Mladen Machiedo

Kulturni pokret s početka 20. stoljeća

Italija i Rusija

Književnost, slikarstvo, kiparstvo, kazalište, glazba arhitektura, ples, fotografija, gastronomija

Utemeljitelj Filippo Tommaso Marinetti – Manifest futurizma (1909.)

Gnušanje spram prošlosti i tradicionalne umjetnosti

Veličanje ljubavi prema brzini, tehnologiji i nasilju

Korjenita obnova književnosti i umjetnosti

Automobil, avion, industrijski grad – novi mitski toposi

Sloboda riječi – uništiti sintaksu, glagole koristiti u infinitivu, ukinuti priloge, ukinuti interpunkciju, ukinuti pridjeve

Ključna je riječ pobuna

Vladimir Vladmirovič Majakovski - Pljuska društvenom ukusu (1912.)

Velimir Hljebnikov, Viktor Kručonih

Uporaba vulgarizamaUvođenje neologizamaNapuštanje smislaTraganje za novim tipovima stiha (stupnjeviti

stih), rime i pjesničkoga ritma

Autor je Malden Machiedo

Knjiga predstavlja kolaž sastavljen od dijelova manifesta, lirskih, proznih i dramski te dnevničkih zapisa futurista i njihovih suvremenika

U kolaž su uvršteni i audiozapisi talijanskih recitacija Franca Verdija s CD-a Viva il futurismo!

Želi približiti vrijeme neposredno prije, za vrijeme i nakon futurizma

Osim kronološki, autor je citate oblikovao tematski

Postojeći okviri posvećeni su ratu, književnosti, kazalištu, slikarstvu i arhitekturi te metakoriji kao obliku totalne umjetnosti

Ali i futurističkom razmišljanju o ženi i plodovima tehnološkog napretka te nimalo futurističkoj temi ljubavi

Autor iznosi vlastiti kritički stav prema temi

Poznavatelj, ali ne i naglašeni ljubitelj futurista

Unosi upute za čitanje citata u kojima patetiku visokih osjećaja i misli u manifestima često prikazuje karikaturalnim

Manifestne ideje komentira smještanjem u citatne ili tematske okvire koji ih ironiziraju ili u potpunosti razobličavaju

Machiedo u knjižici ukazuje na neke od nedosljednosti Marinettija i istomišljenika - vremenski nesklad u korijenu pokreta

Marinetti je za Machieda smiješni klaun na kojega okolina gleda s podsmijehom, ali je i vrlo uspjeli i uporni borac za vlastite, često groteskne ideje

Biploranost potvrđuje i Marinettijevo stajalište prema ženama – u manifestima im upućuje prijezir, a u zrelim godinama postaje ljubomoran i posesivan muž

Završni paradoks – za slavu ženomrzačkog futurizma zaslužna je Marinettijeva žena

Rat kao konstanta Machiedova pogleda na futurizam

Rat “kao higijena svijeta” – rješenje za odbacivanje prošlosti i trenutnosti

Machiedova kritika sadržana u izboru pjesama onih autora koji su zagovarali rat, a u njemu su izgubili život (Apollinaire) –> zaludnost ratovanja

Okrenutost tehničkim i industrijskim dostignućima - druga konstanta Machiedove knjižice

Vidljivo u izboru radiodramskog kolaža za umjetnički izraz

apodiktički:

Futuristički manifest

(ulomci)

Nema ljepote negoli u borbi. (…) Mi smo na krajanjem rtu stoljeća!... (…) Vrijeme i prostor umriješe jučer. Mi živimo u apsolutnom, jer već stvorismo vječno sveprisutnu brzinu.

Mi želimo veličati rat – jedinu higijenu svijeta – militarizam, patriotizam, rušilačku gestu slobodnjaka, lijepe ideje zbog kojih se umire i prijezir prema ženi.

Mi želimo uništiti muzeje, knjižnice, akademije svake vrste (…)

(FILIPPO TOMMASO MARINETTI, Utemeljenje i manifest futurizma, u pariškom dnevniku “Le Figaro”, 20. veljače 1909)

patetično, uvjereno:

Ne valja dati ženi nijedno pravo što ga zahtijevaju feministice. Ustupajući ih njoj ne bi se ostvario nikakav nered što ga priželjkuju Futuristi, nego dapače prekomjeran red. (…)

Žene predugo skretane moralizmima i predrasudama, vratite se vašem uzvišenom nagonu, nasilju, okrutnosti. (…)

Čovječanstvu dugujete heroje. Dajte mu ih.

(VALENTINE DE SAINT-POINT, Manifest futurističke žene, Odgovor Marinettiu, Pariz, 1912)

zajedljivo, bezobrazno:

More gov… na…

kritičarima pedagozima profesorima muzejima… ruševinama… Veneciji… Pompejima… Oxfordu… Danteu Shakespeareu Tolstoju Goetheu… Eshilu (…)

gromoglasno! zatim spuštati ton:

Ruže

Marinettiu Picassu Boccioniu Appolinaireu značajno naglasiti!

(GUILLAUME APOLLINAIRE, Futuristički manifest, Pariz, 1913; ubrzo povučen iz optjecaja)

intimistički intermezzo:

(…) Tko je mogao zamisliti Marinettia da kaže: moja djevojka?

Zaručen; i dapače ljubomoran. Provodili su podosta sati uz more, a on se zabrinjavao glede Benyna kupaćeg kostima, vrlo čednog kakvi su onda bili u uporabi, da je ne otkrije previše.

(PRIMO CONTI, Kosovo grlo,1983)

(Benedetta, brižna udovica)

(…) Odbacivši ulogu žalobne udovice te neutješno i mračno držanje, posveti svu svoju energiju onomu što je do tada držala svojom dužnošću: širenju spoznaja o Futurizmu i, u prvom redu, Marinettiu. Napor se u prvi mah pokazao tegoban zbog ostracizma u odnosu na pokret (posebice tvrd je bio stav u poraću), vodeći računa o vezama pokreta s fašizmom; ali Benedetta je umjela proslijediti s uobičajenom hrabrošću i vedrinom, ne odstupajući od svojeg otmjenog i diskretnog ophođenja.

(FRANCA ZOCCOLI, Benedetta Cappa Marinetti. Čarolija svjetlosti, 2000)