.

On sam devet je dana u ruci nosiousa|en silicijski ~ip, programiran tako damu pali ra~unalo i otvara vrata kad pro|epokraj senzora. Sljede}i projekt mu je u-gradnja ~ipova u ruku sebi i supruzi, kakobi pomo}u ra~unala povezao njihove ìv-~ane sustave, tj. omogu}io komuniciranjemislima. Drì da tehnologija usadaka o-tvara razne mogu}nosti pobolj{anja ljud-skih sposobnosti, no otvara i temeljno pi-tanje {to zna~i biti ~ovjek. Da }e takvi u-sadci zna~iti revoluciju, jer }e mijenjati cje-lokupne aspekte ~ovjeka, misli i Donald A.Norman. U svojem ~lanku Kognitivne pro-teze kaè da }e budu}nost donijeti razli~iteumjetne usatke, od onih za pobolj{anje o-sjeta, usavr{avanje komunikacije, do ugra-|enih proteza za pobolj{avanje pam}enjaili jezi~nih vje{tina.

Na nedavno odrànoj konferencijio slobodi znanosti u Bruxellesu donesenesu konkretne odredbe o problemu kloni-ranja. Ono je zabranjeno sljede}ih pet go-dina, a zeleno svjetlo za istraìvanja hu-manoga terapijskog kloniranja dobile susve zemlje EU. Projekt ljudskoga genomatako|er je zavr{en.

To }e vjerojatno zna~iti novu fazu u~etvrtom globalnom eksperimentu, eks-perimentu usmjerene evolucije. Op}enitopitanje genetike izaziva reakcije i ù~ne ra-sprave javnosti zbog osjetljivosti njegoveeti~ke dimenzije, pa je te{ko predvidjeti

523


krajnji rezultat. Zbog nekih, gotovo fan-tazmagori~nih opisa genetike, znanstve-nici koji se njome bave opisani su gotovokao "korak od ~uvara nacisti~kih koncen-tracijskih logora", ogor~en je Paul Nurse, o-vogodi{nji dobitnik Nobelove nagrade zamedicinu.

French Anderson, voditelj genske te-rapije na medicinskom fakultetu, vjerujeu gensku terapiju zasnovanu na zamjeniili modifikaciji funkcije gena u tijelu s ci-ljem eliminiranja "lo{eg" koji }e uzrokova-ti bolest. O~ekuje da }e do 2030. godineimati gensku terapiju za svaku bolest. Nje-gov najnoviji prijedlog ubrizgavanja genau fetus radi korekcije nasljednih nedo-stataka izazvao je o{tre reakcije Vije}a zaodgovornu genetiku, kao odlu~no "Recitene dizajnerskoj djeci". Anderson je svjes-tan opasnosti od zlouporabe geneti~kogainìnjeringa na ljudima u svrhu "pobolj-{anja", pa smatra kako je potrebno razvija-ti informirano dru{tvo koje prepoznaje teopasnosti.

Jo{ jedan Nobelovac, James Wat-son, slaè se s mogu}no{}u genetskih mo-difikacija ljudskoga bi}a. Predvi|a da }e seone rabiti samo radi ublaàvanja neprav-da postoje}ih ljudskih patnja, a ne radistvaranja nekakve super-rase. Strahuje je-dino od mogu}nosti genetskih manipula-cija spolnim stanicama, jer bi se promjenenastale na jednoj generaciji prenosile da-lje na sljede}e nara{taje. A to bi ve} zna~i-lo mijenjanje tijeka ljudske evolucije.

Na opasnost od genetskih manipula-cija upozorava i znanstvenica Susan Green-field. U ~lanku 1984. Georgea Orwella… go-dine 2084. govori o genetskim manipulaci-jama funkcijama ljudskoga mozga koje }e,koliko god bile korisne u nekim segmenti-ma, dovesti do smanjenja genetskoga po-ola ~ime riskiramo, misli Greenfield, dru-{tvo sve standardiziranijih pojedinaca. "U

idu}em stolje}u ljudska bi}a }e nadzirati injime manipulirati… od gena i molekulado njihova mentalnog svijeta" (str. 188).Greenfield se, prou~avaju}i mozak, inten-zivno bavi problemom ljudske svijesti, alipriznaje da je svijest jo{ uvijek enigma, ada }e to vjerojatno ostati i u XXI. st. Su-bjektivna strana svijesti, ono {to filozofi zo-vu qualia, jo{ uvijek je potpuno nespozna-tljiva, smatra fizi~ar Paul Davies. S njim seslaè i evolucionist Richard Dawkins: "Svi-jest vidim kao duboku zagonetku koju ~e-znem rije{iti, iako nisam u stanju formuli-rati ni narav samog pitanja" (str. 90). No,Daniel Dannet s tim nema problema. Fi-lozof koji najvi{e voli konkretna obja{nje-nja, koja on zove obja{njenja "kranom", mi-sli da }e se, kad se rije{i mehanika ìv~a-nih i mo`danih stanica, objasnit i zagonet-ka ljudske svijesti.

No, moè li se takvim mehanicis-ti~kim pristupom objasniti krhka i pone-kad prividna slika koju ~ovjek stvara o sa-mom sebi i svijetu oko sebe? Slika podlo-`na svim mijenama i fluidima, ali i te`njiza jednostavnim obja{njenjima. Upravo otome, ali na globalnoj razini, govori petieksperiment, eksperiment uklapanja, kojije ujedno nagovje{taj proìmanja svih pret-hodnih eksperimenata.

Kontroverzni Noam Chomsky sma-tra da je na{e razumijevanje prili~no "tan-ko", osim u malobrojnim podru~jima. Topotvr|uje i Steven Pinker koji kaè da na{um nije opremljen za rje{avanje najve}ihfilozofskih problema te da }e prou~avanjeuma dovesti jedino do pove}anog "slaga-nja" raznih grana ljudskoga znanja. U XXI.st. nove discipline, poput bihevioristi~ke ge-netike ili kognitivne neuroznanosti, znan-stveno }e objasniti ljudsku narav, ~ine}itako most izme|u prirode i dru{tva.

Richard Dawkins se nada da }e znan-stvenici, a ne filozofi, rije{iti stari problemduha i tijela, a profesor bioetike Peter Sin-ger drì da nam je hitno potrebna "novaetika": vi{e razmi{ljati o tome kako ìvimo,preuzeti odgovornost za svoja djela, vi{ese brinuti o drugima i planetu na kojemìvimo.

Ipak, najvi{e bi ga obradovalo kadbi u XXI. st. ìvotinje bile priznate kao svje-


524

sna bi}a o ~ijim pravima bi se brinuli su-dovi i skrbnici te kad bi se rije{io problemeutanazije u korist prava na milosrdniji iz-bor. Tako bi se smanjila neizbjeìva bol ipatnja, misli Singer.

Jedan od vode}ih intelektualaca uAmerici, slovenski filozof Slavoj @ièk, dr-ì da ìvimo u razdoblju napetosti; s jednestrane je znanstveno svo|enje ljudi na me-hani~ku prirodu, a s druge strane mno-{tvo spiritualizama koji odbijaju isklju~ivobiolo{ko obja{njenje ~ovjeka, jer ga to li{a-va dostojanstva i slobode. Iako za XXI. st.prièljkuje upravounifikacijuprirodnih zna-nosti s pojmom ljudske slobode, misli da idalje ne moèmo razumjeti nesvjesno. Ata nespoznatljivost ~ini nas slobodnima, ka-è @ièk.

I, {to na kraju re}i, kakva je slikasvijeta na po~etku XXI. st.? Daleko od sa-vr{enoga, ili "najboljega od svih mogu}ihsvjetova", kako bi rekao Panglos u Candi-du. O~ito je da se nalazimo na prekretnicii o~ito je da je vrijeme za promjene, zasubverzivno djelovanje u pozitivnom smi-slu – mi{ljenje je ve}ine znanstvenika uPredvi|anjima.

Tvore}i koherentno tkivo razli~itihvizija, snaga ove knjige upravo je u spoz-naji kolike su, zapravo, na{e, ljudske mogu}-nosti u oblikovanju budu}e slike svijeta.

Pitanje je samo {to }emo izabrati:razumno prosu|ivanje, kulturu dijaloga,tolerantniji i humaniji pristup svijetu u ko-jemu ìvimo, ili }emo i dalje ustrajati nadana{njim mogu}nostima, utemeljenimana tehni~koj superiornosti ~ije posljedicemogu biti uistinu tragi~ne.

Na nama je samo da odaberemo…za po~etak pro~itati Predvi|anja.

Anita Brkan

525


Documents

Marc Bloch FEUDALNO DRUŠTVO napisao Miroslav Brandt