Kada je neka stara žena umrla, na odjelu za liječenje bolesti povezanih sa starenjem u malom mjestu nedaleko Dundee, bolnica u Škotskoj, svi su bili sigurni da iza sebe nije ostavila ništa vrijedno.

Kasnije, kada su medicinske sestre pregledavale njeno nasljeđe, našle su ovu pjesmu.

Jedna od njih je kopiju pjesme uzela i odnijela sa sobom u Irsku. Jedino naslijeđe koje je ova starica ostavila za potomke, je bila objavljena u izdanju Božićne vijesti u Sjevernoj Irskoj - Udruga za mentalno zdravlje (News Magazin Sjeverna Irska Udruga za mentalno zdravlje). Ova jednostavana, ali rječita pjesma se također pojavljuje u obliku slajdova.

Dakle, ova malena starica iz Škotske, bez fizičke imovine, što bi ostavila na ovom svijetu, sada autorica "anonimne" pjesme, koja cirkulira na Internetu:

¸1

Ogorčena starica

Što vidite sestre?Što vidite?Što si mislite,kada me pogledate?

Ogorčena starica,ne previše pametna,nesigurnih navika,sa sanjivim očima i pogledom u daljinu.

Starica, koja ispljune hranu i ne odgovara,kada joj glasno prigovarate,'Dajte no, potrudite se malo!'

Starica, za koju mislite, da ne opaža stvari, koje napravite.

Starica, koja vam protiv svoje volje ili nježno dozvoli, da radite što hoćete,da ju kupate i hranite,samo da mine dugi dan?

Jel to ono što ste mislili?Jel to ono što vidite?Otvorite oči sestre,jer ono što vidite nisam ja!

Reći ću vam tko sam ja,što ovdje sjedim tako mirno.

Ja sam desetogodišnja djevojčica,koja ima oca i majku,braću i sestre,koji ljube jedni drugoga.

Ja sam šesnaestogodišnja djevojčica,sa krilima na nogama,koja sanja, da će uskoro sresti svoga dragoga.

Ja sam nevjesta pri dvadesetim,moje srce poskakuje,kada dajem zakletvu,koja me veže do kraja života.

Sada ih imam dvadeset i pet,imam svoju djecu,koja trebaju moje vodstvo,imam siguran i sretan dom.

Sada sam žena pri tridesetim,djeca brzo rastu,među sobom smo povezani vezama,koje bi morale trajati vječno.

Kada ih imam četrdeset, moji su sinovi odrasli i daleko,ali na mojoj strani stoji muž,koji pazi, da ne žalujem.

Pri petdesetim oko mojihnogu iznova se igraju djeca,opet upoznajem djecu dragih osoba i sebe.

Iznad mene tamni oblaci,moj muž je mrtav.Kada se zagledam u budućnost,sva se naježim.

Moja djeca su predaleko,imaju svoju djecu,mislim na sva protekla ljetai ljubav koju sam upoznala.

Sada sam stara žena.Kako okrutna je priroda!Starost je šala,koja iz čovjeka napravi budalu.

Tijelo usahne,privlačnost i moć nestanu.Tamo gdje sam nekada imala srce,sada je samo kamen.

No unutar ove stare ruševine,još uvijek živi djevojčica.Moje izmučeno srce tu i tamojoš uvijek zna kipjeti od emocija.

Sjećam se veselih i tužnih dana.U mislima uvijek iznova ljubim iproživaljavam svoj život.

Mislim na sve te godine,da su prebrzo prošle,i prihvaćam neizbježnu činjenicu,da ništa ne može trajati vječno.

Zato ljudi, otvorite oči,otvorite oči i pogledajte!Pred vama nije ogorčena starica,pred vama sam JA!!

Zapamtite ovu pjesmu, kada sljedeći put sretnete stariju osobu

i na nju se možda otresete, ne pogledavši u njenu mladu dušu.

Svi ćemo biti jednoga dana na njenem mjestu!

 

 

¸1